Mostarka Irma Baralija primjer je kako se voli svoj grad. 
Kad je vidjela da od čekanja i kritiziranja po društvenim mrežama nema ništa, odlučila je presaviti papir i Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu uputiti tužbu protiv Bosne i Hercegovine, jer u njenom rodnom Mostaru izbora nema, a neizvjesno je hoće li ih uskoro i biti.

Kaže da je odrastala u društvu u kojem su generacije ubjeđivane da pojedinac ne može ništa, da stvari treba prepustiti „velikim partijama“, da je kao magistar političkih nauka uvidjela da te partije ne rade za narod, nego za sebe. Nije mogla samo sjediti, žaliti se, živjeti pasivno i šutke posmatrati šta se radi s Mostarom.

Ne misli ni da je hrabra, ni posebna, niti revolucionar. Samo smatra da svako od nas ima dužnost uraditi najbolje za ulicu u kojoj živi, rodni grad, domovinu, cijeli svijet, ako treba.
Kao prava Mostarka i Hercegovka, brani što je njeno i ne želi nijemo posmatrati dok se politika igra njenim životom i životom njene djece. Ne pristaje na tezu da se ništa ne može promijeniti.

Irma je dokaz da se može malim koracima krenuti u osvajanje promjena.

Ne misli ni da je hrabra, ni posebna, niti revolucionar

Odlučna Mostarka

Ovdje, u centrali Ujedinjenih naroda u Njujorku, upitao sam portparola Stefana Dužarika (Stephane Dujarric) podržava li generalni sekretar Antonio Gutereš (Guterres) kandidaturu Zorana Zaeva i Aleksisa Ciprasa (Alexis Tsipras) za Nobelovu nagradu nakon historijskog sporazuma o promjeni makedonskog državnog imena.&nbsp;Ništa nabrzinu &nbsp; - Ne priznajemo šefove država niti dodjeljujemo Nobelovu nagradu - našalio se, ali precizno Dužarik. UN zaista priznaju samo države, a u izbor predsjednika i premijera se ne miješaju. Dakako, nemaju utjecaja ni na dodjelu Nobelove nagrade.Ali, “očito mislimo da je to prekrasan primjerak diplomatije”, zaključio je glavni portparol UN-a, pitajući mene: “Zar nije tako”?- Ova dva lidera se zaista moraju pohvaliti! Podsjetio je kako je prošlo više od 27 godina, pa je makedonsko-grčki spor bio među najdužim u 72-godišnjoj historiji UN-a; poput Kipra, gdje spor traje 50 godina. Poslije toliko globalnih neuspjeha Sjeverna Makedonija će, očito, biti uspješna UN priča.&nbsp;&nbsp;- Ali, isto tako, mislim da je rad (američkog) ambasadora Nimica (Matthew Nimetz), koji se iz godine u godinu suočavao s veoma teškim svađama, pokazao da diplomatija traži neko vrijeme, te se na kraju izbjegne konfrontacija - rekao mi je Dužarik.

Nimic je lični izaslanik ovog generalnog sekretara UN-a i njegovih prethodnika Kofija Anana (Annan) i Ban Ki-muna (Ki-moon) od 1999. naovamo. Radio je za simboličnu plaću od jedan dolar godišnje.Samo zato što je uporni, a tihi i politički neambiciozni Nimic (u junu će ovaj njujorški filantrop napuniti 80 godina) sušta suprotnost od njega, napamet mi je pao pokojni Ričard Holbruk (Richard Holbrooke). Nije on slučajno osvojio titulu “diplomatski buldožer”, kao i pridjev “bosanski”.&nbsp;Izgubljena republika&nbsp;Što god je stigao, Holbruk je u Bosni prelomio preko koljena, ali ne samo svojom zaslugom. Jednostavno, oko njega je bilo previše Bosanaca koji nisu shvatali semantiku i važnost imena (“Nomen est Omen” – ime je usud). Niti - značaj gubitka prerogativa republika, koji je Bosna i Hercegovina jedina izgubila od Vardara pa do Triglava; čak se i bivša pokrajina – Kosovo danas republikom naziva.Holbruk je u Sarajevu naišao na ideološko tijesto, neoformljenu masu među tadašnjim muslimanskim vodstvom - ostrašćenim antikomunistima, kojima je najvažnije bilo da sruše sve simbole bivšeg sistema. Pa su tako, rušeći državu, stvorili novu - kvazirepubliku.No, sada, kada je moralni kapital tih stradalnika komunističkih režima u istočnoj Evropi, s lokalnim žarištem u Bosni – 30 godina nakon Hladnog rata potrošen - vrijeme je za nove bosanske lidere koji će ispravno govoriti, a još principijelnije djelovati.&nbsp;Istina je da su Bosanci, oni isti politički “prvaci” koji su onomad “pokrenuli” pitanje moralne ispravnosti diskriminatorskog imena manjeg bh. entiteta, svojim antireformskim postupcima, feudalnom sviješću i korupcijom koja je prodrla u sve džepove, od bijelih mantila do crnih odijela, bili i ostali najveći čuvari takvog antigrađanskog entitetskog naziva.A ne smije se zaboraviti i da su svoje reformske šanse sarajevski vlastodršci prokockali i odbacivanjem “aprilskog paketa” 2006. godine. Taj američki paket je predviđao da se bar troglava aždaha Predsjedništva BiH zamijeni jednim predsjednikom, po izboru parlamenta.Zato Bosni trebaju novi lideri, koji se neće lažno dodvoravati Americi i Zapadu, već konačno prihvatiti istinske zapadne vrijednosti. I početi ih živjeti – građanski, kao Zaev u Makedoniji.&nbsp;Makedonski model&nbsp; Bosanci, čast nekolicini, ipak nisu imali sreće sa svojim predsjednicima, premijerima ili ministrima vanjskih poslova poput bar u ovoj posljednjoj turi Grka i Makedonaca, koji imaju Ciprasa i Zaeva. Sreća je uvijek na strani najhrabrijih. Među političarima su to oni koji ne misle samo na karijeru, već i na svoju djecu.Tako da “svaki narod dobiva onakvu vlast kakvu zaslužuje”, rekao je Džozef Demejster (Joseph de Maistre), engleski filozof, pisac i diplomata iz 18. stoljeća.Beskorisno bi sad bilo posthumno optuživati Holbruka, koji je za Klintona (Bill Clinton) 1995. godine obavio bosanski posao za svega nekoliko mjeseci. Nije Holbruk kriv što Bosanci ni u četvrt stoljeća nisu razvili vlastitu egzistencijalnu filozofiju i implementirali je iznutra. Mogli su to i bez pritiska Amerike i Zapada i još bi uživali institucionalnu podršku Vašingtona i Brisela za to.Umjesto toga, prikačili su se na lažne nade, lažna obećanja, lažna “mišljenja” lažnih vođa i političkih mesija.“Lažna mišljenja su kao lažni novac koji, nažalost, šire i pošteni ljudi, čineći kriminal i ne znajući šta rade”, napisao je upravo Demejster, navodeći kakvu štetu naprave lažnjaci.Tako narod i građani ostaju bez društva jednakog za sve i, umjesto države zakona, dobivaju “državu rođaka i jarana” za saučesnike u podvalama. Takvi vas isključe iz svakog (državnog) naslijeđa, pretvarajući vas u apatride, što svijetom lutaju trbuhom za kruhom. Tužna je to priča!O “jednom društvu za sve”, koje u svojoj zemlji gradi ponavljajući to kao mantru, ljetos mi je u intervjuu za „Avaz“ u vladinom kabinetu u Skoplju pričao možda budući nobelovac Zoran Zaev. Bosna, koja mu je često na pameti, kaže, treba postati članica NATO-a, jer to će koristiti svima - i bosanskim Srbima. Tako će, rekao je, pobijediti svi građani.Nešto mislim, ne samo da narod zaslužuje vlast kakvu ima već i diplomate koji im kapu kroje. Zato su Makedonci, valjda, dobili Nimica, a Bosanci Holbruka.

Nešto mislim, ne samo da narod zaslužuje vlast kakvu ima već i diplomate koji im kapu kroje.

Balkan - od Holbruka do Nimica

Optužio nas je za narušavanje poretka u Hrvatskoj, a prije toga je naredio da se oduzmu našim ljudima kamioni, oko 17.000 vozila, stavio je u logore sve naše izbjeglice...

Nakon što mi je Alija Izetbegović rekao da sutra u Zagrebu imamo zakazan sastanak s Franjom Tuđmanom, ja sam njemu odgovorio: „Alija, prvo nisi smio pristati da razgovaraš s Franjom Tuđmanom. Kad si već pristao, ako već treba da razgovaraš s nekim ko je funkcioner naše države, onda se razgovor mora obaviti u našoj državi.U centru naše države, a ne u centru države Hrvatske. Jer je Mate Boban samo Tuđmanov agent“.Izetbegović: Zaboli me glava kad počne da govori Ali, kaže on meni, ja sam htio da ti pođeš, zato što se ti znaš nositi s Tuđmanom, meni on ide strašno na živce, zaboli me glava kad počne da govori.Stvarno, Alija Izetbegović je tačno ocijenio Tuđmana. On je bio toliko uvjeren u svoju genijalnost da nije nikome dao da progovori nego, kad se navije, nije prestajao da govori. U takvim slučajevima ja sam ga jednostavno prekidao i to čak kad ga prekinem, nisam mu se obraćao ni sa „predsjedniče Tuđman“, nego „gospodine Tuđman, mislim da vi nemate pravo...“I onda bih ga izbacio iz kolosijeka, tako da on nije više znao gdje je, ni šta je, ni šta hoće. I nije znao nastaviti.

Tako je jednom prilikom, baš su bili Izetbegović, Haris Silajdžić i ja, s jedne strane, i Tuđman sa svojim ministrom vanjskih poslova, jednim žalosnim slučajem ljekara koji se pretvorio u diplomatu, bio je tamo čak i jedan moj rođak Bišćević, i Žužul. Tako jedna kombinacija njegovih tih satrapa.I Tuđman je nas napao da je Bosna i Hercegovina ugrozila teritorijalni integritet i kontinuitet hrvatskog teritorija time što sam ja rekao da je Neum oduvijek bio bosanski i da nikad nije bio ničiji drugi nego bosanski.I optužio nas za narušavanje poretka u Hrvatskoj, a prije toga je naredio da se oduzmu našim ljudima kamioni, oko 17.000 vozila, stavio je u logore sve naše izbjeglice i tako dalje.Sporazum s Miloševićem rezultirao stvaranjem „Herceg-Bosne“ i RSNa takve njegove riječi prekinuo sam ga rekavši: „Pa, gospodine Tuđman, vi ste navodno historiograf. I to poznati historiograf, ili povjesničar, i vi vrlo dobro znate da Neum zaista nikad nije bio ničiji nego bosanski. I ne samo Neum, nego i okolina Dubrovnika, Pelješac, Omiš i druga mjesta su bila bosanska, ali su prestala biti. Bilo da ih je uzela Venecija ili na kraju i Hrvatska. Ali nikad nije bio uzet Neum. Vi to vrlo dobro znate“.Na sve to on je rekao: „Ali vi ste, profesore Filipoviću, sklopili sporazum s Miloševićem“.„Ne, vi se varate gospodine Tuđman, ja sam sklapao sporazume sa našim Srbima, Bosancima, da se ne tučemo i ne ginemo uzaludno, nego da pokušavamo ljudski rješavati međusobne probleme. A vi ste, naprotiv, sklopili sporazum s Miloševićem koji je bio uperen protiv nas i koji je rezultirao stvaranjem „Herceg-Bosne“ na jednoj i Republike Srpske na drugoj strani.Vi ste obnovili situaciju iz 1939. godine, kada ste međusobno vi, Hrvati i Srbi, podijelili Bosnu ne računajući da mi uopće postojimo“, kazao sam Tuđmanu.Uvjerio sebe da će biti najveći Hrvat u historijiNa takav način je jedino bilo moguće razgovarati s njim, jer je on, jednostavno, bio neobičan čovjek, da tako kažem. Apsolutno nelogičan, logoričan i samouvjeren, a pozivao se uvijek na neke svjetske autoritete koje nikad nije mogao citirati niti navesti.Tako da je Alija Izetbegović imao potpuno pravo da Tuđman nije volio kad sam ja prisutan u razgovorima.Uostalom, Tuđmana sam davno prije upoznao prije nego što je on postao neka politička ličnost i bio sam s njim čak jednom na jednoj večeri kod Krleže, gdje smo imali jedan dug razgovor i gdje sam shvatio da je on čovjek koji je sebe uvjerio da će biti najveći Hrvat u historiji.

Tuđman je nas napao da je Bosna i Hercegovina ugrozila teritorijalni integritet i kontinuitet hrvatskog teritorija time što sam ja rekao da je Neum oduvijek bio bosanski i da nikad nije bio ničiji drugi nego bosanski

Nisam mu se obraćao sa „predsjedniče Tuđman“, nego „gospodine Tuđman, mislim da vi nemate pravo...“

Tuđman je bio toliko uvjeren u svoju genijalnost da nije nikome dao da progovori

Sad je i zvanično: Bosna i Hercegovina za trideset narednih godina, a vjerovatno i zauvijek, ostala je bez svoje imovine u Hrvatskoj.&nbsp; 
Odmarališta, hoteli, vile, sagrađene od izdvajanja bh. radnika (naših očeva i djedova), nemarom su države, prije svega Vijeća ministara BiH i predsjedavajućeg Denisa Zvizdića, prešle u ruke privatnika.

Hrvatsko ministarstvo državne imovine u novembru je prošle godine raspisalo poziv za tridesetogodišnji zakup, a ovih je dana objavljeno ko će gazdovati našom imovinom. 

Otimali su se hrvatski i strani tajkuni, istina u ratu su i poraću objekti dobro devastirani, ali za koju godinu sigurno će početi dobro i zarađivati. Bivše odmaralište „Đuro Salaj“ nalazi se dvadesetak metara od plaže, uz malo ulaganja postat će (ponovo) vila.

Direktor Agencije za privatizaciju u FBiH Amer Bekrić još od maja prošle godine, kad je u Hrvatskom saboru usvojen Zakon o upravljanju državnom imovinom, bukvalno vapi i upozorava da je riječ o „isplaniranoj pljački državne imovine“. Uzalud je pisao nadležnima u državi, ni tadašnji član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović ni Zvizdić nisu reagirali. 

Tako će se zbog našeg nemara (ili je u pitanju još ponešto?!) u hrvatski budžeta na račun zakupnina godišnje slijevati najmanje milion KM. No, to nije zabrinulo naše vlasti. 

U prošlu se srijedu o svršenom činu trebalo govoriti na sjednici Vijeća ministara. No, ta je tačka skinuta s dnevnog reda. Niko ne zna zašto, ali se može pretpostaviti da je Denis Zvizdić odahnuo. Nema imovine, nema ni rasprave. Njemu dosta!

Zbog nemara bh. vlasti u hrvatski budžet na račun zakupnina godišnje će se slijevati najmanje milion KM

Svršen čin

Kenan Kodro, fudbalski reprezentativac Bosne i Hercegovine, postao je novi igrač Atletika iz Bilbaa, nakon transfera iz danskog Kopenhagena.&nbsp; 
Sin legendarnog Mehe Kodre, bivšeg napadača Veleža, Real Sosijedada, Barcelone i reprezentacije BiH, rođen je u San Sebastijanu, čime je ispunio uvjet da potpiše ugovor za ovaj renomirani španski klub, za koji po dugoj tradiciji igraju samo Baski. 

Kodro mlađi prethodno je u dresu danskog kluba odigrao 19 utakmica i postigao šest golova. U danskoj Superligi postigao je jedan gol u osam nastupa, dok je u kvalifikacijama za Evropsku ligu bio strijelac pet puta. To je bilo dovoljno stručnjacima iz Atletika da u njemu vide pojačanje za svoj tim.

Koliko su uvjereni da su napravili dobar posao, čelnici ovog kluba odredili su da Kodrina otkupna klauzula iznosi vrtoglavih 80 miliona eura, po čemu je 25-godišnji napadač vjerovatno naš najskuplji fudbaler. Time se baskijski klub osigurao da u naredne dvije godine, na koliko je potpisan ugovor, „zmaj“ ostane u njihovim redovima. 

Kenan Kodro rođen je 19. avgusta 1993. godine. Za reprezentaciju Bosne i Hercegovine odigrao je devet utakmica uz dva postignuta pogotka.

Otkupna klauzula iznosi vrtoglavih 80 miliona eura

"Zmaj" iz Baskije

Ekica je sarajevsko dijete. Mangup velika srca. Nema Sarajlije koji ne zna tog čovjeka. Danima, mjesecima je neumorno okupljao Sarajlije da pokrenu sarajevsku žičaru. Nije bilo osobe koja je rekla ne. Ljudi su se slikali. Slali poruke iz daleka svijeta. A Nedim zvani Ekica je te poruke objavljivao na svom Facebook profilu i pisao: „Vozimo se“.Sjećanja na najljepše izlete i druženjaKreirao je i stranicu za žičaru. Malo-pomalo broj članova je rastao, ali i istinska ideja da se taj čarobni znak raspoznavanja Sarajeva ponovo oživi. I zaista, jednog dana je sve krenulo. Žičara se polako počela buditi i oživjela. Ekica je ostao po strani gledajući kako su neki drugi ljudi počeli da rade oko žičare. Njemu je najvažnije bilo da je ponovo počeo disati punim plućima. Uz prvu godišnjicu žičarinog rođendana napisao je: „Slavimo“. E tako i bi.Sretan prvi rođendan žičari su poželjeli svi koji vole grad i njeguju sjećanja na najljepše izlete i druženja na Brusu, Dobrim vodama i Prvom šumaru. Malo zatim oživjela je i radost trebevićkog sankanja. Mali i veliki su krenuli put te male planine nadomak Grada i svi zajedno se radovali snježnim radostima baš kao i nekad uz Olimpijadu.Vučko je opet oživio i promolio svoju glavu pozdravljajući znane i neznane. Eto, ponovo je radost sišla u grad i iz grada krenula uzbrdo.A onda je počelo odbrojavanje za EYOF. Europski omladinski olimpijski festival. Stotine i stotine mladih iz cijelog svijeta susrest će se u BiH. Natjecat će se u dobru. U sportu. Zastave će se vijoriti i radovati jedna drugoj. Dan poslije nakon što je daleke 1984. počela Zimska olimpijada u Sarajevu, 9. 2. 2019. godine počet će Olimpijske igre mladih. Olimpijski stadion će biti mjesto okupljanja onih koji slave život, brišu granice i podjele. Neko će pobijediti, neko će nositi zlatne medalje oko vrata, a neko će otići iz ovog malog olimpijskog grada s uspomenama kakve samo mladost nosi u sebi.Nekad su sarajevske tinejdžerice danima uvježbavale koreografiju za Olimpijadu čvrsto uvjerene da su i same olimpijske natjecateljke. Nosile skijaške jakne brižljivo krojene za najveću svjetsku svečanost uz pletene trake oko glave plešući sve kao jedna.Prijatelji novi tu se dočekujuA danas, danas neka nova mladost rođena u stoljeću nakon Olimpijade sprema svoju ulogu za otvaranje EYOF-a i dane natjecanja. Svi kao jedan. Sretni i radosni što će biti domaćini vršnjacima iz cijelog svijeta. I opet, u nekim novim jaknama, s nekim novim akreditacijama i nekim novim obvezama. Tih dana neće ići u školu, pohađati redovno nastavu, ali će naučiti mnogo važnije lekcije od pukih definicija iz udžbenika.Naučit će raditi, gledati otvorenih očiju i vidjeti svu šarolikost svijeta. Naučit će se odgovornosti prema drugima. Naučit će lekcije koje ne pišu u udžbenicima i koje ne stoje čak ni u nepisanom gradivu. Kako biti vrijedan, odgovoran i uvažen. Kako pomoći drugima i doprinijeti svijetu oko sebe. Naučit će prepoznati čovjeka u sebi i drugima.A tih dana će se sarajevski Vučko susresti sa sarajevskim Grudvijem i zajedno će pozdraviti svoje prijatelje iz daleka svijeta. Sarajevo će ponovo biti grad spajanja, a ne razdvajanja. Vatra će ponovo gorjeti na Olimpijskom stadionu slaveći život, a ne zazivajući smrt. Neka nova mladost će skupljati uspomene za svoju djecu.Ekicu već vidimo u prvom redu kako slavi svoj grad i Vučka. A Sarajevo, Sarajevo će opet sa smiješkom gledati sve njih pjevušeći:Sa četiri strane svijeta, koraci se čuju. Prijatelji novi tu se dočekuju.Dobro nam došliStvarajmo skupa jer svi smo ovdje jedna pobjednička grupa.Zapjevaj sadNek' čuje te svak', Lijepo je biti sretan, vedar i mlad…

Nekad su sarajevske tinejdžerice danima uvježbavale koreografiju za Olimpijadu čvrsto uvjerene da su i same natjecateljke

„Promašio sam preko 9.000 šuteva u karijeri. Izgubio sam skoro 300 utakmica. Dvadeset šest puta mi je povjereno da pucam za pobjedu i promašio sam. Doživljavao sam neuspjehe iznova i iznova u životu. I zato sam uspio.“

Vučko se vratio u grad

Jedna od najvećih zabluda kojom nas truju srpski nacionalisti, predvođeni magom iluzije Miletom Veličanstvenim, jeste priča o partizanima kao ekskluzivno ili bar apsolutno većinski srpskom pokretu. Prema tom spinu, jadni Hrvati, a i ostali narodi su s rukama u džepovima mirno sačekali časne srpske partizanske jedince da ih oslobode fašističkog jarma.Komunisti ništa nisu prepustili zaboravuSvi su Hrvati bili ustaše, a svi partizani Srbi. Čak je i ustanak u Hrvatskoj, prema riječima Veličanstvenog iluzioniste, započeo u selu koje se zove Srb, pa je to krunski dokaz ove kvaziteorije. Podaci su, međutim, neumoljivi, a i uopšte nije teško doći do njih. Ako je iko, komunisti su naštampali knjiga i knjiga o ovoj temi. Ništa nisu prepustili zaboravu.Srba, mora se priznati, jeste čitav rat bilo najviše u partizanima, što je i logično, jer je riječ o najmnogoljudnijem narodu. A pogotovo ih je bilo najviše u suton rata kada su četničke jedinice, često komplet s oficirima, kuhinjama i manjirkama, prelazile u partizane. Ovaj transfer se nije dešavao, naravno, zbog ideološke bliskosti, već iz prozaičnog razloga što su partizani listom strijeljali bradonje bez velikog pardona. Opcija da se izbjegne strijeljanje bili su brijanje i petokraka na glavu.Tuga je danas vidjeti koliko Hrvati mrze Jugoslaviju, a riječ je o časnom hrvatskom projektu. Jeste, nema govora, Jugoslavija i srpska ideja, ali je i hrvatska u punom kapacitetu. Najčasniji Hrvati su se politički i vojno borili za nju.Bitka svih bitaka ovoga prostoraBitka na Sutjesci, za nas jugonostalgičare, je bitka svih bitaka ovoga prostora. Prvi put u istoriji, rame uz rame, nošeni istim idealima, skupa ginu Srbi, Hrvati, Muslimani, Crnogorci… Na Sutjesci su poginula 7.543 partizana, a više od pola od toga broja (4.150) bili su Hrvati, mahom Dalmatinci.Dok su mali gradovi iz Dalmacije dali po četverocifrene brojeve poginulih boraca, na Sutjesci gine svega 67 partizana iz Beograda. Nije zato čudo što će mnogi istoričari potvrditi da je od ljeta 1942. godine partizanski pokret opstao isključivo zahvaljujući Dalmatincima. Veličanstveni iluzionista, naravno, nema komentar na ove podatke.Nadalje, grad koji je dao najviše palih boraca u čitavom Drugom svjetskom ratu, pazi ovo, nije Beograd, nije ni Niš, ni Užice, ni Kragujevac, već je Šibenik. Šta ćemo sada, majku mu? Kako to, moj Mile, da je Šibenik dao najviše palih boraca, a partizanski pokret ekskluzivno srpski? Možda, ko će ga znati, su Srbi većinski živalj u tom Šibeniku?Što se Muslimana tiče, nećemo se folirati, jeste ih bilo u partizaniji, ali, za razliku od Hrvata, nije baš da se može reći kako su masovno i ludo trčali da se pridruže. Interesantan je podatak da u oslobođeno Sarajevo prva ulazi 16. muslimanska brigada. Tito, namazan kakav jeste bio, ne šalje brigadu s prefiksom muslimanska slučajno da prva umaršira u šeher. Drugačije je kada neku hanumu Sabahetu oslobodi neki Mustafa nego ako to uradi tamo neki Milovan.Znao je to maršal. U partizanima su ginuli svi i narušavati tu činjenicu kroz frljava nacionalistička usta je uvreda za ideale koji su ih pokretali. Ne može se novim lažima nastaviti tradicijaMada stoji činjenica da su četničke jedinice napunile Drinu muslimanskim leševima, Srbima se ne može oduzeti jak antifašistički element artikulisan kroz partizanski pokret. Dakle, postoji precizan pogled na to da su Srbi, kroz istoriju, uvijek vodili pravedne ratove. Od Balkanskih ratova, preko Prvog, a evo i Drugog svjetskog rata, gdje su činili okosnicu partizanskog pokreta.I nije zato čudo što je toliko voljena i slavljena srpska vojska. Samo u Prvom svjetskom ratu, na pravoj strani istorije, su izgubili trećinu stanovništva i čak 60 posto muške populacije. Ali ne može se novim lažima nastaviti ta časna tradicija.Sve je to tako, časno i slavno bilo dok se ne pojaviše ovi što ih Veličanstveni iluzionista danas veliča, dakle - Sloba, Radovan, Krajišnik, Biljana i drugi pametnjakovići iz haške postavke. Realno, ukenjali su i šefa i stanicu.

Prema spinu Mileta Veličanstvenog, jadni Hrvati, a i ostali narodi su s rukama u džepovima mirno sačekali časne srpske partizanske jedinice da ih oslobode fašističkog jarma

Znao je to maršal. U partizanima su ginuli svi i narušavati tu činjenicu kroz frljava nacionalistička usta je uvreda za ideale koji su ih pokretali

Sve je to tako, časno i slavno bilo dok se ne pojaviše ovi što ih Veličanstveni iluzionista danas veliča, dakle - Sloba, Radovan, Krajišnik, Biljana i drugi pametnjakovići iz haške postavke

Srpska partizanija

Segor Hadžagić jedan je od perspektivnih umjetnika kojima se Sarajevo itekako već može dičiti.&nbsp; Za predstavu „Bosnian Beauty“ (Bosanska ljepota), koju priprema Pozorište mladih u Sarajevu, Hadžagić je napisao i scenarij, potpisuje režiju i igra jednu od uloga.
Njegov angažman tim je značajniji što se „Bosnian Beauty“ svrstava u novi teatarski žanr – tehno operu. 
Hadžagić se odlučio da ne bude jedan od onih koji se žale na tešku situaciju, već da uprkos svemu radi najbolje što može. Rezultat toga je projekt čija će premijera biti krajem ovog mjeseca.
Hadžagić je rođen 25. jula 1981. u Sarajevu. Diplomirao je dramaturgiju 2009. godine na Akademiji scenskih umjetnosti.

Napisao scenarij, potpisuje režiju te igra jednu od uloga u predstavi „Bosnian Beauty“

Hadžagić: Ne žali se, već radi najbolje što može

Bosanska ljepota u tehno operi

Federacija Bosne i Hercegovine na najboljem je putu da kopira Vladu Republike Srpske iz prethodnog mandata. Koliko god odvratno nekome to moglo izgledati, tako je. Politička trgovina provodi se brutalno transparentno.&nbsp;&nbsp; Minorna firma još minornije političke figure dobila je višemilionski posao u državnoj firmi preko noći. I onda je vlasnik te firme potpisao koalicioni dogovor sa Strankom demokratske akcije. Naravno, sve ćemo to platiti mi, kroz račun za struju i nove (porezne) namete.&nbsp;„Naši“ papci izniču kao gljive ludare poslije kiše. 
U Zenici je još jedan papak, poput onih u Banjoj Luci prije četiri godine, promijenio dres i donio odlučujući mandat većini predvođenoj SDA.&nbsp; 
Po izostanku reakcija onih koji se zaklinju da su protiv SDA i njene politike vidi se da se i sami spremaju na&nbsp;„neke teške odluke“. Vlast je slast i bolest pred kojom padaju principi, ako ih je bilo, naučene lekcije odmah se zaboravljaju, a pred očima je samo plijen. Državne firme, namještenja, tenderi, udobne nove limuzine, privilegije i talovi... 
Znaju oni da u ovoj državi zakoni ne vladaju i da neće odgovarati za kriminal koji će počiniti. 
A znaju i da je biračka pamet kratka te da će oni koji će im zamjeriti, do novih izbora već biti daleko negdje na Zapadu tražeći svoje mjesto pod suncem. Ovo ovdje, koje im po rođenju pripada, zauzeli su lažovi, ljudi bez principa i morala, politički lešinari kojima su zabludjelo poklonili glas.
Kako, dakle, sada stvari stoje, pred nama su četiri propale godine koje su opet pojeli hahari iz SDA. Do nas je hoćemo li i to gledati skrštenih ruku, patološki se zabavljati nekim novim porno-skandalima, ili ćemo stvari uzeti u svoje ruke, makar to bilo i na ulici. Zarad svoje djece. Naše je već davno prošlo.

Federacija Bosne i Hercegovine na najboljem je putu da kopira Vladu Republike Srpske iz prethodnog mandata

„Naši“ papci

Propao je još jedan montirani proces u režiji Stranke demokratske akcije. Bakir Izetbegović, braća Čampara, Dragan Lukač, Semir Efendić i drugi lovci na ljudske glave doživjeli su novi poraz u sudskim klupama. Bivši potpredsjednik SDP-a Damir Hadžić oslobođen je naštimanih optužbi. Suđenje je trajalo preko dvije godine, a usput su se režimlije potrudile da Hadžića i ostale sumnjivce osvetnički pošalju i u pržun.&nbsp;&nbsp;Optuženi Nedžad Kapetanović nije dočekao pravdu. Nažalost, preminuo je početkom ove godine.
Javna kompromitacija nepodobnih uvježbana je disciplina pokvarenjaka iz Mehmeda Spahe 14. Kriminalnom zloupotrebom državnih institucija slažu se potjernice, podmeću lažni dokazi i uništavaju cijele porodice. Nakon što uhapšeni iz televizijskih skandala ipak prežive golgotu te na sudovima dokažu vlastitu nevinost, režim potpuno utihne, a glavni progonitelji razgule u mišije rupe. 
Odakle će pripremati neke buduće hajke začinjene friškim političko-propagandnim klevetama. Ukratko, to se zove diktatura!
Sa Poljina se bolje vidi da nametnuta pravna nesigurnost koju SDA sistematski kreira ne izaziva masovniju pobunu, otpor i građansku neposlušnost. Naprotiv, čak i većina opozicije zagonetno šuti. Uostalom, nisu li upravo viđeniji SDP-ovci Hadžića hinjski ostavili na cjedilu u dotičnom slučaju? Možda bi stoga ravnodušnost bila najadekvatnija dijagnoza aktuelnog stanja bh. društva. 
Jer vladajuća struktura već decenijama opstaje na širenju straha i podlim zavjerama, pa zato i ne iznenađuje tišina što sablasno odzvanja poslije svake oslobađajuće presude političkim žrtvama. 
Hadžić i ostali zaslužili su satisfakciju za doživljenu nepravdu. Međutim, šta im to vrijedi pošto su prethodno medijski izmasakrirani i etiketirani kao lopuže. Režim se, eto, svojski potrudio da nedužne strovali u pripremljenu septičku jamu. I da iznova dokaže kako nema tog suda koji je u stanju saprati fekalije iz SDA.

Nema tog suda koji je u stanju saprati fekalije iz SDA

Damir H. nije zapalio žito!

Dok većina bh. sportista traži svoj put za odlazak van granica BiH, zanimljiv potez napravila je najbolja plivačica naše države Amina Kajtaz. Iako aktivno pliva za zagrebačku Mladost, odlučila je iskoristiti mogućnost dvojne registracije, pa će ubuduće nastupati i za Orku iz Mostara, što su u klubu dočekali s velikim oduševljenjem.&nbsp;Bez sumnje da će mladi mostarski plivači dobiti priliku za dodatni napredak uz Kajtaz, koja, kao dijete Mostara, nije zaboravila svoj grad. Iz mostarskih bazena sve je krenulo, stigla je i do Olimpijskih igara, a sada je odlučila ponovo dati nešto svom gradu.
Amina Kajtaz rođena je 31. decembra 1996. Od 2014. godine nastupila je na po dva evropska i svjetska prvenstva, a BiH je predstavljala i na Olimpijadi u Brazilu. Višestruka je prvakinja BiH i Hrvatske. Inače, ona je kćerka legendarnog fudbalera Veleža Seada Kajtaza.

Iako ima klub u Hrvatskoj, odlučila plivati i za Orku

Kajtaz: Pravi primjer mladim mostarskim plivačima

Povratak mostarke

Predsjednica Ustavnog suda Federacije BiH poprilično se izjadala u „Avazu“. Aleksandra Martinović upozorava kako ova važna institucija funkcionira u lošim uvjetima usljed višegodišnje nebrige nadležnih organa. „Ustavni sud FBiH kapacitiran je sa 50 posto potrebnog kadra u odnosu na sistematizaciju radnih mjesta u stručnoj službi.&nbsp;&nbsp; O navedenom smo u više navrata informirali i putem planiranja budžetskih sredstava zahtijevali dodatna sredstva za radna mjesta u stručnoj službi, a pozitivan odgovor u tom pravcu nikad nije dobiven niti je planirani budžet koji treba biti uvršten u budžet Federacije, ikada usvojen.“
Poražavajuće je saznanje da najviša entitetska sudska adresa oskudijeva u svemu i svačemu prvenstveno zahvaljujući političkim moćnicima koji, eto, ne izvršavaju zakonom propisane obaveze. Jer federalni premijer radije će energiju potrošiti na mešetarenja u namjenskoj industriji, gdje je, šuška se okolo, prigrabio i značajan privatni kapital. 
Fadil dinamitaš Novalić već je konkretizirao vlastitu opredijeljenost ka zbrinjavanju članova najbliže familije, međutim ovo s barutom i municijom navodno je prouzrokovalo i stanovite krivičnopravne posljedice. Vidjećemo, istraga će valjda pokazati.
Uglavnom, premijer je ovih dana po nalogu svoje stranačke centrale uputio apelaciju sudu čije odluke, pokazalo se, institucionalno ne podržava. Podla namjera jeste ugrožavanje finansijske stabilnosti Kantona Sarajevo. Svakom razumnom takav je potez krajnje neodgovoran, suštinski štetan, moralno nedopustiv, ali u SDA su ipak odlučili da sumorni opozicioni status provedu ugrožavajući egzistenciju desetinama hiljada budžetskih korisnika. 
Uz parolu „Poslije nas potop“ zelembaći će se samozadovoljno kreveljiti i primitivno naslađivati iz skupštinskih klupa zbog uspješno postavljene birokratske klopke. To što će sud Novalićevu nezakonitu apelaciju odbaciti kao potpuno neutemeljenu, nerazumnici naročito ne fermaju. Govorimo, naime, o polulikovima koji se strastvenije raduju tuđoj nesreći nego vlastitom kriminalu i korupciji. U tom sumanutom igrokazu, ustavni sudovi samo su kante za odbačene otpatke sa stranačke trpeze.

Energiju će potrošiti na mešetarenja u namjenskoj industriji...

Bombaški proces

Miroslav Stevanović još je jednom prijatno iznenadio našu sportsku javnost priznanjem koje je dobio u Švicarskoj.&nbsp;&nbsp;Bivši fudbaler Borca, Željezničara i reprezentacije Bosne i Hercegovine proglašen je najboljim fudbalerom Čelendž lige, što je nagrada za sjajne partije koje pruža u dresu Serveta ove sezone. 
Servet je trenutno prvoplasirani tim u ovoj ligi sa šest bodova više od drugoplasiranog Vintertura, a Stevanović je polusezonu odigrao fantastično. Nastupio je u 16 utakmica u prvom dijelu sezone, u listu strijelaca upisao se pet puta, dok je četiri puta asistirao.
Mnogo bolji uvid u njegove igre od samog iznošenja brojki imao je žiri, koji su sačinjavali kapiteni svih klubova ove lige, treneri, selektori reprezentativnih selekcija Švicarske te novinari, a oni su odlučili da je Stevanović najbolji.
Miroslav Stevanović rođen je 29. juna 1990. godine u Zvorniku. Nastupao je za sve mlađe selekcije Bosne i Hercegovine, a za A-reprezentaciju naše zemlje odigrao je 13 utakmica i postigao jedan gol.

Fudbaler Serveta proglašen najboljim fudbalerom Čelendž lige

Priznanje u Švicarskoj

Ne vjerujem u šuhe, preventivno iz memorije brišem slutnje na nesreću. Priznajem, sanjao sam preksinoć kako se tri crne mačke kandžama hvataju na moje izranjavane ruke... Tješim se, jutro će promijeniti sve. Nakon druge kafe stiže užasna vijest - umro Zdravko Grebo! 
A tako sam se nadao novom druženju. Slučajni susret lica u tami. Stih iz omiljene pjesme s „Filigranskih pločnika“. Onaj prijateljski telefonski poziv nedavno... Dok pišem (i jedva dišem), sve manje sam svjestan da je bio posljednji. Našalio se na račun problematičnog zdravstvenog stanja. Šarmantno i zajebantski ružio je terapije jer predugo traju. „Dodijalo po osam sati dangubiti. Nego, šta ima kod tebe, inače?“ Plače mi se... 
Teško će ova zemljica namiriti Grebin odlazak. Bio je, šta da kažem, specijalno poseban! A ja, eto, nisam u stanju napisati ni primjeren omaž čovjeku kojeg sam duboko poštovao, a najčešće mu se iskreno divio. I treće (demagoški kazano - ne i najmanje važno), fakat, volio sam Grebu! 
Mogao bih odavde do odjavne špice o zajedničkim iskustvima, događajima, dilemama, očinskim i dobronamjernim savjetima, usponima, padovima... Ipak, umjesto listanja naslaganih sjećanja, adekvatnije se oprostiti uz refren našeg pjesničkog favorita. S kojim je Profa provodio dane, raspravljao stvari i kužio svijet.
To je rekvijem za moju ljubav
Za sve dane i noći
Traganje za istinom
Do koje ćemo doći
Kada umrem i odem
Da postanem sluga
Nekom drugom
Što plače za mnom
Počivaj u miru, divni Profesore...

Umjesto listanja naslaganih sjećanja, adekvatnije se oprostiti uz refren...

Grebo

Bosanac sa švedskim pasošem Mirza Kurtagić bio je jedini ambasador našeg sporta na Svjetskom rukometnom prvenstvu u Danskoj i Njemačkoj, gdje je sudio šest utakmica.&nbsp; Iz rodne Vlasenice, gdje je - kako sam ponosno kaže, napravio prve korake s loptom, protjeran je kao osmogodišnjak. 
Kroz maglu se sjeća strahota koje su doživjeli njegovi roditelji i on, nakon kojih je uslijedilo školovanje i odrastanje u tuđini, a prethodne dvije sedmice dijelio je pravdu na najvećoj, svjetskoj smotri rukometa.
Osim što je uspješan rukometni djelilac pravde, Kurtagić je na Univerzitetu u Geteborgu završio studij ekonomije te posljednjih 11 godina radi kao menadžer u DHL-u. 
Mirza Kurtagić rođen je 20. maja 1984. godine u Vlasenici. Ali, agresija na BiH otjerala ga je u Švedsku, gdje je, preko Hrvatske, stigao u decembru 1992. godine. Sudijsku karijeru počeo je 2000., a od 2014. je IHF djelilac pravde...

Uspješno dijelio pravdu na smotri rukometa u Danskoj i Njemačkoj

Kurtagić: Na Univerzitetu u Geteborgu završio ekonomiju

Svjetska klasa

Pod pokroviteljstvom federalnog ministra unutrašnjih poslova prošle je sedmice upriličeno svečano umirovljenje Dragana Lukača. Doduše, prvi pendrek Stranke demokratske akcije morao je biti penzionisan još prije pet godina, međutim bremenite su društvene okolnosti nalagale da se zvanično okončani Lukačevi mandati višestruko nezakonito produžavaju. Tako su, naime, odlučili u stranačkom brlogu smještenom preko puta sjedišta MUP-a.&nbsp;Uglavnom, umjesto ručnog sata, dugogodišnjem nelegalnom direktoru Uprave policije poklonili su pištolj nepoznate marke s pripadajućom dozvolom. Potom se uz neformalni budžetski domjenak pričalo o zaslugama, neostvarenim željama i budućim planovima navodno odlazećeg uniformisanog lica. Stiskao ga je federalni premijer, milovao šef obavještajne službe, grlili podobni kantonalni komesari. Kažem, bilo je emotivno, u okviru običajnog prava i ustaljenih pravila službe. Ko bi pomislio da se skandal sprema...
A onda je kao munja iz vedra neba sijevnulo famozno rješenje o imenovanju prethodno penzionisanog direktora na funkciju glavnog inspektora u istom policijskom preduzeću. Ništa, dakle, od sumorne civilke, iščekivanja poštara svakog petog u mjesecu i ubijanja dosade partijama domina. Nadležni stranački organi ipak su procijenili da Lukač nije prispio za staro gvožđe i kadrovsko rezalište. Uz takve penzionere, kriminalci iz SDA svakako se ne trebaju brinuti za vlastitu budućnost.
Lukačeva uloga suštinski ostaje ista! I dalje će nezakonito rukovoditi i komandovati federalnom policijom, sa posebnim akcentom na progon političkih protivnika i sumnjivaca iz raznih domena. Uostalom, nebrojeno puta iskazao je posvećenost u izvršavanju naredbi iz Mehmeda Spahe 14. Jer režimu se služi do posljednje kapi vlahova, unatoč poznim godinama i nedopustivo prekucanom radnom stažu. 
Sve je moguće u nesretnoj zemlji bedaka na brdovitom Balkanu. Pa i da ovdašnja tužiteljstva, sudovi, nezavisni odbori, ohaerovi i slični klinci-palci dosljedno toleriraju brutalno silovanje zakona. Ni luka jeli, ni Lukača mirisali.

Odlučna Mostarka

Balkan - od Holbruka do Nimica

Tuđman je bio toliko uvjeren u svoju genijalnost da nije nikome dao da progovori

Svršen čin

"Zmaj" iz Baskije

Vučko se vratio u grad

Srpska partizanija

Bosanska ljepota u tehno operi

„Naši“ papci

Damir H. nije zapalio žito!

Povratak mostarke

Bombaški proces

Priznanje u Švicarskoj

Grebo

Svjetska klasa

El Čampo i inspektor Luk

Kolumne

Odlučna Mostarka

Balkan - od Holbruka do Nimica

Tuđman je bio toliko uvjeren u svoju genijalnost da nije nikome dao da progovori

Svršen čin

"Zmaj" iz Baskije

Vučko se vratio u grad

Srpska partizanija

Bosanska ljepota u tehno operi

„Naši“ papci

Damir H. nije zapalio žito!

Povratak mostarke

Bombaški proces

Priznanje u Švicarskoj

Grebo

Svjetska klasa

El Čampo i inspektor Luk