NATO na poligonu za obuku Manjača, zajedno s Oružanim snagama BiH, provodi najveću vježbu američke vojske u historiji BiH - “<a href="https://avaz.ba/pretraga?query=Brzi%20odgovor%2021&amp;">Brzi odgovor 21</a>”. U ovoj vježbi učestvuje pozamašan broj vojnika, koji premašuje 1.700. Ova vježba odvija se na svega tridesetak kilometara od Banje Luke, prijestonice Milorada Dodika, neupitnog vladara Republike Srpske posljednjih petnaestak godina.
I dok je Dodik ovu golemu vojnu vježbu nastojao obezvrijediti komičnim izjavama da je to „online nastava“, dok je obećavao 30.000 pristalica koje će blokirati vojne vježbe na Manjači, dok je Skupština RS usvajala rezolucije o vojnoj neutralnosti ovog entiteta, dok je Lavrovu obećavao da BiH neće u NATO jer “RS u tome ne vidi interes”, NATO je, eto, pokazao da je on već tu. U BiH. I to pred Banjom Lukom.
U stanju je pružiti „brzi odgovor“ kad hoće i u kojem god kutku Bosne i Hercegovine hoće, a da ga Dodik u tome ne može spriječiti.
Jasna je to poruka srpskom članu Predsjedništva BiH koliku on ima stvarnu moć da spriječi bilo šta kada su u pitanju interesi NATO-a u ovoj zemlji. Ali ova vježba je istovremeno snažna poruka samoj Ruskoj Federaciji o tome ko je stvarni gazda u BiH.

Iako ruski utjecaj i destabiliziranje u BiH ne treba potcjenjivati, ruska politička moć uveliko se precjenjuje. Rusiju, vjerovatno, najbolje opisuje ocjena bivšeg američkog predsjednika Baraka Obama (Barack) da je to „država trećeg svijeta s atomskom bombom“.

BDP kompletne Rusije manji je od američkih država Kalifornije, Teksasa i Njujorka i tek nešto veći od onog Floride. No, Florida ima 22, a Rusija 150 miliona stanovnika. I za razliku od američke vojske, koja je tu, pred Banjom Lukom, daleko je od Bosne.
I sam Dodik je, dakako, toga svjestan, no nema kud dalje nakon što je zatvorio sva vrata na Zapadu. No, nisam siguran koliko je toga svjesna i diletantska bošnjačka politika, koja je, najprije pod vodstvom Harisa Silajdžića, Amerikancima gurnula prst u oko odbijanjem “aprilskog paketa”, a pod Bakirom Izetbegovićem počela blisko sarađivati s vođama i snagama direktno suprotstavljenim američkim geopolitičkim interesima.

Jasna je to poruka Dodiku koliku stvarnu moć on ima da spriječi bilo šta kada su u pitanju interesi NATO-a u BiH

NATO pod Banjom Lukom

<a href="https://avaz.ba/tag/222/fadil-novalic">Na današnjoj sjednici Vlade FBiH u Mostaru premijer Fadil Novalić je izjavio da BiH ima popriličan broj vakcina, ali da imamo krivi pristup u vakcinisanju.</a>-	 Mi smo do sada, ipak, uvezli oko 600.000 vakcina, samo smo manji dio, da tako kažem, dobili kroz donacije, dok smo ostalo platili i kupili. Malo je veći problem nesnalaženje na nižim razinama kad je u pitanju vakcinacija. Većina primijenjuje praksu da pola vakciniše, a pola čeka na revakcinaciju, što je pogrešno. Jer, pokazalo se da je bolje dejstvo što se više razvuče vrijeme između vakcinacije i revakcinacije, izjavio je Novalić.
Dakle, dok građani BiH ostaju pred Zetrom jer nestalo vakcina, dok vikendima u masama odlaze u susjednu Srbiju kako bi se vakcinisali, dok dobijamo donacije sa svih strana svijeta, a BiH je i dalje na evropskom začelju po umunizaciji, Novalić sada tvrdi da imamo sasvim dovoljno vakcina, ali eto, nije dobro organizovana vakcinacija, te za to krivi niže nivoe vlasti.
No, čak i broja od 600.000 vakcina s kojima se Novalić razmeće nije dovoljna za provođenje iole veće imunizacije. Naime, ako se uzme u obzir da BiH ima 3,5 miliona stanovnika i da je potrebno primiti po dvije doze, onda je jasno da nam je potreban desetorostruko veći broj vakcina. Naravno, treba imati na umu i da će određen broj vakcina morati "propasti".&nbsp;

U BiH je do sada sveukupno stiglo nešto više od 520.000 vakcine. Iako je i ovaj broj mal i nedostatan za masovnu vakcinaciju stanovništva, čak i u tom pogledu je Federacija BiH koju vodi Fadil Novalić znatno lošija od Republike Srpske. Prema podacima Ministarstva zdravstva FBiH, u ovaj entitet je do sada stiglo 148.400 doza vakcina protiv koronavirusa, u ključujući i 10.000 AstraZeneca vakcina koje su od Srbije donirane isključivo Kantonu Sarajevo. Za Sinofarm vakcine koje je Bosni i Hercegovini donirala Kina,za FBiH je od ukupno 50.000 izdvojeno 30.360 doza. Druge vrste kineske vakcine, Sinovaca, FBiH ima 28.380 doza, a u pitanju su donacije Turske za građane ovog entiteta. Najviše FBiH ima Pfizer vakcina (52.560) kada ubrojimo i 31.500 koje su kroz EU i COVAX mehanizam nedavno stigle isključivo za ovaj entitet. Ranije je iz istih izvora stiglo 21.060 doza AstraZeneca vakcina. U Federaciji BiH ih trenutno ima 37.100 od čega je 10.000 doza donacija Srbije za FBiH i to su prve vakcine koje su stigle za ovaj entitet. U Republiku Srpsku je do sada stiglo ukupno 250.490 doza vakcina protiv koronavirusa. Ovaj entitet najviše ima doza kineskih Sinofarm vakcina (98.600) koje je jednim dijelom samostalno nabavila, a drugi dio je donacija Kine za BiH, 74.000 doza Sputnika koje su nabavili direktnim putem, 47.970 doza Pfizer vakcine koje su stigle kroz EU i COVAX mehanizam, te kroz iste mehanizme su dobili i 18.600 doza AstraZeneca vakcina s tim da je jedan dio donacija Srbije.

I letimičan pogled na ove podatke pokazuje da, iako su svi nivoi vlasti katastrofalno podbacili u nabavci vakcine, čak su i vlasti u RS bile daleko uspješnije u direktnoj nabavci vakcina u odnosu na Vladu FBiH koju predvodi Bakirov Fadil.

I dok je Novalić obmanjivao javnost lažnim obećanjima i najavom vakcina koje nikad nisu došle, zato se dešavao pravi pomor građana. U Bosni i Hercegovini je je od posljedica zaraze koronavirusom za godinu dana umrlo više od 9.000 ljudi. U prosjeku gledano BiH je treća u svijetu po broju umrlih od posljedica koronavirusa. Ova brojka je sasvim sigurno mogla biti daleko manja da se u Bosni i Hercegovini desio proces vakcinacija, a ne treba smetnuti s uma ni lošu opremljenost bolnica koje su bile nespremne obračunati se s ovom počasti. S te strane, posljednje Novalićeve izjave da u BiH eto kao, toobože, ima sasvim dovoljno vakcina, ali su krivi neki niži nivoi vlasti što one nisu bolje vakcinisani, u rangu su i njegovih ostalih sramtovnih izjava poput nekolicine lažnih najava da vakcine stižu... U ponedjeljak.

I letimičan pogled na ove podatke pokazuje da, iako su svi nivoi vlasti katastrofalno podbacili u nabavci vakcine, čak su i vlasti u RS bile daleko uspješnije u direktnoj nabavci vakcina u odnosu na Vladu FBiH koju predvodi Bakirov Fadil

Ima vakcina, samo ih ne vidimo: Do kada će Novalić vrijeđati inteligenciju građana?

Iako je do općih izbora u BiH ostalo još godinu i po, u javnosti se već otkrivaju karte ko bi mogli biti kandidati za Predsjedništvo BiH iz reda bošnjačkog naroda.

<a href="https://avaz.ba/tag/220/bakir-izetbegovic">Jedino za koga nema nikakve sumnje da će biti kandidat - osim ako ga neka viša sila ne spriječi - jeste Bakir Izetbegović.</a> Njegov čuvar fotelje u Predsjedništvu Šefik Džaferović u više navrata je jasno ponovio kako će Izetbegović biti kandidat te da se ne planira po drugi put kandidirati.

S druge strane, potpredsjednik SDP-a Vojin Mijatović zamolio je predsjednika stranke Nermina Nikšića da se on kandidira za Predsjedništvo. Iako nije javno obznanjeno, poznato je to da o kandidaturi za Predsjedništvo razmišlja i predsjednik NiP-a Elmedin Konaković. Također, kandidaturu uveliko razmatra i Haris Silajdžić, u vezi s čim i postavljanje Semira Efendića na mjesto lidera Stranke za BiH mnogi tumače u kontekstu Silajdžićevog plana da na izbore izađe sa što jačom političkom platformom. Za kandidaturu za Predsjedništvo zainteresiran je i Denis Zvizdić, koji je na izlaznim vratima SDA, a kojem je bračni par Izetbegović spriječio nominaciju 2018. U stolici člana Predsjedništva sebe svakako vidi i SDP-ov Denis Bećirović.
Interes da se ponovo kandidira javno izražava i Mirsad Hadžikadić, a s uma ne treba smetnuti svakako ni Željka Komšića, za kojeg dominantno glasaju Bošnjaci.
Fahrudin Radončić jedan je od rijetkih koji su istakli da nije zainteresiran da se ponovo kandidira za Predsjedništvo.
Ono što dosadašnji rezultati izbora za bošnjačkog člana Predsjedništva jasno ukazuju jeste to da postojanje mnoštva kandidata najveću korist donosi upravo SDA-ovim kandidatima.
Tako je na posljednjim izborima, u utrci za bošnjačkog člana Predsjedništva, Džaferović pobijedio sa svega 18 hiljada glasova više od SDP-ovog kandidata Denisa Bećirovića, i to uz brojne pritužbe i svjedočenja o krađi glasova u korist Džaferovića.
Osim Džaferovića i Bećirovića, kandidati su bili još i Fahrudin Radončić, Mirsad Hadžikadić, Senad Šepić i Amer Jerlagić te Željko Komšić, kao kandidat Probosanske stranke za hrvatskog člana.
Slična priča bila je i 2014., kada je Izetbegović, uz ponovo brojne dokaze o krađi glasova, pobijedio ispred Radončića s 46 hiljada glasova razlike, a pored njih bilo je čak još i sedam kandidata, te 2010., kada je Izetbegović zvanično imao 20 hiljada glasova više od Radončića, uz ponovo brojne pritužbe i nepravilnosti, te učešće još čak sedam kandidata, od kojih je na trećem mjestu završio dotadašnji član Predsjedništva Haris Silajdžić.

Kao što iskustva prethodnih izbornih ciklusa jasno pokazuju, kandidat SDA mogao je maksimalno računati na oko 250.000 glasova. To ne predstavlja ni trećinu ukupne biračke volje, ali je upravo podijeljenost opozicije bila garant da SDA, sa svojom stranačkom mašinerijom i budžetskom klijentelom, osigura dovoljan broj glasova da uđe u Predsjedništvo. Stoga, umjesto ponavljanja grešaka iz prošlosti i rascjepkavanja glasačkog tijela, jedini razuman potez koji opozicija, koja jasno stoji nasuprot SDA, može napraviti jeste to da se usaglasi oko zajedničkog kandidata koji bi izašao na megdan Bakiru Izetbegoviću. U tom slučaju, poraz Izetbegovića, a pobjeda opozicionog kandidata bila bi gotovo sigurna.

Ono što dodatno pogoduje SDA je i činjenica da je BiH jedna od rijetkih zemalja u svijetu koja na izborima čelnika države nema dva kruga. Poenta ovog mehanizma je upravo da se osigura to da lider zemlje vlada legitimitetom natpolovične većine građana, nakon što se u prvom krugu odvoje dva najbolje plasirana kandidata. Konačni izbori bošnjačkih članova Predsjedništva vjerovatno bi izgledali bitno drugačije da je građanima bilo omogućeno većinski izabrati jednog od dva najbolje plasirana kandidata iz prvog kruga.
Posljednji lokalni izbori u Sarajevu bili su dokaz da, kada joj se suprotstavi jedinstvena opozicija sa zajedničkim kandidatima za izvršne funkcije, SDA nema šanse.

Umjesto ponavljanja grešaka iz prošlosti i rascjepkavanja glasačkog tijela, jedini razuman potez koji opozicija, koja jasno stoji nasuprot SDA, može napraviti jeste to da se usaglasi oko zajedničkog kandidata

Podijeljenost opozicije Izetbegoviću jedina nada

Počinje utrka za Predsjedništvo BiH: Samo jedan kandidat sigurno pobjeđuje Bakira

<a href="https://avaz.ba/tag/222/fadil-novalic">„Prvi kontigent vakcina očekujemo do ponedjeljka“, izjavio je Fadil Novalić, premijer Federacije BiH... 17. marta 2021. godine. Danas je ponedjeljak, 17. maj 2021. Prošla su dva mjeseca. Vakcine, kako znate, Novalić nije nabavio, a kad će, još se ne zna.</a> 

No, nije da mu je nedostajalo obećanja. Tog 17. marta najavljivao je da nam od ponedjeljka dolazi čak 500.000 ruskih vakcina. Kada se pak ispostavilo da ruske vakcine neće stići, Novalić je 30. marta napokon priznao da ne zna raditi svoj posao, pa pred Parlamentom FBiH zavapio da mu predlože kako da nabavi vakcine. Sredinom aprila Novalić je pa pisao pisma namjere, čak njih četiri o nabavci vakcina. Ni to nije puno pomoglo. No, 29. aprila Novalić je napokon došao s lijepim vijestima najavivši da nabavlja opet 500.000 vakcina, ovaj put iz Kine. Naravno, ni ove vakcine nisu stigle.

Ove brojke bi bile još teže da barem nije bilo sadake sa različitih strana svijeta i doniranih vakcina za našu zemlju. Iako je ukupan broj vakcina koje su stigle u BiH sramotno mali i nedostatan za masovnu vakcinaciju stanovništva, čak i u tom pogledu je Federacija BiH koju vodi Fadil Novalić znatno lošija od Republike Srpske. Prema podacima Ministarstva zdravstva FBiH, u ovaj entitet je do sada stiglo 148.400 doza vakcina protiv koronavirusa, u ključujući i 10.000 AstraZeneca vakcina koje su od Srbije donirane isključivo Kantonu Sarajevo. Za Sinofarm vakcine koje je Bosni i Hercegovini donirala Kina,za FBiH je od ukupno 50.000 izdvojeno 30.360 doza. Druge vrste kineske vakcine, Sinovaca, FBiH ima 28.380 doza, a u pitanju su donacije Turske za građane ovog entiteta. Najviše FBiH ima Pfizer vakcina (52.560) kada ubrojimo i 31.500 koje su kroz EU i COVAX mehanizam nedavno stigle isključivo za ovaj entitet. Ranije je iz istih izvora stiglo 21.060 doza AstraZeneca vakcina. U Federaciji BiH ih trenutno ima 37.100 od čega je 10.000 doza donacija Srbije za FBiH i to su prve vakcine koje su stigle za ovaj entitet. U Republiku Srpsku je do sada stiglo ukupno 250.490 doza vakcina protiv koronavirusa. Ovaj entitet najviše ima doza kineskih Sinofarm vakcina (98.600) koje je jednim dijelom samostalno nabavila, a drugi dio je donacija Kine za BiH, 74.000 doza Sputnika koje su nabavili direktnim putem, 47.970 doza Pfizer vakcine koje su stigle kroz EU i COVAX mehanizam, te kroz iste mehanizme su dobili i 18.600 doza AstraZeneca vakcina s tim da je jedan dio donacija Srbije.

I letimičan pogled na ove podatke pokazuje da, iako su svi nivoi vlasti katastrofalno podbacili u nabavci vakcine, čak su i vlasti u RS bile daleko uspješnije u direktnoj nabavci vakcina u odnosu na Vladu FBiH koju predvodi Bakirov Fadil. I dok građani svaki mjesec kroz porez i doprinose 42% svoje plate daju državi, dok na sve što kupe daju još dodatno 17% na PDV i dok se konstatno podižu akcize, s druge strane za poreski novac koji uzima od njih, ovakva vlast koju predvode SDA i kadrovi poput Novalića nije u stanju građanima obezbijediti ni najosnovniju zaštitu života i zdravlja.
&nbsp;

I dok je Novalić obmanjivao javnost lažnim obećanjima i najavom vakcina koje nikad nisu došle, zato se dešavao pravi pomor građana. U Bosni i Hercegovini je je od posljedica zaraze koronavirusom za godinu dana umrlo više od 9.000 ljudi. U prosjeku gledano BiH je treća u svijetu po broju umrlih od posljedica koronavirusa. Ova brojka je sasvim sigurno mogla biti daleko manja da se u Bosni i Hercegovini desio proces vakcinacija, a ne treba smetnuti s uma ni lošu opremljenost bolnica koje su bile nespremne obračunati se s ovom počasti.

Novalić obećavao vakcine i pravio se da radi. RS nabavila više vakcina od Federacije. Država ne ispunjava ni svoje elementarne dužnosti

Gdje je 500.000 doza koje je premijer FBiH obećao građanima: Dva mjeseca kako je Bakirov Fadil najavio da „u ponedjeljak stižu vakcine“

Gradonačelnik Banje Luke Draško Stanivuković posljednjih dana učinio je nekoliko dobrih poteza.&nbsp;Za Ramazanski bajram posjetio je nekoliko bošnjačkih porodica u Banjoj Luci, poručivši da je to grad u kojem svi mogu živjeti zajedno.&nbsp;&nbsp;Jučer je imao još jedan lijep gest, kada je pozvao gradonačelnicu Sarajeva Benjaminu Karić u zvaničnu posjetu Banjoj Luci, najavljujući da mu je cilj jačati odnose između gradova u BiH. 
Iako bi u jednoj normalnoj državi ovo trebali biti uobičajeni potezi jednog političkog funkcionera, Bosna i Hercegovina je, kako znamo, daleko od normalne zemlje te ovakvi potezi predstavljaju dašak iznenađujućih, ali i prijeko potrebnih gestova dobre volje, posebno kada dolaze iz entiteta čiji lider godinama daje šovinističke izjave, tipa da mu „hodže arlauču“ ili da neko ko je bio udat za Bošnjaka ne može predstavljati Srbe. 
No, kada se govori o Drašku, treba ipak imati na umu da je riječ o osobi koja se obrazovala i rasla u atmosferi u kojoj su dominirale vrijednosti nacionalizma i netolerancije, dakle upravo onoga što prezentira Dodik. 
Ali u odnosu na Dodika, Stanivuković pokazuje jednu suštinsku razliku - nedostatak zle namjere prema drugim narodima i kulturama u BiH. Čak i slučajevi njegovih povremenih nacionalističkih ispada nisu posljedica netrpeljivosti prema bilo kome, nego zabluda uz koje je odrastao.
„Gruba riječ boli više od šamara“ jednako kao što i „lijepa riječ i gvozdena vrata otvara“. Upravo je ta „lijepa riječ“ neophodan i osnovni preduvjet za normalizaciju i unapređenje odnosa u BiH. 
A ne treba ni spominjati koliko je, usto, važno i da Sarajevo i Banja Luka, kao dva najveća grada u Bosni i Hercegovini, budu u prijateljskim i konstruktivnim odnosima. 
Stoga, pojava političara poput Draška Stanivukovića budi nadu da bi našom zemljom u skoroj budućnosti mogla dominirati potpuno drugačija garnitura lidera, onih koji će nacionalističko huškanje i sukobe zamijeniti tolerancijom i saradnjom. Pa čak i ako se ne budemo slagali u mnogim pitanjima, a toga će uvijek biti, to možemo činiti uz međusobno razumijevanje i bez teških riječi.

Pojava političara poput Draška Stanivukovića budi nadu da bi našom  zemljom u skoroj budućnosti mogla dominirati potpuno drugačija garnitura lidera

Bravo, Draško

Pred sami Ramazanski bajram Palestinci su ponovo bili žrtve izraelskog siledžijstva. Nasilje nad vjernicima džamije El-Aksa rezultiralo je Hamasovim granatiranjem civilnih objekata u Jerusalemu, a na izraelsku reakciju se nije moralo dugo čekati - žestoki udari na Gazu rezultirali su s više od 20 mrtvih i više od 100 ranjenih Palestinaca.Posljednji sukobi dolaze u jeku još veće radikalizacije političke scene u Izraelu, što uključuje i učestale spontane napade na Palestince i intenziviranje gradnje jevrejskih naselja na Zapadnoj obali. Na višedecijsko oduzimanje palestinske zemlje, aparthejd nad Palestincima i kršenje međunarodnog prava zapadni svijet uglavnom žmiri i prešutno daje zeleno svjetlo Izraelu. A na sve to, kao kec na desetku, sjeda i Hamas.Ova militantna islamistička organizacija svojim radikalizmom i terorističkim napadima Izraelu ne nanosi pretjeranu štetu, ali nanosi ogromnu samim Palestincima. S teroristima se, kako znamo, ne pregovara, što daje direktno opravdanje izraelskom vojnom djelovanju i daljem zauzimanju palestinske teritorije. No, težak položaj u koji su dospjeli Palestinci pokazuje zapravo koliko se visoka cijena plaća za historijske zablude. Držanje arapskih zemalja uz Sovjetski savez tokom Hladnog rata, pa potom i rast islamizma, za razliku od Izraela, koji se pametno držao uz SAD i trošio ogromnu energiju na lobiranje, doveli su do toga da Palestinci praktično ostanu bez istinskog saveznika u moćnom svijetu, tek s nešto malo lažne solidarnosti i ceremonijalne podrške drugih islamskih zemalja, za razliku od Izraela, koji izdašnu i novčanu i političku podršku dobiva od najmoćnije sile svijeta. Ako Bošnjaci išta na primjeru Palestinaca mogu naučiti, onda je to prije svega da je cijena biranja pogrešnih političkih saveznika izuzetno skupa. Da ne spominjemo tek da bi eventualni rast ideologije islamizma i vjerskog radikalizma upravo dao ultimativni argument i zeleno svjetlo za akciju njihovim neprijateljima koji žele raspačati BiH i marginalizirati Bošnjake. S te strane, opasna je i alarmantna glupost koju čine pojedini bošnjački lideri posljednjih godina da, dok s jedne strane Bošnjacima ostavljaju sve manje saveznika i veza na Zapadu, s druge pokazuju gotovo idolopoklonički odnos prema pojedinim liderima i zemljama s istoka.

Ako Bošnjaci išta na primjeru Palestinaca mogu naučiti, onda je to prije svega da je cijena biranja pogrešnih političkih saveznika izuzetno visoka

Bošnjaci i Palestinci

Rukovodstva Srbije i Republike Srpske u Donjoj Gradini jučer su položila vijence za Rome, Jevreje i Srbe koji su stradali u Jasenovcu. Predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik je i sjećanje na jedan od najstrašnijih genocida na ovom prostoru zloupotrijebio za svoju dnevnopolitičku demagogiju i ispaljivanje nacionalističkih ubleha. Ponovio je da se Republika Srpska treba odvojiti, kazavši i kako se granice unutar BiH “mogu samo podebljati”. 

Ušli smo već u 16. godinu otkako je Dodik, u kampanji za izbore 2006., prvi put najavio referendum. Od tada, iz mjeseca u mjesec, trabunja o otcjepljenju RS i raspadu BiH, a jedino što smo od njegove priče do sada dobili jesu tenzije u zemlji i dodatna međunarodna izolacija. Katalonsko separatističko rukovodstvo se, primjerice, nije ponašalo tako. Karles Pudždemon (Carles Puigdemont), bivši predsjednik vlade Katalonije, svoje separatističke riječi pretvorio je u djela pa je, nakon neustavnog referenduma, u oktobru 2017. proglasio nezavisnost Katalonije. 
Zbog neustavnog djelovanja Pudždemon i njegovi saradnici osuđeni su na dugogodišnje zatvorske kazne, a bivši lider Katalonije pobjegao je u egzil. Potez Pudždemona svakako je bio nepromišljen, sulud, ali i hrabar. A hrabrost je upravo ono što razlikuje Pudždemona od Dodika. Dakle, hajde, mangupe, kad već 15 godina prijetiš, stisni ono što već trebaš i raspiši referendum. Nije valjda da se bojiš? Kakav si ti, bre, Srbin? 
Ali ne plašite se da će Dodik prihvatiti ovaj poziv. Osim što je kukavica, Dodik je i oportunista kojem su vlast i moć vrhovni interes i taj, svjestan posljedica antiustavnog djelovanja, neće učiniti apsolutno ništa što bi mu to moglo ugroziti. Separatistička retorika mu upravo i služi za to da dizanjem tenzija i nacionalističkim loženjem vlastitog naroda osigurava sebi vlast i moć, u nedostatku bilo kakvih drugih rezultata. 
No, ima to i svoju pozitivnu stranu. Jalove prijetnje otcjepljenjem više niko normalan ne uzima zaozbiljno, ponajprije Srbi u BiH. Dodik je riječi “referendum” i “otcjepljenje” toliko izlizao i obesmislio da one sada zvuče poput poštapalica “znači” i “ovaj”.

Nije valjda da se bojiš? Kakav si ti, bre, Srbin?

Dodik je kukavica: Hajde, mangupe, raspiši referendum

<a href="https://avaz.ba/tag/51803/timothy-less">Priličnu buru u bh. javnosti izazvalo je gostovanje Timotija Lesa (Timothy Less), profesora i bivšeg britanskog diplomate u Centralnom dnevniku Senada Hadžifejzovića.</a>
Les je tom prilikom još jednom ponovio svoje poznate stavove da rješenje za Balkan vidi u zaokruživanju nacionalnih država, što bi značilo pripajanje RS Srbiji, zapadne Hercegovine Hrvatskoj, sjevernog Kosova Srbiji te ujedinjenje Kosova, Albanije i albanskog dijela Makedonije u „veliku Albaniju“. 
Bošnjaci bi, prema tom scenariju, dobili svoju državicu na prostorima koje većinski naseljavaju u BiH. Ovakva viđenja potpuno su u skladu s non-paperom koji se pojavio prije nekoliko sedmica, a za koji se tvrdi da iza njega lično stoji slovenski premijer Janez Janša.
&nbsp;

Les nije jedini teoretičar koji zagovara ovakav scenarij. Među najvažnijim pojedincima koji zagovaraju podjelu BiH su i bivši američki državni sekretar i nekada jedan od najutjecajnijih teoretičara međunarodnih odnosa, 98-godišnji Henri Kisindžer (Henry Kissinger) koji, iz svoje reapolitičke vizure, ističe da se narodi u BiH silom drže u državi koja nikada nije ni postojala. Tu su i bivši uposlenik CIA-e Stiven Mejer (Steven Meyer), koji tvrdi da BiH postoji samo na papiru, te bivši američki ambasador u Srbiji i Hrvatskoj Vilijam Montgomeri (William Montgomery) i još nekolicina njih. No za većinu navedenih postoje ozbiljne indicije i dokazi da navedene stavove zastupaju iz pukog ličnog interesa, odnosno da su plaćeni lobisti. Naime, u slučaju Montgomerija svojevremeno je otkriven ugovor koji je 2010. sklopio s bivšim srbijanskim predsjednikom Tomislavom Nikolićem. Za usluge savjetovanja i lobiranja Montgomeri je dobivao 7.500 eura mjesečno.
U slučaju Stivena Mejera, riječ je o čovjeku koji vodi firmu „TSM Global Consultants“, zajedno s Obradom Kesićem i Drinom Vlastelić-Rajić. Kesić i Vlastelić-Rajić su u SAD registrirani kao lobisti Vlade Republike Srpske i oboje su uposlenici tzv. predstavništva Republike Srpske u SAD, čiji je zvanični naziv u SAD Kancelarija Republike Srpske za saradnju, trgovinu i investicije.

Osvrnimo se sada i na Lesa. Radi se o bivšem nižerangiranom britanskom diplomati koji je služio kao konzul u Banjoj Luci. Upravo u ovoj banjalučkoj epizodi mnogi vide i razlog Lesovih stavova. Nakon diplomatske karijere, Les se posvetio „predavačkoj“ karijeri, gdje u Centru za geopolitike pri Univerzitetu „Cambridge“ vodi projekt „Studija dezintegracije“.

Kada se pogledaju pojedinci koji danas nastupaju kao najglasniji zagovornici podjele BiH, jasno je da je redom riječ o osobama bez većeg utjecaja na svjetske politike, mahom bivšim diplomatima i intelektualcima ograničenog dometa. S te strane, treba biti svjestan da ideje o promjeni granica na Balkanu, u zapadnim državama, mahom egzistiraju među marginalnim pojedincima, koji već odavno nemaju značajniji utjecaj na politike svojih zemalja, te su strahovi da bi politike ključnih zapadnih država prema Balkanu i BiH iz temelja mogle promijeniti svakako preuveličani.

Iako Les negira bilo kakve materijalne interese ili lobističke veze u vezi sa stavovima koje zastupa, mnogi sumnjaju da dio novca koji Milorad Dodik i Vlada RS intenzivno troše na lobiranje u svijetu završava upravo u njegovom džepu. Također, sam Les se na svojoj Linkedin stranici predstavlja kao „konsultant“.

Za većinu osoba koje su zagovarale podjelu Bosne i Hercegovine utvrđeno je da su na platnom spisku određenih srpskih grupa. Timoti Les služio je kao konzul u Banjoj Luci

Ko su pojedinci sa Zapada koji se zalažu za promjenu granica: Zagovornici podjele BiH su propali diplomati bez utjecaja

Visoki predstavnik u BiH Valentin Incko (Inzko) u utorak je u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda predstavio izvještaj o Bosni i Hercegovini.Zanimljivo je da je u izvještaju pred UN-om prvi put spomenut i rad Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA), tačnije kompromitirajuće činjenice vezane uz njenog direktora <a href="https://avaz.ba/tag/4065/osman-mehmedagic">Osmana Mehmedagića Osmicu</a>.

Osim problema s novim imenovanjem vezanim uz nedostatak valjane fakultetske naobrazbe, spominju se i optužnice protiv Mehmedagića.-U oktobru je Tužilaštvo BiH optužilo generalnog direktora za zloupotrebu položaja, jer je pod lažnim izgovorom pribavio videozapis pošte, iz koje je krivična prijava protiv njega poslana tužiocima, kako bi se utvrdilo ko je podnio prijavu. U februaru je oslobođen, ali Tužilaštvo nastavlja s drugim predmetima protiv njega - navodi se u izvještaju.Činjenica da je pitanje Mehmedagićevog upravljanja OSA-om stiglo do Vijeća sigurnosti UN-a šalje jasan signal da je „kap prelila čašu“, odnosno da i međunarodna zajednica razmatra „pospremanje“ ove institucije. Mehmedagić je u ranim devedesetim godinama prošlog stoljeća radio na osiguranju Predsjedništva BiH, a kasnije kao pratilac prvog predsjednika Predsjedništva Republike BiH Alije Izetbegovića.Bliske veze s Izetbegovićima bile su i glavna referenca da 2015. bude postavljen na čelo OSA-e. Ubrzo je postalo jasno da je primarna uloga namijenjena Osmici obavljanje obavještajnih zadataka za lične i političke interese bračnog para Izetbegović, što je svojevremeno potvrdio i snimak iz afere “Asim“, na kome se tadašnji predsjednik Kadrovske komisije SDA Asim Sarajlić, u pokušaju podmićivanja člana stranke da glasa za Fikreta Prevljaka, a ne Semira Efendića, prilikom izbora za novog čelnika Kantonalnog odbora SDA, hvali kako Osmica radi za njih te spominje da „sve drži, Viber i druge društvene mreže“, što je aluzija na špijuniranje oponenata.Mehmedagić je, u međuvremenu, uspio doći i u probleme sa zakonom. Inspektorat RS je u novembru 2019. zvanično poništio Mehmedagićevu diplomu s Univerziteta za poslovne studije u Banjoj Luci, čime je izgubio kvalifikaciju neophodnu za obavljanje funkcije direktora.No, umjesto povlačenja s funkcije usljed nekvalificiranosti, Osmica je u julu 2020. uspio izvući diplomu „iz rukava“, odnosno dostaviti diplomu s master stepenom Američkog univerziteta. Ovaj univerzitet je krajem prošle godine ostao bez akreditacije, dok se protiv njegovog vlasnika Denisa Prcića vodi istraga. Tužilaštvo BiH, prema informacijama “Avaza”, ima neoborive dokaze da Mehmedagić nije na zakonit način došao do ove visokoškolske spreme na Američkom univerzitetu Sarajevo - Tuzla. U februaru ove godine potvrđena je i druga optužnica protiv Mehmedagića, gdje je, zajedno s ministrom sigurnosti BiH Selmom Cikotićem, optužen za zloupotrebu položaja, a vezano za imenovanje članova komisije za drugostepeni nivo odlučivanja o sigurnosnim provjerama za policijske i državne namještenike.

Ovo je samo dio kompromitirajućih činjenica vezanih uz trenutnog direktora OSA-e. Iako bi u svakoj normalnoj državi nedostatak kvalifikacija i opterećenost istragama i optužnicama u trenu podrazumijevali da Mehmedagić mora odstupiti s funkcije, SDA uporno blokira imenovanje novog direktora kako bi Osmica što duže ostao na ovoj funkciji. Istovremeno, blokiraju i rad Komisije za nadzor nad radom OSA-e Parlamenta BiH, zbog čega odavno nema civilnog nadzora nad radom obavještajne službe.Ovakvi potezi pokazuju da Izetbegović svoju političku sudbinu očigledno direktno veže uz položaj i usluge Mehmedagića, kojeg pod svaku cijenu pokušava održati na poziciji direktora. No, činjenica da se ovim pitanjima bavi i OHR te da je probleme vezano za Mehmedagića Incko prezentirao i UN-u pokazuje da je i međunarodna zajednica odlučila stati nakraj ovakvoj praksi privatiziranja državnih institucija.

<h2>(Ne)objašnjive veze s drogom i pranjem novca</h2>

Osman Mehmedagić našao se u više afera pranja novca prilikom bagatelnih kupovanja nekretnina kešom bez porijekla.Tako je kupljena veleljepna kuća u Sarajevu, a na isti način, kešom bez legalnog pokrića, njegova supruga je kupila automobil od političara Asima Sarajlića.Velike štete Osman Mehmedagić Osmica u međunarodnoj zajednici ima i zbog afere ukidanja sigurnosnih provjera za desetak sarajevskih policajaca.Kao što je javnosti poznato, Mehmedagić im je, kao direktor OSA-e, ukinuo sigurnosne dozvole. Njihov jedini grijeh je bio što su Tužilaštvu KS dostavili snimke presretenih razgovora kriminalaca i narkodilera, koji su se hvalisali kako su Mehmedagiću davali skupocjene poklone i korumpirali ga.Dodatno, nije nikakva tajna da borba protiv narkomafije u Sarajevu i drugdje nailazi na opstrukcije OSA-e, jer čim policajci dođu do pojedinih narkodilera, Mehmedagić ih štiti na način da policiju obavještava da su to njegovi tobožnji informanti.Međutim, od informanata koristi očigledno nema, jer ogromne količine droge ostaju neotkrivene.

Na kraju, i ne čudi da je Mehmedagić u nezahvalnoj poziciji prema pojedinim narkodilerima. Njegova supruga Amela Šehović, neuspješna kafanska pjevaljka, bila je poznata konzumentica droge i hapšena dilerka. U tom kontekstu uživanja u opijatima treba posmatrati i Jasminu Izetbegović, kćerku tzv. bračnog para Čaušesku, koja je konzumirala drogu i, kako tvrde pojedini izvori, bila na liječenju i odvikavanju. Dok korona traje, Amela Šehović ne nastupa, ali zato Jasmina Izetbegović radi odlične poslove za svoju firmu s kompanijama u državnom vlasništvu koje kontrolira SDA, odnosno njen otac Bakir. Ovi biografski podaci dviju najmoćnijih porodica u BiH - Izetbegović i Mehmedagić - žele se pod svaku cijenu ukloniti na način da njihovi režimski novinari, koji su na platnom spisku OSA-e, vezu s narkodilerima žele pripisati rivalskim političarima.&nbsp;(F. F.)

<h2>Historijat skandala u obavještajnim službama</h2>

Obavještajne službe BiH od prvog dana prati loš glas. Agencija za istrage i dokumentaciju (AID), koja je djelovala kao obavještajna agencija Republike BiH, povezivala se s brojnim političkim ubistvima, od kojih je najčuvenije ubistvo Nedžada Ugljena, bivšeg zamjenika direktora ove agencije.Osim toga, bila je povezana s međunarodnim skandalom - slučajem “Pogorelica”, odnosno kampom na istoimenoj planini koji je formalno služio za antiterorističku obuku. Dana 16. februara 1996. IFOR je napravio helikopterski i transporterski desant, a američki admiral Lejton Smit (Leighton Smith) iznio je teške optužbe, nazvavši to mjestom za obuku terorista. Bivši funkcioneri AID-a Bakir Alispahić, Irfan Ljevaković i Enver Mujezinović u maju 2002. našli su se u pritvoru zbog ovog slučaja.Godine 2002. došlo je do ujedinjavanja AID-a i SNS-a, obavještajne službe „Herceg-Bosne“, i formirana je Federalna obavještajna sigurnosna služba (FOSS). Konačno, 2004. Parlament Bosne i Hercegovine usvojio je Zakon o osnivanju Obavještajno-sigurnosne agencije BiH, kojim je formirana OSA, uz ukidanje entitetskih agencija.Direktor FOSS-a bio je Munir Alibabić Munja, kojeg je visoki predstavnik Pedi Ešdaun (Paddy Ashdown) smijenio 2002. zbog odavanja službene tajne, jer su pojedini tajni dokumenti ove službe dospjeli u javnost.

Činjenica da je pitanje Mehmedagićevog upravljanja OSA-om stiglo do Vijeća sigurnosti šalje jasan signal da i stranci razmatraju „pospremanje“ ove institucije

Mehmedagić i Izetbegović: Direktor OSA-e pod kontrolom predsjednika SDA

Indikativan izvještaj Valentina Incka: Sprema se smjena Osmice?

Čak 13 anesteziologa dalo je otkaz u KCUS-u. Njihovoj odluci prethodila su pisma koja su isplivala u javnost, a u kojima se žale na katastrofalne uvjete u ovoj instituciji te, između ostalog, veliki broj smrtnih slučajeva direktno povezuju s Fadilovim „malina respiratorima“, koji nisu za intenzivnu njegu.
Porodice umrlih svjedoče o stravičnim iskustvima kroz koja su njihovi najmiliji prošli u ovoj instituciji, anesteziolozi bježe iz KCUS-a u najtežim trenucima, pridružujući se stotinama ljekara i osoblja koji su u mandatu Sebije Izetbegović napustili ovu instituciju. Ljekari odlaze, a Sebija i dalje ostaje, bahato poručujući da joj ne trebaju i da ćemo je još dugo gledati... Ako budemo živi.
Ovakva količina samozaljubljene bahatosti, siledžijstva i bezobrazluka viđena je jedino u autokratskim bantustanima i, uglavnom, u nekim prošlim vremenima. Tretiranje države kao privatnog feuda u kome institucije služe tek kao igračke i poluge moći vladajuće porodične oligarhije, preko kojih narodne mase drže u bijedi i nepravdi, u pravilu je završavalo u društvenom haosu i masovnom buntu, od Rumunije 1989. do Srbije 2000.
I zapravo to ponajbolje svjedoči o porazu bh. ili, ako hoćete, bošnjačkog društva. Trideset godina treniranja demokratije, uz sve milione i pritiske međunarodne zajednice, nije pomoglo da bitnije sazrimo kao demokratsko društvo.
Jedna goropadna supruga jednog političkog lidera pred našim očima godinama provodi destrukciju zdravstvenog sektora u našoj zemlji, po cijenu i ljudskog zdravlja i života, a mi kao društvo pokazujemo potpuno nesposobnost i nemoć zaustaviti silništvo jedne osobe i porodično-stranačke oligarhije koja stoji iza nje.
Kolika je cijena funkcije Sebije Izetbegović i šta tačno još treba da se desi da bi se zaustavilo i obustavilo ovo iživljavanje nad građanima ove zemlje i razaranje njenih institucija?
Bilo kakvo nasilje ni u kom slučaju ne smijemo prizivati. No, domaći silnici su kukavice, barem su to pokazivali i rijetki protesti kada su, suočeni s iole većom masom, u pravilu davali ostavke i bježali glavom bez obzira, kao primjerice 2014. U zemlji porobljenih institucija glas ulice čini se da ostaje jedino rješenje.

U zemlji porobljenih institucija glas ulice čini se da ostaje jedino rješenje

Sebija silna

<a href="https://avaz.ba/vijesti/bih/649416/kod-hadzikadica-sastanak-o-ujedinjavanju-pzp-a-df-a-sd-a-spd-a-i-gs-a">Rijetke su situacije u BiH da se političke partije odluče ujediniti u jednu.</a> Obično stvar ide u suprotnom smjeru, da zbog ličnih sujeta i napoleonskih ambicija, funkcioneri jedne stranke formiraju mnoštvo novih kako bi bili glavni, ali uglavnom bez neke značajnije ideološke i programske razlike.

No, da će da ukinu postojeće i formiraju jedinstvenu novu stranku najavili su iz Demokratske fronte, Platforme za progres, Socijaldemokrata, Građanskog saveza i nečega što se zove SPD-om, pa su jučer u Sarajevu, u sjeidštu Hadžikadićevog PZP-a, održali sastanak na kojem su razgovarali o ujedinjenju. Šta je ove lidere nagnalo na ovakav potez, bit će jasnije ako analiziramo situaciju u kojoj se trenutno nalaze. Naime, na posljednjim izborima, ove stranke su zajedno imale četrdesetak hiljada glasova. No, kola su još drastičnije krenula nizbrdo nakon izbora.&nbsp;U Hadžikadićevom PZP-u izabrani vijećnici i članstvo počeli su redom istupati iz stranke. Još gora situacija je u DF-u u kojem kompletni odbori napuštaju stranku postepeno je pretvarajući u Komšićevo „društvo jednog lica“, dok u slučaju njihovog koalicionog partnera GS-a, na čije je čelo prevarno došao pjevač Muhamed Fazlagić Fazla, nije jasno da li uopće više i ima ikakve članove (glasače nikad nisu ni imali). SD kompromitovanog i optužnicom opterećenog Envera Bijedića, stranka je sa skromnom podrškom u ruralnim dijelovima Tuzlanskog kantona, dok SPD uopće i nije stranka, nego rezultat jedne poluozbiljne najave Zlatka Lagumdžije, Ive Komšića i kompanije od prije 2 godine da će oni da ujedine ljevicu u jedan politički subjekt imena SPD. No sve je ostalo na jednoj jedinoj press konferenciji, da bi danas Ivo Komšić i Miro Lazović nastupali ispred ovog famoznog političkog subjekta kao nečega što navodno zaista postoji. &nbsp;

Kada se ovi pokazatelji uzmu u obzir jasno je šta je glavni motiv navedenih "lidera", koji za sebe tvrde da pripadaju centru i lijevom centru. Naime, od njihovih strančica ostale su od članstva i glasača opustošene ruine koje samostalno teško da mogu više i cenzus igdje preći. Njihovo ujedinjavanje pokušaj je da, u želji za vlašću i uhljebljenjima, opstanu na političkoj sceni i ubuduće. Također, ne treba zaboraviti ni idejnu nit koja povezuje ove aktere. Ono što ih u tom smislu sve istinski ujedinjuje je spremnost da, ne samo koaliraju, nego pruže i narativnu podršku "slijeva" za vladavinu SDA. Tako je Enver Bijedić, prije izlaska iz SDP-a, bio vatreni pristalica koaliranja ove stranke sa SDA, Komšić je s njima ne samo pravio državnu i rušio kantonalnu vlast, nego preko svojih savjetnika i medijskih radnika srčano opravdavao i minorizirao nesposobnost, skandale i korupcijske afere SDA, dok su Ivo Komšić i Miro Lazović SDP-u i Našoj stranci javno spočitavali „nedostatak patriotske svijesti“ zbog odbijanja saradnje sa "zelenim".&nbsp;Hadžikadić iako, istina, do sada nije direktno pomagao SDA niti prema njoj pokazivao ideološke afinitete (da budemo precizni, nakon 2,5 godine od njega još čekamo da vidimo i čujemo bilo kakvu ideološku priču), na ovaj način potvrđuje da su špekulacije o njemu kao „trojanskom konju“ SDA koji je tu da otkida glasove od lijevog glasačkog tijela bile utemljene. Ostaje još jedino nejasno na koji način će Hadžikadić i Komšić pomiriti svoje sujete, s obzirom da obojica pod svaku cijenu žele da budu kandidati za Predsjedništvo, pa će biti zanimljivo pratiti kako će se u tom pogledu odnosi definisati.Nakon pompeznog preuzimanja Stranke za BiH od strane bivšeg SDA-ovaca i načelnika Novog Grada Semira Efendića, kristalno je jasno kome najviše odgovaraju ovakvi transferi i „politička okrupnjavanja“. To je svakako Stranka demokratska akcije kojoj, opterećenoj aferama i suočenoj s nikad većom i ujedinjenijom opozicijom protiv sebe, očajnički treba bilo kakav politički partner. S te strane, najprikladnije ime za novu stranku najvjerovatnije bi bilo Savez esdeaovih satelita (SSS).

SDA opterećenoj aferama i suočenoj s nikad većom i ujedinjenijom opozicijom protiv sebe, očajnički treba bilo kakav politički partner

Izvana crveni, iznutra zeleni: Savez SDA-ovih satelita - SSS

Ministar zdravstva Haris Vranić na sjednici Skupštine Kantona Sarajevo potvrdio je informaciju da je čak 13 anesteziologa dalo otkaz na KCUS-u, te da će nakon isteka otkaznog roka prestati da rade na ovoj instituciji.

Objava pisama anesteziologa s KCUS-a u kojima javnost alarmiraju na katastrofalne uslove u ovoj instituciji, zakotrljala je grudu koja iz dana u dan otkriva nove uznemirujuće detalje. <a href="https://avaz.ba/tag/445/sebija-izetbegovic">Iako Sebija Izetbegović, direktorica KCUS-a i supruga lidera SDA Bakira Izetbegovića već godinama autokratski i siledžijski upravlja ovom institucijom</a>, što se ogleda, između ostalog, i u protjerivanju desetina uglednih doktora, posljednjih sedmica ispostavlja se da razmjere potencijalnog kriminala na KCUS-u prevazilaze i fabule najpretencioznijih kriminalističkih romana.

Sve počinje aferom „Respiratori“. Rasipanje 10,5 miliona KM poreskog novca od Vlade FBiH na kupovinu kineskih respiratora preko malinara Fikreta Hodžića, dovelo je do toga da Tužilaštvo BiH podigne optužnicu protiv premijera FBiH Fadila Novalića i njegovih saradnika koji su bili uključeni u nabavku. Uporedo s tim, nakon višemjesečne trakavice, Institut za mjeriteljstvo BiH na čelu sa Zijadom Džemićem dao je mišljenje da su nabavljeni uređaji stacionarni respiratori, odnosno da nisu mobilni respiratori, iako su to stručnjaci redom tvrdili i iako to, uostalom, piše i u samom upustvu proizvođača za korištenje „malina“ respiratora.
Na osnovu Džemićevog mišljenja, odgovorni su požurili da instaliraju respiratore na KCUS, iako su to druge zdravstvene institucije, poput bolnice Mostaru, odbijale, a čak i oni koji su ih primili, poput Kliničkog centra u Tuzli, odbijali su ih da koriste.
Koji su motivi bili da se respiratori instaliraju na intenzivnu njegu KCUS-a i na njih priključuju pacijenti oboljeli od COVID-a, možda postaje jasnije ako se spomene da je na suđenju otkriveno kako su optuženi u prepiskama koje se tiču nabavke respiratora često spominjali ime „Sebija“ u kontekstu nekoga ko učestvuje u procesu nabavke.
Iako je direktorica tokom svjedočenja na suđenju tvrdila da se ona ničega ne sjeća i da ona nije ta Sebija iz poruka, nije potrebna naročita inteligencija da bi se shvatilo kome je bio poseban interes pod svaku cijenu dokazati da se „malina“ respiratori mogu koristiti na intenzivnoj njezi za teške slučajeve Covida, na ime čega su i kupljeni.

No, možda i najveći skandal u novijoj historiji BiH, tek je uslijedio, kada su početkom aprila u javnost isplivala dva pisma anesteziologa KCUS-a, u kojima otkrivaju zastrašujuće detalje o dešavanjima na ovoj instituciji uz direktne optužbe da su instalirani „malina“ respiratori ne samo upitne kvalitete, nego i da dovode do smrti pacijenata koji se priključuju na njih. Ovo je ohrabrilo desetine članova porodica čiji su najmiliji umrli od Covida da u javnost izađu sa potresnim i uznemirujućim svjedočenjima o iskustvima na KCUS-u. Mnogi od njih bez ustezanja tvrde da su članovi njihovih porodica ubijeni. Konačno, pripadnici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) su nakon ovih informacija ušli u prostorije KCUS-a, a istragu o cijelom skandalu vodi Tužilaštvo Kantona Sarajevo.
S druge strane, anesteziolozi još uvijek se nisu usudili javno otkriti svoje identitete i pod imenom i prezimenom stati iza tvrdnji iz pisma, iako je potvrđena autentičnost jednog od dva. Kako saznaje „Avaz“, razlog je strah zbog direktnih prijetnji koje su navodno dobijali. Nezvanično, od anesteziologa je traženo i da potpišu akt da pismo u kojem su naveli nezadovoljstvo uslovima rada i liječenja COVID pacijenata nije istinito.
Činjenica i da je SDA odlučila mobilizirati svoju kompletnu obavještajno-medijsku strukturu da u odbrani respiratornog kriminala i direktorice KCUS-a prijetnjama i uvredama pokuša diskreditovati i uplašiti novinare koji su razotkrili cijelu aferu i izvještavaju o ovom slučaju, samo dodatno potvrđuje da unutar vladajućih struktura ove stranke očigledno vlada veliki i razložan strah.

Iako je na press konferenciji 5. aprila direktorica KCUS-a Sebija Izetbegović (uz iznošenje brojnih nebuloznih tvrdnji, poput onih da će država morati plaćati odštetu Kini ukoliko ova institucija odbije koristiti Fadilove „malina“ respiratore), uvjeravala javnost da je sve u najboljem redu i da su u pitanju laži i podvale,&nbsp;odluka13 anesteziologa da usred pandemije koronavirusa i najveće zdravstvene krize u historiji ove države daju otkaz na KCUS-u, jasno pokazuje da je kap prelila čašu. Gruda je zakotrljana i stvorila je lavinu koja iz dana u dan koja potvrđuje stare i otkriva nove zastrašujuće informacije i dokaze o dešavanjima na KCUS-u.S te strane, začuđujue indolentnost opozicije koja na sva šokantna saznanja reagira prilično blago i neodlučno. Naime, i samo dio uznemirujućih informacija koje dolaze s KCUS-a u svakom iole normalnom društvu bio bi i više nego dovoljan ne samo da uprava ove institucije i njeni politički pokrovitelji niti jedan dan više ne ostanu na svojim funkcijama, nego i da odgovorni u što kraćem roku snose i zakonske posljedice.

Objava pisama anaestiologa s KCUS-a u kojima javnost alarmiraju na katastrofalne uslove u ovoj instituciji, zakotrljala je grudu koja iz dana u dan otkriva nove uznemirujuće detalje

Sebija Izetbegović: Supruga lidera SDA Bakira Izetbegovića

Koliko Sebija Izetbegović još može preživjeti na čelu KCUS-a?

Visoki predstavnik u BiH Valentin Incko (Inzko) jučer je pred UN-om predstavio izvještaj o zabrinjavajućim trendovima u našoj zemlji, od Dodikovih prijetnji otcjepljenjem, preko neformiranja vlasti u FBiH, korupcije, problema s vladavinom do kriminalne nabavke „malina respiratora“ i pogubnog liječenja teških Covid pacijenata njima. &nbsp;Ambasadori vodećih sila koji su komentirali izvještaj još jednom su izrazili svoju posvećenost cjelovitosti i suverenitetu BiH. Inckov izvještaj i rasprava o BiH pred najvišom svjetskom institucijom dolazi u jeku non-papera neimenovanih autora u kojem se predlaže disolucija naše države i zaokruživanje nacionalnih država na Balkanu, zbog čega se i prostor u bh. medijima počeo davati pojedinim teoretičarima sa Zapada koji podržavaju takva rješenja. Sve ovo u konačnici u mnogima budi strah da Dodikova petnaestogodišnja retorika o raspadu BiH sada dobiva i sve više saveznika u svijetu. Ipak, kada se pogleda utjecaj pojedinaca koji podržavaju takve politike, jasno je da se tu mahom radi o bivšim propalim diplomatima i pojedincima skromnog utjecaja za koje se redovno ispostavlja da su na platnom spisku određenih srpskih krugova, kao što je to utvrđeno za bivšeg američkog ambasadora u Srbiji i Hrvatskoj Vilijema Montgomerija (William Montgomery) ili Stiven Mejera (Steven Meyer), koji se lažno titulira kao bivši šef CIA-e za Balkan (a bio je samo obični uposlenik). Činjenica da te grupe ne uspijevaju naći ozbiljnije lobiste za ideju o disoluciji BiH najbolji je dokaz da taj koncept nema ozbiljniju podršku u svijetu. Za razliku od toga, problemi koje je Incko jučer predstavio u svom izvještaju stvarna su opasnost za BiH. To je ono što istinski razara našu zemlju i čini je nefunkcionalnim i sumornim mjestom. Ne razaraju je vanjske, nego unutrašnje sile u obliku njenih političkih lidera. Dodik je razara iz zle namjere, želeći dokazati u praksi da je BiH nemoguća država. Bošnjačko rukovodstvo, pak, razara je malo zbog vlastite nesposobnosti, a malo zbog toga što lične i klijentističke interese redovno stavlja iznad svakog državnog i općeg interesa.

Bosnu i Hercegovinu ne razaraju vanjske, nego unutrašnje sile u obliku njenih političkih lidera

Unutrašnji raspad BiH

Prvi izbori u historiji BiH održani su 1910. godine. Izborima je, kako smo u prethodnim brojevima feljtona naveli, prethodilo osnivanje prvih političkih stranaka u BiH - Muslimanske narodne organizacije (1906.), Srpske narodne organizacije (1907.), Socijaldemokratske stranke (1909.), Hrvatske narodne zajednice (1910.) i Hrvatske katoličke udruge (1910. godine).

Ipak, podređeni položaj koji je naša zemlja uživala u okviru Austro-Ugarske ogledao se i u samim nadležnostima Bosanskog sabora. Saboru je pripalo pravo nadzora nad upravom i pravo zakonodavstva i kontrole u svim predmetima koji se tiču uprave i sudstva samo u Bosni i Hercegovini. To područje nije bilo beznačajno, ali tadašnjem saboru ipak nije data puna zakonodavna vlast, jer njegov zaključak postaje zakon samo ako vrhovni vladar, odnosno car, to odobri. Nakon austrougarskog anektiranja Bosne i Hercegovine (1908.), započet je proces za uvođenje ustavnog stanja.
Zbog političkih nesuglasica i nedostatka konsenzusa, okončan je tek dvije godine kasnije, 20. februara 1910., kada su proglašeni ustav pod nazivom Zemaljski ustav (Štatut) i pet zakonskih akata: Izborni red, Saborski poslovni red, Zakon o društvima za BiH, Zakon o okupljanju za BiH i Zakon o kotarskim vijećima.
Samim tim, novouspostavljeni ustavni poredak je bio reguliran sa šest pravnih akata koji su predstavljali jednu cjelinu.
Bosna i Hercegovina dobila je sljedeće institucije: Zemaljski sabor, Zemaljski savjet i kotarska vijeća.

Proglasom ustavnosti 20. februara 1910. godine, otpočeo je s radom i <a href="https://avaz.ba/tag/114717/bosanski-sabor">Bosanski sabor</a>, koji je bio sastavljen kombinacijom socijalnog, konfesionalnog i virilističko-kurijalnog sistema (u sabor, osim izabranih članova, ulaze i virilni članovi, koji su, zbog svog položaja, automatski smatrani članovima sabora). Za razliku od drugih anahronih predstavničkih institucija u monarhiji, Bosanski sabor se nije zasnivao ni na nekoj posebnoj domaćoj tradiciji. Prema izbornom saborskom redu, građani su, prema konfesionalnoj pripadnosti, bili podijeljeni u tri kurije, tako da je svakoj etničko-vjerskoj grupi osiguravan određeni broj zastupničkih mjesta, što je bio dogovor na koji su pristale bh. stranke.
Unutar konfesionalnog izbornog tijela postojale su posebne kurije na socijalnoj osnovi:
1. Kurija veleposjednika i intelektualaca
2. Gradska kurija
3. Kurija seoskih općina

Zemaljska vlada je predložila da se na 25.000 stanovnika bira jedan zastupnik. Popis iz aprila 1895. godine govorio je da su u Bosni i Hercegovini tada ukupno bila 1.568.092 stanovnika, od čega 548.632 muslimana, 673.246 pravoslavaca te 334.142 katolika. U Bosanski sabor su, na osnovu ovih brojki, birana 72 zastupnika, a unaprijed je određeno da katolicima pripadne 16, muslimanima 24, pravoslavcima 31 mandat, dok je Jevrejima pripao samo jedan. Aktivno biračko pravo imali su svi bosanskohercegovački stanovnici muškog spola koji su na dan izbora navršili 24 godine, koji su slobodni i koji u zemlji žive barem jednu godinu.
Jedino su žene veleposjednice, ukoliko plaćaju 140 kruna zemljarine, imale aktivno biračko pravo u veleposjedničkoj kuriji. Pasivno biračko pravo imali su muškarci s navršenih 30 godina, ukoliko uživaju sva građanska prava.
U stvarnosti je situacija bila potpuno drugačija i zavisila je od kurije i konfesije. U svakoj kuriji bila je favorizirana jedna od tri konfesije, ali uzeto sve zajedno, prosjek birača za sve konfesije bio je prilično uravnotežen: jedan pravoslavni mandat dolazio je na 33.714 stanovnika, muslimanski na 33.335, a katolički na 33.373 stanovnika.
Ovim su se željeli održati ravnoteža i paritet između etničko-konfesionalnih grupa, što je bio jedan od osnovnih principa austrougarske vlasti u Bosni i Hercegovini. Zbog toga je car bio obavezan paziti da na položaj predsjednika i potpredsjednika naizmjenično dolaze pripadnici sve tri konfesije.
Mandat zastupnika trajao je pet godina, bez prava birača na njihov opoziv. Predsjednika i potpredsjednika sabora nisu birali poslanici, nego ih je na početku svakog zasjedanja imenovao car, pazeći na konfesionalnu ravnotežu i redoslijed. Osim izabranih zastupnika, u sabor su ulazili već spomenuti virilisti.
Takvih je bilo ukupno dvadeset:
• Muslimani - reisu-l-ulema, direktor vakufsko-mearifske uprave, sarajevski i mostarski muftija i po imenovanju najstariji muftija
• Pravoslavci - četiri mitropolita i predsjednik Pravoslavne zajednice
• Katolici - nadbiskup i dva provincijala franjevačkog reda
• Jevreji - sefardski nadrabin
• Predsjednik Vrhovnog suda, predsjednik Advokatske komore u Sarajevu, načelnik zemaljskog glavnog grada Sarajeva i predsjednik Trgovačke i obrtničke komore u Sarajevu

Zemaljska vlada je prve saborske izbore raspisala za razdoblje od 18. do 28. maja 1910. godine. Tada su MNO i MSS pregovarali o zajedničkom istupanju na izborima te podjeli mandata. Rezultati izbora najviše su ličili na nacionalni popis - svaka grupa glasala je za svoju nacionalnu stranku. Na izborima je Srpska narodna organizacija osvojila sve pravoslavne mandate, njih ukupno 31, a Muslimanska narodna organizacija sva 24 muslimanska mandata. Od 16 katoličkih mandata, Hrvatska narodna zajednica je dobila 12, a Hrvatska katolička udruga (pristalice nadbiskupa Josipa Stadlera, koji je vodio stranku) samo 4 mandata.
Odziv birača bio je ogroman. Od ukupno 105.734 upisana Bošnjaka u seoskoj kuriji, glasalo je 88.205 ili 83 posto, Srba 85 posto, a najmanji odziv u seoskoj kuriji bio je među Hrvatima, gdje je glasalo samo 61 posto stanovnika. Bez mandata su ostali u Socijaldemokratskoj stranci, kao i u Muslimanskoj samostalnoj stranci (MSS), koja je bila prohrvatski i proaustrougarski orijentirana, kao i prosrpski demokrati, koji su isticali Osmana Đikića, kao kandidata u trećoj kuriji.

Prema Ustavu, Bosna i Hercegovina ostala je jedinstveno područje s jedinstvenim položajem u monarhiji i predstavljala je posebnu upravnu jedinicu - corpus separatum (odvojeno tijelo), jer se dvije države koje čine monarhiju (Austrija i Ugarska) nisu mogle dogovoriti oko uprave. Ovakav pravni subjektivitet djelimično se izražavao i kroz sabor. BiH, ni poslije aneksije i ustavnosti, nije mogla neposredno sudjelovati u zajedničkim poslovima na nivou Austro-Ugarske. Zemaljski savjet je bio institucija koja je trebala u budućnosti osigurati bolji pravno-politički život BiH u okviru Austro-Ugarske monarhije.
Ali, bez obzira na sva ograničenja, Bosanski sabor je bio pozornica i okvir novih formi građanskog i političkog života u Bosni i Hercegovini.
(U narednom broju feljtona donosimo priču o radu Bosanskog sabora od 1910. do 1915.).

Nakon aneksije 1908., osnovan Bosanski sabor. Glasači i tada  glasali "svako za svoje".  Mandati bili raspodijeljeni prema vjerskom ključu

Na prvim izborima u BiH 1910. pobijedile su nacionalne stranke

U intervjuu za „Dnevni avaz“ ugledni hrvatski historičar&nbsp;<a href="https://avaz.ba/tag/74571/hrvoje-klasic">Hrvoje Klasić</a> govorio je o pismima Alojzija Stepinca koje je nedavno otkrio Vatikanski arhiv, historijskom revizionizmu na prostoru zapadnog Balkana, politici Franje Tuđmana prema BiH te svom viđenju današnje situacije u Bosni i Hercegovini.

Klasić se osvrnuo na priče o podjelama Bosne i Hercegovine, ali i na politiku Slobodana Miloševića, dogovor s Tuđmanom.

&nbsp;Nedavno je otvoren arhiv pape Pija u kojem su otkrivena i neka pisma kontroverznog zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca. Saznajemo li iz ovoga išta novo o Stepincu? Iz ovih pisama koja smo imali priliku vidjeti nema ništa spektakularno novo što već nismo znali o Alojziju Stepincu, a to je da je on svim srcem podržao osnivanje Nezavisne Države Hrvatske (NDH), da se zalagao da Sveta stolica prizna NDH, iako je Vatikan to odbijao zato što je imao princip da ne priznaje države koje nastaju u ratu. Iz ovih pisama smo vidjeli da Stepinac ima vrlo tolerantan odnos prema ustaškim vlastima. On je znao biti kritičan, ali ne onoliko koliko bi trebao biti.
 &nbsp;U kojem smislu smatrate da je Stepinac mogao učiniti više?
- Stepinac je, primjerice, znao osuđivati rasizam i antisemitizam, ali nikada javno nije osudio ustaški režim kao rasistički, antisemitski ili genocidan. Isto tako, iz ovih pisama vidimo da on zaista urgira kod Pavelića i Artukovića u vezi s nekim slučajevima ubistava i progona, ali to radi vrlo blago.
 Kažete da je Stepinac znao osuđivati antisemitizam, ali je tolerirao ustaške vlasti. Kakav je bio njegov odnos prema srpskom stanovništvu i genocidu koji je provođen nad njim u NDH?
- On, kada se obraća ustaškim vlastima, prije svega urgira za katolike, pa i kada urgira za Židove, ističe, uglavnom, one koje su prešli na katoličanstvo i moli da se prema njima ipak ima nešto drugačiji odnos. Ali nije imao preveliko razumijevanje prema pravoslavnim Srbima koje naziva „šizmaticima“. Kakav odnos on ima prema Srbima, slikovito prikazuje i jedno pismo u kome pozitivno navodi da, kada bi Pavelić ostao 20 godina na vlasti, šizmatici bi nestali iz Hrvatske. Dakle, on je podržavao da se Hrvatska očisti od pravoslavaca.

&nbsp;Zašto od devedesetih svjedočimo naglom historijskom revizionizmu? - Pa stavite se, recimo, u poziciju jednog hrvatskog nacionaliste 1990. S jedne strane, on ima pred sobom scenarij da želi nezavisnu Hrvatsku, nezavisnu od Jugoslavije, da želi da se bori protiv komunizma i prijetnjom smatra Srbe. Kada taj nacionalista pogleda u prošlost, gdje može vidjeti identičan scenarij? U NDH. Hrvatska želi nezavisnost od Jugoslavije, bori se protiv komunizma i glavnog neprijatelja joj predstavljaju Srbi. Drugi važan aspekt, barem kada je riječ o Hrvatskoj, jeste da su mnogi potomci ustaškog pokreta 1991. dobili priliku da se vrate u zemlju i postanu važan faktor u stvaranju novog društva. U tom kolopletu revizionizam je ušao na mala vrata.
 Kolika je bila krivica Franje Tuđmana?
- Formalno, Hrvatska je izgledala kao najantifašističkija država. To je, vjerojatno, jedina država u Evropi na čijem je čelu jedan antifašista, general Jugoslovenske narodne armije, koja ima u svom ustavu antifašističke vrijednosti i jedina je država na području bivše Jugoslavije koja je usvojila praznik koji se zove Dan antifašističke borbe. U teoriji je sve izgledalo odlično, a u praksi se miniraju spomenici partizanima, mijenjaju se ustaše i partizani, a ulice dobivaju ustaški komandanti, ustaški ideolozi i članovi ustaške vlade.
 &nbsp;Kako ovo objasniti - Titov general na čelu nacionalnog pokreta koji tolerira manifestacije ustaštva?
- Tuđman je bio zaluđen ispravljanjem grešaka iz prošlosti te je vjerovao da je, uime neovisne države, njegova zadaća pomiriti djecu ustaša i partizana. On je, ipak, ma koliko to paradoksalno zvučalo, bio brana većoj ustašizaciji u hrvatskom društvu, govorio je vrlo negativno o HSP-u, spriječio je rast HOS-a, ali je tolerirao te neke simboličke manifestacije ustaštva i prigrlio je neke malo umjerenije sljedbenike tog puta. Druga stvar kojom je bio zaluđen je promjena granica, bio je opsjednut stvaranjem Banovine Hrvatske...
 &nbsp;Kada smo kod toga, rat između Armije BiH i HVO-a izbio je krajem 1992., no je li na to Tuđman računao od samog početka, odnosno je li početno savezništvo bilo samo fingirani uvod u pokušaj rasparčavanja Bosne?
- Pregovori sa Slobodanom Miloševićem prije početka rata u BiH išli su u tom smjeru. Sve upućuje da je u prvoj fazi on vjerovao da se može desiti raspad Bosne i Hercegovine čime bi se ostvario njegov san Banovine Hrvatske. On bezrezervno podržava stvaranje „Herceg-Bosne“, ništa se tu nije dešavalo bez njegovog znanja, ali kako se odnos njega i Miloševića mijenjao, kako se odnos međunarodne javnosti mijenjao, tako se i njegov odnos mijenja, da bi na kraju završio u savezništvu s Bošnjacima i Republikom BiH.

&nbsp;Usko se bavite raspadom Jugoslavije. Koliko su današnji problemi u BiH uporedivi s onim jugoslavenskim, s obzirom na to da je i ona multietnička zajednica u kojoj političke elite svakog od naroda imaju suprotstavljene poglede na to šta bi bilo optimalno uređenje te države? - Mislim da su u Jugoslaviji pripadnici naroda bili daleko ravnopravniji nego u BiH. U Jugoslaviji do samog kraja nije postojala nijedna republika koja je htjela izaći, bez obzira na sva neslaganja, o tome se nije javno pričalo. Također, Jugoslavija je bila zajednica građana u kojoj su neki drugi identiteti bili važniji, BiH nije zajednica građana, nego zajednica naroda. Politički predstavnici u BiH ne predstavljaju građane, nego narode. Da ne spominjem koliko su entuzijazam i sposobnosti političara u Bosni i Hercegovini poslije Drugog svjetskog rata bili veći. Bili su manje obrazovani od današnjih političara, ali su, u možda i gorem geopolitičkom periodu nego danas u BiH, uspjeli izgraditi infrastrukturu i institucije. Dakle, stanje u BiH posljednjih 30 godina možda je uporedivo jedino s Jugoslavijom pred raspad, ali generalno nije.

&nbsp;Kao historičar, kako gledate na ove trendove u Srbiji ponovnog populariziranja historije. Dignut je spomenik Stefanu Nemanji, u popularnoj kulturi imamo brojna djela koja ekraniziraju srpske historijske ličnosti, od kralja Petra do kralja Aleksandra... Šta nam ovo govori o trenutnoj političkoj klimi u Srbiji i koliko je to povezano s vladavinom Vučića? Mene to podsjeća na one američke filmove o Vijetnamu osamdesetih - „Rambo“, „Nestali u akciji“. Srbija ne može, baš, sebi priznati da je izgubila posljednji rat, a htjela bi biti regionalni lider, pa hajmo onda slaviti neke druge ličnosti i događaje iz prošlosti.
Treba nečim umiriti srpske nacionaliste. Imali su velika očekivanja i s Makedonijom, Crnom Gorom, Bosnom, Kosovom i Hrvatskom, a na kraju su ostali bez svega toga. Težak je to udarac na taštinu.

- Jugoslavija se počela raspadati 1918. godine. Različiti modeli organiziranja Jugoslavije su iznevjereni na samom početku. Hrvati su nakon stoljeća u polucentraliziranoj Austro-Ugarskoj monarhiji, u kojoj nisu imali velika prava, imali velika očekivanja da će biti bolje poštovani u jednoj južnoslavenskoj državi, ali kralj Aleksandar i Nikola Pašić, koji su predstavljali brojniji narod, nametnuli su svoj unitarni model. Ali nisu mogli prevladati ekonomsku zaostalost Srbije u odnosu na Hrvatsku i Sloveniju što će, uprkos svemu što će se događati i u prvoj i u drugoj Jugoslaviji, ostati obilježje te države.&nbsp;Jugoslavija se raspala zbog niza političkih, nacionalnih i ekonomskih problema koji se nisu uspjeli riješiti.

Hrvoje Klasić hrvatski je historičar rođen decembra 1972. u Sisku. Doktorirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1997. s temom „1968. u Jugoslaviji. Društveno-političke promjene u Jugoslaviji u kontekstu svjetskih zbivanja“. U javnosti najčešće govori o temama koje se tiču Drugog svjetskog rata. Klasić snažno kritizira stav dijela hrvatskog društva prema NDH i smatra da "sve agresivniji nacionalizam i šovinizam razaraju Hrvatsku".
Klasić je čuven i po ocjeni da Josip Broz Tito nije bio diktator, već autokratski vladar koji je moć znao koristiti tako da ne izgleda kao diktatura.

Stepinac je svim srcem podržao osnivanje NDH. Tuđman u prvoj fazi  vjerovao da se može desiti raspad Bosne i Hercegovine, bio je opsjednut idejom o obnovi Banovine Hrvatske. Narodi u Jugoslaviji bili su daleko ravnopravniji

Klasić: Stepinac je znao osuđivati rasizam

Hrvoje Klasić: Tuđman je bio zaluđen promjenama granica

Nakon višemjesečnih špekulacija i priprema, konačno je dogovorio sebi novi angažman. Semir Efendić, načelnik sarajevske općine Novi Grad napušta SDA i preuzet će Stranku za BiH. Nema nikakve sumnje da će prelazak Efendića predstavljati značajan vjetar u leđa stranci koja je, nakon poraza Harisa Silajdžića u utrci za Predsjedništvo 2010., te potom i njegovog povlačenja iz politike, polako otišla u zaborav i postala marginalan faktor u političkom životu Bosne i Hercegovine.

Sada se uveliko špekuliše ko će sve ići stopama Efendića i ko su načelnici i vijećnici koji će mu se pridružiti. No, mnogo važnije pitanje od toga je kakvu će ulogu na političkoj sceni igrati Stranka za BiH na čelu s Efendićem i koji su krajnji ciljevi kompletnog projekta.
Tri su faktora na osnovu kojih možemo suditi o tome. Jedan su trenutni politički interesi, drugi je ideologija, a treći historija.

Kada je riječ o prvoj tački, valja primjetiti da Efendićevo preuzimanje Stranke za BiH dolazi svega nekoliko sedmica nakon što se Silajdžić pompezno vratio u javnost. Iako nije definitivno potvrdio da se planira kandidirati za Predsjedništvo 2022., pouzdani izvori potvrđuju da je Efendić doveden u stranku upravo pod pokroviteljstvom Harisa Silajdžića koji, nakon što je nekarizmatični Amer Jerlagić potpuno marginalizirao stranku, planira preko Stranke za BiH jačati i vlastitu poziciju za izbore 2022.&nbsp;Nema nikakve sumnje da će s obzirom na jaku bazu u Novom Gradu i popularnost koju uživa, Efendić izvjesno doprinijeti rastu SBiH. Pored Silajdžića, druga ličnost koja „šuruje“ u projektu Efendićevog preuzimanja Stranke za BiH jeste Hasan Čengić, jedan od osnivača SDA. Iako je u ovoj stranci marginaliziran u vrijeme Sulejmana Tihića, što se nastavilo i nakon što je Bakir Izetbegović preuzeo kormilo, Čengić nikada nije odustao od upravljanja političkim procesima iz sjene. Nakon što nije uspio u Konakovićevoj „Narod i pravda“ ostvariti značajniji utjecaj, Čengić sada polaže nade u svog malezijskog studenta koji pripada njegovom lobiju.

Sada dolazimo i do ideologije. Iako građanska javnost generalno sa simpatijama gleda na pojedince koji napuste SDA, ne smiju se s uma smetnuti idejne vrijednosti koje vode Efendića. Pored izrazito vjerskog karaktera klana kojem pripada, Efendić je i godinama javno demonstrirao ultrakonzervativne i tvrdolinijaške političke stavove, najčešće upakovane u primitvne istupe. Tako je, svojevremeno, rasistički vrijeđao ljude iz Sandžake, „analizirajući“ njihovo genetsko porijeklo i tvrdeći da uopšte nemaju pravo nazivati se Bošnjacima, feministkinje je nazivao frustriranim, otvoreni je simpatizer fašističkog kolaboracioniste Mustafe Busuladžića, itd. Ipak, Efendić je svoj imidž prvenstveno nastojao graditi kao uspješan načelnik koji u svoju općinu dovodi investicije i realizuje uspješne projekte, zbog čega u prvom fokusu nisu bila njegova ideološka stanovništa.

Ako se pogleda historija djelovanja Stranke za BiH ono što je bjelodano je da ta stranka, nastala 1996. nakon što je Haris Silajdžić istupio iz Stranke demokratske akcije, godinama služila kao vjerni partner od kojeg je SDA uvijek mogla računati na podršku i pravljenje koalicije. Iako izlazak Efendića iz SDA može na prvu izgledati kao težak udarac za ovu stranku koji dovodi do njenog dodatnog osipanja i gubitka jedine sarajevske gradske općine u kojoj ima vlast, najveću korist iz svega bi mogla izvući upravo SDA koja, u jeku bezbrojnih skandala, afera i optužnica, doživljava svojevrsni politički potop. Naime, s Efendićem na čelu, Stranka za BiH postaje još jedna desna stranka koja dobija šansu da se preporodi i osigura glasove konzervativnijeg glasačkog tijela nezadovoljnog sa SDA, te tako spriječi da ti glasovi odu nekoj od stranaka koje, za razliku od SBiH, zauzimaju beskompromisno suprotstavljenu poziciju prema SDA.
Uzimajući u obzir Efendićeve ideološke poglede, njegovu dosadašnju političku historiju i klan kojem pripada, teško je očekivati da on bude politički faktor koji će zajedno s građanskim snagama i strankama raditi na rušenju SDA, još manje da to potraje. Upravo suprotno, Efendić na čelu jedne stranke s kojom je moguće koalirati može biti upravo slamka spasa koju SDA u ovom trenutku treba.

Uzimajući u obzir Efendićeve ideološke poglede, njegovu dosadašnju političku historiju i klan kojem pripada, teško je očekivati da on bude politički faktor koji će zajedno s građanskim snagama i strankama dugoročno raditi na rušenju SDA

NATO pod Banjom Lukom

Ima vakcina, samo ih ne vidimo: Do kada će Novalić vrijeđati inteligenciju građana?

Počinje utrka za Predsjedništvo BiH: Samo jedan kandidat sigurno pobjeđuje Bakira

Gdje je 500.000 doza koje je premijer FBiH obećao građanima: Dva mjeseca kako je Bakirov Fadil najavio da „u ponedjeljak stižu vakcine“

Bravo, Draško

Bošnjaci i Palestinci

Dodik je kukavica: Hajde, mangupe, raspiši referendum

Ko su pojedinci sa Zapada koji se zalažu za promjenu granica: Zagovornici podjele BiH su propali diplomati bez utjecaja

Indikativan izvještaj Valentina Incka: Sprema se smjena Osmice?

Sebija silna

Izvana crveni, iznutra zeleni: Savez SDA-ovih satelita - SSS

Koliko Sebija Izetbegović još može preživjeti na čelu KCUS-a?

Unutrašnji raspad BiH

Na prvim izborima u BiH 1910. pobijedile su nacionalne stranke

Hrvoje Klasić: Tuđman je bio zaluđen promjenama granica

Radikalni Efendić ulaskom u SBiH spašava i SDA

NATO pod Banjom Lukom

Ima vakcina, samo ih ne vidimo: Do kada će Novalić vrijeđati inteligenciju građana?

Počinje utrka za Predsjedništvo BiH: Samo jedan kandidat sigurno pobjeđuje Bakira

Gdje je 500.000 doza koje je premijer FBiH obećao građanima: Dva mjeseca kako je Bakirov Fadil najavio da „u ponedjeljak stižu vakcine“

Bravo, Draško

Bošnjaci i Palestinci

Dodik je kukavica: Hajde, mangupe, raspiši referendum

Ko su pojedinci sa Zapada koji se zalažu za promjenu granica: Zagovornici podjele BiH su propali diplomati bez utjecaja

Indikativan izvještaj Valentina Incka: Sprema se smjena Osmice?

Sebija silna

Izvana crveni, iznutra zeleni: Savez SDA-ovih satelita - SSS

Koliko Sebija Izetbegović još može preživjeti na čelu KCUS-a?

Unutrašnji raspad BiH

Na prvim izborima u BiH 1910. pobijedile su nacionalne stranke

Hrvoje Klasić: Tuđman je bio zaluđen promjenama granica

Radikalni Efendić ulaskom u SBiH spašava i SDA