Istraživanje Savjeta omladinskih organizacija Banja Luka pokazalo je da više od 50 posto mladih do 30 godina ne želi graditi budućnost u najvećem gradu u RS, jer smatraju da u njemu nemaju perspektivu.

U posljednje četiri godine Sanski Most napustilo je 8.000 ljudi, mahom omladine, koji su krenuvši trbuhom za kruhom, stigli do Švicarske, Njemačke, Austrije, Holandije, Švedske... Kada se tome doda i podatak da je u BiH nedavno otvorena prva javna kuhinja za djecu, jasno je kakva je budućnost pred bh. mladošću!  

Ko je studirao, ne može se zaposliti. A ko se i zaposlili, ne dobiva plaću na vrijeme. Ko je, ipak, dobije na vrijeme, dobije samo pola. Oni koji dobiju i tu polovinu, ne znaju šta da rade s njom. Jedino je, čini se, dobro onima koji nisu ništa uradili i koji ništa ne rade.

Toliko je njih već otišlo da je u pravu onaj koji kaže da se BiH polako pretvara u kolektivni starački dom. Ako mladi iz većih gradova, poput Sarajeva i Banje Luke, odlaze u kolonama, kakvu šansu imaju manji gradovi? Da ne govorimo o selima, koja su ionako davno umrla ili polako umiru...

Eto zašto su danas na ovim prostorima aktuelni stihovi pjesme „O, mladosti“ legendarnog šansonijera Arsena Dedića: „Poklanjala si, al' si krala, i nevjerna si bila ti. Ne, suviše mi nisi dala... Još prepun nade, šta da radim? Na pola puta tek smo mi, a jutros već su drugi mladi...“

Naši mladi, kad ostare, neće to moći pjevati. Osim onih koji su se domogli kakve vlasti ili bar skuta vlastodržaca.