Pregrubo bi bilo reći da živimo u eri pomodarstva. Znate ono priklanjanje trendovima, uklapanje u masu, gubitak svake individualnosti, a sve s ciljem da se bude uspješan i popularan kao neko drugi. Toga je uvijek bilo i uvijek će biti, samo što je to danas možda najlakše uočiti.
Pomenuti fenomen vjerovatno je najupečatljiviji na estradnom nebu. Zaista je teško nabrojati čitavu plejadu pjevačica koje danas orbitiraju estradom, a koje su sve jedna drugoj nalik, sličnih imena i nadimaka, silikonskih ljepotica koje najčešće pjevaju o svojoj fatalnosti i visokom statusu u društvu. Svako i najmanje iskakanja iz tog sivila (čitaj crnila) garantuje skretanje pažnje javnosti na sebe, jer priznaćete “čudaci” su uvijek bar na trenutak bivali u centru pažnje.
To se desilo i Džejli Ramović. Ne zato što je čudak, već zato što se nije uklopila u ustaljeni šablon. Ona je imala i jednu sretnu okolnost koja joj je i pružila šansu da pobjegne od estradnih kalupa, a to je nesvakidašnji pjevački talenat.
Estradna karijera Džejle Ramović nije počela učešćem i pobjedom u “Zvezdama Granda”, ali je to ipak bila najveća prekretnica u istoj, te je zbog nje stekla simpatije publike širom regiona. Prošlo je neko vrijeme od njene, više nego zaslužene pobjede u pomenutom takmičenju, a publika je s nestrpljenjem očekivala da vidi i čuje Džejlu kao ostvarenu pjevačicu. Tada je objavljena pjesma “Ruine” i potvrđena priča o bježanju od kalupa, trendova, standarda. Bez golotinje, bez pretjeranih audio-vizuelnih efekata, bez cirkuzantskih koreografija, bez amoralnih poruka.
Slično je postupila i sada kada je objavila pjesmu „Sparta“. Očekivano, pjesma je vokalno impresivna. Autori teksta i kompozicije su Nemanja Antonić i Kosana Stojić. Pjesma donosi priču jedne disfunkcionalne veze i nesretne ljubavi. Lirski subjekt u pjesmi je djevojka koju guši odnos u kojem se našla, te je smogla snage da se izbori za svoju slobodu. Ovo je moja Sparta – poručuje u pjesmi, jasno aludirajući na bastion snage i neustrašivosti.