Prošla je 93. dodjela prestižne nagrade Američke filmske akademije, kao i šansa da <a href="https://avaz.ba/tag/21149/jasmila-zbanic">Jasmila Žbanić</a> i kompletna ekipa filma „Quo vadis, Aida?“ donesu drugi Oskar u Bosnu i Hercegovinu.Sigurno da bi taj zlatni kipić mnogo značio za Žbanić i druge koji su učestvovali.Ali šta bi značio za BiH? Tačnije za kinematografiju ove države koja je skoro na izdisaju. Ogroman uspjeh je nominacija, ali kada se uzme u obzir da je među pet najboljih stranih ostvarenja i film iz države u kojoj se godišnje snimi jedan ili nijedan, to daje sasvim nove dimenzije tom uspjehu.Snimanje ostvarenja o Srebrenici, o genocidu, o najvećoj rani, posebno Bošnjaka, koštalo je oko 4,5 miliona KM. To je, prema riječima producenta filma i Jasmilinog supruga Damira Ibrahimovića, između četiri i pet godišnjih budžeta Fondacije za kinematografiju.Ne, nominacija za Oskara nije nešto što je došlo zahvaljujući državi i njenim institucijama koje trebaju, a ne brinu se o kulturi. To je samo i isključivo zahvaljujući nadljudskim snagama Žbanić, producentske kuće „Deblokada“, kao i svih onih „malih“ ljudi koji su im pomogli da uopće pokrenu tako važan projekt, a onda i da isti taj ne propade.Osim koprodukcije s drugim zemljama, finansijska sredstva su davale firme i poduzetnici koji su prepoznali značaj. Minimalan udio je Fondacije. Ne zato što nije htjela pomoći, već zato što nema novca!I busaju se u prsa nečim za šta nisu, oni na vlasti, prstom pomakli da se desi.Čast i naklon do poda pripadaju rediteljici Žbanić.Sama, uz nekolicinu ljudi, iznijela je ovako velik i značajan projekt na svojim leđima. I dovela nas na korak do Oskara, rame uz rame s nekim od najboljih ostvarenja u svijetu. Svi Bosanci i Hercegovci su ponosni, a oni koji su trebali pomoći kada se snimao film, neka se sada zapitaju trebaju li pognuti glavu i stidjeti se.

Još veći je uspjeh nominacija za  Oskara u državi u kojoj se godišnje  snimi jedan ili nijedan film

Zlatni kipić mnogo bi značio za Žbanić i druge koji su učestvovali

Državo, stidi se

Njemačka kancelarka Angela Merkel jučer se <a href="https://avaz.ba/tag/15849/vakcinisanje">vakcinisala</a>, i to vakcinom proizvođača “AstraZeneca”. Ova država je do sada iskoristila 19.240.000 doza vakcine, podaci su objavljeni na stranici "ourworldindata.org".Sjedinjene Američke Države predvode sa skoro 200 miliona upotrijebljenih doza. U Izraelu je dato najviše doza vakcina na 100 ljudi u odnosu na ukupnu populaciju.Velika Britanija, zbog fantastičnog posla s vakcinacijom, ukinula je “lockdown”, iako su još na snazi neke stroge mjere. Ovo su samo neki od primjera u svijetu. A, ako ćemo o našim susjedima, treba napominjati da je Srbija, osim što je vakcinisala ogroman broj svojih, pa i građana susjednih zemalja, prije nekoliko dana otvorila fabriku za proizvodnju “Sputnjik V” vakcina. A Bosna i Hercegovina? Gdje smo mi na ovoj listi? Naravno, nigdje nas. Vakcine su jedini spas od pošasti kakva je pandemija koronavirusa. To je kristalno jasno. A naša država, odnosno oni koji bi je trebali voditi, nisu prstom mrdnuli da osiguraju masovniju vakcinaciju građana. Sve što smo već upotrijebili je sadaka, odnosno donacije prijateljskih nam država, uz mizeran broj od onoga što smo rezervirali putem COVAX-a.Čekajući Godoa, najbolji je opis za ovo naše stanje. Ali u ovom slučaju BiH je na mjestu glavnih protagonista istoimene drame Vladimira i Estragona koji čekaju Godoa, u ovoj situaciji - vakcine. A čekaju u nadi da će on donijeti svjetlo u život. U našem slučaju, da će doslovno spasiti živote. Pa, do kada ćemo čekati? Načekat ćemo se, prema svemu sudeći, jer bh. vlast jednostavno ne radi ono što je njena osnovna funkcija - ne brine o svojim građanima. Ima li većeg patriotizma od nabavke vakcina i spašavanja života onih koji su funkcionerima, između ostalog, dali i prijeko potreban glas? Nema. Sve ostale priče su ublehe.

Naša država, odnosno oni koji bi je trebali voditi, nisu građanima osigurali doze koje spašavaju život

Načekat ćemo se

<a href="https://avaz.ba/tag/8143/opca-bolnica">Opet se povećava broj zaraženih u našoj zemlji</a>. Ni Kanton Sarajevo nije izuzetak. Ekipa "Avaza" danas je obišla dva izolatorija i trijažni odjel Opće bolnice "Prim. dr. Abdulah Nakaš" u Sarajevu. Kapaciteti su pretrpani, dok većina pacijenata nosi maske s kisikom.

Glavni medicinski tehničar Covid odjela Mahir Pekić bio je naš domaćin te, naoružan strpljenjem i znanjem, proveo nas je kroz sve odjele.&nbsp;Prva stanica bila je svlačionica gdje smo obukli specijalno zaštitno odijelo.&nbsp;Tri para rukavica, ljekarska uniforma, a preko specijalno odijelo, dva para natikača, zaštitne naočale ili vizir ispod kojeg prvo se moraju staviti dvije maske. Oko članaka se rukavice lijepe za odijelo kako bi se spriječila svaka mogućnost da virus uđe ispod.&nbsp;Ako vam zvuči kao dodatni teret, probajte još disati. A ljekari i medicinsko osoblje dnevno rade minimalno po šest sati u tome. Rijetko ko od njih odradi smjenu i ode kući. Prekovremeno se od njih ne zahtjeva, ali, kako kažu, to je njihov posao i na sat se ne može gledati. Zna se desiti da rade po 12 sati, čak i duže.

- Da mi nije vas ovdje, ne bih bila živa. Meni je lijepo ovdje, hvala Bogu – govori jedna pacijentkinja u poodmaklim godinama.Ljekari i drugo osoblje idu skoro od kreveta do kreveta i pričaju s ljudima, dok im istovremeno mjere temperaturu ili otkucaje srca. Dodaju im stvari, donose vodu, prenose pozdrave od porodica.Istinski heroji u vrijeme pošasti kakva je pandemija koronavirusa. Pogledajte video.

Tri para rukavica, ljekarska uniforma, a preko specijalno odijelo, dva para natikača, zaštitne naočale ili vizir ispod kojeg prvo se moraju staviti dvije maske

"Avaz" u Covid odjeljenju Opće bolnice: Kapaciteti pretrpani, ljekari ne gledaju na sat i kraj smjene

<a href="https://avaz.ba/tag/14176/gorska-sluzba-spasavanja">Dženadin Veladžić, predsjednik Gorske službe spašavanja Federacije BiH, jedan je od 40 ljudi koji su danas na lokalitetu Visočice iz kanjona Rakitnice spasili povrijeđenog planinara.</a>Međutim, kako nam je rekao Veladžić, to nije bila jedina akcija danas.

<a href="https://avaz.ba/tag/50829/visocica">- Mi smo dobili pozive sa više strana. Danas je Visočica bila puna planinara.</a> Imali smo poziv od druge unesrećene osobe. Mi smo, znate, od mrtvog čovjeka otišli u akciju spašavanja živog. Nama je čovjek ovdje, planinar, preminuo, nekoliko kilometara od ovog mjesta nesreće. Mi smo ga oživljavali, čekali Hitnu pomoć i krenuli u drugu akciju. O tome se ništa ne zna - kaže Veladžić.

Ističe da niko ne može zamisliti koliko to teško pada članovima ekipe GSS-a, ljudi koji se prvi i jedini zovu u takvim i sličnim situacijama.

- Možete misliti tu ekipu koja je tu oživljavala čovjeka, radila reanimaciju puni sat dok ne dođe Hitna, pokušavali smo da ga održimo u životu iako nije davao znake života. I ista ta ekipa se spakovala i krenula u drugu akciju da bi drugi život spasila. I kako spasioci sve to doživljavaju? Sve je to friško. Ali ti ljudi su pod stresom, sigurno će imati traume od ovoga svega. A ipak rješavaju te stvari koje niko drugi ne može riješiti. Mi smo jedini koji se zovu u ovakvim situacijama. Ove situacije može riješiti samo Gorska služba spašavanja - govori nam Veladžić.

Kaže da je preminulom planinaru pozlilo, ali da je bio na nepristupačnom terenu.- Jako teško doživljavamo ovakve dane. Bila je teška situacija - kaže Veladžić.Kada je u pitanju spašeni planinar koji je helikopterom iz kanjona Rakitnice prebačen u Sarajevu na KCUS, Veladžić ističe da je dosta očevidaca bilo koji su rekli da su vidjeli momka koji se kretao grebenom i koji je jednostavno sletio u kanjon.

- Poslali smo odmah timove naše na teren. Pokrenuli smo poceduru podizanja helikoptera. Naravno, trebalo nam je dva i po do tri sata da dođemo do lica mjesta, odnosno do mjesta gdje je dečko sletio. U međuvremenu je i helikopter stigao. Ne znamo u kakvom je stanju bio, ali bio je živ. Da nismo imali helikopter, imamo mi svoje tehnike spašavanja i načine na koji to radimo.

Otišli smo gore s punom opremom računajući da ćemo vršiti nastavak akcije. Ali vidjeli ste koliko je teren nepristupačan i bilo bi jako teško, vjerovatno bi spašavaje trajalo cijelu noć. S ovim smo skratili i vrijeme transporta i ubrzali proces da dođe do zdravstvene ustanove što sigurnije i što prije - ističe Veladžić.

On se još nalazi na Visočici s kolegama. Kaže kako timovi još silaze, polako, ali sigurno, zbog teškog terena.
- Četiri tima su bila danas, to je četrdeset ljudi - istakao je Veladžić.

Mi smo, znate, od mrtvog čovjeka otišli u akciju spašavanja živog, kazao nam je Dženadin Veladžić, predsjednik Gorske službe spašavanja Federacije BiH

40 pripadnika GSS-a bilo danas na Visočici

Šokantno: Umro planinar na Visočici

<a href="https://avaz.ba/tag/5726/granicna-policija-bih">Granična policija</a> već godinama na plećima nosi težak teret migrantske krize u BiH. Zbog nedovoljnog broja graničnih policajaca nemoguće je kvalitetno kontrolirati poroznu granicu BiH.
O ovoj temi razgovarali smo s <a href="https://avaz.ba/tag/5471/zoran-galic">direktorom Granične policije BiH Zoranom Galićem.</a>

Poznato je da fali ljudi u Graničnoj policiji, o tome već mjesecima govorite, a čini da niko ništa ne radi po tom pitanju? - Granična policija BiH radi u skladu s pravilnikom koji nije promijenjen gotovo 20 godina. Prema njemu, nedostaje nam 340 policijskih službenika za obavljanje redovitih aktivnosti u nadzoru granice, međutim, kako bi se zaštitile sve kritične točke nezakonitih prelazaka, potrebno je oko 1.300 policijskih službenika.
Iz tih razloga smo i predlagali izmjene postojećeg pravilnika, jer njime nisu predviđeni globalni izazovi i neophodno ga je mijenjati. Još se borimo da se popune barem radna mjesta predviđena starim pravilnikom.
Je li se mogla bolje osigurati “slaba tačka” naše granice, odnosno granica sa Srbijom, odakle su migranti masovno dolazili i dolaze?
- Za nadzor granice s Republikom Srbijom i Crnom Gorom od samog početka <a href="https://avaz.ba/tag/4745/migranti">migrantske krize</a> raspoređen je najveći broj policijskih službenika Granične policije BiH i to je bio prioritet, te je gotovo 99 posto postojećih kapaciteta upravo na istočnom dijelu granice.
Granična policija BiH svim raspoloživim sredstvima štiti državnu granicu, a kao ispomoć Graničnoj policiji BiH angažiran je i određeni broj pripadnika Državne agencije za istrage i zaštitu, Direkcije za koordinaciju policijskih tijela i Ministarstva unutarnjih poslova Republike Srpske.

S druge strane, Hrvatska, kao i druge zemlje EU, pojačale su snage na svojim granicama, pa čak susjedna zemlja migrante vraća u BiH. Ima li, uopće, rješenja za takvu situaciju?

- Prije pet godina iskazali smo potrebu za opremanjem ove policijske agencije po europskim standardima, nažalost, nismo naišli na razumijevanje političkih subjekata, zbog čega se trenutno nalazimo u situaciji da Granična policija BiH nije materijalno-tehnički i kadrovski opremljena za nove izazove, a upravo je to ono što je neophodno.
Dakle, ključno je jačati kapacitete Granične policije. Isto tako je važno mijenjati i zakonske i podzakonske akte kada su migracije u pitanju.
Kada bi se Graničnoj policiji osiguralo više policijskih službenika i više specijalističke opreme, tada bismo učinkovitije štitili državnu granicu, a s jednim policajcem na skoro 16 kilometara granice, odnosno jednom patrolom na 32 kilometra, to je izuzetno teško.

Je li Granična policija dobro odgovorila na samom početku migrantske krize? Šta se moglo drugačije učiniti? - Vlasti su, prije svega, zanemarile to da su nezakonite migracije ustvari sigurnosno pitanje. Naime, na samom početku migrantske krize najviše su u BiH pokušavali ući državljani zemalja koje su zahvaćene ratom i tada je zaista bila riječ o humanitarnom pitanju, no to se promijenilo.
Ne isključujemo humanitarnu dimenziju, ali stvarno stanje je takvo da tisuće ljudi pokušavaju nezakonito prijeći državnu granicu, skoro svi se lažno predstavljaju, mnogi su kazneno gonjeni u svojim zemljama. Riječ je većinom o muškarcima srednjih godina, a zemlje iz kojih najviše dolaze su Pakistan, Afganistan, Maroko, Alžir i jasno je da su, kao takvi, potencijalna prijetnja sigurnosti u BiH, a najmanje je sirijskih izbjeglica sa samog početka priliva migranata u BiH.
Granična policija je od samog početka upozoravala vlast da se priprema nezakonito prebacivanje migranata i prelasci preko Bosne i Hercegovine, te smo tražili jačanje Granične policije. Znali su u kakvoj se situaciji nalazimo. Nažalost, oni su smatrali da je migracijska kriza trenutnog karaktera i zato se sada nalazimo u situaciji u kakvoj jesmo.

Je li se, prema Vašim saznanjima, vremenom izmijenila migrantska ruta koja ide preko BiH? Do sada je najviše na udaru bio pravac koji ide na Unsko-sanski kanton. - Pojavljuju se nove rute migranata, ali Bosna i Hercegovina, s proljećem i ljepšim vremenom, očekuje novi priliv migranata. Mi suosjećamo s Unsko-sanskom županijom i svjesni smo kakav teret nosi ta županija, poprilično su prepušteni sami sebi i nimalo im nije lako.
Migrantska kriza, iako se stavlja na teret samo Graničnoj policiji BiH, nije samo problem GPBiH nego svih nas koji živimo u BiH. Zato je potrebna podrška svih razina vlasti i međunarodnih organizacija, kako bismo se zajedno izborili s ovim globalnim izazovom.

Stvarno stanje je takvo da hiljade ljudi pokušavaju nezakonito prijeći državnu granicu, skoro svi se lažno predstavljaju

Galić:  Treba nam  više ljudi  i opreme

Državo, stidi se

Načekat ćemo se

"Avaz" u Covid odjeljenju Opće bolnice: Kapaciteti pretrpani, ljekari ne gledaju na sat i kraj smjene

Šokantno: Umro planinar na Visočici

Zoran Galić za "Avaz": Ne može jedan policajac čuvati 16 kilometara granice

Državo, stidi se

Načekat ćemo se

"Avaz" u Covid odjeljenju Opće bolnice: Kapaciteti pretrpani, ljekari ne gledaju na sat i kraj smjene

Šokantno: Umro planinar na Visočici

Zoran Galić za "Avaz": Ne može jedan policajac čuvati 16 kilometara granice