MINI THUMB

MINI THUMB 2

Velit necessitatibu

Dolorem officiis vit

test

podnalsov

nalsov

Consequat Sed expli

Ut quia atque magnam

novi

podnaslov

naslov

naslov slike

Titula fitnes cara Bosanca i Hercegovca Samira Bečića prati odavno, a prije nekoliko dana još jednom ju je opravdao. Naime, našu državu, kao i region i svijet obišla je vijest da je u Hjustonu, gradu u kojem Bečić odavno živi i radi, prema odluci tamošnjeg gradonačelnika Silvestera Tarnera (Sylvester Turnes), 10. januar proglašen Danom Samira Bečića. <h2>Velike mogućnosti</h2>Osim Bečića, titulu fitnes cara ponio je još jedino legendarni Arnold Švarceneger (Schwarzenegger).U ekskluzivnom intervjuu za „Dnevni avaz“ Bečić je otvoreno govorio o svojim počecima u Americi, uspjehu koji je za kratko vrijeme napravio te nam je otkrio koja mu je još neostvarena želja ostala kada je karijera u pitanju.Također, govorio nam je o saradnjama sa slavnim ličnostima, kao što je Čak Noris (Chuck Norris).Prilikom dogovora intervjua Bečić nam je otkrio da je dobio oko 50 zahtjeva za intervju samo s prostora Balkana.Dobili ste veliko priznanje, svoj dan u Hjustonu. Koliko Vam znači ovo, kako lično tako i što se tiče karijere?- Osobno sam ponizan i počastvovan što sam primio ovo izuzetno priznanje za svoj rad. To je definitivno prekretnica u mojoj karijeri koja mi omogućava veći javni angažman u sferama mog interesiranja kao što su filantropija, biznis i političko javno djelovanje.

Jeste li mogli sanjati da bi se to moglo desiti?- Ja sam došao u Ameriku prije 20 godina i primljen sam raširenih ruku. Od prvog dana sam se maksimalno angažirao da budem građanin za primjer, što u sferi moje profesije i osobnog ponašanja tako i javnog djelovanja. Poslije dvije godine nakon mog dolaska postao sam broj jedan fitnes trener u Americi, savjetnik gradonačelnika Hjustona Lija Brauna (Lee Brown) za zdravlje, posjedovao vlastitu kompaniju i bio okružen prijateljima koji mijenjaju svijet oko sebe. Svaki dan sam radio na tome da ovoj velikoj zemlji pokažem dužno poštovanje što mi je otvorila vrata i dala mogućnost da svoje dječije snove pretvorim u stvarnost. Poslije 20 godina Hjuston proglašava 10. januar kao zvanični Dan Samira Bečića. Amerika mi je dala mogućnost da svoj san pretvorim u javu.Kako ste i ranije isticali, u SAD ste od svog hobija uspjeli napraviti karijeru i postigli ste mnogo na tom polju. Zašto fitnes uopće, šta Vas je to privuklo?- Ja sam se bavio sportom od rane mladosti. Međutim, kad sam došao u Ameriku sa 23 godine, počinjem ozbiljno na to gledati kao na svoju profesiju. Fitnes je u Americi bio toliko važan i cijenjen da mi je omogućio djelovanje u drugim sferama mog interesiranja. Moje političko javno djelovanje počinje skoro u isto vrijeme kao i moja karijera u fitnesu. Poslije dvije godine od dolaska počinjem voditi najveći fitnes klub u Americi sa 300 zaposlenih i 45 hiljada članova.Međutim, moja najveća motivacija je bila da pomognem ljudima da zdravije i duže žive. Kao dječak u Bosni nisam mogao zaustaviti sva ta stradanja. Kroz fitnes sam pokušao vratiti milione izgubljenih godina.

Osvojili ste brojne nagrade, više puta ste proglašavani najboljim fitnes trenerom na svijetu. Postoji li još nešto što niste, a voljeli biste dostići na ovom polju?- Volio bih da me predsjednik Amerike Džo Bajden (Joe Biden) pozove kao savjetnika za fitnes i zdravlje u President's Council on Sport, Fitnes and Nutrition.U daleku Ameriku ste otišli davno. Jeste li ikada razmišljali o povratku u svoju domovinu?- Da, razmišljao sam.Šta Vam je tada bilo najteže?- Amerika je zemlja velikih mogućnosti ako ih znate prepoznati i uložite svoj potencijal. Ja sam već od ranog djetinjstva bio fasciniran Amerikom. To mi je omogućilo da se lakše priviknem na novo okruženje. Razlika ima, naravno, ali te razlike postoje i u samoj Americi. Teksas se razlikuje od Kalifornije ili države Njujork. Familija mi je nedostajala, a Bosna je bila daleko.<h2>Skromni doprinos</h2>Uvijek veliku pažnju posvećujete svojim korijenima i pratite sve što se dešava u Bosni i Hercegovini...- Posmatram iz daljine i djelujem u onim situacijama kad mislim da je krucijalno važno za budućnost BiH. Nadam se da moj skromni doprinos ima pozitivan efekt ne samo na situaciju nego i na ljude u BiH. Niste zaboravljeni. Mi smo uz vas!Sarađivali ste i sa slavnim ličnostima, uključujući Čaka Norisa (Chuck Norris). Po čemu pamtite tu saradnju?- Po njegovom ljudskom pristupu i razumijevanju.

Također, možete li nam reći s kim ste još sve radili, osim Norisa te sina Čarlija Šina (Charlie Sheen) Rudija Tomjanovića?- Radio sam s mnogim biznismenima, političarima, vjerskim liderima i medijskim ličnostima koje ste, vjerovatno, vidjeli na televiziji. Međutim, moji ugovori mi ne dozvoljavaju da objavim njihova imena. Ali mogu vam dati ovaj podatak. Jedan od biznismena ima imovinu vrijednu 36 milijardi dolara. Ja sam njihov savjetnik i njihovih kompanija – ne samo za zdravlje. Već 15 godina ja ne treniram ljude u klasičnom smislu. Oni imaju svoje trenere, kuhare, fizioterapeute.Planirate li uskoro doći u BiH?- Vidimo se uskoro na kafi u „Avazu“.<h2>Bolji rezultati uz „ReSync Methodu“</h2>Možete li nam približiti šta je to „ReSync Methoda"?- To je metoda treninga kada vaše tijelo koristite umjesto fitnes mašina. Skup vježbi različitog intenziteta za poboljšanje snage, kardiovaskularne izdržljivosti, mobilnosti i fleksibilnosti. To omogućava osobama koje nemaju vremena da idu u fitnes centar da kod kuće ili u birou imaju trening koji u kratkom periodu duplicira isti, ako ne i bolji rezultat.<h2>Apple i bosanski jezik</h2>Pokrenuli ste i pitanje uvođenja bosanskog jezika u Appleove sisteme. Svjesni ili ne, to je ogromna promocija ove male zemlje…- Apple je jedna od najvećih kompanija na svijetu i imaju izvanredne produkte. Moj magazin „Health Fitnes Revolution“ je rangirao Apple među najboljim kompanijama na svijetu što se tiče zdravstvene zaštite uposlenika i mogućnosti zdravog života na radnom mjestu. CEO Tim Cook je na mojoj listi “Top 10 Fittest Tech Executives” koju su objavili mnogi američki mediji.Što se tiče bosanskog jezika, dosad su napravili 50 posto od moje inicijative. Ostalo je da dodaju „Bosnian Keyboard“. Nadam se skorom rješenju.

Niste zaboravljeni, mi smo uz vas, vidimo se uskoro na kafi u „Avazu“

Fitnes car Samir Bečić: Kao dječak u Bosni nisam mogao zaustaviti stradanja, u Americi sam ostvario san

Proteklu godinu, tačnije 2022., obilježila su razna poskupljena, krize, manjak namirnica i slično.&nbsp;Jedan youtuber s Balkana, u svom videosnimku koji je objavio na izmaku, već sada prošle godine, izračunao je troškove jedne četveročlane porodice u Njemačkoj.&nbsp;Naime, on je na svom kanalu "Vultetova svaštara" izračunao sve troškove, mjesečna primanja, režije ali i dodatne troškove koje svaka porodica ima.&nbsp; - Ako muž i žena rade, zarađuju oko 4.500 eura mjesečno, tačnije 9.000 maraka. Uzeo sam neki prosjek, naravno, ima bračnih parova koji zarađuju i više. Ako su na višoj poziciji, u nekoj jakoj tvrtki, kao što je Bosch, onda imaju i pet i pol hiljada eura, odnosno preko deset hiljada maraka - naveo je ovaj youtuber u svom videosnimku.&nbsp;Dodao je i to da ima i onih koji zarađuju manje.&nbsp;- Dječji doplatak za dvoje djece iznosi 440 eura, skoro hiljadu maraka. Pa su prihodi prosječnog domaćinstva ukupno 4.940 eura, oko 10.000 KM - ispričao je Vule.Za najam stana u Njemačkoj porodica od četiri člana mora izdvojiti oko 1.200 eura (2.400 KM), a troškovi režija su 250 eura (500 KM), dok će mjesečni izdatak za hranu, prema njegovom iskustvu, biti oko hiljadu eura, odnosno dvije hiljade maraka.Objasnio je i koliko iznose troškovi osiguranja, goriva i servisa za automobil ako živite u Njemačkoj, ali i koliko jedan pušač mjesečno potroši na cigarete.

- Kutija od 20 cigareta stoji osam eura, ako ih kupujete svaki dan, mjesečno ćete potrošiti 240 eura ili 480 eura (960 KM) ako su u porodici dva pušača. Tada ste u minusu i trebate tražiti dodatni posao za taj trošak - objasnio je. Za odlazak na putovanje za godišnji odmor treba izdvojiti oko 500 eura, što znači 1.000 maraka, svaki mjesec kako bi se dovoljno uštedjelo, a na kraju je rekao kako penzija može biti jako dobra u Njemačkoj, a može se dobro zaraditi i na prodaji stana te novcem koji je uložen u životno osiguranje – ispričao je donoseći sve aspekte života vani.

Za najam stana u Njemačkoj porodica od četiri člana mora izdvojiti oko 1.200 eura (2.400 KM)

Koliko je novca potrebno jednoj četveročlanoj porodici u Njemačkoj: Troškovi režija skoro 500 KM

Dr. Muamer Kavgić, specijalista opšte medicine koji u Minhenu, glavnom gradu najbogatije njemačke pokrajine Bavarska, ima svoju ordinaciju, s pravom se može reći da je uspješan Bosanac u svijetu, a odan domovini. Ljubav prema domovini nosi od malih nogu i ona nikada nije dolazila u pitanje, a uspjeh je postigao i postiže marljivim radom i predanošću plemenitom poslu koji radi.<h2>Tuzlanski i sarajevski student&nbsp;</h2>– Pokušat ću svoju biografiju da predstavim na što kraći način, s obzirom na to da se mnogo toga s početkom rata u životima svih nas izdešavalo. Dolazim iz Živinica, gdje sam završio osnovnu školu. Srednju medicinsku školu završio sam u Tuzli 1991. godine. Iste godine u septembru upisujem Medicinski fakultet u Tuzli, ali početkom ratnih dejstava u našoj zemlji dolazi do prekida mog školovanja. 1992. godine priključujem se Armiji Bosne i Hercegovine, gdje sam bio raspoređen kao medicinar u stacionarnoj službi.Sredinom 1995. godine dolazim u Minhen, gdje upoznajem svoju suprugu i zasnivam porodicu. Tada sam imao nepune 23 godine, a moja supruga tek 21 godinu. U Minhenu sam proveo dvije godine. Radio sam kao medicinar u različitim staračkim domovima i bolnicama. Moja želja da nastavim studij medicine me 1997. godine vodi do Tuzle, gdje upisujem ponovo Medicinski fakultet. Donošenjem te odluke dobivam nesebičnu i svesrdnu podršku roditelja i supruge. Nakon četiri semestra studija u Tuzli, prelazim na Medicinski fakultet u Sarajevu, koji završavam u oktobru 2005. godine. Nakon obavljenog stažiranja i položenog državnog ispita, vraćam se u Minhen, gdje slijedi moje zapošljavanje kao ljekara i početak moje specijalizacije iz opšte medicine.U februaru 2013. godine uspješno završavam specijalizaciju u Minhenu. U toku specijalizacije uspio sam da nostrifikujem svoju diplomu Medicinskog fakulteta u Sarajevu. Do decembra 2014. godine sam radio kao specijalista opšte medicine na kardiološkom odjelu u bolnici, kada preuzimam internističku ordinaciju u Minhenu i počinjem sa samostalnom djelatnošću, koju obavljam i danas.U Minhenu, glavnom gradu Bavarske imate svoju ordinaciju – praksu. Je li bilo teško uspjeti u tuđoj zemlji i šta je sve potrebno za uspjeh u tuđem svijetu?– S obzirom da je moj prethodnik bio kolega internist sa svoje 72 godine i jako smanjenim obimom posla, srazmjerno tome je i broj pacijenata prilikom preuzimanja ordinacije bio veoma mali. Prvih nekoliko godina nakon preuzimanja ordinacije bila je bukvalno borba za opstanak. U tom periodu više sam provodio vremena u ordinaciji i u kućnim posjetama nego kod kuće. Rad dokasno u noć, pa čak i vikendom, kao i praznicima bio je više pravilo nego izuzetak. Zahvaljujući podršci porodice, ta vremena su, hvala Bogu iza nas i sada se “lakše diše”.<h2>Mnogo sreće u životu</h2>Na samom početku nakon otvaranja ordinacije bilo nas je troje, dvije medicinske sestre i ja. Sada nas je 11 u ordinaciji, dvije doktorice, medicinske sestre i tehničari, osoblje u administraciji i ja. Od januara 2023. naš tim će pojačati još jedan specijalista interne medicine, kolega sa dugogodišnjim iskustvom. Kao što je poznato, predispozicije za svaki uspjeh su upornost, želja i ljubav prema onome što čovjek radi. Tako je bilo i u mom slučaju. Mislim da sam uz te sve predispozicije imao i mnogo sreće u životu, što je, ipak, ključni faktor, ta Božija milost, koja određuje život svakog čovjeka. Bavite se plemenitim poslom. Ko su vaši pacijenti, ima li među njima, osim Nijemaca i građana BiH i drugih sa prostora bivše Jugoslavije?– Prilikom preuzimanja ordinacije, s obzirom da je kolega bio Nijemac u poodmaklim godinama, tako je i struktura pacijenata bila većinom njemačkog porijekla i nešto starije životne dobi. Tada bi se našao poneki stranac, sa vrlo malo “naših” pacijenata, odnosno pacijenata sa Balkana.Mojim preuzimanjem ordinacije došlo je do povećanja broja pacijenata sa Balkana, ali i pacijenata drugih nacionalnosti, jer se ordinacija nalazi u centru grada. Raduje me da struktura pacijenata predstavlja jednu zdravu kombinaciju između naših ljudi sa kompletnog Balkana, Nijemaca, kao i drugih nacionalnosti, svih dobnih skupina. Mogu reći da prilično dobro sarađujemo uz obostrano zadovoljstvo.Živite u Minhenu, gradu u kome ima dosta ljudi iz Bosne.– Sama priroda mog zanimanja dovodi me svakodnevno u kontakt sa mnogim ljudima, tako da se nerijetko iz tih kontakata stvaraju i prijateljstva. Kada mi obaveze dozvoljavaju rado se sa prijateljima i poznanicima sretnem u nekom od mnogobrojnih sastajališta naših ljudi u Minhenu, gdje razmijenimo naša razmišljanja i provedemo prijatne trenutke u lijepoj domaćoj atmosferi. Nerijetko imam osjećaj da se nalazim u našoj Bosni, jer je okruženje puno naših ljudi.<h2>Dobro organizovani</h2>Mislim da su naši ljudi u Minhenu dobro organizovani, što se može vidjeti i na društvenim mrežama, gdje se nalaze mnogobrojna udruženja građana različitih profila. Većinom su to mladi i sredovječni ljudi koji su se jako dobro uklopili u novu sredinu. To me jako raduje, jer se svakodnevno primjećuje da je naša zajednica sve naprednija i organizovanija.Kao stručnjak, koje su glavne razlike zdravstvenog sistema u BiH i Njemačkoj?– Pošto sam studirao u našoj zemlji, a često i dolazim, nerijetko imam priliku da dođem u neposredan kontakt s našim zdravstvenim sistemom. Zbog toga mogu primijetiti da je naš zdravstveni sistem, nažalost, daleko od optimalnog stanja, koje bi svi poželjeli da je prisutno u Bosni i Hercegovini. Razloga za takvo teško stanje je mnogo da bi ih pojedinačno navodio.Za razliku od naše zemlje, Njemačka spada u najrazvijenije zemlje svijeta s velikim ulaganjima u nauku i tehnologiju, a samim tim i u medicinu. Smatram da je njemački zdravstveni sistem još uvijek jako dobro organizovan, gdje je još uvijek većina dijagnostičkih i terapeutskih procedura besplatna, jer ih preuzima zdravstveno osiguranje koje je u Njemačkoj obavezno za svakog građanina.Koliko ste Vi ostali vezani za domovinu?&nbsp;– Jako sam vezan za Bosnu i Hercegovinu i za moje Živinice. U Živinicama žive moji roditelji i s obzirom na to da imaju samo mene, trudim se da brinem o njima, koliko je to moguće i koliko okolnosti dozvoljavaju. Moji roditelji su veliki borci, cijeli svoj život posvetili su meni, a njihov život nije bio nimalo lak. Njih dvoje su se borili da izađem na pravi put, da od mene nešto postane, tako da u svakoj prilici pokušavam, sada kada imam mogućnosti, da im barem jedan mali dio topline i pažnje uzvratim, od one koju su oni meni pružili. Godišnje sam nekih šest-sedam puta u Živinicama i to vrijeme koristim da napunim baterije, a čovjek se najbolje osjeća kod svoje kuće. Taj osjećaj poznaju svi oni koji su napustili svoju rodnu grudu u potrazi za boljim životom.S kim živite u Minhenu i da li ste sretan i zadovoljan čovjek?– U Minhenu živim sa suprugom i naša četiri sina. Već 27 godina smo u jednom skladnom i sretnom braku. Svim mladim ljudima koji ulaze u bračne vode bih poželio da imaju brak pun ljubavi i razumijevanja kakav je kod nas dvoje. Sve to krunisano je našim sinovima.Naši počeci nisu bili nimalo lagani. Kada sam odlučio da nastavim studij, imali smo jednog sina, drugi sin je bio na putu, jer je supruga bila trudna. Moja supruga je radila i brinula se za našu djecu, dok sam ja studirao. U toku studija i ja sam povremeno radio, kako bih barem malo pomogao svojoj supruzi. Uvijek naglašavam da je ona jedan veliki borac za našu porodicu.<h2>Dovoljno je da radimo ono što volimo</h2>Smatram se sretnim čovjekom, jer se naša borba kroz život i za bolji život višestruko isplatila i mi danas ubiremo plodove tog mukotrpnog rada. Taj proces borbe za jedan miran i skladan život traje i dalje, ali Bogu hvala, pod mnogo povoljnijim uslovima. Zbog svega toga mogu reći da sam zadovoljan cjelolokupnim tokom dešavanja u svom životu.Koja je Vaša poruka građanima i građankama BiH i dijaspori i domovini?&nbsp;– Ne bih puno da dijelim savjete, jer je to malo i nezahvalno, ali pošto mi već pružate priliku da kažem nešto o tome, potrudit ću se da budem kratak. Našim građanima u dijaspori bih poručio, pošto se nalazimo u razvijenim demokratskim društvima, gdje imamo svi iste šanse, dovoljno je da radimo ono što volimo, da vjerujemo u sebe, da vrijedno slijedimo svoje snove i uspjeh neće izostati. Samo je pitanje vremena, kada će naš trud biti krunisan tim uspjehom. To je na mnogo primjera dokazano.Za naše zemljake u domovini bih rekao da su to veoma hrabri i strpljivi ljudi, puni kreativnosti i pronicljivosti. Iskreno se nadam da će bolja vremena i za našu domovinu doći, gdje će naši ljudi moći od svog rada da žive i da neće mladi ljudi u tako velikom broju morati napuštati našu prelijepu zemlju. Pošto smo, kao i ostale zemlje u tranziciji, izabrali demokratiju, potrebno je da slijedimo primjer naših susjeda, koji su se uspjeli priključiti zapadnoevropskim integracijama i birati predstavnike koji će našu zemlju izvesti na put koji vodi u napredne zapadnoevropske asocijacije, a ne na put koji nas vraća u prošlost i uništava budućnost mladih ljudi koji predstavljaju najveći kapital ove prelijepe zemlje.

Na samom početku nakon otvaranja ordinacije bilo nas je troje, dvije medicinske sestre i ja, sada nas je 11 u ordinaciji, kaže dr. Kavgić

Dr. Kavgić živi i radi u Minhenu: Nedostaje mi moja Bosna, moje Živinice

Izvan Bosne i Hercegovine (BiH) živi oko dva miliona njenih građana. To pokazuju podaci Svjetskog saveza dijaspore BiH.Najveći broj njih je Bosnu i Hercegovinu napustio tokom rata u ovoj zemlji, početkom devedesetih godina prošlog vijeka.<h2>Za šest godina BiH napustilo više od pola miliona ljudi</h2>No, nije samo ratno stanje razlog odlaska. Veliki broj građana je otišao iz BiH nakon 1995. godine. Razlozi su nestabilna politička i ekonomska situacija u zemlji. Prosječna plata trenutno je oko 550 eura.Bh. dijaspora živi u više od 50 zemalja širom svijeta. Najviše ih je u Srbiji, Hrvatskoj, Njemačkoj, Austriji, Sloveniji, Švedskoj, Švicarskoj, Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi i Australiji.<h2>Oko 150.000 njih se odreklo bh. državljanstva</h2>Prema posljednjem popisu stanovništva iz 2013. godine, u Bosni i Hercegovini živi 3,5 miliona stanovnika. To je za oko 800.000 građana manje nego što je utvrđeno popisom iz 1991. godine.

Nije samo ratno stanje razlog odlaska, veliki broj građana je otišao iz BiH nakon 1995. godine

Oko dva miliona Bosanaca i Hercegovaca živi van BiH

Domaći, regionalni i svjetski mediji prenijeli su vijest da je Bosanac i Hercegovac Samir Bečić, fitness car, dobio svoj Dan u Hjustonu. To je bila odluka gradonačelnika Hjustona&nbsp; Silvestera Tarnera (Sylvester Turnes) da se 10. januar proglasi Danom Samira Bečića.Bečić je dobio, kako nam je otkrio, više od 50 zahtjeva za intervju sa prostora Balkana. Ali ekskluzivni intervju dao je za "Dnevni avaz".&nbsp;&nbsp;- Ja sam došao u Ameriku prije 20 godina i primljen sam sa raširenim rukama. Od prvog dana sam se maksimalno angažirao da budem građanin za primjer, što u sferi moje profesije i osobnog ponašanja tako i javnog djelovanja. Poslije dvije godine mog dolaska postao sam broj jedan fitness trener u Americi, savjetnik gradonačelnika Hjustona Li Brauna (Lee Brown) za zdravlje, posjedovao vlastitu kompaniju i bio okružen prijateljima koji mijenjaju svijet oko sebe. Svaki dan sam radio na tome da ovoj velikoj zemlji pokažem dužno poštovanje što mi je otvorila vrata i dala mogućnost da svoje dječije snove pretvorim u stvarnost. Poslije 20 godina, Hjuston proglašava 10. januar kao zvanični Dan Samira Bečića. Amerika mi je dala mogućnost da svoj san pretvorim u javu - rekao je Bečić.Otkrio nam je da planira uskoro doći u posjetu Bosni i Hercegovini.- Vidimo se uskoro na kafi u „Avazu“ - poručio je Bečić.U sutrašnjem printanom izdanju "Dnevnog avaza" pročitajte kompletan intervju sa Samirom Bečićem.

Od prvog dana sam se maksimalno angažirao da budem građanin za primjer, rekao nam je Bečić

Samir Bečić, počasni građanin Hjustona, ekskluzivno za "Avaz": Vidimo se!

Prema podacima Centralne banke BiH za cijelu 2021. godinu dijaspora je obitelji i prijateljima poslala 3,043 milijarde maraka, dok su godinu ranije u BiH stigle 2,522 milijarde KM po osnovu novčanih doznaka.&nbsp;Ekonomist Marko Đogo kaže da rast doznaka, bez obzira na globalnu krizu, ne treba da čudi, s obzirom na inflaciju i da novac gubi svoju vrijednost.&nbsp;- Do kraja četvrtog kvartala 2022. godine taj broj će vjerovatno premašiti tri milijarde maraka, budući da pred kraj godine ciklično stiže najviše tog novca - kazao je Đogo.<h2>&nbsp;Prekid rasta</h2>On je dodao da bi se trend rasta mogao prekinuti 2023. godine te da je to poprilično pouzdano očekivanje.&nbsp;- Ako bude ozbiljna ekonomska kriza, a u najavi jeste i prvi parametri pokazuju da će tako i biti, to će se negativno odraziti na naše ljude koji rade u inostranstvu, tako da će oni slati manje novca - istakao je Đogo.I ove doznake koje su stigle za tri kvartala 2022. godine manje su od onih koje su dolazile prije deset godina, što je posljedica demografskih kretanja.&nbsp;- Sada se u inostranstvo sele čitave obitelji i prosto ne šalju novac više ovamo, za razliku od ranije, kada je na rad u inostranstvo odlazio samo muškarac koji je ovdje izdržavao obitelj - naveo je Đogo.&nbsp;<h2>Novac važan za građane</h2>Naglasio je da novac koji stiže po osnovu doznaka važan za građane, ali da je i taj značaj sve manji.&nbsp;- U jednom trenutku smo imali situaciju da su doznake pristigle iz inostranstva činile 20 posto BDP-a, a u 2022. godini to će biti manje od deset posto, s obzirom na to da je BDP premašio 35 milijardi KM, a doznake teško da će, zaključno sa četvrtim kvartalom dostići 3,5 milijardi maraka - zaključio je Đogo.Od 2008. godine, kada je izbila svjetska ekonomska kriza, novčane doznake iz inostranstva su počele da padaju i taj trend su imale sve do 2012. godine, od kada počinju postepeno da se oporavljaju, piše Glas Srpske.Raniji podaci Centralne banke BiH pokazuju da je novčana pomoć iz inostranstva građanima u BiH rasla, te da je tek 2017. uspjela da dostigne nivo iz 2007. godine, odnosno dijaspora je tada poslala 2,51 milijardu KM.&nbsp;

U jednom trenutku smo imali situaciju da su doznake pristigle iz inostranstva činile 20 posto BDP-a

Evo koliko je novca dijaspora poslala u BiH ove godine 

Bošnjačka zajednica kulture „Preporod“, Humanitarno drušvo „Merhamet“, Fondacija „Alija Izetbegović“ i Izdavačka kuća „Vrijeme“ poslale su za bošnjačke učenike na Kosovu donaciju iz Bosne i Hercegovine od 400 čitanki. Po 200 njih namijenjene su za pete i šeste razdere osnovne škole.
 Kako je naveo Ćerim Bajrami, zamjenik ministra trgovine i industrije u Vladi Republike Kosova, ispred Koalicije ‘Vakat’, narednih dana bit će podijeljene i početnice i radne sveske za prve razrede, za sve bošnjačke učenike na Kosovu.&nbsp;&nbsp;

-Početnicu je ove godine kupilo Ministarstvo obrazovanja, nauke i tehnologije Republike Kosovo od IK „Vrijeme“ iz BiH, a posrednik na Kosovu je bila IK „Dukagjini“ iz Peći. Ministarstvo će izvršiti i njenu podjelu, iz istog dopremljenog kontigenta udžbenika. Ovo je rezultat našeg nedavnog dogovora s ministrom obrazovanja Vlade Republike Kosova, tokom susreta u Ministarstvu, kao i dogovora sa donatorima u BiH.

Današnjoj primopredaji su prisustvovali direktorica škole u Vitomirici kod Peći, profesorica Draga Babačić, tedirektor škole u Rečanima kod Prizrena profesor Esat Kurešepi. Oni će uz pomoć svojih kolega i koleginica izvršiti daljnju distribuciju po drugim školama.

-Narudžba je odrađena u koordinaciji sa sdirektorom Kurešepijem koji se izjasnio za najprioritetnije čitanke, što ne bi trebalo da znači da se neće nastaviti s nabavkom ovih udžbenika i za druge razrede. Zahvaljujemo se na dobroj volji donatora iz Bosne, posebno agilnom g. Muharemu Spahiću – istakao je Bajrami.&nbsp;

„Preporod“, „Merhamet“, Fondacija „Alija Izetbegović“ i IK „Vrijeme“ poslali udžbenike

Narednih dana bit će podijeljene i početnice i radne sveske za prve razrede, za sve bošnjačke učenike na Kosovu

Na Kosovu učenicima podijeljene čitanke na bosanskom jeziku

U njemačkom gradu Frankfurtu, u prostorijama historijske crkve „Paulskirche“, istaknutom i svjetski priznatom bh. piscu <a href="https://avaz.ba/tag/28870/dzevad-karahasan">Dževadu Karahasanu</a> večeras je dodijeljena "Geteova nagrada" (Goethe preises) za 2020. godinu. Svečanost je uvodnim govorom otvorio gradonačelnik Frankfurta Peter Feldman (Feldmann).On je rekao kako je, zbog rastućeg broja inficiranih Covidom 19, bila u pitanju ova svečanost, a i zbog Karahasanovog testiranja na frankfurtskom aerodromu.- Da je Dževad Karahasan bio pozitivan,a onda bi ovu svečanost dodjele nagrade vršili putem videolinka - rekao je Feldman.Kazao je da je Karahasan je oduvijek želio da bude posrednik između Istoka i Zapada. - S obzirom na današnju situciju na svijetu, niko, ama baš niko bolje ne odgovara od Karahasana da dobije ovu nagradu. On je najprigladniji pisac kojem pripada sa pravom ova nagrada. Karahasan se bavi onim što svijet zaokuplja već stotinama godina, a to je spona između Istoka i Zapada. To je centralno mjesto u njegovim djelima, i ja sam jako zahvalan na tome. Meni se čini da Vam je Gete bio uzor i Vi ste doprinijeli da se on opet i ponovno čita u jugoistočnoj Evropi, a time ste i Frankfurt približili jugoistočnoj Evropi - rekao je Feldman.Prisutnima se obratio i istaknuti njemački pisac Ingo Šulce (Ingo Schulze) koji je u svom govoru vršio porođenje Getea i Karahasana, kako u privatnom životu, tako i u književnom stvaralaštvu.- I Gete je 1821. godine bio poslan u rat u Francusku i pisao o grozničavom pucanju topova, a i Karahasan je u svojim djelima pisao o bombardovanju Sarajeva, gdje se pominju i topovi i bombardovanje. Imali su sličnu sudbinu, i jedan i drugi su bili u ratu,a nisu željeli to. I jedan i drugi su u svojim dijelima za motiv imali granice. Karahasan je pisao da je veoma bitno da se Sarajevo sačuva onakvo kakvo je bilo, da se na šovinizam ne odgovori šovinizmom. Jedno treba da bude jasno, Sarajevo je grad koji je stvoren da bude ispričan - rekao je Šulce.

Karahasan je svoje obraćanje započeo tako što je se osvrnuo na jedno Geteovo djelo, ispričao je priču iz jednog romana, kako jedan dječak krade slatkiše. Njega je to Geteovo djelo oduševilo, fasciniralo, da je na kraju njega književnost odgojila. - Gete se bavio duševnim stanjem tog svog junaka, ja sam zavolio tog njegovog junaka, tako da on više nije bio samo Geteov već i moj. Ono što sam naučio od Getea je da prihvatim samog sebe. Ljubav i nepovjerenje su istovremeno u meni, da bih mogao dobro funkcionisati moram dobro poznavati, upoznati i jedno i drugo. Književnost nas uči osjećaju. Ja sam svu svoju emocionalnu naobrazbu stekao iz knjiga. Ni roditelji ni škola me tome nisu naučili, već su me naučili da budem specijalista. A, život ne voli specijaliste, život voli emotivce. Učio sam od najboljih, učio sam od Getea i jako je bitno da prepoznamo svoju individualnost. Upoznati sebe je jako važno. Hvala književnosti što me je odgojila - rekao je, između ostalog, Karahasan. Na kraju obraćanja Dževad Karahasan upisao se u Zlatnu knjigu grada Frankfurta. Zbog koronavirusa bio je ograničen broj posjetilaca, među njih pedesetak bilo je i Bosanaca i Hercegovaca. Iz austrijskog glavnog grada Beča ovoj dodjeli prisustvovao je Bugojanac Sirađ Duhan, predsjednik Udruženja bh. akademika u Austriji,a čiji je prvi predsjednik 1993. godine bio upravo Dževad Karahasan. Karahasanu je iskrene čestitke lično uputio i predsjednik Bosanskog islamskog centra u Frankfurtu Said Cerić, a koji je došao u pratnji supruge i prijatelja.

Bišćanka Edina Čović u Njemačkoj je završila dva fakulteta, a danas je visoko pozicinirana u jednom obrazovnom institutu, a svojevremeno je u Njemačkoj magistrirala na „Šahrijanovom prstenu" Dževada Karahasana. Edina je Karahasanu od srca čestitala, onda je i on njoj čestitao kada je saznao da je magistrirala na njegovomn djelu. Emotivan susret dogodio se između Karahasan i Kristijana Švarca Šilinga koji je donio sa sobom jednu Karahasanovu knjigu i zamolio ga da mu se potpiše. Na kraju su prostorijama crkve „Paulskirche“ počeli da odjekuju zvuci poznate bh. sevdalinke „Zvijezda tjera mjeseca“, a koju su svirali Hagit Halaf violina i Kristof Gothart harmonika.

MINI THUMB 2

Dolorem officiis vit

test

nalsov

Ut quia atque magnam

novi

naslov

naslov slike

Fitnes car Samir Bečić: Kao dječak u Bosni nisam mogao zaustaviti stradanja, u Americi sam ostvario san

Koliko je novca potrebno jednoj četveročlanoj porodici u Njemačkoj: Troškovi režija skoro 500 KM

Dr. Kavgić živi i radi u Minhenu: Nedostaje mi moja Bosna, moje Živinice

Oko dva miliona Bosanaca i Hercegovaca živi van BiH

Samir Bečić, počasni građanin Hjustona, ekskluzivno za "Avaz": Vidimo se!

Evo koliko je novca dijaspora poslala u BiH ove godine

Na Kosovu učenicima podijeljene čitanke na bosanskom jeziku

Karahasanu uručena "Geteova nagrada" za 2020. godinu: Život voli emotivce

Dijaspora

MINI THUMB 2

Dolorem officiis vit

test

nalsov

Ut quia atque magnam

novi

naslov

naslov slike

Fitnes car Samir Bečić: Kao dječak u Bosni nisam mogao zaustaviti stradanja, u Americi sam ostvario san

Koliko je novca potrebno jednoj četveročlanoj porodici u Njemačkoj: Troškovi režija skoro 500 KM

Dr. Kavgić živi i radi u Minhenu: Nedostaje mi moja Bosna, moje Živinice

Oko dva miliona Bosanaca i Hercegovaca živi van BiH

Samir Bečić, počasni građanin Hjustona, ekskluzivno za "Avaz": Vidimo se!

Evo koliko je novca dijaspora poslala u BiH ove godine

Na Kosovu učenicima podijeljene čitanke na bosanskom jeziku

Karahasanu uručena "Geteova nagrada" za 2020. godinu: Život voli emotivce