Završeno je Svjetsko prvenstvo u Kataru, ono kojem su od samog početka pripisivane kontroverze. Od toga kako je Katar dobio organizaciju, preko priče o pravima radnika i na kraju pozivanja na zaštitu ljudskih prava i sloboda. Stoji da je tu moglo biti svega, neke stvari vezano za organizaciju i podmićivanje su i dokazane, ali svi oni koji žele biti objektivni moraju priznati jedno – Svjetsko prvenstvo u Kataru je najbolje organizirano ikada. 
Kada se podvuče crta, svi sportisti su imali fenomenalne uvjete, od kampova do stadiona na kojima su igrali, navijači iz svih država svijeta su imali komfor na stadionima i bili su sigurni na svakom koraku, a zažmirilo se tu i tamo (i pored strogih zakona u Kataru) na poneku Ivanu Knoll, koja je golišava hodala po stadionima.
Katar je uspio što mnoge druge zemlje organizatori nisu, a to je da među navijače uvede neki drugi pristup, za razliku od ranijih mundijala. Veoma mali broj incidenata se dogodio, a obračuna navijača gotovo da i nije bilo. Možda je i ta katarska zakonska regulativa mnoge huligane odgovorila od dolaska na SP. Na tribinama, oko stadiona i na ulicama vladala je karnevalska atmosfera, a nosile su se različite zastave.
S fudbalskog aspekta, moglo bi se reći i da je Mundijal u zimskom periodu (vjerovatno će se teško ponoviti) ispao pun pogodak. Svi se slažu s tim da su igrači stigli u mnogo boljem stanju nego što je to nakon napornih sezona kada se igra ljeti, a, na zadovoljstvo svih ljubitelja ovog sporta, nije zabilježen veći broj povrijeđenih igrača.
Katar je pokazao koliko se može napraviti i pored svih kontroverzi koje su pratile najveće fudbalsko takmičenje na planeti. Novac je vrlo bitan, a oni ga imaju, ali, ako se ne zna s njim, uzalud je. Katarani su očigledno znali šta žele, a jasno i šta ne žele. Nekima to možda nije godilo, pa je bilo i protesta. 
Uglavnom, Katar je, možda za mnoge neočekivano, digao ljestvicu. Tim više što su jedna potpuno nefudbalska nacija, a milione su doveli na stadione i pokazali da su dorasli ovakvoj organizaciji.
Već na narednom SP ponovo će biti ljetni termin. Svjetsko prvenstvo 2026. godine bit će prvo koje će se održati u tri zemlje, a domaćini će biti SAD, Kanada i Meksiko. Novi izazov, ali i prilika za dokazivanje organizatora.

I pored mnogobrojnih prozivki, skepse koju su iskazivali mnogi, Katar pokazao kako se to radi

Najbolje ikada

Selektor reprezentacije Argentine Lionel Skaloni (Scaloni) najavio je da je utakmica s Francuskom u finalu Svjetskog prvenstva u Kataru duel za sva vremena. - Ja sam u poziciji o kojoj sanja svaki Argentinac. Ponosan sam i zahvalan na tome. Ovo je veliki trenutak za mene, za ovaj tim - rekao je selektor Argentine.
A onda je tim koji prevodi savladao Francusku i time je Skaloni „kupio“ sebi nešto što samo može dobiti u Argentini. Postao je čovjek za sva vremena i neko ko će Argentincima uvijek ostati nešto sveto. 
Taj Skaloni je prvenstvo otvorio porazom od Saudijske Arabije, ali ni na trenutak nije pokazao nesigurnost. Tim je vodio maestralno, a pokazao je i u finalu da ima viziju i znanje, ali i da se ne libi napraviti izmjene u timu.
Skaloni je Argentinu na tron svijeta odveo, ni manje ni više, nakon 36 godina, i to bez ijedne zamjerke.
Lionel Sebastian Skaloni rođen je 16. maja 1978. godine u argentinskom Pujatu. Kao profesionalni fudbaler igrao je punih 20 godina, a sedam puta je nosio dres Argentine. Selektor Argentine je od 2018. godine.

Tim je vodio maestralno, a pokazao je i u finalu da ima viziju i znanje

Lionel Skaloni: Čovjek za sva vremena

Bosna i Hercegovina se tri decenije, i u doslovnom i u prenesenom značenju, ubija od tri divlja etnonacionalizma. I ogroman broj građana i dalje podržava takve politike. Ne treba ni čuditi ako se uzme u obzir da su ta tri nacionalizma u međuvremenu pod svoju kontrolu suvereno stavila državne resurse, novčane tokove i dobar dio medija.

Stoga očekivati da se ta tri nacionalizma sruše nekakvom revolucijom i masovnim građanskim buntom bilo bi nerealno, jer je veliki broj građana pod njihovom direktnom kontrolom. No, upravo bi zato izbori 2022. i procesi koji su potom uslijedili mogli biti historijski.
Osam probosanskih stranaka formirat će vlast sa SNSD-om i HDZ-om na državnom nivou i, izvjesno, HDZ-om na nivou FBiH. Izborni rezultati nisu omogućili rušenje sva tri nacionalizma istovremeno, jer su SNSD i HDZ bili neprikosnoveni u svojim narodima, no dobro je krenuti makar od jednog.

Već i sami pregovori o formiranju vlasti najavljuju pozitivniji smjer za Bosnu i Hercegovinu. Na isti dan kad je potpisan koalicioni dogovor za državni nivo BiH je potvrđen kandidatski status za EU, Dodik više ne vrijeđa i ne diže tenzije, Čović ne prijeti i ne blokira, a prvi put vidimo i konkretne ciljeve o politikama koje se namjeravaju voditi.

Pokazatelji su to koliko iskorak i samo jedne strane u relativno kratkom roku može dovesti do pozitivnije atmosfere i odnosa u društvu. A ta pozitivna atmosfera i relaksacija dugoročno mogu voditi samo do ishoda u kome bi se i Srbi i Hrvati okrenuli nekim drugačijim politikama i opcijama.
Sve u svemu, nakon dugo vremena možda konačno imamo razloga biti optimistični kada je u pitanju Bosna i Hercegovina.

Nakon dugo vremena možda konačno imamo razloga biti optimistični kada je u pitanju Bosna i Hercegovina

Osam probosanskih stranaka formirat će vlast sa SNSD-om i HDZ-om na državnom nivou i, izvjesno, HDZ-om na nivou FBiH

Nova nada

Nakon godina čekanja BiH se konačno pridružila ostalim državama zapadnog Balkana i sjela u voz koji bi trebao krenuti ka Briselu. Istina, u posljednjem je vagonu, drugi su sjeli prije nje, voz još stoji, na peronu je ostalo samo Kosovo, ali u rukama barem imamo tu kartu za koju nikako nismo mogli povjerovati da ćemo je dobiti.
Navikli na naše unutrašnje blokade, do posljednjeg momenta se očekivalo da neka od zemalja članica EU iskorači s nekim svojim "vitalnim nacionalnim interesom", pa da nam utrne i ono malo nade da i za ovaj dio Evrope u Evropi ipak ima mjesta.
Posvađane, podijeljene, dnevnom politikom, nevažnim stvarima i neostvarenim ambicijama iz prošlosti zaokupljene, u voz za Evropu nekako su nas ugurali vrijedni ljudi u bh. institucijama, skoro pa nevidljivi domaćoj javnosti, prijatelji u svijetu, a posebno bližem okruženju, ali i globalni geopolitički zemljotres s epicentrom u Ukrajini.
Sada je na nama da, iznenađeni, zbunjeni, na rad nenaviknuti, zasučemo rukave, pokrenemo lokomotivu i ne dozvolimo da godinama stojimo na pruzi.

U reakcijama na odluku spominju se evropski fondovi, privlačenje investicija, pravna i svaka druga vrsta sigurnosti, društvo uređenih i prosperitetnih država, ali bez obzira na to šta će poslužiti kao motiv, jasno je da se nešto u BiH mora mijenjati.

Lijeni, posvađani, neefikasni, zarobljeni u prošlosti, iscrpljeni od davno isplakanih tema, bez dogovora o tom jednom, zajedničkom cilju, prema Briselu nećemo ni metra. A barem o evropskom putu, barem deklarativno, aktuelne politike iskazuju istu opredijeljenost. Građani žele bolji život, koji i ne traže i ne mogu naći nigdje drugo, pa ga u sve većem broju traže u EU. Da, dug je put i puno posla pred ovom zemljom, ali važno je pokrenuti kompoziciju, jer ovo je posljednji voz prema boljoj i sretnijoj budućnosti.&nbsp;&nbsp;

Građani žele bolji život, koji i ne  traže i ne mogu naći nigdje drugo, pa  ga u sve većem broju traže u EU

Važno je pokrenuti kompoziciju, jer ovo je posljednji voz prema boljoj i sretnijoj budućnosti

Dug je put

Iako su suočeni s gubitkom vlasti i činjenicom da su se (s izuzetkom DF-a) apsolutno sve stranke ujedinile protiv njih, SDA i dalje ima kuveta za obračun i sa svojim starim neprijateljem – Djeda Mrazom.

Edin Ramić,&nbsp;ministar za raseljena lica i izbjegle u FBiH, odbio je dozvoliti da radnici u Ministarstvu organiziraju podjelu paketića od Djeda Mraza za njihovu djecu, tvrdeći da bi to moglo uvrijediti "vjerska osjećanja pojedinih zaposlenih". 
Umjesto toga, Ramić je najavio provođenje ankete gdje bi se radnici izjasnili da li su za dodjelu paketića ili ne.
Osnovna logika nalaže da, ako nečije vjerska osjećanja vrijeđa Djeda Mraz, onda se sa svojim djetetom jednostavno ne pojavi na dodjeli. 
No, jasno je da je Ramiću navodna anketa samo izgovor za pokušaj protjerivanja Djeda Mraza iz institucija i njihovu klerikalizaciju. Upravo je Djeda Mraz bio jedna od omiljenih meta SDA-ovih radikala prethodnih godina u neuspješnim pokušajima da evropske bosanske muslimane pretvore u bliskoistočne muslimane, sve uz poruke da Nova godina nije njihov praznik ili da je Djeda Mraz podvala.
Nasreću, takve politike većina Bošnjaka prozrela je i odbacila, što ne sprečava radikale poput Ramića da ih kroz institucije i dalje pokušavaju nametati.

Djeda Mraz ponovo je meta SDA-ovih radikala

Edin Ramić: Svemogući ministar

Svjetsko prvenstvo u Kataru turnir je na kojem Lionel Mesi (Messi) dobiva sve bitke za ulazak u vječnost kada je argentinski reprezentativni fudbal u pitanju. 

Nakon što je uspio prestići Dijega Maradonu (Diego) po broju utakmica i golova za Argentinu na svjetskim prvenstvima, kapiten "Gaučosa" se u polufinalnom susretu protiv Hrvatske (3:0) izjednačio s Lotarom Mateusom (Lothar Matthaus) na prvom mjestu vječne liste po ukupnom broju odigranih utakmica na mundijalima. 
A protiv istog rivala postao je i najbolji strijelac Argentine na svjetskim prvenstvima. Gol iz penala u 34. minuti za 1:0 bio mu je ukupno 11. na svjetskim prvenstvima i s prvog mjesta liste strijelaca Argentine na mundijalima skinuo je Gabrijela Batistutu (Gabriel), koji ima 10.
Mesiju sada još samo ostaje da se konačno dokopa čuvene "Boginje", kojom bi riješio sve polemike o najboljem igraču svih vremena.
Lionel Mesi rođen je 24. juna 1987. godine u Rosariju. Igrač je s najviše nastupa u historiji Argentine (171 utakmica), a ujedno i njen najbolji strijelac (96 golova). Dobitnik rekordnih sedam "Zlatnih lopti" s "Gaučosima" je prošle godine osvojio Kopa Ameriku, što je njegov najveći reprezentativni uspjeh.

Odveo "Gaučose" u finale Mundijala i ispisao historiju

Mesi: Postao najbolji strijelac Argentine na svjetskim prvenstvima

Lionel Mesi: Korak do besmrtnosti

Ama baš niko ne može prigovoriti ni riječ reprezentaciji Hrvatske nakon svega što su napravili na Svjetskom prvenstvu u Kataru. Ulazak među četiri najbolje reprezentacije svijeta veliki je uspjeh.

Polufinale protiv Argentine je bila noć u kojoj se izabranici Zlatka Dalića i nisu pitali baš mnogo. Argentina je bila čvrsta, odlučna i na kraju efikasna.
Vrlo je jednostavna stvar. Te noći je na terenu bilo 10 fajtera u dresu Argentine, koji je, osim njih, nosio i jedan genije. Još jednom se pokazalo da pravi Lionel Mesi (Messi) donosi prevagu, pa je i toliko slavljeni Joško Gvardiol na momente izgledao kao prosječan igrač. 
Jedino gdje se pojavila dilema (iako nije trebalo) je penal koji je dosuđen za Argentince, a čak je i veliki Luka Modrić malo podlegao toj priči nakon utakmice.

Jasno, Argentincima to nije, a Hrvatima jeste tema, pa tako i Dominik Livaković, koji je skrivio najstrožiju kaznu, i ostali njegovi saigrači tvrde da nije bilo penala. Ustvari, penal je čist kao suza i Argentincima ništa nije poklonjeno.

Ima li ovaj rasplet Svjetskog prvenstva, barem za sada, i nešto od priče oko zasluga ili pravde? Taj Mesi je godinama jedan od najvećih, ali uvijek se nad njim nadvija sjena legendarnog sunarodnjaka Dijega Maradone (Diego) i uvijek mu na teret stavljaju činjenicu da nije bio prvak svijeta s Argentinom.
Veliko je pitanje može li sada na kraju Mesi naplatiti sve. Ostalo je još finale, a njemu, sigurno, neće biti isto ode li u reprezentativnu penziju kao prvak ili viceprvak svijeta.
Argentina je u lovu na svoj prvi naslov svjetskog prvaka nakon 1986. godine. Prije osam godina su ih zaustavili Nijemci, a Mesi će Argentincima fudbalski besmrtan ostati samo ako ih dovede na tron. On to itekako dobro zna.

Hrvatska je napravila veliki uspjeh, a Argentini nije poklonjeno ništa, pa ni penal

Još jednom se pokazalo da pravi Lionel Mesi donosi prevagu

Fajteri i genije

Bosna i Hercegovina je na korak od statusa kandidata za članstvo u EU, od kojeg je dijeli još samo potvrda Evropskog vijeća na zasjedanju zakazanom za sutra. 

Većina građana BiH, naviknuta na najave i obećanja koja najvećim dijelom budu iznevjerena, do posljednjeg trenutka ne vjeruje u ovakav zaokret na evropskom putu naše zemlje, pa još očekuje moguću rampu na njemu. 
Među malobrojnim optimistima, ljudima koji su ka Evropi kontinuirano gurali raštimani bh. automobil s tri vozača, bio je šef Delegacije EU i specijalni predstavnik EU za BiH Johan Satler (Johann Sattler). 
S prijateljima ove zemlje iz drugih zemalja, pa i visokim predstavnikom Kristijanom Šmitom (Christian Schmidt), koji je donio novu energiju i pomjerio stvari naprijed, Satler je strpljivo i predano, čak i u situacijama kada je to izgledalo besmisleno, uporno insistirao na evropskom putu BiH, kako pred domaćim zvaničnicima i javnošću tako i u Briselu.&nbsp;

Satler je strpljivo i uporno insistirao na evropskom putu BiH

Johan Satler: Prijatelj BiH

Ako bismo tražili ljudsko utjelovljenje propadanja bh. društva, teško da bismo mogli naći bolji primjer od Zlatana Begića. Ovaj Komšićev Mulahusić zadužen je za zasipanje javnosti uvredama, provokacijama i teorijama zavjera. I u tome ne bi bilo ništa čudno, jer partije na Balkanu obiluju likovima iz "Zadruge" za paljenje i zabavljanje narodnih masa, da dotični nije, također, i doktor nauka te pride i profesor na fakultetu.

U svojoj posljednjoj neurotično-nebuloznoj analizi Begić je ustvrdio da SAD i Rusija imaju – ni manje ni više – pakt na Balkanu o podjeli interesa, podržava ih Velika Britanija, a realizator je visoki predstavnik Kristijan Šmit (Christian Schmidt). Prema Begićevim tvrdnjama, pakleni tajni plan ove dvije sile ostvaruje se preko prepuštanja Srbiji i Hrvatskoj da ostvare potpunu dominaciju na ovom dijelu svijeta, a preko leđa Bosne i Hercegovine, Crne Gore i prije svega Bošnjaka.
Na kakvim informacijama, dokazima i faktima uvaženi profesor temelji svoju teoriju? To nam Begić ne otkriva, jer njemu dokazi očito ne trebaju da zaključke i teorije o najzmaršenijim geopolitičkim odnosima i planovima sipa iz rukova bezbrižnije no što Komšić i njegov kabinet sebi sipaju rakiju u čaše.

Nedostajalo je samo još da Begić usklikne kako se radi o velikom križarskom planu istrebljivanja muslimana iz Evrope i da nam je spas samo u Turskoj i Iranu, pa da bude do kraja jasno da uvaženi profesor svoje intelektualno znanje crpi s anonimnih jagomirskih stranica čiji sadržaj kroje botovski degenerici SDA.

Ostalo je sve tu, samo je ostala ta mala, a teška granica koju DF nikako da prijeđe – njihovo podaništvo prema SDA, kao i spremnost da zajedno s njom idu u ambis i radikalizam neupitno je, jedino još im valja skontati kako ljubav prema kapljici i nesklonost ka džamiji pomiriti s težnjom ka islamističkim režimima i novootkrivenoj mržnji prema Zapadu. SDA barem tih ideoloških izazova nema.Do tada, ostaje nam svima da se ozbiljno zapitamo šta je to toliko truhlo u ovom društvu pa da osobe koje govore kao kočijaši, ponašaju se kao džilkoši i rezoniraju kao mulahusići u Bosni i Hercegovini hljeb mogu zarađivati kao univerzitetski profesori.

Ostaje nam svima da se ozbiljno zapitamo šta je to toliko truhlo u ovom društvu…

Nedostajalo je samo još da Begić usklikne kako se radi o velikom križarskom planu istrebljivanja muslimana iz Evrope

Komšićev Mulahusić

U poplavi loših vijesti dogodila se i jedna dobra. Cijene goriva u BiH su u značajnom padu. U odnosu na period od prije pola godine cijena dizela je niža skoro za marku. Odraz je to stanja na globalnom nivou i pada cijena sirove nafte, a vrlo je izvjesno, kako to stručnjaci iznose, da će se trend sniženja cijena nafte i naftnih derivata nastaviti.

Iako su to ohrabrujući podaci, ipak, u vremenu nezapamćene, galopirajuće inflacije građani s pravom očekuju da pad cijena goriva, posljedično, dovede do korekcije cijena hrane.
Upravo na hranu iz porodične kase se izdvaja gotovo sav novac, a sve nesnošljivija inflacija iz dana u dan pustoši novčanike.
Nema prehrambenog proizvoda koji nije drastično poskupio od početka godina, a cijene pojedinih i dalje bujaju. Također, treba li reći i da su poskupjeli svi ostali artikli, neophodni svakom domaćinstvu. 
Građani se na razne načine dovijaju da prežive, a većina će ovu godinu pamtiti po užasnim šokovima doživljenim upravo zbog silnih poskupljenja hrane. 
I sav taj kuršlus za građane bi bio manje bolan da su u skladu s poskupljenjima hrane rasle plaće i penzije i da su vladajući razumjeli da se stanje otelo kontroli i poduzeli mjere da spase građane, ali i privrednike.
Međutim, odlazeća vlast koja je u svoje budžete zbog kompletne situacije upumpala silne novce nije marila, pokazalo se, za vlastite građane koji su doživjeli nezapamćen pad životnog standarda, a mnogi su gurnuti u bijedu i siromaštvo.
To što BiH svakim danom broji sve manje građana ne čudi jer bilo gdje da odu, kupovat će jeftiniju hranu. Čak je i u susjednoj Hrvatskoj hrana jeftinija, jer su se tamošnje vlasti u odnosu na naše dobro uhvatile ukoštac s udarima krize, a građani svjedoče da i ulje koje nosi oznaku "Made in BiH" ima nižu cijenu od zemlje proizvodnje.
I, dok se čeka formiranje nove vlasti, dok plaće debelo zaostaju za inflacijom, građanima je samo jedno na umu: "Kada će više početi padati cijene hrane?"

Odlazeća vlast nije marila, pokazalo se, za vlastite građane koji su doživjeli nezapamćen pad životnog standarda

Građanima je samo jedno na umu: "Kada će više početi padati cijene hrane?"

Misliti na građane

Dino Merlin je u prestižnoj dvorani "Wiener Stadthalle" u subotu održao jedan od najznačajnijih koncerata u svojoj karijeri.

On je prvi i jedini muzičar s ovih prostora koji su ikad nastupili u najvećoj dvorani Austrije.
Merlin je tako stao uz bok najvećih svjetskih zvijezda koje su dosad nastupale na istom mjestu, kao što su "Rolling Stonesi", Elton Džon (John), "Metallica", U2, "Coldplay" i drugi.
Bh. zvijezda svakim svojim nastupom podiže ljestvicu, a spektaklom u Beču, koji je bio audio-vizuelni šou na svjetskom nivou, ljestvicu je podigao za nekoliko podioka.
Edin Dervišhalidović, alias Dino Merlin, rođen je 12. septembra 1962. godine u Sarajevu. U svojoj karijeri dužoj od 30 godina ubilježio je mnoge muzičke rekorde, spektakularne koncerte i nezaboravne turneje.
U sretnom je i dugogodišnjem braku s Amelom, s kojom ima kćerku Naidu i sina Hamzu, od kojeg je dočekao i unuka.

Priredio svjetski spektakl u najvećoj dvorani Austrije

Merlin: Jedan od najznačajnijih koncerta u karijeri

Dino Merlin: Zvijezda koja podiže ljestvicu

Maroko je nastavio pisati historiju na Mundijalu u Kataru, gdje je senzacionalnom pobjedom nad Portugalom (1:0) ostvario svoj najveći uspjeh, a ujedno postao prva afrička reprezentacija koja se plasirala u polufinale SP. Junak „Lavova Atlasa“ bio je napadač Jusef En-Nesiri (Youssef En-Nesyri), čiji je nebeski skok iz 42. minute odlučio pobjednika.
On je pritom oborio rekorde kada je u pitanju visina skoka pri postizanju pogotka i visina skoka uopće, koje je držao Kristijano Ronaldo (Cristiano). U trenutku kada je udario loptu, nalazio se na visini od 2,78 metara.
Jusef En-Nesiri rođen je 1. juna 1997. godine u Fezu. Profesionalnu karijeru počeo je u timu Malage (2016.-2018.), poslije koje je igrao za Leganjes (2018.-2020.), a od 2020. godine član je Sevilje, s kojom je u sezoni 2019./20. osvojio trofej Evropske lige.
Za reprezentaciju Maroka odigrao je 55 utakmica, a sa 17 postignutih golova njen je sedmi strijelac svih vremena.

Odveo Maroko u polufinale Svjetskog prvenstva i postavio dva rekorda

Jusef En-Nesiri: Nebeski skok za historiju

Elementarna pravila lijepog ponašanja, uz barem malo ponosa i dostojanstva, svakom pojedincu nalažu da odmah, bez zadržavanja i bilo kakve rasprave, napusti društvo u kojem ga ne žele. Ovo nepisano pravilo važi za svaki oblik ljudske komunikacije i udruživanja u BiH, od komšiluka i kafane u svakom bosanskom gradu, pa do Vijeća ministara, jer šta ćeš za stolom gdje nisi poželjan, gorka je kafa kad se preko volje pije. Proteklih dana Bakir Izetbegović dobio je niz poruka iz Sarajeva, Mostara i Banje Luke da ga „u raji“ ne žele, da s njim neće taman kad je nikad ne bi ni popili, te da mu u tome neće pomoći ni obećanja, ni rahatlokumi i svakojake slastice što ih u cekeru nosi. 
Ne može biti slučajno opće jedinstvo u državi da se s njim neće, a zašto je to tako, najbolje zna on sam. 
Oni koji su godinama s njim sarađivali i koalirali tvrde da obeća pa iznevjeri, potpiše pa ne ispuni, jedno priča, drugo misli, treće radi. Iz ugla običnog posmatrača, stranke koje su se varale u procjenama i koalirale sa SDA završavale bi na rubu nestanka, a država je nakon višedecenijske vladavine ove stranke na dnu Evrope po siromaštvu, korupciji i beznađu. 
Ima li racionalnog objašnjenja zašto smo, nakon ogromne finansijske, političke i svake druge pomoći svijeta, dvije i po decenije od rata prisiljeni da opet strepimo za sudbinu države, da ispraćamo svoju djecu na Zapad, prijatelje bezuspješno tražimo, a imali smo ih mnogo?! Zar rezultat višedecenijske „borbe“ SDA, kao temeljne, najjače, najpatriotskije ili kako se sve već ne predstavlja stranke, nije trebao i morao biti potpuno suprotan?
Umjesto da prihvati greške i novu političku realnost, SDA srlja u radikalizam, pokazujući da će koristiti sva sredstva da sačuva poziciju. Optužuje druge za ono što je sama radila – od pregovora u vinarijama, do saradnje s Dodikom i Čovićem koju bi i sama nastavila, dok za vlastitu sudbinu krivi sve - od Sarajeva, do Londona i Vašingtona, spremna čak i da nas konfrontira sa Zapadom i povuče u zagrljaj Istoka.

Oni koji su godinama s Izetbegovićem sarađivali i koalirali tvrde da obeća pa iznevjeri, potpiše pa ne ispuni, jedno priča, drugo misli, treće radi

Proteklih dana Bakir Izetbegović dobio je niz poruka iz Sarajeva, Mostara i Banje Luke da ga „u raji“ ne žele

Zatvorena vrata

Japanski selektor Hadžime Morijasu (Hajime Moriyasu) ostaje na toj dužnosti i nakon poraza u osmini finala Svjetskog prvenstva od Hrvatske, objavili su japanski mediji. Tako će 54-godišnji Morijasu produžiti saradnju s Japanskim nogometnim savezom najmanje do 2024. godine.
Vodstvo Japanskog nogometnog saveza zadovoljno je nastupima reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u Kataru, iako je Japance eliminirala Hrvatska u osmini finala, i to poslije izvođenja jedanaesteraca.
Nakon 120 minuta rezultat je bio 1:1, međutim, Japanci su se ponosno vratili kući, a pored kvalitetnog fudbala, pokazali su i odgoj kakav rijetko ko ima.
Nakon utakmica svaki put su svlačionicu iza sebe ostavljali potpuno čistu, a nakon posljednjeg susreta ostavili su i 11 origamija, što u ovoj zemlji predstavlja simbol časti.
I navijači Japana oduševili su svjetsku javnost, iako je nekolicina njih bila u suzama nakon poraza, i tada su, kao i svaki put tokom Mundijala, pokupili smeće s tribina stadiona. 
- Naše srce je čisto, zato i tribine moraju biti takve. Sređivanje i čišćenje po odlasku je dio naše kulture - objasnio je jedan Japanac.
A čisto je srce i Morijasua, čije je fotografije nakon poraza od Hrvatske dijelio cijeli svijet. Fotografije čovjeka koji na taj način izražava poštovanje prema igračima suparničkog tima, te navijačima i cijelom svijetu drži lekciju, znače i mnogo više.
U slučaju japanskog selektora, on je želio zahvaliti za svu podršku, ali njegov gest je bio i izvinjenje zbog poraza, iako se sam dolazak u nokaut-fazu smatrao velikim uspjehom.
Morijasu je očitao moralnu lekciju mnogima koji ne znaju ostati veliki u porazu, a ni u pobjedi mnogo puta. Japan je, zahvaljujući njemu, igračima i navijačima, još jednom pokazao da postoje vrijednosti koje su i iznad rezultata na travnjaku.

Očitao je moralnu lekciju mnogima koji ne znaju ostati veliki u porazu, a ni u pobjedi mnogo puta

Hadžime Morijasu: Selektor čistog srca

Već odavno se dovodi u pitanje učinak bh. ambasadora u svijetu. Koliko ih samo imamo i u kojim sve zemljama... A kakve tek plaće primaju! Pitanje je znamo li ko su oni, možete li na prste jedne ruke barem nabrojati?
Teško...
Ali zato možemo one druge vrste – radnike iz svijeta kulture. Danis Tanović, Jasmila Žbanić, Miraj Grbić, Adnan Hasković, Feđa Štukan, Aleksandar Seksan i brojni drugi najbolji su ambasadori Bosne i Hercegovine. Osim naših sportista.
Oni su zaslužniji za promociju naše zemlje u svijetu nego brojni ambasadori, predstavljaju je u najboljem smislu, i to sve za nula maraka, od države barem (ne mislimo na njihove zaslužene honorare u okviru projekata).
Na nekoj imaginarnoj listi prioriteta kojom se ''bave'' oni koji bi to trebali, jer su za to masno plaćeni, odavno se zna šta je u vrhu, a šta u dnu. Ta posljednja ''stavka'', koja je tu navedena više pro forme nego da bi joj se neko studiozno posvetio, jeste, za rubrike vjerovali ili ne – kultura. Želimo u Evropsku uniju, želimo sjediti za istim stolom s evropskim metropolama, a pri tome smo potpuno zanemarili jedan od stubova društva - ukupnost materijalnih i duhovnih dobara, etičkih i društvenih vrijednosti.
Kultura je identitet jedne države. Pa kako se onda mi identificiramo?! Kao nekulturni?!
Već odavno je gluma u BiH više hobi nego ozbiljno zanimanje. Ruku na srce, stanje se malo popravilo u posljednje vrijeme, ali zahvaljujući pojedincima, nikako državi.
Je li zaista neophodno da nam gosti „otvaraju oči“ govoreći da se skandalozno malo novca daje za kulturu?
Italijanski reditelj Paolo Mađeli (Magelli) nedavno je rekao da se narodom koji ima manje kulture lakše manipulira. Ne želimo biti nečije marionete, a to možemo spriječiti isključivo ulažući više u institucije kulture, projekte, obrazovanje i ljude!

Kultura je identitet jedne države. Pa kako se onda mi identificiramo?!

Nekulturna BiH

Luis Enrike (Enrique) platio je ceh ispadanja Španije sa Svjetskog prvenstva u Kataru, gdje je „Crvena furija“ zaustavljena u osmini finala od Maroka. Španci su mu uručili otkaz, čime je okončana njegova četverogodišnja avantura na klupi državne selekcije, gdje će ga naslijediti njegov imenjak Luis de la Fuente.
Enrike je na klupu Španije došao u julu 2018. godine. Uspio se dva puta plasirati na završni turnir Lige nacija te je vodio reprezentaciju do polufinala EP. Na 45 utakmica, koliko je bio selektor, zabilježio je 25 pobjeda, 11 remija i devet poraza.
Luis Enrike rođen je 8. maja 1970. godine u Hihonu. Igračku karijeru počeo je u Sportingu iz Hihona (1998.-1991.), odakle se preselio u Real Madrid (1991.-1996.), a nakon toga u Barcelonu (1996.-2004.), u kojoj je ostavio najveći trag.
Njegov trenerski put počeo je 2008. upravo u Barceloni, s kojom je osvojio devet trofeja. Osim Barcelone (2008.-2011., 2014.-2017.), vodio je ekipe Rome (2011.-2012.) i Selte iz Viga (2013.-2014.).

Najbolje ikada

Lionel Skaloni: Čovjek za sva vremena

Nova nada

Dug je put

Edin Ramić: Svemogući ministar

Lionel Mesi: Korak do besmrtnosti

Fajteri i genije

Johan Satler: Prijatelj BiH

Komšićev Mulahusić

Misliti na građane

Dino Merlin: Zvijezda koja podiže ljestvicu

Jusef En-Nesiri: Nebeski skok za historiju

Zatvorena vrata

Hadžime Morijasu: Selektor čistog srca

Nekulturna BiH

Luis Enrike: Neslavan kraj

Kolumne

Najbolje ikada

Lionel Skaloni: Čovjek za sva vremena

Nova nada

Dug je put

Edin Ramić: Svemogući ministar

Lionel Mesi: Korak do besmrtnosti

Fajteri i genije

Johan Satler: Prijatelj BiH

Komšićev Mulahusić

Misliti na građane

Dino Merlin: Zvijezda koja podiže ljestvicu

Jusef En-Nesiri: Nebeski skok za historiju

Zatvorena vrata

Hadžime Morijasu: Selektor čistog srca

Nekulturna BiH

Luis Enrike: Neslavan kraj