<a href="https://sport.avaz.ba/tag/7742/luka-doncic">Slovenski košarkaš Luka Dončić</a>&nbsp;nastavio je briljirati na Eurobasketu 2022. U osmini finala postigao je 35 poena, uz četiri skoka, pet asistencija i četiri ukradene lopte, u pobjedi 88:72 protiv Belgije.&nbsp;&nbsp;
Dončić je prvo poluvrijeme završio sa 16 poena (4/7 za tri poena), ali je već na kraju treće četvrtine bio na 28 poena u 27 minuta, koliko je proveo na parketu. Meč je okončao sa 35 poena i tako još jednom ispisao historiju. Bila je to njegova treća utakmica u nizu s najmanje 30 poena, što nikome nikada nije uspjelo u proteklih 30 godina. Protiv Njemačke je postigao 36 poena, nakon čega je Francuskoj u nezaboravnoj partiji dao 47 poena.
Luka Dončić rođen je 28. februara 1999. godine u Ljubljani. Njegova majka Miriam Poterbin u prošlosti je bila model i plesačica, a sada je vlasnica nekoliko salona za uljepšavanje. Lukin otac Saša je bio košarkaš, a kasnije i košarkaški trener. Od 2008. godine Miriam i Saša žive odvojeno, a Luka je počeo igrati košarku u devetoj godini u Olimpiji. Prvi sportski ugovor potpisao je u 13. godini, dok je prvu profesionalnu utakmicu odigrao 30. aprila 2015. godine kao igrač Real Madrida (u to vrijeme imao je 16 godina, dva mjeseca i dva dana). Na NBA draftu 2018. Luka je prvobitno izabran od Atlanta hoksa, ali prava na igrača na kraju su prešla na Dalas maverikse.

Tri utakmice zaredom postigao više od 30 poena

Luka Dončić: Ruši rekorde

Predsjednik Odbojkaškog Saveza Bosne i Hercegovine (OSBiH) Milutin Popović nedavno je u Beogradu svečano dočekao mlade odbojkašice Srbije koje su na Evropskom prvenstvu osvojile drugo mjesto, glasila je vijest ovih dana.

S druge strane, nije se udostojio da dočeka odbojkašice BiH koje su u Grčkoj osigurale nastup na Evropskom prvenstvu, a čak nije ni bio na četiri utakmice od šest, koliko su igrale naše odbojkašice.
I taj Popović nekad ranije imao je talenta da postane čovjek, to svi imaju, ali očigledno je krenuo u drugom smjeru. 
Na stranu, što će se ispostaviti kasnije, a nama je već poznato, da je zatekao Odbojkaški savez BiH u finansijskom plusu, a Savez se sada zadužuje da bi odbojkašice spavale u podrumima.
Te djevojke zaslužuju mnogo ozbiljnije vodstvo, drastično ozbiljnije nego što je Popović, koji je očigledno pod određenim direktivama, vjerovatno političkim, poput onih koje ima Vico Zeljković.
Možda bi trebalo Popovića istraživati, podvrgnuti nekim medicinskim prismotrama i saznati kako se osjeća čovjek kojem je cilj samo da napravi destrukciju. Zašto jednostavno čovjek ne radi tamo gdje voli, gdje mu je drago i gdje uživa i ne pusti one koji zaista žele biti korisni bh. sportu da zauzmu te pozicije?
Da ne bude zabune, ovaj i ovakav Popović je potpuno legitimno izabran na vodeće mjesto u OSBiH, ali je definitivno pokazao da nije dorastao takvoj funkciji.
Ovdje je potpuno nebitna nacionalnost, barem s aspekta reprezentacije koju Popović nije dočekao, jer te djevojke igraju i funkcioniraju bez ikakvih problema i tu se ne vidi ko je ko, što je za svaku pohvalu. 
Na kraju krajeva, one su izborile nastup na Evropskom prvenstvu i to je njihov obraz, a slike igračica iz nekih čudnih i skučenih hotelskih soba idu njemu i ostatku Saveza na dušu.

Popović je potpuno legitimno izabran na vodeće mjesto u OSBiH, ali je definitivno pokazao da nije dorastao takvoj funkciji

Zamalo čovjek

<a href="https://avaz.ba/vijesti/bih">Svi politički sukobi, planovi onih koji bi, kao, da se otcijepe i nas koji t</a>o, kao, ne damo, sve teme iz političkih kuhinja u kojima vri tokom predizborne kampanje padaju u drugi plan pred činjenicom da sve veći broj građana ove zemlje nema šta da jede. Potvrđuje to pritisak na javne kuhinje širom BiH, koje se trude da siromašnim, iznemoglim građanima u poznim godinama osiguraju barem jedan topao obrok dnevno i prizori zbog kojih bi i predizborni posteri uhljeba što sve to mirno posmatraju trebali da pocrvene od stida. Godinama su u vlasti, a traže je još, mrtvi-hladni pred podatkom da je prosječnoj četveročlanoj porodici u septembru za život trebalo 2.900 maraka, koje ogromna većina penzionera sa 424 i radnika sa 543 KM nikako ne može doseći, a o nezaposlenima da i ne govorimo.
Razumnim ljudima, koji su svjesni da građani nisu tu zbog njih, već su im dali povjerenje da ih štite s pozicija na koje su birani, ne bi trebalo dva puta ponavljati da je cijeli svijet u haosu, da se Evropa suočava s najtežom krizom od kraja Drugog svjetskog rata.
Vlastima u BiH ni godina svakodnevnih apela da nešto poduzmu, prijedloga šta da učine, pa makar prepisali ono što rade susjedi i države Evrope, očigledno ne znači ništa. Od onih 100 KM predizborne sadake više i nisu sposobni uraditi. &nbsp;
S vlastima koje su zauzete borbom za nove četiri godine nerada, koje ni na koji način ne žele smanjiti priliv u budžete, ni s milijardu maraka viška prihoda za osam mjeseci 2022. godine ne znaju ili ne žele barem pokušati ublažiti probleme, redovi pred javnim kuhinjama, nažalost, bit će sve duži. &nbsp;&nbsp;&nbsp;
&nbsp;&nbsp;

Razumnim ljudima ne bi trebalo dva puta ponavljati da je cijeli svijet u haosu

Mrtvi-hladni pred podatkom da je prosječnoj četveročlanoj porodici u septembru za život trebalo 2.900 maraka

Crveni posteri

Najbolji bosanskohercegovački fudbalski sudija Irfan Peljto delegiran je za glavnog arbitra meča 1. kola Lige prvaka grupe B između Klub Briža i Bajera iz Leverkuzena. Zajedno s pomoćnicima iz naše zemlje, Peljto je autoritativno vodio susret u Belgiji i još jednom pokazao da je iznad Premijer lige BiH, iz koje dolazi.
Nije imao Peljto baš puno posla u prvom dijelu utakmice, ali je zato u nastavku bilo itekako burno. Ipak, opći je utisak da je sve obavio više nego dobro, pa je još jednom jasno zašto mu ljudi iz UEFA-e vjeruju.
Možda bi trebalo da mu još više vjeruju i u našoj sudijskoj organizaciji, ali to ga svakako ne sprečava da na evropskim terenima pokazuje kvalitet.
Irfan Peljto rođen je 18. jula 1984. godine u Sarajevu. FIFA-in sudija je od 2015., a Premijer ligu BiH sudi od 2013. godine.

Bh. fudbalski arbitar autoritativno sudio utakmicu Lige prvaka u Belgiji

Irfan Peljto: Iznad lige iz koje dolazi

Posjeta Redžepa Tajipa Erdoana (Recep Tayyip&nbsp;Erdogan) regionu u sebi je sažela politiku turske vlasti prema ovom prostoru – Srbiji dronovi i ekonomija, Bosni i Hercegovini ideologija. Naime, dok je u Sarajevu Erdoan držao pridike o izdajnicima koji su napustili „mog Bakira“ i poručivao Bošnjacima kako ih Zapad dijeli, dan poslije, u Beogradu se s Aleksandrom Vučićem najavljivala kupovina dronova Bayraktara, najavljivali su se infrastrukturni projekti, ponosno se isticalo kako je trgovinska razmjena između Srbije i Turske dosegla 2,5 milijarde eura te kako turske investicije zapošljavaju 10.000 radnika u Srbiji.
Kako objasniti da veliki prijatelj i zaštitnik Bošnjaka odlazi u Srbiju i pušta Vučića da samouvjereno najavljuje kupovinu ubojitih turskih dronova za zemlju u kojoj mnogi visoki krugovi ni danas ne kriju teritorijalne pretenzije prema BiH? Zašto se Erdoan u Srbiji bavi investicijama i trgovinom, a u Sarajevu antizapadnom histerijom i predizbornom podrškom Bakiru? Pa, ukratko – zato što mu se može. 
Vučić, uz se mane i karakterne nedostatke, jeste državnik, i to tačno onoliko koliko Izetbegović nije. Izetbegović ne zna šta je država. Ne razumije kako se ona gradi, kako je voditi, niti koji je značaj jakih i nezavisnih institucija.

Okružen mladomuslimanskom familijarnom klikom, Izetbegović je nasljednik najgorih feudalnih tradicija svojih prethodnika. Njihova filozofija vlasti crpi se u kontroli teritorije i resursa, dok institucije postoje pro forme, kao produžena ruka neformalnih familijarnih krugova moći.

S takvom sviješću, i odnos Izetbegovića prema turskom predsjedniku krajnje je familijarno-feudalni – on se Erdoanu ne obraća kao jedan predsjednik, ili barem lider, drugome, nego kao nižerangirani beg svom sultanu, kojeg moli za malo podrške i propagande kako bi sačuvao ugroženu vlast.
A Erdoan daje upravo ono što se od njega i traži – malo demagogije i ponešto džamija, a zauzvrat od vazala dobiva širom otvorena vrata da na bošnjačkom komadu BiH pro bono širi utjecaj i uspostavlja tursku enklavu u srcu Evrope. Prema Srbiji se pak mora odnositi kao prema državi, a to zahtijeva mnogo više od „lijepih“ riječi i ličnih veza.
Najveća žrtva u svemu tome su Bosna i Hercegovina i Bošnjaci. Vođeni idiotskom politikom Bakira Izetbegovića i njegove klike, oni se marginaliziraju kao država i politički narod te pretvaraju u sitan kusur dinastičkih interesa familije Izetbegović.

Erdoan Bošnjacima daje upravo ono što Bakir od njega i traži – malo demagogije i ponešto džamija, dok investicije idu u Srbiju

Erdoan i Izetbegović: Sastali se tokom posjete turskog predsjednika Sarajevu

Srbiji Bayraktari, Bosni Bakir

U jeku je predizborna kampanja za oktobarske izbore koja, jasno, ma šta se događalo, nikoga u Bosni i Hercegovini neće iznenaditi. Zahuktava se polako, kreće otvaranje svega i svačega. Od nedovršenih poslova, a ko zna možda i trotoara, ali kreću i obećanja. Obećanja kojima nema kraja, koje ni roboti ne bi mogli svariti.

Nekako je logično da opozicija iznosi određena obećanja, ali je začuđujuće koliko to rade vladajući. Ova kampanja je najbolja potvrda da BiH plovi brod bez vlasti. Oni jesu na vlasti, ali ne rade ništa, pa tako nije čudno da sada daju obećanja kao da nisu imali prilike da urade nešto.
Ljudi bi sada izmještali aerodrome, pravili vještačka jezera, donosili milionske investicije, a bezmalo imaju rješenje i za zaustavljanje egzodusa mladih iz naše države.
Kako to da su se vladajući tek sada sjetili da sve i svašta mogu uraditi na dobrobit naroda, a ni 30 godina im nije bilo dovoljno da pokrenu zemlju u pravom smjeru?

Kako oni misle polagati novo gradivo, a da su pali na onom ranijem, jer samo u Vijeću ministara BiH imaju dug od nešto više od 94 posto obećanja? SDA, HDZ, SNSD, DF i DNS su dali 189 obećanja pred prošle izbore, a ispunili nešto manje od šest posto, neka tek djelimično.

Ko njima još može vjerovati da će bilo šta ispuniti, onako ljudski da se čovjek zapita. Jasno je da oni svjesno obmanjuju ljude i isto tako je jasno da ne misle prestati ni slučajno, a razlog je samo jedan – glad za vlašću.
Poštenije bi bilo da kažu kako im nije dosta, kako su ovisni o foteljama i kako će učiniti sve samo da bi ostali na pozicijama koje garantiraju raspodjelu plijena, a ma kako mi bili mala zemlja, plijen koji dijele kroz različite poslove je itekako veliki.
Istina, ne pitaju se oni (osim ako ponovo ne bude izbornih prevara). Narod se pita, pa ako nam je ovo do sada dobro, bujrum.

Oni jesu na vlasti, ali ne rade ništa, pa tako nije čudno da sada daju obećanja kao da nisu imali prilike da urade nešto

Ko njima još može vjerovati da će bilo šta ispuniti, onako ljudski da se čovjek zapita

Svjesna obmana

Da nije sve crno u našoj državi, pokazuju dobri međukomšijski odnosi u malom mjestu Šćipe kod Prozora/Rame, gdje su svećenik Branko i njegov otac Slavko Jurić, bez ikakve naknade, popravili krov na predulazu Skenderpašine džamije.

Glavni pokretač radova, kao i nabavke potrebnog građevinskog materijala je upravo Slavko, čovjek koji nije Bošnjak, čovjek čiji je sin svećenik, ali čovjek koji želi dobar odnos s komšijama i suživot. On je, kazao je imam džamije Selvedin ef. Imamović, sam predložio da riješi dugogodišnji problem, budući da su vjernici kisnuli tokom ulaska i izlaska iz džamije.
Nije mu bilo teško iz Austrije donijeti potrebni materijal te zasukati rukave i sa sinom zajedno popraviti krov, a za to nije tražio ništa zauzvrat. Na ovom lijepom gestu zahvalne su mu sve džematlije ove džamije, koje o njemu imaju samo riječi hvale.
Pravi vjernik, bilo koje vjere, kada nekome treba pomoć, neće ga pitati kojem se Bogu moli, nego jednostavno pomoći koliko može, baš kao što je uradio Slavko Jurić.

Popravio krov na predulazu Skenderpašine džamije

Slavko Jurić: Istinski vjernik

U državi koja ni tri decenije poslije nema evidenciju protjeranih koji danas žive od Sidneja do Otave, koja nema ni bazu podataka građana koje su egzistencijalni problemi, nepravda i besperspektivnost otjerali nakon rata, tačan broj stanovnika bez kojih smo zauvijek ostali možemo samo procjenjivati. 

Prema podacima Unije za održivi povratak i integracije BiH, u posljednjih osam godina BiH je napustilo oko pola miliona ljudi. Demografi procjenjuju da je BiH od 1991. do danas izgubila više od 1,3 miliona stanovnika. I bez zvaničnih podataka iz neke od državnih institucija jasno je da ova zemlja postepeno klizi u rang onih koje, zbog rata, siromaštva ili totalitarizma i represije, imaju brojniju dijasporu od domicilnog stanovništva.

Upozorenja da građani ove zemlje ne odlaze, već bježe, da ne govorimo o odlasku, već egzodusu, da doživljavamo demografsku katastrofu, da nam već nedostaje radne snage i da je vrlo upitno ko će sutra puniti penzione i zdravstvene fondove, do sada su nailazila na muk. Vlasti očigledno nemaju rješenja, ali ni želje da čuju i primijene ona koja im eksperti iz ove oblasti nude na tanjiru.

A tri milijarde KM, koliko bh. dijaspora godišnje šalje u domovinu, itekako popravljaju sumornu sliku socijalnog beznađa. Zato nema reakcija ni na najavu da će Njemačka, zemlja u koju se Bosanci najviše iseljavaju, olakšati režim ulaska u državu, što će izazvati novi val iseljavanja. Za to vrijeme bh. političari zaokupljeni su prebrojavanjem, ponavljanjem sto puta izrečenih predizbornih obećanja, teritorijalnom reorganizacijom, otcjepljenjima, sve do dana kad će ovu zemlju naseliti neko ko će znati da uživa u njenoj ljepoti.

Za to vrijeme bh. političari zaokupljeni su prebrojavanjem, ponavljanjem sto puta izrečenih predizbornih obećanja

U posljednjih osam godina BiH je napustilo oko pola miliona ljudi

Zemlja koja nestaje

Jasno, nedvosmisleno, bez kalkulacija i u važnim danima za region i svijet, a posebno za još ranjivu Bosnu i Hercegovinu, tadašnja britanska ministrica vanjskih poslova govorila je o liderstvu Velike Britanije u davanju podrške BiH. 

Tokom posjete Sarajevu u maju ove godine podsjetila je na genocid u Srebrenici, opsadu glavnog grada, kao događaje nakon kojih je svijet rekao "nikada više", upozorila na opasnost koja dolazi od Rusije i potrebu zaštite mira i stabilnosti u našoj zemlji. Tras je iskazala i jasan stav prema Dodiku i onima koji rade na destabilizaciji te da je budućnost BiH u jačem partnerstvu s NATO-om i državama poput Velike Britanije.&nbsp;
Imenovanjem Tras za premijerku Velike Britanije BiH, ali i zemlje zapadnog Balkana dobile su prijatelja na jednoj od ključnih pozicija u svijetu. S ove adrese najavljen je i novi investicioni paket za zapadni Balkan vrijedan 100 milijardi dolara. Na ovdašnjim je političarima kako će na pruženu ruku prijatelja sada odgovoriti.

Tras je iskazala i jasan stav prema Dodiku i onima koji rade na destabilizaciji zemlje

Liz Tras: Prijateljica BiH

Jedan od junaka velike pobjede košarkaša BiH nad aktuelnim prvakom Slovenijom (93:97) na Eurobasketu bio je naturalizirani američki plejmejker Džon Roberson (John).

Dok je fokus Slovenaca bio na zaustavljanju Jusufa Nurkića i Džanana Muse, Roberson je iskoristio višak prostora i sjajnim šuterskim izdanjem prelomio utakmicu u našu korist.
Meč je završio kao naš najefikasniji igrač s 23 postignuta koša, uz čak sedam ubačenih trojki.
Džon Roberson rođen je 28. oktobra 1988. godine u Kanzasu. Košarku je počeo igrati u Pleno srednjoj školi, nastavio na Teksas Teh univerzitetu, dok je profesionalni igrački put počeo 2011. u Zlatorogu.
U karijeri je promijenio 14 klubova. S ASVEL-om je 2017. bio prvak Francuske, a najduži period proveo je u švedskim Sedertelje Kingsima, čiji je dres nosio u dva navrata (2012.-2014., 2014.-2015.), a gdje je sarađivao s bivšim bh. selektorom Vedranom Bosnićem.
Na Bosnićevu inicijativu je i došao u naš državni tim, za koji je debitirao u novembru 2020. u utakmici protiv Bugarske.
Trenutno je član turske Manise.

Naturalizirani američki košarkaš predvodio "Zmajeve" u velikoj pobjedi nad Slovenijom

Džon Roberson: Junak iz sjene

U domovima širom Bosne i Hercegovine u nedjelju navečer se plakalo. Ali ovog puta od sreće zbog spektakularne pobjede <a href="https://avaz.ba/tag/3654/kosarkaska-reprezentacija-bih">košarkaške reprezentacije naše zemlje</a> nad Slovenijom, koja je aktuelni prvak Evrope.

I srce nam je bilo kao planina i bili smo ponosni, jer mi smo iz te zemlje o kojoj je, zahvaljujući košarkaškim junacima, te večeri brujala cijela Evropa. I kako je lijepo bilo biti iz zemlje pobjednika, iz zemlje velemajstora i boraca. Da, da...
I zašto onda pristajemo na ono što nam serviraju političke i nacionalističke elite – da budemo iz zemlje iz koje ljudi bježe ne osvrćući se, iz zemlje korupcije, lažnih diploma, iz najsiromašnije zemlje Evrope, zemlje u kojoj nas zavađaju da bi lakše podijelili plijen, zemlje u kojoj u 21. stoljeću egzistiraju dvije škole pod jednim krovom, iz zemlje koja ne da novac našim sportistima…?
Da, mi na sve to pristajemo! Šutke odobravamo, na sve to gledamo kao da se dešava hiljadama kilometara daleko od nas, kao da svi zajedno nismo na rubu ponora.

A tako nam malo za sreću treba. Dok se Kelnom orilo "Bosnom behar probeharao", Izborni zakon, političari, njihova prepucavanja, sve je palo ne u drugi, nego u peti plan. Bili smo opet oni Bosanci i Hercegovci kao prije nego što su nas ovi na vlasti ubili u pojam i od nas napravili najjadnije ljude u Evropi. A Musa, Nurkić i drugovi su pokazali da mi to ipak nismo.

Želimo li biti iz zemlje pobjednika – Muse, Nurkića i drugova, ili iz najjadnije zemlje u Evropi? Do nas je.

Želimo li biti iz zemlje pobjednika – Muse, Nurkića i drugova, ili iz najjadnije zemlje u Evropi, koja ne da novac svojim sportistima

Dok se Kelnom orilo "Bosnom behar probeharao", Izborni zakon, političari, njihova prepucavanja, sve je palo ne u drugi, nego u peti plan

Bosanski behar

Izbori u oktobru umnogome će biti historijska prekretnica za BiH, ali prije svega Bošnjake. Ukoliko bi SDA ove izbore nekako uspjela preživjeti na vlasti, sudbina Bošnjaka kao naroda bila bi krajnje tmurna, tužna i svakako neizvjesna. 

Ova stranka vlada 30 godina i u te tri decenije Bošnjaci su imali priliku da žive u jednom od najkorumpiranijih, najnefunkcionalnijih i najnepravednijih sistema u Evropi, ali i da postanu jedan od najsiromašnijih i najneobrazovanijih naroda. 
Naravno, "zelene" pristalice bi na ovu činjenicu prstom uperile na srpske i hrvatske iredentističke sabotere, no, ako pogledamo stanje u većinski bošnjačkim općinama i kantonima, u koje nije dopirala ruka ni Dodika i Čovića, ni Zagreba ni Beograda, vidjet ćemo da su korupcija, siromaštvo i primitivizam odlike većine njih. 
Ipak, ako se 30 godina moglo nekako i živjeti s takvom korumpiranom elitom na čelu, pitanje je hoće li se moći preživjeti. Korupcija je bolest, a svaki bolesni organizam, ako se ne liječi, u jednom trenutku dolazi u stadij poslije kojeg mu više spasa nema. A SDA je, čini se, upravo u takvom stadiju.

U vanjskim poslovima svoj kriminal pred zapadnim silama, koje su odlučile da ga malo "počiste", pokušavaju spasiti tako što kompletan narod nastoje okrenuti protiv Zapada kao tobožnjeg neprijatelja i mrzitelja muslimana. Svoj nepotizam, rukovodeće pozicije svojih supruga i jarana, brane kupovinom diploma i sječom svih kadrova koji taj nepotizam ugrožavaju. Kritičare kažnjavaju slanjem armija prijetećih botova, a "neposlušne" medije ukidanjem njihovih signala na servisima svojih stranačkih telekoma ili utjerivanjem drakonskih kazni putem korumpiranog pravosuđa.

Ako SDA preživi, preživjet će do grla korumpirana i nedjelima međuzavisna halka koja će do kraja devastirati institucije, društvo očistiti od nepodobnih, okrenuti ga ka korumpiranim autokratima na Istoku, a (pre)ostalo stanovništvo držati u stadiju siromašnih i zaglupljenih podanika koji previše ne razmišljaju, a još manje pitaju.
Poraz SDA, s druge strane, nije spas, ali jeste mogući početak otklanjanja bolesti.

Uklanjanje SDA nije spas, ali jeste mogući početak otklanjanja bolesti

Ova stranka vlada 30 godina i u te tri decenije Bošnjaci su imali priliku da žive u jednom od najkorumpiranijih, najnefunkcionalnijih i najnepravednijih sistema u Evropi

Ili SDA ili BiH

Pjevač Dženan Lončarević (47) nedavno je objavio spot za svoju novu pjesmu "Ako sutra me nema", koja je nastala kao plod saradnje sa Sergejem Ćetkovićem.
Lončarević je osnovnu i srednju školu završio je u Prijepolju, gdje se počeo zanimati za muziku i sviranje gitare.&nbsp;Na festivalu Feras 05, s pjesmom "Da si tu", ulazi u superfinale i osvaja nagradu kao najbolji debitant. Pjevačku reputaciju stjecao je svirajući u Prijepolju, Novom Pazaru, Užicu, Sjenici, da bi se 2006. pojavio u Beogradu. Triput je učestvovao na Budvanskom festivalu, a na prvom učešću dobio je nagradu za "mediteranski zvuk" za pjesmu "Ti amo, Angela".Ime i prezime:&nbsp;Dženan Lončarević.
Datum i mjesto rođenja: 10. april 1975., Prijepolje.
Šta prvo uradite kad se probudite: Popijem čaj ili neki detoks, onda doručak.

<h2>Najdraža pjesma mu je "Nikome ni reč"</h2>

Da niste to što jeste, čime biste se bavili: Nije mi strano da se bavim nekim drugim poslovima, ali sam odabrao pravi put.

Šta Vam je bio prvi posao u životu: Prve pare zaradio sam pjevajući u kafiću.
Kada biste samo jednu stvar mogli ponijeti na pusti otok, šta bi to bilo: Gitara.
Najdraža pjesma: “Nikome ni reč”.
Šta gledate na televiziji: Dobar film i historijske dokumentarce.
Šta Vas nervira: Neprofesionalnost i kašnjenje.
Najdraži grad: Sarajevo i Prijepolje.
Najbolji poklon koji ste dobili: Gitara.
Čega se plašite: Visine, mraka i da ostanem sam.
S kim najradije pijete kafu: S drugarima.

Omiljena društvena mreža: Nema je.

Najdraža boja: Plava.
Ko Vam je uzor: Josip Broz Tito.
Da imate mogućnost, šta biste uradili da poboljšate stanje u svijetu: Vratio bih sve unazad nekih 30 godina. Bilo bi svima mnogo bolje.
Najdraži pisac: Branko Radićević.
Omiljeni muzičar ili bend: Erin Mur (Moore).
Posljednja knjiga koju ste pročitali: “Lovac na zmajeve”.
Tim za koji navijate: Ne navijam.
Omiljena narodna izreka: Ko drugom jamu kopa, sam u nju pada.
Koje pitanje najviše mrzite: Sve što se tiče privatnog života.
Omiljeni lik iz knjige, filma ili serije: Izet Fazlinović.
Koju zemlju biste voljeli posjetiti: Sve što sam htio, posjetio sam.

Jedan od najpopularnijih pjevača današnjice na pusti otok ponio bi gitaru

Dženan Lončarević: Uzor mi je Josip Broz Tito

Srčana oboljenja su među vodećim uzrocima smrti u svijetu, pa i kod nas, a, prema statističkim podacima koji se već duže vrijeme ne mijenjaju, u BiH zbog bolesti srca svakih sat vremena jedan ljudski život se gasi. Zbog toga nevjerovatno zvuči podatak da više od 2,1 milion <a href="https://avaz.ba/tag/779/bih">stanovnika FBiH</a> liječi samo <a href="https://avaz.ba/tag/46958/kardiolog">50 kardiologa</a>. Radi se o podacima iz prošle godine, a, sudeći po općoj situaciji u državi, temama koje dominiraju u javnom prostoru, onome što su prioriteti za vlast, logičnim se čini zaključak da ih je danas manje. I ljekara i stanovnika koji glavom bez obzira bježe od šizofrenog ambijenta u kojem golim okom vidimo da tonemo i nestajemo, dok nas uvjeravaju da nam je dobro i da napredujemo.
Godinama već svjedočimo trendu ubrzanog odlaska stanovništva te da su na čelu kolone nezadovoljnih, koji u Evropi i širom svijeta traže svoje mjesto pod suncem, upravo zdravstveni radnici. 
Čujemo i najave da će za njima i značajan broj studenata medicine, čim završe studij u BiH. Nezadovoljni zbog mračne perspektive, materijalnog, ali i svakog drugog statusa u koji su ih doveli oni što su za sve ove godine samo o vlastitom statusu iskreno brinuli i na njemu marljivo radili. 
Jasno je da privilegije u kojima uživaju ne žele podijeliti s ljekarima niti bilo kim drugim, moglo je biti drugačije, ali ovakva kakva jeste, BiH danas ne može parirati Njemačkoj ili Kataru, gdje već rade i prema kojima se spremaju bh. zdravstveni stručnjaci, ali činjenica da se punih 12 godina čak ni zastarjeli zakonski okviri u FBiH nisu željeli promijeniti govori o potpunoj neodgovornosti i nebrizi društva u kojem ljudski životi ne vrijede mnogo. 
Dok nepravda i strah od sadašnjosti i budućnosti načinju i najzdravija srca i krvotoke, o njihovom stanju u pet kantona brine po jedan kardiolog, Sarajevo ima jednog na 19.000 stanovnika, Livno nema nijednog kardiologa, pacijenti mjesecima čekaju dijagnostičke pretrage... U punom su broju i sastavu jedino vlade i parlamenti, zbog čije nebrige, neznanja i nerada i bolujemo, ali i umiremo. &nbsp;

Godinama već svjedočimo trendu ubrzanog odlaska stanovništva te da su na čelu kolone nezadovoljnih upravo zdravstveni radnici

Nevjerovatno zvuči podatak da više od 2,1 milion stanovnika FBiH liječi samo 50 kardiologa

Koliko vrijedi život

<a href="https://avaz.ba/tag/42979/skolarci">U nezaustavljivoj seriji</a> povećanja cijena svih životnih potrepština većina roditelja osnovaca i srednjoškolaca širom Bosne i Hercegovine dočekala je ovaj septembar i početak nove školske godine u agoniji. Nakon kupovine ruksaka, pernica, sveski, udžbenika te ostalih opsežnih priprema za koje su im roditelji izdvojili stotine i stotine maraka iz potankih novčanika budućnost Bosne i Hercegovine u većem dijelu naše zemlje jučer je sjela u školske klupe. Tamo će učiti o biljkama, životinjama, historiji koja se od grada do grada i dalje različito interpretira, brojevima, ali i različitim zemljama. I već sada mnogi od tih mališana više rođaka imaju u okolini, primjera radi, Minhena nego u rodnom mjestu. 
Pa će se i mnogi od njih, nakon što im u bh. školi napune glavu znanjem iz različitih oblasti, i sami jednog dana probuditi negdje pored rijeke Rajne umjesto Miljacke.
Škola, plaćena zabludama, u kojoj se ne uči kako kupovati diplome, krasti i lagati narod, biti nepravedan, jer je to desetljećima unazad „privilegija“ vladajuće kaste, njihove djece i sljedbenika, mnoge će otjerati u druge zemlje, da tamo traže svoju sreću i egzistenciju.
Takva škola u kolonama je već otjerala milione ekonomskih migranata na Zapad. Novca je sve manje, pravde, poštenja, morala, demokratije. Jedino korupcija i laž opstaju, zbog čega, prema podacima, svaki drugi mladi čovjek želi napustiti ovu zemlju. Vlastodršci su tokom višedecenijske vladavine ukrali djeci koja su, naprimjer, tek jučer sjela u školske klupe već sve.
No, sistem nije puno uzdrman. Godinama su isti na vlasti, niko se ne buni. Jer šta je „prirodnije“ nego, ako su vam djeca otišla iz zemlje jer nisu mogla do posla prije babinih i maminih sinova i kćeri, opet glasati za iste ljude?

Vlastodršci su tokom višedecenijske vladavine ukrali djeci koja su, naprimjer, tek jučer sjela u školske klupe već sve

Za kupovinu  ruksaka, pernica, sveski, udžbenika te ostalih opsežnih priprema roditelji izdvajaju stotine i stotine maraka

Škola sa zabludama

Ministar energije, rudarstva i industrije u Vladi FBiH&nbsp;Nermin Džindić&nbsp;prije osam godina uhvatio se ukoštac s najtežim resorom u Federaciji. Već prvog dana mandata dočekali su ga protesti nezadovoljnih rudara, ali ovaj mladi čovjek je uspio riješiti naizgled nerješive probleme. Činjenica da je za više od 8.000 rudara osiguran iznos veći od 40 miliona KM za povezivanje radnog staža i njihov odlazak u penziju, kao i podatak da je to učinjeno i za uposlenike nekoliko drugih industrijskih grana dokazuju da je ovaj diplomirani inžinjer po struci pokazao iznimne menadžerske sposobnosti.&nbsp;
Brza reakcija usred energetske krize da se "na noge stave" već zaboravljeni terminali u Blažuju ili na drugim pozicijama, također, dolazi iz njegovog ministarstva i liderstva.
Inače, Džindić je napravio i najveći poslijeratni rezultat u razvoju namjenske industrije u FBiH. Poznato je da se snaga svake državne zajednice, pa i BiH, mjeri razvijenošću njene namjenske industrije.
Džindić je godišnju produkciju, mjerenu s tristo miliona KM, podigao na više od jedne milijarde, i to s tendencijom rasta, što raduje svakog patriotu ove zemlje.
Da je riječ o političaru širokog dijapazona inicijativnosti, potvrđuje i jučerašnja informacija da je Vlada FBiH prihvatila inicijativu njegovog ministarstva da pomogne košarkašku reprezentaciju sa 117.000 KM.
Sve ovo čini Džindića, koji je kandidat Saveza za bolju budućnost BiH za Državni parlament, favoritom u odnosu na njegove rivale iz drugih stranaka, koji su poznatiji kao političari opće prakse, a nerealizirani na poslovnom polju.&nbsp;

Konkretna pomoć stanovništvu i finansijska pomoć košarkašima BiH pokazuju Džindića rijetko uspješnim političarom

Džindić: Veoma ozbiljan ministar i kandidat

Luka Dončić: Ruši rekorde

Zamalo čovjek

Crveni posteri

Irfan Peljto: Iznad lige iz koje dolazi

Srbiji Bayraktari, Bosni Bakir

Svjesna obmana

Slavko Jurić: Istinski vjernik

Zemlja koja nestaje

Liz Tras: Prijateljica BiH

Džon Roberson: Junak iz sjene

Bosanski behar

Ili SDA ili BiH

Dženan Lončarević: Uzor mi je Josip Broz Tito

Koliko vrijedi život

Škola sa zabludama

Nermin Džindić: Uspješni ministar

Kolumne

Luka Dončić: Ruši rekorde

Zamalo čovjek

Crveni posteri

Irfan Peljto: Iznad lige iz koje dolazi

Srbiji Bayraktari, Bosni Bakir

Svjesna obmana

Slavko Jurić: Istinski vjernik

Zemlja koja nestaje

Liz Tras: Prijateljica BiH

Džon Roberson: Junak iz sjene

Bosanski behar

Ili SDA ili BiH

Dženan Lončarević: Uzor mi je Josip Broz Tito

Koliko vrijedi život

Škola sa zabludama

Nermin Džindić: Uspješni ministar