Popularne čizme "Ugg" nose se već godinama, a mnogi ih smatraju savršeno udobnom obućom za put. Ipak, australska aviokompanija "Kvantas" ima malo drugačije mišljenje o izgledu svojih putnika.

Džoan Kateral, pjevačica engleskog benda "The Human League", nedavno je ostala neprijatno iznenađena kada joj osoblje "Kvantasa" nije dozvolilo ulaz u poslovni salon (business lounge) na aerodromu u Melburnu, jer je nosila "Uggsice". 
Aviokompanija je smatrala da je pjevačica time prekršila pravila odjevanja, pri čemu su čizme ocjenjene kao "odjeća za spavanje". 
S obzirom na to da je pjevačica svoj problem iznijela na Twiteru, i zatražila odgovor aviokompanije, "Kvantas" je poručio da u svojim poslovnim salonima zahtjeva "kežual" odjevne kombinacije, a za provjeru izgleda posjetilaca zaduženo je osoblje. 
Tako je, između ostalog, navedeno da u njihov salon nije dozvoljen ulazak bez cipela, u papučama, ili u popularnim čizmama koje je Kateral nosila. 
Mnogi korisnici Twitera objasnili su da "Ugg" čizme nikako ne mogu da se smatraju "papučama", s obzirom na to da se već godinama nose u svim mogućim prilikama. 
Ipak, kompanija je ostala neumoljiva.

Aviokompanija putnici zabranila ulazak zbog ružnih čizama

Eljutera je jedan od nekoliko otoka koji se nalaze unutar arhipelaga na Bahamima, oko 80 km istočno od glavnog grada Nassau.

Dug je oko 180 kilometara, a ne nekim mjestima širok tek 1,6 kilometara. Upravo se na ovim najužim mjestima najbolje vidi ovaj spektakularni prizor: na jednoj strani svijetloplava voda plitkog Karipskog mora, a na drugoj potpuna suprotnost – duboki i modri Atlantski okean.

Jeda od najboljih pozicija za posmatranje ovog spoja je most Stakleni prozor, jedna od rijetkih lokacija gdje iz blizine možete vidjeti tamnoplavu vodu Atlantskog oceana s jedne strane ceste i mirnu tirkizno-zelenu vodu Karipskog mora s druge – odvojene stjenovitim prirodnim mostom širokim desetak metara.

Stakleni prozor je izgrađen na prirodnom mostu koji veže dva dijela Eljutere, a ubrzo je nakon izgradnje postao i najposjećenija destinacija otoka. Prirodni kameni most koji veže sjevernu i južnu Eljuteru postoji već stoljećima, ali ga je niz uragana koji su pogodili otok 1940-ih gotovo uništio. Tada je odlučeno da se ojača betonom, pa je na njemu konačno izgrađen i pravi most, poznat kao Stakleni prozor.

Zbog sila Atlantskog okeana s jedne i Karipskog mora s druge strane, ovaj most se konstantno mora obnavljati. Nakon uragana Floyda, koji je pogodio otok 1999. godine od mosta gotovo ništa nije ostalo, a iako se popravio u roku od nekoliko mjeseci, geografija otoka se zauvijek promijenila. Čak i nakon više od jednog desetljeća od ovog nemilog događaja radnici svakodnevno popravljaju tek nastale pukotine na mostu, samo da bi sljedećeg dana već pronašli nove.

Eljutera, mjesto gdje se spajaju Atlantski okean i Karipsko more

Iako se ne vidi s Mjeseca, u šta još mnogi pogrešno vjeruju, Kineski zid i dalje je jedna od najpoznatijih građevina, a kad pročitate koje sve tajne skriva, bit će vam još i fascinantniji.Građen je stoljećima – prve utvrde za odbranu od napada nastale su još u petom stoljeću prije nove ere, a gradnja je nastavljena sve do 17. stoljeća.Najpoznatiji dijelovi zida građeni su ipak između 15. i 17. stoljeća, za vrijeme dinastije Ming, kad je zid dobio prepoznatljiv oblik koji danas najčešće i viđamo na fotografijama.Kad je cijeli zid povezan, protezao se na ukupno 8.851 kilometara, s prosječnom visinom od 15, a širine sedam metara.UNESCO ga je u međuvremenu uvrstio na popis svjetske baštine, a do dana današnjeg ostao je jedna od najfascinantnijih građevina koje su napravile ljudske ruke.Naravno, uz takvu građevinu vezane su i brojne legende. S koljena na koljeno rado se prepričava priča plemenite i hrabre djevojke Meng Jiang Nu, koja se zaljubila i udala za Fan Žilianga (Xiliang). Iako je željela sakriti svog mladoženju od kineskih vlasti koji su tražili radnu snagu za građenje zida, Fana su odveli upravo s tim ciljem. Meng nije više od godine čula nikakve vijesti o svom suprugu, pa ga je odlučila posjetiti.

Na dugom putovanju koje je potrajalo dvije godine naišla je na mnoge prirodne prepreke, ali je konačno došla do dijela zida na kojem je radio njen suprug.

Nažalost, prešla je toliki put da bi saznala kako je Fan umro od iscrpljenosti.

Čuvši to, Meng nije mogla zadržati svoju tugu, tako da je plakala tri dana uzastopno.

Legenda kaže kako je usljed toliko plakanja Meng svojim suzama srušila dio zida.

Legendom o Meng i Fanu željelo se ukazati na to koliko je ljudi životom platilo izgradnju zida radeći u teškim i nemogućim uvjetima.

Neki historičari tvrde da je zid gradilo gotovo dva miliona radnika, te da su mnogi završili s fatalnim posljedicama zbog neishranjenosti, umora ili nesretnim slučajem, piše portal Punkufer.hr.

Postoje jezive priče da su sva ta tijela zazidana u Kineski zid te su postala sastavni dio te turističke atrakcije, koju svake godine posjete milioni svjetskih putnika.

Istina ili laž? Nismo sigurni želimo li u ovom slučaju znati pravu istinu...

(Ne)otkrivene tajne Kineskog zida od kojih biste se mogli naježiti

Svako sjećanje pati od zaborava, a nerijetko su mi bližnji znali prebaciti da me je “posjetio Alzheimer”, a ruku na srce, ni ja se ne bih mogla sa stopostotnom sigurnošću zakleti u svoje fotografsko pamćenje.&nbsp; 
Izvjesno je da sam zbog toga u nekim pričama u kojima sam poznanicima pokušala dočarati Rio de Žaneiro, sigurno izostavila neke živopisne krajeve ili zanimljive događaje sa mog putovanja u ovaj brazilski grad, u kojem sam se zadržala 24 dana u 2016. godini. No, sa sigurnošću sam im mogla prenijeti svoju emociju na ovaj čisti egzotizam, a ne do detalja precizno ispričanu posjetu Glavi šećera.

Nesvakidašnji običaj

Jer, slike govore i više od hiljadu riječi, a vizuelno, historijom protkane tribine Marakane, savršen pogled s Korkovada, blistavi pijesak Ipaneme… može vidjeti bilo ko ko se i najmanje služi internetom. I imati osjećaj da je već bio tamo, da pripada tom svijetu.

E, pa meni, sa prosječnim sjećanjem približno dvije godine nakon povratka, ne pada na pamet da nabrajam šta se sve u Riju može vidjeti niti da prosipam patetične izraze, kojih i u pisanju i u životu ima previše, o ljepotama Latinske Amerike, o kojima su napisani, bezmalo, milioni redova.

Iz ove perspektive, da čitav život živim tamo, taj grad ne bih mogla definirati, jer je Rio de Žaneiro spoj nespojivog, konglomerat kultura, rasa i nacija, grad frenetičnog hedonizma i dom sveprisutnog kriminala. Grad s najljepšim plažama, bajkovitim prizorima u ritmu Sinatrine pjesme “Brazil, Brazil”, ali i sirotinjskim naseljima koja se neprestano šire i kriju u sebi najzloglasnije kriminalce.

Pa, krenimo nekim redom. Kako li su se po svemu prosječnoj Bosanki odvijala ta 24 dana u bijelom svijetu?

Jezik - pjevljivi portugalsko-brazilski. "Obrigada, Muzeu đe belas arćes, Kopakabaaaaana..." I tako unedogled pjevljivih, milozvučnih riječi. Ali, šta možete očekivati kada se nađete na stanici metroa i kada od 10 upitanih Brazilaca, svaki od njih zna samo klimnuti glavom na engleskom?

A pri tome vas Milica, drugarica iz srednje škole, s kojom se niste vidjeli 10 godina i sreli ste se u Riju na Olimpijskim igrama, obavještava da je samo stanicu dalje zloglasna favela.

Naravno, ni ona nema pojma u kojem pravcu je ta stanica i ta favela, a vi samo tražite pijacu, za koju su vam rekli da je u blizini, da kupite magnete.

I u tim situacijama ne ostaje vam ništa drugo nego da neke riječi što glasnije i što učestalije ponavljate. Uvijek upali. I nakon kraćeg izdiranja, ljubazni Brazilci, od kojih je većina propustila vožnju da bi vama pomogla, upućuje vas na pravu stranu.

Ali, ako se kojim slučajem i nađete u Riju i ako se dogodi da nesmotreno zalutate u “mračni kraj”, može vas iznenaditi jedan nesvakidašnji običaj lokalnog stanovništva. Kad primijete da je turista pod budnim okom grupe nečasnih namjera, građani Rija opkolit će stranca sa svih strana i nastaviti zajedno s njim sve dok džeparoši ne shvate poruku. U prvom momentu svakome će se od ovog performansa zalediti krv u žilama i odsjeći noge, ali će ubrzo shvatiti da je u pitanju neobična solidarnost, koja nekad može da spasi i život. 

Titine značke 

I zato moj Brazil nisu izvještaji o crnoj hronici i stopi kriminala, o favelama, besprijekornom pogledu s Korkovada, zalascima sunca na Ipanemi i uređenim šetalištima na tamošnjim avenijama. U moderno doba, ne moraš mrdnuti iz kuće, a da sve to vidiš.

Moj Brazil je Renato, najduhovitiji čovjek kojeg sam u životu upoznala, Džeferson, koji me je učio portugalski jezik i kako se izgovara Kopakabana (koja se izgovara sa jednim dugim “a” na pretposljednjem slogu, potpuno drugačije nego što smo mi to zamišljali), žena kojoj nije više od 35, a koja mi je u autobusu pokazivala sliku unuke, dječačić koji se od sreće rukovao sa mnom kada mi je prstima pokazao koliko novca treba da dam za magnete, taksista koji me je pokušao “oguliti”, ali je na kraju pristao da platim upola manje nego što trebam, starac koji je u blizini Olimpijskog sela prodavao značke, među kojima su bile i Titine i “Energoinvestove”. 

Iako su duboko podijeljeno društvo s bezbroj problema, svaki trenutak, svako lice koje sam vidjela, svaki kutak u koji sam zavirila, dio su jednog posebnog, drugačijeg Brazila. Stvarnog Brazila. 


Klasična scena iz filma 

Prije nego što sam stigla u Brazil, bila sam sigurna da se prizori iz filma nikad ne događaju u pravom životu. Ali, odlazak na Kopakabanu bio je upravo takav, klasična scena iz filma.

Dok se približavate najpoznatijoj plaži na svijetu, iz poprečnih ulica naviru njegovana ženska tijela u minijaturnim kupaćim kostimima. A na Kopakabani već uveliko paradiraju i nadmeću se bicepsi, iako ljeto na toj strani Zemlje nije bilo ni blizu. Kod prodavača na plaži uzmete kaipirinju za 12 reala (približno četiri eura), nacionalno piće i zabava može da počne.

Topao i druželjubiv narod

Brazilci su topao i druželjubiv narod, koji voli da se zabavlja. Ne treba im mnogo, samo dobro raspoloženje, muzika, slobodan prostor, neizostavna kaipirinja. Maksimalna opuštenost, crvenkasto sunce i topao pijesak Kopakabane, uz ispreplitanje brazilskih ritmova i urbane muzike iz barova na plaži... To je taj bajkoviti prizor, Rio u bojama, u svoj svojoj ljepoti i kontrastima.

Šta je mogla prosječna bh. građanka za 24 dana u ovom gradu: Rio - grad hedonizma i dom sveprisutnog kriminala

Albanija ima neke od najboljih pejzaža, drevnih ruševina i plaža, ali je i dalje jedna od najskrivanijih destinacija u Evropi, u kojoj i dalje nema gužvi turista, piše turistički internet-portal Travel Women.

U Albaniji se nalaze predivne plaže u grčkom stilu, drevni zamkovi koji izgledaju kao u Velsu, te široka šetališta prepuna kafića kao u Barceloni.

Sve to je upakovano u jednu prekrasnu, jeftinu i potpuno neistraženu lokaciju.

Razlozi za posjetu toj zemlji su: niske cijene smještaja, robe i usluga, manjak utjecaja savremenog doba, drevna sela, nevjerovatna priroda, netaknute plaže, organska prehrana, nevjerovatna historija, topli ljudi, manjak potrebe detaljnog planiranja putovanja, gradovi na UNESCO-vom spisku svjetske baštine, te činjenica da će posjetioci iskusiti sasvim novo, drugačije mjesto, prenosi ATA.

Albanija je čak uvrštena među 18 destinacija koje ovaj portal preporučuje za 2018. godinu.

Portal Travel Women iznio 11 'skrivenih' razloga zašto posjetiti Albaniju

Turizam cvjeta širom svijeta i koliko god to donosilo profita, javlja se i zabrinutost u mnogim, posebno manjim državama, jer veliki broj posjetilaca šteti ekološkoj ravnoteži. Jedna mala država, zapravo 13. najmanja na svijetu, Palau, našla je način kako da se izbori sa ovim problemom, prenosi Punkufer.hr.Pošto imaju svega 20 hiljada stanovnika, a godišnje ih posjeti i više od 160 hiljada turista, ta se brojka već odrazila na okolinu, pa je lokalna vlast odlučila da uvede u svoju zakonsku regulativu, nešto čime bi se tome stalo na kraj.

Svaki putnik koji dođe na Palau u svoj pasoš dobiće odštampanu zakletvu koju će morati da potpiše prije nego mu se odobri ulazak u zemlju.

U toj zakletvi stoji: “Djeco Palaua, kunem se ovom zakletvom kao vaš gost, da ću čuvati i štititi vaš prelijepi i jedinstveni ostrvski dom. Zaklinjem se da ću ga tretirati kao blago i istraživati sa sviješću. Neću uzeti ništa što ne treba. Neću škoditi onome što ne škodi meni. Jedini otisci koje ću ostaviti jesu oni koji će se isprati.“

Palau je time postala prva zemlja u svijetu koja je uvela ovakav tip zakletve u svoj zakon. Zakletva se temelji na dugogodišnjem nastojanju da se zaustavi pretjerano uništavanje i iskorišćavanje prirodnih resursa.

Stanovnici se nadaju da će ovom zakletvom putnici koji borave na ostrvu lakše shvatiti da igraju ključnu ulogu u očuvanju ostrva za buduće generacije, jer većina nije niti svjesna otisaka koje ostavlja.

Iako je inicijativa prvenstveno pokrenuta da se smanji šteta po okolinu zbog prevelikog broja turista, poštuju je i stanovnici. Djeca će u školi početi da uče o ekologiji i očuvanju svoje okoline, a i odraslima će biti omogućeni posebni programi za učenje odgovornog ponašanja prema okolini.

Da se vlasti nimalo ne šale s ovom zakletvom, dokazuje i kazna koju turisti plaćaju – kazna za kršenje, a iznos je do milion dolara.

Palau je zapravo arhipelag od 200 prirodnih vulkanskih i krečnjačkih ostrva, smještenih u Tihom okeanu, između Japana i Australije.

Ova ostrva bogata su predivnim čistim plažama i šumama koje mame turiste. Imaju i utočište za morske pse veličine Kalifornije, zabranili su bušenje svog podmorja zbog nafte i komercijalno ribarenje.

Da bi posjetili ovu zemlju morate prvo da položite zakletvu

Iako je tek oko 200 kilometara udaljen od centra Los Anđelesa, za Karizo znaju samo rijetki Amerikanci, prenosi Punkufer.Ova zapanjujuća ravnica u kalifornijskom okrugu San Luis Obispo, dugačka 80 km i široka 24 km, proglašena je 2001. godine nacionalnim spomenikom SAD.

U 18. vijeku mala grupa španskih i portugalskih istraživača planirala je da je naseli, ali je naišla na nepremostive probleme, neprobojan planinski lanac Temblor, koji je sprečavao prodor sa sjevera.

Karizo se nalazi i na rasjedu San Andreas, zbog čega je riječ o prostoru s jakom seizmičkom aktivnošću.

Zato ne čudi što je godinama bio jedno od najizolovanijih mjesta u Kaliforniji.

S južne strane se prostire nešto pitomiji Kalijente Rendž, koji je pun monumentalnih stijena, a u sredini Kariza nalaze se polja soli, koja se u rijetkim slučajevima kiše ispune vodom i pretvaraju u ogromna jezera.

Geografska izolacija i manjak pitke vode čine ravnicu Karizo mjestom koje nije pogodno za život ljudi, što dokazuje šačica napuštenih farmi u kojima su pojedinci godinama bezuspješno pokušavali da zarade hljeb.

Otkako je prostor proglašen nacionalnim spomenikom, izgrađene su ulice koje su olakšale dolazak. Osim toga, uređeni su putevi za ljubitelje hodanja, biciklizma ili jahanja konja.

Uprkos tome, Karizo svake godine posjeti samo 30.000 osoba. Poređenja radi, Nacionalni park Džošua Tri udaljen je od Los Anđelesa 225 kilometara, a svake godine posjeti ga 1,6 miliona ljudi.

Zaboravljeno mjesto koje nije stvoreno za ljude

Odigrajte malu, bezazlenu igru – „Uoči kul mjesto“, a uputstva su uglavnom u samom naslovu:1. Gvožđara u Kanberi
2. Bilo koje mjesto u Velikoj Britaniji koje nije London
3. Kuba

Je li vaš odgovor „Kuba“? Onda čestitam! Odgovor je tačan i vi instinktivno razumijete nijanse ove priče. A to je zato što su neka mjesta kul (kao što i sami znate), dok druga to nisu (i to ste potpuno skapirali!), a odlasci na kul mjesta izgledaju dobro na Instagramu. I ne samo to, već i predviđanja koja mjesta najbolje izgledaju na Instagramu utiču na to koliko će se ljudima dopasti to što ste ih posjetili. A postoji i studija koja to dokazuje.

Univerzitet u Džordžiji ispitao je 758 ljudi o njihovoj želji da posjete Kubu. Od svih destinacija, Kuba je izabrana zato što je nedavno postala dostupna turistima iz SAD. Zbog toga što je ova zemlja toliko dugo bila zatvorena, smatra se da je odlazak u nju autentično putničko iskustvo, ali samo na kratke staze. Kao što se ističe u studiji, „Narativ ’vidi Kubu prije nego što postane mekdonaldizovana’ prihvaćen je od strane mase američkih turista“.

Imajući to na umu, istraživači su ispitanicima postavljali pitanja da li žele da je posjete u toku naredne godine, narednih pet ili deset. Zatim su ljudima postavili nekoliko pitanja o njihovim motivima za putovanje, na osnovu vremenskog okvira koji su odabrali. A odgovori su indikativni: ljudi koji žele da odu na Kubu u nastupajućoj godini su najvjerovatnije motivisani time da dobiju „lajkove“ na društvenim mrežama, dok ljude koji su spremni da sačekaju 5 do 10 godine najvjerovatnije zanima ova zemlja kao takva.

Kao što su istraživači prilično ironično primijetili: „Simbolička vrijednost postavljanja putničkih iskustava na društvenim mrežama ima veći uticaj na želju za putovanjem, kratkoročno gledano, u poređenju sa dugoročnom željom za putovanjem“.

Ovakva otkrića korisna su za turističke agencije jer „destinacije sa visokim potencijalom na društvenim mrežama mogu da im pomognu da iskoriste ’efekat kačenja na trend’ ili ’snobovski efekat’, kako im popularnost raste ili opada“.

Većina ljudi putuje zbog “lajkova”

Ulaznica za rimski Panteon od 2. maja 2018. godine koštat će dva eura, prenijela je italijanska agencija Ansa.

Sporazum kojim je predviđena cijena ulaznice potpisali su u ime Ministarstva kulture Italije i Rimskog vikarijata resorni ministar i generalni vikar.

Italijansko Ministarstvo kulture navelo je da će novac prikupljen od ulaznica biti iskorišten za unaprijeđenje zaštite Panteona, ali i, kako je navedeno, “bezbjednosti tokom posjeta”.
&nbsp;Ulaz će i dalje će biti besplatan za osobe koje prisustvuju vjerskim službama u rimski Panteonu koji se sada koristi kao kršćanska crkva, piše agencija Ansa.&nbsp;
Panteon je jedan od najpoznatijih spomenika u Rimu, a prvobitno je bio hram posvećen svim Rimskim bogovima.

Unutar Panteona nalazi se grob renesansnog umjetnika Rafaela.

Ulaz u Panteon od sljedeće godine koštaće dva eura

Ukoliko tražite zaposlenje i pruži vam se prilika raditi u Libanonu, bio bi to pun pogodak. Zašto? Zato što Libanonci od svega najviše vole državne praznike, kojih imaju čak 16!Drugačija situacija Nije prošlo mnogo vremena otkad su na spomen države Libanon i glavnog grada Bejruta, ljudi odmahivali glavom.Naime, nekad je u ovoj zemlji bjesnio rat, a na sam spomen Bejruta ljudi bi se prestrašili.Danas je situacija mnogo drugačija, pa ukoliko se odlučite posjetiti ovu zemlju, red je da ponešto naučite i o njenoj historiji. Mnoge gradove nazivaju "Parizom", a glavni grad Libanona, Bejrut, također je jedan od njih.Ovaj naziv vuče porijeklo iz pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća, kad je "elita" Bejrut doživljavala sjajnom alternativom Azurnoj obali.Također, postoji i još jedan razlog za ovaj naziv, a taj je činjenica kako je zemlja od 1920. do 1943. godine bila pod francuskom vlašću.U samom Bejrutu, i dan danas je snažan francuski utjecaj. U Bejrutu dobro zapamtite ime "Ramlet al - Baida". Naime, riječ je o prekrasnoj dugačkoj pješčanoj plaži, koja se praktički nastavlja na centar grada.Svi puše Pijesak se ovdje ne bi posramio ni onog iz Barcelone ili Azurne obale, a ni Bejrut se ne treba sramiti slavnijih i razvikanijih mediteranskih gradova. Jedna stvar koju je nemoguće ne primijetiti u Libanonu jeste da gotovo svi puše!Duhanski dim i dalje je strašno popularan, o čemu jasno govore i podaci Svjetske zdravstvene organizacije.Naime, Libanonci su treća nacija na svijetu prema broju pušača, a situacija je gora samo u Crnoj Gori i Bjelorusiji.
Što se tiče Bliskog Istoka, Libanon je druga najmanja zemlja, odmah poslije Bahraina, a ako gledamo površinu, 206 Libanona stalo bi u Saudijsku Arabiju.Cesta koja vodi prema Balbeku poznata je po mnoštvu vinograda. Vino se tu proizvodi još od pamtivijeka (rimska vremena), a teren je idealan za mnoge sorte.Ako vas put nanese tu, posjetite vinariju "Chateau Ksara" s kojom ne možete pogriješiti.
Od Libanonaca više odmaraju jedino Indijci i Kolumbijci, koji na posao ne moraju doći 18 dana u godini, piše portal Punkufer.hr.

Zemlja duhanskog dima i izvrsnih vina u kojoj slave čak 16 praznika

Vilenjaci su, prema legendi, djeca smrtnih ljudi i besmrtnih vila, malena mitološka bića, šiljatih ušiju koja donose sreću. Glasno "DA" Međutim, da li vilenjaci postoje van Tolkinovih romana i mitologije germanskih i slovenskih naroda? Ukoliko pitate većinu Islanđana, dobit ćete prijeki pogled i jedno glasno "DA".Naime, 54 posto Islanđana vjeruje u njihovo postojanje. Njihovo vjerovanje da se "dobri ljudi" i dalje kriju među stijenama navelo ih je da čak promijene i svoje urbanističke planove kako ne bi gradili puteve i naselja na mjestima gdje žive vilenjaci. Stanovnici Habnarfjerdira, malenog grada u blizini prijestonice Rejkjavika, posebno su ponosni visokom koncentracijom vilenjaka.Postoje turističke ture gdje vodiči pokazuju poznate vilenjačke lokacije, uključujući i veliku stijenu Hamarin, gdje žive kralj i kraljica vilenjaka, a zbog koje je prije petnaestak godina put morao da bude preusmjeren da se vilenjaci ne bi uznemirili.Bivši član parlamenta se čak zaklinje da mu je u saobraćajnoj nesreći život spasila upravo porodica vilenjaka. Vilenjačko brdo U obližnjem Kopavoguru, dionica Vilobrežnog puta je morala da bude sužena sedamdesetih godina sa dvije trake na samo jednu pošto su se građevinske mašine neprekidno kvarile dok su pokušavale da unište stijenu u kojoj, vjerovalo se i vjeruje se i dalje, žive vilenjaci.Stijena je i dalje tu, mada se ne zna da li su tu i dalje njeni stanari.
U istom gradiću, sredinom devedesetih, operater buldožera Hjortur Hjartarson je umalo upao u nevolje nakon što je poznato vilenjačko brdo pokušao da sruši zbog izgradnje groblja. Ako je vjerovati lokalnom stanovništvu, tokom zime su najveće šanse da vidite vilenjake. Naime, tokom Božića i Novogodišnje noći, vilenjaci su u potrazi za novim domom.Umjesto Djeda Mraza, Islanđani imaju 13 Jula Ladsa (naravno, vilenjaka) koji svima donose veselje i poklone. Ukoliko u ovoj malenoj zemlji želite da saznate još nešto o vilenjacima, svakako možete pohađati kurs u Školi vilenjaka koja se nalazi u glavnom gradu, piše National Geographic.

Više od polovine stanovnika ove zemlje vjeruje u vilenjake

Na iznenađenje mnogih, Hamburg je izabran kako najbolji svjetski grad za noćne provode.&nbsp;Veliki favorit ovakvih izbora – Berlin, zauzima treće mjesto, dok London i Tokio nisu ni blizu vrha. Prvi zauzima 26. mjesto, a drugi je tek 41.

Za ovu listu najboljih gradova za noćne izlaske odgovorna je platforma Hostelworld, koja je u svom istraživanju uključila stavove 4.100 ljudi iz 41 gradova svijeta.

Oni su imali zadatak da komentarišu sljedećih pet aspekata noćnog života različitih gradova:

-Kvalitet i raznovrsnost sadržaja u večernjim satima-Otvorenost i srdačnost lokalnog stanovništva (uključujući i njihov odnos prema turistima i lakoću upoznavanja novih ljudi)
-Opštu sigurnost u gradu
-Lakoću snalaženja i kvalitet gradskog prijevoza i taksija
-Troškove izlaska

Hamburg se našao na prvom mjestu jer je ocijenjen kao vrlo dobro mjesto za upoznavanje novih ljudi. Stanovnici grada su prijateljski nastrojeni prema pridošlicama, a većina interesantnih mjesta noćnog života su relativno malo udaljena jedna od drugih ili su dobro povezana gradskim prijevozom, prenosi Citymagazine.rs.

Drugi grad na listi, Kopenhagen, se može pohvaliti kvalitetnim sadržajima i velikoj sigurnosti na ulicima u večernjim satima. S druge strane, visoke cijene su ga spriječile da se nađe na vrhu ove godine.
Pogledajte kako izgleda kompletna lista prvih deset gradova svijeta rangiranih po kvalitetu noćnog života na osnovu istraživanja platforme Hostelworld:

Hamburg (Njemačka)

Kopenhagen (Danska)

Berlin (Njemačka)

Dablin (Irska)

Amsterdam (Holandija)

San Francisko (SAD)

Geteborg (Švedska)

Prag (Češka Republika)

Varšava (Poljska)

Njujork (SAD)

U ovom gradu je najbolji noćni život u svijetu

Pored Azurne obale, evropskih metropola, velikih katedrala i mnogih drugih atrakcija koje krase Evropu i privlače turiste širom svijeta, postoje i ona mjesta koja liče na najstrašniji horor film. Izdvojili smo listu najpopularnijih ukletih destinacija u Evropi, piše Daily Mail.

Kapela kostiju, Portugal

Kapela je izgrađena od kostiju više od 5.000 monaha. Pored zidova sačinjenih od poslaganih kostiju vise i dva skoro kompletna skeleta, jedan od odrasle osobe drugi od djeteta.

&nbsp;Sedlek kosturnica, Češka

Slično kao i kapela u Portugalu, i enterijer ove malene crkve čine ostaci više od 40.000 ljudi. Pažljivo poređane i sklopljene lobanje i kosti sačinjavaju krst i veliki luster unutar male kapele u predgrađu poznate turističke destinacije, Kutna Hora u Češkoj.

Katakombe Kapucinera u Palermu, Italija

Iako je prvo bilo namijenjeno za umrle monahe, vremenom je sahranjivanje na ovom mjestu postalo statusni simbol, a neki leševi stari su i pet vjekova. Mumificirana tijela ređana su na hodnicima postavljena uza zid, a definitivno najpoznatije tijelo je ono dvogodišnje Rozalije Lombardo, poznatije i kao “Uspavana ljepotica kapucinskih katakombi”.

Pripjat, Ukrajina

Nekada živahno mjesto, a danas grad duhova. Zbog velike Černobiljske nuklearne katastrofe 1986. godine, ovaj grad pored Černobilja izgleda kao niz scena iz nekog postapokaliptičnog horor filma.

Crkva Sv. Đorđa, Češka

Srednjovjekovna crkva u selu Lukova ruinirana je 1968. godine kada se crkveni krov obrušio usred jedne sahrane. Mještani su crkvu napustili, jer su taj događaj smatrali kao znak od Boga da je crkva ukleta. Umjetnik Jakub Hadrava je bio zadužen da crkvici udahne nov život svojom gipsanom instalacijom u obliku duhova. Međutim, niko nije ni slutio da će crkva Sv. Đorđa postati svjetska turistička destinacija.

Vojna bolnica Belic Hajlšteten, Njemačka

Vojna bolnica izgrađena je 1898. godine kako bi lečila oboljele od tuberkuloze. Ništa tu ne bi bilo sporno da ne postoji podatak da je u ovoj bolnici od sigurne smrti za vrijeme Prvog svjetskog rata spašen kasnije vođa nacističke Njemačke, Adolf Hitler. Oni koji se usude da posjete bolnicu danas mogu i dalje da vide bolničke krevete, instrumente, jer ništa nije pomjereno od onog dana kada je napuštena 1995. godine. Ostala je ista jeziva tišina koja vlada ovim prostorom.

Staro jevrejsko groblje u Pragu, Češka

Groblje je smješteno u Jevrejskoj četvrti, a zanimljivo je što se zbog manjka mjesta moralo širiti vertikalno, što znači da danas ima 12 slojeva. Najstariji spomenici datiraju još od 1478. godine, a vidljivo je samo 12.000 grobova. Vjeruje se da je na tom prostoru svoju vječnu kuću pronašlo čak 100.000 ljudi.

Brdo krstova, Litvanija

Ovo mjesto predstavlja simbol litvanske borbe za nezavisnost od ruskog imperijalizma. Ne znajući gdje su njihovi najdraži izgubili živote u toj borbi, Litvanci su na ovom brdu počeli da postavljaju krstove. Brdo krstova postalo je mjesto hodočašća gdje mnogi dolaze da se mole Isusu Hristu.

Most Overtaun, Škotska

Most izgrađen u viktorijanskom stilu smatra se tačkom gdje se život i smrt susreću oči u oči i da je zbog toga uklet. Već 70 godina psi spontano skaču sa tog mosta, jer postoji neka sila koja ih vuče na dole. Pored toga, prepričava se i legenda da je jedan čovjek bacio svoju novorođenu bebu u smrt vjerujući da je ona otjelotvorenje đavola.

Maunsel tvrđave, Velika Britanija

Crveni tornjevi na obali Kenta izgrađeni su kako bi odbranili Veliku Britaniju od invazije nacista za vrijeme Drugog svjetskog rata. Godine 1956. su napuštene i sada ih ispunjava huk vjetrova sa mora.

Deset najstrašnijih turističkih atrakcija u Evropi: Kapela kostiju, prazna Hitlerova bolnica

Snijeg, magla, vjetar.... Zimska idila koja se može vidjeti i doživjeti na obroncima poljskih planina.

Kerol Ninarovic fotograf i zaljubljenik u zimu, svoj fokus stavlja upravo na zimsku čaroliju. Snježne pahulje i bijeli pokrivač predstavljaju onu pokretačku snagu zahvaljujući kojoj ova mlada fotografkinja stvara fotografije od kojih zastaje dah.

Upravo takve fotografije nastale su u Poljskoj. Zima i te kako zna da bude čarobna.

Zimska čarolija na poljskim planinama

Stanovnici švicarskog sela Albinena, u kantonu Valais, 30. novembra glasat će o novoj politici prema kojoj će osobama spremnima da u selo dođu živjeti barem deset godina ponuditi novac. Prema prijedlogu lokalne zajednice, zbog iseljavanja stanovnika iz sela Albinen, četveročlana bi porodica dobila 70.000 švicarskih franaka (oko 117.000 KM).Malo selo ima svega 240 stanovnika, a zbog iseljavanja su morali zatvoriti školu.
 Prijedlog podržava i uvjete koje je potrebno zadovoljiti.Odrasle osobe moraju biti mlađe od 45 godina i pristati na život u selu u trajanju od najmanje deset godina.U kupovinu ili izgradnju kuće treba uložiti najmanje 200.000 franaka (336.000 KM) i nekretnina mora biti stalni dom, a ne vikendica.Za to će novim stanovnicima ponuditi po 25.000 franaka (42.000 KM) za svaku odraslu osobu u porodici i dodatnih 10.000 franaka (16.000 KM) po djetetu, piše Local. "To je ulaganje u budućnost sela", piše u lokalnim novinama.Također, zagovornici ovog prijedloga tvrde da će zajednica profitirati od novih porodica kroz poreze, ugovore o izgradnji i kupovini namirnica i svega potrebnog u seoskoj trgovini."U najboljem slučaju će se ponovo otvoriti i škola u selu", zaključuju.Albinen ne nudi mnogo mogućnosti za zapošljavanje, ali prvi veliki gradovi udaljeni su oko pola sata vožnje.A na samo šest kilometara nalazi se termalno odmaralište Leukerbad.

Vapaj iz sela u Švicarskoj: "Dođite živjeti u naše selo, platit ćemo vam"

Prilikom posjete San Dijegu, Kalifornija bio sam prepun utisaka koje ću ponijeti u Bosnu. Mišljenja sam da je riječima veoma teško opisati sve ljepote i čari ovog putovanja i da o istima treba danima i danima pričati.&nbsp;Posjetili smo i Zološki vrt (zoo) u San Dijego. Radi se o prekrasnom zološkom vrtu, jednom među njstarijim zoo vrtova u svijetu koji nudi pogled na 3.700 vrsta životinja. Najbrojnije su pernate životinje među kojima prednjače flamingo, labudovi, patke, a kod dlakavih životinja najviše fotki napravil ismo snimajući polarne medvjede, jelene, lame, slonove, kamile, nosoroga, zebre, tigrove, gazele, srne, vjeverice i druge brojne životinje među kojima ima i velikih zmija koje do sada nismo i mali priliku da vidimo.&nbsp;Ovaj zološki vrt svakodenvo posjećuje na hiljade turista iz cijelog svijeta. Ništa nije ljepše od velikih, sređenih i zabavnih zoo vrtova koji pružaju utoćište – lijep dom rijetkim životinjama koje nikada ne biste mogli da vidite.&nbsp; &nbsp;Ako volite životinje preporučujemo vam da posjetite zoo vrt koji se nalazi u Parku u San Dijegu. U ovom vrtu možete vidjeti preko 3.700 vrsta životinja. Životinje su smještene u velikim i otvorenim prostorima, a posmatrači imaju odlične uslove za gledanje i fotografiranje životinja.San Dijego je drugi grad po veličini grad u Kaliforniji poslije Los Anđelesa i nalazi se na jugu te države, na samoj granici SAD i Meksika. Ovaj grad zanimljiv je za ljubitelje prriode i turiste na zapadnoj obali SAD koji ima suptropsku pustinjski klimu; znači, duga ljeta, kraće, uglavnom blage zime, sa kratkim periodima kiša.&nbsp;Neki trenuci mogu biti ulovljeni samo jednom u životu i kad se ti trenuci dogode – jedin o što možete učiniti jeste zapamtiti prelijepe životinje ili, još bolje ako imate kameru ili fotoaparat pri ruci, okinuti i zadržati te trenutke za vječnost.&nbsp;U ovom zoo, odmorite oči, mozak i dušu u jedin stvenom zološkom vrtu koji zaista vrijdedi vidjeti.&nbsp;Ovo je nebeski raj za brojne životinje, a posjetilac zoo vrta može posjetiti svaki dan.&nbsp;Posjetilaca i turista ima skoro cijele godine, a posebno u ljetnom periodu sa kontinentalnog dijela zemlje kao i iz Čikaga i okoline koji dolaze da se ogriju i kupaju u okeanu kod San Dijega.&nbsp;

Aviokompanija putnici zabranila ulazak zbog ružnih čizama

Eljutera, mjesto gdje se spajaju Atlantski okean i Karipsko more

(Ne)otkrivene tajne Kineskog zida od kojih biste se mogli naježiti

Šta je mogla prosječna bh. građanka za 24 dana u ovom gradu: Rio - grad hedonizma i dom sveprisutnog kriminala

Portal Travel Women iznio 11 'skrivenih' razloga zašto posjetiti Albaniju

Da bi posjetili ovu zemlju morate prvo da položite zakletvu

Zaboravljeno mjesto koje nije stvoreno za ljude

Većina ljudi putuje zbog “lajkova”

Ulaz u Panteon od sljedeće godine koštaće dva eura

Zemlja duhanskog dima i izvrsnih vina u kojoj slave čak 16 praznika

Više od polovine stanovnika ove zemlje vjeruje u vilenjake

U ovom gradu je najbolji noćni život u svijetu

Deset najstrašnijih turističkih atrakcija u Evropi: Kapela kostiju, prazna Hitlerova bolnica

Zimska čarolija na poljskim planinama

Vapaj iz sela u Švicarskoj: "Dođite živjeti u naše selo, platit ćemo vam"

Zološki vrt u San Dijegu je nebeski raj za turiste i ljubitelje prirode

Putovanja

Aviokompanija putnici zabranila ulazak zbog ružnih čizama

Eljutera, mjesto gdje se spajaju Atlantski okean i Karipsko more

(Ne)otkrivene tajne Kineskog zida od kojih biste se mogli naježiti

Šta je mogla prosječna bh. građanka za 24 dana u ovom gradu: Rio - grad hedonizma i dom sveprisutnog kriminala

Portal Travel Women iznio 11 'skrivenih' razloga zašto posjetiti Albaniju

Da bi posjetili ovu zemlju morate prvo da položite zakletvu

Zaboravljeno mjesto koje nije stvoreno za ljude

Većina ljudi putuje zbog “lajkova”

Ulaz u Panteon od sljedeće godine koštaće dva eura

Zemlja duhanskog dima i izvrsnih vina u kojoj slave čak 16 praznika

Više od polovine stanovnika ove zemlje vjeruje u vilenjake

U ovom gradu je najbolji noćni život u svijetu

Deset najstrašnijih turističkih atrakcija u Evropi: Kapela kostiju, prazna Hitlerova bolnica

Zimska čarolija na poljskim planinama

Vapaj iz sela u Švicarskoj: "Dođite živjeti u naše selo, platit ćemo vam"

Zološki vrt u San Dijegu je nebeski raj za turiste i ljubitelje prirode