Decembar je. Ono doba godine kada svi uživamo u božićnim i novogodišnjim filmovima, starijeg ili novijeg datuma.

Upravo jedan takav počeo je s prikazivanjem u bh. kinima - “Divlja noć” (Violent Night), zahvaljujući „Una Filmu“, distributeru filma studija „Universal“.

Topi cinizam

Glavnu ulogu, odnosno Djeda Mraza, onakvog kakvog nismo baš naviknuli gledati, igra Dejvid Harbor (David Harbour), posebno poznat po ulozi u megapopularnoj seriji “Stranger Things”.

U ekskluzivnom intervjuu, koji je za “Dnevni avaz” omogućio “Una Film”, Harbor govori o samom procesu snimanja te kako je Djeda Mraz “postao loš”, te šta je bilo potrebno kako bi našao ono dobro i ljudsko u sebi.

Pažljivo birate svoje projekte. Šta je to u “Divljoj noći” što Vas je navelo da budete dio projekta?

- U početku me samo zbunilo, ali generalno se uzbudim zbog stvari koje me zbunjuju. Kada su mi predstavili ovu vrstu nasilnog filma o Djeda Mrazu, mislio sam da to nema mnogo smisla. Zatim sam razgovarao s norveškim rediteljem Tomijem Virkolom (Tommy Wirkola), koji je veliki ljubitelj Božića, i producentom Dejvidom Ličom (Davidom Leitchom), koji je veliki fan akcionih filmova, i pročitao sam scenarij. Tada sam shvatio da je to veliki akcioni film s puno smiješnih stvari, a da se ispod krije ta predivna priča koja grije srce - o djevojčici kojoj nedostaje mnogo toga u porodičnom životu i potrebno joj je da vjeruje u Djeda Mraza. Dakle, postojalo je jedno katarzično iskustvo za koje sam mislio da bi bilo uzbudljivo shvatiti kako dolikuje. I nisam znao hoćemo li uspjeti, ali svakako je bilo uzbudljivo pokušati. Sada, mislim da je ispalo prilično dobro.

Oni koji su gledali film kažu da ovakvog Djeda Mraza nikada ranije nismo vidjeli. Čini se da je postao ogorčen i da gubi vjeru u ljudskost.

- Za mene veliko pitanje ovog filma je:”Ko je ovaj tip?” Postoje različite verzije ovog lika i mitologije koje sežu u prošlost, a mi smo to htjeli istražiti. Kada ga prvi put sretnemo, mrzi ono što je postao - što je tako za pohlepnu djecu i potrošače. A onda ga njegova vlastita nesreća na neki način odvede nazad do onoga što je bio prije nego što je postao Djed Mraz. Ali, kada je ova djevojčica u nevolji i traži da je zaštiti, vidimo kako se njegov cinizam topi i razumijemo da je imao veću svrhu i kako zapravo vjeruje u koncepte nestašnog i lijepog kao veće ideje. I mislim da se želi vratiti tome, što mu na neki način daje obnovljeni život.

Sigurno je to bio sjajan lik za igrati.

- Da, cijeli taj lik je bio zaista zabavan, jer imamo ovu vrstu mračnog tipa, koji je zarobljen u verziji sebe za koju je svijet mislio da jeste. On eksplodira jer djevojčici on treba da bude njen šampion. To je bilo sjajno za istražiti.

Vidimo njegovu lošu stranu i saznajemo o njegovoj prošlosti, koja seže sve do vikinškog doba, zar ne?

- Upravo tako, i time ćemo se jako zabaviti. Naš film seže u njegove početke, kada nije bio baš najfiniji momak.

Loša sila

Tu je i veliki negativac Skrudž (Scrooge), kojeg igra Džon Leguzamo (John Leguizamo).

- Volim Džona. Oboje smo Njujorčani, poznajem ga neko vrijeme i oduvijek sam želio raditi s njim. On podiže film, glumeći onu lošu silu koja treba da se suprotstavi Djeda Mrazu. Jednostavno ne mogu reći dovoljno dobrih stvari o Džonu.

Vjeran svom naslovu, film ima mnogo akcije. Kako je bilo snimati te scene dok ste odjeveni kao Djeda Mraz?

- Bilo je brutalno! Moram da kažem da nije šala šta ovi kaskaderi rade, a ja sam dao sve od sebe da budem u toku s njima. Ovaj nevjerovatni tim je snimio sve ove ludo sofisticirane filmove o “Johnu Wicku” i druge poput “Nobody”, i oni su u vrhu svoje igre. Trenirao sam mjesecima s njima radeći džudžicu i grčko-rimsko hrvanje, pokušavajući da održim korak najbolje što sam mogao. Ali bilo je teško i svaki dan sam bio tučen. Ponekad sam bio tako ranjiv i umoran kada bih stigao kući da bih se onesvijestio petnaest minuta kasnije.

Ton filma je prilično jedinstven. Šta je to Tomi Virkola unio u sve to kao reditelj?

- Tomi je bio fantastičan! Bio je tako kreativan i spontan, i zaista je želio da ispravi priču, fokusirajući se na njeno srce i odnose. Sjajno je imati reditelja koji je toliko pažljiv prema tim elementima u akcionom filmu. I on je zabavan. Tomi je iznutra kao malo dijete, a jako voli Božić. Donosio je takvu radost na setu svaki dan, ma koliko hladno bilo, i bilo mu je zadovoljstvo biti tu. Mislim da je Tomi Virkola napravio odličan film i zaista sam zahvalan što je on bio na njegovom čelu.

Duh Božića

I kako sada gledate na cijelo ovo iskustvo?

- Snimanje bilo kojeg filma je tako teško raditi, jer postoji toliko mnogo faza u procesu. Počinjete s nečim što je divlje neostvareno, nakon čega slijedi snimanje koje vam preuzima život, a onda konačno vidite kako je to sastavljeno. Ovaj projekt je za mene bio prilično poseban jer se čini da je svaki “građevinski blok” bio radosno stepenište koje vodi do nečega što je na kraju bilo tako zadovoljavajuće, što nije uvijek slučaj kako ovaj proces funkcionira. Tako da sam uzbuđen što ljudi to vide. I pošto je oko Božića, nadam se da će uhvatiti svoj duh. Za mene je to bilo zaista lijepo iskustvo.

Jeste li ikada mogli zamisliti da ćete jednog dana glumiti Djeda Mraza?

- Nikada u milion godina nisam zamišljao da ću glumiti Djeda Mraza! Ta uloga mi nikada nije bila na radaru. Razmišljao sam o mnogim različitim ulogama, ali Djeda Mraz nikada nije bio na spisku do sada.

Pa, kako biste onda opisali “Divlju noć”?

- Rekao bih da je to ludi akcioni film koji je u svojoj srži zapravo božićni film koji će vas natjerati da vjerujete u Djeda Mraza. A također će vas natjerati da vjerujete da vas Djeda Mraz može razbiti ako ste na listi nestašnih.

Nevinost i slatkoća

Srce filma je u toj povezanosti između 7-godišnje Trudi (Trudy) i Djeda Mraza. Kako je bilo raditi s mladim talentom kao što je Liah Brejdi (Leah Brady) na izgradnji te veze?

- Liah je profesionalac i divna je u filmu. Dakle, bilo je sjajno moći izgraditi taj odnos s njom. I zanimljivo je jer se većina dešava dok komuniciramo na radiju, ali s njom je bilo posebno. Liah ima tu jasnu nevinost i slatkoću koja sija kroz njen nastup, a ona je beskrajno harizmatična. Imali smo sreće što smo je imali u filmu.

Selfi uz “Ho, ho ho”

Šta Vam je prošlo kroz glavu kada ste se prvi put ugledali u kostimu?

- Sjećam se da sam se gledao u ogledalo nakon što sam prvi put obukao kostim i snimio selfi dok sam spontano govorio: "Ho, ho, ho." Bilo je nečeg tako divnog u tome. Bilo je posebno vidjeti kako se sve to spaja.

Bilo je dosta dana na setu koji su bili posebno smiješni, rekao je Harbor.