Više nema nikakve sumnje: Aleksandar Vučić i Milorad Dodik su u sukobu. Davanjem obilnog medijskog prostora liderima opozicije iz RS u režimskim medijima Srbije pred same izbore, sastančenje s opozicijom te jasna poruka da neće čestitati pobjedniku u utrci za predsjednika RS sve dok rezultati ne budu zvanični, jasan su znak da se Dodik našao u nemilosti srbijanskog lidera.
Duga je historija sukoba srbijanskog rukovodstva s onim u Republici Srpskoj. Sukob Miloševića s rukovodstvom SDS-a, iako je ova stranka uživala uvjerljivu podršku, rezultirao je najprije povlačenjem Radovana Karadžića, a onda i izlaskom Biljane Plavšić iz ove stranke te velikim sukobom u RS 1997. godine, nakon kojeg je SDS otišao u opoziciju, a Momčilo Krajišnik u Hag. I dolazak Dodika na vlast 2006. desio se, između ostalog, zahvaljujući migu Beograda i tadašnjeg lidera Vojislava Koštunice.
Dodik je preživio sve vrijeme na vlasti shvatajući da mu je uvjet za opstanak da bude dobar sa svakim ko vlada u Srbiji. Tako je bio dobar i s Koštunicom i s Borisom Tadićem i u konačnici s Vučićem, kojeg je prethodno nazivao „političkim pobačajem“. Ipak, rat u Ukrajini i Dodikova odluka da se čvrsto drži uz Rusiju, što Vučić sebi svakako ne može dozvoliti, učinili su lidera SNSD-a nepoželjnim u očima Beograda.
Iako je SNSD ostvario uvjerljivu pobjedu na izborima, bliža historija nam pokazuje da to nije bio garant opstanka na vlasti ako vladajuća stranka nije po volji Beogradu.
Današnji miting koji Dodik organizira u Banjoj Luci, a nakon što je njegova stranka na izborima odnijela pobjedu (za Dodika ćemo još vidjeti), nije ništa drugo nego potez očajnika koji Vučiću želi poslati poruku da je i dalje neupitni gospodar Republike Srpske i da će s njim morati ozbiljno da računa.
Naravno, ovaj put mu je neophodna što veća podrška naroda iza kojeg će pokušati sakriti svoj autoritet i svoju vladavinu. No, guranje naroda ispred sebe bi vrlo lako mogla biti inicijalna kapisla za haos i šire društvene sukobe, slične onima kakve smo vidjeli 1997. I ne treba ni najmanje sumnjati da je to linija koju je Dodik spreman prijeći kako bi opstao na vlasti.