Već dijete od dvije godine može početi uživati u skijanju, međutim to je vrlo individualno, odnosno ovisi o tome koliko je dijete uopće zainteresirano za teške pancerice i skije. 
Nemojte forsirati dijete, pustite ga da uživa u snijegu i neka samo diktira tempo kada će i koliko dugo skijati. Najbolja opcija za to prvo skijanje su one plastične skije koje se vežu na čizme. Djeci daju osjećaj sigurnosti, a tim skijama ne mogu razviti veću brzinu da bi se povrijedili.
S tri godine dijete može obući svoje prve skije i prionuti na ozbiljnije treninge. Osnovno je da je dijete samostalno u kretanju u pravoj skijaškoj opremi (bez štapova, ali sa svom propisanom zaštitom u vidu kacige, naočala, kombinezona i rukavica), da stabilno stoji na skijama (pravim, najkraćim mogućim) i da samo ima veliku želju za boravkom na snijegu. 
Ako se odlučite za školu skijanja, važno je da je dijete upoznato s boravkom među ostalom djecom bez mame i tate (da je socijalizirano). Bitno je da poštuje autoritet učitelja na nivou dobrog kućnog odgoja. Jasno, potreban je velik trud učitelja skijanja te da imaju iskustva u radu s tako malom djecom. 
Dijete u takvom okruženju nije na prestrmoj padini, ne može razviti opasnu brzinu, stalno je pod nadzorom i ima svu potrebnu pomoć. Osim toga, dijete brzo uči gledajući drugu djecu i oponašajući ih. Poželjno je da škola ima svu potrebnu opremu za tako malu djecu. 
Dijete s navršenih pet godina može normalno učiti u školi skijanja te je spremno savladavati sve tehnike.

S koliko godina dijete treba započeti sa skijanjem

Roditeljima ništa nije važnije od dobrobiti djeteta, pogotovo kad ne mogu biti kod kuće sa njim. Ali, kada se mama vraća na posao pred njom je velika i značajna dilema - kome povjeriti dijete. 
Vrtić ili dadilja? Kada je dijete starije od tri godine, odluka je lakša, jer su tada maleni već spremni da uđu u svijet vrtića. 
Trogodišnjaci su spremni krenuti u život grupe i od vršnjaka uzeti ono što je najbolje. Za one mlađe od tri godine, najbolja opcija je ostanak uz osobu koja je o njima brinula i tokom prve godine života. Ukoliko ste pred dilemom, pročitajte razloge za vrtić i dadilju i protiv njih.
Vrtić
Za:
* Stalna briga je osigurana, neće se dogoditi da zbog bolesti nema ko preuzeti dijete.
* Jaslice su pod kontrolom inspekcija i zadovoljavaju standarde kada je u pitanju opremljenost, zdravstvena zaštita i ishrana, te sigurnosne mjere za boravak djece.
* Zapošljavaju stručno osoblje.
* Djeci nude velik broj edukativnih materijala i podsticaja
* Pružaju mnogo mogućnosti za socijalizaciju djeteta.
* Jeftinije su nego individualno čuvanje.
Protiv:
* U velikim mjestima teško je naći mjesto u vrtiću.
* Dijete je stalno izloženo grupi druge djece i veća je mogućnost zaraze. Činjenica je da je većina djece koja polaze jaslice češće bolesna nego djeca koja ostaju kod kuće.
* Promjene vaspitača mogu biti ozbiljan problem.
* U vrtiću je teško pratiti ritam svakog pojedinog djeteta, nameće im se rutina koja je već utvrđena (vrijeme jela, spavanja, izlazaka...).
* Radno vrijeme vrtića je striktno određeno i ako je i vaše radno vrijeme takvo onda sa tim nemate problema, ali ako je vaše radno vrijeme nedefinirano, onda ćete se bez dodatne pomoći teško uklopiti u ovaj sistem.
Dadilje 
Za:
* Dijete ostaje i boravi u svom domu, što najveći broj roditelja smatra idealnim.
* Moguće je naći osobu koja će brinuti o braći ili sestrama pa se oni neće odvajati.
* Rutine koje dijete ima mogu se upotpunosti poštovati (to je posebno važno kod male djece).
* Vrijeme čuvanja puno je fleksibilnije.
* Moguće je prepustiti brigu i o bolesnom djetetu.
* Lakše je nastaviti s ishranom na koju je dijete naviklo u porodici
Protiv:
* Teško je naći osobu od povjerenja.
* Dadilje rijetko imaju formalno obrazovanje za vaspitanje i obrazovanje male djece.
* Dijete nema mnogo prilika za druženje sa vršnjacima.
* Dijete nema priliku za igru u specifičnim, njemu prilagođenim prostorima i materijalima.
* U slučaju bolovanja ili puta dadilje ostajete bez nekoga ko će brinuti o djetetu.

Roditeljske dileme: Vrtić ili dadilja

Učestale prehlade tokom kasne jeseni i zime mnogi objašnjavaju padom vanjske temperature, ali stručnjaci kažu da je glavni razlog taj što djeca više borave u zatvorenim prostorima u kojima se virusi lako prenose. 
Prehladu uzrokuje čak 200 različitih virusa od kojih su najčešći rhino i adenovirusi. Prehlada obično traje sedam dana, a prati je blago povišena tjelesna temperatura. 
Međutim, postoji niz načina za ublažavanje simptoma prehlade, koja kod djece može biti vrlo neugodna. Prvo treba promijeniti režim ishrane i prilagoditi ga godišnjem dobu. 
Izbalansirana ishrana podrazumijeva ravnomjeran unos bjelančevina i ugljikohidrata. Važno je da namirnice sadrže aminokiselinu - cistein, koji pomaže organizmu da se odbrani od napada štetnih mikroba. Ona stvara zaštitni sloj na sluznici. Najviše cisteina sadrže - riba, žitarice, mliječni proizvodi i meso peradi. 
Za doručak je neophodno uzeti barem jedan mliječni proizvod, poput jogurta, pavlake ili sira. Oni sadrže bakterije koje povećavaju lokalni imunitet sluznice probavnog trakta. 
Zimi treba obratiti pažnju na namirnice koje sadrže vitamin C. Na prvom mjestu je kivi zatim, kiseli kupus, čaj od šipka, a tu su i ostali poznati agrumi, poput limuna ili narandže. Naravno, ove preporuke odnose se na djecu stariju od godine.
Međutim, ako preventiva ne donese rezultate, i do prehlade ipak dođe, djetetu dajte pileću supu koja ubrzava oporavak organizma, smanjuje procese upale u grlu i omekšava kašalj. Nemasno meso bogato bjelančevinama, također obezbjeđuje brzu obnovu imunoloških ćelija. 
U zimskom periodu, osim citrusnog voća, treba jesti i luk, cveklu i mrkvu. Ove namirnice sadrže i flavonoide koji imaju svoju važnu ulogu u metabolizmu.

Zdravo dijete: Pileća supa i voće tjeraju prehladu

Impulsivnoj djeci koja se čine pomalo nedisciplinirana potrebna je kvalitetna komunikacija i što jasnija uputstva - jednostavna, sažeta i konzistentna. 
Ne možete očekivati od djeteta da se samo od sebe disciplinira - na taj ćete način samo završiti u konfliktu sa njim, a to nimalo ne popravlja situaciju. Negativno formulirane poruke kao što je: "Nemoj ostavljati igračke svuda po stanu" imaju malo efekta - koristite pozitivna uputstva kao što je: "Pospremi igračke". 
Bitno je da dijete zna pravila i način na koji može da ih slijedi. Ako je dijete naviklo da ne sluša, roditelji mogu pokušati nešto od navedenog da bi se uvjerili da dijete čuje sva uputstva i poruke koje mu upućujete: 
1. Gledajte dijete u oči. 
2. Držite ruke na ramenima djeteta dok mu govorite šta očekujete od njega. 
3. Govorite smirenim, ali i odlučnim glasom. 
4. Navedite razlog zbog kojeg želite da napravi to što mu govorite. 
5. Prigovaranje, odsutno mumljanje, vikanje i nadglasavanje televizije neće imati gotovo nikakav utjecaj. 
6. Zatražite od djeteta da vam ponovi šta želite da učini.

Odgoj djece: Roditelj treba imati smiren ton i direktan pogled

U četvrtom mjesecu trudnoće započinje formiranje kukova djeteta. U posljednjem mjesecu razvoja ploda u maternici, zglob sa svim elementima i mišićima kompletno je razvijen. 
Na rođenju neonatolog pregledom utvrđuje stanje kukova novorođenčeta. Rizične grupe djece kod kojih se češće dešavaju deformiteti kukova su djeca čiji su roditelji imali isti problem (nasljedni faktor). Karlični položaj bebe predisponirajući je faktor razvoja poremećaja kuka. 
Ugroženi prvorođeni
Prvorođena djeca ugroženija su u odnosu na ostale. Smanjena količina plodove vode također utiče na učestalost ove pojave. Nakon rođenja, na razvojni poremećaj kukova utječe i način povijanja djeteta.
Donedavno se za promjene na kukovima kod djece koristio termin "iščašeni kukovi". Danas se koristi termin razvojni poremećaj kukova, jer se time naglašava biološka priroda deformiteta i ističe njegova dinamika. Ovim terminom obuhvataju se sva stanja kod kojih glava butne kosti nije u normalnom odnosu s čašicom, kao iščašenje, djelimično iščašenje ili nestabilan kuk.
Poremećaj je moguće dijagnosticirati ultrazvukom, mada liječnički pregled uvijek prethodi drugim metodama. Ultrazvučni pregled kukova spada u metode s najmanje štetnih efekata u dijagnostici razvojnog poremećaja kuka. 
Prvi ultrazvučni pregled treba obaviti u drugom mjesecu života bebe, kada će liječnik - ortoped posavjetovati roditelje o daljnjem ponašanju i načinu previjanja bebe. Po potrebi, dobro je napraviti još jedan kontrolni pregled nakon četvrtog mjeseca. 
Za najbolje rezultate
Rano prepoznavanje i rano liječenje razvojnog poremećaja kuka uslov je za postizanje najboljih mogućih rezultata. Ukoliko se poremećaj otkrije rano, terapija je neoperativna, a primjenjuju se različite metode liječenja, ovisno koliko je dijete staro i koji je oblik poremećaja prisutan.
Provodi se i preventivno liječenje sve djece, i one bez manifestnog poremećaja, širokim povijanjem i izvođenjem abdukcionih vježbi pri svakom povijanju. 
Značaj povijanja
Pravilno povijanje mora osigurati takav položaj da noge budu lako razmaknute i savijene u kukovima, pri čemu su natkoljenice slobodne.

Zdrava beba: Obavezan ultrazvuk kukova

Svijet je opasno mjesto, a većina roditelja nema crni pojas u karateu te mnogi nisu stručnjaci za odbrambene metode. Svejedno, obaveza im je pripremiti djecu na potencijalne opasnosti koje se kriju van njihovog doma. Također, jedna nova sfera opasnosti koja vreba jeste i sam internet te raznorazni „bolesnici“ koji se kriju s druge strane ekrana.
Roditelj mora znati osnove kako se odbraniti. Također, mora znati objasniti djetetu neke osnove te odbrane: 
1. Recite djeci da ne trebaju pričati sa strancima, a naučite ih i da prepoznaju loše osobe, odnosno osobe koje žele naudi.
Primjer: Jesti li rekli da odrasli stranci nikad ne traže pomoć od djeteta. Ukoliko naiđu na osobu koju ne poznaju, a koja traži pomoć od djeteta, ono mora znati da je u potencijalnoj opasnosti. Naravno, ukoliko je odrasla osoba unesrećena i stvarno treba pomoć, dijete bi trebalo znati pronaći nekoga ko može pružiti pomoć osobi.
2. Zna li vaše dijete kako napraviti scenu ukoliko je napadnuto? Zna li vikati, vrištati, udarati nogama, gristi na bolna mjesta?
3. Jeste li sigurni da dijete zna da se vi nećete ljutiti na njega ukoliko počne vikati: "Makni se od mene!" kad se osjeti ugroženo?
4. Je li vaše dijete svjesno da ostala djeca mogu biti agresivna? Zlostavljanje djece od strane druge djece najčešća je forma zlostavljanja. Djeca koja su bila zlostavljana od strane odraslih osoba vrlo često prelaze iz žrtve u zlostavljača.
5. Zna li vaše dijete slušati onaj unutrašnji glas koji govori da nešto nije uredu i da se makne što prije?
6. Ukoliko neki član porodice ili porodični prijatelj dira dijete po određenim mjestima, zna li ono da mora jasno i glasno pričati o tome? 
Može li vaše dijete pričati o takvim stvarima s vama? Zna li vaše dijete da ćete radije imati neugodan nesporazum s odraslom osobom nego da se ono osjeća neugodno u društvu te osobe? 
7. Ukoliko se vaše dijete odvoji od vas, zna li ono da mora potrčati do prvog roditelja sa djetetom i tražiti od njega pomoć?
Evo još nekoliko preporuka:
* Aktivno razgovarajte sa svojom djecom o sigurnosti. 
* Neka djeca nauče glasno izgovarati "NE". 
* Izgradite povjerenje između vas i djece, neka se osjećaju sigurno u vašoj blizini. 
* Budite njegov advokat, to znači imajte otvorene oči i slušajte dobro sve potencijalne opasnosti vašeg djeteta. 
* Slušajte svoj unutrašnji glas kada se susrećete sa potencijalnom opasnošću. Mnogo puta je dokazano da ljudi koji su doživjeli neku opasnost ili nesreću sa svojim djetetom, uvijek spomenu neki unutrašnji glas koji ih je upućivao. Da su ga barem slušali! 
Ne dozvolite da vas vrijeme pregazi. Prije tridesetak godina šetnja gradom iz škole, odlazak u park na igru i samo vožnja biciklom po ulici nisu bili opasni za djecu. Ali danas jesu.
Pripremiti djecu na nešto što vjerovatno neće doživjeti smatrajte srećom i darom. Način na koji možete pripremiti dijete na potencijalne opasnosti van kuće vrlo je jednostavan. Najbolja linija obrane je edukacija i informiranje.
Šta mora znati dijete od četiri godine
Kad dijete napuni četiri godine treba naučiti neke osnovne informacije koje ga mogu spasiti:
* Svoje punom ime i prezime; 
* Adresu stanovanja; 
* Telefonski broj ili broj mobitela oba roditelja.

Roditelji, vaša je obaveza da zaštitite dijete

Mnogo je uzroka nastanka oštećenja sluha, govora i jezika kod djece. Oni mogu djelovati tokom trudnoće, porođaja, neposredno nakon porođaja te u ranom i kasnijem periodu razvoja djeteta. 
Također, važan faktor rizika je i porodično naslijeđe, odnnosno genetika. Prema nekim studijama, roditelji (43 posto majke i 78 posto očevi) djece s patologijom sluha, govora i jezika ispoljavali su u djetinjstvu ili odraslom dobu neki od oblika poremećaja verbalne komunikacije. 
Najugroženija su djeca s urođenim oštećenjem sluha ili oštećenjima koja nastaju tokom prve godina života, ali i djeca u periodu ranog razvoja govora, odnosno prije usvajanja govorne komunikacije. Oštećenost sluha u ranom uzrastu onemogućava spontani razvoj govora i jezika.
Rizici u trudnoći 
Faktori koji se odnose na trudnicu i na plod su: rubeola i druge virusne infekcije majke, upotreba lijekova koji oštećuju uho u trudnoći, hronična i infektivna oboljenja majke i djeteta, neslaganje Rh faktora majke i djeteta, toksoplazmoza i trovanja majke. 
Tokom poroda sluh mogu oštetiti gušenje, hipoksično-ishemična stanja, povećan bilirubin u krvi djeteta, ocjena na Appgar testu ispod devet, respiratorni sindrom, prijevremeni porođaj, niska tjelesna težina na rođenju i moždano krvarenje. 
Nakon porođaja 
Asfikcija novorođenčeta je akutno kliničko stanje s odsutnim ili smanjenim disajnim pokretima, jedva čujnom poremećenom srčanom ritmu, blijedom hladnom kožom bez refleksnog odgovora. Nastaje obično tokom porođaja i posljedica je prekida snabdijevanja fetusa kisikom. 
Hipoksično-ishemična stanja novorođenčeta glavni su uzrok neurološkog oštećenja, koje se otkriva tokom razvojnog doba, uz visok rizik za pojavu nerazvijenog govora, deficita sluha i verbalne pažnje. Visoka koncentracija bilirubina u krvi smanjuje iskorištavanje kisika u nervnim ćelijama, što dovodi do oštećenja centralnog nervnog sistema s utjecajem na razvoj govora i jezika. 
Kakve posledice po zdravlje će imati, ovisi o koncentraciji bilirubina u krvi ploda, gestacionoj starosti novorođenčeta, kao i dužini perioda tokom kojeg je bilirubin povišen. 
Najčešći uzroci
Gubitak sluha i otežan govorni razvoj najčešće uzrokuju česte i neadekvatno liječene upale srednjeg uha, uvećan treći krajnik, visoke temperature (više od 39), česte infekcije respiratornih organa, encefalitis (upala mozga), meningitis (upala moždanih opni), febrilne konvulzije, lijekovi koji oštećuju uho i povrede glave. 
Utvrđeno je da se posljedice djelovanja pojedinih rizičnih faktora nastalih na rođenju ili neposredno nakon porođaja ispoljavaju tek u kasnijem uzrastu, počev od perioda progovaranja pa do predškolskog uzrasta ili ranog školskog uzrasta. 
Važan je i utjecaj sredine i način na koji ona djeluje na dijete i razvoj njegovog govora od momenta rođenja. Negativan utjecaj okruženja ogleda se u nedovoljnom podsticaju razvoja govora, neadekvatnom govornom uzoru, vremenu koje djeca provode gledajući TV ili se igrajući na kompjuteru, zanemarivanju razgovora s djetetom, čitanja i pričanja priča te uvođenja stranog jezika prije savladavanja maternjeg. 
Zato je važno da roditelji na vrijeme prepoznaju sve rizične faktore kojima je izloženo njihovo dijete te da na vrijeme potraže adekvatnu stručnu pomoć, u prvom slučaju pomoć logopeda.
VAŽNO 
* Dijete može imati upalu uha koja nije praćena bolom, a koja može biti uzrok teškog oštećenja sluha. 
* Obuka roditelja kod stručnjaka za praćenje i ranu stimulaciju razvoja sluha, govora i jezika vrlo je važna.

Zdravo dijete: Česte upale uha - treba provjeriti sluh

Imunološki sistem prvo se povezuje s odbranom organizma od infekcije, što je njegov najvažniji zadatak. Međutim, uloga imunološkog sistema je mnogo šira. On štiti organizam, ne samo od mikroorganizama, nego i od prodora svih stranih ćelija ili njihovih dijelova u tijelo i stranih materija biološkog porijekla, kao što su otrovi ili toksini.
Imunitet može biti prirodni i stečeni. Prirodni postoji kod djeteta prije i neovisno o prethodnom kontaktu s nekim antigenom - to je genetski određena otpornost organizma na infekcije i ovisi od oba roditelja. 
Stečeni imunitet nastaje tek nakon kontakta s određenim antigenom, specifično je usmjeren na taj antigen i pojačava se nakon ponovljenih susreta s istim antigenom.
Kako se organizam brani 
Kada mikroorganizmi uđu u organizam, dočeka ih imunološki sistem koji ih nizom složenih reakcija razgrađuje i usmrćuje. Hoće li se dijete razboljeti od neke bolesti, ovisi o jačini uzročnika bolesti i odbrambenih snaga djeteta, odnosno njegovog imunološkog sistema. 
To je razlog zašto jedan te isti virus ili bakterija kod jednog djeteta izaziva vrlo burnu reakciju, a kod drugog njihovo prisustvo može proći nezapaženo. Ne postoji dvoje djece s identičnim imunološkim sistemom, svako dijete reagira na drugi način.
Uloga infekcija 
Velika je zabluda da dijete koje tokom godine ima više infekcija ima oslabljen imunitet. Dijete u prvim godinama života ima pojačanu osjetljivost na infekcije, zato što se prvi put susreće s brojnim mikroorganizmima, a faza formiranja vlastitog imuniteta još nije završena. 
Infekcija može biti samo znak da se dijete upoznaje s određenim mikroorganizmom kako bi stvorilo antitijela za neki drugi ponovni susret. Ima djece koja, iako dolaze u dodir s određenim mikroorganizmima, nemaju nikakvu reakciju, ali to ne znači da njihov imunološki sistem to negdje nije "zabilježio". 
Dakle, postoje individualne razlike u reakciji svakog djeteta, ovisno o tome kakav je imunološki sistem naslijedilo i koliko je samo tokom života u njemu i dogradilo.
Tokom života stječe se sve veće imunološko iskustvo, imunološki sistem se mijenja, razvija, sazrijeva, jača i stvara antitijela za kasnija životna razdoblja.
Roditeljske zablude
U izgradnji imuniteta kod djece veliku ulogu mogu imati i roditelji. Zabrinuti roditelji koji panično čiste kuću kako bi uništili sve bakterije i spriječili da se njihova djeca razbole, potpuno sterilnim uslovima sprečavaju razvoj imuniteta kod djece i time onemogućavaju borbu s mogućim infekcijama. 
Zato se roditeljima preporučuje da nađu ravnotežu između opsesivnog i nužnog čišćenja, da svoju djecu ohrabruju u igranju napolju i s drugom djecom. Držanje djece pod "staklenim zvonom", bez ikakvog kontakta s uzročnicima bolesti, negativno utječe na razvoj imuniteta.

Zdravo dijete: Nije život pod staklenim zvonom

Realno je očekivati da će vas beba nekad i neprijatno iznenaditi. Naravno, bit će to najteže kada vam se učini da je bolesna. Ali, većina tih promjena je bezopasna i ne trebate odmah paničiti. 
Promjene na koži
Ima nekoliko blagih vrsta osipa, koji se javljaju prvih mjeseci života djeteta. Najčešći su:
* Sitne i sjajne bijele bubuljice, koje nisu okružene crvenilom. One ne zahtijevaju liječenje, već samo redovno kupanje, jer vremenom iščeznu same od sebe;
* Grupice malih crvenih mrlja na obrazima. Ne treba ih liječiti, same nestanu;
* Ojed koji se javlja kod djece osjetljive kože ili kao posljedica nedovoljne higijene. Javlja se crvenilo, pa i ljuštenje površinskog dijela kože, najčešće na guzi ili oko genitalija. Ojed možete spriječiti redovnim pranjem, kupanjem, presvlačenjem i mazanjem kože kremom za bebe.
Ako se ojed pojavi, važno je da pri svakom presvalačenju toplom vodom operete dijete i dobro posušite ojedenu kožu. 
* Gnojni mjehurići po koži mogu se vidjeti prvih dana po izlasku iz porodilišta. To je znak infekcije i potreban je savjet liječnika.
Vlaženje pupka
Često se dešava da pupčana rana vlaži ili krvari. U tom slučaju obratite se ljekaru.
Tjemenjača
Nekad se na kosmatom dijelu glave stvaraju naslage, najčešće zbog nedovoljnog pranja kose sapunom i zbog neupotrebljavanja četke ili češlja. Ako je tjemenjača već stvorena, taj dio glave uvečer namažite dječijim uljem, stavite kapicu, a ujutru operite kosu mlakom vodom i nježnim šamponom. 
Dobro prosušite kosu, uz blago trljanje pelenom i češljanje gustim češljem, čiji zupci nisu oštri. Češljajte potezima od naprijed ka pozadi pažljivo, da ne povrijedite kožu. Ako se tjemenjača odmah ne skine, postupak ponoviti nekoliko puta.
Sor
Ova blaga gljivična infekcija usta izgleda kao da su se krpice mlijeka zalijepile na usne, sluznicu obraza, jezik i nepce dojenčeta. Ako se uklone nasilno, ispod njih će sluznica biti crvena, otečena i krvarit će, naročito pri sisanju. Zato se obratite liječniku, koji će vas uputiti čime i kako možete uklonit sor. 
Grčevi u stomaku 
Novorođenče koje hlapljivo sisa, pored mlijeka, proguta i dosta vazduha. Izvjesna količina vazduha prođe u crijeva, zbog čega mogu nastati bolovi u stomaku, koje dijete izražava plačem. Zato uvijek nakon podoja dijete treba uspraviti da izbaci višak vazduha iz želuca (da podrigne). 
Bljuckanje
Novorođenčad često ''bljuckaju''. Ovo se dešava kada dijete ne izbaci progutani vazduh. Međutim, ako dijete povraća nakon svakog obroka, ne napreduje ili gubi u težini, ili povraća u mlazu, obavezno se obaratite pedijatru.
Stolica
Novorođenče ima i do šest stolica dnevno i one su zlatno-žute boje. Neka novorođenčad, prvenstveno na prirodnoj ishrani, imaju stolicu nakon svakog obroka. Ako ne gube u težini, na ovo ne treba obraćati pažnju. Ako dojenče ima zastoj stolice duže od tri dana, tražite savjet liječnika.
Ukoliko dojenče odjednom dobije proljev, radi se o oboljenju crijeva. U tom slučaju obavezno odvedite dijete ljekaru.

Čime vas vaša beba može neprijatno iznenaditi

Mnoga djeca danas nisu sposobna sjediti na miru, što je poremećaj koji sam po sebi ne bi trebao suviše uznemirivati. Ali, uz to najčešće ide i manjak pažnje, razdražljivost, nizak prag tolerancije na frustraciju, nedostatak smisla za red, često laganje, izražena sklonost alergijama. 
Često je nemoguće sa sigurnošću razabrati jesu li te pojave uzroci, posljedice ili samo popratni simptomi nesposobnosti sjedenja na miru.
Ipak, te pojave postoje i da mogu stvarati ozbiljne probleme samome djetetu, roditeljima i nastavnicima, a često se pojavljuju uporedo s poremećajima u učenju. 
Kod takvog gomilanja poremećaja govori se o hiperkinetičkom sindromu (HKS), kod kojeg je u svakom slučaju posrijedi stepen bolesti, a u najmanju ruku teške hendikepiranosti. 
Poremećaj se manifestira kao hipoativnost (regresivan, depresivan, introvertan) ili kao hiperaktivnost (agresivan, ekstrovertan). Dok roditelji muku muče i brinu kako smiriti hiperaktivno dijete, hipoaktivnost često ni ne primjećuju. 
Šta je hipoaktivnost 
Obično se ovaj sindrom ne prepoznaje kod djece, pa je zanemaren, smatra Friedrich Klammrodt u svojoj knjizi "Prehrana i poremećaji u ponašanju" . Takva djeca, najčešće djevojčice, na prvi pogled su mirna i uravnotežena. 
Međutim, ona su zapravo plašljiva, u svojoj nutrini veoma nemirna i krajnje neusredotočena. Pored njih sve prolazi, plaše se druge djece, često plaču i autsajderi su. 
Šta je hiperaktivost 
Djeca sa sindrom hiperaktivnosti izazivaju pažnju okoline svojim ponašanjem. Glavna obilježja hiperaktivnosti dobro su poznata i većini laika, jer se kod takve djece odmah zapaža nemir. 
Ona su sklona ometanju, često se svađaju i tuku, a ako su izrazito agresivna i bijesna, druga ih djeca izbjegavaju. Čak i njihovi roditelji postaju autsajderi, jer se sa svojim djetetom više ne mogu nigdje pojaviti i još slušaju primjedbe da ne znaju odgojiti dijete. 
Većina hiperaktivaca, iako je krajnje nervozna, ipak zna biti miroljubiva. 
Šta uraditi 
Vrlo je opasno poremećaje u ponašanju suzbijati strogim kaznama ili sličnim mjerama. Poremećaj se tako silom potiskuje prema unutra, a unutrašnja napetost i dalje raste. 
Ne može se, naravno, ni dopustiti djeci sa SSP-om da nekontrolirano daju oduška svom nemiru ili agresivnosti. 
Ako u početku ne uspijevamo ukloniti uzroke takvog ponašanja, moramo djeci postaviti jasne granice te im, što je najvažnije, ponuditi prilike i mogućnosti da zadovolje svoj nagomilani nagon za kretanjem i aktivnošću na neki društveno prihvatljiv način. 
Kod hipoaktivaca je malo teže, jer se njihovi problemi teže uočavaju. Svoju agresivnost ne usmjeravaju na vanjski svijet, već protiv samih sebe, a unutrašnje napetosti se tako samo povećavaju.
Simptomi hipoaktivne djece
Neupadljivo, naizgled vrlo mirno, plašljivo i plačljivo hipoaktivno dijete je u nutrini uskomešano i neusredotočeno. To je dijete autsajderskog ponašanja, nedruštveno, nizak mu je nivo samopouzdanja, ima velike poremećaje u učenju, a njegova potpuna rastrojenost je neobjašnjiva.
Simptomi hiperaktivne djece
Ova su djeca nemirna, nervozna, moraju sve dirati, govore bez prestanka, nemaju pažnje, sve započnu, a ništa ne dovrše. Nestrpljiva, nepredvidljiva, razdražljiva, puna su rušilačkog bijesa, ometaju i napadaju drugu djecu, teško podnose prijekore i razočaranja. To su nepristupačna djeca sklona naglim promjenama raspoloženja, pretjerano reagiraju na događaje, imaju teškoće u motorici, teško svladavaju gradivo, neoprezna su, neuredna i žale se na dosadu.

Kako prepoznati hiperaktivno dijete

Izbor igračaka za djecu do tri godine je ogroman. Dajemo vam nekoliko preporuka koje bi vam trebale pomoći da odaberete one koje su najbolje i najprikladnije za vaše dijete. 
Od rođenja do šest mjeseci 
U tom uzrastu dijete ne treba previše stimulirati igračkama, jer ga one brzo umaraju. Dok leži u krevetiću, dovoljno mu je dati neku mekanu, plišanu igračku te još jednu gumenu ili zvečku. 
* Napomena: Ako kupujete glodalicu, poželjno je da je u nekoj jarkoj boji, da se lako pere, lako drži u ruci i žvaće. 
Od šest mjeseci do godine
Beba neprestano hvata stvari, baca ih, trpa u usta... Potrebno joj je nešto što će zadovoljiti njenu ogromnu znatiželju. To je vrijeme za igračke kojima će se beba igrati dok vam sjedi u krilu, dok je u ogradici ili sjedi na podu. Najbolje je odabrati igračke jarkih boja, koje se mogu kretati, proizvoditi neki zvuk i kojima se lako rukuje. To je, također, vrijeme kada dijete treba imati i plišane igračke, knjižice od plastike ili kartona i igračke kojima će se igrati dok se kupa. 
* Napomena: Nabavite kutiju za igračke i kupujte kvalitetne igračke pošto će ih dijete dugo koristiti. 
Između prve i duge godine
Sasvim malo dijete sada je dječak ili djevojčica i ima neodoljivu potrebu da istražuje i eksperimentira. Pošto hoda i pošto su se njegove ručice izvještile, pred njime je čitav niz novih aktivnosti. Obradovat će se igračkama koje se vuku ili guraju, ali i kockama, uživat će u crtanju i bojenju (debele voštane bojice su u tom uzrastu mnogo bolje rješenje od drvenih ili vodenih). Ako odaberete muzičke igračke, provjerite dok ste još u prodavnici da li dobro funkcioniraju. 
* Napomena: Kupite telefon ili veliki kamion i nećete pogriješiti. Ne štedite na kvalitetu. 
Od druge do treće godine 
Dijete polako zaranja u svijet mašte koji je neograničen! To je vrijeme kada se satima može igrati garažom, farmom, kolekcijom automobila... Tada vrijedi kupiti kvalitetnu lutku, koja treba biti jednostavna i izdržljiva. Ne zaboravite ni slagalice, jednostavne društvene igre, materijal za umjetničko izražavanje (kolaž-papir, bojice...).
&nbsp;* Napomena: Ovo je uzrast kada dijete uživa u slušanju priča. Dakle, u njegovoj sobi obavezno treba biti mjesta i za neku slikovnicu i knjigu. 
VAŽNO 
Pristup sasvim male djece igračkama je instinktivan, čulan, originalan i efikasan, ali nije uvijek u skladu s uputstvom za upotrebu. To ne znači da ga trebate sputavatu - ono će samo otkriti kako se sve može igrati s nekom igarčkom. Tako će razvijati istraživački duh, koji je tako dragocjen za budućnost.

Vodič za kupovinu dječijih igračaka

Nagovorili su vas da krenete na dalje destinacije, bez obzira na to što imate malu bebu. Dobro razmislite je li to mudar postupak. A ako se ipak odlučite, evo nekoliko važnih informacija. 
Za početak, uvjerite se da je beba zdrava, pa je odvedite pedijatru, koji će vam dati zeleno svjetlo.
Šta ponijeti u avion
Uz sebe ćete, vjerovatno, imati kišobran kolica kako biste se lakše kretali po aerodromima. Pored toga, trebat će vam: 
* Pakiranje pelena; 
* Kese za prljave pelene;
* Vlažne maramice i krema;
* Flaša vode za piće; 
* Flašice i bebina kašikica; 
* Kutijica s adaptiranim mlijekom (ako beba ne doji) 
* Bebi obroci; 
* Pokrivač za bebu; 
* Presvlaka (po dvije stvari: majice, bodije, dukserice, trenirke, čarapice); 
* Omiljena igraška; 
Bol uha
Na put nikako ne biste trebali krenuti ako dijete trenutno ima infekciju uha, sinusa ili gornjih respiratornih puteva. Kada putujete avionom, pritisak se neprestano mijenja, posebno kada avion uzlijeće i slijeće, što, naravno, izaziva začepljenje uha ili čak i privremeni bol. 
Da biste to izbjegli, evo nekoliko prijedloga:
* Čak i ako samo dojite bebu, ponesite flašicu s vodom i kad god avion uzlijeće ili slijeće dajte bebi da povuče tečnost. Samo povlačenje iz flašice oslobodit će dijete bola i pritiska u srednjem uhu. 
* Ukoliko beba ili dijete koristi cuclu, potrudite se da je u tim trenucima drži u ustima.
* Ako je riječ o starijem djetetu, možete mu ponuditi žvakaću gumu ili bombonu.
Strpljenje i smirenost
Postoji jedno pravilo, kojeg biste se trebali pridržavati: beba ili malo dijete ne mogu se izviniti zbog svojih potreba i ponašanja putnicima u avionu, ali zato, vi ste tu da se izvinite kada treba. 
Postoje prigovori i žalbe ostalih putnika, ali ne na plakanje bebe i male djece tokom dužih letova, već na komfor njihovih roditelja. 
Ukoliko vaša beba plače, pronosajte je, zabavite je nekom igračkom, a putnicima se ljubazno izvinite. Ako vam i dalje budu prigovarali, podsjetite ih da i vaša beba ima pravo biti tu, podjednako kao i oni sami, ili im se, jednostavno, blago osmjehnite i recite: "Dajem sve od sebe".

Avantura u zraku s bebom: Savjeti za putovanje avionom

Već dijete od dvije godine može početi uživati u skijanju, međutim to je vrlo individualno i ovisi o djetetu. Provjerite je li dijete zainteresirano za teške pancerice i skije. 
Nemojte ga forsirati, pustite dijete da uživa u snijegu i neka samo diktira tempo kada će i koliko dugo "skijati". Najbolja opcija za to prvo skijanje su one plastične skije koje se vežu na bucčizme. Djeci daju osjećaj sigurnosti, na njima ne mogu razviti veću brzinu da bi se povrijedila.
S tri godine dijete može obući svoje prve skije i prionuti na "ozbiljnije treninge". Osnovno je da je dijete samostalno u kretanju u pravoj skijaškoj opremi (bez štapova, ali sa svom propisanom zaštitom u vidu kacige, naočala, kombinezona i rukavica), da stabilno stoji na skijama (pravim, najkraćim mogućim) i da samo ima veliku želju za boravkom na snijegu. 
Najbolja varijanta učenja skijanja su ski-škole. Ali, prije nego što upišete dijete, razgovarajte s njim i objasnite mu da to podrazumijeva boravak na planini bez mame i tate. 
Kažite mu da će biti okruženo svojim vršnjacima, a brigu o njemu vodit će učitelj skijanja. Dijete brzo uči gledajući drugu djecu i oponašajući ih. 
Dijete s navršenih pet godina može normalno učiti skijati u školi skijanja te je spremno savladavati sve tehnike. U toj dobi možete početi i razmišljati o učlanjivanju djeteta u ski-klub.
Važno
Pazite da je dijete adekvatno i slojevito obučeno. Nemojte pretjerivati s utopljavanjem, jer se djeca na snijegu cijelo vrijeme kreću.

Zimske radosti: Je li vrijeme da dijete stane na skije

Samo jedna dobra doza smijeha na dan liječi stres, depresiju, a ponekad i teže bolesti. No, smijemo se rijetko. Srećom, djeca su neiskvarena i na svoju okolinu najčešće reagiraju upravo smijehom. 
Poznata američka terapeutkinja Annette Goodheart kaže: „Djeca do četiri godine smiju se i 500 puta dnevno, dok se odrasli čovjek u prosjeku smije najviše 15 puta". 
Na temelju eksperimenata francuski liječnik Pierre Vachet zaključio je da smijeh stvara unutrašnju toplinu koja kisikom zasićuje sve ćelije tijela, ubrzava obnavljanje tkiva i pomaže u odbrani od mnogih infekcija. A, osim što je smijeh zdrav, neki stručnjaci tvrde da potiče i lučenje hormona rasta.
Veselje u trbuhu
Neonatolozi smatraju da se dijete počinje smijati ili osmjehivati još u majčinom trbuhu. Pojava osmijeha u prenatalno doba služi za učvršćivanje motorike. To, zapravo, znači da dijete trenira upotrebu mišića za osmijeh. To je automatska vježba i nema nikakve veze s onim što se događa oko njega. 
Dijete staro tek nekoliko sedmica često se osmjehuje u snu, ali to ne znači da ga neki prizor iz snova posebno raduje. Radi se samo o nastavku vježbe koju je započelo prije dolaska na svijet, ali oduševljenje kojim roditelji i porodica reagiraju na njegov osmijeh i prve grimase postaje osnova njegova intelektualnog i emotivnog rasta. 
Eksperimenti su pokazali da se dijete oko pete sedmice života smiješi kad vidi da mu se približava neko lice, pa čak i ako mu se pokaže model od kartona na kojem su samo nacrtane oči. Stručnjaci tvrde da dijete automatski reagira na takve poticaje, jer se radi o urođenim mehanizmima. 
Osmijeh zadovoljstva
Ako majka na djetetov osmijeh odgovori riječima koje iskazuju zadovoljstvo i nježnost, istovremeno doprinosi njegovom intelektualnom razvoju i pomaže mu shvatiti da se ispred njegovih očiju nalazi neko drugačiji od njega. 
U drugoj sedmici života dijete počinje osmijehom izražavati stanje ugode zbog zadovoljavanja osnovnih potreba. Počet će se osmjehivati i na vanjske poticaje ako odrasli budu ohrabrivali njegove prve osmijehe. Tada reagira na vanjske poticaja kao što su majčin glas, zvuk, pokreti i lica u njegovoj blizini. 
Pravo glasno smijanje nastupa u trećem mjesecu života, a oko petog mjeseca već razlikuje lica članova porodice i stranaca. 
Ko se kada smije
* Novorođenče još ne zna razliku između grimasa i normalnog izgleda, pa se zato smije svim našim izrazima, dok kod djeteta starog tri mjeseca to već nije slučaj. Ali, tek u dobi od osam mjeseci neće se osmjehivati osobama koje ne poznaje. 
* Po djetetovom smijehu može se lako procijeniti na kojoj je tački njegov intelektualni razvoj. Dijete od nekoliko mjeseci smije se kada mu roditelj sakrije neki predmet iza leđa i zatim mu ga pokaže. 
* Već s osam mjeseci počinje se nezaustavljivo smijati kad šuška vrećicom. Ipak, još ne zna da neki predmet ne nestaje zato što je skriven, niti da vrećica šušti ako je dira. To su za njega sve neočekivani događaji, pa ga zato nasmijavaju.
* Dvogodišnje dijete je upotpunosti vlasnik svoje sposobnosti smijanja, a to se najbolje vidi prema njegovom dobrom raspoloženju.

Djeca do četiri godine starosti smiju se i do 500 puta na dan

Različiti oblici nasilja postali su toliko prisutni u svakodnevnom životu da mnoga ponašanja više i ne tumačimo kao agresivna. Roditelji agresivna ponašanja djece shvataju kao problem tek ako ona pređu visoku granicu tolerancije i postanu društveno neprihvatljiva. 
Pojedini roditelji misle da je sasvim uredu, čak i poželjno, ako je njihovo dijete agresivno, a drugi bi željeli da kod svoje djece njeguju komunikaciju kao model rješavanja sukoba.
Šta izabrati od predstavljena dva modela ponašanja?
Prije svega, treba znati razlikovati agresivnost od uobičajenih faza razvoja djeteta. Dijete s nepunih godinu dana baca igračke svuda oko sebe, dijete između druge i treće godine zna da određene riječi izazivaju različite reakcije odraslih i uspijeva isprovocirati svoje roditelje korištenjem upravo tih riječi. To nije agresija, već "igra" uobičajena za ovaj uzrast. 
Međutim, već u predškolskom dobu mnoga djeca prolaze kroz različite faze bijesa ili agresije. Bacaju se na pod u prodavnici ako nećete nešto da im kupite, dobiju napad plača ili vrištanja kad god im nešto odbijete. 
Već će četverogodišnje dijete iz iskustva znati da ćete vi kad-tad popustiti ukoliko ostane uporno. Kada jednom popustite, slične napade možete očekivati često. 
Kod većine djece rezultate daje jednostavno ignoriranje takvog ponašanja. Vikom i fizičkim kažnjavanjem dodatno produbljujete nerazumijevanje između vas i djeteta. A šta još možete pokušati? 
1 Vježbajte s djetetom koncentraciju - slažite puzzle ili se igrajte plastelinom.
2 Timski sportovi omogućit će djetetu da se fizički isprazni, ali i da vježba socijalnu komunikaciju s vršnjacima.
3 Ograničite gledanje TV-a, jer je često sadržaj koji dijete vidi na TV-u glavni okidač agresivnosti.
4 Budite dobar primjer. Rješavajte konflikte razgovorom.
5 Dajte djetetu male zadatke da bi se osjećalo važnim i korisnim.
6 Nemojte nikada zahtijevati bezuslovnu poslušnost. Osjećanje da smije slobodno izraziti svoje mišljenje ključno je za razvoj pozitivne slike o sebi.
7 Pohvalite dijete svaki put kada vas umjesto na agresivan način pokuša u nešto ubijediti objašnjenjima. Kada vidite da je nervozno, da se pokušava izboriti samo sa sobom, da mu je zbog nečega teško, porazgovarajte s njim, dajte mu podršku, zagrlite ga.
Možda na prvi pogled djeluje čudno, ali je činjenica da agresivci imaju malo samopouzdanja. Ukoliko je vaše dijete agresivno prema drugima, najgore što možete učiniti jeste da negirate problem i vjerujete kako su sva djeca takva. 
VAŽNO 
Ne zaboravite da se djeca ne rađaju kao agresivna, sebična, razmažena. Ona takva postaju. Ponekad tu agresiju pojačavaju vršnjaci, a ponekad roditelji. 
Zato i jeste neophodno da vaš odnos sa djetetom bude zasnovan na povjerenju i razumijevanju, da svoje dijete poznajete i imate stalan uvid u njegova interesovanja, potrebe, njegovo okruženje.

Kako smiriti agresivno dijete

Djeca koja pate od hiperaktivnosti imat će još veće probleme ako redovno konzumiraju slatkiše, kolače i zaslađena gazirana pića. 
Naučnici su zaključili da šećeri i hemikalije, odnosno aditivi, koji se dodaju u hranu i pića mogu naštetiti djeci. Provedena je studija na 300 mališana i zaključeno da sporni aditivi utječu na ponašanje djece. 
Šećer posebno utječe na djecu koja su hiperaktivna. Takva djeca vrlo se brzo razigraju, imaju ogromnu količinu energije i teško se koncentriraju na jednu stvar. Ovaj problem zna stvarati velike teškiće kada djeca krenu u školu. 
Istraživanje je potvrdilo da manji unos šećera smanjuje znakove hiperaktivnosti. Radi se o istraživanju koje je jedno od prvih što se bavi utjecajem aditiva iz hrane na dječije ponašanje i zdravlje. 
Ali, druga grupa naučnika tvrdi da aditivi neće pogoršati hiperaktivnost u odnosu na prvu, ali će dugoročno stvoriti veći problem.

S koliko godina dijete treba započeti sa skijanjem

Roditeljske dileme: Vrtić ili dadilja

Zdravo dijete: Pileća supa i voće tjeraju prehladu

Odgoj djece: Roditelj treba imati smiren ton i direktan pogled

Zdrava beba: Obavezan ultrazvuk kukova

Roditelji, vaša je obaveza da zaštitite dijete

Zdravo dijete: Česte upale uha - treba provjeriti sluh

Zdravo dijete: Nije život pod staklenim zvonom

Čime vas vaša beba može neprijatno iznenaditi

Kako prepoznati hiperaktivno dijete

Vodič za kupovinu dječijih igračaka

Avantura u zraku s bebom: Savjeti za putovanje avionom

Zimske radosti: Je li vrijeme da dijete stane na skije

Djeca do četiri godine starosti smiju se i do 500 puta na dan

Kako smiriti agresivno dijete

Povećavaju li slatkiši hiperaktivnost

Naša tema

S koliko godina dijete treba započeti sa skijanjem

Roditeljske dileme: Vrtić ili dadilja

Zdravo dijete: Pileća supa i voće tjeraju prehladu

Odgoj djece: Roditelj treba imati smiren ton i direktan pogled

Zdrava beba: Obavezan ultrazvuk kukova

Roditelji, vaša je obaveza da zaštitite dijete

Zdravo dijete: Česte upale uha - treba provjeriti sluh

Zdravo dijete: Nije život pod staklenim zvonom

Čime vas vaša beba može neprijatno iznenaditi

Kako prepoznati hiperaktivno dijete

Vodič za kupovinu dječijih igračaka

Avantura u zraku s bebom: Savjeti za putovanje avionom

Zimske radosti: Je li vrijeme da dijete stane na skije

Djeca do četiri godine starosti smiju se i do 500 puta na dan

Kako smiriti agresivno dijete

Povećavaju li slatkiši hiperaktivnost