Uzalud mediji i ekonomski stručnjaci već par godina, a posljednjih mjeseci intenzivno, upozoravaju da država mora pronaći način kako pomoći najugroženijem dijelu populacije da preživi najveću ekonomsku krizu od Drugog svjetskog rata. Na tanjiru im serviraju prijedloge mjera, pojašnjavaju, računaju, analiziraju efekte ili pak upućuju, ako su već lijeni ili imaju preča posla, da slijede Evropu ili barem susjede i pokažu bar trunku empatije prema nezaposlenima, starijima, građanima sa minimalnim primanjima, koji će ovu zimu, sa poskupljenjima kojima niko ne vidi kraj, teško preživjeti.
Džaba i računice da prosječna plata od 1.100 nikako ne može dostići skoro 3.000 KM, koliko košta mjesečna potrošačka korpa.
U godini u kojoj nijedna vlada nije ni pomenula MMF i kredite kojima bi se na kraju godine obično popunjavali krateri u budžetima, nema ni svađe entitetskih vlada o procentima raspodjele javnih prihoda. Nema ni razloga za to jer su riznice punije nego ikada, do kraja godine očekuje se i do 2.000.000.000 KM (dvije milijarde konvertibilnih maraka) više novca nego u prošloj godini, a sve na valu inflacije i s leđa osiromašenih građana. 
Izuzev par odluka, poput sufinansiranja potrošnje struje za penzionere, koje su izgledale kao sistemska rješenja, jednokratna pomoć od po 100 KM, te preporuke preduzećima i institucijama da isplate pomoć svojim radnicima, nisu ni ublažile ukupnu situaciju. Uz nepobitne, tako očigledne dokaze da ispraćamo nesposobnu, bahatu, za vlastiti narod nezainteresiranu vlast, jučer objavljene veće cijene hljeba, novi su putokaz šta je zajednički prioritet svih građana. &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;

Džaba i računice da prosječna plata od 1.100 nikako ne može dostići skoro 3.000 KM, koliko košta mjesečna potrošačka korpa

Uz tako očigledne dokaze da ispraćamo nesposobnu vlast, veće cijene hljeba, novi su putokaz šta je zajednički prioritet svih građana

Skuplji hljeb

Mlada majka i supruga Aida Babić (38), zbog svog pozitivnog stava, snage i istrajnosti u borbi s karcinomom, mnogim ženama postala je inspiracija. Nakon što je saznala da je oboljela od teške bolesti nije se željela predati, već je takvo stanje prihvatila kao nešto od Boga i krenula u borbu. 
U moru silnih pretraga i terapija počela je gubiti kosu, a odlučila je da će to biti jedina stvar koju će dati raku. 
Svakodnevno na društvenim mrežama objavljuje poučne videe i statuse kako bi ohrabrila i dala energiju i drugim ljudima da ne pokleknu kada je najteže. Najvažniji su pregledi i rana prevencija jer je onda i borba s bolešću mnogo lakša, njena je poruka.
Bori se za sebe, za sina, za supruga, za sve prijatelje koji su stali uz nju kada je bilo najteže i koji joj svakodnevno daju energiju. Do konačne pobjede ne želi pasti, posustati ni sekunde, već uživa punim plućima u svakom danu svog života.
Ova heroina iz Visokog ima supruga Admira i sina Ammara, koji su joj velika podrška u svemu.

Iako je oboljela od karcinoma, zbog pozitivnog stava, snage i istrajnosti, mnogima je postala inspiracija

Aida Babić: Odlučna u borbi

Lionel Mesi (Messi) je u utakmici protiv Meksika, ključnoj za Argentinu na Svjetskom prvenstvu, prvo zabio gol, a onda i asistirao za drugi u pobjedi od 2:0.
Njom je Argentina ostala u igri za drugi krug takmičenja, a Mesi je postao rekorder svjetskih prvenstava.
Prvi je igrač koji je na pet različitih svjetskih prvenstava upisao asistenciju. Uz taj rekord upisao je još jedan.
Mesi je 2006., u dobi od 18 godina i 357 dana, postao najmlađi igrač koji je na Svjetskom prvenstvu u istoj utakmici ostvario učinak od gola i asistencije. U subotu je, s 35 godina i 155 dana, postao najstariji fudbaler svih vremena s golom i asistencijom u istom susretu na SP-u.
Lionel Mesi rođen je 24. juna 1987. godine u Rosariju. Igrač je s najviše nastupa u historiji Argentine (167 utakmica), a ujedno i njen najbolji strijelac (93 gola).
S „Gaučosima“ je prošle godine osvojio Kopa Ameriku, što je njegov najveći reprezentativni uspjeh.

Postao rekorder svjetskih prvenstava

Lionel Mesi: Partija za historiju

Vlado Gotovac, hrvatski pjesnik, esejista, filozof i vođa liberala, u devedesetim, u kontekstu puta u hrvatsku nezavisnost, izgovorio je čuveno „Da Hrvatska, ali ne bilo kakva“.
Ovu ideju treba imati vazda na umu kada govorimo i o BiH. Ona je danas država, ali je upravo to - „bilo kakva“ ili, bolje reći, nikakva. Takvom su je ponajprije napravili oni koji vladaju njom, privatizirajući njene institucije i stavljajući ih u službu svojih interesa, kriminala i nečasnih namjera. Država je to koja liči na cirkus ili možda humorističnu seriju.
Država u kojoj vam procese protiv korumpiranih protagonista iz vladajućih stranaka sudi uvijek jedan te isti režimski sudija i donosi oslobađajuće presude; gdje vam predsjednik stranke za šeficu zdravstva u državi postavi vlastitu suprugu, a o tome da joj je falsificirana diploma valjana odluku donosi komisija koju vodi njena najbolja prijateljica; u kojoj vam obavještajnu službu vodi polupismena osoba s falsificiranom diplomom; gdje vam predsjednik javno prijeti da će vas ostaviti bez posla ako ne glasate za njega, hvali se kako vas prisluškuje i govori vam da će vas nokautirati; gdje se državne firme tretiraju kao stranački plijen, a stranačka knjižica vam predstavlja uvjet za zaposlenje....
Bilo bi krajnje komično da veliki broj ljudi zbog takve države ne završava tragično. Naime, takva država je na samom evropskom vrhu po korupciji, a na začelju po standardu i ljudskim pravima.
Najuspješnija je u proizvodnji malobrojne korumpirane elite i migranata koji glavom bez obzira bježe u neke sretnije države.
Stoga, mahanje zastavom i izražavanje ljubavi prema državi su lijepa stvar, ali sama po sebi potpuno beskorisna dok svako od nas ne uloži napor da ovu državu učini barem malo pravednijim, prosperitetnijim i podnošljivijim mjestom za život. Da Bosna i Hercegovina, ali ovakva BiH ne treba nikome, osim vladajućim strukturama i njihovim uhljebima.

Ovakva BiH ne treba nikome, osim  vladajućim strukturama i njihovim uhljebima

Stoga, mahanje zastavom i izražavanje ljubavi prema državi su lijepa stvar, ali...

Da Bosna, ali ne bilo kakva

Stranka demokratske akcije (SDA) i njena „zalaganja“ postaju politička prošlost. Polako, ali sigurno.
Nakon što su građani već drugi put (prvo na lokalnim izborima prije dvije godine, a potom i na općim, održanim prije manje od dva mjeseca) iskazali svoje nezadovoljstvo kada je u pitanju SDA, posljednji, završni udarac dale su kolege iz „osmorke“, kao i HDZ, s Draganom Čovićem na čelu.
Jedno je jasno – u koaliciju sa SDA skoro niko neće. Stranka koja decenijama ovu državu sputava u njenom napretku, prvenstveno voljom građana, a onda i drugih političara, definitivno ide u opoziciju na državnom i nivou Federacije BiH.
Allahimanet, SDA.
Ruku na srce, nisu samo pripadnici ove partije zaslužni za stanje u kojem se svi nalazimo, ali veliki dio „zasluga“ pripada njima. Pridonijele su uveliko tome i mnogobrojne afere, koje nisu uspjeli sakriti od naroda, a koje su direktno utjecale na živote svih nas. 
Od sada već i crnolistaša premijera FBiH Fadila Novalića s aferom „Respiratori“, vladarice života i smrti u najvećoj bh. bolnici KCUS-u Sebije Izetbegović i njenih diploma (ne smijemo zaboraviti ni njenu ulogu u „Respiratorima“), Asima Sarajlića i njemu bliskih saradnika iz iste stranke zbog zloupotrebe položaja i trgovine glasovima... Možemo još nabrajati, ali prostora za to naprosto ovdje nemamo!
Za njihova (ne)djela niko im nije kriv do onih koji su se busali u prsa da su smanjili nezaposlenost, potpuno ignorirajući činjenicu da ljudi napuštaju domovinu za koju su se, između ostalog, i borili (na čemu se dugogodišnja politika SDA i zasnivala) i radije odabrali tuđinu nego otadžbinu i svakodnevnu neizvjesnost!
Sa SDA se više niko neće „igrati“, moraju vratiti svoje igračke (poluge vlasti) i možda, ali samo možda ovo bude lekcija njima i sličnima da mogu kako hoće, ali ne i dokle hoće. Ako je iko sumnjao, ovo je dokaz da ovdje nije sultanat, da nije monarhija, a posebno da nije država jednog čovjeka i njegove supruge! Ovo je demokratska zemlja u kojoj će građani uvijek imati posljednju riječ.

Sa SDA se više niko neće „igrati“, moraju vratiti svoje igračke (poluge vlasti) i možda, ali samo možda ovo bude lekcija njima i sličnima da mogu kako hoće, ali ne i dokle hoće

Ruku na srce, nisu samo pripadnici ove partije zaslužni za stanje u kojem se svi nalazimo, ali veliki dio „zasluga“ pripada njima

Allahimanet, SDA

Dugogodišnji kadrovi SDA još nisu ni ustali sa stolica, a pregovarači iz stranaka koje su se zaklele da s njima neće, već izvjesni budući sudionici u vlasti izloženi su salvama optužbi, pa i dezinformacija o sporazumu s HDZ-om. Prethodnih osam godina, pa i poslijeratnih 27, kao da se pokušavaju gurnuti u zapećak, a s njima i svi dogovori, truhli kompromisi, afere i trgovine SDA, SNSD-a i HDZ-a, uvijek povezani s ličnim, porodičnim i stranačkim, a nikad za poziciju države i građana. Zbog toga ova zemlja vapi za promjenama, pa barem u obimu u kojem ih je, nakon izbora u oktobru, moguće ostvariti. 
Uz brojne afere, bahatost s kojom su građane uvjeravali da im je dobro, pa i besmisleni narativ da bez njih u vlasti nema ni države, teška ekonomska situacija SDA došla je na naplatu. Ovaj put je nekako uspio, ali, ako ostane na dosadašnjem političkom kursu, Milorad Dodik se već na sljedećim izborima može pozdraviti s pozicijama u vlasti. 
Bez obzira na pokušaje da se unutar HNS-a sačuva jedinstvo, životni problemi ojačali su opoziciju i u hrvatskom biračkom tijelu koja će vlast bez HDZ-a formirati u Livanjskom kantonu. &nbsp;
Nova vlast, nove stranke i veterani u njoj sada su na testu, a niko nema vremena ni strpljenja da dugo čeka na konkretne poteze kada je o ekonomskim mjerama i zaštiti najugroženijih riječ. Katastrofalni rezultati koji su nas doveli na evropsko dno po korupciji, siromaštvu i inflaciji, a na vrh Evrope po odlasku stanovnika, stvorili su ambijent u kojem je dovoljno pokazati tek malo volje, znanja i suosjećanja pa da efekti budu vidljivi. 
Ako ne shvate razmjere problema i značaj konsenzusa o prioritetima, nastave li se baviti crtanjem novih granica i temama i projektima iz devedesetih, izvjesno je da će zapečatiti i vlastitu sudbinu, zakovati nas na dnu i ugasiti i posljednju nadu da domaći akteri nešto u ovoj zemlji zaista mogu promijeniti. &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;

Nova vlast, nove stranke i veterani u njoj sada su na testu, a niko nema vremena ni strpljenja da dugo čeka na konkretne poteze

Predstavnici Osmorke izloženi salvama optužbi i dezinformacijama o sporazumu s HDZ-om

Posljednja nada

Saudijska Arabija je senzacionalnom pobjedom nad Argentinom (1:2) na startu Mundijala u Kataru šokirala fudbalski svijet. Tvorac tog podviga je Erve Renar (Herve Renard), francuski stručnjak na klupi „Zelenih sokolova“, koji je potvrdio epitet taktičkog genija.
Dok su svi očekivali „bunker“, Renar je primijenio obrnutu filozofiju i visokim presingom, koji je osnova njegovog sistema, iznenadio protivnika.
Nije mu prvi put da šokira sve na Mundijalu, jer je na prethodnom vodeći Maroko, koji je poslije dvije decenije vratio na planetarnu smotru, otkinuo bodove Španiji.
Erve Renar rođen je 30. septembra 1968. godine u Eks le Benu. U trenerskoj karijeri vodio je veći broj klubova i nacionalnih timova, a pokazalo se da mu najbolje leže autsajderi.
Tako je sa Zambijom 2012. i Obalom Slonovače 2015. osvajao Afrički kup nacija i prvi je trener koji je to uspio s dvije različite selekcije.
Na klupi Saudijske Arabije je od 2019. godine.

Sa Saudijskom Arabijom pobijedio Argentinu

Erve Renar: Tvorac svjetske senzacije

Dejtonski sporazum oblikovao je Bosnu i Hercegovinu. Ne samo da je zaustavio četverogodišnje krvoproliće nego i zemlji dao ustav i oblikovao njenu državnu strukturu. No, iako je dejtonski ustav već 27 godina na sceni, paradoks je da on, u pravom smislu te riječi, nikada nije uspio zaživjeti ni u politikama vladajućih političkih stranaka, a pogotovo ne u umovima i dušama ljudi. Sve tri nacionalne politike u BiH bile su nezadovoljne Dejtonom i sve tri ga, s manjim ili većim intenzitetom, tretiraju kao privremeno rješenje. 
Za srpsku nacionalnu politiku on je velika pobjeda zbog legalizacije „srpske države“ u BiH i usputna stanica na putu ka potpunom otcjepljenju. Za hrvatsku nacionalnu politiku on je nepravedan jer je Hrvate „gurnuo“ u Federaciju s Bošnjacima, onemogućivši ih da imaju vlastiti entitet. Za bošnjačku nacionalnu politiku on je legalizacija genocida i privremeno rješenje koje je zaustavilo rat, ali nužno mora biti promijenjeno u pravcu „pravedne“ Bosne i Hercegovine, što je u ovoj percepciji unitarna država. I građanske snage u državi s prezirom gledaju na Dejton, kao na ustav koji preferira etničko predstavljanje i dijeli građane u torove.
Tako je 27 godina Dejtona prošlo u negiranju tog Dejtona i traženju načina kako da ga se riješimo. Politička borba mahom se vodila oko toga da su Srbi, kao, otcjepljivali Republiku Srpsku, Bošnjaci je, kao, ukidali, a Hrvati, kao, pravili svoj entitet. 
I dok su nacionalne politike tri decenije vodile borbe za svoje maksimalističke ciljeve, nakon kojih se niti jedna ni za milimetar nije približila svom cilju, Bosna i Hercegovina je (p)ostala jedna od najsiromašnijih i najnerazvijenijih država Evrope, s devastiranim institucijama, upropaštenim obrazovanjem i zdravstvom, lošom ekonomijom, zadojenom omladinom, katastrofalnom infrastrukturom i s gotovo milion stanovnika manje. 
Umjesto da smo se odmah po potpisivanju Dejtona posvetili izgradnji onoga što se graditi može, u okvirima koji su takvi kakvi jesu, jer drugih nemamo, 30 godina nam je prošlo u iščekivanju „kosmičke pravde“ i velikih nacionalnih ciljeva. A život prolazi.

Politička borba mahom se vodila oko toga da su Srbi, kao, otcjepljivali RS, Bošnjaci je, kao, ukidali, a Hrvati, kao, pravili svoj entitet

Sa potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma

Dejton niko nije prihvatio

Sedam godina Novak Đoković čekao je na titulu na završnom Mastersu i konačno je dočekao. Savladavši u finalu u Torinu Norvežanina Kaspera Ruda (Casper Ruud) 0:2 u setovima (5:7, 3:6), srbijanski teniser došao je do šestog naslova na završnim turnirima, čime je izjednačio rekord Rodžera Federera (Roger).
Ukupno je ovo 91. osvojeni turnir za Đokovića u karijeri do kojeg je stigao u 130. finalu. Također, 35-godišnji Đoković postao je uvjerljivo najstariji pobjednik u 52-godišnjoj historiji Mastersa.
Đoković je do naslova stigao sa svih pet pobjeda, što mu je osiguralo rekordnu nagradu od 4,7 miliona dolara.
Novak Đoković rođen je 22. maja 1987. godine u Beogradu. Vlasnik je 21 grend slema, uključujući rekordnih devet na Australian Openu. Na prvom mjestu ATP liste proveo je rekordne 373 sedmice te završio godinu kao svjetski broj jedan rekordnih sedam puta.

Trijumfom na završnom Mastersu u Torinu izjednačio učinak Rodžera Federera

Đoković: Šesti naslov na završnom Mastersu

Novak Đoković: Rekordna titula

Iako je stigao u Katar i iako su svi polagali nade da će povreda koju ima biti zaliječena, Karim Benzema, najbolji igrač svijeta, zbog povrede neće moći pomoći aktuelnim svjetskim prvacima. Benzema je, naime, osjetio oštru bol u kvadricepsu lijeve noge i odmah je poslan na magnetnu rezonancu, a rezultati nisu bili dobri. Brzo je postalo jasno kako Realov golgeter neće moći nastupiti na Svjetskom prvenstvu, a to je ubrzo potvrdio Francuski nogometni savez.
Tako je Benzema, koji je bez dileme trebao biti prva uzdanica Francuske, postao tragičar Mundijala u Kataru i prije njegovog početka. 
- Nikada nisam odustajao u životu, ali sada moram, kao što sam i uvijek činio, misliti na ekipu - napisao je Benzema na društvenim mrežama.&nbsp;
Karim Benzema rođen je u Lionu 19. decembra 1987. i trenutno nosi dres Reala iz Madrida. Za reprezentaciju Francuske odigrao je 97 utakmica i postigao 37 golova. U oktobru je osvojio prestižnu nagradu “France Footballa”, čuvenu “Zlatnu loptu”.

Najbolji igrač svijeta zbog povrede neće moći pomoći aktuelnim svjetskim prvacima

Karim Benzema: Tragičar i prije početka

Stranke HDZ BiH i SNSD potvrdile su snažno partnerstvo. Da nastavljaju uspješnu saradnju u naredne četiri godine, obznanjeno je na sastanku stranačkih delegacija predvođenih predsjednicima Draganom Čovićem i Miloradom Dodikom koji je u subotu održan u Mostaru. Obojica lidera su kazala da su stranke koje predvode nezaobilazan faktor u formiranju vlasti i da njihovo partnerstvo nema alternativu. 
Međutim, o programskim načelima nije bilo riječi, za razliku od stranaka osmorke, čije radne grupe, zajedno s onima iz HDZ-a, danima usaglašavaju iscrpni dokument programskih načela kao temelj koalicijskog sporazuma. 
Podsjetimo, lider HDZ-a BiH je nedavno, nakon sastanka s predstavnicima trojke, rekao da će na sastanku sa SNSD-om biti isto načelo, programsko.
- To će morati uskladiti tri strane - rekao je Čović.

Hoće li predstavnici osmorke prihvatiti ono što Dodik nudi, teško je reći.

- Mi u desetak godina nismo imali nijedan konflikt s HDZ-om. Ako mi možemo, zašto ne mogu i neki Bošnjaci. Nemojte nam blokirati gasovod, Buk Bijelu ili Aerodrom Trebinje, koji je mogao biti pri kraju - kazao je Dodik u Mostaru.
S druge strane, zanimljivo je da se predsjednik NiP-a susreo s Čovićem u Mostaru prije sastanka delegacija HDZ-a i SNSD-a.
U izjavi za "Avaz" Konaković je izrazio zadovoljstvo sastankom potvrdivši da se razgovori s HDZ-om zapravo finaliziraju te da su on i Čović uskladili završne stavove po pitanju finalnih programskih rješenja, uoči sastanka predsjednika osmorke koji je zakazan za danas.
Potpuno je jasno da je HDZ BiH siguran u to ko im je treći partner. Čović je poručio da će HDZ i SNSD i u Domu naroda imati stabilnu većinu. Potvrdio je to i Dodik rekavši da u Predstavničkom domu SNSD i HDZ imaju 12 ljudi unutra, osmorka 13, a SDA devet.
Na sve navedeno u SDA šute, odnosno službenog stava nema. Tek, iznose se pojedinačna mišljenja o tome da se snaga stranke ne smije potcijeniti i da će sva priča biti završena onda kada se konačno utvrdi ko će imati većine u klubovima Bošnjaka, ali i Srba u Domu naroda Parlamenta FBiH.

Hoće li predstavnici osmorke prihvatiti ono što Dodik nudi, teško je reći

Dodik s Čovićem u Mostaru: Potvrdili snažno partnerstvo

SNSD je neprikosnoven

Ko izađe posljednji, neka ugasi svjetlo za sobom – ovako danas izgledaju sumorna stvarnost Bosne i Hercegovine i stanje u njoj. Ljudi odlaze, istina je da će odlaziti uvijek, ali čini se da niko ništa ne radi na tome da ih zadrži. Barem jedan dio onih koji mogu napraviti nešto pozitivno da se pokuša zadržati.
Suprotno tome, bh. vlasti su u potpunoj defanzivi kada se radi o bilo kakvoj mjeri na poboljšanju standarda građana. Primjera je mnogo, a možda je najbolji onaj u mljekarskoj industriji. I dok se druge zemlje trude pomoći proizvođačima, onima od kojih sve polazi, kod nas su upravo ti ljudi ostavljeni na milost i nemilost. 
Farme se zatvaraju, mljekari traže pomoć, jer od silnih poskupljenja jedva sastavljaju kraj s krajem, ali niko ih ne čuje. 
Ujedno je mlijeko sve skuplje, ali proizvođači od toga ne vide ništa. Zašto bi bilo koji farmer trenutno u ovakvoj zemlji zadržao proizvodnju i ostao u njoj? 
To su ljudi koji su navikli raditi, koje će bilo koja zemlja u Evropi dočekati raširenih ruku i dati im posao, a kod nas su potpuno zaboravljeni. 
Nije ni čudno što se mnogi odluče rasprodati sve i bolji život potražiti negdje drugo. Brine li se neko od vlastodržaca u BiH zbog ove činjenice? Ama baš niko, a, kako stvari stoje, teško da će se uskoro nešto promijeniti. 
Milijarde su prikupljene u posljednje vrijeme i pohranjene u državnu kasu, nikada više država nije „zarađivala“ od dažbina, ali ni to nije dovoljno. 
Frapantno je da se za sve ovo vrijeme nije našla jedna lucidna mjera, da ini stručnjaci u vlasti mogu reći, evo, pomogli smo ili uradili smo nešto. 
Izuzetak je predizborna sadaka, kada su narodu davali upravo narodne pare. No, da stvar bude gora, ni one im još nisu isplaćene.

I dok se druge zemlje trude pomoći proizvođačima, kod nas su upravo ti ljudi ostavljeni na milost i nemilost

Farme se zatvaraju, mljekari traže pomoć

Ugasite svjetlo

Zamislite boli vas grlo, a u kartonu piše da imate dijabetes ili da, umjesto upale uha, tamo stoji kako imate kamenac u bubregu. Ne boli vas bubreg, ali kada shvatite za šta ste poslužili i da se ne poštuju vaš osnovna prava, mogu vas zaboljeti i srce i duša. Podaci pacijenata za davanje lažnih dijagnoza i izdavanje recepata za skupe lijekove zloupotrebljavaju se u Kantonu Sarajevo.&nbsp;Već duže vremena traje ovaj problem. Kantonalni zavod zdravstvenog osiguranja odgovornim smatra pojedince u domovima zdravlja, a, kako je rečeno, pacijenti su potvrdili da su u njihove kartone upisivane lažne dijagnoze.
I šta drugo pomisliti nego da je korupcija u Bosni i Hercegovini toliko duboko ukorijenjena, da ćemo neke stvari iz ove oblasti na kraju patentirati kao svoj izum.
Više nije nevjerovatno, ali smo došli do toga da građani ne mogu vjerovati ni u šta. Gdje su zakletve, gdje je odgoj, gdje je moral...? Zar se baš na svemu mora imati neka dodatna korist i zar je šićar (manji ili veći) jedina vodilja?
I nakon svega, zaboli nas bubreg za neke stvari. Niti će se kada saznati ko je ni zašto je ljudima upisivao lažne dijagnoze, jer, jasno, niko kod nas ne radi sam.
Sve je uvezano, sve je dio sistema izbušenog kao švicarski sir, a to nama očigledno najviše pogoduje. Tražiti rupe i tražiti gdje, šta i kako možemo podvaliti kako bismo stekli neku korist.
Ne treba imati dilemu da ćemo u budućnosti ići još niže i još dublje, jer trpimo, jer čekamo da se sve samo od sebe promijeni. 
Zakoni su kod nas tu da se krše, samo ako ste blizu onih koji imaju vlast. Druge reference vam u Bosni i Hercegovini ne trebaju da biste bezbrižno krali, pljačkali i otimali.

Koliko duboko je ukorijenjena korupcija u BiH, na kraju će se neke stvari i patentirati kao naš izum

Zamislite boli vas grlo, a u kartonu piše da imate dijabetes ili da, umjesto upale uha, tamo stoji kako imate kamenac u bubregu

Zaboli nas bubreg

Svaki put kada Milorad Dodik dovede u pitanje budućnost BiH, poput bumeranga mu se vrati poruka koju najmanje voli da čuje: “SAD su uvijek podržavale i nastavit će podržavati teritorijalni integritet, suverenitet i multietnički karakter Bosne i Hercegovine.” Slično se desilo i nakon što je, ponesen pobjedom koju je nekako isposlovao na izborima, većinom i atmosferom u NSRS, ponovio dugogodišnju prijetnju odvajanjem manjeg bh. entiteta od države.
Poput penicilina na već akutnu upalu djeluje Ambasada SAD u Sarajevu, s ambasadorom Majklom Marfijem (Michael Murphy) na čelu. Strpljivo, ali uporno svaki Dodikov korak u krivom smjeru dobije adekvatnu terapiju. Reagirajući na prve znakove zaboravnosti lidera SNSD-a, iz Ambasade SAD su podsjetili da je do sada dva puta sankcioniran.
Iako ga sankcije ne brinu jer u SAD ne planira putovati, možda bi ipak trebale jer SAD su tu, u BiH, a bez obzira na sumnjivu i osporavanu pobjedu, očigledno je da zbog svoje politike i poruka koje godinama šalje u vjetar gubi podršku i u vlastitom narodu.

Svaki put kada Dodik dovede u pitanje budućnost BiH, poput bumeranga mu se vrati poruka Marfija

Majkl Marfi, američki ambasador: Penicilin secesionizmu

U općoj žurbi i borbi sa životom postoje ljudi koji zastanu, pogledaju oko sebe, pa u osmijesima i radosti drugih pronađu temelj vlastitoj sreći i zadovoljstvu. Jedna od takvih osoba je i <a href="https://avaz.ba/tag/143996/trajan-jankovic">Trajan Janković</a>, mladić iz Bijeljine koji već tri godine zaredom, kroz organizaciju humanitarne akcije “Humani Djed Mraz”, priprema i dijeli paketiće za djecu iz siromašnih porodica, mališanima s Downovim sindromom, invaliditetom, gluhonijemima s prostora Semberije. Broj paketića i osmijeha iz godine u godinu je veći, a s njima i Trajanova radost što uz pomoć dobrih ljudi širi dobrotu oko sebe.
U još jednoj teškoj godini, zabrinut zbog rasta cijena, pa je akciju pokrenuo malo ranije, ali će u januaru, u odijelu Djeda Mraza, ponovo pokucati na vrata stotina domova. Sanja da akciju proširi na što veći broj gradova, čak da kamionom prevozi darove u sve gradove BiH, da će mu u tome pomoći i dobri ljudi širom države. U zlo i teško vrijeme neprocjenjivi su njegovi napori da državu poveže u jedan veliki lanac dobrote.

Broj paketića i osmijeha iz godine u godinu je veći, a s njima i Trajanova radost

Trajan Janković: Gradove povezuje dobrotom

Poslanici širom BiH ovih dana svečano se kunu da će štititi interese građana i obećavaju da će biti bolje, u stranačkim štabovima tope se sive ćelije nad imenima, brojevima ruku, rasporedom snaga u domovima naroda, unaprijed se planira strategija ofanzive i blokada vitalnim nacionalnim interesima. 

Postizborno doba uvijek su i obilježavali političke utakmice, potjere za potencijalnim preletačima, zakopavanja ratnih sjekira i razbuktavanje novih sukoba. Međutim, problem je što se ionako pasivne institucije utapaju u ambijent zaleđenog stanja i čekanja krajnjeg ishoda međustranačkog nadmetanja, a vremena za čekanje BiH nema. 
Nove vlasti, a i mi s njima, 1. januara 2023. godine osvanut će u državi stiješnjenoj između Šengena sa zapada i, kakav god da je, "Otvorenog Balkana" na istoku. S ulaskom u zonu Šengena Hrvatska uvodi rigoroznije mjere kontrola na granici s BiH, koja postaje istočna granica Evrope.

To će dodatno opteretiti jedina dva granična prijelaza akreditirana za međunarodni transport, a uz podatak da skoro dvije trećine izvoza BiH preko Hrvatske usmjerava ka tržištu EU, nije teško pretpostaviti kakve probleme domaći privrednici mogu očekivati. Istovremeno, građani BiH će biti obavezni da apliciraju za ulazak u Hrvatsku.

Za sada nema znakova zabrinutosti niti informacija da se procedure nastoje ublažiti, a dodatni granični prijelazi osposobiti, kao što nema reakcije ni na najave da će BiH do kraja godine dobiti status kandidata za članstvo u EU.
Ovaj iznenadni dar i snažno lobiranje predstavnika prijateljskih zemalja čini se kao jedini način da BiH brzo pokuša iskoračiti prema Evropi. Međutim, uporedo sa spremnošću da se takva odluka donese, stižu i upozorenja da se na pruženu ruku mora odgovoriti na isti način.

Nove vlasti, a i mi s njima, 1. januara 2023. godine osvanut će u državi stiješnjenoj između Šengena i "Otvorenog Balkana"

S ulaskom u zonu Šengena Hrvatska uvodi rigoroznije mjere kontrola na granici s BiH

Skuplji hljeb

Aida Babić: Odlučna u borbi

Lionel Mesi: Partija za historiju

Da Bosna, ali ne bilo kakva

Allahimanet, SDA

Posljednja nada

Erve Renar: Tvorac svjetske senzacije

Dejton niko nije prihvatio

Novak Đoković: Rekordna titula

Karim Benzema: Tragičar i prije početka

SNSD je neprikosnoven

Ugasite svjetlo

Zaboli nas bubreg

Majkl Marfi, američki ambasador: Penicilin secesionizmu

Trajan Janković: Gradove povezuje dobrotom

Između Istoka i Zapada

Kolumne

Skuplji hljeb

Aida Babić: Odlučna u borbi

Lionel Mesi: Partija za historiju

Da Bosna, ali ne bilo kakva

Allahimanet, SDA

Posljednja nada

Erve Renar: Tvorac svjetske senzacije

Dejton niko nije prihvatio

Novak Đoković: Rekordna titula

Karim Benzema: Tragičar i prije početka

SNSD je neprikosnoven

Ugasite svjetlo

Zaboli nas bubreg

Majkl Marfi, američki ambasador: Penicilin secesionizmu

Trajan Janković: Gradove povezuje dobrotom

Između Istoka i Zapada