Teško je nabrojati sva iskušenja kojima su u posljednje tri decenije bili izloženi preživjeli stanovnici Jusića, zvorničkog sela u kojem su u maju 1992. zlikovci ubili 49 njegovih stanovnika, a ostale protjerali.
Od simbola zla i stradanja svoj rodni kraj pretvorili su u simbol povratka, dostojanstva i obnove, jer su odmah po završetku rata 1996. krenuli svojim kućama i izdržali sve pritiske i napade.
Borba stanovnika Jusića traje i danas. Ubijani, protjerani, spaljeni, ne žele ništa više osim istine i pravde kako se zlo ne bi ponovilo, ali ni taj put nije lagan jer istina je nešto što mnogima u Zvorniku ne odgovara. Pokazuju to jučerašnje provokacije i dolazak na mjesto zločina optuženika za ratne zločine te novo otvaranje rana kod porodica žrtava.
U borbi koju vode i na svom kućnom pragu u prvim redovima uvijek je Husejin Muratović. Svjedok zločina, jedan od lidera povratka i predsjednik Mjesne zajednice Jusići koji ne želi pognuti glavu, ušutjeti i odustati.

Teško je nabrojati sva iskušenja kojima su bili izloženi preživjeli stanovnici Jusića

Husejin Muratović: Borba za pravdu

Novu suludu i zastrašujuću izjavu dao je karikaturalni čečenski lider i Putinov poltron Ramzan Kadirov povodom rata u Ukrajini, rekavši da je on već dobiven te da je Poljska sljedeća.&nbsp;

- Planovi su grandiozni. Već razvijamo plan za demilitarizaciju zemalja NATO-a, a prva na redu nakon zauzimanja Kijeva je Poljska. Ukrajina je već riješeno pitanje. Zanima me Poljska - poručio je Kadirov.
Čečenski lider je već ranije prijetio Poljskoj.&nbsp;
- Ako dobijemo zapovijed, u šest sekundi ćemo vam pokazati za šta smo sposobni - kazao je Kadirov.
Iako istupi Kadirova često djeluju cirkuski i teatralno, ono što je u svemu zastrašujuće jest da su oni često bili najava budućih ruskih planova i akcija. Upravo ta cirkusalnost vlastima u Kremlju može poslužiti kao savršeni paravan za otkrivanje stvarnih planova i slanje zastrašujućih prijetnji koje su preosjetljive čak i za rusko rukovodstvo.
S te strane, ne treba isključiti mogućnost da se Poljska zaista nalazi na mapi Putinovih suludih i zločinačkih ratnih planova.&nbsp;

Ne treba isključiti mogućnost da se Poljska zaista nalazi na mapi Putinovih suludih i zločinačkih ratnih planova

Ramzan Kadirov: Putinov glasnik smrti

Bosna i Hercegovina, preciznije njen federalni dio, i ove godine gori. Bosna i Hercegovina, preciznije njen federalni dio, i ove godine nema čim da gasi požare. Umjesto toga, i ove kao i prethodnih godina od susjeda prosi da joj svojim kanaderima gase požare. Istim onim susjedima kojima razni vladajući komšići i izetbegovići učestalo prijete da će im, ako ne dignu ruke od BiH... Nešto.

Podsjetimo se kako je još u avgustu prošle godine, pa zatim i u oktobru, iz Novalićeve vlade slavodobitno najavljivano kako se kreće u nabavku dva air tractora i dva helikoptera za gašenje požara.
Prođe otad godina, a od najavljenih aviona i helikoptera nema ni traga ni glasa. Niti ih ko iz Vlade spominje.
Umjesto letjelica, vlada Bakirovog Fadila Novalića imala je druge prioritete. Između ostalog, prošle godine je iz budžeta Vlade FBiH više od tri miliona KM izdvojeno za SDA. Njihov vječiti koalicioni partner HDZ dobio je 2,1 milion KM. Turska radiotelevizija (TRT) dobila je skoro milion KM poreznog novca. Vašeg novca. 
Zašto, dok im zemlja gori, građani Federacije BiH finansiraju televiziju koju su državljani Turske obavezni finansirati pretplatom?

Zašto, dok im propada vlastiti javni servis, a njihovi radnici najavljuju obustavu rada zbog neprimanja plaća, Vlada FBiH finansira propagandne ispostave stranih država?

Ne znamo da li je i finansiranje njihove propagande našim novcem, također, dio amaneta koji je ostavljen Erdoanu. I je li ovo finansiranje turske propagande bosanskim parama dogovoreno na kakvom zajedničkom sijelu ili svadbi.
Za to vrijeme – od nabavke injekcija, do požara – nacionalističke vlasti u BiH pokazuju da nisu sposobne, a ni pretjerano zainteresirane ispunjavati svoje osnovne dužnosti – štititi slobodu i sigurnost građana.
Tako vam je to u feudalnim društvima. Budžet postoji za to da bude sredstvo putem kojeg će vladajuće plemstvo zadovoljavati svoje lične potrebe i plaćati danak svojim stranim gospodarima. A vi nemojte zaboraviti da im uredno plaćate porez.

Umjesto letjelica za gašenje požara, vlada Bakirovog Fadila Novalića častila je tursku televiziju našim novcem

Fadilov danak

Sigurnost BiH ključna je za sigurnost zapadnog Balkana, važna je poruka predsjedavajućeg Vojnog komiteta NATO-a Roba Bauera tokom jučerašnje posjete Sarajevu. Zbog toga je prvi u nizu sastanaka u našoj zemlji održao s oficirima Oružanih snaga BiH, s generalpukovnikom Senadom Mašovićem na čelu. 

I zbog toga je, još jedanput, najavljen paket pomoći odbrambenim i sigurnosnim strukturama, a poruka da je BiH dio NATO porodice tokom posjete najvišeg oficira NATO-a sada je mnogo jasnija i uvjerljivija. 
Kao što smo mjesecima, kroz analize i komentare stručnjaka, najavljivali, BiH je nezaustavljivo na putu ka članstvu u Savezu, u okviru kojeg su zaštitu potražile i decenijama neutralne Finska i Švedska. Upravo našu zemlju mnogi vide kao sljedećeg kandidata. 
Vrijeme neutralnosti je davno prošlo, a za to je zaslužan Vladimir Putin, koji je agresijom na Ukrajinu pokrenuo globalni zemljotres koji će se okončati podjelom na blok država u kojem vjeruju u lidera, pendrek u svojoj zemlji i raketu u komšiluku, te onaj drugi, koji demokratiju, dogovor, ali i sigurnost smatra vrijednostima kojima treba stremiti. Rat u Ukrajini je više od Ukrajine, poručuje Bauer.

U slučaju BiH krucijalnom se čini činjenica da anti-NATO galama više ne nailazi na odjeke, kao ni pokušaji da se, s druge strane, izbjegavaju obaveze na putu euroatlantskih integracija. Reforme koje predstoje mogu usporavati, ali neće moći zaustaviti sitnošićardžijski dogovori domaćih "lidera", jer Zapad ne želi ukrajinski scenarij unutar svoje teritorije. Utihnule su i ruske prijetnje BiH i drugim državama koje su se, suočene sa zlom čije ciljeve niko ne može da procijeni, odlučile da definitivno kažu: "Dosvidanja, Rusija!"
Ipak, od likovanja jednih nad drugima u ovom trenutku mnogo je važnije shvatiti da nam je svima potreban taj zajednički sigurnosni kišobran, sjetiti se iskustava koja smo prošli, pa zaključiti da užase kojima svjedočimo u Ukrajini ne može opravdati nijedan politički cilj i da ih ne želimo vidjeti, ne samo ispred vlastitih vrata nego bilo gdje u svijetu.

BiH je nezaustavljivo na putu ka članstvu u Savezu, u okviru kojeg su zaštitu potražile i decenijama neutralne Finska i Švedska

Sigurnost BiH ključna je za sigurnost zapadnog Balkana

NATO kišobran

Košarkaši BiH će od 1. do 18. septembra nastupiti na Eurobasketu, gdje će ih predvoditi centar Portland Trejl Blejzersa Jusuf Nurkić.

Nurkić se našao na spisku selektora Adisa Bećiragića, a ubrzo je potvrdio povratak u naš državni tim poslije nepune četiri godine.
On će biti na raspolaganju našem timu već u utakmicama drugog kruga kvalifikacija za Mundobasket protiv Crne Gore (24. avgust) i Francuske (27. avgust).
Posljednju utakmicu za "Zmajeve" odigrao je u okviru kvalifikacija za Mundobasket protiv Finske u septembru 2018., poslije čega se nije bio u mogućnosti odazivati zbog obaveza prema klubu i NBA ligi.
Jusuf Nurkić rođen je 23. avgusta 1994. godine u Tuzli. Karijeru je počeo u Cedeviti, jedno vrijeme igrao je i za Zadar, da bi ga kao 16. pika prve runde drafta 2014. godine izabrali Čikago Bulsi i potom ustupili Denver Nagetsima. Nurkić je za Nagetse igrao sve do 2017. godine, kada je prešao u Portland Trejl Blejzerse, s kojima je nedavno potpisao novi četverogodišnji ugovor.

Centar Portlanda će poslije četiri godine opet igrati za "Zmajeve"

Nurkić: Posljednju utakmicu u dresu BiH odigrao 2018.

Jusuf Nurkić: Povratak Bosanske zvijeri

Dino Merlin u subotu navečer napravio je istinski muzički spektakl u Porto Montenegru u Crnoj Gori. Iste večeri Zdravko Čolić priredio je noć za pamćenje u Opatiji. Hari Mata Hari je u Prilepu održao sjajan koncert...
A u Sarajevu je danas trebao nastupiti „Whitesnake“, ali neće jer je koncert otkazan.
Ima li uopće Sarajevu ko da pjeva? Ljeto neumitno prolazi, a Koševo, kada su u pitanju veliki muzički događaji, ostaje prazno. Ista situacija je i s prostorom ispred Vječne vatre, gdje su se znali održavati sjajni koncerti. Svjetla se ne pale ni u Zetri, ni u Skenderiji.
Ruku na srce, ima događaja u Bosanskom kulturnom centru, ispred Vijećnice, na Ilidži, ali nema ništa da odjekne u regionu, kao što velike muzičke priče stižu iz Crne Gore, Hrvatske, Sjeverne Makedonije...
Šta se to dešava s prijestonicom? Je li Sarajevo svjesno da je izgubilo epitet kojim se dugo ponosilo – muzičkog centra bivše Jugoslavije i je li svjesno da je od nekad čuvene sarajevske pop-rok škole ostala samo uspomena?
Oni koji se bave organizacijom koncerata žale se da je od cijelog regiona u Sarajevu najteže napraviti koncert, da je potrebno dosta novca i vremena da bi se probili kroz birokratski labirint i šta sve ne.
Oni koji su za to odgovorni trebaju znati da su odgovorni i za to što se od nekadašnjeg centra u kojem su se zvijezde otimale za ljetne termine na Koševu Sarajevo svodi na kasabu koja se zadovoljava malim pričama.
Nekad je u Sarajevu bilo mjesto na kojem su počinjale i gdje su završavale najveće muzičke priče. Ali nekada...
A možda nam uopće i nije do pjesme.

Nekad su se zvijezde otimale za ljetne termine koncerata u glavnom gradu BiH

Čolić u Opatiji, Merlin u Porto Montenegru, a u Sarajevu?

Ko to u Sarajevu (ne) pjeva

Barcelona je jučer zvanično predstavila Roberta Levandovskog (Lewandowski), svoje najveće ovoljetno pojačanje.
Stigao je iz Bajern Minhena u dugo iščekivanom transferu vrijednom 45 miliona eura.
Poljski napadač bio je odlučan u namjeri da se pridruži Barceloni, a na predstavljanju je poručio kako smatra da joj može pomoći da se vrati u vrh evropskog fudbala.
Robert Levandovski rođen je 21. avgusta 1988. godine u Varšavi. Karijeru je počeo u lokalnoj Delti, a prije dolaska u Leh igrao je za Legiju i Znič. Iz Leha je 2008. prešao u Borusiju Dortmund, s kojom je dva puta bio prvak Njemačke, da bi 2014. u besplatnom transferu stigao u Bajern Minhen.
S Bavarcima je za osam godina osvojio osam titula prvaka, pet trofeja Superkupa, tri Kupa, te po jednu Ligu prvaka, UEFA Superkup i FIFA Svjetsko klupsko prvenstvo.
Na 375 odigranih utakmica za bavarski klub postigao je 344 gola, a u tom periodu dva puta je bio osvajač Zlatne kopačke i FIFA-ine nagrade The Best za najboljeg igrača svijeta.

Poljski napadač iz Bajerna  prešao u Barcelonu

Robert Levandovski: Transfer godine

Naš fudbalski stručnjak Faruk Hadžibegić (64) izabran je za novog šefa stručnog štaba MC Alžir, s kojim je potpisao jednogodišnji ugovor.
Riječ je o ekipi koja je prošle sezone osvojila osmo mjesto u najjačem rangu alžirskog fudbala, a Hadžibegić je bio bez posla od 28. decembra 2020. godine, kada je napustio klupu reprezentacije Crne Gore.
MC Alžir je 15. klub ili reprezentacija koji će voditi nekadašnji reprezentativac bivše SFRJ, ali i selektor našeg državnog tima. Ovo će mu biti prvi put da trenira jedan klub iz Afrike.
Faruk Hadžibegić je rođen 7. oktobra 1957. godine u Sarajevu. Prve fudbalske korake napravio je u klubu s Koševa, gdje je kasnije stekao status prvotimca i prvaka bivše Jugoslavije. Uljeto 1985. godine lopta ga je odvela prvo u Betis, a potom i Sošo i Tuluz.
Trenerski zanat ispekao je u Francuskoj, gdje je prvo vodio Sošo (1995. godine), a potom i reprezentaciju BiH, Betis, Troa, Gaziantep, Dijarbakirspor, Denizlispor, Niort, Dižon, Bastiju, Arl Avinjon, Valensijens, Red Stars i reprezentaciju Crne Gore.

Novi šef stručnog štaba MC Alžir

Hadžibegić: Potpisao jednogodišnji ugovor

Faruk Hadžibegić: Prvi put ide u Afriku

Uvijek ista priča. Dramatične slike s požarišta, vatrena stihija koja prijeti kućama, iznemogli vatrogasci s naprtnjačama, izbezumljeni građani, nesaglediva materijalna šteta.

To su slike koje se, kao na filmskoj vrpci, ponavljaju iz godine u godinu, iz jedne požarišne sezone u drugu i koje gledamo posljednjih dana, gdje širom Hercegovine bukte požari koji se mogu gasiti samo iz zraka. 
Takve požare, jasno je svima, osim vlastima, ne mogu gasiti helikopteri Oružanih snaga BiH, čije djelovanje, začudo, Milorad Dodik nije kao lani politički blokirao. 
Iako su ti helikopteri ublažili situaciju, ipak požari kakvi su nas zadesili mogu se uništiti samo vodenim udarima aviona. I tako se ponavlja scenarij kao svih prethodnih godina kada se traži, uglavnom, angažman Hrvatske, koja muku muči s nedovoljnim brojem kanadera.
Pitanje je šta se stvarno treba desiti, dok narod u Hercegovini Boga moli da ih zaobiđu požari kakvi haraju ovih dana Sredozemljem, pa da naše vlasti nauče lekciju.

Da umjesto praznih obećanja, zapravo laži koje godinama iznose, napokon djeluju.

Posljednja priča, nakon one famozne iz 2013., kada smo se naslušali raznih „stupidarija“ poput onih da se air tractori ne mogu puniti na našim jezerima, datira od prije skoro godinu.
Tada je pompezno najavljeno da će FBiH kupiti čak dva air tractora i dva helikoptera.
Ali, kako to u Hercegovini kažu, "krepaj, kenjče, dok rodi livada", Vlada FBiH, s Fadilom Novalićem na čelu, ponaša se kao da se kupuje flota svemirskih brodova, pa se narodu oči mažu formiranjem raznih radnih grupa.
Tako je domet posljednje radne grupe, koja u svom nazivu ima više od čak 20 riječi, taj da se iznađe modalitet kako „preskočiti“ Vijeće ministara BiH i s Direkcijom za zaštitu i spašavanje Sjeverne Makedonije sklopiti ugovor o iznajmljivanju letjelica zbog navodne brže prohodnosti?! Što će nam vlastite letjelice kada su nam i tuđe dobre? Pogotovo u ovo predizborno vrijeme.
Sreća je pa imamo požrtvovane vatrogasce i volontere, a narodu ne preostaje ništa drugo nego moliti se za kišu.

Šta se stvarno treba desiti, dok narod u Hercegovini Boga moli da ih zaobiđu požari poput onih u Sredozemlju, pa da naše vlasti nauče lekciju

Dramatične slike s požarišta, vatrena stihija koja prijeti kućama

Naši nam trebaju

Neki mali pozitivni pomaci desili su se u Mostaru. Civilizacijska sramota koja traje tri decenije došla je do svog kraja. Šest ulica više neće nositi nazive po političkim i vojnim zvaničnicima ustaškog režima iz perioda Drugog svjetskog rata. U Mostaru, srećom, više nećemo hodati po ulicama koljača Jure Francetića i Rafaela Bobana ili ustaškog ideologa zla, pisca Mile Budaka. Ovu odluku pozdravila je i Američka ambasada, poslavši jasnu poruku vlastima u Banjoj Luci i Sarajevu da slijede primjer Mostara. Zbog skučenosti prostora zadržat ću se samo na svom gradu Sarajevu, a o četničkim vojvodama drugom prilikom.
Iako su SDP i NS do prije nekoliko godina bili vrlo glasni u zahtijevanju promjene naziva ulica, pa su njihovi predstavnici u pravedničkom gnjevu razapinjali i jednog Envera Čolakovića, čiji je grijeh bio minoran (prihvatanje posla u konzulatu NDH u Budimpešti, njegovom rodnom gradu), nakon formiranja vlasti trojke, sva priča o spornim nazivima je utihnula, valjda da se ne zamjeraju mladomuslimanskom sentimentu svojih koalicionih partnera iz NiP-a.
Tako u Sarajevu i dalje nastavljaju egzistirati ulice i škole Mustafe Busuladžića, Huseina Đoze, Mehmeda Handžića i drugih ličnosti s problematičnom ulogom u Drugom svjetskom ratu. 
Iako se njihove ratne aktivnosti ne mogu ni približno porediti sa zločinstvom gorespomenutih zločinaca iz bivših naziva mostarskih ulica, činjenica jeste da su oni u manjoj ili većoj mjeri koketirali i sarađivali s fašističkim okupatorima u Drugom svjetskom ratu. 
A to manje ili više je dovoljno da se na Sarajevo i Bošnjake stavi krimen simpatija ili podrške prema problematičnim momcima koji su kraj rata dočekali na pogrešnoj strani, pa samim tim i prema zločinačkim idejama koje je ta strana personificirala.
Ne treba biti Ajnštajn da bi se shvatilo da, pored svih nedaća s kojima se suočavaju, posljednje što još Sarajevu i Bošnjacima treba jeste to da neko u njih upire prstom zbog fašizma. To nije toliko pitanje ideologije koliko elementarne političke i ljudske razboritosti, koje u pojedinim strankama i strukturama očito u izobilju nedostaje.

Pored svih nedaća, posljednje što još Sarajevu i Bošnjacima treba jeste to da neko u njih upire prstom zbog fašizma

Tako u Sarajevu i dalje nastavljaju egzistirati ulice i škole Mustafe Busuladžića, Huseina Đoze, Mehmeda Handžića i drugih ličnosti s problematičnom ulogom u Drugom svjetskom ratu

Maknite Busuladžića

Srbijanski teniser Novak Đoković postao je, na neki način, zaštitno lice "Arheološkog parka: Bosanska piramida Sunca", ali i promotor potencijala Visokog i turističke ponude BiH.
Prvi reket svijeta "kriv" je za još jedan prelijep događaj u dolini bosanskih piramida, ali i činjenicu da su njegovo prisustvo u parku "Ravne", inicijativa i podrška osnivanju regionalnog teniskog centra privukli pažnju cijelog regiona, pa i svijeta. 
Velika je i poštovanja vrijedna stvar kada se pobjednik Vimbldona, odmah nakon osvajanja svoje 21. Grend slam titule, pojavi u Visokom. Najbolji teniser svijeta mogao je odabrati bilo koju destinaciju u svijetu, ali njegovo srce je, izgleda, pronašlo adresu na koju se uvijek rado vraća. 
U predizbornom, političkom, ekonomskom i svakom drugom bosanskohercegovačkom, ali i regionalnom sivilu lijepe vijesti postale su rijetkost. Posebno o ljudima poput Osmanagića i Đokovića, ali i ostalih sportskih asova koji su se potrudili da nam barem ovih nekoliko dana bude drugačije od ostalih.

Poseban raritet u ovim decenijama predstavljaju pojedinci koji traže i pronalaze ideje što zbližavaju, koji ne čekaju dan koji nikad doći neće, da o svemu i svačemu jednako mislimo i na isti način se odnosimo.

Ako je jedan događaj izazvao toliko pozitivnih emocija, ako će jedan projekt imati toliko pozitivnih efekata, je li i dalje iluzorno očekivati da poruke iz "Arheološkog parka: Bosanska piramida Sunca" dopru do mozgova mnogo šireg kruga ljudi, pa da sličnim događajima, ne samo sportskim, češće svjedočimo?!
Cijeli ljudski vijek proveli smo u insistiranju na podjelama, fizičkim, i granicama u glavama ljudi, a Novakova i Semirova odlučnost i posvećenost itekako mogu pomoći da se, umjesto problema, konačno počnu tražiti rješenja.
Kojima bi se, opet, najviše radovali mladi ljudi, kojima težak posao ostavljamo u naslijeđe.&nbsp;

U predizbornom, političkom, ekonomskom i svakom drugom sivilu lijepe vijesti postale su rijetkost

Može i drugačije

Zastupniku SPD-a u Bundestagu Josipu Juratoviću otkazano je gostoprimstvo na događajima u Štutgartu koja su, povodom godišnjice genocida u Srebrenici, organizirala bošnjačka udruženja u Njemačkoj, u saradnji s Konzulatom BiH. Šta je razlog ovog otkazivanja? 

Pa, SDA-ovim simpatizerima iz Štutgarta zasmetalo je to što se&nbsp;usprotivio sadržaju Rezolucije o BiH kojom Bundestag Milorada Dodika i Dragana Čovića označava kao glavne krivce za nazadovanje BiH, ali ne i Bakira Izetbegovića.
To je bilo dovoljno da se uglednom njemačkom zastupniku, čovjeku koji je kroz sve ove godine bio nesumnjivi prijatelj Bosne i Hercegovine, koji je govorio na godišnjicama genocida u Srebrenici i koji je, iako etnički Hrvat, jasno osuđivao Dragana Čovića i njegovu destruktivnu politiku u BiH, otkaže gostoprimstvo i tako priredi politički skandal.
I tu se pokazuje sva destruktivnost i opasnost politike SDA. Ona u izboru između odbrane lika i (ne)djela Bakira Izetbegovića i kriminala SDA, s jedne, i odbrane Bosne i Hercegovine, s druge strane, uvijek bira ovo prvo. Svakoga ko joj na bilo koji način pokaže protivljenje, kuhinja te političke mašinerije počinje bezočno napadati i razapinjati. 
Radi se o politici koja je odavno pogubila svaki kompas, koja proizvodi samo destrukciju, Bošnjake dovodi u sukob s čitavim svijetom te prijeti da ih odvede u potpunu izolaciju.&nbsp;&nbsp;

Riječ je o luđačkoj politici koja Bošnjake dovodi u sukob s čitavim svijetom

Josip Juratović: Nova meta bakirovaca

Osporavali su ga, kritizirali, ono što zna i što radi dovodili u pitanje, ali kompleks u Visokom, strpljivo i požrtvovano stvaran godinama, dežurne je kritičare ostavio bez teksta.
U parku "Ravne" jučer je svečano otvoren regionalni teniski centar, još jedan od projekata&nbsp;Semira Osmanagića zbog kojeg su u Visoko, uz veliki broj turista, stigli i poznati sportisti, predvođeni prvim reketom svijeta Novakom Đokovićem.Upravo Đoković je glavni "krivac" za ideju da Visoko postane regionalni centar za pripremu vrhunskih tenisera, ali i baza u kojoj će stasavati budući prvaci.&nbsp;
Od osnivanja Fondacije "Arheološki park: Bosanska piramida Sunca" prije 17 godina Osmanagić neumorno istražuje, kopa, piše i gradi bez pomoći institucija, promovirajući Visoko kao turistički centar, a BiH kao državu važnu i zanimljivu na mnogo načina. Osmanagić nas, iako se njome bavi,&nbsp;uporno gura ka budućnosti, koja očigledno s ljudima poput njega može biti mnogo bolja nego što se čini.&nbsp;

Osporavali su ga, kritizirali, ali kompleks u Visokom dežurne je kritičare ostavio bez teksta

Semir Osmanagić: Čovjek budućnosti

Kako se aplikacija Sky dešifrira i pristižu novi podaci, sve je više članova organizirane bande koji su je koristili iza rešetaka, tako su sve žešći i brutalniji napadi na Nusreta Selimovića, policijskog komesara MUP-a Kantona Sarajevo.

Prvi čovjek sarajevske policije već mjesecima je na udaru režimskih medija koji protiv njega vode neviđenu hajku. 
No, njihovi napadi nisu slučajni. Smišljeno se pokušava zaustaviti rad MUP-a KS koji jedini ima podatke od Europola o Sky aplikaciji, a sve s ciljem da se zataška ko je od policijskih čelnika, kada i kako komunicirao s kriminogenim osobama koje imaju podebeo policijski dosje.
To je jedan od razloga što se Selimović želi pod svaku cijenu diskreditirati i ocrniti u medijima, ali na kraju i skloniti s ove pozicije. Prije nekoliko mjeseci propao je plan i za njegovu smjenu. Mjesecima se pripremao, ali je na kraju osujećen. No, oni kojima smeta ne spavaju.
Smišljeno i planski pišu se i dalje prijave tužilaštvima, bacaju spinovi... U cijelu priču umiješana je i stranačko-botovska hobotnica. Upregnuta je cijela brigada botova i kvazinovinara.

Nema dana da Selimović nije na tapetu medija koji su, kako stvari stoje, pod kontrolom obavještajne službe BiH i direktora Osmana Mehmedagića.

Narodna poslovica kaže "Ne laje pas zbog sela, nego zbog sebe", što najbolje oslikava zašto je Selimović postao nepoželjan policajac i komesar.
Ali, nasreću, njegov profesionalizam prepoznale su međunarodna zajednica i Ambasada SAD u Sarajevu. Erik Nelson (Eric), bivši ambasador Sjedinjenih Američkih Država u BiH, na odlasku mu je uručio zahvalnicu.
Ova zahvalnica je priznanje za vodstvo i posvećenost građanima BiH i Američkoj ambasadi u 2020. godini.
Da je na pravom putu, potvrdio je novi američki ambasador u BiH Majkl Marfi (Michael Murphy), koji je po dolasku Selimovića imenovao za heroja mjeseca.
Osim toga, Selimović je na mjestu komesara ostao iznad svega profesionalac koji ne dozvoljava političko uplitanje u rad policije.

Selimović je na mjestu komesara ostao iznad svega profesionalac koji ne dozvoljava političko uplitanje u rad policije

Haranga protiv Selimovića

Svake godine je isto. Brojne delegacije dođu i odu iz Potočara. Pošalju se poruke, prisjeća se, upozori, napomene... Nikad više nikome da se genocid ne ponovi! Poruke, riječi, utjeha. Mogli smo više, trebali smo bolje... Osjećamo teret neuspjeha međunarodne zajednice... Od Turske do Njemačke, Nizozemske, Velike Britanije, Amerike... Svi smo mogli više. 
I tako svakog 11. jula. Zvanice se obrate, pošalju poruke. A Srebrenica, nakon godišnjice, ostaje grad mrtvih, prepuštena sama sebi i zaboravljena od svih. U očima evropske i svjetske javnosti bude samo tri dana u godini. 
I čim se žrtve ukopaju, ugase svjetla u Memorijalnom centru, ostaje tuga nad dolinom bijelih nišana, podsjetnikom na stravičan zločin Mladićevih razjarenih hordi koje su ubijale, silovale, palile, strijeljale djecu i starce, njih više od 8.000...
I kada odu delegacije, u Potočarima ostaje bolna tišina koju presijecaju jecaji i krici majki, sestara, nana kraj mezarova svojih najmilijih. Ni suza više nema. One su davno isplakane.
Ni nakon 27 godina od genocida u srcu Evrope svijet, izgleda, nije ništa naučio, ma kako tvrdili drugačije. 
Da jeste, ne bi dozvolio Ukrajinu, novi zločin, novi genocid, naočigled svih. 
Iste su poruke poslane kao i prije 27 godina. Mi smo uz vas, nećemo dozvoliti stradanje nevinih, a zločin pred očima cijelog svijeta, kakav se desio u Srebrenici, dešava se i u Ukrajini. 
Pitanje je da li je Evropa išta naučila na slučaju Srebrenice. Teško da jeste…

I čim se žrtve ukopaju, ugase svjetla u Memorijalnom centru, ostat će samo tuga nad dolinom bijelih nišana, podsjetnikom na stravičan zločin

A Srebrenica, nakon godišnjice, ostaje grad mrtvih, prepuštena sama sebi i zaboravljena od svih. U očima evropske i svjetske javnosti bude samo tri dana u godini

Nema ni suza

Naslov ovogodišnjeg Vimbldona u ženskoj konkurenciji pripao je Eleni Ribakini, Ruskinji s pasošem Kazahstana. Trenutno 23. igračica na VTA listi, u finalu je, poslije preokreta s 2:1 u setovima (3:6, 6:2, 6:2), savladala drugu na svijetu, Tunižanku Ons Žaber (Jabeur) i tako osvojila svoju prvu gren slem titulu.
Elena Ribakina rođena je 17. juna 1999. godine u Moskvi. Profesionalac je od 2016. godine, a u dosadašnjoj karijeri osvojila je dva VTA naslova.
Sve do 2018. nastupala je pod zastavom Rusije, a onda je promijenila sportsko državljanstvo i prihvatila ponudu Kazahstana, koji joj je pružio bolju sportsku i finansijsku podršku.
Njenu pobjedu u Londonu mediji su okarakterizirali i kao svojevrsni odgovor organizatorima koji su zbog invazije na Ukrajinu odlučili suspendirati ruske i bjeloruske tenisere i teniserke.

Husejin Muratović: Borba za pravdu

Ramzan Kadirov: Putinov glasnik smrti

Fadilov danak

NATO kišobran

Jusuf Nurkić: Povratak Bosanske zvijeri

Ko to u Sarajevu (ne) pjeva

Robert Levandovski: Transfer godine

Faruk Hadžibegić: Prvi put ide u Afriku

Naši nam trebaju

Maknite Busuladžića

Može i drugačije

Josip Juratović: Nova meta bakirovaca

Semir Osmanagić: Čovjek budućnosti

Haranga protiv Selimovića

Nema ni suza

Elena Ribakina: Ruskinja obradovala Kazahstan

Kolumne

Husejin Muratović: Borba za pravdu

Ramzan Kadirov: Putinov glasnik smrti

Fadilov danak

NATO kišobran

Jusuf Nurkić: Povratak Bosanske zvijeri

Ko to u Sarajevu (ne) pjeva

Robert Levandovski: Transfer godine

Faruk Hadžibegić: Prvi put ide u Afriku

Naši nam trebaju

Maknite Busuladžića

Može i drugačije

Josip Juratović: Nova meta bakirovaca

Semir Osmanagić: Čovjek budućnosti

Haranga protiv Selimovića

Nema ni suza

Elena Ribakina: Ruskinja obradovala Kazahstan