Ruski medvjed ponovo se probudio iz zimskog sna pa, zaboravljajući periode kad je bio na koljenima, iscrpljen i gladan, zagledan u svoje novo, obnovljeno krzno, pružio šape prema komšiluku. Malo li je više od 17 miliona kvadratnih kilometara najvećoj državi Evrope, pa će posegnuti najprije za Krimom, sada i za ukrajinskim pokrajinama Lugansk i Donjeck, a sutra... ko zna. 

Rusija samo potvrđuje ono što većina nas zna. Od nastanka ljudske vrste pravo je počivalo na snazi i oružju, a ne na riječi, pečatu i pravdi. Kroz cijelu historiju jači tlači slabijega, samo što su toljage i buzdovane, u međuvremenu, zamijenili rakete, avioni i dronovi. 

Ipak, 21. je stoljeće, u arhivima čovječanstva nikad više univerzalnih deklaracija, zakona i propisa od kojih je satkano grubo prekršeno međunarodno pravo, pa će biti izuzetno važno pratiti hoće li svijet ruskog medvjeda iz ukrajinskog dvorišta nastaviti tjerati - galamom. Upravo taj svijet je Ukrajini i obećavao pomoć, garantirao joj prijem u svoje okrilje, gurajući je ka poziciji u kojoj se nalazi sada. 

Naravno, niko ne očekuje veće zlo od onog koje gledamo, već do kraja principijelan i jedinstven stav pred kojim bi oružje, koje se mjesecima gomila i trenira, bilo vraćeno u kasarne, a ukrajinska kriza rješavana za stolom.

Uporedo s ukrajinskom krizom međunarodna zajednica konačno mora prestati dijeliti obećanja, već članstvom u NATO-u pružiti zaštitu državama koje je žele i tako spriječiti slične scenarije u dijelovima svijeta gdje se separatističke težnje godinama ohrabruju i iz susjedstva direktno podržavaju, gdje se međunarodno priznate granice nastoje izbrisati i zamijeniti onim etničkim. BiH je jedna od država čiji je narod, zbog takvih ideja, već platio visoku cijenu.