Svaki roditelj misli da je njegovo dijete posebno i darovito. Neki se hvale kako je njihov mališan rano prohodao, drugi kako je njihovo dijete rano progovorilo, rano naučiolo da čita ili kako kćerka predivno pjeva.&nbsp;&nbsp; Dijete može biti talentirano u jednoj ili više oblasti. Jedna od zabluda je da talentirano dijete mora biti uspješno u svemu. Tako, ako pokazuje sklonost za matematiku, ne mora biti stručnjak za jezike.
Nadarena djeca su i dalje djeca i ne moraju biti savršena. Nadarenost ne podrazumijeva uvijek i odgovornost, urednost, uglađeno ponašanje i slično.
U predškolskom uzrastu se za samo vrlo mali broj djece može govoriti o talentiranosti u punom smislu te riječi. Primjerenije je govoriti o potencijalnoj talentiranosti. Takvi maleni su u mnogim aktivnostima bolji od svojih vršnjaka, neke sposobnosti se kod njih pojavljuju ranije nego u ostalim uzrastima, pa su radoznalija, bolje povezuju stvari i pojmove, pokretljivija su i slično. Neki od pokazatelja nadarenosti u predškolskom uzrastu su: 
Ako dijete ranije prohoda i progovori ili pokazuje rano zanimanje za slova, pojam broja i vremena, brzo uči pjesmice i recitacije, znatiželjno je, može strpljivo da sasluša dugu priču, ima izražen smisao za humor, razumije uzrok i posljedicu, odgovara na pitanja i izvršava složene zadatke prije druge djece istog uzrasta.
Za darovitost su potrebne i biološke predispozicije, ali da bi se naslijeđeni potencijali razvili, vrlo je bitan i utjecaj okoline. Roditelji trebaju omogućiti djetetu da razvije pozitivnu sliku o sebi, pružiti mu priliku da se samostalno koristi svojim sposobnostima, vještinama i znanjima.
Talentirana djeca su znatiželjna i tu ih ne treba sputavati. Roditelj treba i sam modelirati ponašanje koje želi da razvije kod djeteta, pa je korisno da vas ono vidi kako čitate knjige i bavite se drugim zanimljivim i kreativnim aktivnostima.
Svakako im treba pružititi i okolinu bogatu interesantnim sadržajima u kojoj će moći izraziti svoje potencijale. Roditelji nikako ne bi trebali forsirati dijete, odnosno pokazivati prevelika očekivanja od njega. To može samo negativno utjecati na njegovu motivaciju.

Nadarena djeca su i dalje djeca i ne moraju biti savršena

Talentirana djeca su znatiželjna i tu ih ne treba sputavati

Kako prepoznati darovito dijete

Pravilno i zdravo stopalo omogućava nesmetano stajanje i hodanje, a samim tim, normalan fizički i psihički razvoj djeteta. Ravni tabani kod djece su tjelesna mana koja se može ispraviti ako se na vrijeme preduzmu odgovarajuće mjere.&nbsp;&nbsp;
Stopalo je sastavljeno od više kostiju koje su povezane zglobnim vezama i mišićima. Svod stopala održava se snagom tih mišića. Ukoliko su mišići dobri, stopalo će biti pravilno, a ukoliko su mišići slabi dolazi do spuštanja svoda stopala i ono postaje ravno.&nbsp;&nbsp; 
Ravno stopalo nastaje ako popusti snaga mišića potkoljenice i stopala, a poveća se tjelesna težina. Spuštanje svoda stopala zbog bolova i smetnji još više sprečava aktivnost djeteta, a mišići i dalje slabe. Razvojem djeteta povećava se težina tijela, što još više pogoršava stanje svoda stopala. 
Dijete s ravnim tabanima ne može dugo hodati i obično se prije spavanja žali na umor i bolove u potkoljenicama, hod mu je trapav, a ako se tabani ovlaže, na podlozi ostaje trag čitavog stopala, a ne samo gazeće površine. 
Kod djeteta do treće godine života, a naročito kod punije djece, svako stopalo izgleda ravno. To je normalna pojava koja se obično izgubi kada dijete napuni tri godine. 
Ako kod djeteta i nakon treće godine ostanu ravna stopala, treba obratiti više pažnje na njegov fizički razvoj i nastojati da što više vremena hoda u prirodi bosonogo ili u udobnoj obući. 
Dječije cipelice trebale bi imati elastičan i lako savitljiv đon, kako bi dijete osjetilo svaku neravninu tla po kome hoda. Prednji dio cipele mora biti dovoljno širok, kako bi se stopalo, a naročito prsti, pravilno razvijali. 
Potpetica ne smije preći visinu od dva do tri centimetra, kako bi oslonac težine tijela bio na cijelom stopalu, a ne samo na prednjem dijelu. U najvećem broju slučajeva u dječiju cipelu ne bi trebalo stavljati uložak. 
Ulošci samo vještački održavaju svod stopala i još više slabe mišiće. Česta je pojava da se po skidanju uložaka svod stopala još više spusti. Uložak u cipelu djeteta treba staviti samo onda kada drugi način liječenja ne dolazi u obzir ili kada je kasno za liječenje. 
Potrebno je voditi računa o tjelesnoj težini djeteta koja ne smije biti preko normale. Djetetu treba omogućiti što češći i što duži boravak u prirodi u što većoj aktivnosti, da hoda po kući boso ili u čarapicama. Tako će dijete ojačati, a samim tim ojačat će i mišići stopala. Ravna stopala postepeno će se ispravljati. 
Djeca kod koje se nakon treće godine života uoče spušteni tabani trebaju svakodnevno raditi vježbe koje se sastoje u hodanju na prstima, na petama i na vanjskoj ivici stopala. Jedna od vježbi je i da prstima nogu hvataju klikere ili maramicu koja je na podu. 
Ovakvim vježbama stopalo će se normalizirati već nakon nekoliko mjeseci. U slučaju da ove vježbe ne pomognu, treba odvesti dijete pedijatru i ortopedu.

Dijete s ravnim tabanima ne može dugo hodati i obično se prije spavanja žali na umor i bolove u potkoljenicama

Ravno stopalo nastaje ako popusti snaga mišića potkoljenice i stopala, a poveća se tjelesna težina

Kad su ravni mali tabani, evo šta treba raditi

Od trenutka rođenja djeca uče o svijetu, odnosima među ljudima i ulaze u tajne načina na koji funkcioniraju ljudi i stvari kojima su okruženi. Roditelji imaju ključnu ulogu u svim tim fazama razvoja i učenja. A sve, zapravo, počinje kroz igru. Napominjemo da sa igrom treba početi od prvog dana dolaska vaše bebe na svijet. Krenut ćemo redom, dakle od samog rođenja.&nbsp; Kako se možete igrati s bebom u ovoj prvoj fazi njenog razvoja? Vrlo jednostavno. Vi predstavljate bebinu najbolju igračku. Zapravo, svaka vaša reakcija, svaki vaš pokret je veoma bitan za njen ulazak u svijet igre, zabave i razvoja. 
Pričajte joj nježno i smireno. Pričajte joj šta radite - "sada ćemo promijeniti pelene" - recite joj koliko je volite - "ti si prava dobra beba".
Novorođenče u ovoj dobi ne shvata značenje riječi koje govorite, ali reagira na ton vašeg glasa. Iz vaših će riječi postepeno početi učiti njihovo značenje i tako polagano graditi svoje jezičke vještine.
Pjevušite joj i lagano se krećite u ritmu pjesme koju pjevate. Gledajte bebu ravno u oči i neka vas ona prati pogledom. Smijite se, pravite simpatične grimase i vidjet ćete kako će vas vremenom početi imitirati.
Stavite je na udobnu prostirku na pod kako bi mogla praviti slobodne kretnje nogama i rukama.
A šta je sa igračkama? Ne bacajte novac na mekane igračke. Bebe u ovoj dobi uživaju u jakim bojama i različitim oblicima. One također prepoznaju lica, slike na kojima su lica ljudi, reagiraju na ponavljanje pokreta i nešto jače ugodne tonove. 
Sa dva ili tri mjeseca beba već polagano stiče sposobnost držanja malih igračaka, može ih okretati i začuđeno posmatrai njihove oblike i boje. Zakačite na krevetac igračke koje se vrte i pri tome proizvode ugodne i lagane tonove. 
U ovoj fazi razvoja počinjete učiti bebu na koji način može utjecati na svijet koji je okružuje. Do šestog mjeseca beba stiče vještinu koordinacije pokreta ruka-oko tako da već sigurno može držati predmete i igračke i prinijeti ih ustima. Beba već uči kako se može prevrtati i na taj način doći do predmeta koji želi istražiti.&nbsp;&nbsp; Šta vi možete učiniti da potpomognete razvoj svog djeteta? Prije svega, vodite računa o tome kada je vaša beba spremna za igru. Beba uživa u "čavrljanju" s vama, stoga dok joj pričate, napravite kratku pauzu i dajte joj priliku da vam odgovori na svoj način, očaravajućim osmijehom ili gugutanjem. 
Dozvolite joj da prinese igračke ustima, naravno, pod uslovom da su bezopasne i da se ne može ozlijediti njima. Pri tome joj pričajte i igračke zovite njihovim pravim imenom - "Zar uho malog tedija nije prekrasno za sisanje? Baš je mekano i slatko!"
Vaša igra s bebom je i u ovoj fazi izuzetno važna, ali postepeno ćete se uvjeriti da to malo stvorenje sada već zna samo sebe zabaviti, barem nakratko, držeći u rukama nove i nepoznate predmete i istražujući ih.
Naravno, i dalje čavrljajte s bebom, jer je to veoma bitno za podsticanje govornih vještina. Stanite pred ogledalo s bebom i pojašnjavajte ko stoji ispred ogledala. Svaka beba uživa u ovome ali još uvijek nije svjesna da je u ogledalu njen i vaš lik. 
Budite posebno oprezni kada je riječ o igračkama koje joj dajete. Odstranite sve trakice, dugmiće i druge dijelove sa igračaka kojima bi beba mogla sama sebi naškoditi tokom igre. Ne zaboravite igrice sa vodom i balončićima za vrijeme kupanja.
Kada je vaša beba na podu, stavite igračke malo izvan njenog dometa, ona će sama pronaći način da se dokotrlja do njih. Ovo je period kada beba uživa u igračkama koje može sama držati i istraživati pomoću svojih vještina istraživanja prstićima i ustima. 
Posebno im se dopadaju igračke koje ispuštaju određene zvukove i tonove i koje su različitih oblika. Uživat će da ih bacaju i tražiti da im budu vraćene nebrojeno puta.
Sa godinu dana većina beba "je već na svojim nogama". No, ukoliko još nisu počele hodati, zasigurno već pužu ili se same podižu pridržavajući se za namještaj. 
Govorne i komunikacijske vještine djeteta se u ovoj fazi razvijaju nevjerovatnom brzinom, pa ćete primijetiti da već razumije određene riječi. Neka djeca u ovoj fazi već mogu izgovoriti nekoliko riječi, kao što su nezaobilazne prve riječi "mama" ili "pa pa". 
Upravo u ovoj dobi beba počinje shvatati da stvari i osobe postoje, čak i ako su u određenom trenutku izvan prostora u kojem beba boravi.
Kako vi možete podstaći pravilan razvoj djeteta? Prije svega, vodite računa o sigurnosti prostora u kojem taj mali istraživač demonstrira svoju novostečenu sposobnost kretanja i istraživanja svijeta koji ga okružuje. 
Dijete u ovoj fazi počinje učiti tajne svakodnevne porodične rutine. Tako naprimjer kada čuje ključ u bravi, beba zna da dolazi neko od omiljenih članova porodice. 
Vaša beba u ovoj fazi pamti i već sada zna kako vas natjerati da ponavljate stvari i pokrete u kojima uživa. Igrajte se skrivalica, učite je da se polagano penje uz stepenice. Stavite igračku ispred nje i to će je sigurno podstaći da dođe do nje. Naravno, budite uz bebu i čuvajte je. 
A koje igračke kupiti? Ovo je faza razvoja kada možete kupiti igračke koje će joj pomoći u razvoju nove vještine kretanja i otkrivanju novog i nepoznatog. Može to biti i stari telefon iz kojeg ste izvadili baterije. 
Ili, kupujte autiće koje će voziti po podu i tako usavršavati svoje kretanje. Nabavite kockice za gradnju kućica ili drugih oblika. Ne zaboravite lopte različitih veličina u kojima će beba istinski uživati.
Ovo je velika prekretnica u životu svakog djeteta. U ovoj fazi beba stiče gomilu novih vještina - hodanja, skakutanja, trčanja, počinje da priča i pjevuši. Priznat ćete - pravi mali genije, a napredak primjećujete skoro svakog dana.&nbsp;&nbsp; Kako vi možete podsticati razvoj djeteta u ovoj dobi? Naoružajte se strpljenjem, jer će malo čudesno biće pokušati na sve moguće načine postići ono što želi. Pored toga, njegove želje za spoznajom novog i nepoznatog dobijaju neslućene razmjere, te morate biti maksimalno pažljivi kada je u pitanju njegova sigurnost u igri.
Kupujte igračke koje se sastoje iz više dijelova i pomozite mu da ih rastavlja i sastavlja. Ovo je također najbolje vrijeme da ga naučite da nakon svake igre pokupi svoje igračke i ostavi ih na mjesto koje ste vi odredili.
Vodite posebno računa da sve električne uređaje, aparate, utičnice, zaštitite i da budu van domašaja djeteta. Djeca posebno uživaju u igri posuđem, priuštite im to zadovoljstvo, odvojite nelomivo posuđe i dajte mu da se igra.
I od pranja ruku napravite jednu vrstu zabave, dozvolite mu da se samo okuša u ovoj novoj vještini, ali nikada ga ne ostavljajte samo u kupaonici.
Napravite jednostavnu zabavu sa kartonskim kutijama koje vašem djetetu mogu poslužiti kao mali tunel. Uvjerit ćete se da svako dijete uživa u ovakvoj igri. Dozvolite mu da samo lijepi naljepnice na takve kartonske kutije. 
Djeca ove dobi imaju izgrađenu sposobnost da guraju predmete i stvari, da se penju i već su savladala i komplikovanije poteze kao što je igra sa nešto komplikovanijim igračkama i slagalicama prilagođenim za tu dob. 
Horizonti vašeg djeteta se počinju naglo širiti kada u njihov svijet uđu druga djeca i imaginarne igrice. Na koji način vi možete podstaći razvoj djeteta?&nbsp; Podstičite socijalizaciju djeteta i svakako mu omogućite da dio dana provede u igri sa drugom djecom. No, ukoliko se razočarate u tim svojim pokušajima, nije to razlog za zabrinutost. 
Mali dvogodišnjaci mogu vrlo često odbijati igru s drugom djecom i teško se prilagođavati i samoj pomisli da svoje igračke dijele sa drugom djecom. Nije rijetka ni pojava potpuno neopravdane agresivnosti u kontaktima sa drugom djecom. I to je normalno, mada ih pri tome morate upozoravati da ne smiju tući svoje drugare i morate ih u tome zaustaviti. 
Ovo je i dobro vrijeme da dijete povremeno uključujete u svoje redovne kućne aktivnosti. Neka vam recimo pomogne da sortirate oprano rublje. 
Dijete ove dobi uči blizu pedeset riječi mjesečno, tako da se ovaj period smatra izuzetno važnim u razvoju govornih vještina. Već može oponašati glasove životinja i pogađati kako se koja od njih oglašava. 
Dvogodišnjaci i trogodišnjaci uče i neke jednostavnije pjesmice, pa ne budite lijeni, naučite ih. Čitajte im, pri čitanju napravite stanku i dozvolite svom djetetu da kaže šta će se dalje događati u njegovoj omiljenoj priči.
Koje igračke kupiti dvogodišnjacima i trogodišnjacima? Neka to budu igračke koje će pomoći razvoj sposobnosti kontrole pokreta i koncentracije:
Kupite mu prvu tablu sa raznobojnim kredama, u tome će istinski uživati. Kupite mu i prve bojanke i bojice i odvojite vrijeme da bojite s njim, jer je to izvanredan način koji doprinosi razvoju niza vještina kod djeteta.
Zavirimo malo u tajne razvoja djeteta u ovoj dobi. To je vrijeme kada dijete već zna samo da se igra i kada uglavnom neće provjeravati da li ste vi u njegovoj blizini, njegova mašta sve više dolazi do izražaja i zahvaljujući tome samo će uživati u vlastito osmišljenim igrama.
Otkrit ćete da vaše dijete postaje sve svjesnije onoga šta djeca iz njegovog okruženja rade i samo će ih početi oponašati. Pokušat će se svakako uključiti u njihovu igru i biti povrijeđeno ukoliko ne naiđe na podršku. 
Studije su pokazale da u ovom stadiju djeca već počinju razlikovati igračke za djevojčice i dječake, pa čak i u onim porodicama u kojima roditelji na sve načine pokušavaju izbjeći ovakve stereotipe.
Šta vi možete učiniti da biste pospješili razvoj djeteta u ovoj fazi?
Omogućite svom djetetu da se igra različitim igračkama, neka se dječak igra lutkicama ukoliko uživa u tome, a nikako ne zabranjujte svojoj djevojčici da se igra autićima. 
Ovo je period kada su djeca izuzetno aktivna, te im stoga omogućite što više igre izvan kuće, jer će se već sada početi susretati sa izazovima velikog vanjskog svijeta.
Vaše dijete uživa u igri više nego ikada ranije. Kupite mu malu kuhinju, set za čaj, neka vam pripremi čaj, naravno, samo sa običnom hladnom vodom. Kupite mu i set alata, naravno prilagođen njegovom uzrastu. Igrajte se škole, odlaska u kupovinu, na posao, izlet i slično. Neka vam vaš mališan pomogne u pripremi pice, uživat će sigurno u tome.
Priznat ćete, nije riječ o prevelikim zahtjevima. Dakle, igrajte se sa svojom djecom i kroz igru ih uvodite u život.

Kroz igru djeca upoznaju svijet

Igre i igračke predstavljaju nezaobilazan put do razvoja zdrave i normalne ličnosti

Djeca od rođenja pokušavaju komunicirati sa svijetom i, naravno, prije svega s mamom i tatom. Da biste ga bolje razumjeli, pročitajte savjete britanskih stručnjaka koji će pomoći u uspostavljanju verbalne komunikacije:&nbsp;&nbsp; - Podstičite bebu da proizvodi glasove, tj. da proizvodi konsonante i vokale i da ih spaja, jer se tako dobija „m" i „a" - „ma"; „t" i „a" - „ta"; "p" i „a" - „pa"... 
- Oponašajte smijeh djeteta i izraze njegovog lica; 
-Učite ga oponašati - pljeskanje rukama, stiskanje usana kao da daje poljupce; 
- Pričajte s bebom dok je kupate, hranite i oblačite. Opisujte šta radite, kuda idete, šta ćete raditi kada dođete na to mjesto i koga i šta ćete vidjeti; 
- Učite dijete da prepoznaje boje - pokažite mu loptu i pritom kažite "ovo je lopta, lopta je žuta"; 
- Učite ga da prebroji neke stvari - "jedna kašika, dvije, tri, četiri"; 
- Koristite gestove kao da mašete „pa-pa"; 
- Podstičite onomatopeje, na primjer izgovorite „vau-vau" i pokažite sliku psa, „mijau" - pokažite sliku mačke..., tako radite na audio-vizuelnoj percepciji (glas - oko); 
- Čitajte djetetu. Ponekad čitanje samo opisuje slike koje se nalaze u knjizi (slikovnici), tako da te slike prate pisane riječi. Birajte knjige koje su pune boja, sa što većim slikama i koje nemaju puno detalja. Pitajte dijete „Šta je ovo?" pa ga podstičite da imenuje i pokazuje poznate stvari u knjizi.

Postoji niz jednostavnih aktivnosti kojima ćete pomoći djetetu da brže uspostavi verbalnu komunikaciju sa svojom okolinom

Želite li da vam dijete brzo progovori, obratite pažnju na ove savjete

Stalno upaljen televizor štetno utječe na razvoj govora i inteligencije najmlađe djece, čak i kad ga ne gledaju jer tako dijete kroz dan čuje ograničen broj riječi, pokazala je američka studija.&nbsp; - Upaljeni televizor u kući vrlo je štetan za razvoj djeteta jer zbog njega manje govore i djeca i odrasli koji se njima bave - upozorava autor studije Dimitrij Christakis, profesor pedijatrije na Univerzitetu Washington.
Studija je pokazala da tokom sata provedenog uz televizor dijete čuje između 500 i 1.000 riječi manje koje bi mu uputila odrasla osoba koja se njime bavi.
- Odrasla osoba u satu izgovori u prosjeku 941 riječ. Naša je studija pokazala da te riječi gotovo potpuno izostaju ako je dijete u blizini upaljenog televizora - kaže Christakis.
Budući da je govor jedan od ključnih elemenata razvoja mozga, stalna izloženost televiziji mogla bi objasniti i druge vrste zaostajanja u razvoju, kao i nedostatak pažnje. Za potrebe studije 329 djece u dobi od dva mjeseca do četiri godine povremeno je u periodu od dvije godine nosilo prsluke opremljene uređajima koji su snimali sve što su djeca slušala i govorila tokom 12 do 16 sati.

Budući da je govor jedan od ključnih elemenata razvoja mozga, stalna izloženost televiziji mogla bi objasniti i druge vrste zaostajanja u razvoju, kao i nedostatak pažnje

Stalno upaljen televizor štetno utječe na razvoj govora i inteligencije najmlađe djece

Vječita dilema: Šteti li televizor razvoju djeteta

Nauka je dokazala da su bebe superheroji! Bebe koje još nisu upotpunosti progovorile nevjerovatno dobro čitaju znakove tijela i lica, ali i emocije koje se kriju ispod njih, pokazuju istraživanja s Univerziteta u Vašingtonu.&nbsp; One to čine toliko vješto da eksperti za komunikaciju sve više govore o „čitanju misli" kod kojeg nema muljanja. Suptilnom telepatskom sposobnošću mali znalci kao da prisluškuju unutrašnja stanja i u trenu otkrivaju lažno cerenje i dosađivanje komšije pa plačem traže sigurnost u naručju mame ili tate. 
No, ovo je samo početak, jer bebe ne samo da nepogrešivo čitaju ljude, nego i životinje. 
Djeca od samo šest mjeseci, koja se nikad u životu nisu susrela s psima, mogu u trenu prepoznati prijateljski lavež i umiljatog psa s kojim se mogu igrati od ljutitog laveža i opasnog psa, pokazuju istraživanja. 
Ali, osim superčula, bebe posjeduju i megamozak koji poput superkompjutera prima i obrađuje podatke mnogo brže nego i najveći školski znalac. 
Ljudi se rađaju sa 100 biliona neurona, isto koliko ima i zvijezda u našoj galaksiji, ali bebe imaju čak 15 000 sinapsi (mjesta gdje se prenose informacije) po neuronu što je tri puta više nego kod odraslih. 
Bebe sposobnostima lako nadmašuju odrasle, ali poput svih superjunaka ipak im je 
potrebna ljubav i iskustvo roditelja da ih vode kroz život. 
- S usana čitaju do osam mjeseci - Samo nekoliko dana nakon rođenja bebe mogu&nbsp;razlikovati maternji jezik od stranog, a one između četiri i pet mjeseci mogu nepogrešivo čitati s usana. Bebe će bez problema prepoznati kojim jezikom govore glumci na filmu bez obzira na to što nema nikakvog zvuka.&nbsp;&nbsp;- Nevjerovatan osjećaj za ritam - Osim što mogu nevjerovatno brzo naučiti jezike, a da ne idu u škole, bebe su eksperti i u prepoznavanju ritma i muzike.

Djeca od samo šest mjeseci, koja se nikad u životu nisu susrela s psima, mogu u trenu prepoznati prijateljski lavež i umiljatog psa s kojim se mogu igrati od ljutitog laveža i opasnog psa

Bebe sposobnostima lako nadmašuju odrasle

Nevjerovatno: Vaša beba vam čita misli, evo kako

Uredan razvoj predverbalne komunikacije, od samoga rođenja do progovaranja prve&nbsp;&nbsp;smislene riječi, iznimno je važan preduvjet za kasniji govorno-jezični razvoj djeteta. A&nbsp;&nbsp;govor se ne počinje razvijati prvom riječju, nego prvim danom života. Možda i još ranije,&nbsp;&nbsp;još u utrobi, kada čedo sluša glas svoje majke i uči razlikovati taj glas od ostalih glasova,&nbsp;&nbsp;jer ne smijemo zaboraviti da se govor razvija upravo slušanjem.&nbsp;&nbsp;Dokumentirana iskustva mnogih roditelja otkrila su zanimljivu pojavu: kada je majka u 
poodmakloj trudnoći (nakon šestog mjeseca, kada je fetusov sluh već razvijen) čitala&nbsp;&nbsp;slikovnicu «svojem trbuhu» prije odlaska na počinak, beba je nakon rođenja prije spavanja&nbsp;&nbsp;najviše voljela slušati upravo tu priču.&nbsp;&nbsp;Također, budući da je razvoj govora usko vezan uz glazbu, zanimljiv je i podatak da 
muziku koju je redovito slušalo u utrobi novorođenče prepoznaje i voli više od drugih&nbsp;&nbsp;kompozicija.&nbsp;1. Prva faza - od rođenja do osme sedmice
No, krenimo redom, od prvog dana djetetova života. Prva faza razvoja predverbalne 
komunikacije, a time i govora, traje od rođenja do osme sedmice, odnosno prva dva&nbsp;&nbsp;mjeseca života.&nbsp;&nbsp;To je faza fiziološkog krika i refleksnog glasanja. Beba uzdiše, kiše, kašlje, plače kada je&nbsp;gladna ili osjeća nelagodu. Kao što beba čini mnogo spontanih pokreta nožicama,&nbsp;ručicama i prstićima, tako također nesvjesno pokreće govorne organe - jezik, usnice,&nbsp;donju vilicu i glasnice. U kriku dominiraju zvukovi slični samoglasnicima, uz blagu&nbsp;&nbsp;nazalnost glasa.&nbsp;Iako se u prvoj fazi još ne radi o pojavi pravih govornih glasova, ona je vrlo važna za 
cjelokupni govorni razvoj, jer tada počinje stvaranje prvih za govor važnih senzomotoričkih&nbsp;&nbsp;veza u nervnom sistemu.&nbsp;&nbsp;Mozak bebe postepeno uči kontrolirati izgovor glasova i slušanje. Slušanje se razvija tako&nbsp;da beba postaje vrlo osjetljiva na glasove ljudskoga govora. Na početku drugog mjeseca&nbsp;pojavljuje se specifična reakcija na ljudski govor u obliku slušne koncentracije. Između 
šeste i osme sedmice se, u kontaktu s odraslima, pojavljuje prvi društveni osmijeh.&nbsp;2. Druga faza - od drugog do petog mjeseca
Druga faza razvoja govora traje od osme do 20. sedmice (od drugog do petog mjeseca). 
Ta je faza praćena kvalitetnom promjenom krika, pojavom smijeha i gukanja. Proces&nbsp;&nbsp;uspostavljanja svjesne kontrole nad izgovorom i slušanjem nastavlja se tako da dojenče&nbsp;&nbsp;počinje ovladavati prvim elementom ljudskog govora - intonacijom.&nbsp;&nbsp;Od trećega mjeseca razvija se intonacijska kvaliteta krika: krik se mijenja ovisno o&nbsp;bebinom stanju, nije nimalo jednoličan, nego je vrlo izražajan i bogat. Beba na razne&nbsp;načine daje majci glasovne signale da je gladna, mokra, da je nešto boli i smeta.&nbsp;&nbsp;Beba reagira na govor roditelja vlastitim glasovnim reakcijama. Na početku izgovara 
kratke glasove, oponašajući intonaciju odraslih. Otprilike od 12. sedmice života u zdrave&nbsp;&nbsp;djece učestalost krika se smanjuje i pojavljuje se početno gukanje.&nbsp;&nbsp;Glasovi gukanja pojavljuju se kao reakcija na osmijeh, na govornu i emotivnu interakciju s&nbsp;&nbsp;roditeljima, kada mazimo i grlimo bebu, razgovaramo s njom. Važna uloga druge faze&nbsp;&nbsp;razvoja govora sastoji se u tome da se ostvaruje prelaz od refleksnog spontanog glasanja&nbsp;&nbsp;prema pravom komunikativnom glasanju.&nbsp;&nbsp;Tako zdrava beba aktivnije guče u prisutnosti odraslih osoba. U četvrtom mjesecu života 
sposobnost razlikovanja intonacije govora odraslih se usavršava. Pojavljuju se počeci&nbsp;&nbsp;oponašanja i aktivno smijanje kao reakcija na emotivno komuniciranje s odraslima.&nbsp;&nbsp;Gukanje se sastoji uglavnom od samoglasnika, ali na kraju druge faze pojavljuju se&nbsp;&nbsp;reducirani suglasnici. Glasovi gukanja se javljaju na izdisaju i postaju početkom&nbsp;ovladavanja govornim disanjem.&nbsp;&nbsp;3. Treća faza - slogovno brbljanje
Treća faza počinje između 16. i 20. i traje do 30. sedmice (četiri-pet do 7,5. mjeseca). U 
toj se fazi pojavljuju glasovne igre i brbljanje. U usnoj se šupljini sve više stvaraju&nbsp;&nbsp;suglasnici.&nbsp;&nbsp;Beba je već narasla, pa u usnoj šupljini ima više prostora za različita složenija kretanja&nbsp;jezikom. Postepeno se pojavljuje početno slogovno glasanje (baaa, maaa, taaa) koje&nbsp;kasnije prelazi u slogovno brbljanje koje se sastoji u ponavljanju slogova uz kontrolu&nbsp;sluhom.&nbsp;To razdoblje je od ogromnog značenja u govornom razvoju, jer se ostvaruje spajanje odvojenih glasova u glasovne sekvence na temelju kojih se gradi govor.&nbsp;4. Četvrta faza - početno razumijevanje ljudskog govora
Četvrta faza počinje između 20. i 25. i traje do 50. tjedna (5-7,5. - 12,5. mjeseca). Prati se 
aktivnim slogovnim brbljanjem. Upravo sada, prema svojim akustičkim kvalitetama,&nbsp;&nbsp;glasovi dječjeg brbljanja počinju podsjećati na prave glasove materinskog jezika.&nbsp;&nbsp;Taj se proces ostvaruje putem kontroliranog ponavljanja istoga sloga (ba-ba, ma-ma, ta-ta, pa-pa). Brbljanje postaje socijalno - dijete aktivno brblja u igranju s odraslima,&nbsp;&nbsp;brbljanjem pokušava privući pozornost odrasle osobe, pruža ručice, igračke, pažljivo sluša&nbsp;&nbsp;ljudski govor.&nbsp;&nbsp;Kod zdrave djece slogovno brbljanje postaje samostalna komunikativna aktivnost.&nbsp;&nbsp;Istodobno se razvija i početno razumijevanje ljudskoga govora. Dojenče vrlo pažljivo prati&nbsp;&nbsp;na njega usmjerene aktivnosti roditelja i pokušava razumjeti njihovo značenje.&nbsp;&nbsp;Nakon osmog-devetog mjeseca slogovno glasanje postaje mnogo bogatije. Dojenče&nbsp;&nbsp;počinje spajati različite slogove i izgovara ih sa značenjem, uz gestovnu imitaciju (npr.&nbsp;«pa-pa» praćeno mahanjem ručicom na odlasku).&nbsp;&nbsp;Razumijevanje govora se intenzivno razvija. Na kraju prve godine života, odnosno&nbsp;&nbsp;razdoblja predverbalne komunikacije, dojenče svjesno reagira na vlastito ime, na riječ&nbsp;&nbsp;"Ne!" i na jednostavan nalog ("Daj mi loptu!") te usmjerava pogled prema imenovanim&nbsp;&nbsp;osobama i igračkama ("Gdje je tata?", "Gdje je auto?"). 
Aktivno se proširuje pamćenje, dojenče živo reagira na promjene okoline, pojavu&nbsp;&nbsp;nepoznatih osoba (krije se iza majke i sa zanimanjem razgledava neznanca).&nbsp;Posebno je oštra reakcija na odvajanje od majke, što može utjecati na pojavu odstupanja&nbsp;u govornom razvoju. U tom je razdoblju vrlo važno ostvarivati predmetnu komunikaciju s&nbsp;bebom pomoću jarkih šarenih igračaka i predmeta.&nbsp;&nbsp;Zdravo dijete uvijek živo reagira na novi predmet, ali odnos prema različitim predmetima je 
različit. Nedostatak predmetne komunikacije s odraslima i rano odvajanje od roditelja&nbsp;&nbsp;mogu ozbiljno kočiti razvoj govora.&nbsp;Upravo se ta faza smatra vrlo osjetljivom fazom za razvoj govora. Dojenče je od sada&nbsp;posebno osjetljivo na usvajanje svih elemenata materinskog jezika. Razvoj govora odvija&nbsp;se usavršavanjem svjesne glasovne percepcije ljudskoga govora, a ne isključivo&nbsp;oponašanjem. Dijete postepeno i svjesno gradi vlastiti senzomotorički govorni sistem.&nbsp;Krik zdravog novorođenčeta je glasan, bistar, čist, s kratkim uzdahom i produljenim 
izdahom. Simptom rizika (mogućeg razvojnog poremećaja) je kada je dojenčetov krik&nbsp;&nbsp;prodoran ili vrlo tih, kada se sastoji od kratkih naglih vriskova ili tihog jednoličnog stenjanja&nbsp;&nbsp;i kada beba plače nekoliko dana za redom, a ništa je ne boli i ne smeta.&nbsp;Simptomi rizika poremećaja u govoru u drugoj fazi su odsutnost ili nedostatak intonacijske 
izražajnosti krika i gukanja, jednolično, monotono, tiho, usporeno gukanje, odsutnost&nbsp;smijeha i dominacija nazalnih glasova u kriku.&nbsp;Simptomi rizika pojave poremećaja govora tokom treće i četvrte faze su odsutnost ili&nbsp;&nbsp;ukočenost slogovnog brbljanja, jednolično usporeno brbljanje koje nije povezano s&nbsp;&nbsp;komunikacijom (kao kod pospanog djeteta), nerazumijevanje i neslijeđenje jednostavnih&nbsp;&nbsp;govornih uputa kao što su: "Daj mi!", "Dođi!", "Pusti to!", "Pogledaj me!" i odsutnost govornog oponašanja.
Psiholozi su ustanovili zanimljiv fenomen - na samom početku razvoja govora (u prvoj 
fazi) beba izgovara glasove prisutne u različitim svjetskim jezicima, ali tokom komunikacije&nbsp;&nbsp;s odraslima jedne jezične sredine sposobnost izgovaranja glasova ostalih jezika&nbsp;&nbsp;postepeno se smanjuje. Poznato je da dijete do 10 godina znatno lakše ovladava stranim&nbsp;&nbsp;jezikom nego starije dijete ili odrasla osoba.&nbsp;

Kako beba "govori" prije nego što progovori

Govor se ne počinje razvijati prvom riječju, nego prvim danom života

Koje su sve faze predverbalne komunikacije - od rođenja do kraja prve bebine godine

Za pravilnu ishranu djece neophodno je da su na svakodnevnom jelovniku žitarice, mlijeko&nbsp;&nbsp;i mliječni proizvodi, meso ili riba, kao i povrće i voće. Posljedice nepravilne ishrane kod&nbsp;&nbsp;djece uočavaju se tek nakon nekoliko godina, kada ih je teško ispraviti.&nbsp;&nbsp;Za pravilnu ishranu djece neophodno je na jelovnik uvrstiti bjelančevine životinjskog 
porijekla, koje se nalaze u mesu, mlijeku i mliječnim proizvodima, pa je zbog toga važno&nbsp;&nbsp;da djeca konzumiraju mladi sir, nemasno meso, a dva puta sedmično ribu.&nbsp;Unošenje bjelančevina, vitamina i mineralnih materija mora biti zadovoljavajuće, ali 
energetski i količinski racionalno, kažu stručnjaci. Posebno je važno naglasiti da bi djeca&nbsp;&nbsp;dnevno trebala jesti oko 300 do 400 grama svježeg ili barenog povrća, kao i oko 600&nbsp;&nbsp;grama svježeg, sezonskog ili južnog voća.&nbsp;

Za pravilnu ishranu djece neophodno je na jelovnik uvrstiti bjelančevine životinjskog  porijekla

Djeca bi  dnevno trebala jesti oko 300 do 400 grama svježeg povrća

Teško je ispraviti posljedice nepravilne ishrane u ranom djetinjstvu

Ukoliko ne znate kako da svog mališana ubijedite da pojede ono što mu stavite na tanjur, poslušajte savjete Lusi Tomas (Lucy Thomas), koja se specijalizirala za predstavljanje zdrave hrane djeci. Ona kaže da je kasno početi trikovima ako je hrana već na tanjiru.&nbsp; - Djecu s novom hranom treba upoznati dok je kupujete ili pripremate. Prije večere pitajte dijete mališana da li mu se jede grašak ili pire krompir, a zatim ga pohvalite za dobar izbor. Kasnije ga podsjetite šta imate za večeru. Tako ćete ga uključiti u odlučivanje, a ono će, s obzirom na to da je sam odabrao šta želi večerati, rado to i pojesti. 
- Vrlo je važno da vi sjedite s djetetom dok ono jede. Poželjno bi bilo da i vi jedete, a ako ne možete, obavezno mu pravite društvo. 
- Djeca odbijaju jesti jer je to jedna od rijetkih stvari koje mogu kontrolirati. Odbije li da jede, dopustite mu da ode od stola, ali ne dajte mu desert. Dijete će tražiti hranu čim ogladni, ali tada mu ne dajte grickalice, nego obrok. 
- Ne skrivajte slatkiše. U želji da im djeca jedu zdravo, mnogi roditelji skloni su skrivanju slatkiša i kolača. Ali, ono što im oduzimate, to će vjerovatno najviše željeti. Nema razloga da djeca izbjegavaju slatko, ali neka ono bude pripremljeno na zdrav način, bez mnogo šećera. 
- Ne prijetite djetetu da neće dobiti desert ako ne pojede glavno jelo, jer će ono tada glavno jelo smatrati nečim lošim, a desert nečim dobrim što se daje za nagradu. Bolje je da djeci govorite da će od povrća postati jaki i veliki. 
- Djecu odbija "brdo" hrane na tanjiru. Smanjite porcije, neka vam dječija ruka bude vodič za količinu svake vrste hrane koju poslužujete.
- Ne naređujete im da moraju pojesti sve s tanjira jer će im to vjerovatno
&nbsp;povećati odbojnost prema hrani. Pokušajte pristupiti na zabavan način ili lijepo aranžirati hranu.&nbsp;

Djecu s novom hranom treba upoznati dok je kupujete ili pripremate

Mali trikovi za dobar apetit

Holandski naučnici imaju savjet koji bi mogao olakšati muke roditeljima s djecom koja ne vole jesti povrće. Djeca najbolje prihvataju povrće kuhano na pari ili u vodi koje je zadržalo hrskavi okus, tvrde autori studije.&nbsp; Naučnici su pripremili mrkvu i buraniju na šest različitih načina koji su uključivali kuhanje na pari i u vodi zatim pasiranje, prženje, pirjanje i pečenje povrća na žaru. 
Kuhanjem povrće zadržava svoju originalnu boju, okus i hrskavost te se zadržava jednoličnost površine i nema pojave procesa promjene boje. Djeca uglavnom ne unose dovoljno povrća, a tom bi se problemu moglo doskočiti jednostavnim vođenjem računa o njegovoj pripremi, tvrde naučnici s Univerziteta u Vageningenu.

Naučnici su pripremili mrkvu i buraniju na šest različitih načina koji su uključivali kuhanje na pari

Evo kako da olakšate muke s djecom koja ne vole jesti povrće

Nekad se mislilo da mališani koji su jedino dijete u porodici odrastaju u samožive, sebične i slabije socijalno prilagođeni osobe zbog roditelja koji su previše popustljivi. Danas stručnjaci ne misle tako, ali poručuju roditeljima da je ipak najteže odgajati samo jedno dijete.&nbsp; Prednost jedinaca je što se roditelji djetetom bave s nepodijeljenom pažnjom, pa se ono ne mora boriti za svoje vrijeme i mjesto u porodici te tako odrasta s osjećanjem samouvjerenosti i nezamjenjivosti. 
Ali, nedostatak je što dijete odrasta bez brata ili sestre, dakle bez jednog sebi vrlo bliskog bića s kojim bi trebalo učiti o konkurenciji, borbi, mirenju da bi steklo dragocjena rana iskustva o prirodi komunikacije s drugima i o ljudskoj prirodi. 
Najgora stvar koju roditelji jedinaca mogu uraditi jeste da žele potpuno kontrolirati i zaštiti dijete. Prirodno je da dijete pokuša linijom manjeg otpora riješiti problem i pozvati mamu i tatu da mu sve završe, ali se vi trebate oduprijeti toj zamci. 
Vi trebate biti tu da pomognete, ali morate odgajati samostalno, zdravo dijete. Takav mališan će lako naći prijatelje koje će mu na pravi način nadoknaditi nedostatak brata ili sestre. 
Ako zaključite da vam je dijete razmaženo, to znači da vi negdje griješite. Posavjetujte se sa stručnim licem jer ćete teško sami ispraviti ono u čemu griješite. Da ste znali da određeni pristup nije dobar, ne biste ga ni primijenili.
U principu, djetetu je potrebno mnogo ljubavi i pažnje uz jasne granice i pravila u ponašanju svih u kući. Dobro je da ga date u vrtić čim napuni tri godine. Iskustvo iz vrtića sigurno će mu pomoći u procesu socijalizacije. 
Većina djece ima i svoj izmišljeni svijet i prijatelje u njemu, a jedinci to imaju i češće. 
Što se sebičnosti tiče, dijete koje ne želi dijeliti ima neki svoj unutrašnji razlog za to. Stručnjaci kažu da nije dobro da roditelji silom tjeraju dijete da dijeli onda kada ono to ne želi. 
Naučnici su dokazali da su jedinci veoma maštoviti i kreativni, što se pripisuje činjenici da dosta vremena provode sami, razvijaju svoje unutrašnje svjetove i likove koji predstavljaju podlogu za razvoj kreativne ličnosti.&nbsp;Kada maštovito dijete provodi dovoljno vremena u društvu vršnjaka i kada je dobro socijalno prilagođeno (tačnije kad svijet mašte nije kompenzacija za usamljenost), lako može izrasti u samosvjesnu osobu koja ima potrebu raditi sve što i ostala djeca u društvu. 
Roditelji jedinčeta trebaju obratiti više pažnje na sljedeće:
- pomoći djetetu da "izađe" iz centra pažnje,
- učiti ga kako će se približiti svojim vršnjacima,
- potruditi se da već u ranom djetinjstvu stekne bliske prijatelje,
- naučiti ga da sarađuje s drugom djecom i da s njima dijeli i igru i igračke.
Sve navedeno roditelji trebaju raditi u nastojanju da njihovo jedinče ne ostane samo u svom malom kraljevstvu.

Ako zaključite da vam je dijete razmaženo, to znači da vi negdje griješite

Djetetu je potrebno mnogo ljubavi i pažnje

Najteže odgajati samo jedno dijete, evo i zašto

Da su bebe čudesne i pametne dušice dokazuje još jedno istraživanje koje kaže kako one stare svega sedam mjeseci, iz tona glasa članova porodice mogu raspoznati njihovo raspoloženje. Ovo novo otkriće vrlo je važan evolucijski dokaz važnosti emocionalne inteligencije.&nbsp;&nbsp; Ono što je najnovije istraživanje otkrilo jest da bebe koriste slične taktike pri razlikovanju glasova kao odrasli, a sve je dokazao Tobias Grossmann sa Birkbeck Collegea u Londonu zajedno s kolegama sa Max Planck Instituta u Njemačkoj.
Kako bi otkrili kada bebe počnu koristiti te mehanizme odraslih osoba, naučnici su proučavali novorođenčad od četiri do sedam mjeseci starosti. Sjedeći udobno u krilu majki, bebe su slušale snimke glasova govora, ali i zvukove bez riječi. 
Istovremeno su medicinski aparati pratili koji dio mozga troši najviše kisika, a u namjeri da utvrde koji se dio bebina mozga aktivira kada ona čuje neki zvuk. 
Bebeod četiri mjeseca nisu reagirale onim dijelom mozga kojim reagiraju odrasli, ali oni maleni stari sedam mjeseci jesu. Zaključak je da bebe u dobi od samo sedam mjeseci mogu procesuirati svaki zvuk ili govor, baš kao i odrasli.
U sljedećem stadiju istraživanja naučnici su ljudskim glasovima dodali određene emocije. Govornici su s afektacijom pričali o raznim osjećajima, a mozgovi sedmomjesečnih beba ponovno su reagirali baš poput onih odraslih.
Najjače su bebe reagirale na bijesne zvukove, dok su najviše uživale uz blage i nježne riječi. Sve zajedno ide u prilog tepanju koje odrasli često koriste kada se obraćaju bebama. 
Takvo gugutanje obično je sporo u tempu, sa nizom povišenih i sniženih, gotovo pjevnih tonova, te toplo i pozitivno. Osim što pomaže u razvoju govora, sada znamo da tepanje posebno povoljno djeluje na bebin mozak.&nbsp;&nbsp;Sposobnost beba da u tako ranoj dobi procesuiraju zvukove veselja i ljutnje vjerovatno je evolucijski određena. Bijes signalizira mozgu da se radi o potencijalnoj prijetnji, dok prijateljski glas pomaže bebi da uči o svijetu i životu, odnosno pomaže joj u razvoju.
Ranija istraživanja pokazala su kako bebe razvijaju privrženost određenom glasu, 
najčešće majčinom jer ga najviše čuju, još i prije nego što su se rodile. Isto tako znamo da bebe stare svega nekoliko dana više vole poznati ljudski glas nego bilo koji drugi zvuk te mogu razlikovati majčin glas od glasa neke druge ženske osobe.&nbsp;

Najviše uživaju uz blage i nježne riječi

Vjerovali ili ne: Bebe od sedam mjeseci iz tona glasa roditelja mogu raspoznati njihovo raspoloženje

ZDjetinjstvo i mladost periodi su u kojima se izgrađuju čvrste kosti, a kasnije se one samo razgrađuju, tj. smanjuje im se gustina
. Za izgradnju kostiju neophodan je&nbsp;&nbsp;odgovarajući unos kalcija i fizička aktivnost koja omogućava povećanje gustine koštanog tkiva.&nbsp;&nbsp;Čak 99 procenata kalcija u organizmu se nalazi u kostima, a on je i najvažniji mineral za njihovu izgradnju. Unos manje od 250 mg kalcija dnevno kod djece je povezan sa smanjenim sadržajem kalcija u kostima. 
Do smanjenog unosa kalcija dolazi usljed nedovoljne konzumacije mlijeka, voća i povrća i zbog povećanog unosa bezalkoholnih pića (fosfati u bezalkoholnim pićima smanjuju apsorpciju kalcija). Svoj djeci se preporučuje pojačan unos hrane obogaćene kalcijumom. 
Devedeset posto koštanog rasta dešava se između 10. i 20. godine, pa su djetinjstvo i mladost kritičan period za izgradnju kostiju. Najveća gustina koštane mase postiže se krajem 20-tih i početkom 30-tih. 
Poslije toga žene gube oko 0.5 posto koštane mase godišnje, u narednih 10 do 15 godina ili do menopauze, poslije čega se gubitak koštane mase ubrzava. I muškarci gube koštani sadržaj, ali sporije nego žene. 
Dakle, važno je izgraditi čvrste kosti u djetinjstvu da bi se smanjio gubitak koštane mase kasnije. 
Pojačana fizička aktivnost povećava izgradnju koštane mase, naročito pod povećanim opterećenjem oko dva do pet puta težina tijela. To znači da za izgradnju koštane mase treba povećati opterećenje kod fizičkih aktivnosti u odnosu na ono koje se koristi kod svakodnevnih aktivnosti. 
Primjer: hodanjem se ne opterećuje tijelo dodatno, tj. nosi samo svoju težinu, što ne 
stimulira izgradnju kostiju. Fizičke aktivnosti pod opterećenjem su trčanje, skakanje,&nbsp;&nbsp;preskakanje konopca...&nbsp;&nbsp;Fizička aktivnost pomaže izgradnju kostiju i sprečava gubitak kalcija. A taj se mineral 
stalno gubi, čak i tokom djetinjstva, naročito kod onih koji najveći dio vremena provode sjedeći.&nbsp;&nbsp;Uvedite zato dnevne aktivnosti sa porodicom, trudite se da se bavite sportom ili nekim vidom fizičke aktivnosti u koji će biti uključena i djeca, bar 30 minuta tokom dana. 
Djeca su postala fizički manje aktivna, u odnosu na njihove vršnjake od prije 50-60 
godina. Neka djeca se voze skuterima ili skejtbordovima i manje trče ili skakuću, što&nbsp;&nbsp;smanjuje opterećenje kostiju.&nbsp;&nbsp;Gojaznost kod djece je također u porastu, a smatra se da 25 posto njih gleda televiziju više od četiri sata dnevno. 
Povećana gojaznost znači i veći rizik za povrede skeleta kod djece. Povećana učestalost lomljenja ruke kod djece od tri do 19 godina povezana je sa povećanim sadržajem masnog tkiva u organizmu i smanjenom gustinom kostiju. 
Za povećanje gustine kostiju korisne su ciljane vježbe pod povećanim opterećenjem. 
Važno je napomenuti da je intenzitet vježbi značajniji od dužine njihovog trajanja.&nbsp;&nbsp;Kalcij je važan nutrijent za cijeli organizam jer pored kostiju doprinosi funkcioniranju srca, mišića i nerava. Mlijeko i mliječni proizvodi su njegov najbolji izvor. Čokoladno mlijeko, milkšejkovi, voćni jogurti i drugi proizvodi od mlijeka su dobra alternativa za djecu koja ne vole obično mlijeko. 
Preporuke za unos kalcija: djeca od jedne do tri godine 500 mg; djeca četiri do osam 
godina 800 mg. Vitamin D omogućava usvajanje kalcija u crijevima. Vitamin D se proizvodi u organizmu pod utjecajem sunčeve svjetlosti, a sadržan je i u hrani: mlijeku, jajima...&nbsp;&nbsp;Smatra se da djeca u periodu rasta imaju povećane potrebe za D vitaminom, pa se 
bebama daju kapi AD vitamina kako bi se spriječila pojava rahitisa.&nbsp;&nbsp;Preporuke za izgradnju jakih kostiju bi se mogle sažeti u sljedeće: 
- Dovoljan unos kalcijuma i vitamina D; 
- Identificirati najefektnije aktivnosti za izgradnju koštane mase kod djece; 
- Važnost razvitka kostiju u ranom djetinjstvu za kasnije zdravlje; 
- Uvođenje vježbi koje jačaju kosti u svakodnevne igre.

Djetinjstvo i mladost periodi su u kojima se izgrađuju čvrste kosti, a kasnije se one samo razgrađuju, tj. smanjuje im se gustina

Čak 99 procenata kalcija u organizmu se nalazi u kostima

Čvrste kosti grade se u djetinjstvu, evo kako i zašto

Zdrave kosti nastaju u djetinjstvu i do 20. godine. Za izgradnju kostiju neophodan je 
odgovarajući unos kalcija i fizička aktivnost koja omogućava povećanje gustine koštanog tkiva.&nbsp;Čak 99 procenata kalcija u organizmu se nalazi u kostima, a on je i najvažniji mineral za njihovu izgradnju. Unos manje od 250 mg kalcija dnevno kod djece je povezan sa&nbsp;smanjenim sadržajem kalcija u kostima.&nbsp;&nbsp; Do smanjenog unosa kalcija dolazi usljed nedovoljne konzumacije mlijeka, voća i povrća i zbog povećanog unosa bezalkoholnih pića (fosfati u bezalkoholnim pićima smanjuju apsorpciju kalcija). Svoj djeci se preporučuje pojačan unos hrane obogaćene kalcijumom. 
Devedeset posto koštanog rasta dešava se između 10. i 20. godine, pa su djetinjstvo i mladost kritičan period za izgradnju kostiju. Najveća gustina koštane mase postiže se krajem 20-tih i početkom 30-tih. 
Poslije toga žene gube oko 0.5 posto koštane mase godišnje, u narednih 10 do 15 godina ili do menopauze, poslije čega se gubitak koštane mase ubrzava. I muškarci gube koštani sadržaj, ali sporije nego žene. 
Dakle, važno je izgraditi čvrste kosti u djetinjstvu da bi se smanjio gubitak koštane mase kasnije. Pojačana fizička aktivnost povećava izgradnju koštane mase, naročito pod povećanim opterećenjem oko dva do pet puta težina tijela. To znači da za izgradnju koštane mase treba povećati opterećenje kod fizičkih aktivnosti u odnosu na ono koje se koristi kod svakodnevnih aktivnosti. 
Primjer: hodanjem se ne opterećuje tijelo dodatno, tj. nosi samo svoju težinu, što ne 
stimulira izgradnju kostiju. Fizičke aktivnosti pod opterećenjem su trčanje, skakanje,&nbsp;preskakanje konopca...&nbsp;&nbsp;Fizička aktivnost pomaže izgradnju kostiju i sprečava gubitak kalcija. A taj se mineral&nbsp;stalno gubi, čak i tokom djetinjstva, naročito kod onih koji najveći dio vremena provode sjedeći.&nbsp;&nbsp;Uvedite zato dnevne aktivnosti sa porodicom, trudite se da se bavite sportom ili nekim vidom fizičke aktivnosti u koji će biti uključena i djeca, bar 30 minuta tokom dana. 
Djeca su postala fizički manje aktivna, u odnosu na njihove vršnjake od prije 50-60 
godina. Neka djeca se voze skuterima ili skejtbordovima i manje trče ili skakuću, što&nbsp;&nbsp;smanjuje opterećenje kostiju. Gojaznost kod djece je također u porastu, a smatra se da 25 posto njih gleda televiziju više od četiri sata dnevno.&nbsp;&nbsp;Povećana gojaznost znači i veći rizik za povrede skeleta kod djece. Povećana učestalost lomljenja ruke kod djece od tri do 19 godina povezana je sa povećanim sadržajem masnog tkiva u organizmu i smanjenom gustinom kostiju. Za povećanje gustine kostiju korisne su ciljane vježbe pod povećanim opterećenjem. Važno je napomenuti da je intenzitet vježbi značajniji od dužine njihovog trajanja. 
Kalcij je važan nutrijent za cijeli organizam jer pored kostiju doprinosi funkcioniranju srca, mišića i nerava. Mlijeko i mliječni proizvodi su njegov najbolji izvor. Čokoladno mlijeko, milkšejkovi, voćni jogurti i drugi proizvodi od mlijeka su dobra alternativa za djecu koja ne vole obično mlijeko. 
Preporuke za unos kalcija: djeca od jedne do tri godine 500 mg; djeca četiri do osam 
godina 800 mg. Vitamin D omogućava usvajanje kalcija u crijevima. Vitamin D se proizvodi u organizmu pod utjecajem sunčeve svjetlosti, a sadržan je i u hrani: mlijeku, jajima...&nbsp;&nbsp;Smatra se da djeca u periodu rasta imaju povećane potrebe za D vitaminom, pa se 
bebama daju kapi AD vitamina kako bi se spriječila pojava rahitisa.&nbsp;&nbsp;Preporuke za izgradnju jakih kostiju bi se mogle sažeti u sljedeće: 
- Dovoljan unos kalcijuma i vitamina D; 
- Identificirati najefektnije aktivnosti za izgradnju koštane mase kod djece; 
- Važnost razvitka kostiju u ranom djetinjstvu za kasnije zdravlje; 
- Uvođenje vježbi koje jačaju kosti u svakodnevne igre. 
Jake kosti sprečavaju nastanak osteoporoze, kada kosti postaju krhke i lako lomljive. 
Prevencija osteoporoze ne treba se sprovoditi u starijem dobu, već u djetinjstvu. Izgradnja kostiju zavisi od unosa vitamina D, kalcija i fizičke aktivnosti.&nbsp;&nbsp;

Devedeset posto koštanog rasta dešava se između 10. i 20. godine

Čvrste kosti grade se u djetinjstvu, a evo i kako

S obzirom na to da bebe ne govore, odrasli im često bez razloga stavljaju etiketu nerazumijevanja. A one okolni svijet razumiju mnogo bolje od onoga što mi pretpostavljamo.&nbsp; 1. Novorođenče
Svaki trenutak kada ne spava, novorođenče koristi kako bi dobilo što više informacija o svijetu u kojem se odjednom našlo. Uz pomoć čula ono dobiva informacije o tome šta se oko njega dešava. 
U novom okruženju sve je drugačije od atmosfere na koju je naviklo u maminom stomaku: novi mirisi, zvukovi, okusi... 
Naučnici koji su se bavili istraživanjem ponašanja beba u ovom najranijem uzrastu smatraju da one tada znaju mnogo više od onoga što roditelji pretpostavljaju. 
Emocije i raspoloženje majke osjećaju kroz ton njenog glasa, položaj njenih usana (da li se smije ili ne), pulsa, disanja ili pak mirisa kože i sjaja u očima. 
Smatra se da beba u ovom periodu svijet proživljava kroz odnos roditelja prema njoj: da li je na vrijeme nahranjena, presvučena, da li je uzimaju u naručje kada plače... Čula i zadovoljenje potreba su dominantan način razumijevanja. 
2. Od 2. do 3. mjeseca
Beba nastavlja upijati sve što se oko nje dešava. Najzanimljivija aktivnost za nju u ovom periodu je posmatranje okruženja. Beba sada shvata da hranjenje znači zadovoljenje potrebe, da promjena pelene ublažava nelagodu i da je mamin zagrljaj najljepša utjeha. 
Zato se nemojte iznenaditi, ako svoju želju pokušava iskazati plačem. U ovom periodu mame i tate će imati zadovoljstvo i da ulove prvi osmijeh svog mališana. Dijeljenje osmijeha uskoro će postati njena omiljena igra. 
Oko trećeg mjeseca beba će se početi glasno smijati. Ovo je najjednostavniji, prvi oblik konverzacije između vas i bebe. 
3. Od 4. do 7. mjeseca
Beba sada zna svoje ime i razumiije kada je oslovite. Nekada će se čak odazvati pogledom, a postat će i osjetljivija na ton vašega glasa. Kada joj se obratite nježno, kao odgovor dobit ćete osmijeh, a ako je prekorite, plač će biti neizbježan. 
U ovom periodu bebe počinju razlikovati poznata od nepoznatih lica, tako da često odbijaju zagrljaj onih koje ne poznaju. 
4. Od 8. do 12. mjeseca
Beba razumije jednostavne naredbe. Kada krene (ili dopuže) do utičnice na zidu recite joj „ne" i ona će najvjerovatnije na trenutak zastati, a nekada čak i odmahnuti glavicom kao znak odbijanja. 
Djeca već sada počinju testirati vašu popustljivost. Zato ne odustajte, jer kada jednom popustite, sa zabranom je gotovo!

Svaki trenutak kada ne spava novorođenče koristi kako bi dobilo što više informacija o svijetu u kojem se odjednom našlo

Oko trećeg mjeseca beba će se početi glasno smijati

Šta beba razumije, a šta ne?

Istraživači su otkrili da kod djece s oštećenjima mozga postoji direktna veza između&nbsp;&nbsp;korištenja gestova kada pokazuju da nešto žele i razvoja govora. Isto tako, primijećeno je da djeca koja slabo koriste govor u ranoj dobi, slabo koriste i gestikulaciju. Ranom intervencijom bi se upotreba gestikulacije mogla stimulirati, a time i razvoj govora.&nbsp;&nbsp;Psihologinja Susan Goldin-Meadow koja je otkrila ovu vezu kaže kako će njezino 
istraživanje pomoći stručnjacima da praćenjem gestikulacije bebe otkriju hoće li biti&nbsp;&nbsp;problema s govorom i prije nego što se poteškoće u govoru i pojave. Nadalje,&nbsp;&nbsp;pomaganjem i poticanjem korištenja gesti, može se djetetu pomoći i u razvoju govora.&nbsp;Ovo vrijedi i za djecu koja imaju oštećenje mozga, ali i za one koji nemaju spomenuti 
zdravstveni problem. Geste reflektiraju brzinu učenja govora, a mogu ga i ubrzati.&nbsp;&nbsp;Primjerice, kada dijete pokazuje prstićem na neki predmet, roditelji trebaju imenovati taj predmet, jer je to lingvistička informacija dana u najidealnije vrijeme.&nbsp;

Kada dijete pokazuje prstićem na neki predmet, roditelji trebaju imenovati taj  predmet, jer je to lingvistička informacija dana u najidealnije vrijeme

Gestikulacije bebe otkrijte hoće li biti  problema s govorom

Kako prepoznati darovito dijete

Kad su ravni mali tabani, evo šta treba raditi

Igre i igračke predstavljaju nezaobilazan put do razvoja zdrave i normalne ličnosti

Želite li da vam dijete brzo progovori, obratite pažnju na ove savjete

Vječita dilema: Šteti li televizor razvoju djeteta

Nevjerovatno: Vaša beba vam čita misli, evo kako

Koje su sve faze predverbalne komunikacije - od rođenja do kraja prve bebine godine

Teško je ispraviti posljedice nepravilne ishrane u ranom djetinjstvu

Mali trikovi za dobar apetit

Evo kako da olakšate muke s djecom koja ne vole jesti povrće

Najteže odgajati samo jedno dijete, evo i zašto

Vjerovali ili ne: Bebe od sedam mjeseci iz tona glasa roditelja mogu raspoznati njihovo raspoloženje

Čvrste kosti grade se u djetinjstvu, evo kako i zašto

Čvrste kosti grade se u djetinjstvu, a evo i kako

Šta beba razumije, a šta ne?

Stimulirajte učenje govora kod djece na ovaj način

Rast & razvoj

Kako prepoznati darovito dijete

Kad su ravni mali tabani, evo šta treba raditi

Igre i igračke predstavljaju nezaobilazan put do razvoja zdrave i normalne ličnosti

Želite li da vam dijete brzo progovori, obratite pažnju na ove savjete

Vječita dilema: Šteti li televizor razvoju djeteta

Nevjerovatno: Vaša beba vam čita misli, evo kako

Koje su sve faze predverbalne komunikacije - od rođenja do kraja prve bebine godine

Teško je ispraviti posljedice nepravilne ishrane u ranom djetinjstvu

Mali trikovi za dobar apetit

Evo kako da olakšate muke s djecom koja ne vole jesti povrće

Najteže odgajati samo jedno dijete, evo i zašto

Vjerovali ili ne: Bebe od sedam mjeseci iz tona glasa roditelja mogu raspoznati njihovo raspoloženje

Čvrste kosti grade se u djetinjstvu, evo kako i zašto

Čvrste kosti grade se u djetinjstvu, a evo i kako

Šta beba razumije, a šta ne?

Stimulirajte učenje govora kod djece na ovaj način