Ovog petka, 23. oktobra, u 20 sati u ekskluzivnom serijalu "<a href="https://avaz.ba/tag/67312/dir-sa-memom">Đir sa Memom</a>" gledajte srbijansku pjevačicu&nbsp;<a href="https://avaz.ba/tag/43464/ljupka-stevic">Ljupku Stević</a>. Omaklo joj se, pa je uništila automobil voditelja. Zaštitni znak <a href="https://avaz.ba/tag/38652/memo">Meme</a> jeste njegov Fićo, a Ljupka ga je uspjela oštetiti i to udarivši u barijeru za parking nakon što je sjela za volan.To nije prošlo nezapaženo, što dokazuje i snimak, koji je snimila Ljupkina komšinica sa prozora svoga stana. Na snimku se vidi kako građani pokušavaju pomoći Stević i Memi da "izbave" Fiću.&nbsp;Podsjetimo, pjevačica Stević je nedavno Dragiši Simiću razlupala automobile zbog saznanja da joj je bio nevjeran.&nbsp;

To nije prošlo nezapaženo, što dokazuje i snimak, koji je snimila Ljupkina komšinica sa prozora svoga stana

U petak u 20 sati na portalu "Avaz.ba" gledajte: Kako je Ljupka Stević uništila Meminog Fiću

Nakon hapšenja <a href="https://avaz.ba/tag/10105/almir-cehajic-batko">Almira Čehajića Batka</a> u akciji „Network“ pripadnika Državne agencije za istrage i zaštitu iz prostorija „Otvorene mreže“ izuzeta je veća količina dokaznog materijala koji će kako doznajemo biti poslat na vještačenje. 
Reporter "Avaza" bio je na licu mjesta i kamerom zabilježio šta se dešavalo ispred prostorija "Otvorene mreže" odakle su istražitelji izuzeli dokumentaciju.

Kako nam je otkrio izvor blizak istrazi iz prostorija je izuzeto nekoliko centralnih jedinica te veća količina dokumentacije. 

Podsjećamo da je Batko priveden zbog finansijskih malverzacija, prema informacijama iz sarajevskog tužilaštva tereti se za krivična djela zloupotreba položaja i ovlasti i pranje novca. Uhapšen je po naredbi Tužilaštva, a istraga je otvorena i protiv još dvoje njegovih saradnika.

Istraga je otvorena i protiv još dvoje njegovih saradnika

Prostorije "Otvorene mreže" koje su pretresene

Šta su istražitelji izuzeli u akciji hapšenja Batka

„Pole Sport Studio Banja Luka“ postoji šest godina. 
U bh. društvu na sami spomen plesa na šipci stvara se predstava o striptizetama. Ali one nisu striptizete. 
Anja Kovačević, osnivačica i trener u klubu kaže da oni komibiniraju yogu, vježbe snage, pilates, vježbe fleksibilnosti i ples oko šipke. 
-	Postojimo šest godina. Registrirani smo kao sportski klub „Pole dancea“. Zadovoljni smo, obzirom kakva smo sredina, ljudi to još uvijek slabo prihvataju ali u posljednje dvije godine broj članova raste – kaže Anja Kovačević. 
Otkrila nam je da je bilo i muškaraca koji žele da se bave plesom na šipci. 
Pogledajte video.

Anja Kovačević, osnivačica i trener u klubu kaže da oni komibiniraju yogu, vježbe snage, pilates, vježbe fleksibilnosti i ples oko šipke

Banjalučanke treniraju ples na šipci, nije striptiz

U novoj epizodi <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=%C4%91ir%20sa%20memom&amp;">gost ekskluzivnog serijala "Đir sa Memom"</a> je najpopularniji bh. jutjuber Omer Nadarević, poznatiji kao Omčo.&nbsp;Urnebesna vožnja Sarajevom dok je za volanom Omčo. Otkrio je koji pjevač je zaplakao kada ga je "vidio". Zašto je Omčo rekao Memi da je "umro za njega", a šta je Memo njemu zamjerio?&nbsp;Na kraju điranja Omčo je uništio Meminu najskuplju sliku.&nbsp;Teško da će mu to Memo ikada oprostiti.&nbsp;

Zašto je Omčo rekao Memi da je "umro za njega"

{Đir sa Memom} / Omčo uništio Meminu najskuplju sliku

Za <a href="https://avaz.ba/tag/98408/lejla-slipic">Lejlu Slipić</a>, šampionku u kajaku iz Zavidovića, čulo se od Slovenije, Češke, Njemačke, pa do Hrvatske i Srbije. Uz njeno ime stoji zastava Bosne i Hercegovine. A ona niže uspjeh za uspjehom. Ipak, to nije dovoljno ni Općini, ni Kantonu, ni Federaciji, a ni državi da ovoj djevojci pomognu u odlasku na takmičenja. Ili da joj barem pomognu pri kupovini opreme.

Sve što je do sada ostvarila, zasluga je njenog oca Suada Slipića i još nekoliko entuzijasta koji su prepoznali ogromni potencijal ove učenice 4. razreda Ekonomske škole u Zavidovićima. A da je BiH već odavno ponajviše zemlja apsurda, pokazuje i posljednji nemili događaj koji je šokirao Lejlu i njenog oca. - Vratili smo se kući s medaljom iz Srbije, a umjesto da nam je organiziran neki doček, ili makar skromni prijem kod nadležnih, zatekli smo grupu migranata koji su provalili u naš stan - priča ogorčeni Suad Slipić.

Umjesto da slavi još jedan uspjeh, Lejla je doživjela neviđenu traumu. - Svake godine je borba. Sada imamo prvenstvo u Sloveniji. Održava se u novembru i, ukoliko ne sakupimo novac, teško da će uspjeti otići. Kada u regionu pred 50-ak učesnika iz svih zemalja Evrope čujete ime BiH, srce bude puno, a opet, s druge strane, znamo kako je teško finansirati odlazak na jedno prvenstvo - dodaje Suad. Iz godine u godinu apliciraju na općinske konkurse. - Nikada ništa nije dobila za rezultate i uspjehe koje postiže - govori Suad, dok nam Lejla pokazuje hrpu osvojenih medalja. Na kraju su poručili da ne traže mnogo. - Zar je moguće da niko ne vidi uspješnu djecu. Jasno je meni da su kolektivni sportovi više cijenjeni, ali, ako je neko uspješan, zar ga ne treba gurati naprijed, a ne sputavati - pita se Suad Slipić.

Na kraju ove priče treba podsjetiti na činjenicu da je Šefik Džaferović, predsjedavajući Predsjedništva BiH, rođen u Zavidovićima. Džaferović je odbio plan deportacije migranata iz BiH. Istih onih migranata koji su provalili u stan njegove uspješne sugrađanke koja BiH predstavlja u najboljem mogućem svjetlu, a država je ne vidi.

Prije nekoliko godina bh. građani koji žive u Luksemburgu osigurali su donaciju kajaka za djecu iz Zavidovića. - Ta donacija nije došla u prave ruke, kajaci su prodati. Nije moje da to objašnjavam - kaže Suad Slipić.

Po dolasku iz Srbije, gdje je osvojila medalju, u kući našla migrante

Lejla s ocem Suadom: Zar je moguće da niko ne vidi uspješnu djecu

Umjesto vatrometa i prijema, šampionku Lejlu Slipić dočekali provalnici u stanu

Naredne sedmice mogao bi pasti prvi snijeg ove sezone. Alarm je to za stanovnike <a href="https://avaz.ba/tag/12606/lukomir">Lukomira.</a> Lagano se spremaju za silazak u niže krajeve. Jer, zimu i snijeg već devet godina, otkako je Nura Čomor umrla, niko ne zimi na najvišem bosanskom autentičnom selu.

Reporteri “Avaza” posjetili su jučer Lukomir. Ismet Čomor, Mujaga Masleša njegova supruga Mina, sin Narsid i komšije još su u selu. "Izuj brige", "Dobrodošao, uspori i uživaj", natpisi su na ljetnoj bašti Mujage Masleše koji dočekaju svakog dobronamjernog putnika. - Iduće sedmice je snijeg, a u novembru bismo svi mi trebali u niže krajeve - govore nam u restoranu kod Mujage. Zatekli smo i goste, a među njima i Benjamina Mulića s porodicom. - Nismo bolju pitu u životu jeli - kaže nam Mulić.

Posjeta Lukomiru ne može proći bez razgovora s Ismetom Čomorom. - Dobro sam. Rodio nam je krompir, malo beremo šipurke, a sad planiramo praviti pekmez - priča nam. Kaže u šali da se zabrinuo, jer odavno ga niko nije snimao. - Moram ja ići po kravu, nemam ja kad s vama ovdje dangubiti – kaže nam, nakon što ga je pozvala supruga Tidža. Mujagu Maslešu zatekli smo kako oblaže šupu limom u bojama drveta. - Praktično je, a čuvamo autentičnost sela. Što manje betona, a više kamena i drveta – govori on.

Na kraju smo svi zajedno sjeli u baštu. Mina je napravila gurabije i kafu, a bilo je i rakije. - Ovo je da čovjek odmori dušu, mozak i tijelo - reče neko od prisutnih. I zaista je tako. Ovo blago Bosna mora sačuvati.

Lukomir je poput živog etno-muzeja, u kojem se prakticiraju običaji nomadskih plemena i živi tradicionalnim načinom života dinarskih gorštaka. Bitan je dio historijskog, kulturnog, arhitektonskog i ambijentalnog naslijeđa BiH, a stećci raštrkani oko sela govore da je ono bilo naseljeno još u 14. i 15. stoljeću. Ovo najviše naseljeno mjesto u BiH i jedino naselje iznad 1.300 metara, nalazi se na 1.495 metara nadmorske visine. Od 50 kuća u selu 15 ih je ljeti naseljeno, a u torovima imaju oko 3.000 ovaca.

Mještani uskoro očekuju prvi snijeg i pripremaju se za silazak u niže krajeve

Prizor koji oduzima dah: Lukomir snimljen dronom

Reporteri našeg lista na Lukomiru: Dobrodošao, izuj brige i odmori dušu i tijelo

U drugoj epizodi ekskluzivnog serijala "Đir sa Memom" gošća je srbijanska manekenka i učesnica više rijalitija Ana Korać.&nbsp;Soraja joj je najbolja prijateljica a otkrijte šta je odgovorila na <a href="https://www.youtube.com/results?search_query=%C4%91ir+sa+memom">Memino pitanje</a> da li bi ponovo ušla u rijaliti.&nbsp;Pričala je i o dečku Davidu, <a href="https://www.youtube.com/watch?v=RKQj6qHlT2c&amp;t=3s&amp;ab_channel=AvazTV">drugim muškarcima a otkrila</a> je i da bi voljela da se ostvari kao majka. Pred kraj epizode im se pridružio Bora Santana, učesnik "Zadruge 4".&nbsp;<a href="https://avaz.ba/pretraga?query=%C4%90IR%20SA%20MEMOM&amp;">Ne propustite još jednu</a> izuzetno atraktivnu i zanimljivu epizodu ekskluzivnog serijala.&nbsp;

Pred kraj epizode im se pridružio Bora Santana, učesnik "Zadruge 4"

{Đir sa Memom} / Ana Korać: David je jedini muškarac koji me zanima

U novoj epizodi ekskluzivnog serijala <a href="https://www.youtube.com/results?search_query=%C4%91ir+sa+memom">"Đir sa Memom"</a> gost je komičar iz Živinica Ramiz Begović u narodu poznatiji kao Ramiz Zmaj.&nbsp;I ova emisija je snimljena u fići ali fići starom 60 godina. <a href="https://www.youtube.com/watch?v=AJZ1oc9wJgY&amp;t=1s&amp;ab_channel=AvazTV">Vesela ekipa se provozala</a> na domaćem ternu Ramiza Zmaja uz urnebesne viceve, <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=%C4%90IR%20SA%20MEMOM&amp;">doskočice Ramiza Zmaja</a> koji je preko noći psotao planetarno poznat.&nbsp;<a href="https://www.youtube.com/results?search_query=%C4%91ir+sa+memom">Pogledajte urnebesne priče</a> o Bosancima, o hadžiji koji je polovio jaje, o lijenom bratu, o narodu u BiH, o groblju fića.

I ova emisija je snimljena u fići ali fići starom 60 godina

{Đir sa Memom} / Ramiz Zmaj: Kad odem u Sarajevo, razvukoše me k'o žvaku

Porodica Šečić iz Gračanice već pet godina živi u najlonskom šatoru ispod mosta na ulazu u Doboj.&nbsp;Supružnici Šaban i Behara i njihovi sinovi Kenan i Bego nemaju gdje da se tuširaju a spavaju u improviziranoj kući od najlona.&nbsp;Ekipa "Avaza" je posjetila ovu porodicu.&nbsp;Pogledajte video.&nbsp;

Supružnici Šaban i Behara i njihovi sinovi Kenan i Bego nemaju gdje da se tuširaju a spavaju u imrpviziranoj kući od najlona

Porodica Šečić živi pod mostom pet godina

Pet godina žive ispod mosta okruženi zmijama, pacovima i minama

Nabujala Drina - manje ilegalnih prelazaka migranata na istoku BiH, tačnije u Zvorniku. Manje posla i za službenike Granične policije iz Jedinice granične policije Zvornik. Iako to ne znači da ovi ljudi koji čuvaju BiH od ulaska sigurnosno interesantnih osoba, ilegalnih migranata, spavaju ili su u kancelarijama. Naprotiv.

Na terenu su cijelu svoju smjenu. Reporter “Dnevnog avaza” proveo je jučer dan s ekipom Granične policije na području Kozluka. Dočekao nas je Azur Šljivić, policajac čije je zaduženje nadzor nad šest kilometara granice uz Drinu.&nbsp;Naravno, i sva okolna polja kukuruza stvaraju veliki problem policiji, a migrantima pružaju savršenu zaštitu.- Koristimo i dronove ako primijetimo da tragovi iz rijeke vode u polje kukuruza. Migranti se u sredini polja primire i onda u večernjim satima nastavljaju dalje - priča Šljivić. Dok se vozimo kozijim stazama, oči su širom otvorene.- Migranti se s druge strane kriju u kojekakvim šupama, vikendicama, improviziranim kolibama. Dovoljno je samo jedan da se pomjeri, da mi uočimo i onda nam je jasno da čekaju krijumčara i da će krenuti u ilegalni prelazak granice - dodaje on. Stotinjak metara ispred&nbsp; ukazao se automobil. Parkiran. Sve i svi su sumnjivi.- Mislim da se radi o vlasnicima poljana i da sada ubiru kukuruz. To će nam uveliko olakšati posao. Jer migranti neće imati gdje da se sakriju. Drina je nabujala i teško da će se usuditi zaploviti preko - iskusno elaborira Šljivić. Bilo je, posljednjih sedmica, porodica migranata, žena i djece zarobljenih na otoku. - U takvim situacijama ne razmišljamo o svojim životima, cilj nam je spasiti djecu prvenstveno, pa onda i odrasle - kaže Šljivić.

U nadzoru koriste i termovizijske kamere te brojnu drugu opremu. - Noću smo bez termovizije kao slijepci. Mogu proći 50 metara od nas da ih ne vidimo - dodaje na kraju Šljivić.

Pripadnici Jedinice granične policije Zvornik od početka godine do kraja septembra odvratili su 5.485 osoba od pokušaja nezakonitog prelaska državne granice.- U istom razdoblju prošle godine odvratili su 4.712 osoba od pokušaja nezakonitog prelaska državne granice. Od početka 2020. do kraja septembra ove godine pripadnici PGP Zvornik evidentirali su 12 krivičnih djela krijumčarenje ljudi, dok je prošle godine u istom razdoblju evidentirano šest krivičnih djela krijumčarenje ljudi - kaže Franka Vican, portparol Granične policije BiH.

U sredini polja se primire i onda u večernjim satima nastavljaju dalje, priča nam Šljivić

Migranti s druge strane kriju se u  šupama, vikendicama, kolibama

Potraga za migrantima kroz polja kukuruza

Tunel “Ivan”, kojim se otvaraju hercegovačka vrata Koridora 5C, gradi se punom parom.&nbsp;Radovi su organizirani u tri smjene, tako da nema stajanja 24 sata, sedam dana u sedmici. Ekipa “Avaza” provela je jednu noć s radnicima na gradilištu. 

- U tunelu je svakako mrak, tako da nemamo osjećaj da je noć. Dok svi spavaju, mi gradimo - govori kroz šalu vozač miksera betona.&nbsp;

Veliki reflektori osvjetljavaju tunel i plato ispred njega. Mašine ulaze i izlaze iz tunela, vozi se beton, bageri prolaze, dok bubne opne ''maltretira'' zvuk džinovskog ventilatora. Uprkos odličnoj ventilaciji, u tunelu je veoma toplo, što zbog rada hidrauličnih mašina, što zbog utrobe zemlje. 

Naši domaćini Enes Ajanović, tehnički rukovodilac gradilišta kompanije “Euro-Asfalt”, i Semir Muslić, šef smjene, pojašnjavaju nam pojedinosti s gradilišta. 

- Nalazimo se na južnom izlaznom portalu tunela “Ivan”, gdje se izvode radovi primarne podgrade. Radovi su počeli i na sjevernoj strani u obje cijevi - kaže Ajanović.&nbsp;

- Rezultat je da do sada imamo u obje cijevi iskopano ukupno oko hiljadu metara. Sa sjeverne strane, u desnoj tunelskoj cijevi, iskopano je oko 50 metara, a u lijevoj oko 265 metara. Na južnoj strani, na izlaznom portalu, u lijevoj cijevi iskopano je oko 260 metara, a u desnoj 420 metara - navodi Ajanović.

Vrijednost ugovora za izgradnju tunela “Ivan” je 57.628.570 eura. 

- Najmodernije mašine su u pogonu i radi se prema posljednjim sistemima i standardima u gradnji - kažu naši sagovornici. 

U tunelu je kao u košnici, mašine probijaju metar po metar tvrdog terena. Električari odmah postavljaju reflektore, a armirači prvu konstrukciju za podgradu. Dok armirači završavaju, kamioni s betonom su na ulazu u tunel. Slijedi betoniranje konstrukcije.&nbsp;

- Tunel ''Ivan'' je dvocijevni, sa po dvije trake, i proći će kroz planinski prijelaz Ivan-sedlo. 

- Ukupna dužina desne tunelske cijevi je 1.721,50 metara, dok je lijeva tunelska cijev duga 1761,50 metara i bit će pozicionirane ispod postojećeg tunela ''Ivan'' na magistralnoj cesti M-17. 

- Nadmorska visina na ovoj lokaciji je u rasponu od 500 do 1.020 metara, a maksimalna visina nadsloja iznad tunelske konstrukcije iznosi oko 200 metara. 
- Tunel je projektiran&nbsp;da se izvodi po Novoj austrijskoj tunelskoj metodi (NATM). Po izlasku iz tunela trasa autoceste se privremenom prometnicom spaja s magistralnom cestom M-17, koja označava kraj ove dionice. 

- Privremena spojna cesta je dvosmjerna, sa po jednom trakom, i duga je oko 700 metara. Spojna cesta počinje od buduće kružne raskrsnice na magistralnoj cesti M-17 i dalje se penje preko postojećeg potoka, mostom dužine 15 metara, do platoa bočnog naplatnog mjesta Bradina.

Reporter "Avaza" s radnicima treće smjene u tunelu "Ivan"

Radovi u tunelu: Na gradilištu je živo 24 sata

Dok svi spavaju, niču novi kilometri autoputa

<a href="https://avaz.ba/tag/518/fahrudin-radoncic">Fahrudin Radončić</a>, utemeljitelj „<a href="https://avaz.ba/tag/1067/dnevni-avaz">Dnevnog avaza</a>“, danas kao predsjednik Saveza za bolju budućnost, uspješan političar, intelektualac i industrijalac, povodom 25. godišnjice početka štampe „Dnevnog avaza“, govori za naš list. 
Radončić u specijalnom intervjuu, koji je dao u proizvodnoj hali gdje se štampao prvi broj najtiražnijeg lista u BiH, govori o počecima najvećeg medijskog sistema, odgovara na pitanje ko je i na koji način pomogao „Dnevnom avazu“ te ukazuje na društvenu odgovornost i značaj „Avaza“ kao državotvornog projekta. Prema njegovim riječima, „Dnevni avaz“ je neodvojivi dio odbrane i izgradnje Bosne i Hercegovine kao države i modernog zapadnog društva.&nbsp;&nbsp;Gospodine Radončiću, „Dnevni avaz“ obilježava 25 godina redovnog izlaska. Ali sve je počelo i mnogo ranije, kada ste kao uspješan novinar osnovali izdavačku kuću. Možete li našim čitaocima ispričati istinu o tome kako je sve počelo?
- Oni koji su intelektualci i nešto stariji znaju da sam prije rata bio jedan od najpoznatijih jugoslavenskih novinara, radio sam u čuvenom sedmičniku „Danas“. Svaki dan rata proveo sam u Sarajevu nakon što sam izašao iz Štaba vrhovne komande, gdje sam bio u kabinetu komandanta Sefera Halilovića, tada sam na bazi dugogodišnjeg novinarskog iskustva pokrenuo list „Bošnjački avaz“, 15. septembra 1993. godine, kao jednu vrstu kulturnog otpora agresoru. 
Taj „Bošnjački avaz“ je prvo izlazio sedmično, a onda se zahuktalo, jer je borcima, odnosno Armiji RBiH i našoj dijaspori, bilo vrlo važno da imaju informacije iz Bosne i Hercegovine i iz opkoljenog Sarajeva. Tada su bile novine „Ljiljan“, „Slobodna Bosna“, naravno, „Oslobođenje“ i „Večernje novine“. Sve te novine su štampane i distribuirane na relaciji Sarajevo, dakle, Baščaršija - Nedžarići. Tada smo počeli da izlazimo sedmično i imali smo paralelno izdanje u Sarajevu i Frankfurtu. U Frankfurtu se to prodavalo u ogromnim tiražima, jer je tamo bio velik broj naših ljudi koji su izbjegli. 
Ja sam se potrudio da prvi put iz opkoljenog Sarajeva taj „Bošnjački avaz“ bude dostupan i da ide na slobodnu teritoriju. Mi smo i tada novine tretirali kao stratešku nacionalnu stvar. Bilo je vrlo teško u ratu doći do papira. Papir se, inače, smatra strateškim ratnim materijalom. Nije bio dozvoljen uvoz, tada smo mi, zahvaljujući Sorošu i drugima, kao grad imali papir. Onda sam se, dosta hrabro, odlučio kada sam vidio reakciju tržišta - jer mi smo 30 godina na tržištu - da idemo s dnevnim novinama, jer smo vidjeli da prvenstveno Bošnjacima, kao državotvornom narodu, nedostaje da imaju svoj nacionalni list, jer su se tadašnji dnevni listovi ustručavali da budu bošnjački. 

Rekao sam da ćemo mi napraviti najveći dnevni list u historiji Bosne i Hercegovine koji će biti bošnjački i, naravno, bosanskohercegovački. Mi smo, uz dosta napora, novine pokrenuli u opkoljenom Sarajevu, u ovoj štampariji, na koju su padale granate.

Šta je bila Vaša ključna motivacija u to vrijeme?&nbsp; - Poklopile su se neke historijske karte, što se može dogoditi jednom u 100-200 godina, da jednom narodu, prvi put u historiji, nedostaje ozbiljan dnevni list i ozbiljan informativni oglašivač. Vi sada imate i drugu dimenziju problema, da su muslimani stoljećima nastojali da dobiju neki svoj list. Ovdje su svi bili skeptični. To je ta historijska potreba našeg naroda da bude objektivno informiran. Ono što sam ja napisao u prvom uvodniku, da to bude multietnički pristup, dakle, da i Srbi i Hrvati budu potpuno zaštićeni, da Bosna i Hercegovina bude teritorijalno, suverenistički potpuno afirmativno plasirana, a da Bošnjaci kao narod imaju pravo da imaju svoj dnevni list, kao što su Srbi imali "Politiku", Makedonci "Novu Makedoniju", Crnogorci "Pobjedu", Zagrepčani "Vjesnik" i mislim da su se tu poklopile te historijske potrebe Bošnjaka i naša spremnost da im to ponudimo. Kada sam pokrenuo "Dnevni avaz", došlo je dosta ljudi iz tadašnjih "Večernjih novina", koje su prije rata bile veoma prodavane, i to je bio večernjački koncept novine. Napravio sam jedan izvanredan koktel mog analitičkog pristupa, jer sam kao analitičar radio za zagrebački „Danas“, i njihovog znanja u pravljenju tiraža dnevne novine. Mi smo od prvog dana do danas najtiražniji dnevni list i inače najtiražnije novine u novijoj historiji Bosne i Hercegovine.
Gospodine Radončiću, mnogo se o tome špekuliralo u pojedinim medijima. Možete li danas objasniti je li, zapravo, i ko pomogao nastanak „Dnevnog avaza“? 
- Mislim da je malo ljudi shvatalo i vjerovalo u projekt "Dnevnog avaza". Možda su vjerovala samo dva čovjeka, ja i još jedno ime koje ću vam reći. Znam da je tada čovjek koji je vodio naš sedmičnik "Bošnjački avaz", koji je danas poznati intelektualac i ne želim da mu spominjem ime, kada sam mu rekao da idem u avanturu dnevnih novina, dao otkaz. On je rekao da ne želi da učestvuje u tome, to je ludost, gdje ćeš pokretati novine usred rata, imam ženu, dijete, ne znam hoće li me pogoditi granata, neću da ostanem na ulici, mnogi su pokušavali i nisu uspjeli. S tom idejom kada sam ja krenuo, jer smo imali ogromnu prodaju u Frankfurtu i mi smo imali novac, štamparija je tada bila državna i mi smo platili štampanje unaprijed - otišao sam kod rahmetli predsjednika Alije Izetbegovića i sve ovo što sam maloprije rekao, rekao i njemu. On me pitao: "Šta treba mi da uradimo, kao bošnjački lideri, kao vlast da taj projekt uspije?" Ja sam rekao: "Samo dajte političku podršku", jer je bilo vrijeme rata, nije bilo političkog pluralizma, niti ga je moglo biti. Nama je najveća pomoć, koja je neizmjerno važna i u historijskom smislu, bila ta podrška rahmetli predsjednika, koji je čak i dao intervju za prvi broj. Mislim da bez njegovog vizionarskog shvatanja onoga što ja želim, odnosno što "Avaz" želi, ta misija ne bi uspjela. Jer, da je on bio protiv toga, on je imao toliko moći, jednostavno ne bi bila moguća ova misija.

Vrlo brzo je „Avaz“ postao od najprodavanijih novina i kompanija koja je izrasla u velikog investitora, a profit koji se ostvarivao ostajao je u Bosni i Hercegovini. Zašto ste se tada odlučili da novac ulažete u bh. ekonomiju, za razliku od mnogih koji su novac izvlačili iz države?
- Imate onu tezu, ima mnogo bezalkoholnih pića, ali je samo Coca-Cola brend ili stil života. Vidite ovu mašinu iza nas, mi smo prvo investirali u ljude. Naši ljudi su išli od "New York Timesa" do BBC-a, CNN-a, u najpoznatije redakcije svijeta na edukacije. Nakon toga smo ovu mašinu zamijenili novom, koja košta 15 miliona maraka i koju smo kupili na kredit. Onda smo investirali u distribuciju. Stotine kombija smo kupovali na raznim kreditnim linijama i, naravno, toliko investirali u proizvod. Tada smo štampali i po stotinjak stranica u jednom broju. Ljudi su čitali "Avaz" i to je dovelo do toga da smo mi apsolutni šampioni, da su naši tiraži bili i do 100 hiljada primjeraka dnevno, i to ne jedan dan, nego godinama tako, dok se nije pojavila ova nova revolucija. Onda smo mi, na bazi činjenice da smo mi vjerovatno okrenuli, kroz marketing i prodaju novina, stotine i stotine miliona maraka, podigli i stotinu dodatnih miliona maraka kredita i počeli da pravimo jedan rezervni sistem spojenih sudova. Ako jedan dan mediji počne da pada, da postoji drugi sistem, a to su naše nekretnine, koje će moći da sufinansiraju te medije. 
Mi smo, također, veoma društveno odgovorna kompanija. Milione i milione smo mi dali za liječenja, za izgradnju objekata, za stipendiranje mladih ljudi. Mi, pojedinačno, to nismo nikada objavljivali, to je javna tajna. Mislim da nam je zato Bog pomagao, jer smo bili društveno odgovorna kompanija i bili smo velikodušni da investiramo, a imali smo i ideje. "Avaz" nisu samo novine, "Avaz" je koncept. Vi kada vidite novi toranj ''Avaza'', kada vidite ''Radon Plazu'', kada vidite objekt u Tuzli, kada vidite zgradu ''Hypo banke'' (''Addico''), te su mnoge stvari bile kao i ove novine - revolucionarne. Mi smo prvi izgradili zgrade s liftovima koji idu pet metara u sekundi, s panoramnim liftovima, s visinama koje su šampioni u ovom dijelu Evrope i koje su u arhitektonskom smislu ogroman doprinos BiH. Vjerujem da će "Dnevni avaz" i u narednim godinama to nastaviti.

Šta smatrate najvećim postignućem „Dnevnog avaza“ kao medijskog sistema i društveno odgovorne kompanije?&nbsp; - Možda najveći uspjeh „Avaza“ jeste da sam ja u startu implementirao svijest da su mediji velika nacionalna i kulturna misija. Mi smo afirmirali i pomogli afirmaciji hiljada, ne samo novinara nego i naučnika, glumaca, pjevača, sportista. Mediji su tržišna kategorija. Vi ste do "Avaza" imali, naročito u ratu, tvrdo uvjerenje da su mediji niskoprofitabilne stvari i da su, ako niste naslonjeni na Soroš ili na neke druge probošnjačke humanitarne organizacije, novine katastrofa. Nama je to veoma važno, da smo od prvog dana bili najprodavaniji medij. Mi smo odmah od prvog broja "Dnevnog avaza" uspjeli da organiziramo distribuciju da se "Dnevni avaz" može naći na kompletnoj slobodnoj teritoriji. To je bila kasnije nenadoknadiva razlika između nas i konkurencije. Kada su se, nakon godinu ili godinu i po poslije nas, "Oslobođenje i "Večernje novine" pojavili na slobodnoj teritoriji, "Avaz" je već vladao tržištem i ljudi su prihvatili "Avaz" kao nešto svoje najomiljenije. "Avazu" se vjerovalo. 
Zato mislim da taj naš oslonac na tržište, odnosno na čitaoce, jer bez čitalaca ne bi bilo ništa moguće, da nama naši čitaoci nisu bili vjerni od prvog dana, da mi nismo bili odgovorni u davanju dobrih, tačnih, provjerenih informacija, da mi nismo bili antikoruptivni, da se nismo borili protiv moćnika na vlasti, a bilo ih je mnogo, čitaoci bi nam okrenuli leđa. Ovako, vidite da smo nakon 25 godina najstabilniji bosanskohercegovački proizvod i brend. 
"Dnevni avaz" je svojim utjecajem, koji je nekada bio slabiji, a nekada je bio ekstremno velik, ispisivao ili, bolje reći, bio participant u historiji poslijeratne Bosne i Hercegovine. Mi smo kao veoma moćan medij, kao veoma moćan brend, kao kompanija i institucija koja je okupljala najveću pamet u tom trenutku u Bosni i Hercegovini, a to je trajalo desetljećima, tačnije dva i po desetljeća, uspijevali da nametnemo mnoge teme, htjeli smo da djelujemo kao korektivni faktor, da radimo veliku afirmaciju političkih stavova Bosne i Hercegovine i naročito bošnjačke politike prema strancima. Meni je najbolje govorio gospodin Klajn (Žak Pol), koji je tada imao važnu misiju u BiH, a on kaže "Avaz su multietničke novine koje zagovaraju to i to" i kaže "gospodine Radončiću, ne odstupajte, nama trebaju probošnjačke novine, jer kad mi, stranci, hoćemo nešto da kažemo, nama je važno da imamo bošnjačke novine kojima Bošnjaci vjeruju, a Vama se maksimalno vjeruje i neka Vama ostane taj bošnjački medij".
Hoću da kažem da su i stranci svjesni da su Bošnjaci deficitarni u eksponiranju svojih stavova na jedan transparentan, legalan i legitiman način.&nbsp;

Tokom proteklih godina ni „Avaz“, a ni Vi kao njegov utemeljitelj niste bili miljenik vlasti, naprotiv, nerijetko ste se nalazili na udaru različitih političkih i drugih centara utjecaja. Kako Vi gledate na tu činjenicu?


- „Avaz“ je sigurno najkontroliranija kompanija u historiji BiH od Dejtona do danas. Nema godine da tu nisu porezna inspekcija, Finansijska policija, da tu nije neko od tužilaštva, da tu nije SIPA, da tu nije Uprava za indirektno oporezivanje. To drži naše knjigovođe u kondiciji, s druge strane, BiH je dio regiona gdje nijedna politika ne voli previše moćne medije. Političari ne vole moćne medije, pogotovo medije koji otvaraju velike afere. Neko je htio, ja se danas time mnogo ponosim, da sve hidropotencijale BiH otkupi za sitne novce i da onda ta firma to preprodaje za milijarde. Mi smo u mnogim kampanjama bili veoma antikoruptivni. Naravno i da ste imali osvetu vlastodržaca, nema veze da li su to bili ovi iz nacionalnih stranaka ili stranaka ljevice.&nbsp; 

Uvijek sam ja bio taj gdje su vlastodršci probali da naprave igru zamjene teza. Ja sam negativac koji zapošljava stotine ljudi, gdje su plaće bile uvijek prvog u mjesecu, gdje pravimo neke vrijednosti. Ja se nisam bavio prljavim privatizacijama. Političari koji su bili vrlo prljavi i korumpirani su trebali biti "sveci". Tako da je ta borba trajala od prvog dana, a imate i one baš dramatične slučajeve, recimo 2000. godine, kada su pokušali da nam montiraju preko nekog direktora od Porezne uprave. To je jedinstven slučaj da je vlada SAD, odnosno Stejt departmant, izdao saopćenje i stao na stranu "Avaza", da mi uredno izmirujemo svoje obaveze prema državi i da je to jedan neviđen pritisak na slobodan medij. 


Mi smo u tom procesu pobijedili. Pobijedili smo kroz sve ove decenije. Sve kompanije treba kontrolirati, ali su te bile politički motivirane da se mi discipliniramo, međutim, "Avaz" je sačuvao tu odgovornost prema građanima, jer su nama najvažniji čitaoci, a ne političari. Želimo da građani budu objektivno informirani, pa, nažalost, čak i o ružnim stvarima.&nbsp;&nbsp;

Šta je za Vas bio najveći izazov i najteži trenutak tokom historije ovog velikog projekta?&nbsp; - Najteži moment je sigurno bio na početku, kada pokrećete nešto novo u opkoljenom Sarajevu. Kada granate padaju, pet-šest naših vozila su pogodili topovski meci. Najveći problem, najveća mora je bila tih ratnih dana, a mi smo od 15. septembra '93. do kraja rata izbacivali novine na slobodnu teritoriju da nam ljudi ne poginu dok obavljaju svoj posao, u najboljoj želji da se afirmiraju borci, naši komandanti, da ljudi vide naše uspjehe. To je bio najtraumatičniji period kako to preživjeti, a da vam neko ne strada. Hvala Bogu, imali smo veliku sreću. Niko nije stradao. 


Onda smo mi ušli u ovaj dio gdje su vas, naravno, kao sve jake ličnosti i kompanije, ničim izazvani, dočekivale bitke iz kojih smo morali izaći kao pobjednici.&nbsp;&nbsp; 

Druga situacija je taj nesretni pokušaj mog eliminiranja kao političara. Ta montirana optužnica je imala za cilj pod broj tri moje uništenje, pod broj dva uništenje mog političkog projekta i pod broj jedan uništenje "Dnevnog avaza". Šta će uniformirani policajci s dugim cijevima i maskama u redakciji "Dnevnog avaza"? To je bila mafijaška poruka građanima – nemojte, građani, "Dnevni avaz". I šta se dogodilo, građani su još više počeli da kupuju "Dnevni avaz", jer vjeruju "Avazu", koji ih je objektivno informirao 25 godina. Mislim da su to dva najteža perioda. 


Za mene ne to što su me stavili u pritvor, ja sam to dosta komotno podnosio, ali to je bilo traumatično za ljude u "Avazu", jer trebalo je izdržati taj pritisak da vi radite za nekoga ko je teški kriminalac. Te dvije pobjede su nevjerovatno važne, ne iz moje osvete, nego pobjede demokratskih principa. Svi oni koji su meni montirali procese su danas na optuženičkim klupama ili se javno na indirektne načine izvinjavaju da neće biti mač u tuđim rukama da se obračunavaju sa mnom.&nbsp;

Vi ste se ulaskom u politiku povukli iz upravljanja kompanijom. Kako danas, kao industrijalac i političar, gledate na „Avaz“ i njegovu budućnost?&nbsp; - Ja sam se i u vlasničkom smislu razišao na jedan finansijski precizan način. "Avaz" mora da nadživi svog poslodavca. To vam je kao kad roditelj ima dijete, vi morate nakon 18 godina da ga pustite da živi samo, da se razvija i vaš uspjeh je limitiran time. Ako projekt preživi bez vas, vi ste uradili pravu stvar. Ako projekt umre i ekonomski i izdavački zajedno s vašim neradom na tom projektu, vi niste ništa uradili. "Avaz" je pokazao da bez mene može fantastično funkcionirati, jer tu je stotinu novinara. Probali su političari da kažu Fahro piše tekstove. Ja sam bio ministar dva puta, ja nemam vremena da pišem tekstove u "Avazu", ali je ostalo to pozitivno sjeme profesionalizma, pozitivno sjeme uređenog sistema. To je najvažnije za "Avaz" i ja nikada ne bih dozvolio da "Avaz" bude glasilo stranke koju sam ja osnovao. "Avaz" mora biti narodni. Moraju svi politički subjekti da budu prisutni sa svojim stavovima. Moraju biti i sve negativne stvari prisutne i mora biti nadstranački i on to jeste. "Avaz" mora biti veoma kritičan prema svima. U tom smislu, "Avaz" treba da ostane narodni projekt, bošnjački projekt i projekt Bosne i Hercegovine, jer smo mi s Bosnom i Hercegovinom u cjelini ispisivali najznačajnije stranice njene historije. Ponekad je "Avaz" išao i ispred politike, ponekad je kasnio, ali imate velike stvari koje je "Avaz" uradio.

<h2>Pokazali smo da nismo zvijezda padalica</h2>

Kada ste se osjećali posebno ponosnim?&nbsp; - Bilo je mnogo teških dana. Jako je teško živjeti, kada sam se bavio operativnim menadžmentom u "Avazu", naši vozači su bili po 12 sati po najvećem snijegu na terenu, voze do Bihaća, Banje Luke i moram iskreno reći da je mnogo više ovih teških momenata kada imate pritiske na novinare, našim novinarima se prijetilo ubistvima, kada se prijeti hapšenjem, kada imate porezne uprave, kada imate pokušaje da se zabrani kombijima da izađu iz ove štamparije. U čovjeku ostane malo toga da se osjeća veoma ponosno. Najponosniji sam bio možda kada je izašao taj prvi broj.&nbsp;Onda sam imao još veći ponos kada je "Avaz" objavio naslovnicu "Potpisan Dejtonski ugovor" i ponosan sam bio na prve tri-četiri godišnjice redovnog izlaženja. To je za mene bilo iznimno važno, jer smo pokazali da mi nismo zvijezda padalica. Ovo poslije što je došlo samo po sebi te velike kompanije vi nemate taj osjećaj kada pravite zgrade, tornjeve, vi uopće nemate osjećaj da je to vaše i to i nije vaše, to je velika zabluda. Vi imate ogromnu odgovornost prema uposlenicima i njihovim porodicama, prema državi da izmirite sve obaveze, a zgrada je zgrada, ona ostaje kao javno dobro. Trebate biti ponosni kada ste otvorili zgradu koja je najviša u regionu. Onda kažete - BiH ima svoje vizionare, statičare, arhitekte koji mogu da se nose s regionom. Danas, poslije 12 godina, toranj "Avaza" je najviši u regionu i vi imate rijetkih momenata gdje ste veoma sretni jer znate da ste postigli nove vrijednosti i da su one trajnog karaktera.

- Veliki mediji moraju imati jake dopisničke informacije i u zemlji i u inozemstvu. Ljudi možda ne znaju, "Avaz" se prodaje na 4-5 hiljada prodajnih mjesta svaki dan. Naši vozači svaku noć prolaze između 10-11 hiljada kilometara već 25 godina. To su impresivne cifre. To je jedna ogromna intelektualna industrija. Mislim da su dopisnici uvijek važni, da ljudi iz manjih mjesta i drugi vide šta oni rade i zato on toliko traje.&nbsp;&nbsp;

<h2>Imam obavezu zahvaliti svim ljudima koji su bili uz „Avaz“ i našim čitaocima</h2>

- Ja imam obavezu da zahvalim svim onim ljudima koji su za 25 godina bili uz "Dnevni avaz" ili u "Dnevnom avazu". To su stotine i hiljade vrhunskih novinara i intelektualaca. Mnogi danas, nažalost, nisu s nama. Vrijeme čini svoje. Moramo uvijek, mi koji smo stvarali "Avaz", biti zahvalni, pod broj jedan našim čitaocima, oni su održali "Avaz" svojom lojalnošću našem projektu i vjerovanjem u naš projekt. Mladi ljudi koji su prije 25 godina imali 20 godina, danas već imaju 45, oni koji su ima 25, danas imaju 50, oni su rasli uz tu "Avazovu" edukaciju - šta znači transparentnost, javnost, borba protiv korupcije, pravljenje države, čuvanje države. Naš projekt je apsolutno državotvorni projekt. Kada pročitate uvod koji sam napisao prije 25 godina i danas, politički potpuno drži vodu. Takav "Avaz" je napravio mlade generacije i mislim da su čitaoci ti kojima iznova i uvijek treba zahvaljivati.&nbsp;

Šta će uniformirani policajci s dugim cijevima i maskama u redakciji "Dnevnog avaza"? To je bila mafijaška poruka građanima – nemojte, građani, "Dnevni avaz". I šta se dogodilo, građani su još više počeli da kupuju "Dnevni avaz", jer vjeruju "Avazu", koji ih je objektivno informirao 25 godina.

"Avaz" je pokazao da bez mene može fantastično funkcionirati, jer tu je stotinu novinara. Probali su političari da kažu Fahro piše tekstove. Ja sam bio ministar dva puta, ja nemam vremena da pišem tekstove u "Avazu", ali je ostalo to pozitivno sjeme profesionalizma, pozitivno sjeme uređenog sistema. To je najvažnije za "Avaz" i ja nikada ne bih dozvolio da "Avaz" bude glasilo stranke koju sam ja osnovao.

Jedini čovjek koji je uz mene vjerovao u ovaj projekt na samom početku bio je rahmetli Alija Izetbegović

Radončić: ''Avaz" nisu samo novine, "Avaz" je koncept

Fahrudin Radončić, utemeljitelj "Dnevnog avaza", političar, intelektualac i industrijalac: "Avaz" je bošnjački, narodni i državotvorni projekt!

<a href="https://www.youtube.com/results?search_query=avaz+tv">Ekskluzivni serijal</a> "<a href="https://www.youtube.com/results?search_query=%C4%91ir+sa+memon">Đir sa Memom</a>" večeras vam donosi još jednu emisiju, a gošća je <a href="https://avaz.ba/tag/68956/anabela-dogani">Anabela Đogani</a>.Ona je sjela za volan <a href="https://avaz.ba/tag/67312/dir-sa-memom">Meminog</a> Fiće i đirala ga po gradu, a pri tome je govorila o svom životu nakon rijaliti šoua "Zadruga", zbog kojeg su je mnogi osudili, a oni drugi pružili joj podršku.Kazala je kako će svojoj kćerki <a href="https://avaz.ba/tag/5750/luna-dogani">Luni</a> uvijek biti majka, dokle god je ne izbrišu iz matične knjige rođenih ili Luni ne promijene krv.-&nbsp;I kad sam gubila stojički sam to podnosila.&nbsp;Proplivala sam u Drini, i preplivala, a nijedan vir me nije odnio. Ovo je bilo još jedno preplivavanje - kazala je Anabela.Kaže kako je u rijalitiju ostala vjerna Andreju, čovjeku kojeg voli, ali da se kaje za svoje agresivno ponašanje.U videu pogledajte na koga misli Anabela kada kaže da mu "ne bi otišla na vjenčanje".Memo je sreo i pjevača <a href="https://avaz.ba/tag/9890/bora-santana">Boru Santanu</a> koji mu je otkrio da je zaljubljen.Saznajte u koga, ali i čujte njegovo mišljenje o Anabeli i Luni Đogani, Teodori Džehverović...

Saznajte u koga je zaljubljen Bora Santana, ali i čujte njegovo mišljenje o  Anabeli i Luni Đogani, Teodori Džehverović...

{Đir sa Memom} / Anabela Đogani: Na našu porodicu bacili su sihire

U novoj emisiji nastavka <a href="https://www.youtube.com/channel/UCaRTo-H6Q9QZVKu9tDi-0WQ">ekskluzivnog serijala</a> „<a href="https://avaz.ba/tag/67312/dir-sa-memom">Đir sa Memom</a>“ gledajte Bizu Dona Kruševca, pravog imena Ivan Mitrović.
<a href="https://www.youtube.com/results?search_query=%C4%91ir+sa+memon">Memo</a> ga je posjetio u njegovom domu gdje je Don Kruševca pokazao kako vježba, a potom su, pored bazena, odmjerili snage. Ko je koga pobijedio i ko je na kraju završio u bazenu, pogledajte u videu.
- Godinama sam bio jedan od najjačih ljudi u Kruševcu, zato me i zovu Don Kruševca – kazao je Biza Don Kruševca.
Biza je komentirao i <a href="https://avaz.ba/tag/84363/baka-prase">Baku Praseta</a> kojeg je, kako kaže, prestigao te da je on novi ministar Instagrama.

Biza je komentirao i Baku Praseta kojeg je, kako kaže, prestigao te da je on novi ministar Instagrama

{Đir sa Memom} / Biza slabiji od Meme, odmjerili snage u Kruševcu

Najveći medijski sistem u historiji Bosne i Hercegovine obilježava 25 godina od štampanja prvog broja.Drugog oktobra 1995. godine, u opkoljenom Sarajevu, novinari i urednici „<a href="https://avaz.ba/tag/1067/dnevni-avaz">Dnevnog avaza</a>“ pripremili su prvi broj, u kojem je intervju dao prvi predsjednik predsjedništva RBiH rahmetli Alija Izetbegović. Odštampan je&nbsp; u podrumu štamparije koja je višestruko pogođena granatama.U kratkom filmu o „Avazu“ govore utemeljitelj <a href="https://avaz.ba/tag/518/fahrudin-radoncic">Fahrudin Radončić</a>, danas predsjednik Saveza za bolju budućnost, intelektualac i industrijalac, Mladen Dakić, urednik i novinar koji je od prvog dana u „Dnevnom avazu“, Abdulah Sidran, akademik, Emir Hadžihafizbegović, naš proslavljeni glumac, Halid Bešlić umjetnička legenda i Tomo Papac, čitalac „Avaza“ iz Živinica koji i danas čuva prvi broj našeg lista.

U filmu govore Radončić, Sidran, Hadžihafizbegović, Bešlić...

Veliki jubilej: Pogledajte kratki film o 25 godina „Dnevnog avaza“

Video na kojem Mirsad Mulasmajić krampom razbija televizor objavljen prošle sedmice pogledale su hiljade ljudi. Mnogi ne znaju da je Mirsad demobilisani borac, da živi u zaseoku Čobe u Novom Šeheru kod Maglaja.&nbsp;
Iza smiješnog i simpatičnog videa “ludog Bosanca” kriju se teška sudbina i gorka priča.
Reporter “Avaza” posjetio je jučer porodicu Mulasmajić. Skromna kuća bez fasade nakraj sela. Ispred kuće nas dočekuje Mirsad sa desetogodišnjim sinom Bakirom.

- Televizor sam razbio jer mi je korona dodatno otežala život. Nema ni dijaspore, pa ne mogu ni preko ljeta zaraditi koju dobru dnevnicu. Uradio sam to iz očaja i bijesa - počinje svoju priču Mulasmajić.&nbsp;&nbsp;Kaže da svaki dan mora razmišljati kako predeverati. 
- Doveo sam se u situaciju da nemam djetetu hljeba. Ne radim nigdje. Nemam nikakvih primanja. Supruga je bolesna. Vjerujte, zarađujem tako što kopam kaburove. Ružno je reći, ali obradujem se kada me neko zovne da kopam, a opet čovjek umro – govori Mulasmajić. 
U jednom kraju dvorišta kokošinjac i desetak kokoši. 
- Dan nam dobro počne ako je koja koka snijela jaje. Uzgajam ja i kornišone, prodajem. Hoću raditi, ali sve što zaradim dajem za kredit. Ne znam kako uspijemo preživjeti. Nemam ni ovih mašina poljoprivrednih, da makar na to ne moram pare bacati plaćajući ljudima što mi oru njivu - kaže naš sagovornik.

Desetogodišnji Bakir ne ide u školu, nego je pohađa online. 


- Ne znam kako ću platiti račun za internet, a moram ga platiti jer ne može dijete školu pohađati. Ima nekakav tablet i s tim se pati. Ma sve je živa patnja, šta da kažem - zaključuje na kraju Mulasmajić. E. TRAKO

Mirsad kaže da nikada nije tražio nikakvu pomoć, niti je ikoga molio. Sve što ima, stekao je radom i zalaganjem.&nbsp;
- Ali sada stvarno ne vidim izlaz iz situacije. Ne znam kako dalje - govori Mirsad.&nbsp;
Za sve one koji žele pomoći porodici Mulasmajić na bilo koji način Mirsadov broj telefona je 062/202-445.

U petak u 20 sati na portalu "Avaz.ba" gledajte: Kako je Ljupka Stević uništila Meminog Fiću

Šta su istražitelji izuzeli u akciji hapšenja Batka

Banjalučanke treniraju ples na šipci, nije striptiz

{Đir sa Memom} / Omčo uništio Meminu najskuplju sliku

Umjesto vatrometa i prijema, šampionku Lejlu Slipić dočekali provalnici u stanu

Reporteri našeg lista na Lukomiru: Dobrodošao, izuj brige i odmori dušu i tijelo

{Đir sa Memom} / Ana Korać: David je jedini muškarac koji me zanima

{Đir sa Memom} / Ramiz Zmaj: Kad odem u Sarajevo, razvukoše me k'o žvaku

Pet godina žive ispod mosta okruženi zmijama, pacovima i minama

Potraga za migrantima kroz polja kukuruza

Dok svi spavaju, niču novi kilometri autoputa

Fahrudin Radončić, utemeljitelj "Dnevnog avaza", političar, intelektualac i industrijalac: "Avaz" je bošnjački, narodni i državotvorni projekt!

{Đir sa Memom} / Anabela Đogani: Na našu porodicu bacili su sihire

{Đir sa Memom} / Biza slabiji od Meme, odmjerili snage u Kruševcu

Veliki jubilej: Pogledajte kratki film o 25 godina „Dnevnog avaza“

Mirsad Mulasmajić koji je razbio televizor zbog korone: Kopam mezare da prehranim porodicu

U petak u 20 sati na portalu "Avaz.ba" gledajte: Kako je Ljupka Stević uništila Meminog Fiću

Šta su istražitelji izuzeli u akciji hapšenja Batka

Banjalučanke treniraju ples na šipci, nije striptiz

{Đir sa Memom} / Omčo uništio Meminu najskuplju sliku

Umjesto vatrometa i prijema, šampionku Lejlu Slipić dočekali provalnici u stanu

Reporteri našeg lista na Lukomiru: Dobrodošao, izuj brige i odmori dušu i tijelo

{Đir sa Memom} / Ana Korać: David je jedini muškarac koji me zanima

{Đir sa Memom} / Ramiz Zmaj: Kad odem u Sarajevo, razvukoše me k'o žvaku

Pet godina žive ispod mosta okruženi zmijama, pacovima i minama

Potraga za migrantima kroz polja kukuruza

Dok svi spavaju, niču novi kilometri autoputa

Fahrudin Radončić, utemeljitelj "Dnevnog avaza", političar, intelektualac i industrijalac: "Avaz" je bošnjački, narodni i državotvorni projekt!

{Đir sa Memom} / Anabela Đogani: Na našu porodicu bacili su sihire

{Đir sa Memom} / Biza slabiji od Meme, odmjerili snage u Kruševcu

Veliki jubilej: Pogledajte kratki film o 25 godina „Dnevnog avaza“

Mirsad Mulasmajić koji je razbio televizor zbog korone: Kopam mezare da prehranim porodicu