Na donošenje odluka ne mogu direktno utjecati, jer one se uglavnom dogovaraju na stranačkim sesijama, pa i po restoranima. Umjesto boljeg života, decenijama slušaju samo obećanja da će ga u svom životnom vijeku dočekati i obrazloženja zašto ga još nema. 

Dok ukazuju na rast cijena, troškova života i svega, osim plaća, dok upozoravaju da ni sretnici koji rade i imaju mjesečna primanja ne mogu preživjeti, vlasti u ovoj državi nastavljaju u Dejtonu završene bitke i teme na koje su prije više od 26 godina stavljeni potpisi i pečati. Zbog toga su transparenti, zviždaljke i protesti sve češći. 
<a href="https://avaz.ba/tag/488/protesti">Na ulice su proteklih dana izašli rudari, a, kao što smo i najavili, njihovi protesti nisu bili i posljednji. Jučer su na ulicama Sarajeva bili i policajci, zdravstveni radnici, nastavnici, dok su u Zenici protestirali penzioneri</a>. Nakon sedam godina strpljenja i šutnje, građani su konačno shvatili da imaju pravo na protest protiv lijenosti, neznanja, nemara, loših politika i pogrešnih prioriteta. 
Zbog toga, ne umanjujući značaj radnih ručaka i večera, uz koje ćaskaju o Izbornom zakonu i drugim važnim temama, krajnje je vrijeme da se s istim žarom i upornošću bh. političari posvete i pitanju kako preživjeti zimu u jeku poskupljenja i pandemije. 
U glomaznim strukturama na svim nivoima vlasti ima ih dovoljno da se, uz pomoć ekonomskih stručnjaka koji ih svakodnevno upozoravaju i savjetuju, angažiraju i u ovoj, ključnoj oblasti. U suprotnom, kraj „borbe“ za i protiv secesije, pa i novi Izborni zakon, dočekat će nas mnogo manje nego što nas trenutno ima.
Okidač većini dosadašnjih pobuna u BiH su lična, materijalna, sindikalna prava uposlenih, ali i to je put ka stepenu građanske hrabrosti kada će borba biti nastavljena i za prava drugih - nezaposlenih, u sindikate neorganiziranih, bolesnih i za protest nemoćnih, marginaliziranih i obespravljenih, za pravdu, sigurnost, socijalnu osjetljivost, brži put ka normalnoj državi...&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;

Okidač većini dosadašnjih pobuna u BiH su lična, materijalna, sindikalna prava uposlenih, ali i to je put ka stepenu građanske hrabrosti

Fotografija sa protesta rudara u Sarajevu

Transparenti i pištaljke

„Američki san“ je uvjerenje da svako, bez obzira na to gdje je ili u kojoj klasi rođen, može postići vlastitu verziju uspjeha u društvu u kojem je kretanje prema gore za sve moguće. Američki san se ostvaruje žrtvom, preuzimanjem rizika i teškim radom, a ne slučajno. 

Gledali smo to u mnogim filmovima o ljudima koji kreću s dna, a postaju megauspješni vlasnici kompanija, sportske zvijezde ili filmske ikone. Naravno, na vrhu nema mjesta za sve, ali važno je da ima za one s dovoljno talenta, upornosti, znanja, pa na kraju krajeva - i sreće. Možda je to sve utopističko, ali barem je ideal.
No, šta bi, s druge strane, bio „bosanski san“? Nešto o tome nam govori apsurdan primjer iz “Elektroprivrede”, u kojoj su kabinetski radnici održali protest protiv protesta rudara i izrazili podršku svom direktoru Admiru Andeliji. Zvuči kao vic, ali nije. 
<a href="https://avaz.ba/tag/33952/admir-andelija">Andelija je kadar SDA postavljen od DF-a (još jedan apsurd)</a>, kao što je i većina njih izvjesno putem stranke uhljebljena u državnu firmu. Na isti način na koji danas daju podršku svom direktoru, sutra će davati glas vladajućim strankama koje su ih uhljebile. Ti ljudi glasaju za svoje radno mjesto.
Oni su točkići jednog parazitskog sistema u BiH u kome su vladajuće garniture stvorile gigantske hobotnice kontrole ljudi i resursa, sastavljene od desetina hiljada budžetskih uhljeba po institucijama i državnim firmama. Sigurna glasačka mašinerija koja je porobila ovo društvo i koja za malo ili nimalo rada uživa solidna primanja, sigurna radna mjesta i ugodne živote. 
Cijena njihovih ugodnih života jesu enormni troškovi koje plaća ostatak društva u vidu lihvarskih poreza za privatni sektor, neproduktivne ekonomije, egzodusa stanovništva koje nije dio mašinerije i održavanja na vlasti kriminogenih etnonacionalističkih elita kojima duguju svoja uhljebljenja.
Eto, to je današnji bosanski san - uhljebiti se na budžet, ne raditi ništa, živjeti kao bubreg u loju i parazitirati na radu sunarodnjaka. Njihov san je noćna mora za sve nas ostale.

Njihov san je noćna mora za sve nas ostale

Bosanski san

Amerikanka Fransina Hjuz (Francine Hughes) smatra se inspiracijom za nastanak Ženskog pokreta, čija je pažnja usmjerena na žene koje su zlostavljali muževi, a koje pravosudni sistem nije prepoznao. Fransina je svog muža, koji je skoro deceniju zlostavljao u svim mogućim oblicima, ubila, a njen slučaj je skrenuo pažnju na mnoge druge i pokrenuo pitanje zaštite tih žena. 

Priča Bosanke <a href="https://avaz.ba/tag/128049/erna-tufekcic">Erne Tufekčić</a> je slična. Skoro 10 godina njen muž se nemilosrdno iživljavao nad njom. Bila je žrtva fizičkog premlaćivanja, seksualnog iživljavanja, psihičkog ponižavanja. Nasreću, njena potresna priča nije završila tragično. 
Godine provedene s mužem monstrumom opisane su u knjizi „Vrisak lotosa“, koju je ispisao prof. Sandi Dizdarević, kriminalistički psiholog.
Svojim primjerom, kao pobjednica, Erna želi potaknuti druge žene da se otrgnu iz kandži nasilnika, ali i skrenuti pažnju javnosti na ovaj problem. Ona apelira na sve da ne zatvaraju oči na nasilje i da ne prikrivaju nasilnike. Ova 34-godišnjakinja je danas u sretnom braku i majka troje djece.

rabro istupila iz anonimnosti kako bi potaknula druge žene da ne trpe nasilje

Erna Tufekčić: Glas za sve žene

Ko nije sišao u rudarsku jamu, taj i ne zna kako je zaraditi hljeb sa sedam kora. Glava u torbi, komad hljeba za pasom i put u nepoznato. <a href="https://avaz.ba/tag/5522/rudari">Tako rudari u Federaciji BiH provode svaki dan</a>. 

Ovo bi mogao biti jasan odgovor pojedincima u Upravi „Elektroprivrede Bosne i Hercegovine“ (EPBiH), koji žele kopačima smanjiti primanja s 850 na 570 KM. Isplati li se riskirati život za mizerna primanja?
Ovaj plan, koji je skrojen kroz izmjene Pravilnika o radu, već davno je omča oko vrata rudarima. Zato su njihovi zahtjevi, koji su ponovo jučer usvojeni na sjednici Sindikata u Tuzli, više nego jasni. 
„<a href="https://avaz.ba/tag/905/elektroprivreda-bih">Elektroprivreda BiH</a>“ se poziva da odustane od primjene postojećeg Pravilnika o radu i Pravilnika o radnom učinku do usaglašavanja novih.
Poruka je jasna. Dosta je više igranja s rudarima. A, ruku na srce, s rudarima i njihovim sudbinama Vlada Fadila Novalića, koji je jučer objavio čudo neviđeno - da radi i nedjeljom - igra se pet godina. 
Direktori EPBiH dolazili su i odlazili, a problemi su gurani pod tepih.
Dolaskom Komšićevog direktora Admira Andelije, koji je zamotan u SDA-DF-ovske igre i interese i čiju smjenu rudari i traže, samo je ubrzalo probleme. Pod krinkom borbe za radnička prava, krije se ustvari borba za resurse ove državne firme. 
Jer, kako objasniti budžetlijama u EPBiH šta znači kopati za 570 KM, kada čistačica u ovoj firmi ima plaću višu od 1.200 KM.
Isto važi i za Andeliju. On je skoro 15 godina na budžetskoj plaći. Zato i ne čudi što ne prepoznaje zahtjeve rudara. Njemu je važna stabilnost EPBiH, koju rudari hrane.
Uostalom, Andelija je već ranije odbio sporazum koji mu je ponuđen, uz poruku da je prošlo vrijeme kada je Sindikat smjenjivao direktore.

Kako objasniti budžetlijama u EPBiH šta znači kopati u jami za 570 KM, kada čistačica u ovoj firmi ima plaću višu od 1.200 maraka

Andelija: Skoro 15 godina na budžetskoj plaći

Naše budžetlije

MOL Fehervar našeg <a href="https://sport.avaz.ba/tag/1881/kenan-kodro">Kenana Kodre</a> je u 14. kolu mađarske lige savladao Džirmot s 3:2, a bh. reprezentativni napadač postigao je dva gola.

Najbolji strijelac kluba iz Sekešvehervara u 49. minuti zatresao je mrežu iz penala za 2:1, da bi u 84. minuti pogodio za 3:1 i tako trasirao put svom timu do šeste ovosezonske pobjede (uz pet remija i tri poraza). Kodro je igrao do 86. minute.
Ove sezone, otkad je zadužio dres MOL Fehervara, u devet utakmica postigao je osam golova, uz jednu asistenciju. Na terenu je proveo ukupno 605 minuta, tako da u prosjeku gol postiže svakih 76 minuta.
Kenan Kodro rođen je 19. avgusta 1993. godine u San Sebastijanu. Karijeru je počeo u mlađim kategorijama Real Sosijedada, a lopta ga je vodila i u Osasunu, Majnc, Grashopers, Kopenhagen, Atletik Bilbao i Real Valjadolid.
Za našu reprezentaciju BiH debitirao je 28. marta 2017. godine i u 10 utakmica postigao je dva gola.

U devet utakmica postigao osam golova, uz jednu asistenciju

Kenan Kodro: Dvostruki strijelac

<a href="https://avaz.ba/pretraga?query=bajden&amp;">Američki predsjednik Džo Bajden (Joe Biden)</a> polovinom decembra organizira Samit za demokratiju. Nisu pozvani Viktor Orban, Vladimir Putin i još nekolicina antidemokratskih lidera svijeta. A, da... Nema ni Bosne i Hercegovine i njenih predstavnika na spisku od 110 zemalja koje će u Vašingtonu govoriti o demokratiji. Kako je navedeno iz Stejt departmenta, učesnike čine već ostvarene, kao i demokratije u usponu, civilno društvo i privatni sektor, a dio svjetske javnosti očekuje da doprinese zaustavljanju urušavanja demokratije, kao i prava i sloboda.
Od cijele Evrope, samo Mađarska i BiH nisu pozvane u Bijelu kuću, no ono što posebno iritira je činjenica da nikoga u našoj zemlji nije čak ni briga za to. Izostali su bilo kakva akcija, reakcija, lobiranje ili bilo šta drugo u sferi diplomatskih odnosa.
U svoj buri aktuelne političke blokade i Dodikovog napada na državu, s tiranijom nacionalnih stranaka ogrezlim u korupciju i kriminal, rejting BiH u međunarodnim krugovima nikada nije bio niži. 
Ovo je jasan pokazatelj kako tzv. patriotske snage i lideri na vlasti rade na očuvanju i afirmaciji BiH i onda se čudimo kako Mile prijeti BiH. Oni odavno, ako su to činili ikada, ne rade svoj posao. To je, u samom konceptu, i suština demokratije, ali i slobodnih izbora koji se temelje na transparentnosti i osiguravanju da će izabrani predstavnici zaista i vršiti svoju dužnost.
U BiH odavno nije na snazi poštivanje prava i anarhija je preuzela glavnu riječ, pa što bi nas onda Bajden ili bilo ko zvao? Rezultat ovakvog drskog i ignorantskog odnosa lidera prema BiH i njenim građanima predstavlja izrugivanje osnovnim postulatima demokratije. 
A dok se na turneji po dijaspori nahuškavaju botovi zarad ličnih interesa, nama ostaje samo da pjevamo „Anarhija all over Bosnia“.

BiH jedina uz Orbanovu Mađarsku iz Evrope nije pozvana na Samit za demokratiju u Bijelu kuću, no nikoga u našoj zemlji nije čak ni briga za to

Anarhija all over Bosnia

Jedinstveno, nego šta. Poruke i čestitke stranih lidera i bh. ambasadora iz svijeta društvenog života govore kako Bosna i Hercegovina, na dan kada je proslavila datum potvrde svoje državnosti u Mrkonjić-Gradu, ima prijatelje i ljude koji je neće tek tako ostaviti.<a href="https://avaz.ba/pretraga?query=Dan%20dr%C5%BEavnosti&amp;">I dok čestitke</a> gore spomenutih pune srca svakom bh. patrioti, ima i onih koji čestitaju, a sve rade kako bi se u ovoj zemlji samo oni osjećali dobro. Njihove čestitke samo nas vraćaju u sumornu stvarnost.Redom su se oglasili i bh. vlastodršci koji su ovaj narod rastjerali po svijetu, kojima godine varanja rudara nisu problem, kojima penzionerske muke ne predstavljaju ništa nego dosipanje soli u more i kojima rast cijena ne izaziva nelagodu.
Istina je, ovi koji nam vode državu itekako su jedinstveni. Neraskidive su veze kada se dijele fotelje, dok narod drže pod stalnom tenzijom i u totalnoj neimaštini.
I u govoru mržnje su jedinstveni. Svi oni koji ne misle kao oni, uglavnom su izdajnici, i to bez razlike u RS i FBiH. Dodik barem kaže javno, a ovi koji su se proglasili zaštitnicima Bošnjaka angažiraju botove i s njima se goste, baš kako bi ih podržali u stavljanju mete na čelo istaknutim ličnostima i novinarima.

Redom su se oglasili i bh. vlastodršci koji su ovaj narod rastjerali po svijetu

Neraskidive su veze kada se dijele fotelje u našoj zemlji

Jedinstveno, nego šta

Utakmica petog kola grupe C Lige prvaka između Bešiktaša i Ajaksa (1:2) imala je poseban značaj za bh. fudbal. Naime, prvi put je jedan sudija iz naše zemlje sudio meč najjačeg evropskog klupskog takmičenja. Ta čast pripala je našem najboljem arbitru <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=Irfanu%20Peljti&amp;">Irfanu Peljti</a> (37), koji je sa svojim pomoćnicima na Vodafone Areni odradio vrhunski posao.
Asistirali su mu Senad Ibrišimbegović i Davor Beljo, dok je četvrti sudija bio Miloš Gigović.
Peljto je u 22. minuti opravdano dosudio penal za Bešiktaš, nakon reakcije VAR tehnologije. Opravdano je poništio i gol Sebastijana Alea (Haller) nakon novog pregleda VAR-a, a ukupno je pokazao dva žuta kartona na utakmici.
Irfan Peljto rođen je 18. jula 1984. godine u Sarajevu. FIFA-in sudija je od 2015. godine, a Premijer ligu BiH sudi od 2013. Devet puta je dijelio pravdu na utakmicama Evropske lige, a po dva puta je sudio utakmice kvalifikacija za EP i SP.

Prvi naš arbitar koji je dijelio pravdu na meču Lige prvaka

Irfan Peljto: Ispisao historiju bh. fudbala

Užarenu klupu Mančester junajteda od smijenjenog Ole Gunara Solskjera (Gunnar Solskjaer) privremeno je preuzeo njegov doskorašnji pomoćnik Majkl Karik (Michael Carrick), koji je na svom debiju obradovao navijače „Crvenih đavola“. Junajted je pod Karikovom palicom u okviru petog kola Lige prvaka u gostima savladao Viljareal 0:2 i tako osigurao plasman u osminu finala.
Karika su obradovali Kristijano Ronaldo (Cristiano) i Džejdon Sančo (Jadon Sancho) golovima u 78. i 90. minuti.
Majkl Karik rođen je 28. jula 1981. godine u Volsendu. Igračku karijeru započeo je u Vest Hem junajtedu, čiji je član bio od 1996. do 2004. godine. U međuvremenu je boravio na posudbama u Svindonu i Birmingemu. 
Potom je dvije godine igrao za Totenhem, da bi 2016. prešao na Old Traford, gdje je 2018. okončao karijeru. Karik je s „Crvenim đavolima“ pet puta bio prvak Engleske, a jednom i evropski prvak. Osvojio je još 11 trofeja.

Pobjedom na debiju odveo Junajted u osminu finala Lige prvaka

Majkl Karik: Opravdao povjerenje

U utorak su stotine rudara iz svih sedam rudnika Koncerna rudnika "Elektroprivrede BiH" stigle u Sarajevo da traže svoja prava. Tražili su da razgovaraju i s Fadilom Novalićem, no on nije bio ni u državi. Imao je preča posla, da u jeku krize, zajedno s Bakirom Izetbegovićem i drugim istaknutim kadrovima SDA, špalira po Evropi ne bi li od dijaspore iskamčio koji glas za oslabljenu zelenu mašineriju. 
Tokom dijasporske avanture Novalić je održao nebulozan, ali i zanimljiv govor, u kojem je, uz hvalospjeve na račun tobožnje ekonomske snage i stabilnosti Federacije BiH, izjavio kako postoji plan izvana koji provode „domaći izdajnici“ - da se rušenjem njega sruši i ekonomija Federacije, a samim tim i Bošnjaci kao narod.
Zanimljivo je da su ove tvrdnje već ranije testirane na društvenim mrežama od istaknutih botova i saradnika SDA, koji su plasirali slične nebulozne teorije o udarima na ekonomiju FBiH, a aferu „Respiratori“ poredili s čuvenom aferom „Agrokomerc“. 
Da je ono što je Novalić blebetao u Luksemburgu skuhano u propagandno-paraobavještajnim kuhinjama SDA, pokazale su upravo reakcije njihovih botovskih brigada na proteste rudara. 
Već dva dana botovsko podzemlje SDA rudare optužuje da su, ni manje ni više, saradnici srbijanskih obavještajnih službi, a njihov protest akcija iz Beograda, kreirana s ciljem rušenja Novalića i Vlade FBiH.
Naravno, dobro je poznato da svaki autokratski režim, od Miloševića, preko Bjelorusije, do Dodika, pažnju s vlastitih katastrofalnih rezultata, korupcije, kriminalnih afera, siromaštva i beznađa, nastoji skrenuti propagandom da su dokazi o svemu tome tek podvale i laži domaćih izdajnika koji, prema nalogu stranih neprijatelja, žele da, jelte, unište našu državu i ozlojade narod koji oni „sjajno“ vode.
No, kada to ludilo vlasti dođe do tačke da se usuđujete i nesretne rudare dovoditi u kontekst domaćih izdajnika i stranih plaćenika, ozbiljno se otvara pitanje je li ta zelena kamarila uopće više normalna.

Putem botova vode kampanju u kojoj rudare proglašavaju domaćim izdajnicima i stranim plaćenicima

SDA nije normalna

<a href="https://avaz.ba/pretraga?query=rudari&amp;">Godinama paralizirani borbom da prežive i represivnim mjerama n</a>akon ranijih protesta ili zabrinuti da može i gore ako zapuca, građani ove zemlje ponovo se bude. Simbolično, 101 godinu nakon pobune rudara “Kreke” protiv nasilja tadašnjeg sistema u mjestu Husino kod Tuzle novu Husinsku bunu jučer su ponovo pokrenuli rudari ispred zgrade Vlade FBiH.Svaka vlast koja dočeka da na ulice iz svojih jama izađu ljudi koji simboliziraju teškim radom pošteno zarađeni novac ne treba očekivati da će potrajati.A rudari su na ulicama zbog novih pravilnika prema kojima bi osnovna plaća kopača u jami sa 850 trebala biti smanjena na 570 KM. Rudnici posluju u Koncernu “Elektroprivrede BiH”, u kojoj je najviša plaća, prema podacima iz revizorskog izvještaja za prošlu godinu, iznosila 4.785 KM.Godinama upozoravamo da društvo zasnovano na nepravdi, s tolikim jazom između političke i političkim linijama stvorene klase, s jedne, i siromašne armije ostalih, s druge strane, ne može dugo trajati. Taj jaz postaje dublji, pa se sa silnim teretom poskupljenja svega do čega im pogled seže danas suočavaju radnici, penzioneri, a za nezaposlene niko ne zna ni kako su još uopće živi.Odrođena vlast i njima bliska svita više i nisu u stanju razumjeti kako izgleda agonija preživljavanja od mizernih primanja, pa građane uvjeravaju da je sve bolje nego što oni vide, dok i novim porezima ruke nastoje zavući dublje u njihove džepove, u kojima više nema ni za kifle.Za ono što trenutno rade, bh. političarima potrebni su češalj, skupo odijelo i nekoliko kamera, ali ne shvate li da su BiH potrebne temeljite reforme odmah, protesti rudara neće biti posljednji pred bh. institucijama. Boreći se za i protiv podjele na entitete, oni ne žele da shvate da smo podijeljeni na site i gladne te da bi 101 rudarska baklja mogla zapaliti cijelu državu. I da će ih, ako ima pravde pa da je k'o kliker, stići suze rudara Almira iz Mramora kod Tuzle.&nbsp; &nbsp;

Odrođena vlast i njima bliska svita više i nisu u stanju razumjeti kako izgleda agonija preživljavanja od mizernih primanja

Rudarska baklja

Deseci mještana iz ozrenskih područja bogatih prirodnim blagom, šumama, termomineralnim, kiselim, alkalnim vodama te vodom za piće okupili su se kako bi izrazili svoje nezadovoljstvo zbog započetih istražnih radova za budući rudnik nikla u sočkovačkom zaseoku Kiseljak.Na protestima se pojavio i Nikola Mikelini, bivši nogometaš, sada profesor tjelesnog odgoja, koji je rođen u Sočkovcu.Poručio je vlastima, ali prije svega onima koji su s nivoa RS izdali rješenje, da se tu, u netaknutoj prirodi, bez ičijeg znanja otvara rudnik, kako je rekao, po ljude i živi svijet opasne rude nikla.
Kako je rekao, ljude iz tih mjesta niko ništa nije pitao, a sada neko hoće da uništi prirodne ljepote Ozrena.
Nikola Mikelini bio je igrač premijeligaša Modriče, Žepča, Čelika i Slobode i više klubova izvan granica BiH. Jednom je nosio dres reprezentacije Bosne i Hercegovine, a od fudbala se oprostio prošle godine. Rođen je 27. februara 1982. godine.

Sa sugrađanima izrazio nezadovoljstvo zbog započetih istražnih radova za budući rudnik nikla

Nikola Mikelini: Borac za prirodu

<a href="https://avaz.ba/pretraga?query=evropa%20korona&amp;">Evropa</a> je ponovo žarište koronavirusa. Austrija se četvrti put zaključala. U brojnim evropskim zemljama uvode ili razmišljaju o djelimičnim „lockdownima“. No, pooštravanje mjera i uvođenje novih pravila prate protesti, nerijetko nasilni. Na hiljade ljudi demonstrira ulicama evropskih gradova pružajući otpor potezima svojih vlada i protiveći se vakcinaciji i mjerama za testiranje.Gdje je BiH u svemu tome? Nažalost, u žarištu korone. Brojevi zaraženih rastu i sve upućuje na to da će situacija po tom pitanju biti sve gora. No, više od rasta sedmične incidence obolijevanja stručnjake zabrinjava broj hospitaliziranih koji su ovisni o respiratoru. Pogotovo zabrinjava i plaši broj smrtnih ishoda. Nažalost, po tome smo među prvima u Evropi.Od države koja je među posljednjima krenula u direktnu nabavku vakcine, puno poslije, kada je i pticama na grani bilo jasno da je famozni COVAX zakazao, doveli smo se u situaciju da ih bacamo. Tako će u smeću završiti više od pola miliona vakcina raznih proizvođača.Zašto se građani odbijaju vakcinisati? Uzalud ljekari govore kako je imunizacija jedna od osnovnih mjera prevencije. Isto kao što uzalud pričaju kako moramo dostići 80 posto vakcinisanih da bismo koliko-toliko odahnuli. Kao da u vjetar ode i ono što ljekari stalno govore, da teški oblik bolesti u više od 90 posto slučajeva pogađa nevakcinisane.Gdje je nastao šum u komunikaciji? Zašto su antivakseri tako glasni? Možda je ovo pravo vrijeme da društvene mreže, PR kampanje i sve moguće snage i kanale komunikacije ujedinimo i usmjerimo na pravi način: krajnje je vrijeme da se ujedinimo, za zajedničko, generalno dobro, za zdravlje svih nas. Kada ljudi počnu nestajati, bit će kasno. Struka je jasno rekla - vakcina je pomoć, vakcina je spas.Od spasa se ne bježi, od zdravlja se ne bježi. Ali, prije svega, potrebno je jasno objasniti zašto je važno osigurati kolektivni imunitet. Borci za zdravlje ne smiju biti preglasani. To nam je jedina nada. Sada kad nas čeka teška zima.

Kao da u vjetar ode i ono što ljekari stalno govore, da teški oblik bolesti u više od 90 posto slučajeva pogađa nevakcinisane

Vakcina je spas

U sivilu bh. političke, ekonomske i društvene svakodnevice, pomalo nadrealno, kao s druge planete, izgleda priča o mladom naučniku <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=andrej%20gaji%C4%87&amp;">Andreju Gajiću</a>, njegovom timu i novom naučnom radu o bićima koja do sada najveći dio javnosti, pa ni naučne zajednice, nisu pretjerano zanimala.&nbsp;Osnivač Centra „Sharklab ADRIA“ i rukovodilac tima „Shark Tales“ pri „National Geographicu“ od maja 2015. do septembra ove godine istraživao je u Jadranu populaciju morskih prasaca, ajkula za koje se smatralo da su pred izumiranjem.Naučno je dokazano da, ako se budu poštivale stručne preporuke, postoji nada za njihov opstanak. Zbog radosti s kojom doživljavamo njegove uspjehe, a ne šanse koju mu je ova država pružila, Andreja Gajića, mladića rođenog u Jajcu, smatramo našim, bh. naučnikom.Andrej Gajić nagrađivani je naučnik, predavač, ronilac, ROV pilot i padobranac, zahvaljujući kojem su Neumski zaljev i kompletno Jadransko, ali i Sredozemno i Crveno more, posljednjih godina meta brojnih naučnih istraživanja koje finansiraju „National Geographic“ i „Discovery Channel“.

Član tima „National Geographica“ dokazao da ima nade za spas rijetkih ajkula

Gajić: Okončao višegodišnje istraživanje u Jadranu

Andrej Gajić: Naučnik s druge planete

<a href="https://avaz.ba/tag/15686/dejton" style="">Prije 26 godina u Dejtonu</a>, američkoj saveznoj državi Ohajo, dogovoren je Mirovni sporazum koji će oblikovati Bosnu i Hercegovinu kakvu danas poznajemo. Ono što je Dejton uradio bilo je zapravo da je „zamrznuo“ zatečeno ratno stanje, unoseći iz njega postojeće političke i parapolitičke tvorevine i manje-više zatečenu raspodjelu teritorija u novu ustavnu konstrukciju BiH. 

Naravno, kako ratni ciljevi niti jedne od strana nisu zadovoljeni, tako smo 26 godina nastavili živjeti u svojevrsnom hibridnom ratu, s istim frustracijama, istim neostvarenim ciljevima i istom retorikom kao i tokom rata. 
Kada se podvuče crta, jasno je da, iako je Dejton zaustavio rat, on na kraju Bosni i Hercegovini nije donio stabilnost niti zadovoljio zahtjeve bilo koje od tri nacionalne politike. Stranke iz RS danas se najviše kunu u Dejton, ali su nezadovoljne naknadnim intervencijama visokih predstavnika koje su vodile do jačanja državnog nivoa vlasti. 
Bošnjačka strana frustrirana je što je Dejtonom stvorena slaba i nefunkcionalna država, s bezbrojnim mehanizmima za blokadu, dok Hrvati osjećaju da su u svemu ostali kratkih rukava, bez svog entiteta, a kasnije i osiguranog mehanizma da biraju sve hrvatske predstavnike u vlasti.
Sve strane, kao i u ratu, i dalje nastupaju s jednakim ili sličnim krajnjim ciljevima, koji zapravo isključuju jedan drugog, zbog čega je nedostatak kompromisa i življenje u permanentnoj političkoj krizi postalo obilježje Bosne i Hercegovine.
I sve tri nacionalne političke elite tu krizu savršeno koriste da, dok su sva politička energija i pažnja javnosti usmjerene na neriješena nacionalna i državnopravna pitanja, nastave uzgajati i njegovati uspostavljeni koruptivno-partokratski model funkcioniranja društva, gdje tri nacionalne elite, svaka na svojoj teritoriji, provodi brutalnu otimačinu i crpljenje društvenih resursa, namećući neprikosnovenu vladavinu vlastitih stranačko-sektaških elita u svim sferama društva, od ekonomije, preko kulture, do sporta.
Dejton je zaustavio rat, pa nacionalističkim elitama postao brat.

Zaustavio je rat, pa nacionalističkim elitama postao brat

Dejtonski mirovni sporazum parafiran 21. novembra 1995. godine

Muke po Dejtonu

Stouk Siti je u susretu 18. kola engleskog Čempionšipa savladao Piterboro 2:0, a junak je bio bh. veznjak <a href="https://avaz.ba/tag/32313/mario-vrancic" style="">Mario Vrančić</a> (32).

Popularni „Super Mario“ ponio je zasluge za oba gola svog tima. Prvo je u 3. minuti zabio za vodstvo, da bi u 95. asistirao Tajrizu Kembelu (Tyrese Campbell) kod drugog pogotka. Time je, sasvim opravdano, proglašen igračem utakmice.
Vrančić je tako došao do učinka od dva gola i šest asistencija ove sezone, dok je Stouk upisao treću vezanu, a ukupno devetu ovosezonsku pobjedu, kojom se popeo na četvrto mjesto na tabeli.
Mario Vrančić rođen je 23. maja 1989. godine u Slavonskom Brodu. Karijeru je počeo u Majncu, a igrao je još za Rot-Vajs Alen, Borusiju Dortmund II, Paderborn i Darmštad, prije nego što je 2017. godine otišao u Norič, s kojim je u dva navrata osvajao Čempionšip i izborio plasman u Premijer ligu. Proteklog ljeta potpisao je za Stouk, za koji je debitantski gol postigao u 9. kolu protiv Hal Sitija.
Za reprezentaciju BiH upisao je šest nastupa.

Transparenti i pištaljke

Bosanski san

Erna Tufekčić: Glas za sve žene

Naše budžetlije

Kenan Kodro: Dvostruki strijelac

Anarhija all over Bosnia

Jedinstveno, nego šta

Irfan Peljto: Ispisao historiju bh. fudbala

Majkl Karik: Opravdao povjerenje

SDA nije normalna

Rudarska baklja

Nikola Mikelini: Borac za prirodu

Vakcina je spas

Andrej Gajić: Naučnik s druge planete

Muke po Dejtonu

Mario Vrančić: Junak Stouka

Kolumne

Transparenti i pištaljke

Bosanski san

Erna Tufekčić: Glas za sve žene

Naše budžetlije

Kenan Kodro: Dvostruki strijelac

Anarhija all over Bosnia

Jedinstveno, nego šta

Irfan Peljto: Ispisao historiju bh. fudbala

Majkl Karik: Opravdao povjerenje

SDA nije normalna

Rudarska baklja

Nikola Mikelini: Borac za prirodu

Vakcina je spas

Andrej Gajić: Naučnik s druge planete

Muke po Dejtonu

Mario Vrančić: Junak Stouka