<a href="https://avaz.ba/vijesti/kolumne/714613/milorad-siledzija">Američke sankcije i snažni pritisak na Milorada Dodika</a> dali su rezultat. Donekle. Narodna skupština Republike Srpske donijela je odluku da se predstavnici ovog entiteta vrate u državne institucije. I zaista, zastupnici SNDS-a jučer su prisustvovali sjednici Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH. Donekle. Do trenutka glasanja sjednici nisu prisustvovali zastupnici SNSD-a, ali su ušli kada je počelo glasanje kako bi digli ruku za tačke koje se tiču finansijskih sredstava za Republiku Srpsku. 
Ostali prijedlozi zakona i inicijative nisu dobili dovoljnu entitetsku podršku, iako je postojala opća većina, što znači da će uslijediti naknadno usaglašavanje.
Elem, u Parlament se došlo samo da se pokupi lova za RS, a sve ostalo se nastavilo blokirati. Drugim riječima, Dodikovi i njegovi parlamentarci prešli su u novu fazu, tj. s bojkota na izvrgavanje ruglu Bosne i Hercegovine i njenih institucija, naravno, uz nastavak blokada. 
I ovaj posljednji igrokaz kada su u pitanju predstavnici iz RS šalje jasnu i nedvosmislenu poruku: Dodik je nepopravljiv. On jeste prešao crvenu liniju. Povratka više nema. Dodik može, kao što je jučer uradio, hiniti kooperativnost i (zlo)upotrebljavati institucije države onoliko koliko je njemu potrebno kako bi izvukao neku sitnu korist i otupio oštricu međunarodne zajednice prema sebi. 
No, čim mu se pruži i najmanja prilika, Dodik će nastaviti sa starom politikom izazivanja konflikata, blokiranja, urušavanja, izvrgavanja ruglu Bosne i Hercegovine. 
Dodik je politički siledžija. Posljedice njegove politike su haos i destrukcija. Sa siledžijama se ne pregovora, siledžijama se ne popušta, jezik nasilja se ne smije prihvatati kao legitiman, jer on znači propast za svako društvo. Nasilnici se oštro kažnjavaju i uklanjaju od društva. U konkretnom slučaju, mora se biti svjestan činjenice da BiH neće biti mirna dok god na njenoj političkoj sceni egzistira Milorad Dodik.

BiH neće biti mirna dok god na njenoj političkoj sceni egzistira Milorad Dodik

Milorad, siledžija

Zastupnici u Narodnoj skupštini RS na jučerašnjoj 27. po redu posebnoj sjednici Skupštine razgovarali su o mnogim temama. Predstavnici pet klubova, i to SNSD-ov Igor Žunić, SP-ov Dalibor Stević, Spomenka Stevanović iz DEMOS-a, Kostadin Vasić iz Ujedinjene Srpske i NPS-ov Diko Cvijetinović, potpisali su 12 zaključaka koji su prihvaćeni.&nbsp;No, posebno je zanimljivo 10 zaključak u kome se kaže:- NSRS smatra da je u skladu sa zaključcima sa 20. posebne sjednice, da predstavnici RS u Parlamentu BiH, Vijeću ministara i Predsjedništvu BiH mogu da prisustvuju sjednicama, ali na način da u svom odlučivanju uvažavaju stavove i odluke NSRS, Vlade RS i predsjednika RS.

Drugim riječima, Narodna skupština Republike Srpska donijela je odluku da se nakon višemjesečnih blokada i bojktovanja institucija BiH, predstavnici RS vrate u parlamentarne klupe, iako su prvobitno poručivali da će nastaviti s bojkotom institucija zbog zakona o zabrani negiranja genocida koji je nametnuo bivši visoki predstavnik Valentin Incko (Inzko).

Šta se u međuvremenu promijenilo? 
Najkonkretniji odgovor bi bio - američki sankcije.
Odluka o uvođenju ekonomskih sankcija Miloradu Dodiku, uz jasnu naznaku da bi se na listi u budućnosti mogli naći sv koji učestvuju u antiustavnom djelovanju u Bosni i Hercegovini, uključujući i one koji s Dodikom poslovno sarađuju, očito je bitno promijenila ponašanje u Republici Srpskoj.
Posljednjih dana svjedočimo i snažnoj diplomatskoj inicijativi SAD i EU u našoj zemlji, čiji su predstavnici više puta jasno naglašavali da je bojkot institucija neprihvatljiv. 
Sve je to očigledno dovelo do smekšavanja političara iz RS koji su, nakon višemjesečne blokade, odlučili tiho vratiti se u institucije države BiH bez da su dobili ono što im je bio uslov.No, kada je već tako, moramo postaviti pitanje je li zaista bilo potrebno da BiH bude mjesecima blokirana, od čega u konačnici koristi nije imao niko, ponajmanje građani RS.

Narodna skupština Republike Srpska donijela je odluku da se nakon višemjesečnih blokada i bojktovanja institucija BiH,vrate u parlamentarne klupe

Dodik povukao ručnu: Predstavnici RS vraćaju se u institucije BiH

<a href="https://avaz.ba/tag/3586/zeljko-komsic">Duga je historija Komšićevog dijeljenja, spletkarenja, zabijanja noževa u leđa</a> ljevici u BiH. Ako se u početku činilo da je izlazak iz SDP-a i formiranje DF-a dašak svježeg zraka na ljevici, nakon decenije i po Lagumdžijine samovolje i autokratskog upravljanja, ubrzo su, međutim, postali jasni stvarni motivi ovog raskola na ljevici, kada je Komšić, poslije izbora 2014., utrčao u vladajuću koaliciju sa SDA i HDZ-om. U međuvremenu je njegova partija izrasla u sekularističko-militantnu pobočnu satniju SDA. 
Okupljajući oko sebe različite vrste bošnjačkih radikala, kojima je ljubav prema kapljici onemogućavala da ih prihvate u SDA, Komšić i njegov kružok godinama dosljedno huškaju, dižu tenzije, prijete ratom i, kada god ustreba, uskaču u ulogu kamikaze SDA - od formiranja državne vlasti s Dodikom, preko rušenja vlade šestorke, do branjenja brojnih koruptivnih afera zelene stranke.
Ipak, takav konfliktni i nestašni Komšić u međuvremenu je postao smetnja i samom Izetbegoviću. Pritisnut s jedne strane od međunarodne zajednice, a s druge brojnim aferama i osipanjem vlastite stranke, Izetbegović nema više luksuz da politički izdržava Komšića i njegov DF. 
Logičan epilog svega bio bi odlazak na smetljište političke historije Komšića i njegove strančice (što upravo ankete i pokazuju), koja je odigrala svoju jednokratnu ulogu. No, glupost na ljevici se, izgleda, ne smije potcijeniti.
Kukavičko odbijanje SDP-a i NS-a da s američkim i evropskim prijateljima učestvuju u pregovorima o promjeni Izbornog zakona spremno su dočekali iz DF-a, čiji trbuhozborci gromoglasno najavljuju ujedinjenje ljevice. Isti oni trbuhozborci koji su na račun članova SDP-a i posebno NS-a do prije nekoliko dana sipali najgore uvrede i optužbe. 
Zašto je Komšiću, koji kod Izetbegovića ima sve manje manevarskog prostora, stalo da se prišlepa SDP-u i NS-u, jasno je.
Ali zašto zbližavanje s Komšićevom strančicom, nakon svih izdaja i spletki, sada pozdravljaju i pojedinci iz SDP-a, ne može se racionalno objasniti, a da se ne pokrene pitanje inteligencije onih koji su pod svoje skute ponovo spremni primiti lažnog Valtera.

Podrška Komšiću od pojedinaca iz SDP-a ne može se racionalno objasniti

Zašto je Komšiću, koji kod Izetbegovića ima sve manje manevarskog prostora, stalo da se prišlepa SDP-u i NS-u, jasno je

Lažni Valter Komšić

<a href="https://avaz.ba/tag/77934/oliver-varhelyi">Krajem novembra prošle godine evropske</a> medije uzdrmala je vijest da je evropski komesar za proširenje Oliver Varhelji (Varhelyi) dogovorio s Miloradom Dodikom održavanje posebne sjednice Narodne skupštine Republike Srpske (NSRS), na kojoj je razmatrano pitanje prijenosa nadležnosti s nivoa BiH na nivo entiteta.
Iz Varheljijevog ureda oštro su demantirali ove navode, a kasnije je u intervjuu i sam komesar demantirao špekulacije da podržava Dodika.

Ipak, mnogi su u EU ove tvrdnje shvatili krajnje ozbiljno, pa je tako nizozemski europarlamentarac Thijs Reuten oštro kritizirao Varheljija, poručivši mu da se ne smije služiti nikakvim drugim agendama i interesima, osim onih Evropske unije. Informacije o Varheljijevom navodnom tajnom šurovanju s Dodikom mogli smo čuti u isto vrijeme kada su u javnost izlazile Orbanove izjave da će blokirati svaki pokušaj EU da Dodiku nametne sankcije, da će izdvojiti 100 miliona eura pomoći za RS te da je problem kako integrirati dva miliona muslimana iz BiH u Evropsku uniju.
I s te strane Varhelji daje i više nego dovoljno razloga da se sumnja u to da se vodi nekim drugim motivima, osim predstavljanja interesa i politika Evropske unije. Naime, Varhelji je u Evropsku komisiju dospio kao kadar upravo Orbanove vladajuće stranke Fides.
Svoju karijeru je započeo u mađarskoj javnoj upravi 1996. godine, u ministarstvu industrije i trgovine. Potom je prešao u ministarstvo vanjskih poslova, gdje je bio zadužen za usklađivanje s pravnom stečevinom EU. Od 1998. do 2001. bio je šef ureda voditelja pravne jedinice ministarstva.
Potom se preselio u Brisel, u misiju Mađarske pri EU, kao pravni savjetnik, a zatim i voditelj pravne službe do 2006., nakon ulaska Mađarske u EU.
Dvije godine nakon toga Varhelji je bio šef odjela za pravo EU u mađarskom ministarstvu pravosuđa. Od 2008. do 2011. kratko je bio voditelj odjela u Evropskoj komisiji, zadužen za prava industrijskog vlasništva u Glavnoj upravi za unutarnje tržište i usluge.

U mađarsku vanjsku službu se ponovo vratio 2011., najprije kao zamjenik voditelja, a zatim od 2015. i šef stalnog predstavništva u Briselu, u rangu vanrednog i opunomoćenog ambasadora. U svojoj ulozi ambasadora u EU smatrao se vrlo lojalnim Orbanu, uprkos tome što nije imao formalnu stranačku pripadnost. Podrška Orbana smatra se i glavnim razlogom dugogodišnjeg opstanka u evropskoj diplomatiji kao mađarski kadar. Uprkos tome što se smatra vrlo inteligentnim i iznimno obrazovanim, njegov stil vođenja se opisuje kao “nevjerovatno nepristojan” te uključuje “vrištanje, vikanje i psovanje na osoblje”, kao i prakticiranje borbenijeg pristupa na sastancima s drugim diplomatama nego što je to uobičajeno.
Dakle, sve govori u prilog tome da nema razloga sumnjati u Varheljijevu lojalnost Orbanu. No, upravo zabrinutost da je Verhelji možda i odstupio od onoga što je vodeća politika EU govori jasno da je Orban jedna anomalija u vladajućim strukturama EU.
To potvrđuje i činjenica da je Orbanova stranka Fides ove godine napokon izbačena iz Evropske narodne stranke, saveza evropskih konzervativnih stranaka.

Većinska EU zasigurno nije ona Orbanova, nego ona koja u apsolutnoj većini podržava funkcionalnu, cjelovitu i multietničku BiH koja teži članstvu u Evropsku uniju. No, u toj EU, nažalost, i Orban i desničarske snage slične njemu imaju određeni procent vlasti i u skladu s njim pozicije u najvišim evropskim institucijama.

Mađarski premijer Viktor Orban je 2019. imenovao Varheljija na mjesto evropskog komesara iz Mađarske u komisiju Ursule fon der Lajen (Von der Leyen), gdje je dobio poziciju komesara za proširenje. Njegovo imenovanje, zanimljivo, pozdravili su Aleksandar Vučić i Milorad Dodik.

Iako formalno bez stranke, Varhelji je u Evropsku komisiju dospio kao prijedlog upravo Orbanove vladajuće stranke Fides

Varhelji i Orban: Dugogodišnje savezništvo

Ko je Oliver Varhelji, evropski komesar za proširenje: Orbanov čovjek sumnjivih veza s Miloradom Dodikom

<a href="https://avaz.ba/tag/26052/matthew-palmer">Američki diplomata Metju Palmer (Matthew) i evropska zvaničnica Angelina Ajhorst (Eichhorst)</a>&nbsp;ponovo su stigli u BiH kako bi s bh. liderima nastavili pregovore o Izbornom zakonu. 

Ovo je posljednja šansa da se postigne dogovor o Izbornom zakonu, što je u svom obraćanju nakon dolaska jasno poručio i Palmer.

Nakon sastanaka u Sarajevu pregovori se sele u Neum. Američki i evropski pregovarači su, navodno, spremni držati lidere dok god ne postignu dogovor. Ipak, za Palmera i Ajhorst stvar se na prvu ne čini nimalo više optimističnom nego što je to bio slučaj prošle godine.
SDP i DF odbili su učestvovati u pregovorima zbog toga što se zaobilaze bh. institucije i što i dalje nije okončana njihova blokada. S druge strane, na pregovore ne dolaze ni stranke iz RS. Zasad u Neum idu samo SDA, HDZ, NiP i SBB.
Pozicije se i dalje čine nepomirljivima, a HDZ još insistira na tome da se za izbor članova Predsjedništva formira više izbornih jedinica, da se prilikom izbora jasno navede da su članovi bošnjački, srpski i hrvatski (s tim što, prema etničkoj pripadnosti, ne bi morali pripadati bošnjačkom, srpskom i hrvatskom narodu), a da se, s druge strane, u ovlasti domova naroda ne zadire.
Od probosanskih stranaka kao glavni zahtjev upravo se moglo čuti reduciranje ovlasti domova naroda, a uz taj uvjet, eventualno bi se bilo spremno popustiti glede Čovićevih zahtjeva u vezi s Predsjedništvom.
S obzirom na to da domovi naroda, kao ekskluzivno etnički domovi, imaju ravnopravne ovlasti s predstavničkim domovima, to omogućava etničkim klubovima da, bez obzira na demokratsku većinu, blokiraju svaku odluku i zakon koji im nije po volji (u Parlamentu FBiH potrebna je, uz opću, jedna trećina glasova svakog kluba, a u Državnom tri od pet), što otvara prostor za brojne blokade i opstrukcije.
Ipak, u ovom momentu izvjesno je da HDZ (kao ni stranke iz RS) nije spreman pristati na reduciranje ovlasti domova naroda, s obzirom na to da upravo putem ovog tijela ostvaruju najveću moć.
Možda je pak ključno pitanje u svemu kakvo rješenje žele američki i evropski zvaničnici. Za sada su bili prilično neodređeni te znamo da preferiraju brisanje etničkih prefiksa (kako za Predsjedništvo, tako i za domove naroda), ali da bi zauzvrat bili spremni omogućiti više izbornih jedinica u FBiH.

Ipak, ne treba zaboraviti da su nekoć, uz žestoki pritisak zapadnih sila, bh. političari bili „privoljeni“ da o mnogim pitanjima postignu dogovor i prenesu ovlasti na nivo države, od čega je, svakako, najznakovitija bila reforma odbrane, kojom su ukinute entitetske vojske i formirane OSBiH. Ipak, neke druge inicijative doživjele su neuspjeh, poput “aprilskog paketa” i “butmirskog procesa”.

Zanimljivo je da su ključne promjene u vezi s izborom u Predsjedništvo i ovlastima Doma naroda bile dogovorene “aprilskim paketom” 2006. godine. Članovi Predsjedništva (s reduciranim ovlastima) birali bi se iz Parlamentarne skupštine BiH, dok bi ovlasti Doma naroda BiH bile bitno reducirane. Ovo rješenje podržali su SDA, SDP te ključne stranke iz RS, ali je paket bio odobren zbog protivljenja Stranke za BiH i HDZ-a 1990, odnosno izostala je potrebna dvotrećinska podrška.

Ne treba zaboraviti da su nekoć, uz žestoki pritisak zapadnih sila, bh. političari bili „privoljeni“ da o mnogim pitanjima postignu dogovor

Palmer i Ajhorst: Imaju li snage za pobjedu

Mogu li američki „štap i mrkva“ slomiti bh. lidere

Zastupnički dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine usvojio je izmjenu Zakona o pripadnosti javnih prihoda. Izmjena ovog zakona podrazumijeva drugačiju raspodjelu javnih prihoda kantonima, a što se prije svega odnosi na smanjivanje pondera Kantonu Sarajevo da bi se omogućili veći prihodi drugim kantonima.&nbsp;Zastupnik SDA u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH Salko Zildžić pokrenuo je inicijativu za usvajanje Zakona o izmjenama Zakona o pripadnosti javnih prihoda u Federaciji Bosne i Hercegovine 5. februara 2021., a u konačnici je usvojena 24. januara 2022., sa 62 glasa za, osam protiv i pet suzdržanih.

Podsjetimo, inicijativa o ukidanju pondera 2 za Sarajevo pokrenuta je u Tuzlanskom kantonu još 2014. godine. Glavni argument koji su u Parlamentu FBiH zastupali i oni koji su podržali ovaj zakon je da kroz sistem preraspodjele Sarajevo, navodno, živi na račun drugih kantona i uzima više novca nego što uplaćuje. Kako je rečeno, Zakon o pripadnosti javnih prihoda na teritoriji Federacije BiH od svog usvajanja je “nepravedan i štetan po građane drugih kantona. Njime je utvrđeno da se prihodi Kantona Sarajevo, bez posebnog obrazloženja, uvećavaju za koeficijent dva (2), odnosno od 2015. godine za 1,9658, nauštrb drugih kantona”.
Ipak, problem je što se raspodjela ne određuje na osnovu naplate poreza, pa da bi tvrdnja o tome da Sarajevo živi na račun drugih imalo utemeljenje.
U članu 9. Zakona o pripadnosti javnih prihoda u Federaciji Bosne i Hercegovine navodi se kako se pojedinačno učešće kantona u raspodjeli prihoda vrši na osnovu formule koja se zasniva na broju stanovnika u kantonu, površini kantona, broju učenika u osnovnom obrazovanju i broju učenika u srednjem obrazovanju.
Razlog zašto je Kanton Sarajevo uopće prvobitno dobio veći ponder je taj što se ispostavilo da se u ovom kantonu naplaćuje daleko više poreza nego u ostalima te su se kroz veći ponder nastojale ispraviti ove nepravde.

Tako, primjerice, prema budžetu Tuzlanskog kantona za 2021. godinu, prihodi od indirektnih poreza (PDV) iznose 202.322.368 KM, a prema nacrtu budžeta Kantona Sarajevo za 2021. godinu, prihodi od indirektnih poreza iznose 441.238.469 KM, dakle više nego dvostruko u korist Sarajeva. Ipak, postavlja se pitanje zbog čega je, gotovo deset godina od početka takve inicijative, tek sada u 2022. usvojena odluka o smanjenju pondera Sarajevu. Mnogi to tumače kroz činjenicu da SDA, u godinama u kojima je vladala Sarajevom, nije željela smanjivati budžetska sredstva ovom kantonu, dok su sada, nakon gubitka vlasti, odlučili da se osvećuju glavnom gradu. U tome je nedvosmislen bio i zastupnik SDA Zildžić, koji je doslovno rekao:
- Mi smo ovo uradili kako bismo zaustavili rapidan rast Kantona Sarajevo.
Kome je najviše bilo u interesu da u ovom trenutku dođe do oduzimanja Kantonu Sarajevo oko 90 miliona KM, koliko će godišnje izgubiti smanjenjem pondera, pokazuje i činjenica da je od 14 zastupnika koji su predložili izmjene njih čak osam iz SDA.

Odluka o promjeni pondera Kantonu Sarajevo naišla je na žestoke reakcije političara iz ovog kantona. SDP-ov Irfan Čengić kazao je da „vlade koje su bile nesposobne da sa 150 miliona KM osiguraju prava svojim građanima sigurno neće ni sa 10-20 miliona“, ministar privrede Kantona Sarajevo Adnan Delić kazao je kako, i pored namjere, „neće zaustaviti rast Kantona Sarajevo“, dok je premijer Kantona Sarajevo Edin Forto rekao da je ovo “loša terapija za ispravnu dijagnozu”.

Zanimljivo je da je protiv usvojenih izmjena istupila i Vlada FBiH, sa SDA-ovim Fadilom Novalićem na čelu. - Spomenuto uputstvo donosi se godišnje, kako i sam zakon zahtijeva, što predlagač nije uzeo u obzir, stoga bi provedba zakona donošenjem prijedloga zakona u ovakvom tekstu dovela do nejasnoća u primjeni i donošenju novog uputstva za 2022. te time i nemogućnost Federalnom ministarstvu finansija da provede zakon i ispoštuje zakonom utvrđene obaveze - obrazložili su u Vladi Federacije Bosne i Hercegovine.

Raspodjela se ne određuje na osnovu naplate poreza . Od 13 zastupnika koji su predložili izmjene njih čak sedam iz SDA

Zildžić: Inicirao drugačiju raspodjelu

Šta stoji iza smanjenja pondera Kantonu Sarajevo: Osveta SDA glavnom gradu

U jeku zapadne ofanzive prema BiH, sa SAD na čelu, od uvođenja sankcija, do pregovora o promjeni Izbornog zakona, pojavila se „istočna alternativa“. 

Predsjednik Turske Redžep Tajip Erdoan (&nbsp;Recep Tayyip Erdogan) kazao je da će s predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem inicirati rješavanje problema u BiH.

- S predsjednikom&nbsp;Srbije Vučićem odlučili smo da okupimo tri lidera - Bošnjaka, Hrvata i Srba i da ostvarimo uspjeh. Došli smo do ove odluke - kazao je Erdoan na konferenciji za medije poslije sastanka u Ankari. Ovu inicijativu je, pogađate, prvi pozdravio Milorad Dodik, dodajući da u cijelu priču treba uključiti i predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića.
- Sudbina BiH je u dijalogu domaćih političara u konstelaciji Erdoan, Vučić i Milanović - poručio je Dodik.
Podsjetimo, ovu izjavu daje Milorad Dodik, koji već godinama oštro osuđuje miješanje u unutrašnje stvari BiH Sjedinjenih Američkih Država i zemalja Evropske unije. No, vidimo da mu je, s druge strane, savršeno prihvatljivo da to čine Srbija, Turska i predsjednik Hrvatske Zoran Milanović.
Sama Dodikova reakcija govori mnogo toga o pozadini i motivima ove inicijative koju su pokrenuli Vučić i Erdoan.
Ono što Vučić i Erdoan žele izvesti jeste svojevrsno kreiranje istočne, antizapadne alternative evropskim i američkim pregovorima i diplomatskoj akciji u BiH glede sređivanja stanja u našoj zemlji te postizanja dogovora koji bi bio optimalan za daljnje funkcioniranje zemlje.
To je i svojevrsni pokušaj bacanja šlaufa za spašavanje Milorada Dodika. Za razliku od SAD i EU, koji su Dodika jasno označili kao glavni problem u BiH i kočničara funkcioniranja države i njenog euroatlantskog puta, zbog čega su mu i uvedene sankcije, Vučić i Erdoan bi svojom alternativnom inicijativom Dodika nastojali predstaviti kao konstruktivnog lidera s kojim treba dogovoriti budućnost ove zemlje.
Zašto je Vučiću cilj otupiti zapadnu oštricu u BiH i Dodika spasiti pretvarajući ga u konstruktivnog pregovarača, jasno je. No, sada postaje još jasnije i da slični interesi kao Rusiju i srpsku politiku vode i samog Erdoana. Cilj je, jasno, u jeku njegovog rasta, pokušati oslabiti utjecaj zapadnih sila i sačuvati ulogu koju su u našoj državi uspostavile države s istoka. A ne treba smetnuti s uma da je Turska danas blizak saveznik sa Rusijom te da Erdoanu zasigurno ne bi odgovarala BiH u kojoj vladaju evropski standardi, s obzirom da je to sušta suprotnost od sistema vrijednosti koji je nametnuo u svojoj zemlji.&nbsp;&nbsp;Stoga, kada vam zakamufliran u tobožnjeg bošnjačkog prijatelja predlaže da s Vučićem rješava sudbinu BiH, nemojte ni sumnjati da se u janjećoj koži Erdoana nalazi njegov sazenik Putin.

S te strane, jedina logična reakcija probosanskih snaga na ovu inicijativu Erdoana i Vučića može biti da im se fino zahvale te naglase da o sudbini BiH od vanjskih partnera mogu pregovarati samo s onima koji stoje na pozicijama euroatlantskog saveza, čiji BiH teži biti punopravni dio. No, znajući dosadašnji podanički odnos Bakira Izetbegovića prema Erdoanu, imamo razloga da strahujemo da će nas lider SDA odvući u novi pokušaj podvale s Istoka.

Naglašavajući potrebu za okupljanjem „tri lidera Bošnjaka, Hrvata i Srba“, turski predsjednik Erdoan vrši direktnu degradaciju države Bosne i Hercegovine, tretirajući njene institucije kao stvar koja postoji pro forme, dok se na terenu zemlja percipira kao svojevrsni plemenski savez kojim upravljaju etničke poglavice.

Upravo ono što zagovaraju i zastupnici etničkih politika u našoj zemlji.

Kada vam zakamufliran u tobožnjeg bošnjačkog prijatelja predlaže da s Vučićem rješava sudbinu BiH, nemojte ni sumnjati da se u janjećoj koži Erdoana nalazi njegov sazenik Putin

Erdoan i Vučić bacaju šlauf Miloradu Dodiku

Nakon što je ministarstvo finansija Sjedinjenih Američkih Država proširilo sankcije članu Predsjedništva i lideru SNSD-a Miloradu Dodiku, mnogi već uveliko špekuliraju hoće li istim putem krenuti i Evropska unija.

Zvanična procedura za uvođenje sankcija Dodiku već je pokrenuta unutar EU. Grupa zastupnika u Evropskom parlamentu u novembru je uputila pismo ministrima vanjskih poslova država članica EU u kojem pozivaju na uvođenje sankcija Dodiku i drugim osobama koje su odgovorne za narušavanje Dejtonskog mirovnog sporazuma. Za uvođenje sankcija Dodiku od EU otvoreno se založila Analena Berbok (Annalena Baerbock) iz stranke Zelenih.
Ipak, za razliku od SAD, Dodik unutar same EU ima ne samo osobe koje se protive uvođenju sankcija nego i otvorene saveznike.
Najglasnija u svemu tome je Mađarska, koja je zaprijetila i vetom na uvođenje sankcija. Orban je nedavno, u jeku udara na državne institucije, i posjetio Milorada Dodika u Banjoj Luci. Nije tajna da simpatije prema Dodikovim politikama pokazuje i slovenski premijer Janez Janša.
Uz Janšu i Orbana, Dodik je unutar EU našao saveznika tamo gdje je donedavno to bilo nezamislivo - u hrvatskom predsjedniku Zoranu Milanoviću. Hrvatski predsjednik u svojim istupima otvoreno brani politike Milorada Dodika i najveći problem vidi u „bošnjačkom unitarizmu“. Ovakav Milanovićev stav ne prati i hrvatska vlada, s Andrejom Plenkovićem na čelu.

Simpatije Janše i Orbana prema Dodiku su razumljive. Radi se o ideološkim saveznicima, pripadnicima populističke desnice koja otvoreno koketira s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. Dodikova separatistička i nacionalistička politika tako je bliska njihovoj ideologiji „suverenizma“, odnosno zalaganja za oslanjanje na nacionalnu državu, otpora globalizaciji i određivanja kršćanstva kao temeljnog evropskog identiteta. Identičan ideološki pravac ima i vladajuća poljska stranka „Pravo i pravda“, no zbog tradicionalne Poljske rezerviranosti prema Rusiji iz ove države Dodik nije dobio direktnu podršku. Osim Janše i Orbana, Dodik u Evropi saveznike ima među ostalim desničarima poput austrijske Slobodarske stranke ili Marin le Pen (Marine) u Francuskoj, s kojima ima uspostavljenu blisku saradnju.
Osim Slovenije i Mađarske, ni Francuska ne djeluje previše zainteresirano za donošenje odluke o uvođenju sankcija RS.

Iako je Mađarska najavljivala da je spremna uložiti veto na moguću odluku o sankcijama od EU, nizozemska eurozastupnica Tineke Strik objasnila je da to zapravo i nije moguće. - Orban kontinuirano prijeti vetom na sankcije, ali to zapravo nije ni moguće. Prema odluci ministara vanjskih poslova EU iz 2011., potrebno je da 15 država članica usvoji paket sankcija za cijelu EU - objašnjava Strik.

Osim Orbana, nije tajna da simpatije prema Dodikovim politikama pokazuje i slovenski premijer Janša. Koja je uloga Milanovića

Ko su Dodikovi saveznici u EU

Nakon višemjesečnog najavljivanja i iščekivanja Sjedinjene Američke Države objavile su i prva imena iz BiH koja su se našla na novoj listi za sankcije ove države. 

Na ekonomskoj listi sankcija koje uvodi američko ministarstvo finansija našao se, očekivano, Milorad Dodik te, zbog povezanosti s njim, Alternativna televizija, dok su na listu sankcija Stejt departmenta stavljeni bivši predsjednik VSTV-a i Dodikov savjetnik Milan Tegeltija te predsjednik PDA <a href="https://avaz.ba/tag/10707/mirsad-kukic">Mirsad Kukić.</a>

Prvi tip sankcija dakako je mnogo ozbiljniji. Dok se sankcije Stejt departmenta odnose prije svega na zabranu putovanja u SAD, ekonomske sankcije podrazumijevaju u prvom redu zamrzavanje imovine i uskraćivanje mogućnosti poslovanja na teritoriji SAD, no indirektno šalju signal svim američkim, ali i zapadnim kompanijama da generalno izbjegavaju poslovanje sa svim firmama i pojedincima koji su povezani s fizičkim i pravnim licima koja su pod sankcijama. Naravno, nametnute sankcije Dodik je već iskoristio i nastavit će iskorištavati da u srpskom narodu, u kojem već postoje prilično prorusko raspoloženje i antiamerički eksperiment, sebe nameće kao srpskog junaka i pravednika na kojeg su se okomili „vjekovni neprijatelji“.
Bošnjački i probosanski političari su u bitno drugačijoj poziciji. Od zaustavljanja rata u BiH, preko kontinuiranog ulaganja u obnovu i razvoj naše zemlje, podrške euroatlantskom putu, reformama te oštrog suprotstavljanja rušiocima Bosne i Hercegovine, Sjedinjene Države nesumnjivo su bile i ostale najveći prijatelj naše zemlje.
No, i važnije od toga, SAD su predvodnik liberalno-demokratske zapadne civilizacije čiji BiH treba biti integrirani i funkcionalni dio i što je put koji ogromna većina Bošnjaka bez ikakve sumnje podržava.
Stoga niti jedan bošnjački političar ne bi smio politički preživjeti američku listu sankcija. Bilo bi to opasno i drsko riskiranje gubitka podrške i savezništva vodeće sile svijeta.
S te strane, nakon što je dospio na listu američkih sankcija, Mirsad Kukić bi se morao povući iz političkog života, što su i njegovi pojedini politički partneri otvoreno zatražili. Probosanska politika bi na taj način poslala jasan signal da američke poruke shvata ozbiljno i spremna je biti pouzdan saradnik na Balkanu.
S druge strane, njegovo povlačenje i ostavka postavili bi putokaz djelovanja i za buduće slične slučajeve.

Naime, izvjesno je da je ovo samo dio imena ljudi iz BiH koji će se naći pod američkim sankcijama te da će još bošnjačkih zvaničnika dospjeti na listu. Stoga, unutar probosanske politike potrebno je uspostaviti jasan i neupitan princip po kome se svako onaj ko dospije na listu američkih sankcija mora bezuvjetno povući. Sve drugo predstavljalo bi opasno igranje vatrom.

Miloradu Dodiku su sankcije Sjedinjenih Država prvi put uvedene 2017. godine. Osim njega, na američkoj listi sankcioniranih nalazi se i njegov blizak saradnik Nikola Špirić. Postoji velika mogućnost da će primjer SAD slijediti i EU, ali i njene države, pojedinačno, te i same krenuti ujediniti sankcije.

Unutar probosanske politike nužno je uspostaviti jasan i neupitan princip da se svako ko dospije na listu američkih sankcija mora bezuvjetno povući

Mirsad Kukić se mora povući

<a href="https://avaz.ba/tag/8699/rs">Dana 9. januara na ulicama Banje Luke proslavljen je neustavni dan RS</a>. Na proslavi neustavnog dana RS u Banjoj Luci, u sekularnoj državi Bosni i Hercegovini, na teritoriji nečega što je ustavom definirano kao entitet Srba, Bošnjaka, Hrvata i ostalih građana, policajci su, držeći puške u rukama, urlali „Za slavu Obilića. Za krst, za krst Nemanjića! Za slavu, za slavu Obilića!“ Osim što se ratovalo za „krst“, slavilo se i što „nema više komunista“ i, da stvar bude gora, ovakvi izrazi vjerske zatucanosti, šovinizma i nacionalističkog zveckanja oružjem, u ukupnom ozračju i atmosferi u RS, više nikoga ne iznenađuju. 
No, nije najveći problem to što Dodik u RS vodi politiku kakvu vodi - šovinističku i mrzilačku. Problem je što u RS nema nikoga ko bi se na idejnoj ravni suprotstavio takvim zatucanim kleronacionalističkim divljanjima. Dakako, osuđuju to masovno analitičari i intelektualci iz regiona, ali od političara i uglednika iz RS jedva iko.
Uporedimo to samo s nedavnim primjerom primitivnog istupa načelnika Bužima i skidanja božićne i novogodišnje čestitke koja je naišla na niz osuda, od vladajućeg konzervativnog NES-a u Unsko-sanskom kantonu, preko medija, do islamskih intelektualaca. 
I to pokazuje jednu bitnu razliku između dva entiteta. Ma koliko i sama bila u glibu, u Federaciji, za razliku od RS, danas egzistiraju idejni pluralizam i građansko društvo. Različite ideje i vizije društva manifestiraju se kroz desetine medija, stranaka, nevladinih organizacija i angažiranih pojedinaca. Demokratija počiva na tome, jer pluralizam mišljenja, slobodna diskusija i sloboda djelovanja omogućavaju ne samo demokratski konsenzus oko ključnih društvenih pitanja nego i sprečavaju širenje malignih pojava u društvu.
S druge strane, u RS danas ne postoji relevantna institucija, organizacija, kamoli stranka koja bi na bilo koji način dovela u pitanje radikalno nacionalističke, klerikalne i netrpeljive temelje ovog entiteta. 
Ne zato što u ovom entitetu nema pojedinaca liberalnijih svjetonazora koji se ne slažu s ovakvim praksama, uostalom, i mizerna posjeta na proslavi dana RS pokazuje da tu priču većina ljudi “ne puši”, nego što nametnuta atmosfera u RS ne dopušta da prodiše išta što bi navedene temelje dovelo u pitanje. 
A politički pluralizam je upravo ono što čini civilizacijsku razliku između razvijenih demokratija i neslobodnih rupa.

Nije najveći problem to što Dodik u RS vodi politiku kakvu vodi - šovinističku i mrzilačku, nego što u RS nema nikoga ko bi se na idejnoj ravni tome suprotstavio

Za krst Dodikića

Gostujući pred Novu godinu u emisiji BHT-a,&nbsp;<a href="https://avaz.ba/tag/222/fadil-novalic">Fadil Novalić</a>&nbsp;nastavio je iznositi neistine po pitanju navodno sjajnih rezultata koje bilježi Federacija BiH pod njegovim vodstvom.
- Ovo je najbolji rast u Federaciji otkad mjerimo. Taj rast bruto društvenog proizvoda (BDP) vjerovatno će biti oko pet posto i do sada nikada nismo imali takav rast - izjavio je on.

Najprije, netačna je izjava da je rast od pet posto najveći rast BDP-a otkad se mjeri. Naime, rekordne stope rasta BDP-a Federacija BiH je, što je logično, bilježila u godinama nakon rata, kada se potpuno urušena i zakočena ekonomija oporavljala od ratnih razaranja. Tako je 1996. ekonomija Bosne i Hercegovine rasla po stopi od 89 posto, 1997. 34 posto, a 1998. 15,6 posto.
Jedina godina kada je BiH imala rast ispod pet posto bila je 2001., kada je zabilježen rast za samo 2,4 posto, ali godinu poslije već je bio pet posto.
No, i u godinama pred samu svjetsku ekonomsku krizu FBiH je bilježila veće stope rasta nego prošle, 2021. godine. Tako je FBiH u periodu od 2006. do 2008. godine imala stope rasta više od pet posto na godišnjem nivou.
Nakon što je u kriznoj, 2009. godini ekonomija pala na tri posto, BiH više se nikada nije ni približila stopama rasta koje je imala poslije rata. Najviši rast zabilježen je u 2018. i iznosio je 3,8 posto, dok se svih ostalih godina kretao između jedan i tri posto.

Također, ekonomski rast koji najavljuje Novalić nije ni najmanje impresivan ako se u obzir uzme veliki pad koji je svjetska ekonomija u 2020. imala usljed pandemije koronavirusa. Tako je i bh. ekonomija doživjela pad od 3,2 posto. Ekonomski rast koji se ove godine predviđa Bosni i Hercegovini bit će, uz Sjevernu Makedoniju, najniži u regionu.
Prema procjenama Svjetske banke, Crnoj Gori se tako predviđa rast viši od 12 posto, Kosovu i Albaniji osam posto, Srbiji 6,5 posto, a BiH samo 4,5 posto.
Naravno, ovo nije prva laž koju je Novalić izgovorio po pitanju ekonomskih rezultata FBiH.

Gostujući nedavno na skupu s predstavnicima bh. dijaspore u Luksemburgu, premijer Federacije BiH Fadil Novalić govorio je i o ekonomskim pokazateljima u ovom entitetu, tvrdivši, između ostalog, da BiH ima najviši ekonomski rast u regiji. No, kao što podaci pokazuju, istina je upravo suprotno od toga - BiH je na začelju u regionu kada je u pitanju ekonomski rast.

Ekonomski rast koji najavljuje Novalić nije ni najmanje impresivan ako se u obzir uzme veliki pad koji je svjetska ekonomija imala u 2020.

Fadil Novalić izrekao novu neistinu: Kada je ekonomija BiH najviše rasla

<a href="https://avaz.ba/tag/159/milorad-dodik">Sjedinjene Američke Države uvele su ekonomske sankcije</a> članu Predsjedništva BiH Miloradu Dodiku. Ovo znači ne samo da se Miloradu Dodiku onemogućuje poslovanje i zamrzava sva potencijalna imovina u SAD nego, također, i da svi oni, kako pojedinci tako i firme, koji blisku sarađuju s Dodikom, dovode sebe u opasnost da se nađu pod sankcijama.
No, time se indirektno šalje i znak svim kompanijama u svijetu da u širokom luku zaobilaze poslovanje s vlastima u RS i njima bliskim kompanijama.

Iako ostaje da se vidi da li će i države EU slijediti primjer SAD po pitanju sankcija, vrijedi istaći da je nova njemačka vlada već pokrenula mehanizme da se obustavi bilo kakva podrška i pomoć RS, a ministrica vanjskih poslova Analena Berbok (Annalena Baerbock) jasno je naglasila da ova zemlja ni na koji način neće poslovati sa separatistima. Ovo prijeti da na duže staze RS dovede u još težu ekonomsku poziciju koja u ovom trenutku ni najmanje nije ružičasta. Republika Srpska poseban problem ima kada je u pitanju zaduženost ovog entiteta.
Iako u RS živi oko trećine ukupnog stanovništva u BiH, na RS otpada čak 49,8 posto ukupnog duga Bosne i Hercegovine. Prosječan stanovnik Republike Srpske zaduženiji je dva puta više od prosječnog stanovnika Federacije BiH.

Prema podacima za 2020. godinu, BDP po glavi stanovnika u RS manji je za gotovo 400 KM u odnosu na Federaciju. U RS on iznosi 9.795,00 KM, a u Federaciji 10.181,70 KM. Prosječna penzija u RS u 2021. godini iznosi 405 KM, a u Federaciji 428 KM. No, formalno, prosječna plaća u RS je viša. U Federaciji je ona prošle godine iznosila tačno 1.000 KM, a u RS 1.020 KM.

Ipak, ekonomista Admir Čavalić otkriva da ovaj podatak daje lažnu sliku, jer se u RS plaća drugačije obračunava nego u FBiH.
- RS je ranije provela reforme koje se tiču poreza na dohodak i doprinose. I s te strane proširila je samo oporezivi dio i to je ušlo u iznos plaće i tako je kozmetički i na papiru plaća u RS postala viša. Ali kada radnik u FBiH dobije topli obrok i naknadu za prijevoz, onda on ima višu plaću - objašnjava Čavalić.

Čavalić navodi da će ekonomske sankcije i izolacija imati velike posljedice po RS. - Dodik je nedavno izjavio da sloboda ima svoj trošak. Ali to je ustvari trošak ne slobode nego sankcije, a taj trošak će biti evidentan po pitanju budućih zaduživanja. Bit će se puno teže zadužiti u budućnosti - predviđa Čavalić.

- Najveći problem RS je omjer penzionera i radnika, to je najgora stvar jer je on u manjem entitetu gotovo izjednačen, a druga stvar je dužničko ropstvo. Ako uđemo u strukturu tog duga, uglavnom se oslanjaju na hartije od vrijednosti - navodi Čavalić.

Republika Srpska poseban problem ima kada je u pitanju zaduženost

Koliki je trošak sankcija za ekonomiju: Dodik vodi RS u još veću bijedu

<a href="https://avaz.ba/tag/159/milorad-dodik">Ministarstvo finansija Sjedinjenih Američkih Država</a> proširilo je sankcije predsjedniku SNSD-a Miloradu Dodiku. 
Kao razlozi za uvođenje sankcija između ostalog se navode podrivanje Dejtonskog mirovnog sporazuma, uključujući i jednostrani pokušaj preuzimanja nadležnosti države Bosne i Hercegovine, te koruptivne radnje koje podrazumijevaju zloupotrebu vlasti za lično bogaćenje.

Visoki zvaničnik Ministarstva finansija SAD sinoć je u razgovoru s bh. novinarima detaljnije pojasnio šta navedene sankcije podrazumijevaju. Prema njegovim riječima, svi poslovni subjekti koji blisko sarađuju ili bi nastavili sarađivati s Miloradom Dodikom i tako doprinositi njegovom političkom (ne)djelu ili koruptivnim radnjama, sebe bi doveli u veliki poslovni rizik te bi i sami mogli snositi posljedice zbog ove saradnje. Na metu sankcija je kao privredni subjekt dospjela Alternativna televizija iz Banja Luke, upravo jer ih je, kako je navedeno u obrazloženju, iako nije njihov vlasnik, Dodik koristio za širenje svog nacionalističkog narativa, obračun s političkim neistomišljenicima, direktno se miješao u uređivanje programa, a rečeno je i da su preko ove televizije omogućavane koruptivne radnje povezane s Dodikom.
Ovo zapravo govori da je taktika Sjedinjenih Američkih Država jednako kao i politički, ekonomski slomiti Dodika.&nbsp;Sada postaje opasno imati bilo kakvu vrstu saradnje s Dodikom, bilo političke ili ekonomske prirode.&nbsp;Ono što je izvjesno je da će nakon ovoga i mnoge države Evropske unije vjerovatno krenuti stopama Sjedinjenih Američkih Država.Britanska ministrica vanjskih poslova Elizabet Trus (Elizabeth Truss) podržala je sankcije SAD.- Korupcija je prijetnja slobodi, demokratiji i miru u Bosni i Hercegovini. Velika Britanija pozdravlja ciljane sankcije SAD od danas (jučer, op.a.), koje pozivaju odgovorne na odgovornost. Nastavljamo raditi sa saveznicima na podršci Bosni i Hercegovini i slobodi u regionu - napisala je Trus na Twitteru.

Podsjetimo, Velika Britanija bila je jedna od najglasnijih država u osudi Dodikovih udara na državu te je vjerovatno pitanje dana kada će mu od ove države biti uvedene sankcije.

Iako je uvođenje sankcija na nivou EU inicirala Njemačka, pitanje je da li će Evropska unija uspjeti provesti ovakvu namjeru u djelo, s obzirom da je Mađarska otvoreno najavila da će blokirati pokušaj uvođenja sankcija. No, države EU imaju mogućnost samostalnog uvođenja sankcija.
Ministarstvo vanjskih poslova Njemačke, koje vodi Analena Berbok (Annalena Baerbock), već je započelo s aktivnostima na uvođenju sankcija Dodiku, a njen portparol je kazao kako Njemačka neće sarađivati s entitetom koji aktivno radi na uništenju BiH.
Jasno je da bi uskoro mogla uslijediti lančana reakcije sankcioniranja Milorada Dodika i njegovih saradnika.
To bi lidera SNSD-a moglo staviti u krajnje tešku situaciju. Sankcije država Evropske unije značile bi da bi njegova mogućnost putovanja izvan BiH bila krajnje ograničena. Naravno, evropski politički zvaničnici, a što je već neformalno na sceni, Dodika bi zaobilazili u širokom luku i obustavili bilo kakav oblik saradnje s njim.
No, najveća opasnost za Dodika i njegovo okruženje prijeti od ekonomskog dijela sankcija. Biti partner i sarađivati s Miloradom Dodikom značilo bi da dospijevate u ozbiljan rizik da vam vrata zapadnih tržišta i zapadnih kompanija ostanu zatvorena, što vodi ka ozbiljnom ugrožavanju poslovanja.Drugim riječima, poslovno ili politički sarađivati ili na bilo koji način podržavati Milorada Dodika, automatski bi vas moglo otjerati u izolaciju, ekonomsku propast ili čak u to da i sami postanete predmet sankcija.
To bi u konačnici moglo rezultirati time da se najbliži politički partneri i poslovni saradnici okrenu protiv Milorada Dodika. Ako im je saradnja s Miloradom Dodikom bila interesno motivirana te im omogućila da ostvare unosne poslove, profite i visoke pozicije, kolike su šanse da će sada biti spremni ostvarene privilegije i interese žrtvovati zarad položaja Milorada Dodika i s njim zajedno otići u ambis?

Ako im je saradnja s Miloradom Dodikom bila interesno motivisana, omogućujući im da ostvare unosne poslove, profite i visoke pozicije, kolike su šanse da će sada biti spremni ostvarene privilegije i interese žrtvovati zarad položaja Milorada Dodika

Šta slijedi nakon sankcija: Primjer SAD slijedit će i EU te Dodika odvesti u potpuni ekonomski i politički krah?!

Ušli smo u 2022., izbornu godinu. Stvari su sada već prilično jasne da ćemo na sljedećim izborima glasati prema istom <a href="https://avaz.ba/tag/129987/iznorni-zakon-bih">Izbornom zakonu</a> kao i prethodnih godina. 
Naime, krajnji rok za dogovor u vezi s izmjenama Izbornog zakona istječe u januaru, jer to je najkraće vrijeme potrebno da se Zakon pripremi te da bude usvojen do aprila kako bi uopće mogao stupiti na snagu do narednih izbora u oktobru.

Lider HDZ-a Dragan Čović, koji je prvenstveno i insistirao na izmjenama Izbornog zakona, više puta je naglašavao kako je optimista da će se postići dogovor o promjeni Izbornog zakona. Naglašavao je čak i konkretne datume do kada će se stvar riješiti, no od svega toga, prema svemu sudeći, jasno je da neće biti ništa. Specijalni američki predstavnik za Izborni zakon Metju Palmer (Matthew) i predstavnica Evropske unije Angelina Ajhorst (Eichhorst) sredinom decembra objavili su da otkazuju posjetu BiH i do daljnjeg obustavljaju pregovore o Izbornom zakonu. To je bilo i svojevrsno priznanje da je još jedna runda pregovora o promjeni Izbornog zakona - propala.
Tokom godina postojalo je više rundi pregovora pod patronatom Evropske unije s ciljem promjene Izbornog zakona. Ono što su evropski predstavnici, kojima su se kasnije pridružili i američki, predlagali bio je svojevrsni kompromis između zahtjeva HDZ-a BiH i zadovoljavanja presude “Sejdić - Finci” - kroz stvaranje više izbornih jedinica za izbor člana Predsjedništva ili čak elektorske glasove po kantonima, uz brisanje etničkih prefiksa kao uvjeta kandidature.
Ipak, većina probosanskih stranaka i dalje je na stanovištu da je kontraproduktivno formirati etnički zasnovane izborne jedinice.
Osim toga, Čović u pregovore nije ni ušao s prevelikim ulogom - zahtijeva izbornu jedinicu za Hrvate i drugačiju raspodjelu mjesta u Domu narodu FBiH, a da ništa ne da zauzvrat.
Umjesto robe za trgovinu, Čović, čija stranka već tri godine blokira formiranje nove Vlade FBiH, prijeti novim blokadama i bojkotom izbora te se poziva na moralno i navodno ustavno pravo Hrvata da biraju svoje predstavnike.

Jasno je kako je trenutni sukob Bošnjaka i Hrvata jedan od gorućih problema u BiH te da tenzije na tom polju ne donose nikom dobro. No, mogućnost da se uime smirivanja tenzija Hrvatima omogući ekskluzivno biranje predstavnika, što bi, da se ne lažemo, na terenu dovelo do smanjenja političke moći odlučivanja probosanske pozicije, bilo je krajnje nerealno očekivati u trenucima Dodikovog otvorenog napada na državu. Kako bilo, u uzavrelom bosanskom loncu i neriješeno pitanje Izbornog zakona i u 2022. ostat će tema koja opterećuje odnose u bh. društvu i predstavlja permanentni izvor tenzija na političkoj sceni.

<h2>Čović će koristiti svaku priliku za blokadu</h2>

Bez većih međunarodnih pritisaka, izvjesno je da će Čović krenuti u još čvršći savez s Dodikom i koristiti svaku moguću priliku za blokadu. Iako najavljuje mogućnost bojkota izbora, nije izvjesno da bi ovo HDZ-u BiH donijelo ikakvu korist, s obzirom na to da HDZ BiH iz Federacije nema mogućnost bojkotom poništiti i same izborne rezultate te bi sebe doveo samo u još nezavidniju poziciju da omogući odlučivanje bez njega.

Mogućnost da se uime smirivanja tenzija Hrvatima omogući ekskluzivno biranje predstavnika bilo je krajnje nerealno

Izetbegović i Čović: Godina neuspješnih pregovora

Kako je propao Izborni zakon

<a href="https://avaz.ba/tag/8864/michael-schumacher">Posljednjih sedmica na prostoru zapadnog</a> Balkana aktuelni su murali. Onaj posljednji koji je privukao pažnju je mural legendarnog vozača Formule 1 Mihaela Šumahera (Michael Schumacher) u Sarajevu, oslikan na jednoj od zgrada u Aerodromskom naselju u Sarajevu. 
Upravo je u Aerodromskom naselju slavni Šumaher posjetio sarajevske mališane po okončanju rata, fotografirao se sa njima i poklonio im igračke.
Sarajevo nije zaboravilo ovaj i brojne naknadne gestove sportske legende, te se odužilo svom prijatelju.

Nažalost, centralni medijski prostor posljednjih mjeseci zauzimali su neki drugi murali. U Beogradu tako mjesecima traje saga oko murala posvećenog notornom ratnom zločincu i krvoloku osuđenom za genocid Ratku Mladiću. I dok su savjesni i časni građani Beograda u više navrata pokušali uništiti ovaj mural, prekriti ga bojom ili su čak, svojevremeno, na ruke Mladića kreativno nacrtali krv, različite radikalno nacionalističke i navijačke grupe uredno čiste mural i vraćaju ga u prvobitno stanje.

Iste grupe su „spontano“ organizirale i straže za čuvanje murala, a na momente ga je štitila i sama Policija Srbije. Iako je Vučić nastojao da se ogradi od bilo kakve veze same vlasti s muralom, činjenica da on već mjesecima uspijeva opstati na zidu, da ga je jedno vrijeme štitila i sama Policija Srbije, te da je i ministar unutrašnjih poslova Aleksandar Vulin javno obznanio kako neće dozvoliti uklanjanje, i više nego jasno ukazuje da je i samoj vlasti u interesu da mural posvećen krvoloku Mladić ostane tu.

S druge strane, u Zagrebu traje trakavica s muralom posvećenim osuđenom ratnom zločincu Slobodanu Praljku. Istini za volju, za razliku od Beograda, u Zagrebu su gradske vlasti uklonile sporni mural, da bi on nakon uklanjanja ponovo bio iscrtan.

Naravno, ovo je samo vrh ledenog brijega. Murali posvećeni ratnim zločincima poput Mladića i Mihailovića mogu se pronaći i po gradovima širom RS poput Foče ili Nevesinja.

A koji murali se s druge strane slikaju u Sarajevu? Murali posvećeni onoj vedrijoj strani života i legendama poput Davorina Popovića, Mihaela Šumahera ili Dejvida Bovija (David Bowie).

Iako se danas Sarajevu mnogo toga može prigovariti po pitanju političkog, ekonomskog i kulturnog stanja, činjenica jeste da je uprkos svemu ovaj grad uspio sačuvati svoj kosmopolitski i građanski duh.

Naravno, upravo ta činjenica stoji kao trn u oku svim šovinistima i neprijateljima BiH čiji je Sarajevo centralni simbol. Oni glavni grad lažima i neumornom propagandnom nastoje prikazati kao mračno i netolerantno mjesto u kojem, primjerice, danas ne postoje svinjetina, proslava Božića i Nove godine, a ni Deda Mrazovi.
Najbolji saveznici takvima su upravo oni domaći radikali koji bi takav muletnički, multikulturalni i građanski duh najradije protjerali iz glavnog grada BiH i Sarajevo pretvorili u mračnu islamističku kasabu kakvu njegovi neprijatelji i priželjkuju.
Stoga je važno čuvati, snažiti i širiti građanski duh Sarajeva i ne dozvoliti mračnim snagama da ga uprljaju. Te mračne snage, doduše, imaju različite nacionalne predznake i motive, ali iste ciljeve.

Važno je čuvati, snažiti i širiti građanski duh Sarajeva i ne dozvoliti mračnim snagama da ga okrne. Te mračne snage, doduše, imaju različite nacionalne predznake i motive, ali iste ciljeve

Ko su naši heroji: U Beogradu Mladić, u Zagrebu Praljak, a u Sarajevu Šumaher

Električni automobili, samovozeći automobili, uskoro, vjerovatno, i leteći automobili, satovi i narukvice koji vam skeniraju zdravstveno stanje i otkrivaju bolesti, 3D printeri... Mnogo od toga već jeste, a mnogo toga će tek biti realnost uzbudljivog i galopirajućeg svijeta u kojem živimo. U prošloj, 2021. godini milijarderi poput Ričarda Brensona (Richard Branson) i Džefa Bezosa (Jeff) su u aranžmanima privatnih kompanija letjeli u svemir. 
Ilon Mask (Elon Musk), sa svojom privatnom kompanijom “Space X”, namjerava ljude poslati na Mars, a već je izumio letjelicu koja napušta atmosferu i čitava se vraća na Zemlju.
Prije četrdesetak godina Emerik Blum, direktor “Energoinvesta”, vjerovatno najveći privrednik, a možda i najveći Bosanac koji je hodao Bosnom, planirao je graditi nuklearne elektrane u našoj zemlji. 
Lokaciju je izabrao u okolini Goražda, ali, nažalost, smrt ga je omela u planovima. Možemo samo nagađati šta bi danas značilo za BiH, koja se suočava s problemima snabdijevanja energijom i sagorijevanja prljavog uglja kojeg se valja riješiti, da imamo nuklearne elektrane. 
Vlada KS ponosno je otvorila liniju od Sarajeva do Podlugova.<a href="https://avaz.ba/tag/33949/talgo-voz">Talgo vozom kupljenim prije petnaestak godina</a>. Nisu izumili voz, nisu ga proizveli, nisu ni željeznicu izgradili. Samo su otvorili voznu liniju.
Eto, nekoć smo imali Bluma, koji je u našoj zemlji namjeravao graditi nuklearne elektrane, a sa svojom firmom smještenom u Sarajevu gradio je svijet. 
Danas, 40 godina kasnije, Vlada Kantona Sarajevo, puna ponosa, promovira svoj epohalni uspjeh - otvaranje vozne linije do tridesetak kilometara udaljenih Podlugova.
Nama se svima valja ozbiljno zamisliti nad tim šta nam se to, pobogu, tačno desilo u ovih 40 godina. A Vladi KS poruka - ili konačno građanima ponudite neku viziju i radite nešto ozbiljno, ili se barem prestanite blamirati predstavljanjem sadnje drveća i otvaranja voznih linija kao svjetskih čuda. Nemojte, neugodno je!

Milorad, siledžija

Dodik povukao ručnu: Predstavnici RS vraćaju se u institucije BiH

Lažni Valter Komšić

Ko je Oliver Varhelji, evropski komesar za proširenje: Orbanov čovjek sumnjivih veza s Miloradom Dodikom

Mogu li američki „štap i mrkva“ slomiti bh. lidere

Šta stoji iza smanjenja pondera Kantonu Sarajevo: Osveta SDA glavnom gradu

Erdoan i Vučić bacaju šlauf Miloradu Dodiku

Ko su Dodikovi saveznici u EU

Mirsad Kukić se mora povući

Za krst Dodikića

Fadil Novalić izrekao novu neistinu: Kada je ekonomija BiH najviše rasla

Koliki je trošak sankcija za ekonomiju: Dodik vodi RS u još veću bijedu

Šta slijedi nakon sankcija: Primjer SAD slijedit će i EU te Dodika odvesti u potpuni ekonomski i politički krah?!

Kako je propao Izborni zakon

Ko su naši heroji: U Beogradu Mladić, u Zagrebu Praljak, a u Sarajevu Šumaher

Talgom na Mars

Milorad, siledžija

Dodik povukao ručnu: Predstavnici RS vraćaju se u institucije BiH

Lažni Valter Komšić

Ko je Oliver Varhelji, evropski komesar za proširenje: Orbanov čovjek sumnjivih veza s Miloradom Dodikom

Mogu li američki „štap i mrkva“ slomiti bh. lidere

Šta stoji iza smanjenja pondera Kantonu Sarajevo: Osveta SDA glavnom gradu

Erdoan i Vučić bacaju šlauf Miloradu Dodiku

Ko su Dodikovi saveznici u EU

Mirsad Kukić se mora povući

Za krst Dodikića

Fadil Novalić izrekao novu neistinu: Kada je ekonomija BiH najviše rasla

Koliki je trošak sankcija za ekonomiju: Dodik vodi RS u još veću bijedu

Šta slijedi nakon sankcija: Primjer SAD slijedit će i EU te Dodika odvesti u potpuni ekonomski i politički krah?!

Kako je propao Izborni zakon

Ko su naši heroji: U Beogradu Mladić, u Zagrebu Praljak, a u Sarajevu Šumaher

Talgom na Mars