Godinama nas vuče za nos, dok se njegov od laži crveni. Problem je što se historija ponavlja, ali nas, čerčilovski rečeno, svaki put više košta.
Kad već spominjemo Čerčila, još je rekao i da formiranje komisija odlaže rješenje problema. <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=Fadil%20Novali%C4%87&amp;">Premijer FBiH u tehničkom mandatu Fadil Novalić</a> je godinu poslije proglašenja pendemije koronavirusa odlučio formirati komisiju za nabavku vakcina.
Prvo se obrukao s nabavkom respiratora i, ako pravosuđe doista bude nezavisno, sudeći prema dokazima, Novalić se neće dobro provesti. Njegov višegodišnji mandat obilježile su provale, a njegovi potezi vuku nas u provaliju iz koje ćemo se teško izvući.
Formiranje komisije za nabavku vakcina je paravan za klasični nerad.

Faktura će se ponovo ispostaviti građanima koji će gutati gorke pilule kada ih na državnim granicama budu tretirali kao neandertalce.

Pod kožu je već mnogo toga stalo, ali je nepojmljivo da se neko na ironičan način poigrava sudbinom cjelokupne populacije. Nijedan demografski pokazatelj nam ne ide u prilog, a katastrofalni potezi vlastodržaca odavno tjeraju iz države sve ono što vrijedi.
Postali smo taoci neodgovornih politika, političarenja, tendera i porodičnih uhljebljenja. Zbog toga smo crna rupa u srcu Evrope, iliti tamni vilajet koji tone sve dublje i dublje.

Problem je što se historija ponavlja,  ali nas, čerčilovski rečeno, svaki  put više košta

Novalićeva provalija

Na spisku osoba koje su, zbog požrtvovanja i humanosti, zaslužile priznanje Ministarstva sigurnosti BiH ove godine našao se i <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=klub%20Wolf&amp;">Fočak Jagoš Čomara, član Spasilačkog kluba “Wolf”</a>. To je jedno od rijetkih priznanja koje je dobio ovaj ronilac, spasilac na divljim i otvorenim vodama, podvodni deminer i gorski spasilac, koji već punih 18 godina s kolegama iz kluba spašava ljudske živote. Spasioci su, inače, ljudi kojih se većina sjeti u nevolji, a kada sve prođe, većina ih zaboravi.
Od 2003., kada je osnovan “Wolf”, takvih situacija bilo je bezbroj. Jagoš i njegove kolege pronalazili su zalutale i promrzle turiste na Magliću, krčili puteve do snijegom zametenih sela, evakuirali stare i bolesne, spašavali zarobljene u poplavama, iz rijeka izvlačili utopljenike, pri tome ne vodeći računa o administrativnim granicama i nadležnostima.

Dođu nekad trenuci kad dugogodišnjeg spasioca sustignu slike utopljenika, tijela iz saobraćajnih nesreća, jer na to se niko ne može navići. Čomaru, koji ovaj posao obavlja volonterski, dok istovremeno pokušava naći radno mjesto, pokreće želja da bude tu kad je pomoć potrebna. Kod nas nema granica, kaže on, pa su u akcijama spašavanja učestvovali i van BiH.

Jagoš Čomara rođen je 24. maja 1985. godine u Foči.&nbsp;

Već punih 18 godina s kolegama iz  “Wolfa” spašava ljudske živote

Čomara: Uvijek tu kada je pomoć potrebna

Jagoš Čomara: Spasilac bez granice

Jeste li primijetili poskupljenja u posljednje vrijeme? Sigurni smo da jeste. I, ako se pitate jesu li još neki primijetili poskupljenja, sigurno da jesu. Možda taj porast <a href="https://avaz.ba/tag/26911/cijene">cijena</a> jeste mali, ali je za većinu građana naše zemlje i taj mali skok cijena itekako značajan. 

U zemlji u kojoj se potrošnja i mogućnosti potrošnje računaju po danu zbog ograničenih primanja, a itekako visokog iznosa potrošačke korpe, svako poskupljenje se primijeti. I, ne, nemojmo se zavaravati, nije korona kriva i za to.
Poskupjelo je sve, od brašna, šećera, ulja, maslaca, lijekova, do goriva. Cigarete i alkohol nećemo računati jer to spada u luksuz. Držat ćemo se činjenice da treći put od početka godine, dakle,&nbsp;ni puna tri mjeseca, bilježimo famozni puzajući rast cijena&nbsp;osnovnih životnih namirnica i potrepština. Potvrdila je to i statistika. Kao da nam treba, pored vlastitih očiju i sve tanjih novčanika, potvrda zvaničnih instanci. 
Ne treba, ali, eto, znamo da je i službeno. Od nadležnih nismo čuli da su, makar, izrazili zabrinutost zbog rasta cijena, a kamoli da su uslijedile pravovremene reakcije. Oni reagiraju samo kad se dirne u javne nabavke, preko kojih sebi pribavljaju automobile, namještaj i drugu luksuznu robu.
Da su se, kojim slučajem, i oglasili, garantirano bi rast cijena, u kombinaciji neznanja, nezanimanja i namjerne manipulacije, pripisali „novom normalnom“ ili ovopandemijskom vremenu. Nasreću, u ovoj zemlji još postoje ekonomski stručnjaci koji će stvari nazvati pravim imenom pa tako kažu&nbsp;da je uzročnik poskupljenja neodgovorna i nesposobna vlast, a nikako ne pandemija.
Koronavirus jeste promijenio svijet. Donio strah i nesigurnost, no malom, običnom čovjeku valja živjeti i preživjeti. Čovjeku koji živi od rata kredita, raznih obročnih otplata sada valja računati koliko kilograma brašna može kupiti u mjesecu i ima li prostora i za kilogram piletine. Može li sebi i svojoj djeci priuštiti kilogram jabuka, a čokoladu, igračke i slične stvari pripisat ćemo u kategoriju luksuza i, vjerovatno, opet godinama čekati da se standard stanovnika Bosne i Hercegovine poboljša. 
Kada će taj standard biti u nekoj približnoj ravni sa stanovnicima EU i drugih, sretnijih zemalja, vjerovatno onda kada i naši predstavnici vlasti budu kao njihovi i kada im dobrobit građana bude na prvom mjestu. Do tada, valja nam preživjeti.

Rast cijena se ne može pripisati „novom normalnom“ vremenu, već nesposobnoj vlasti

Poskupjelo je sve, od brašna, šećera, ulja, maslaca, lijekova, do goriva

Valja nam preživjeti

Mada su iz SDP-a BiH požurili da prošlonedjeljni sastanak političkih lidera kod <a href="https://avaz.ba/tag/443/husein-ef-kavazovic">reisu-l-uleme Islamske zajednice (IZ) BiH Huseina ef. Kavazovića</a> označe i kao nedopustivo i direktno miješanje vjerskog lidera Bošnjaka u političke tokove i odnose, čini se da to ipak nije bila Kavazovićeva namjera niti su ostali učesnici sastanka to doživjeli na način kako to vidi predsjednik SDP-a Nermin Nikšić.

Doista, teško je povjerovati da bi Radončić ili Konaković, nakon gorkog iskustva koje su u prošlosti imali i imaju sa SDA i Bakirom Izetbegovićem, bili spremni bacati pojas za političko spašavanje načetog i izbušenog broda najveće bošnjačke stranke. Njihove duboke političke razlike, u odnosu na korumpiranu vlast predvođenu SDA i različite vizije budućnosti države i naroda, očito, ostaju nepomirljive. Ali najmanji zajednički imenilac mora ostati državotvorna briga za prognane povratnike u RS, Bošnjake i Hrvate, i Srebrenicu, kao mjesto genocida. To je crvena linija, kako kaže reis Kavazović, ne samo za Islamsku zajednicu, koja je zabrinuta i za svoj opstanak na ovom dijelu BiH.&nbsp;&nbsp;

Izjava koja je potpisana, ne s Islamskom zajednicom, nego u prisustvu i poželjnu medijaciju reisu-l-uleme, spisak je konkretnih sistemskih mjera pomoći povratničkoj populaciji i žrtvama genocida i etničkog čišćenja. U tome trebaju učestvovati svi nivoi vlasti i sve stranke, i one probošnjačke, i one probosanske, i vladajuće i opozicione. Okupljanje na poziv ef. Kavazovića ima još jednu važnu dimenziju. Pojedini analitičari u tome vide početak novog, balansiranijeg odnosa IZBiH prema svim bošnjačkim i probosanskim strankama i političarima, gdje više ne bi smjelo biti ekskluzivne i nekritičke bliskosti Islamske zajednice sa SDA i njenim liderom.

Prognanim povratnicima i žrtvama genocida moraju pomoći svi, i vlast i opozicija, bez razlike

Ef. Kavazović: Okupio lidere na važnom pitanju

Husein ef. Kavazović: Briga za narod ili spašavanje SDA?

Hrvatska je komšija s kojim Bosna i Hercegovina u ovom trenutku vjerovatno ima najgore odnose. Situaciji zasigurno ne pomažu učestale nedržavničke i neodmjerene izjave hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića, kao ni indolentan odnos probosanske politike prema zapadnim susjedima. Nezadovoljstvo zbog loših odnosa između BiH i Hrvatske u intervjuu za “Avaz“ izrazio je i bivši predsjednik Hrvatske Ivo Josipović. Da stvar bude gora, odnosi između dvije države nekoć su bili veoma dobri, da bi se strmoglavili u nekoliko godina. 
Postoje dva ključna razloga za to. Prvi je međunarodni kontekst, kada se žestok intervencionizam zapadnih država u BiH poklapao s vladavinom progresivnog političara u Hrvatskoj poput Stipe Mesića, Ive Sanadera i Jadranke Kosor, koji su davali značajan doprinos izgradnji BiH i njenom euroatlantskom putu. 
Ipak, posljednjih godina politička klima u susjednoj Hrvatskoj prilično je skrenula udesno te se u tom kontekstu i odnos prema BiH počeo značajno mijenjati. Taj je odnos blisko uvjetovan i drugim razlogom pogoršanja odnosa, a on se, prije svega, ogleda u „otvaranju hrvatskog pitanja u BiH“.

<a href="https://avaz.ba/tag/3586/zeljko-komsic">Izbor Željka Komšića za člana Predsjedništva u tri navrata, uz formiranje i Vlade FBiH bez dva HDZ-a 2010., doveo je do insistiranja hrvatskih predstavnika u BiH na novom izbornom zakonu, prema kojem bi hrvatske predstavnike birali isključivo Hrvati.</a> Ove zahtjeve direktno su podržali lideri u Hrvatskoj, bez veće ideološke razlike, čime su došli u sukob s probosanskim političkim predstavnicima.
Imajući to na umu, odnosi između BiH i Hrvatske teško da se mogu poboljšati bez poboljšanja odnosa između dominantne bošnjačke i hrvatske politike i rješavanja njihovog međusobnog spora u samoj BiH.
Zagovaranje građanske BiH sasvim je legitiman i napredan koncept, no teško da su mu doprinijeli izbori Komšića, iako su opravdavani upravo tom filozofijom. Naprotiv, produbili su tenzije između Bošnjaka i Hrvata, ojačali zahtjeve za konsocijalnim rješenjima i BiH su doveli u sukob s njenim susjedom. Iz svega korist ne izvlači niko.

Zagovaranje građanske BiH je sasvim legitiman i napredan koncept, no teško da su mu doprinijeli izbori Komšića

Hrvat Komšić

Sa željama i molitvama za mir i obnovu zemlje, <a href="https://avaz.ba/tag/2784/papa-franjo">poglavar Rimokatoličke crkve, papa Franjo</a> stigao je u historijsku posjetu Iraku, prvu posjetu razorenoj zemlji, koju su na koljena bacili nasilje, progoni i ratovi. Posjeta je inicirana potrebom da se sačuva multireligijski karakter države te da sve malobrojnija kršćanska manjina, koja je izložena nasilju, opstane u Iraku. Posjeta, koju je Papa opisao kao svoju dužnost prema zemlji koja je preživjela tolika mučenja, dolazi u teško vrijeme pandemije i nasilja, ali za razliku od svojih prethodnika, papa Franjo od nje nije odustao.Nije prvi put da se papa Franjo bori za mirniji, pravedniji i bolji svijet, da ustaje u zaštitu ugnjetavanih i napuštenih. Danas je to kršćanska manjina u Iraku, a jučer je istim žarom osuđivao devijacije unutar Crkve koju predvodi i tražio oprost za zločine koje su počinili katolici. Tražio je mir i brigu u državama u ratu i zaštitu civila, upozoravao na položaj migranata, posebno djece, prognanih Rohindža muslimana iz Mijanmara, žena žrtava nasilja, molio se za žrtve holokausta, beskućnike… BiH je bila jedna od prvih država koje je posjetio, a od bosanskih muslimana, pravoslavaca i katolika svojevremeno je tražio da za sobom ostave rane iz duboke prošlosti, da se suprotstave barbarstvu onih koji siju podjele kao uvod u novo nasilje, te da zajednički rade na mirnoj budućnosti.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;

Posjetu Iraku opisao kao dužnost prema zemlji koja je preživjela mučenja

Papa Franjo: Borba za mirniji i pravedniji svijet

Papa Franjo: Korak ka miru

Ne računajući kratak period kada je bivši ministar sigurnosti Fahrudin Radončić mobilizirao Koordinaciono tijelo za zaštitu i spašavanje na nivou BiH, državni nivo vlasti potpuno je izoliran od borbe da se pandemija koronavirusa pokuša staviti pod kontrolu. Iako bi ta adresa morala biti epicentar svih dešavanja, predstavnici institucija države izgledaju kao otuđeni centar (ne)moći, koji u stanju kada svakodnevno umiremo, a kraj se ne nazire, podsjeća na neki savjetodavni organ bez obaveza i odgovornosti. Odluke se donose u entitetskim i kantonalnim štabovima i vladama, a ona državna je tu da nešto kao koordinira, odobri, napiše potvrdu i “udari” pečat te se lijepo počešlja dok na aerodromu dočekuje paletu maski, rukavica ili sadaku vakcina.Uzroci ovakvog stanja djelomično potječu i iz Dejtona. Jasno je da nadležnosti države osporavaju jake političke snage, čiji predstavnici od nje uredno primaju plaću, ali to ne može biti alibi da se svaka odluka, poput vrućeg kestena, ispušta iz ruku te da se dani nastave trošiti u kabinetima.

O Aleksandru Vučiću mnogo je toga rečeno, ali od činjenica se ne može pobjeći. Izjavom da je zbog nabavke vakcina bio u stalnoj komunikaciji s premijerom Velike Britanije ili predsjednikom Kine, tjera na razmišljanje o dometima bh. zvaničnika. Dok Vučić dočekuje novi kontingent od pola miliona doza, bh. zvaničnici jedva još dobace do ambasadora SAD i EU u Sarajevu kako bi od njih zatražili pomoć da nam se konačno isporuči ono što smo, onako smušeni i nekoordinirani, u decembru nekako skuckali i platili. Radi se o samo jednom primjeru očigledne nemoći ili neznanja, ali svaki od resora i svaka institucija ima ili bi trebala imati veze, nadležnosti i obaveze u najvećoj krizi nakon rata u kojoj se greške i kašnjenja plaćaju životima, u kojoj normalan svijet ne razumije granice naših entiteta i one u našim glavama, a ni mi da ćemo, ovako podijeljeni, i dalje ostati osuđeni na donacije. I inatiti se jedni drugima ko je dobio više.

Svaka institucija trebala bi imati veze, nadležnosti i obaveze u krizi u kojoj se greške i kašnjenja plaćaju životima

Koordinacija, pečat i frizura

<a href="https://avaz.ba/tag/5982/vakcine">Vakcina</a> nema, nismo mi krivi, kriva je državna vlast. Oni su ih trebali nabaviti. Mi smo dali novac… Isprazne su to i bezobrazne fraze čelnih ljudi Federacije i famoznog Kriznog štaba, koje se ponavljaju već mjesecima, a izrečene su i jučer.

Ja, i? - što bi rekao Bakir Izetbegović, lider SDA. Isti onaj koji je ovlastio Fadila Novalića da nam kupi respiratore. Svi znamo kako je ta sapunica završila. Glavni akter zaradio je optužnicu, Federacija je bacila milione, a pacijenti dobili šamar.
Da ne bude zabune - krivi su svi, od državne do entitetske i kantonalnih vlasti, što jedini u regionu nemamo vakcine i čekamo donacije da spasimo živote bh. građana. 
Dok se pandemija koronavirusa rasplamsava, dnevno umiru desetine građana, vlast se bezobrazno i bahato ponaša i međusobno prepucava. Optužuju jedni druge, napuštaju sjednice, prebacuju odgovornost i ratuju saopćenjima. 
S druge strane, bolnice su nam prepune, a redovi pred domovima zdravlja i ambulantama širom države sve duži. 
U prijevodu, za godinu pandemije bh. vlast nije učinila ništa. Pardon, kupila je za 10,5 miliona KM 100 respiratora iz Kine koje sada niko neće. 
Osim toga, sve što je vlast uradila za godinu svelo se u dvije rečenice. Moramo se strpjeti. Budimo disciplinirani. I tako samo ukrug. Strpimo se. Držimo distancu.
Dok mi nosimo maske i više ni brat brata ne poznaje, držimo distancu, Evropa i svijet se već masovno i revakcinišu. Zvuči nevjerovatno da su i Sudan i Ruanda nabavili vakcine, a Bosna i Hercegovina nije. 
Ukratko - bruka i sramota. Što bi rekli u popularnim ''Nadrealistima'': “Djeca nam se smiju, moj Reufe!”

Dok se pandemija rasplamsava, dnevno umiru desetine građana, vlast se bezobrazno i bahato ponaša i međusobno prepucava

Zvuči nevjerovatno da su i Sudan i Ruanda nabavili vakcine, a Bosna i Hercegovina nije

Djeca nam se smiju

Promoviranjem monografije „Brčko u Bosni/BiH“ u Domu kulture Muhamed Mujkić danas će staviti krunu na svoj bogati publicistički rad.&nbsp;Na 400 stranica monografije Mujkić je uvrstio radove 46 relevantnih autora koji iz raznih uglova osvjetljavaju pet stoljeća dugu historiju grada na Savi, pokazujući se još jednom u ulozi svojevrsnog čuvara istine kako o <a href="https://avaz.ba/tag/2459/brcko">Brčkom</a> tako i o Bosni Hercegovini. 

Dok jedan recenzent smatra da „tekstovi koji se nude čitaocu jesu edukacija ne samo Brčaka već su i prilog vraćanja historije iz zagrljaja nacije i ideologije u porodicu nauke“, drugi primjećuje da je monografijom ispisan svojevrsni DNK grada.
Muhamed Mujkić rođen je 1941. godine u Inđiji. Osnovnu i srednju školu završio je u Brčkom, a diplomirao i magistrirao na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu. Objavio je veći broj publikacija, posebno o Brčkom, među kojima su i „Brčko – sedam krugova pakla, žrtve o zločinima“, „1992. logor smrti Luka Brčko“, „Majka i očev amanet“ te „Majka – život i sudbina“. Štampao je i knjige „Bosanski rat Dobrice Ćosića“, „Rušenjem ustavnog poretka BiH 1992. godine stvorena je paradržava RS“ i „Karganović ruši Dodika“.
Oženjen je, ima dvoje djece i živi u Brčkom.

Priredio monografiju, svojevrsni DNK grada

Mujkić: Kruna bogatog publicističkog rada

Muhamed Mujkić: Čuvar istine o Brčkom

Prošlo je više od mjesec kako je Njemačka i zvanično nominirala Kristijana Šmita (Christian Schmidt), iskusnog političara iz konzervativne CSU, za novog visokog predstavnika u BiH. No, pitanje čelnika OHR-a i dalje ostaje nejasno.
Ono što je barem izvjesno jeste da su tlapnje pojedinih marginalnih medija o navodno tajnom dogovoru između Njemačke i Rusije da preko novog visokog predstavnika istisnu utjecaj SAD u našoj zemlji bile neutemeljeno fantaziranje. Rusija je otvoreno dala do znanja da se protivi imenovanju Šmita i bilo kakvom daljnjem forsiranju OHR-a, tražeći, umjesto toga, njegovo zatvaranje.
S druge strane, njemački FAZ objavio je analizu u kojoj, pozivajući se na izvore, tvrdi da za imenovanje Šmita ne postoji ni podrška Bajdenove (Biden) dministracije i da se suštinski radi o ishitrenom potezu Berlina. Ovo je u skladu s ranijom izjavom eksperta za Balkan Bode Vebera (Weber), koji je istakao da je njemačka inicijativa da nominira Šmita prvobitno bila planirana kao preventivna mjera za slučaj da Tramp (Trump) pobijedi na izborima te da je to iritiralo Bajdena.Šta ovo sve u konačnici znači za BiH? Izvjesno je da su ključni igrači u cijeloj priči SAD i u balkanske prilike dobro upućeni Bajden. Imenovanje novog visokog predstavnika provodi se u Vijeću sigurnosti UN-a, gdje Rusija ima pravo veta (kojim je čak otvoreno i zaprijetila) i jasno je da će za novog čovjeka trebati i amin Rusije. No, ono što Rusija ne može, i pored toga što je članica PIC-a, jeste da značajnije osujeti postojećeg visokog predstavnika u korištenju bonskih ovlasti. S te strane, umjesto ulaska u mukotrpnu proceduru i traženja konsenzusa za imenovanje novog visokog predstavnika, za Bajdenovu administraciju čini se mnogo pragmatičnijim osigurati zapadnu podršku za već sjedećeg Valentina Incka (Inzko) radi aktivnije uloge u BiH, uprkos Rusiji. S druge strane, potez Njemačke s kandidaturom Šmita vjerovatno je bilo bacanje karti, odnosno pokušaj korištenja historijskog trenutka Trampove indolentnosti prema Evropi za nametanje vlastite vodeće uloge u BiH. No, s pobjedom Bajdena postavka igrača na terenu se iz temelja promijenila.

Pobjedom Bajdena postavka igrača na  terenu se, evidentno, iz temelja promijenila

Pitanje čelnika OHR-a i dalje ostaje nejasno

I poslije Incka - Incko

<a href="https://avaz.ba/tag/272/edin-dzeko">Naš golgeter iz Rome Edin Džeko</a>, koji je u ukupno 690 klupskih i reprezentativnih utakmica postigao 331 gol, nalazi se na 12. mjestu liste najboljih strijelaca u 21. stoljeću, objavio je jučer njemački Transfermarkt.Dijamant je iza sebe ostavio asove kao što su Argentinac Gonzalo Igvain (Higuain, 674 utakmice - 331 gol), Francuz Tjeri Anti (Thierry Henry, 583 - 317), Nijemac Miroslav Kloze (Klose, 737 - 303), Belgijanac Romelu Lukaku (584 - 302), Gabonac Pjer Emerik Obamajanga (Pierre-Emerick Aubameyang, 546 - 290), ali i Španac David Vilja (Villa, 576 - 289), Nizozemac Robin Van Persi (Persi, 606 - 286), Španac Fernando Tores (Torres, 777 - 283)…Na prvom mjestu je Kristijano Ronaldo (Cristiano, 1.049 - 766), a potom slijedi Lionel Mesi (Messi, 905 - 729), Zlatan Ibrahimović (834 - 491)...Edin Džeko rođen je 17. marta 1986. godine u Sarajevu. Fudbalsku abecedu naučio je na Grbavici, a potom ga je lopta odvela u češke Teplice i Usti, njemački Volfsburg, engleski Mančester siti i italijansku Romu. Za naš najbolji državni tim odigrao je 112 utakmica i postigao 59 golova.

Naš golgeter iz Rome Edin Džeko, koji je u ukupno 690 klupskih i reprezentativnih utakmica postigao 331 gol, nalazi se na 12. mjestu liste najboljih strijelaca u 21. stoljeću

Edin Džeko: Golgeter svjetske klase

Zvijezda vodilja za mlade naraštaje u bh. entitetu RS je <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=Dra%C5%BEa%20Mihailovi%C4%87&amp;">Dragoljub Draža Mihailović</a>, komandant samoproglašene Jugoslovenske vojske u otadžbini, nastale spajanjem četničkih jedinica, koji je zbog ratnih zločina i saradnje s nacističkom Njemačkom u Beogradskom procesu osuđen na smrt strijeljanjem 1946. godine.
Upravo ga je kao “zvijezdu vodilju”, uprkos nepobitnim historijskim činjenicama, svojevremeno okarakterizirala narodna zastupnica Jelena Trivić, a dominantni narativi veličanja ratnih zločina iz svih prethodnih ratova iznjedrili su generacije koje u virtuelnom svijetu glorificiraju fašističke simbole i vođe.
Posljednji primjer dolazi iz antifašističke Tuzle, u koju Dražini četnici nisu ušli u Drugom svjetskom ratu, baš kao ni Mladićevi i Karadžićevi zločinci u vremenu agresije na Bosnu i Hercegovinu.
Obrazovni sistem u bh. entitetu RS i već spomenuti narativi oslobodili su duhove iz zločinačkih lampi, pa zbog toga i visokoobrazovane osobe, poput izvjesne Admire Mije Kalabić, ne žele ili neće da naprave jasnu distinkciju između dobra i zla.

Zbog kokarde na glavi Mia “Kokardašijan” ostala je bez posla asistentice na Filozofskom fakultetu, na Odsjeku za njemački jezik i književnost. No, ostaje pitanje šta je osoba takvih “moralnih karakteristika” svih ovih godina podučavala studente Univerziteta u Tuzli i polaznike škole njemačkog jezika u centru Tuzle.

Postavlja se pitanje i šta se sve krije u glavama učenika koje je iznjedrio aktuelni obrazovni sistem RS. Ispod Instagram filtera kad-tad na vidjelo izađe zlo kojim su zatrovani i koje nanosi nepopravljivu štetu prvenstveno njima, a onda i svim građanima BiH. Mia Kalabić je počinila svoj moralni i akademski harakiri, ali ostaje pitanje koliko je još oko nas “kokardašijanki”.

Kalabić je počinila svoj moralni i  akademski harakiri, ali ostaje pitanje  koliko je još oko nas “kokardašijanki”

Mia s kokardom

Sjedinjene Američke Države će do kraja maja za svaku odraslu osobu imati dovoljno vakcina protiv koronavirusa, rekao je američki predsjednik Džo Bajden (<a href="https://avaz.ba/tag/6851/joe-biden">Joe Biden</a>).

- Mi smo na dobrom putu da do kraja maja osiguramo vakcinu za svaku odraslu osobu u SAD - rekao je Bajden i dodao da je to tip saradnje među kompanijama koji je posljednji put viđen tokom Drugog svjetskog rata.
Nakon što je njegov prethodnik Donald Tramp (Trump) veoma loše reagirao na pandemiju koronavirusa u svojoj zemlji, u kojoj je bilježen najveći broj zaraženih u cijelom svijetu, Bajden odmah na početku mandata pokazuje da je vođa koji je u stanju riješiti ključne probleme društva. Osiguravanje vakcine do maja za svakog stanovnika SAD prevazilazi i najoptimističnije procjene kada je u pitanju obavljanje ove zadaće. 
Stvar ima dodatnu težinu kad se uzme u obzir da Bajdenova administracija nije koristila vakcinu kao sredstvo diplomatske ucjene, kao što to radi Rusija, koja, dok u svijetu trguje vlastitom vakcinom “Sputnjik V”, ostvaruje vrlo skromne rezultate u pogledu imunizacije vlastitog stanovništva.
Džo Bajden je rođen 20. novembra 1942. u gradu Skrantonu u saveznoj državi Pensilvaniji, SAD. Obnašao je i ulogu senatora punih 36 godina i bivši je potpredsjednik u administraciji Baraka Obame (Barack).

Bajden odmah na početku mandata pokazuje da je vođa koji je u stanju riješiti ključne probleme društva

Džo Bajden: Doza za svakoga

Kao i u prve dvije sezone koje je proveo u NBA ligi, Luka Dončić i u ovoj ruši rekorde na dnevnoj bazi. Na terenu je ponovo besprijekoran i glavna je poluga Dalasa, a sada je pokazao vrijednost i u svijetu kolekcionarstva. Baš na njegov 22. rođendan njegova je kolekcionarska potpisana rookie kartica prodata za 4,6 miliona dolara. Prema onome što izvještavaju Amerikanci, to je daleko najviša cijena koju je jedna sportska kartica ikada postigla.
Poređenja radi, kartica Lebrona Džejmsa (LeBron James) dostigla je cijenu od 1,8 miliona dolara, a prije nekoliko dana potpisana kartica Majkla Džordana (Michael Jordan) s All-Star utakmice 1992. godine dostigla je cijenu od 1,4 miliona. 
Amerikanci ono što se desilo s Dončićevom karticom nazivaju pravim čudom, s obzirom na to da do sada najskuplja kartica uopće nije bila iz svijeta košarke. Kartica igrača bejzbola Majka Truta (Mike Trout) držala je rekord s cijenom do 3,93 miliona dolara.
Dončić je rođen 28. februara 1999. u Ljubljani. Karijeru je počeo u Olimpiji, da bi kao 13-godišnjak 2012. potpisao petogodišnji ugovor s Realom iz Madrida. Sa samo 16 godina i dva mjeseca postao je najmlađi košarkaš koji je ikada obukao Realov dres i igrao seniorsku službenu utakmicu. Iz Reala je stigao u Dalas.

Ono što je sada ostvario nije uspjelo ni Lebronu Džejmsu

Luka Dončić: Pretplaćen na rekorde

Da je, umjesto Srebrenice, bila u pitanju neka od općina važnijih od deset drugih, nedavna politička prašina zbog oduzimanja biračkog prava stotinama birača, čiji su glasovi bili presudni za pobjedu na ponovljenim izborima, ne bi se baš tako brzo slegla. Umjesto reakcija kakve je zasluživala činjenica da se i onim malobrojnim što još nisu izgubili volju da glasaju to pravo uskraćuje, sve je okončano sastankom u Srebrenici predstavnika stranaka iz Sarajeva, koji su kandidate na lokalnom nivou potapšali po ramenima, nekoliko dana kasnije njihove zahtjeve proslijedili ambasadama i - zašutjeli. Zbog Srebrenice život neće stati. Život je tamo davno zaustavljen. Kao što, pritisnut teškim bremenom rata i dodatno opterećen problemima u decenijama nakon povratka, zaleđen stoji i u cijelom Podrinju. Tamo gdje su netom iza rata povratnici životima branili i plaćali svoje pravo iz Aneksa 7, u snijegom pokrivenim šatorima čekali da Sarajevo shvati da je za novi početak potrebna mnogo veća podrška od kuće i motokultivatora. Neće proći dugo, a predstavnici stranaka će na tužnim godišnjicama zločina i predizbornim okupljanjima pozivati na jedinstvo, obećavati isto što i prije 20 godina… Zbog toga, iako decenijama kasni, nacrt zakona o podršci povratnicima u Srebrenici, koji će skupštinama kantona i FBiH ponuditi SDP, zaslužuje podršku, uz prijedlog da se isto omogući i svim povratnicima u istočnu Bosnu. A sudbine ovih ljudi, njihova prava na liječenje, obrazovanje i rad moraju biti zakonom zaštićeni, a ne ostati svedeni na četiri zida, frezu i stotinjak metara asfalta pred izbore. Ako se to ne desi ili ako ne bude prekasno, Dan nezavisnosti BiH, pa ni na skroman način, kao u Foči, Žepi, Bratuncu i Potočarima, neće se ni obilježavati istočnije od Kozije ćuprije. Kao niti jedan drugi praznik, jer zbog promašenih politika u ratu, ali i u miru, ovaj dio države ostaje pust.

Sudbine povratnika, njihova prava na liječenje, obrazovanje i rad, moraju biti zakonom zaštićeni

Zbog Srebrenice život neće stati. Život je tamo davno zaustavljen

Promašene politike

Život Amre Šabić-el-Rejes (El-Rayess), Bišćanke s američkom adresom, bio bi mnogo manje stresan bez misli o Bosni i Hercegovini, stanju u domovini, načinima kako da se život njenih stanovnika učini lakšim i kako da ova zemlja konačno krene putem stabilnosti i prosperiteta. Status profesora na čuvenom Univerzitetu “Columbia”, uspjesi koje postiže i u književnosti, ugled koji uživa u različitim sferama američkog društva, sasvim su dovoljni za pristojan život i američki san koji je ostvarila nakon studija u SAD. Ali uprkos svim obavezama, ova uspješna žena uporno govori, piše i diše za Bosnu. Svojom knjigom “Mačka kojoj nikad nisam dala ime”, ličnom, ali i zajedničkom pričom svih Bosanaca i Hercegovaca iz Bihaća i drugih gradova pod opsadom, širi istinu o genocidu i stradanju. 
Zbog nesposobnih bh. političara, koji ne nalaze za shodno ni da pozovu uspješne bh. građane koji u svijetu brane interese ove zemlje, Amra možda i ne bi trebala raditi njihov posao, ali drugačije ne može, jer iz Bosne je nekada davno otišla, ali Una, Bihać, Sarajevo… iz njenog srca nisu.
Prepoznali su to vijećnici pa su Amri Šabić-el-Rejes ove godine dodijelili Povelju “26. februar”, najveće priznanje Grada Bihaća. Amra je uzvratila porukom da joj nijedna američka ili svjetska nagrada nije značajnija od priznanja rodnog Bihaća.

Novalićeva provalija

Jagoš Čomara: Spasilac bez granice

Valja nam preživjeti

Husein ef. Kavazović: Briga za narod ili spašavanje SDA?

Hrvat Komšić

Papa Franjo: Korak ka miru

Koordinacija, pečat i frizura

Djeca nam se smiju

Muhamed Mujkić: Čuvar istine o Brčkom

I poslije Incka - Incko

Edin Džeko: Golgeter svjetske klase

Mia s kokardom

Džo Bajden: Doza za svakoga

Luka Dončić: Pretplaćen na rekorde

Promašene politike

Amra Šabić-el-Rejes: Nagrada važnija od svih

Kolumne

Novalićeva provalija

Jagoš Čomara: Spasilac bez granice

Valja nam preživjeti

Husein ef. Kavazović: Briga za narod ili spašavanje SDA?

Hrvat Komšić

Papa Franjo: Korak ka miru

Koordinacija, pečat i frizura

Djeca nam se smiju

Muhamed Mujkić: Čuvar istine o Brčkom

I poslije Incka - Incko

Edin Džeko: Golgeter svjetske klase

Mia s kokardom

Džo Bajden: Doza za svakoga

Luka Dončić: Pretplaćen na rekorde

Promašene politike

Amra Šabić-el-Rejes: Nagrada važnija od svih