Lukesmburg ima samo 600 hiljada stanovnika, no s BDP-om po stanovniku od oko 110 hiljada dolara, najbogatija je zemlja u Evropskoj uniji i jedna od najbogatijih na svijetu.

Do 60-ih godina osnova ekonomije Luksemburga bila je proizvodnja čelika. No posljednjih decenija napravljeni su veliki iskoraci kako bi se struktura ekonomije promijenila te je danas Luksemburg jedan od vodećih financijskih centara svijeta.

S proizvodnje čelika prebacili se na financije

Uspjeh Luksemburga rezultat je njihove prilagodljivosti i dobrog obrazovanja stanovništva te zemlje. Kako je došlo do pada industrije čelika na globalnoj razini, shvatili su da težište moraju prebaciti na druge sektore. Odlučili su snažno promovirati financijski sektor te se danas njihova ekonomija bazira na financijskim uslugama koje čine oko 35 posto BDP-a.

Njihova radna snaga jedna je od najobrazovanijih na svijetu, a posebna prednost koja privlači brojne kompanije jest njihova multilingvalnost - govore više jezika. 

Luksemburg je danas drugi po veličini centar za investicijske fondove, odmah iza SAD-a, s imovinom od četiri biliona dolara, vodeći su po broju reosiguravateljskih kuća u Evropskoj uniji te imaju najrazvijenije privatno bankarstvo u eurozoni.

Velika atraktivnost za financijsku industriju proizlazi iz političke i društvene stabilnosti zemlje, ali i vrlo povoljnog regulatornog i poreznog okvira, zakona koje su prilagođavali suvremenim potrebama. Kroz godine razvijen je specifičan regulatorni okvir za alternativne investicijske fondove, fondove rizičnog kapitala, međunarodne mirovinske fondove, razne specijalizirane fondove i reosiguravajuća društva. To je privuklo ulagače iz cijelog svijeta.

O veličini financijskog sektora najbolje govore brojke. U toj maloj zemlji radi oko 140 banaka koje zapošljavaju oko 26 hiljada ljudi i imaju aktivu od 770 milijardi eura, prema podacima PwC-a za 2016. godinu.

Unatoč tome što se radi o vrlo maloj zemlji, Luksemburg je prilično utjecajan igrač u EU. Na primjer, zemlja ima šest mjesta u Evropskom parlamentu, a iz Luksemburga je i Žan-Klod Junker (Jean-Claude Juncker), sadašnji predsjednik Evropske komisije.

Godinama je Luksemburg bio na neki način porezna oaza za brojne multinacionalne kompanije, također, slično kao i Švicarska i još neke jurisdikcije, imali su vrlo snažnu bankarsku tajnu, no pod pritiskom OECD-a i Evropske unije, prije nekoliko godina pristali su razmjenjivati podatke o bankovnim računima s drugim zemljama i međunarodnim institucijama. 

Minimalna plata 2000 eura

Usprkos velikom dosadašnjem uspjehu, Luksemburg i dalje razvija brojne sektore ekonomije u kojima vidi budućnost, poput logistike, informacijske i komunikacijske tehnologije (ICT), biotehnologije i biomedicinskih istraživanja, "zelene" energije, a u posljednje vrijeme i svemirske tehnologije.

Iako imaju vrlo razvijenu ekonomiju, i dalje uspijevaju ostvarivati relativno snažne stope rasta pa je rast BDP-a u 2017. godini iznosio 3,4 posto, daleko nadmašujući evropski prosjek od 1,8 posto.

Kao i svim razvijenim zemljama, i u Luksemburgu najveći dio BDP-a otpada na sektor usluga, čak 87,9 posto. Slijedi industrija s 11,9 posto, dok poljoprivreda čini samo 0,2 posto BDP-a.

Radna snaga broji 282 hiljade ljudi od kojih 78,9 posto radi u sektoru usluga, 20 posto u industriji, a 1,1 posto u poljoprivredi. U ove brojke nije uračunato i 150 hiljada ljudi koji svakodnevno dolaze na posao u Luksemburg iz Francuske, Belgije i Njemačke.

Tržište rada u Luksemburgu jedno je od najatraktivnijih u Evropi. To ne čudi s obzirom na to da minimalna mjesečna plata za nekvalificiranog radnika koji radi 40 sati sedmično iznosi oko 2000 eura. Za kvalificiranog radnika minimalac je 20 posto veći te iznosi 2400 eura. Prosječna plata iznosi više od 4300 eura.

Zemlja iz snova u kojoj prosječna plaća iznosi 8.600 maraka

Rijeka Varf (Wharf) i njezin dio nazvan "the Bolton Strid" u britanskom Jorkširu izgledaju kao nešto što je u regiji "Shire" iz Tolkienovog "Gospodara prstenova". 

On što niko nikada ne bi pretpostavio gledajući pitome šume, veliko kamenje obraslo mahovinom i korito koje više nalikuje potoku nego rijeci - jest da je ovo najopasnija rijeka na planeti. 

Ako upadnete šanse da ćete poginuti su, kažu lokalci, sto posto. Oni odgovorno tvrde kako se niko nikada nije izvukao iz smrtonosnog zagrljaja naizgled pitome rječice. U njoj se, kaže lokalna legenda, jednom utopio i dječak koji je trebao postati kralj Škotske ali su ga u dubine povukle smeđe vode Strida kojeg je pokušavao preskočiti. 

Uzvodno i nizvodno rijeka izgleda posve "normalno" - široka i spora - a onda se, laički rečeno, okrene na bok (teče vertikalno umjesto horizontalno) te postane uska ali i nevjerovatno duboka. Ispod oblih zelenih i skliskih stijena koje okružuju "potok" skrivaju se metri i metri šupljeg prostora ispunjenog vodom koja vas, ako upadnete, skupa sa stijenama naprosto samelje. 

Upravo je ta promjena orijentacije iz "horizontale" u "vertikalu" izdubila tlo i stijenu te omogućila strujama da divljaju, a da se to sa površine ne vidi. Nema tačnih brojeva koliko je osoba poginulo na tom malenom komadu rijeke no zna se da rijetko koje tijelo ispliva - voda ga proguta. 

Prije osam godina u rijeci je stradalo dijete koje se, usprkos prisustvu roditelja, samo odsklizalo u vodu. Usprkos tome šuma koja prati Strid je vrlo popularna za pješačenje, a svakih desetak metara su upozorenja kako je riječ o izrazito opasnoj tekućici čiji "izgled vara" i kojoj se, nipošto, ne smije približavati. 

Zanimljivo je kako to nije jedini "Strid" u Britaniji, ali je najpoznatiji upravo zbog ljepote i opasnosti. "Ljudi kad razmišljaju o opasnim rijekama vide brzace, pjenu i zaglušujuću buku, a ne nešto što izgleda kao potočić između pitoresknih stijena", kaže jedan od lokalaca. Probali su svojedobno spustiti i kameru u rijeku no nema smisla jer je voda smeđa i ništa se ne vidi.

Ovo je najopasnija rijeka na planeti: Izgleda kao mirni potok, ali samo su rijetki uspjeli izbjeći smrt kad su ušli u nju

Priprema za put u Nikoziju, glavni grad Kipra, bile su ispunjenje velikom radoznalošću, ako ništa drugo, onda zbog činjenice da ću biti u prilici uporediti današnju situaciju s onom otprije 20 godina, kada sam prvi put posjetio i ovaj otok, ali i njegovu prijestonicu.

Na aerodromu u Larnaki nas je dočekalo zaista ugodno i prilično toplo vrijeme. Grad Larnaku smo razgledali onoliko koliko nas je taksista vozio dok nismo stigli do putnog pravca prema Nikoziji, gdje je i konačno odredište našeg puta.

Srdačan susret

No, na samom početku jedan veoma prijatan i iznenađujući susret zavređuje da se posebno istakne. Uzeli smo taksi i povela se uobičajena konverzacija, pitanja je li ovo naša prva posjeta Kipru ili ne i tako pa sve do pitanja odakle smo.

Kada smo rekli da smo iz Bosne i Hercegovine, vozač taksija, Takis mu je ime, s velikim oduševljenjem obratio nam se riječima:

- Pa zar je to moguće, nakon 22 godine prvi put srećem nekog iz Bosne i Hercegovine?

Nastavio je Takis priču o svom boravku u BiH. Bio je u sastavu grčkog vojnog kontingenta tri godine u BiH i dobro upoznao, kako kaže, tu lijepu i dragu zemlju. Obišao je Sarajevo, Rajlovac, Banju Luku, Mostar, Tuzlu, Jablaničko jezero, jezero Modrac...

Radio je u logistici i često vozio prema Splitu pa je na taj način dobro upoznao i dalmatinsku obalu. Dojam je da je njegovo oduševljenje iskreno, jer je nemoguće da neko tako dobro upozna i našu zemlju, ali i shvati mentalitet ljudi, a da pri tome nije iskren i zainteresiran za sudbinu naših građana.

Mnogo je govorio i o Kipru, pa je ispričao kako Kipar ima problema s pitkom vodom, o restrikcijama koje su uzrokovane nestankom vode, o podijeljenom Kipru, što je sada na određeni način prošlost, odnosno da je to sada prilično relaksirano, kao i da očekuje da će u bliskoj budućnosti ponovo biti ujedinjeni Kipar.

U tom iznenađujućem i prijatnom razgovoru stigli smo u glavni grad. Prijatni dojmovi koje je dijelom kreirao i vozač taksija su dominirali i cijelim našim boravkom u Nikoziji.

300 sunčanih dana 

Otok Kipar nalazi se u istočnom dijelu Sredozemnog mora, u neposrednoj blizini turske obale. Zahvaljujući položaju, dugo vremena bilo je raskršće između Evrope, Azije i Afrike. Tu živi približno 900.000 stanovnika.

Mogu se vidjeti ostaci drevnih civilizacija - rimske, bizantijske i venecijanske. Glavna privredna grana je turizam, zatim poljoprivreda i proizvodnja tekstila, što ne čudi s obzirom na to da na Kipru ima više od 300 sunčanih dana godišnje i navike koje su stečene prolaskom i boravkom raznih civilizacija.

Na otoku su pronađeni ostaci naselja koja su stara i do 7.000 godina. Historija je bogata i o prisustvu raznih kultura moglo bi se govoriti mnogo.

Ono što bi našim čitaocima moglo biti poznato jeste članstvo Kipra u pokretu nesvrstanih, kao i bivša država, ali i tužna činjenica o međuetničkim sukobima sredinom dvadesetog stoljeća, kada je stradalo mnogo Turaka.

U burnim političkim događajima vlast su preuzele desne radikalne organizacije, što je izazvalo pobunu turske populacije.

Bio je to povod i za neposrednu vojnu akciju turske vojske koja je zauzela više od jedne trećine otoka, ali su daljnje napredovanje spriječili Ujedinjeni narodi. Rat je zaustavljen, ali su ostale vojne jedinice i otok je podijeljen takozvanom zelenom linijom. 


Zelena linija


Linija razgraničenja uspostavljena je 1974. godine, to je već spomenuta "zelena linija", simbolično nazvana po boji flomastera kojom je na karti ucrtana linija podjele.


Ta linija prolazi kroz Nikoziju i nju dijeli na dva dijela, grčki i turski dio. Luzinjani (križari) su od Nikozije napravili veličanstven grad s kraljevskom palačom i više od 50 crkava. Središnji dio grada je opkoljen s tri bedema.


Tu su još brojni muzeji, srednjovjekovne crkve i građevine. U centru grada je Trg slobode s gradskom vijećnicom, poštom i bibliotekom. Grobnica Luzinjanskih kraljeva nalazi se u bivšoj katedrali Svete Sofije, koja je sada džamija. U glavnom gradu živi više od 300 hiljada stanovnika i nalazi se u neposrednoj blizini linije podjele...


Bilo je nekoliko pokušaja ujedinjenja Kipra, čak je 2004. godine organiziran referendum koji je uspješno potvrđen u turskom dijelu Kipra, ali su ga odbacili na grčkom. Tako je u Evropsku uniju ušao samo južni dio Kipra, odnosno grčki dio.


Temeljni problem je u činjenici da se kiparski Grci osjećaju kao stanovnici Grčke i da se kiparski Turci osjećaju kao pripadnici Turske.


No, važno je istaći da su tenzije sada ipak znatno više relaksirane i da su svi stanovnici Nikozije i otoka okrenuti ka važnim ekonomskim pitanjima i izazovima koje donosi svakodnevni život.


Poznata promenada


Iako je Nikozija glavni grad, ona nema aerodrom za međunarodne letove. Takav aerodrom nalazi se u Larnaki, koja se nalazi na južnoj obali Kipra.


Između ostalog, Larnaka je poznata po palmama na gradskoj promenadi koja se proteže duž morske obale.


Konture otoka na zastavi


Zastava Kipra je jedina svjetska zastava koja ima u svom središtu konture otoka, i to u bakrenoj boji, što je normalno jer je simbol otoka bakar.


Kipar je podijeljen u šest provincija koje uključuju i teritorij pod upravom Republike Kipar i pod kontrolom Turske Republike Sjeverni Kipar. Smatra se razvijenom državom.


Postoji nekoliko teorija o nastanku imena Kipar. Jedna je da je nastalo od grčke riječi čempres, a postoji i teorija da je nastalo od drugog imena grčke boginje Afrodite Kipris. Odličan položaj otoka je umnogome doprinio bogatom kulturnom i historijskom naslijeđu kojim je Kipar veoma bogat.

Mjesto sudara drevnih civilizacija i raskršće između Evrope, Azije i Afrike: Otok bogate prošlosti i podijeljena Nikozija

Koloseum, bazilika Svetog Petra, vatikanski muzeji, Sikstinska kapela, Španski trg… samo su neke od znamenitosti u Rimu koje svakodnevno posjete desetine hiljada turista. Poznate su svakom ljubitelju putovanja širom planete.
Međutim, "Vječni grad" krije i neke manje poznate zanimljivosti koje hiljadugodišnjem Rimu daju poseban šarm, a turistima su manje poznate.&nbsp;Tajna tihe ulice Nedaleko od Fontane di Trevi, najpoznatije od oko 800 rimskih fontana, u uskoj i tihoj uličici, u koju turisti, bar danju, rijetko zalaze, naići ćete na neobične “saobraćajne znakove”, kojima se zabranjuje pljuvanje, povraćanje, uriniranje, te svi oblici seksualnih aktivnosti u haustoru.&nbsp;Uz ovo, u ulaznom portalu stare stambene zgrade zabranjeno je i dovođenje kućnih ljubimaca radi obavljanja nužde. Posebna zabrana odnosi se na mladence, kojima je zabranjen ulaz u ovaj haustor, iz razlog koji nisu posebno objašnjeni.– Neobično jeste, ali nisu ti znakovi postavljeni bez razloga. Vjerovatno su sve to što je danas zabranjeno ljudi počesto radili u tom haustoru, pa je stanarima dozlogrdilo – komentira Dragana P, Banjalučanka, koja već godinama živi u Rimu i odlično poznaje i dobre i loše strane "Vječnog grada".
"Antička" olupina u antičkom parku&nbsp;Jedna od loših strana su prebukirane ulice, jer je Rim i zvanično grad sa najžešćom saobraćajnom gužvom u Evropi.&nbsp;
Ipak, gužva bi vjerovatno bila još nesnosnija da Rim nema odlično uređen gradski prijevoz, a stanovnici ovog grada najčešće voze skutere ili male gradske automobile, među kojima su, naravno, najbrojniji Fijati i vespe.&nbsp;

Rim kakvog nema na razglednicama: Ovo nikako ne smijete raditi u "Vječnom gradu"

Treća Neretva MEDIA regata održana je na prostoru općine Konjic na prelijepoj Neretvi. Više od 50 novinara, kamermana i fotoreportera imalo je priliku dva dana uživati u jedinstvenom događaju koji je na jednom mjestu okupio predstavnike medija iz Bosne i Hercegovine, među kojima je bila i ekipa „Dnevnog avaza“.&nbsp; &nbsp;Večernja zabava
Cilj održavanja regate na Neretvi je očuvanje prirodnih ljepota i promocija općine Konjic kao turističke destinacije, te skretanje pažnje na važnost zaštite životne sredine. Takmičari su i ove godine imali priliku posjetiti Titov bunker, spustiti se niz rijeku Neretvu od Džajića buka do Stare ćuprije u Konjicu, a naravno nezaobilazno je bilo i uživanje u večernjoj zabavi uz domaću kuhinju.
Okupljanje za regatu bilo je zakazano u subotu, 16. juna, u 12 sati. Po dolasku, nije bilo vremena za raspakivanje stvari i odmor. Odmah se krenulo u avanturu zvanu rafting. Samo pet minuta imali smo da se spremimo za rafting, namjestimo prsluk, zategnemo kacige. 
Od Džajića buka autobusom smo krenuli prema Glavatičevu, odakle je krenula tura. Vožnja je trajala pola sata, a na putu do polazne tačke bilo je obavezno fotografiranje. Ekipe su se raspodijelile u čamce i avantura je počela. Svaki čamac imao je četiri do pet članova i po dva skipera koji su u kratkim crtama objasnili pravila kako veslati po bukovima.
Na polaznoj tački Neretva je dosta mirna, ali ledena. Na samom izvoru temperatura je četiri stepena, objasniše nam skiperi. S obzirom na to da je prvi dan regate organiziran na Dan općine Konjic, ekipe su sa sobom ponijele vreće za smeće, kako bi pokupile sve ono što ne bi trebalo da se nalazi u kanjonu rijeke. 
S nama na čamcu bili su Berin Ćibo i Belmin Maksumić, dva iskusna skipera koji svakodnevno provode vrijeme na Neretvi. Ovaj put, i na njihovo čuđenje, nije bilo puno smeća, tek pokoja kesa, konzerve, flaše... Na pojedinim mjestima, na iznenađenje svih, pronašli smo i gume s felgama.
Rafting Neretvom trajao je skoro pet sati. Na putu do Džajića buka pravljene su pauze, na malom kanjonu skakalo se sa stijena, ali i plivalo bukovima. Plahi brzaci i vodopadi, smaragdno korito kanjona. 
- Neko žedan? - upita Belmin i odmah dodaje: - Sagni se i popij, čista je, pitka, ledena. 
Iako su nam govorili da rijeka na ovom dijelu nije toliko opasna, da bukovi nisu zahtjevni, kada u čamcu sjede četiri amatera, to i nije baš tako izgledalo.
- Sada idu malo jači brzaci, kad kažem veslaj desna strana, onda ima da veslate. Kada najavim lijevu, ima da lijeva svom snagom upre - reče.
Nema druge, slušaš šefa kako kaže i veslaj. Ako ne, onda se završi u ledenoj Neretvi.
Tako je i bilo.
- Veslaj desna! 
- Veslaj lijeva!
Dobro je, prošli smo taj, kako kaže skiper, „ne baš opasan slap“. Baš kada smo pomislili da je adrenalin prošao, stiže nova naredba.
- Pazi sad. Imat ćemo na jednom dijelu stijenu s desne strane, tada će se desna strana sagnuti, je l' jasno? Hajmo sad svi, sagnite glavu, veslajte obje strane – reče jedan od skipera.
Srećom, i taj dio je dobro prošao, barem sudeći prema tome da smo svi ostali u čamcu, niko nije ispao. Kako lagano veslamo dalje, smijemo se, pomalo i pjevamo, približavamo se dijelu gdje je Neretva najuža, ali i najdublja. Pravimo kratku pauzu, koju smo iskoristili za neizostavno skakanje sa stijena. Neko na noge, oni hrabriji na glavu.
Već je pola šest, gladni se vraćamo u Džajića buk. Snagu smo potrošili na veslanje. Čeka nas tradicionalna domaća hrana. Burek ispod sača, krompirići, meso... I dalje se pjeva. Do kasno u noć.
Takmičarski dio
Drugi dan MEDIA regate bio je rezerviran za takmičarski dio. Podijeljeni smo u sedam ekipa. Start je od Džajića buka do Ćuprije u Konjicu. 
No, iako je ova tura bila kraća, trajala je oko sat, rijeka je bila dosta mirnija. Moralo se puno više i jače veslati. Nije bilo bukova koji će nas nositi do Ćuprije. Kada su sve ekipe stigle do cilja, uslijedilo je kraće druženje u Konjicu, a potom vraćanje u Džajića buk, gdje je bilo proglašenje pobjednika, podjela poklona i zahvalnica. Pobjednici Treće Neretva MEDIA Regate bili su predstavnici BHT-a, BHR1 i TNT-a. Ekipa „Dnevnog avaza“ osvojila je treće mjesto. 
U Sarajevo smo se vratili oduševljeni prirodom, dobrom ekipom, sjajnom organizacijom, ali i s upalom mišića.
&nbsp;Titov bunker - nezaobilazna destinacija
Ekipa „Dnevnog avaza“ imala je priliku posjetiti i Titov nuklearni bunker, naizgled tradicionalnu bosansku kuću nadomak Konjica, koja je zapravo ulaz u jednu od najvećih tajni iz vremena Hladnog rata. 
Titov bunker držan je u tajnosti decenijama, a danas je otvoren za javnost i u njemu se sada nalazi jedna od najneobičnijih umjetničkih galerija na svijetu. U njegovu izgradnju uloženo je 4,6 milijardi dolara, a građen je u periodu između 1952. i 1979. godine s ključnom namjenom da skloni tadašnjeg predsjednika Tita, njegovu suprugu i njegovih 350 najbližih saradnika u slučaju nuklearne katastrofe, od koje je tada strepio cijeli svijeti. 
&nbsp;Sve ljepote Neretve
Ovaj tirkizni dragulj stvorio je plodna polja od Glavatičeva do Doljana, na kojima stanište nalazi veći dio flore i faune ovog regiona. Rijeka Neretva izvire u području Borča na planini Zelengori. Brza, pjenušava, zelena, bistra... Samo na ovima rostorima čak je 125 nekropola i 3.018 stećaka.
Dužina staze za rafting od Glavatičeva do Konjica iznosi oko 23 kilometra s prelijepim kanjonom i vodopadima koja se vide prilikom spuštanja. Iza vrata kanjona “Proplav” Neretva pokazuje svoju pravu ljepotu. Na sredini kanjona dočekuju vas slapovi „Blizanci“, gdje je zaustavljanje i fotografiranje skoro pa nedopustivo preskočiti. 
Tihaci i brzaci se smjenjuju. Ostaju iza vas veliki bukovi. Ploče, Štrojila…

Veslaj desna strana, hajmo jače lijeva, spuštaj glavu, pazi stijena!

Da li biste platili 7.000 dolara za 22 dana tuširanja hladnom vodom (ako je uopšte budete imali), pješačenja i nedostatka hrane, bez naznake kuda idete i šta ćete na tom putu vidjeti?

Nova tura „Unchartered Expedition“ turističke agencije koja se bavi samo avanturističkim putovanjima nudi upravo to – misteriozno putovanje kroz Centralnu Aziju i posjetu gradovima i selima koja se ne mogu naći na Google mapi. 

Za 10 putnika dovoljno hrabrih da krenu putem 3.500 kilometara u nepoznato jedina informacija je početna i krajnja tačka ove avanture – Astana, Kazahstan i Ulan Bator, Mongolija. 

Osnivač kompanije Intrepid Travel Darel Vejd kaže da se ovo putovanje ne bi dopalo nikome osim najvećim avanturistima, posebno ako uzmemo cijenu od 7.000 dolara po osobi u koju je uključen i avionski prevoz. 

“Nećete znati kuda idete, šta ćete vidjeti, gdje ćete spavati, niti šta ćete jesti. Putovaćete nekada i po nekoliko dana, nećete uvijek imati struju i wi-fi, tuširaćete se hladnom vodom, a ješćete ono što vam se nađe usput, uključujući i kobilje mlijeko“, kaže on. 

Ekspedicija počinje 30. juna sljedeće godine u čast tridesetogodišnjice osnivanja kompanije koja želi da otkrije nove i nepoznate destinacije, te od njih napravi jedan pravi avanturistički paket.

Putovanje od 7.000 dolara koje ne biste poželjeli ni neprijatelju

Kapiten nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine Edin Džeko i njegova supruga Amra posljednjih dana uživaju na odmoru u Aziji.
Nakon što su poslije utakmice između BiH i Južne Koreje boravili u Japanu, na red je došla posjeta Ujedinjenim Arapskim Emiratima, odnosno Dubaiju.

-&nbsp;Ne čitaj s usana. Usne izgovore stotinu laži. Čitaj iz očiju. Oči ispričaju stotinu istina - napisala je Amra ispod jedne fotografije, na kojoj sa suprugom uživa u čarima pustinje.&nbsp; 
Edin je uz svoju fotografiju napisao - ljubav je u zraku - pa je očito da je poznati par u idiličnom braku.&nbsp; Podsjetimo, Džeko puni baterije nakon sjajne sezone u Romi, a u narednoj ga očekuju nova iskušenja u Ligi prvaka, Seriji A, ali i u Ligi nacija, gdje će predvoditi reprezentaciju BiH.&nbsp;

Nakon Japana, Edin Džeko sa suprugom Amrom odmara u Dubaiju

Doživjeti magiju Antalije i nije baš teško, ali za takvo nešto vam sigurno treba najmanje sedam dana.&nbsp; Iako je mjesec maj i ljetna sezona još nije zvanično počela, u ovom gradu su skoro svi hoteli popunjeni. Ništa drugačija situacija nije ni u Beleku, Sideu, Kemeru i Alanji. Ove informacije dobili smo zahvaljujući pozivu putničke agencije “Centrotours” na put u Tursku. Tako se “Avazova” ekipa već 7. maja našla na Sarajevskom aerodromu i, zajedno sa 13 predstavnika turističkih agencija, uputila ka Istanbulu, a vrlo brzo je uslijedilo i slijetanje na aerodrom u Antaliji. Program putovanja predvidio je obilazak više od 70 hotela. Vožnja autobusom Dvosatni let Sarajevo – Istanbul avionom kompanije “Turkish Airlines” bio je izuzetno ugodan. Ništa drugačiji nije bio ni let iz Istanbula prema Antaliji, gdje su nas direktor “Centrotoursa” Muamer Lutvić, vodiči iz ove kompanije Amna Celjo i Nermin Imamović upoznali s našim vodičem Altanom Ardalijem. Nakon slijetanja, nije bilo potrebe brinuti se o tome hoćemo li dobiti sve potrebne informacije, jer su se ljudi iz “Centrotoursa”, ali i naši domaćini, maksimalno potrudili da ugođaj bude što bolji. U prva dva dana bili smo smješteni u Beleku, u hotelu sa pet zvjezdica “Crystal Waterworld”, kojem je grešku skoro pa nemoguće naći. I na putu od aerodroma do hotela imalo se šta vidjeti, a svaku znamenitost vodič nam je podrobno pojasnio pa tako vožnju autobusom, koja je trajala nešto više od sat, skoro nismo ni osjetili. Osim historijata i znamenitosti antalijske rivijere, pažnju su nam zaokupila i blještava svjetla bezbrojnih luksuznih hotela. Dolazak pred “Barut Laru” već je kod ljudi u grupi izmamio uzdahe. Hoteli nude sjajne sobe, bazene, barove, hranu... a prije svega, osoblje u svakom od hotela je veoma prijatno. Ovu regiju nazivaju i ruskim Las Vegasom zbog brojnih turista iz ove zemlje. Svaki naredni hotel imao je dozu posebnosti, od “Kaye Palazza” do “IC Green Palacea”. &nbsp;Vodeni parkovi Noći su na ovakvim putovanjima nešto posebno. Bez obzira na to u kojem ste hotelu smješteni, uslijedit će program koji će pružiti čaroban&nbsp; doživljaj. Tako je i bilo, vodič nas je pitao: “Kakvo spavanje?”, a nakon toga smo se našli u amfiteatru, gdje je upriličen fantastičan šou. Također, u diskotekama puštaju muziku za svačiju dušu. Drugog jutra nastavili smo istim tempom, a obilazak hotela u Sideu protekao je brzo. Fascinirao nas je “Sunis Kumkoy” pa smo se tu zadržali skoro pola sata, a već u “Ephoriji Palm Beachu” proveli smo manje vremena. Dan je protekao u obilasku, ali i u pauzama za ručak, kafu, slatko... Drugi naš domaćin tokom ovog&nbsp; putovanja bio je hotel “Sunis Elita” u Sideu. Iako smo mislili da ne može biti bolje i ljepše, brzo smo se uvjerili u suprotno. Iako su hoteli udaljeni od jezgri gradova u kojima se nalaze, ne brinite se, definitivno imaju sve što vam je potrebno za fantastičan godišnji odmor. Bilo gdje da odlučite ljetovati, nećete se, vjerovatno, pokajati, jer hoteli posjeduju svoje prodavnice, markete, terene za odbojku, vodene parkove za djecu i odrasle, bazene, diskoteke, spa centre, barove i retorane, savršeno dotjerane klimatizirane sobe... Ono što ćete sigurno primijetiti tokom boravka u nekom od hotela jeste to da su primarni gosti Rusi i Nijemci pa zbog toga i ne čudi što je izgled u većini hotela prilagođen upravo njima. Najljepši dio putovanja proveli smo u posljednja tri dana, a bili smo smješteni u hotelu “Marti Myra” u Kemeru. Vjerujem da moje mišljenje dijeli većina ljudi iz grupe, jer smo u ovom hotelu upoznali i konobara koji govori naš jezik... Osim toga, osjetilo se da smo “kliknuli” jedni drugima, kako je znao reći Amel iz grupe.Desilo se još mnogo toga što bi se dalo ispričati i napisati, ali nikako ne smijem zaboraviti ljepotu plaža u ovoj regiji. Često kažu da je Antalija najpoznatija po svojim zlatnim plažama. Kleopatra i Indžekum plaže nalaze se na zapadu grada i duge su dva kilometra, a mi smo se u to i uvjerili. Vodič nam je ispričao da je Kleopatra plaža poznata po mitu, koji kaže da se Kleopatra na ovom mjestu tuširala. I tako, dan za danom, došao je kraj nezaboravnom putovanju u Tursku. Bili smo sretni, ali i tužni, jer se rastajemo. Čak se primijetilo da je Altanu žao zbog našeg odlaska pa nam je na antalijskom aerodromu obećao da će doći u Bosnu, bar da popijemo kafu zajedno. Odete u nepoznato, s nepoznatim ljudima, a vratite se s lijepim pričama, koje treba pamtiti i nikada ne zaboraviti. &nbsp; Pazariti se moraSkoro da ne postoji osoba koja nije čula za turske bazare, a velika je istina da se tu možete cjenkati i da ćete, vjerovatno, određenu stvar kupiti za željeni iznos. A kada prodavači čuju da ste iz Bosne, nude vas kafom, čajem, slasticama, daju vam posebne popuste, nazivaju vas komšijama... ali ako odete i ne kupite ništa, naljutit će se. &nbsp;Na visini od 2.365 metaraSlobodan dan koji smo imali, iskoristili smo za izlet na planinu Tahtali, koja je najviša planina u Turskoj, do koje vodi najduža žičara u Evropi. Za vrijeme naše posjete, nažalost, nisu se vidjeli Kemer i Antalija, jer je bilo maglovito vrijeme. Ipak, doživljaj je bio jednako impresivan zbog same činjenice da se nalazite na visini od 2.365 metara.

Novinarka "Avaza" u obilasku turskih ljetovališta: Destinacije za odmor duše i tijela

Hiljade različitih vrsta cvijeća, savršena trava, uređeni vrtovi, jedan je od razloga zašto milioni turista dolaze u Kanadu. Jedan od najljepših vrtova na svijetu prvobitno je bio porodični.
Grupa od nekoliko različitih vrtova ispunjenih najrazličitijim vrstama cvijeća, drvećem, nazvana “Bučart vrtovi” (The Butchart Gardens) je atrakcija koju ne bi trebalo propustiti.
Naziv “Bučart vrtovi” potiče od imena porodice Bučart (Butchart) koja je još u prošlom vijeku počela uređenje bašte, a nacionalni park u Kanadi nastavio i napravio pravo carstvo cvijeća.
Ogromna površina koje zauzimaju ovu vrtovi ispunjena je različitim vrtovima, a svaki ima svoj poseban naziv i stil.
Tako da posjetioci imaju priliku da vide “Italijanski”, “Japanski”, privatni vrt Džejn Bučart, “Mediteranski”, pa čak i vrt namijenjen najmlađima.
Postoji floru i hiljade stotine različitih vrsta ruža u bašti koja je nazvana “Ružin vrt”, dok je “Italijanski vrt” dizajniran specijalno za gospodina Bučerta: tu su fontane, crvene ruže i ostali detalji koji oslikavaju duh Italije.

Čarobni vrt koji je postao nacionalni park u Kanadi

Mega vila smještena na malom engleskom poluotoku Sandbanks u Pooleu, omiljenom okupljalištu milionera, traži novog vlasnika. 

Riječ je o najvećoj, najskupljoj i najluksuznijoj nekretnini na poluotoku koja se našla u prodaji, a njezina cijena iznosi vrtoglavih 20 miliona maraka. 

Ime joj je The Moorings, što u prevodu znači 'vezovi', a to je i logično, s obzirom da ova raskošna vila ima i svoj privatni drveni dok te je jedna od najpoželjnijih nekretnina u očima engleskih bogataša. 

Njezini vlasnici, uspješni biznismen Kris Tomas (Chris Thomas) i njegova žena Sue, uložili su oko 12,5 miliona KM u izgradnju građevine koja bez ikakve sumnje može konkurirati prestižnim hotelima s pet zvjezdica. 

Impresivna vila ima preko 1200 kvadratnih metara i sastoji se od sedam spojenih kuća u kojima će novi vlasnik uživati u pet luksuzno uređenih apartmanskih soba, tri dnevna boravka za prijem gostiju, uredu, kinodvorani, vinariji, unutrašnjem bazenu, sauni, teretani, dvorišnoj recepciji i kući za brodove.

Okupljalište milijardera: Zavirite u najveću i najluksuzniju kuću na engleskom poluotoku bogataša

Kristalno čisto plavo more, bijeli pijesak i bujna vegetacija glavni su aduti brazilske plaže Baie de Sančo (Sancho) i očito su presudili kod odabira najljepše svjetske plaže. 

Prekrasan zaljev smješten je na otoku Fernando de Norona, arhipelagu koji je zaštitio i UNESCO.

Ova je plaža nekoliko puta izabrana za najljepšu na svijetu u izboru internet-stranice Tripadvisor.

Ova je plaža nekoliko godina uzastopno birana za najljepšu na svijetu: Ne bez razloga

Najveći kruzer na svijetu isplovio je iz Barcelone u Španiji i krenuo na svoje prvo putovanje Mediteranom nakon tri godine gradnje.
Kruzer “Symphony of the Seas” ne nosi samo titulu najvećeg na svijetu nego posjeduje i najviši tobogan na moru, najbrži internet na moru i više umjetničkih dijela nego što ima i muzej u Luvru.
Kruzer je nešto duži od 362 metra, a posjeduje čak 22 restorana, 24 bazena i 2.759 kabina.
Može primiti oko 6.680 gostiju, uz oko 2.200 članova posade, tako da njegov kapacitet iznosi gotovo 9.000 ljudi.
Kruzer nudi brojne aktivnosti, tako da putnicima ne može biti dosadno.&nbsp;Kruzer će ove godite ploviti Mediteranom, a naredne njegova baza će biti Majami i Florida. Potom će uslijediti serija krstarenja Karibima.

Najveći kruzer na svijetu isplovio iz Barcelone

"Cloud 9" je plutajući bar na Fidžiju koji asocira na raj. 

Na dva sprata su dostupna pića od kojih barmeni prave najbolje koktele na svijetu, a tu je i italijanska pizzerija sa peći na drva. 

Ipak, najbolji utisak se dobiva zahvaljujući tirkiznoj vodi i nevjerovatnom pejzažu.

Turisti su već napravili hvalospjeve ovom nestvarnom baru čije ime je odabrano, jer na engleskom termin "Cloud 9" označava stanje aposlutne sreće.

Na palubi su kreveti, ležaljke, muzika je savršeno izabrana, a moguće je "Cloud 9" iznajmiti i za rođendane, vjenčanja, privatne partije.

Dnevni izlet s transferom do bara je 90 eura, a u cijenu je uključen i vaučer od 60 dolara za hranu i piće. Zabranjen je boravak djeci do sedam godina. Izlet traje oko sedam sati.

Moguće je iznajmljivanje džet-skija i parasejling. Iznajmljivanje kompletnog bara košta 5.000 dolara.

Mnogi kažu da je ovo najbolji bar na svijetu, a čini se kako imaju pravo

Ako odlučite da fotografirate neka od ovih mjesta, možete biti novčano kažnjeni ili čak završiti iza rešetaka.
Na nekim drugim vjerovatno ćete samo proći uz bujicu uvreda, ali u svakom slučaju trudite se da ne vadite fotoaparat kad ih posjetite.
Amsterdam
U glavnom gradu Holandije grijeh je fotografirati u Crvenoj četvrti, koja je najpoznatija po mnogobrojnim bordelima. Njihovi vlasnici preziru slikanje prostitutki u izlogu, tako da, ako se odlučite na fotografiranje, a slučajno vas neko uhvati, budite spremni da će vam razbiti fotoaparat, a u gorem slučaju, možda i vas.
Južna Koreja
Zemlja u kojoj su ''paparaci" potpuno drugačiji, s obzirom na to da je zabranjeno fotografirati žene (u bilo kojem javnom prostoru) bez njihovog pristanka. Kršenje ovog pravila može se protumačiti kao seksualno agresivno ponašanje, pa može rezultirati novčanom kaznom do 7.000 eura. U najgoroj varijanti, možete biti kažnjeni i zatvorskom kaznom u trajanju do pet godina.
SADU zemlji "hrabrih i slobodnih" nećete proći kao u Južnoj Koreji. Ipak, Amerikanci su najosjetljiviji na fotografiranje privatnog vlasništva (prvenstveno se misli na nekretnine), tako da bi bilo dobro dobiti dozvolu vlasnika prije nego što se odlučite na to. Najvažnije je od svega da poštujete znakove zabrane.
Ujedinjeni Arapski Emirati
Slikanje zabranjenih stvari smjestit će vas u zatvor do tri mjeseca, a usput ćete novčanik olakšati za 1.500 eura. Na mnogim lokacijama zabranjeno je upotrebljavati kamere, a uz to neka vam na pamet ne pada ni slikati zgrade vlade, mostove i palače šeika. Zabrana slikanja palača čak je propisana i zakonom.
Sjeverna Koreja
Vrlo jednostavno, bez dozvole zabranjeno je slikati apsolutno sve. Ipak, ako ste se već odlučili da posjetite sjeverniju od dvije Koreje, budite spremni da poštujete pravila. Iz hotela ne izlazite bez vodiča i ne slikajte bez njegove dozvole, jer biste u protivnom mogli snositi vrlo neugodne sankcije.
Engleska
Fotografirati za svoj užitak možete šta god želite, ali, ako želite bilo koju fotografiju u komercijalne svrhe, za to morate dobiti posebnu dozvolu. Naprimjer, trg Trafalgar i parlament za komercijalne svrhe jedino možete fotografirati uz dozvolu londonskog gradonačelnika.
Japan
U Japanu je zabranjeno fotografiranje određenih hramova i Budinih kipova. U nekima zabrana važi samo manji dio godine, dok je u drugim zabrana permanentna, stoga, čitajte natpise i ne upadajte u nevolje.
AlžirPrilično konzervativna zemlja, naročito njen južni dio. Fotografirati možete jedino uz dozvolu, dok za fotografiranje žena morate tražiti dozvolu njihovih muževa ili očeva. Također, najstrožije je zabranjeno slikanje mostova i vojnih objekata.

Osam mjesta na svijetu koja su zabranjena za fotografiranje

Dablin je grad dvoraca, palača, zelenila, čistoće, piva, dragih i prijatnih stanovnika. Moderna irska prijestonica danas se smatra jednim od najrazvijenijih gradova Evrope i svijeta. Zahvaljujući bogatoj i burnoj prošlosti, ovaj grad sa pravom zauzima sami vrh svjetske liste najzanimljivijih turističkih destinacija koje vrijedi posjetiti. Široke uliceU prijestonici Irske nezaobilazni su posjeta rodnoj kući Oskara Vajlda (Oscar Wilde), Nacionalnom muzeju, velikom parku “Sveti Stefan”, fotografisanje na Merion skveru i ispred poznatog Okonelijevog mosta nad rijekom Lifej. Uže gradsko jezgro preplavljeno je pabovima i nemoguće je nešto ne naučiti o pomalo zaboravljenim simbolima ove neobične zemlje, poput djeteline, keltskog krsta, legende o svetom Patriku i harfi.&nbsp; U najvećem irskom gradu nema nebodera pa tako skoro da nema ni stambene ili poslovne zgrade više od tri sprata. To je zbog toga što je najduži period gradnje bio u kasnom 18. stoljeću, kad su u modi bile niske zgrade i široke ulice. 
Na skoro svakom koraku mogu se vidjeti bajkovite vile i palače iz 18. stoljeća, koje prkosno odolijevaju napadima modernih, staklenih i čeličnih zgrada.&nbsp;&nbsp; Grad je podijeljen na dvije velike oblasti. Prva je O’Konel strit, na kojoj se nalaze ogromni bulevar i glavna gradska ulica, u kojoj su smješteni čuveni spomenik, ogromnog srebrenog koplja. Zanimljivo je da se u ovoj ulici nalazi i najstarije porodilište u Evropi. 
Drugi dio grada poznat je kao Templ bar, nekadašnja boemska četvrt, koja je s vremenom postala ulica u kojoj se nalazi veliki broj tradicionalnih irskih pabova. Osim što na ovom mjestu možete probati ukusno pivo, možete se upustiti i u avanturu obilaska starih antikvarnica i galerija.&nbsp;&nbsp; U ovom dijelu grada često odzvanjaju zvuci irskih gajdi i milozvučnih frulica. 
Jedan od najvećih simbola ovog grada zasigurno je poznati Carski dvorac, sagrađen još 1204. godine.&nbsp;&nbsp; Kružna putovanjaVećina dvorca ponovno je izgrađena u 18. stoljeću, uključujući pozlaćene državničke stanove. Originalno je sačuvan samo Rekord toranj, koji se nalazi pored gotske kapele iz 19. stoljeća.&nbsp; Glavni grad je dobra baza za turistička kružna putovanja, koja uključuju neke od najatraktivnijih krajolika istočne Irske. Dublin je i dom trećine irskog stanovništva, a postao je i jedan od većih turističkih centara Evrope sa značajnim zračnim i trajektnim prilazom kroz luku “Dun Laoghaire”. Prošle godine grad je posjetilo više od tri miliona stranih i skoro milion domaćih turista.
Ginisova pivara Velika “Ginisova pivara” smještena je u centru grada. U njoj se proizvodi originalno crno pivo, koje je nekoliko puta proglašavano najboljim na svijetu. Na vrhu pivare nalazi se zastakljeni pab, s kojeg se pruža predivan pogled na ovaj magični grad.
Najstarije knjige svijeta Jedan od najpoznatijih svjetskih univerziteta Triniti koledž nalazi se u ovom gradu. Osnovan je još 1592. godine, a u njemu se nalazi poznata “Knjiga o Keltima”, koja datira još iz 800. godine i izložena je u veličanstvenoj Staroj biblioteci. Nacionalni muzej Irske također je jedna od kulturnih znamenitosti ovog grada. U njemu se nalazi bogata kolekcija irskih antikviteta, koji datiraju još iz 7.000. godine prije nove ere.

Dablin: Grad dvoraca, muzeja, piva...

Upišete li u Google Kotor i proučite fotografije, ostat ćete oduševljeni. Magična kombinacija plave, zelene i bijele boje iz koje vire crveni krovovi, zaustavlja dah. Zamislite kako je tek uživo… Kotor je grad, općina i luka u crnogorskom primorju, u krajnjem sjeveroistočnom dijelu zaljeva Boka kotorska. Evo nekih razloga zašto posjetiti Kotor.
Stari grad Kotor
Bedemi kojima je grad opasan zaista se isplati vidjeti. Dugački su 4 km, a u grad se ulazi kroz troja vrata. Od 1979. Kotor se nalazi na UNESCO-ovu popisu zaštićene svjetske kulturne baštine. Bedemi podosta podsjećaju na Dubrovačke, što ima smisla budući da je i Kotor dugo bio pod mletačkom vlašću. 
Tvrđava sv. Ivan
Preporučujemo vam da se popnete na brdo sv. Ivana gdje se nalaze stare zidine. Na putu do vrha naići ćete na crkvu Gospe od zdravlja koja je služila za obred vojne posade na gornjoj tvrđavi. Ispod te crkve otkriveni su ostaci najstarije građevine u Kotoru, ranokršćanske bazilike iz šestog stoljeća.
Mjesto od kamena: Perast
Perast je malo primorsko naselje u crnogorskoj općini Kotor. Najveći je spomenik Boke Kotorske, sagrađen u potpunosti od kamena. Preporučujemo vam da prošećete Perastom i pronađete svih 16 palača koje se tamo nalaze. Uglavnom su građene u baroknom stilu, a većina obitelji kojima pripadaju predstavlja 12 peraških bratstava (kazada).&nbsp;

Gospa od Škrpjela krije priču o ljudskim sudbinama 
Kada ste već u Perastu, bacite oko prema vodi. Tamo vas čeka Gospa od Škrpjela, umjetni otočić pred mjestom Perastom u Boki Kotorskoj na kojem se nalazi kapela. Otok i kapela podignuti su u znak zahvalnosti Gospi za ozdravljenje jednog od dvojice braće koji su na tom mjestu pronašli Gospinu sliku. Nasipavanjem kamenja i potapanjem starih jedrenjaka, mještani su povećali površinu otoka. 
Ova je kapela zavjetno svetilište Peraštana, posebice pomoraca koji su, odlazeći na duga i često opasna putovanja, imali običaj da se zavjetuju Gospi od Škrpjela. Obećali su da će joj se nekako zahvaliti bude li ih čuvala na njihovom putu. Nakon što su joj se zahvalili nadograđivanjem, počeli su joj nositi poklone iz raznih dijelova svijeta. Tako je danas riječ o riznici skupocjenih predmeta iz cijelog svijeta – kineskih vaza, porculana i srebra.&nbsp;

Blizina Budve i Tivata
Planirate li posjetiti Kotor, preporučujemo vam da svoj izlet spojite s izletom u Tivat i Budvu. Tivat se nalazi na drugoj strani bokokotorskog zaljeva i do tamo treba 30-ak minuta vožnje. U Tivatu svakako posjetite luku Porto Montenegro gdje se možete nagledati najljepših i najluksuznijih jahta na svijetu. 
Do Budve vam treba isto oko pola sata, a također možete stići busom.

Zemlja iz snova u kojoj prosječna plaća iznosi 8.600 maraka

Ovo je najopasnija rijeka na planeti: Izgleda kao mirni potok, ali samo su rijetki uspjeli izbjeći smrt kad su ušli u nju

Mjesto sudara drevnih civilizacija i raskršće između Evrope, Azije i Afrike: Otok bogate prošlosti i podijeljena Nikozija

Rim kakvog nema na razglednicama: Ovo nikako ne smijete raditi u "Vječnom gradu"

Veslaj desna strana, hajmo jače lijeva, spuštaj glavu, pazi stijena!

Putovanje od 7.000 dolara koje ne biste poželjeli ni neprijatelju

Nakon Japana, Edin Džeko sa suprugom Amrom odmara u Dubaiju

Novinarka "Avaza" u obilasku turskih ljetovališta: Destinacije za odmor duše i tijela

Čarobni vrt koji je postao nacionalni park u Kanadi

Okupljalište milijardera: Zavirite u najveću i najluksuzniju kuću na engleskom poluotoku bogataša

Ova je plaža nekoliko godina uzastopno birana za najljepšu na svijetu: Ne bez razloga

Najveći kruzer na svijetu isplovio iz Barcelone

Mnogi kažu da je ovo najbolji bar na svijetu, a čini se kako imaju pravo

Osam mjesta na svijetu koja su zabranjena za fotografiranje

Dablin: Grad dvoraca, muzeja, piva...

Crnogorski biser koji treba posjetiti barem jednom u životu

Putovanja

Zemlja iz snova u kojoj prosječna plaća iznosi 8.600 maraka

Ovo je najopasnija rijeka na planeti: Izgleda kao mirni potok, ali samo su rijetki uspjeli izbjeći smrt kad su ušli u nju

Mjesto sudara drevnih civilizacija i raskršće između Evrope, Azije i Afrike: Otok bogate prošlosti i podijeljena Nikozija

Rim kakvog nema na razglednicama: Ovo nikako ne smijete raditi u "Vječnom gradu"

Veslaj desna strana, hajmo jače lijeva, spuštaj glavu, pazi stijena!

Putovanje od 7.000 dolara koje ne biste poželjeli ni neprijatelju

Nakon Japana, Edin Džeko sa suprugom Amrom odmara u Dubaiju

Novinarka "Avaza" u obilasku turskih ljetovališta: Destinacije za odmor duše i tijela

Čarobni vrt koji je postao nacionalni park u Kanadi

Okupljalište milijardera: Zavirite u najveću i najluksuzniju kuću na engleskom poluotoku bogataša

Ova je plaža nekoliko godina uzastopno birana za najljepšu na svijetu: Ne bez razloga

Najveći kruzer na svijetu isplovio iz Barcelone

Mnogi kažu da je ovo najbolji bar na svijetu, a čini se kako imaju pravo

Osam mjesta na svijetu koja su zabranjena za fotografiranje

Dablin: Grad dvoraca, muzeja, piva...

Crnogorski biser koji treba posjetiti barem jednom u životu