Osim strategija za borbu protiv korupcije, komisija za borbu protiv korupcije i inih drugih vladinih i nevladinih organizacija, svjedoci smo kako se koruptivna djelovanja pojedinaca i grupa više i ne skrivaju od očiju javnosti.Aktuelna je predizborna kampanja, a samim tim i trgovina biračkim odborima i/ili glasovima. Koliko samo eklatantnih primjera svakodnevnih korupcionaških aktivnosti vidimo? Bezbroj! I nema reakcije, osim konstatacije kakvu je nedavno imao Metju Palmer (Matthew), specijalni predstavnik američke administracije za Balkan, koji je konstatirao kako korupcija izjeda tkivo bh. društva.Slikovito je opisao surovu stvarnost. Očekivati od političara, navodi Palmer, da se pobrinu za borbu protiv korupcije je isto što i tražiti od lisice da sačuva kokoši.Za korupciju je, kao i za brak, potrebno dvoje. Oni koji primaju mito i oni koji ga daju. U državi gdje institucije sistema ne štite pojedinca i zagarantirana prava, građanima ništa ne preostaje nego da počine krivično djelo, odnosno da se uhvate u korupcionaško kolo, iz kojeg kasnije veoma teško ispadaju.Odgojene su generacije građana koji se ponašaju po identičnoj matrici - zašto bih učio ako mogu kupiti, recimo. U situaciji kada su se politički subjekti pretvorili u biroe za zapošljavanje, roditeljima ne preostaje ništa drugo nego da se zaduže, podignu kredit i kupe radno mjesto djetetu.Takvih primjera je bezbroj, a poražavajuće mali broj je dobio sudski epilog. Ako neće vlast i političari, korupciju mogu iskorijeniti građani. Moraju zaboraviti da, primjerice, medicinskoj sestri moraju dati čokoladu ili novac zato što je novorođenče iznijela iz porodilišta. Pa, to joj je posao.Zato uzalud strategije i komisije, to je klasični populistički marketing za uzimanje narodnih para. Građani moraju znati s kim imaju posla i prekinuti lanac korupcije. Težak zadatak, ali ne i nemoguć.

Svjedoci smo kako se koruptivna  djelovanja pojedinaca i grupa više  i ne skrivaju od očiju javnosti

Lisice i kokoši

Dok svaka država u borbi sa pandemijom koronavirusa maksimalno koristi vlastite zdravstvene kapacitete, u najvećoj zdravstvenoj ustanovi u BiH oko 900 bolesničkih postelja služi tek za povremeno mijenjanje posteljine. Na ovaj podatak, u danima kada bilježimo nagli i konstantan rast broja inficiranih koronavirusom, upozoravaju zdravstveni stručnjaci. Manje od stotinu kreveta u Klinici u Podhrastovima, koja je od početka jedina i zbrinjavala pacijente sa težim simptomima COVID-19, već je popunjeno. Ostatak UKC Sarajevo, pa i Infektivna klinika koja je i izgrađena da bi se u njoj liječili pacijenti sa infektivnim bolestima, ostaje zabarikadiran i nedostupan pacijentima sa koronavirusom.Dok čekamo rezultate novog kruga testiranja, a nemamo razloga vjerovati da će biti drugačiji od današnjih, pitanje je kuda sa pacijentima koji budu imali potrebu za bolničkim liječenjem zbog respiratornih problema. Uprkos upozorenjima zdravstvenih radnika da je Željeznički školski centar u Buća Potoku neuvjetan, da ne posjeduje potrebnu infrastrukturu, da je izvan grada, pa čak i da je u okviru objekta smješten dječiji vrtić, Vlada KS danas je odlučila da najnoviji izolatorij za pacijente sa COVID-19 bude upravo tamo. Oni prethodni trebali su biti u prostoru Građevinskog fakulteta, zatim Studentskog doma Bjelave, čak se izdvajao i novac za opremanje, ali sedam mjeseci od početka pandemije, iako je oktobar na izmaku, još uvijek smo, izgleda, u aprilu. Već se čuju ocjene da se zdravstveni sistem raspao, da je pred kolapsom, da se ne zna ni ko donosi odluke, ni kakvim kriterijima se rukovodi ili čak da njime vlada jedna osoba i jedna stranka, ali ne poduzmu li se hitne mjere da se kapije UKC Sarajevo ne otključaju, da se rad unutar centra organizira na način da dio slobodnih kreveta bude dostupan pacijentima, koji samo u bolnici, a ne u domu, mogu dobiti adekvatnu zdravstvenu njegu i uslugu, teško je procijeniti šta donose naredni dani. Koliku cijenu ćemo platiti zbog straha od virusa, egoizma, tvrdoglavosti, želje za apsolutnom vlašću ili kombinacije svega navedenog?

Već se čuju ocjene da se zdravstveni sistem raspao, da je pred kolapsom, da se ne zna ni ko donosi odluke, ni kakvim kriterijima se rukovodi ili čak da njime vlada jedna osoba i jedna stranka

Koliku cijenu ćemo platiti zbog straha od virusa, egoizma, tvrdoglavosti, želje za apsolutnom vlašću ili kombinacije svega navedenog?

U borbi protiv <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=koronavirusa&amp;">koronavirusa</a> vlasti u našoj zemlji dodatno su pooštrile mjere zabrane te se već mogu čuti stidljiva promišljanja da se ponovo vrati „lockdown“. No, to bi bila greška. Prednosti „lockdowna“ više ne opravdavaju troškove. U ovoj fazi pandemije vlade bi se trebale usredotočiti na lokalne mjere.
Poticaj da se nešto učini razumljiv je. Novi dnevni slučajevi zaraze u BiH premašili su 1.000. Pristalice novih, oštrih i pojačanih mjera kažu da bi se time spasili životi i zaštitili građani te spasio zdravstveni sistem od opasnosti prekobrojnih pacijenata.

No, „zaključavanje“ ima smisla samo ako je zemlja potpuno preplavljena i nepripremljena - kao na početku pandemije. Ni jedno ni drugo ne vrijedi za BiH danas. Iako je zabilježeni broj slučajeva u BiH danas višestruko veći od onog u aprilu, usporedba zavarava. Naime, i dnevni volumen testiranja je višestruko veći od tadašnjeg. Sada se evidentiraju i blagi slučajevi koji ne bi bili ni testirani prije šest mjeseci.
Nije jasno da bi ponovno zatvaranje i vraćanje strogih mjera imalo trajnu korist. Zaraza bi se ponovo proširila čim bi se restrikcije ukinule. Kako godina bude odmicala, ljudi će provoditi više vremena u zatvorenom, gdje se virus lakše širi. Također, svjedoci smo da su na posljednje popuštanje mjera građani reagirali potpuno raskalašenim ponašanjem, dok danas ipak ogromna većina pristaje nositi maske i držati se zadanih mjera.
No, novo „zatvaranje“ zadalo bi možda koban udarac bh. ekonomiji. Godišnji pad BDP-a BiH sada se procjenjuje da će biti više od 6 posto, mnogo više od prvobitnih predviđanja. Svjetska banka upozorava da će BiH zahvatiti najveća recesija u posljednjih 25 godina. Dakle, nemamo nikakav garant da bi „lockdown“ otjerao virus, ali imamo definitivne dokaze da bi dodatno upropastio ekonomiju naše zemlje.

Da bi COVID-19 držala pod kontrolom, BiH bi se trebala usredotočiti na održive lokalne mjere: identificiranje ranjivih skupina, pronalaženje načina da ih se zaštiti, poticanje testiranja i traženje alternativnih načina za poslovanje biznisa koji zahtijevaju okupljanje. „Lockdown“ bi predstavljao brzinsko amputiranje ranjene noge. Ali rezultat bi vrlo lako mogao biti smrtno iskrvarenje.

Novo „zatvaranje“ zadalo bi možda koban udarac bh. ekonomiji

Treba li nam "lockdown"

Italijanski mediji su ga prežalili u minulom prijelaznom roku. Selili su ga u više klubova s manje zvučnim imenom nego što je Milano, za koji trenutno nastupa. Očekivalo se da će biti prekobrojan u ekipi koju na travnjaku predvodi <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=Zlatan%20Ibrahimovi%C4%87&amp;">Zlatan Ibrahimović</a>, ali on je očigledno imao drugačiju računicu.
Dobio je priliku protiv krvnika Sarajeva u Ligi Evrope. Protivnik u Škotskoj bio je Seltik, a Krunić je pokazao da mu ni igra glavom nije strana. Sjajno je skočio i pogodio mrežu domaćih za vodstvo, nakon čega se Škoti nisu uspjeli vratiti.
Rade Krunić dobru formu najavio je i golom za reprezentaciju BiH protiv Sjeverne Irske, a sada je definitivno potvrdio da ima potencijal za prvu ekipu Milana. Nema sumnje da su to shvatili i u samom klubu, jer bh. reprezentativac ima sve veću minutažu.
Rade Krunić rođen je 7. oktobra 1993. u Foči. Igrao je za Sutjesku, Donji Srem, Veronu, Borac Čačak i Empoli prije nego što je stigao u Milano. Za bh. reprezentaciju ima 16 nastupa, uz dva postignuta gola.

Mnogi su ga selili iz Milana, ali on je  čekao svoju priliku

Rade Krunić: Povratak otpisanog

Okončani su radovi na probijanju tunela Počitelj, dugog 1.163 metra, na poddionici Počitelj - Zvirovići <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=Koridora%205C&amp;">Koridora 5C</a>. Svečano je obilježen još jedan uspjeh „Autocesta FBiH“ i domaće građevinske operative, postignut čak četiri mjeseca prije planiranog roka.
U državi u kojoj je politička kriza konstantna, ekonomski problemi sve veći, prognoze sve pesimističnije, a zdravstvena kriza prijeti da nas ponovo “zaključa”, ovakve investicije izuzetno su značajne za ukupnu bh. privredu.
Najznačajnija uloga u realizaciji ovog, ali ostalih projekata koji su u toku, pripada direktoru „Autocesta FBiH“ Adnanu Terziću. U državi u kojoj tenderske procedure traju beskonačno dugo, strpljivo i bez mnogo pompe u javnosti, Terzić sa saradnicima otvara nove i završava započete poslove.
U toku su i radovi na poddionici Tarčin - Ivan, a nastavljaju se i na poddionici Vranduk - Ponirak. Zenička zaobilaznica trebala bi biti otvorena na Dan državnosti, a s ''Autoputevima RS'' dogovara se zajednička izgradnja tunela ''Putnikovo brdo dva''.
Čini se da će konačno dugogodišnja obećanja zaista biti i ispunjena. Baš kao što i novi kilometri tunela i asfalta, građeni u težim vremenima od svih prethodnih, daju nadu da će kriza u BiH, barem za cestogradnju, biti blaža.
Adnan Terzić rođen je 1960. godine u Zagrebu. Obavljao je niz odgovornih dužnosti, a posebno će biti upamćen kao predsjedavajući Vijeća ministara BiH od 2002. do 2007. godine, kada je BiH napravila i najveće iskorake.

Bez mnogo pompe, Terzić sa saradnicima otvara nove i završava započete poslove

Terzić: Najznačajnija uloga u uspješnim projektima

Adnan Terzić: Ispunjava obećanja

Ako je neko mislio da je većini vladajućih stranaka važan ljudski život, posljednjih dana na nekoliko primjera mogao se uvjeriti da to nije tačno. Njima su važni samo oni sami i glasovi na koje računaju da će dobiti na predstojećim lokalnim izborima 15. novembra.
U jeku pandemije <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=koronavirusa&amp;">koronavirusa</a>, koja ruši rekorde svakodnevnim crnim brojkama, zastrašujući, šokantni i jezivi su skupovi stranaka na kojima se u zatvorenom prostoru okuplja veliki broj ljudi bez ikakve socijalne distance i povećanih mjera zaštite.
I nikome ništa! Niko ne reagira. Vjerovatno jer ne smiju. Dok se, s druge strane, usamljenim pješacima u Sarajevskom kantonu prijeti basnoslovnim kaznama ukoliko zaborave staviti maske na lice.
Ovo ponašanje vladajućih stranaka razotkriva svu raskoš njihove bahatosti, kao i potpunu nezainteresiranost funkcionera za obične ljude u BiH.
Kao što su nekada za njih bili samo topovsko meso, tako su danas, za odabrane, samo glasačka mašina koja će im za naredne četiri godine pokloniti neku fotelju u kojoj će, bez imalo rada, truda i napretka, dobivati svoju plaću. Jednostavno rečeno, rizik zarazom koronavirusom na takvim skupovima je ogroman, što naposljetku može dovesti i do smrtnih slučajeva.
Pa, ko preživi, glasat će.
Iako je Federalni krizni štab prekjučer donio preporuku da se izbjegavaju okupljanja u okviru predizbornih kampanja, zdrav razum je i prije toga trebao presuditi. Nije se trebalo uopće čekati druge da kažu treba li ili ne održavati skupove sa stotinama i stotinama ljudi.
A šta ćemo poslije tog 15. novembra? Budu li rezultati izbora kao do sada, bit će nam kao što je Balašević svojevremeno otpjevao: ''Nama je lijepo, taman kako smo zaslužili!''

Zastrašujući, šokantni i jezivi su skupovi stranaka na kojima se u zatvorenom prostoru okuplja veliki broj ljudi

Ko preživi, glasat će

<a href="https://avaz.ba/pretraga?query=Miralem%20Pjani%C4%87&amp;">Miralem Pjanić</a> odigrao je prvu utakmicu za Barcelonu u početnom sastavu. Bh. reprezentativac zauzeo je svoju poziciju u utakmici Lige prvaka protiv Ferenvaroša. I sve je izgledalo jako dobro, kasnije je potvrdila i struka katalonskog kluba.
Izgledalo je jako dobro i gledati čovjeka pored čijeg imena stoji zastava Bosne i Hercegovine kako igra u klubu takvog imena. I nije samo epizodista. U saradnji s drugim veznim igračima na travnjaku, Barcelona funkcionirala besprijekorno.
Pjanić je postao jedan od onih igrača koji su u Ligi prvaka igrali s dvojicom najboljih - Leom Mesijem (Messi) i Kristijanom Ronaldom (Cristiano).
Miralem Pjanić rođen je u Tuzli 2. aprila 1990. godine. Igrao je za Mec, Lion, Romu i Juventus prije nego što je stigao u Barcelonu ovog ljeta. Za reprezentaciju BiH igrao je 94 utakmice i postigao 15 golova.

Prvu utakmicu u Ligi prvaka igrao  od prve minute

Miralem Pjanić: Zauzeo svoju poziciju

Ma koliko se nekome činilo da gradnja <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=Koridora%205C&amp;">Koridora 5C</a> sporo napreduje, jučer je svečano obilježen završetak proboja tunela ''Počitelj'', dužine 1.163 metra.
Ova vijest je mali tračak nade u tmurnom vremenu u kojem svakodnevno obaramo rekorde po broju zaraženih koronavirusom. Dobrodošla je ovo informacija u vrijeme kad se ozbiljno razmišlja o novom „lockdownu“, koji bi imao nesagledive posljedice po bh. ekonomiju i standard građana.
„Lockdown“, kao i prvi put, rezultirao bi otpuštanjem velikog broja radnika, a mnogi još nisu ni vraćeni na svoja radna mjesta nakon prvog udara korone.
Realizacija ovakvih projekata uvjet je za razvoj Bosne i Hercegovine. Infrastrukturni projekti mogu biti i spas u doba kad ekonomske posljedice virusa bez posla ostavljaju veći broj naših sugrađana.
Ekonomisti su saglasni da su javne investicije jedan od efikasnijih načina da se zaustavi strmoglavi pad bruto društvenog proizvoda (BDP) BiH. Dakle, trošenje novca na puteve, škole, bolnice način je da se potakne oporavak ekonomije i poboljša standard građana koji bi svakako bili zaposleni na izgradnji infrastrukturnih objekata.
BiH, ali i cijela jugoistočna Evropa znatno zaostaju za naprednijim evropskim zemljama u količini i kvalitetu svoje infrastrukture i regionalne povezanosti. Studija Evropske unije otkrila je da bi zatvaranje samo 50 posto infrastrukturnog jaza do 2030. koštalo između 3 i 8 posto BDP-a godišnje. Ali i da bi utjecaj bio u rastu BDP-a do 2,5 puta više od investiranog.
Pravo je vrijeme da se otklone bilo kakve blokade i da se ubrza gradnja Koridora 5C, ali i svih drugih infrastrukturnih projekata u BiH. Bila bi to prava infrastrukturna antikorona vakcina za bh. ekonomiju.

Jučer je svečano obilježen završetak proboja tunela ''Počitelj'', dužine 1.163 metra

Vakcina za ekonomiju

Obrazovanje je jedina investicija koja ne može propasti, kaže Goraždanka <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=nau%C4%8Dnici&amp;">Anela Zorlak</a>, nova studentica Harvarda, odgovarajući na komentare da previše investira u vlastito školovanje. Dok čeka početak nastave na jednom od najprestižnijih univerziteta u svijetu, gdje će pohađati program namijenjen profesionalcima, Anela radi i na projektima u svojoj struci, dok istovremeno istražuje rijetka genetička oboljenja.
Magistar genetike uspostavila je saradnju s Genetičkim centrom u Njujorku. Osim što pokušava pronaći rješenja za komplicirane probleme u dosta neistraženoj oblasti, u saradnji s kolegama u SAD, ali i regionu, Zorlak pokušava nauku, prvenstveno genetiku, u BiH postaviti na mjesto kakvo zaslužuje.
Anela Zorlak je još jedno dijete genijalac rođeno u ovoj zemlji. Bavi se genetikom, naukom budućnosti koja je dio savremenih zdravstvenih sistema, dok BiH još ne zna šta će sa školovanim stručnjacima. Za razliku od mnogih koji su otišli u zemlje gdje se znanje i rezultati više cijene, ona nastoji promijeniti stanje u svojoj domovini.
Iz Sarajeva, na daljinu, sarađuje sa svjetskim stručnjacima koji često i ne znaju gdje se tačno nalazi BiH. Osim svih obaveza koje je preuzela, 26-godišnjakinji ostaje tek nekoliko sati za spavanje, ali njeni planovi, želje i nade vezane su za ostanak i unapređenje stanja u BiH, pa se na tom putu ne žali žrtvovati.&nbsp;

Dok čeka početak nastave na Harvardu, u BiH istražuje rijetka genetička oboljenja

Zorlak: Nastoji promijeniti stanje u svojoj domovini

Anela Zorlak: Naučnica iz budućnosti

Crveni alarm upaljen je u <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=bih%20korona&amp;">BiH</a> kada je u pitanju pandemija koronavirusa. Padaju rekordi prema broju zaraženih već danima. Rekord je i prema broju umrlih. Bio drugi ili treći val, naša državna vlast ne reagira i, moglo bi se komotno reći - spava.
Sve je prepušteno entitetima i kantonima. Koordinacija s državnog nivoa jednostavno ne postoji. Tako je već mjesecima. Vijeće ministara nije dvije sedmice zasjedalo niti su predložene neke radikalnije mjere, a situacija je sve opasnija.
Dok se Evropa i region ozbiljno hvataju ukoštac, kantoni sami donose odluke i naredbe, a građani su prestrašeni.
Ne postoji jedno tijelo koje koordinira cijelom situacijom. Isto je i s nabavkom opreme. Entiteti jedno, država drugo, a građani ispaštaju. Brojka od 728 zaraženih u jednom danu i 20 umrlih poziv je na uzbunu i crveni alarm.
Mjere koje su donesene niti su strožije niti donese rezultate. Ni nošenje maski i na otvorenom u Kantonu Sarajevo, također, kao ni manji broj okupljanja na jednom prostoru.
Tome svjedoči sve veći broj hospitaliziranih, a ljekari su već na izmaku snaga. Pitanje je hoće li biti uveden policijski sat, razmišlja li se o novom zatvaranju granice, šta će biti sa školama i djecom…
Na stotine je pitanja na koje niko nema pravi odgovor. Najava proglašenja prirodne nesreće, osim slova na papiru, teško da daje neke rezultate.
Vrijeme je da odgovorni, umjesto izborne kampanje, zasuču rukave i uhvate se posla. Ako se ovako nastavi, upitni su i izbori, ali i normalizacija života u državi.
Već odavno je došlo pet do 12, samo to odgovorni moraju shvatiti. Dok ne bude kasno.

Rekordi padaju, a Vijeće ministara  dvije sedmice bez sjednice

Država uspavana

Nestašni dečko svjetskog ringa definitivno nema sreće. Nakon problema sa zakonom, dobio je priliku da se ponovo bori za pojas u ringu protiv prvaka u kiks-boksu Rika Verhuvena (Rico Verhoeven), a onda je prošlog decembra prilikom jednog udarca slomio nogu.
Nakon gotovo 11 mjeseci <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=Badr%20Hari&amp;">Badr Hari</a> trebao se vratiti u ring da bi zaslužio novi meč za titulu, ali to se, barem u skorije vrijeme, neće desiti. Badr Hari pozitivan je na koronavirus i njegov meč zakazan za novembar, kao i cijeli Glory događaj, otkazan je, pa će morati čekati neku novu priliku da pokaže kako se potpuno opravio od teške povrede.
Čovjek koji je više puta bio onaj kojeg ništa ne može zaustaviti i koji ne gleda nikoga osim sebe, sada se promovirao u istinskog tragičara. Treći peh u nizu. Dva puta je gubio do Verhuvena zbog povrede u ringu, a sada ga je zaustavio koronavirus.
Badr Hari rođen je 8. decembra 1984. godine u Maroku. Iz sebe ima 122 profesionalne borbe u kik-boksu, od kojih je 106 puta pobijedio. Ima 15 poraza i jedan meč je poništen

Nakon teške povrede i 11 mjeseci čekanja, opet mu se desio peh

Badr Hari: Ništa od povratka

Američka agencija za međunarodni razvoj (<a href="https://avaz.ba/pretraga?query=USAID&amp;">USAID</a>), kroz projekt ''Povjerenje, razumijevanje, odgovornost za budućnost'' (PRO-Budućnost), planira podržati ideje koje vode ka pomirenju, koje uključuju mlade iz lokalnih zajednica u BiH.
Američki ambasador u BiH Erik Nelson (Eric), putem društvenih mreža, pojašnjava da iza ovakvih projekata ne moraju stajati registrirana udruženja građana, već finansijsku podršku mogu tražiti i neformalne grupe građana.
Na stranu sada komentari poput onih da se ni s kim nismo ni svađali pa da bismo se mirili, dileme jesmo li zaratili ili je neko prvi napadnut, a onaj drugi odgovorio, ko je počeo rat i slične fraze kao povod za beskonačne rasprave.
Pomirenje bi podrazumijevalo svaku aktivnost koja bi vodila normalizaciji konstantnih međunacionalnih sukoba u društvenom prostoru, koji traju već skoro tri decenije, uz koje nam djeca postaju odrasli ljudi, a koje se stalno krčkaju nad vatrom koju iznova raspiri dnevna politika.
Čim se sudionici ovog začaranog kruga zamisle nad vlastitom sudbinom, stanjem u novčaniku i frižideru, odlaskom djeteta, baš u momentu kad im se nametne racionalno pitanje “Do kada ovako”, pojavi se neka ispružena ruka s litrom benzina. Umjesto o ručku, plaći, boljem putu, bolnici i školi, rasplamte se već poznate teme koje veze s aktuelnim trenutkom baš i nemaju.
- Mi stalno patimo od historije, stalno u rikverc neki se ide. Kao da smo u kolektivnoj halucinaciji u kojoj tumaramo iz 1918. do 1941., pa do 1389. A ko živi sad - kazao je nedavno popularni glumac Andrija Milošević.
Onima što “žive sad”, na račun začaranog bosanskog kruga, pomirenje nije interes, inače bi ga i sami poticali, ne gledajući kako put ka pomirenju u BiH pokušavaju trasirati SAD i druge zemlje.

Onima što “žive sad”, na račun začaranog bosanskog kruga, pomirenje nije interes

Litar benzina

<a href="https://avaz.ba/pretraga?query=spasio&amp;">Policajac</a> u američkoj saveznoj državi Džordžiji Almedin Ajanović ovih dana je u centru pažnje američkih, ali i bosanskih medija i javnosti, zbog herojskog čina u kojem je tokom velikog požara spasio inžinjera i konduktera iz voza u plamenu.&nbsp;Iako u tim momentima nije ni bio na dužnosti, zbog velikog nevremena stavio se na raspolaganje pretpostavljenima, odmah po dobivanju obavještenja da je voz iskočio iz šina i eksplodirao, najprije automobilom, a potom i pješice, potrčao ka mjestu nesreće. Nakon spašavanja dvojice ljudi, Ajanović se vratio svom policijskom poslu i učestvovao u evakuaciji stanovništva, jer je zbog hemikalija prevoženih u vozu, nakon njegovog prevrtanja, Lilburnu prijetila i veća katastrofa.&nbsp; Almedin Ajanović rođen je 4. juna 1990. godine u Rogatici, a od 1992. je živio u Goraždu. Školovanje započeto u ovom gradu od 2000. je nastavio u SAD, gdje je završio fakultet kriminalistike i, prema uzoru na oca Husu, počeo raditi kao policajac. Oženjen je Cazinjankom Maidom, s kojom ima dvoje djece - Kerima i Emina.

Nakon spašavanja dvojice ljudi, Ajanović se vratio svom policijskom poslu i učestvovao u evakuaciji stanovništva

Almedin Ajanović: Američki policajac s bosanskim srcem

Predizborna kampanja u <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=IZBORI&amp;">BiH</a> počela je u najnezgodnije moguće vrijeme, kada se u našoj zemlji bilježe crni rekordi zaraženih koronavirusom. Brojni stručnjaci već danima upozoravaju da je situacija krajnje dramatična i pribojavaju se da nam, zapravo, slijedi još jači udar koronavirusa ako se nešto radikalno ne promijeni.
Praktično, apeliraju na to da se sva javna okupljanja svedu na minimum i da se, zapravo, održavaju samo ona koja su nužna i to, obavezno, pod epidemiološkim nadzorom.
Epidemiolozi su izdali jasna uputstva, odnosno, preporuke za sprečavanje pojave zarazne virusom COVID-19 tokom održavanja predizbornih skupova.
No, prve predizborne skupove, poput onog SDA u Gradačcu, pratilo je ozbiljno kršenje epidemioloških mjera. U čudu i nevjerici gledali smo aktere tog skupa kojem su prisustvovali i najviši federalni zvaničnici koji, načičkani jedni pored drugih, bez propisane distance, pušu jedni drugima za vrat, kao da su potpuno izolirani od stvarnosti.
I, nažalost, to nije bio jedini takav skup, a ne sumnjamo da će i u narednim danima političari svih boja, okusa i mirisa zaobilaziti epidemiološke mjere u svojim kampanjama, dok je s druge strane teško očekivati ikakve reakcije onih koji bi takve pojave trebali sankcionirati, kao što su to činili, naprimjer, u Hercegovini kada su tjerali svatovske povorke.
Koronavirus, izgleda, nije nešto najstrašnije što nas je moglo zadesiti. Jer, dok stručnjaci govore o disciplini naroda, neodgovornost onih koji kreiraju ovakve predizborne skupove, najblaže rečeno, puno je strašnija i opasnija.
Jer, dok koronavirus bukti u BiH, a zdravstveni stručnjaci iz dana u dan iznose da su na izmaku snaga i da je zdravstveni sistem ugrožen, valjda bi političari i svi akteri javne scene trebali biti primjer za ponašanje. U ovoj borbi smo svi zajedno i svi jednako ranjivi i podložni virusu. Biti pravi primjer odgovornog ponašanja danas je itekako izazov. Posebno u predizborno vrijeme. Vrijeme odgovornosti.

Neodgovornost onih koji kreiraju  skupove puno je strašnija i opasnija

Vrijeme odgovornosti

Premijerka&nbsp;Novog Zelanda Džasinda Ardern (<a href="https://avaz.ba/tag/18580/jacinda-ardern">Jacinda Ardern</a>) pobijedila je na jučer održanim izborima i osvojila novi mandat.
Njena&nbsp;Laburistička stranka&nbsp;osvojila je 49 posto&nbsp;glasova te će imati većinu u parlamentu.
Suparnička stranka desnog centra, Nacionalna stranka, trenutno ima 27 posto glasova i priznala je poraz.&nbsp;
Ardern je u državi i u svijetu hvaljena zbog svoje reakcije nakon masovne pucnjave bijelog supremaciste u Kristčerču. Tada je poručila „budite jaki i dobri“ te je brzo pojačala restrikcije naoružanja.&nbsp;
Hvaljena je i zbog pristupa borbi protiv koronavirusa koji je rano eliminiran u toj naciji.&nbsp;Život na Novom Zelandu vratio se u normalu, no granice su mu i dalje zatvorene, zbog čega pati turizam, a ekonomisti predviđaju dugotrajnu recesiju. Ardern je postala i miljenica ljevice u svijetu zbog njenih politika koje su, između ostalog, uključivale izgradnju socijalnih stanova, uvođenja poreza na prljave energije, povećanje kvota za primanje imigranata, a uskoro će u ovoj zemlji biti održan i referendum o legalizaciji eutanazije i rekreativnoj upotrebi marihuane.
Džasinda Kejt Lorel Ardern rođena je 26. jula 1980. godine. Od ljeta 2017. godine vodi&nbsp;Laburističku stranku te je nekoliko mjeseci nakon&nbsp;parlamentarnih izbora, uprkos tome što joj je stranka bila osvojila manje glasova od do tada vladajuće desničarske&nbsp;Nacionalne stranke, uspjela sastaviti novu većinu i postati novi premijer Novog Zelanda.

Ostaje na poziciji premijerke Novog Zelanda nakon uvjerljive pobjede

Ardern: Hvaljena je i zbog pristupa borbi protiv koronavirusa

Džasinda Ardern: Novi heroj ljevice

Kampanja za lokalne izbore u BiH počela se zahuktavati. Među obećanjima stotina kandidata mogu se, između ostalih, naći i ona da će u svoje općine uspjeti privući grandiozne strane investicije, izgraditi stadione, arene, parkove i gondole, uvesti zemlju u NATO i EU, povećati penzije, socijalna davanja i preporoditi ekonomiju, a sve to nekako s pozicija općinskih vijećnika.I dok naučnici još traže odgovor na pitanje postoji li građanin BiH koji nije kandidat na ovogodišnjim izborima, ključno pitanje koje se postavlja je šta se uopće krije iza fenomena da jednog dana svake dvije ili četiri godine vaše prijatelje ili članove familije ugledate na plakatu neke od prekobrojnih stranaka u BiH.Odgovor je u samoj strukturi države BiH. To je danas jedan levijatan koji troši blizu 50 posto BDP-a, broji više od 200.000 zaposlenih u administraciji i kontrolira 550 državnih firmi (dodajte još 80.000 zaposlenih u njima), koje akumuliraju više od 8,5 milijardi KM druga. Kada se tome dodaju još i privatne firme, mediji i nevladine organizacije koje su formalno nezavisne, ali pod dominantno stranačkom kontrolom, jasno je da je politika u BiH prije svega jedan profitabilan biznis koji vam već za nekoliko desetina glasova može omogućiti ne samo solidna budžetska primanja nego i priliku da ostvarite kontrolu nad nekim od silnih društvenih resursa.Iako je u procesu tranzicije BiH od socijalističke države u kojoj partija kontrolira državu, pa između partije, države i svega ostalog nema jasne razlike, trebala postati društvo liberalne demokratije u kojem je država regulator, a ne gospodar, stranke koje su prethodne tri decenije vladale državom uspjele su zadržati sistem u kojem u konačnici sve ključno ostaje pod kontrolom države, tj. stranke. Mehanizama za to je bilo više, od odbijanja da provedu transparentnu privatizaciju do iskorištavanja dejtonskog uređenja za gomilanje administracije.Partije i njihovo članstvo bespoštedno se bore prije svega da dođu do dijela tog golemog državnog plijena, a među njima su rijetki oni koji žele odvojiti stranku od društva. Rijetki i vrijedni glasa.

Lisice i kokoši

Koliku cijenu ćemo platiti zbog straha od virusa, egoizma, tvrdoglavosti, želje za apsolutnom vlašću ili kombinacije svega navedenog?

Treba li nam "lockdown"

Rade Krunić: Povratak otpisanog

Adnan Terzić: Ispunjava obećanja

Ko preživi, glasat će

Miralem Pjanić: Zauzeo svoju poziciju

Vakcina za ekonomiju

Anela Zorlak: Naučnica iz budućnosti

Država uspavana

Badr Hari: Ništa od povratka

Litar benzina

Almedin Ajanović: Američki policajac s bosanskim srcem

Vrijeme odgovornosti

Džasinda Ardern: Novi heroj ljevice

U raljama partokratije

Kolumne

Lisice i kokoši

Koliku cijenu ćemo platiti zbog straha od virusa, egoizma, tvrdoglavosti, želje za apsolutnom vlašću ili kombinacije svega navedenog?

Treba li nam "lockdown"

Rade Krunić: Povratak otpisanog

Adnan Terzić: Ispunjava obećanja

Ko preživi, glasat će

Miralem Pjanić: Zauzeo svoju poziciju

Vakcina za ekonomiju

Anela Zorlak: Naučnica iz budućnosti

Država uspavana

Badr Hari: Ništa od povratka

Litar benzina

Almedin Ajanović: Američki policajac s bosanskim srcem

Vrijeme odgovornosti

Džasinda Ardern: Novi heroj ljevice

U raljama partokratije