Originalno obuhvatajući zapadni Antarktik i istočnu Australiju, o "Velikom južnom kontinentu" se teoretiziralo još od rimskih vremena i čak je djelimično otkriven u 17. stoljeću.

Međutim, trebala su gotovo četiri stoljeća da se geolozi konačno usaglase u vezi s novim kontinentom.

Terra Australis

Zbog toga, vratimo se na početno otkriće 1642. godine, kada je nizozemski trgovac i pomorac Abel Tasman krenuo u potragu za tajanstvenim osmim kontinentom, poznatim i kao Terra Australis na latinskom.

Krenuvši iz Jakarte (Indonezija), Tasman je sletio na Južni otok Novog Zelanda i počeo istraživati.

Prije nego što je uspio kročiti na kopno susreo je domorodačko stanovništvo Māori koji su bili, pa možemo reći, manje impresionirani evropskim mornarom.

Zapravo, bili su toliko frustrirani njegovom prisutnošću da su udarali u druge kanue koji su se pokušavali približiti kopnu i one koji su prenosili poruke glavnom brodu.

Nakon neuspjeha u pronalaženju nove zemlje Tasman se vratio kući i nikada se više nije vratio.

Ironično, ovo je bio prvi put da je bilo ko zabilježio informacije o misterioznom osmom kontinentu.

Većinom pod vodom

Gotovo 400 godina kasnije geolozi iz GNS-a su objavili otkriće novog kontinenta nazvanog Zealandia ili Te Riu-a-Māui, na maorskom dijalektu.

Ispostavilo se da je ovaj kontinent, koji ima otprilike 4,9 miliona kvadratnih kilometara i bio je skriven pred našim očima, većinom pod vodom.

Ovaj ogromni kontinent također je nekada bio dio drevnog superkontinenta Gondwana, koji je prije više od 500 miliona godina uključivao veći dio zapadnog Antarktika i istočne Australije.

Međutim, otprilike prije 105 miliona godina Zealandia se počela “odvajati” od superkontinenta iz razloga koje geolozi još potpuno ne razumiju.