Poput Batmana je taj Vladimir Putin predstavljen u Rusiji. Dvije decenije vladavine čovjeka koji roni, pliva i leti obilježene su tenzijama. Čovjek koji je kao dogodovštinu iz djetinjstva medijima "povjerio" priču o ubijanju pacova nije izazvao hladni rat, nego, čini se, najhladniji do sada.

Odavno je već u Ukrajini Putinova vojska, svijet je manje ili više slijep, a sada, kao, začuđen priznanjem ukrajinskih pokrajina Donjeck i Luganski.

Ustvari, Putinova bol oko Ukrajine je samo jedna - NATO. Atlantski savez se širi, a onaj sovjetski, kako se zvao Varšavski pakt, odavno je nestao.

Putinu i njegovima se diže kosa na glavi od spomena NATO-a, ali daleko od toga da imaju strah. Rusija čeka svoju priliku još od 1999. godine, kada im je NATO "oteo" Češku, Poljsku i Mađarsku.

Majka Rusija ostala je bez djece, a to se ne prašta. Mnogi će reći da je situacija na relaciji Rusija - NATO posebno otad postala napeta.

Jasno je da Rusija NATO želi što dalje od svojih granica, pa je prevashodni cilj ojačati utjecaj u zemljama bivšeg Sovjetskog saveza. Moskva je bila potpuno dominantna, a stvari su s vremenom izmakle kontroli.

Postsovjetski prostor postao je teritorija gdje se događaju najveće eskalacije i gdje egzistira ona najneugodnija opasnost da bi moglo doći do direktnog okršaja između Rusije i NATO-a, a to ni za koga neće donijeti ništa dobro.