<a href="https://bebe.avaz.ba/tag/45722/jasminka-smlatic-muhadzic">Imunološki sistem štiti organizam</a>&nbsp;od infekcije, a imunitet obuhvata sve fiziološke mehanizme pomoću kojih organizam reagira na strane molekule (antigene) stvaranjem antitijela. Roditelji se često obraćaju pedijatru pitanjem zašto su njihova djeca stalno bolesna, plašeći se tzv. smanjenja imuniteta.

Imuni sistem kod djece nije dovoljno razvijen pa češće obolijevaju od virusnih i bakterijskih infekcija. To je tako sve dok ne navrše 12 godina, kada dječiji imunitet dostiže kapacitet odraslih osoba. Drugi razlog jeste činjenica da najmlađi u ovom periodu dosta vremena provode u zatvorenom prostoru, u vrtićima i školama, gdje je velika mogućnost da od druge djece pokupe viruse i bakterije.

Također, respiratorne infekcije kod djece najčešće uzrokuju rinovirusi, koji imaju više od stotinu sojeva, tako da poslije infekcije imunitet ostaje na samo određeni soj virusa. Iako infekcije kod djece prođu brzo, traju najviše do sedmicu i, uglavnom, ne ostavljaju komplikacije, znaju da ih “slome”.

Za jačanje imuniteta djeci treba osigurati uredan život i dovoljno sna, koji je djeci potreban za rast i odmor od dnevnih aktivnosti. Djeca predškolskog uzrasta trebaju 10 sati sna dnevno, a starija djeca i odrasli 7-8 sati. Za jačanje imuniteta bitan je unos dovoljno tečnosti: vode, mlijeka, prirodnih svježih sokova, s tim da treba izbjegavati gazirane sokove. Svježe voće i povrće su najbolji izvori vitamina i antioksidanasa. Za određene vrste voća i povrća je dokazano da potiču funkciju imunog sistema. Također, treba smanjiti slatkiše, jer šećeri djeluju imunosupresivno, smanjujući broj leukocita i stvaranje antitijela.
Djeca trebaju unositi i dovoljno tzv. dobrih masnoća, u vidu maslinovog ulja ili morske ribe, kao izvora omega-3 nezasićenih masnih kiselina, a maksimalno smanjiti obroke u vidu brze hrane. Djeca trebaju imati pet obroka dnevno, raspoređenih u tri glavna obroka i dvije užine.

<h2>Fizička aktivnost i vakcinacija</h2>

Roditelji trebaju voditi računa o tome da se djeca redovno vakcinišu, i to prema kalendaru vakcinacije. Zahvaljujući vakcinaciji, smanjile su se stope obolijevanja i smrtnosti od mnogih po život djece opasnih bolesti, a neke bolesti su u potpunosti iskorijenjene. Ukoliko odbijaju da vakcinišu svoje dijete, roditelji trebaju biti svjesni rizika koju takva odluka sa sobom nosi. Važno je da djeca imaju dovoljno fizičke aktivnosti, najmanje pola sata dnevno.

Treba smanjiti slatkiše, jer šećeri djeluju imunosupresivno, smanjujući broj leukocita i stvaranje antitijela

Kako mališanima ojačati imunitet

<a href="https://bebe.avaz.ba/tag/5036/djeca">Istraživanje koje je počelo da se</a> sprovodi prije 75 godina i još traje, otkriva da sreća i uspjeh u životu najviše zavise od dvije stvari - ljubavi i radne etike.

Roditelji ponekad prave grešku tako što štite djecu od kućnih poslova, govoreći da su mala i da će se njima svakako baviti kada odrastu. Međutim, nauka pokazuje da je roditeljsko delegiranje obaveza od malih nogu i te kako dobro za razvoj ličnosti.

Iskustvo 724 ispitanika koji su postali izuzetno uspješni pokazalo je da je na njihov razvoj najviše utjecalo vaspitanje u duhu – „zasuci rukave i prioni na posao“.
Roditelji su im još dok su bili u nižim razredima osnovne škole zadavali da obavljaju kućne zadatke, pomagali su im u sređivanju kuće, uređivanju dvorišta, opravci automobila...

Tako su odmalena shvatili da moraju da rade da bi nešto postigli. Stručnjaci su na osnovu toga zaključili da je obaveza roditelja da usmjere svoju djecu ka poslu, koliko god mislili da će ih time mučiti ili im uskratiti vrijeme za igru. Ali, tako se spontano izgrađuju radne navike i njeguje radna etika, zbog koje im kasnije u životu neće biti teško da se posvete poslu i postignu uspjeh.

Iskustvo 724 ispitanika koji su postali izuzetno uspješni pokazalo je da je na njihov razvoj najviše utjecalo vaspitanje u duhu – „zasuci rukave i prioni na posao“

Roditeljsko delegiranje obaveza od malih nogu dobro za razvoj ličnosti

Treba li djecu štititi od kućnih poslova

<a href="https://bebe.avaz.ba/tag/5036/djeca">Istraživanja provedena u Sidneju u Australiji</a>&nbsp;pokazuju da su školska djeca koja svaki dan nekoliko minuta prakticiraju meditaciju pažljivija na času, postižu bolje rezultate u školi, manje su nemirna i znatno rjeđe su agresivna.
Nakon što djeca koja imaju poremećaj pažnje počnu prakticirati meditaciju, njihovo se stanje mijenja nabolje. Lakše se fokusiraju, manje su hiperaktivna, bolje se povezuju s roditeljima te imaju više samopouzdanja.
Zahvaljujući meditaciji djeca mogu, kada je to potrebno, obuzdati pretjeranu imaginativnost i “brbljavost” uma, kažu istraživači. Ako zbog nemirnih misli imaju problema s praćenjem nastave, uvođenje kratke meditacije na dnevnoj bazi pomoći će im da se usredotoče na jedan zadatak.

Nakon što djeca koja imaju poremećaj pažnje počnu prakticirati meditaciju, njihovo se stanje mijenja nabolje

Zahvaljujući meditaciji djeca mogu obuzdati pretjeranu imaginativnost

Kako meditacija može pomoći školskoj djeci

<a href="https://bebe.avaz.ba/tag/75253/tabani">Brigu o stopalima treba započeti</a>&nbsp;od malih nogu, da ne bi postala ravna i deformirana, upozoravaju stručnjaci. Ravni tabani nastaju tako što oslabe mišići stopala i potkoljenice, a poveća se tjelesna težina, što utječe na spuštanje svoda.

Kod djece do četvrte godine, naročito punačke, svod se ne vidi, jer je stopalo prepuno “jastučića”. Zbog je u tom uzrastu teško uspostaviti dijagnozu spuštenog stopala. Može se uočiti samo njegov nepravilan položaj, na primjer, onaj ka unutrašnjoj ivici stopala, ali to nije razlog za paniku.

Bosonogo hodanje preporučljivo je mališanima starijim od četiri godine. Tada počinje formiranje uzdužnog svoda stopala i često se javlja fleksibilno spušteno stopalo. To znači da se podizanjem na prste uzdužni svod u potpunosti formira, ali da kod stajanja pod pritiskom težine tijela on “popušta”.
Ako se stopala ne uzdignu do šeste godine, tada već može biti riječi o ravnom stopalu kao problemu koji treba rješavati. To jeste tjelesna mana, ali ako se na vrijeme uoči, ravna stopala se lako mogu korigirati vježbama ili nošenjem ortopedskih uložaka koji će poduprijeti svodove stopala.

Vježbe koje stručnjaci preporučuju:

- Hodanje na prstima, petama i na spoljašnjoj ivici stopala. Pravih leđa i ruku položenih uz tijelo treba da hodaju duž najdužeg hodnika u stanu.
- Nožnim prstićima sa poda neka hvataju manje predmete različitih oblika (maramicu, kliker i slično).
- S djetetom radite vježbe za ravnotežu. Podstičite ga da hoda po užetu, gredi ili da stoji na lopti.
- Dok dijete sjedi na stolici, sa stopalima na podu, recite mu da palcem lijeve noge dotakne koljeno desne noge i da spušta lijevu nogu po desnoj sve do palca desne noge. Vježbu treba uraditi i drugom nogom, ukupno po pet puta svakom.
Uz ove vježbe, već poslije nekoliko mjeseci, jačaju djetetova stopala i trebalo bi da se pravilno razviju. Ipak, ako to ne pomogne, a dijete i dalje osjeća bolove kao posljedicu spuštenih stopala, onda potražite pomoć pedijatra.

Ako se stopala ne uzdignu do šeste godine, tada već može biti riječi o ravnom stopalu kao problemu koji treba rješavati

Ravna stopala se lako mogu korigirati vježbama

Kako prepoznati ravna stopala kod djece

<a href="https://bebe.avaz.ba/tag/5036/djeca">Rezultati brojnih studija pokazali su</a>&nbsp;da postoji nekoliko razlika između muških i ženskih beba, a mnogi roditelji i sami svjedoče da one zaista i postoje. Na primjer, neki vjeruju da će djevojčice ranije progovoriti nego dječaci, da se kod njih brže razvija i empatija. Drugi tvrde da su dječaci osjetljiviji i da ima treba više pažnje. Naravno, većina ovih stavova potiče iz sopstvenog iskustva i može se razlikovati od djetata do djeteta.

Socijalne vještine - Djevojčice su osjetljivije i emotivno izraženije od dječaka. Mogu bolje da “pročitaju” emocije kod ljudi i bolje osjećaju šta se dešava u porodici. Studije pokazuju da su djevojčice više zainteresirane za čitanje lica, dok su dječaci više zainteresirani za fizičke pokrete.

Razgovor - Neki istraživači su otkrili da je veća vjerovatnoća da će dječaci kasnije progovoriti nego djevojčice, a djevojčice često imaju bogatiji vokabular i vrlo rano zavole duge razgovore. To je zato što su jednostavno bolje razvile one dijelove mozga koji su odgovorni za govor, stoga pokazuju nešto bolje rezultate u ranim komunikacijskim vještinama.
Fizička aktivnost - Dječaci su aktivniji i prije rođenja. Stoga ih njihove majke ranije osjete u stomaku, posebno kada im se nešto ne sviđa. Ovu aktivnost zadržavaju i nakon rođenja. Istraživači su otkrili da ćete dječake najvjerovanije vidjeti kako trče, skaču, penju se na drveće i igraju loptu na otvorenom, dok su djevojke sklonije mirnijim igrama i radije se zabavljaju kod kuće.

Higijenske navike - Dok većina djevojčica počinje da uči da koristi toalet od 22. do 30. mjeseca života, dječacima će možda biti potrebno od tri mjeseca, do godinu duže. U prosjeku, djevojčice obično ovu praksu mogu da savladaju do 33 mjeseca, dok je dječacima potrebno i do 37 mjeseci. Stoga budite spremni da će faza pelena trajati duže ako imate dječaka, a prije će se završiti ako imate djevojčicu.

Plakanje - Naravno, sve bebe plaču, ali u periodu od 6 mjeseci, dječaci više plaču nego djevojčice. Sa 12 mjeseci pokazuju i jaču reakciju na negativne probleme. Oni su obično raspoloženiji i zahtjevaju više pažnje. To se često dešava činjenicom da imaju snažniji istraživački instinkt i vjerovatnije je da će upasti u situacije koje mogu dovesti do boli i frustracije.
Jake emocije - Dječaci su emotivniji i strastveniji u igrama od djevojčica. Vole da pobjeđuju, strah i opasnost ih jednostavno uzbuđuju. Mnogi naučnici se slažu da testosteron igra ključnu ulogu u ovom ponašanju. Djevojčice su manje agresivne i društveno sposobnije od dječaka, također, izražavanje njihovih emocija može biti jače u prisutnosti vršnjaka, roditelja ili drugih odraslih osoba.

Mnogi naučnici se slažu da testosteron igra ključnu ulogu u ovom ponašanju

Razlike između muških i ženskih beba

<a href="https://www.news.com.au/breaking-news/masks-in-class-how-damaging-to-child-development/news-story/8c5eacd4d0de7a1f399c47a3fe3ac653">Dvije godine nakon početka pandemije</a>, zabrinutost zbog mogućeg utjecaja nošenja maski na jezički, emocionalni i društveni razvoj djece zauzima središnje mjesto.
U Sjedinjenim Američkim Državama su se zadnjih sedmica umnožili pozivi za ukidanje obveznih maski u školama, uključujući i unutar naučne zajednice, u vrijeme kada novi slučajevi COVID-19 padaju.
Naučne studije pokazale su da maske doista utječu na sposobnost djece da prepoznaju lica i emocije. Kao i kod odraslih, maske, također, mogu ometati verbalnu komunikaciju. No, stručnjaci su podijeljeni oko dugoročnih učinaka na razvoj djece.

Prvi razlog za zabrinutost odnosi se na učenje jezika, koje se odvija u prvim godinama života. Djeca uče govoriti kroz društvene interakcije, a posebno kad gledaju u usta odraslih kako bi učili slogove. Budući da je ovaj put blokiran, logično je pretpostaviti štetan učinak. - Vi gledate u lica kad učite govoriti. Ali to nije jedini način. Djeca, također, uče slušajući glasove i prateći geste i pokrete očiju onih oko sebe - rekla je za AFP Diane Paul iz Američke udruge za govor-jezik-sluh (ASHA).
Paul napominje da osobe s oštećenjem vida, također, nauče dobro govoriti - te da se maske ne nose trajno, na primjer kod kuće.
- U ovom trenutku ne postoje studije koje bi izravno procjenjivale dugoročni utjecaj na razvoj govora i jezika u situacijama kada mala djeca komuniciraju s odraslima koji nose maske. Ali, postoje studije koje pokazuju da se djeca mogu prilagoditi drugim komunikacijskim pokazateljima i gestama kada se usta odrasle osobe ne vide, kaže stručnjakinja.
Studija iz 2021. pokazala je da su dojenčad mogla prepoznati jedinstvene riječi kroz masku, jednako kao i bez nje. Prema drugom istraživanju, provedenom u Francuskoj, maske mogu ometati učenje čitanja među djecom s poteškoćama u učenju.
Prema Američkim centrima za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC), ograničeni dostupni podaci ne ukazuju na jasne dokaze da maske narušavaju emocionalni ili jezični razvoj djece. Agencija preporuča maske u javnosti za osobe starije od dvije godine, dok Svjetska zdravstvena organizacija predlaže za starije od pet godina.

No, među psihijatrima je priča malo drugačija. - Važnija je emocionalna strana - kaže Manfred Spitzer, koji je također specijalist za kognitivnu neuroznanost na Univerzitetu u Ulmu u Njemačkoj.
Napominje da je prvo što se izgubi s maskom - osmijeh.
- U obrazovnim okruženjima postoji mnogo implicitnih povratnih informacija između učitelja i djeteta. Ako narušite ovu stalnu komunikaciju, sigurno ćete ometati uspješno poučavanje - rekao je za AFP.
Strahovi se, također, odnose na sposobnost stvaranja društvenih veza. Brojne studije su pokazale da maske otežavaju prepoznavanje lica i emocija, uključujući, ili čak i više, među najmlađima
Studija djece u dobi od sedam do 13 godina, objavljena u časopisu PLOS One, potvrdila je da se emocije (strah, tuga, ljutnja) slabije identificiraju kada osoba nosi masku – ali sa sličnim rezultatima u usporedbi s nošenjem sunčanih naočala.
Zaključeno je da maske vjerojatno neće dramatično narušiti društvene interakcije djece u njihovu svakodnevnom životu.
Drugi rad, objavljen u časopisu Frontiers in Psychology, pokazao je da je prepoznavanje emocija ljudi s maskama na licu značajno palo između treće i pete godine. Ti rezultati sugeriraju da živimo u vremenu koje može potencijalno utjecati na razvoj društvenog i emocionalnog rasuđivanja, rekli su autori.

Carol Vidal, psihijatrica sa Univerziteta Johns Hopkins, rekla je da je zabrinuta na društvenoj razini, iako roditelji ne bi trebali paničariti. Vidal je dio grupe medicinara i naučnika koji pozivaju na ukidanje obveznih maski u školi, gdje je ionako teško zadržati strogu upotrebu maski.

- Samo mislim da one nisu potrebne u ovom trenutku pandemije, znajući što znamo o rizicima za djecu u smislu korone, i znajući da svi imamo pristup cijepljenju i da, ako smo zabrinuti za svoje zdravlje, možemo nositi masku N95 - kaže ona za AFP.
Ona ističe da se svodi na balansiranje rizika i koristi.
- Nedostaci maski možda nisu tako dramatični u smislu da možda učinci neće nastupiti odmah, ali mislim da moramo biti oprezni - rekla je Vidal.

U Sjedinjenim Američkim Državama su se zadnjih sedmica umnožili pozivi za ukidanje obveznih maski u školama

Naučne studije pokazale su da maske doista utječu na sposobnost djece

Nošenje maske loše utječe na jezički, emocionalni i društveni razvoj djece?

<a href="https://bebe.avaz.ba/tag/15302/dijete">Koliko će dijete biti inteligentno</a>, umnogome zavisi od majke, pokazalo je istraživanje naučnika iz Sijetla. Za to su, tvrde naučnici, krivi hromozomi koji su odgovorni za prenošenje gena. Poznato je da žene imaju XX, a muškarci XY hromozome, a kako stručnjaci tvrde da inteligencija dolazi pravo od tih X hromozoma, dva puta su veće šanse da se naslijedi od majke.
Istraživanje je otkrilo i da majke igraju izuzetno važnu ulogu u negenetskom dijelu. Tako je rasprostranjeno mišljenje da snažna veza s majkom djetetu pruža osjećaj sigurnosti, koji ga čini ušuškanim i radoznalim da istražuje svijet oko sebe, pružajući mu samopouzdanje da rješava probleme.
Ali ne treba zanemariti ni ulogu očeva u razvoju inteligencije djeteta, jer se mnogo toga što utječe na nju, kao što su intuicija i emocije, nasljeđuje upravo od tate.

Za to su, tvrde naučnici, krivi hromozomi koji su odgovorni za prenošenje gena

Majke igraju izuzetno važnu ulogu u negenetskom dijelu

Stručnjaci otkrili od koga mališani nasljeđuju inteligenciju

<a href="https://bebe.avaz.ba/tag/5036/djeca">Djeca odrastanjem mjenjaju svoja</a> interesiranja prema igračkama, tj. određene igračke prerastu. Zato je potrebno igračke za djecu prilagoditi njihovom uzrastu i potrebama. Svojim oblikom, bojom, izgledom i materijalom, igračke utječu na:

Motorički razvoj – jačanje muskulature vašeg djeteta, kao i koordinacija pokreta je izuzetno važna još od najmanjeg uzrasta, pa su igračke idealne za pravilan razvoj čitavog organizma.
Kognitivni razvoj djeteta – usmjeren na podsticanje kreativnosti, koncentracije i pamćenja, a samim tim i mišljenja i samostalnosti.
Razvoj emocija – dijete se kroz igru i odabirom različitih uloga uči empatiji i želji da pomaže drugima, da ih shvata i razumije.
Socijalni razvoj –socijalizacija među djecom se najbolje ostvaruje druženjem i igrom. Uz svoje drugare, vaš mališan će naučiti da dijeli, da poštuje svoj red i poštuje potrebe druge djece.

Jačanje muskulature vašeg djeteta, kao i koordinacija pokreta je izuzetno važna još od najmanjeg uzrasta

Socijalizacija među djecom se najbolje ostvaruje druženjem i igrom

Kakav je značaj igračaka u razvoju djece

<a href="https://bebe.avaz.ba/tag/5036/djeca">Djeca ne razumiju pojam broja</a>, a u računanju vremena sve se svodi upravo na brojeve. Polazi se od nule, umjesto od broja jedan, sat ima 60 minuta, svaki minut 60 sekundi, dan 24 sata… Zatim, postoje satovi sa kazaljkama, razmak između dva broja na satu iznosi ili pet minuta ili cijeli sat, a postoje i digitalni satovi.

Ipak, sa početkom školovanja, većina djece ima dovoljno znanja iz svog svakodnevnog okruženja, pa tada i usvajanje ove vještine postaje brže i spontanije. U predškolskom uzrastu, ne opterećujte se matematikom. Dijete u početku neće znati dovoljno matematičkih pojmova da bi razumjelo činjenice kao što su: minut ima 60 sekundi, sat ima 60 minuta. Umjesto toga, predstavite mu sat kao igru, savjetuju stručnjaci.

Govorite u onim odrednicama koje dijete može razumjeti. Pronađite neku aktivnost koju djete poznaje, koja je dio njegovog svakodnevnog života, i onda razgovarajte o njenom trajanju. 
Koliko traje dok se pojede sladoled?, Koliko traje tvoj omiljeni crtani film?, Koliko dugo spavamo?… Vježbajte na ovaj način.

Napravite sat od kartona sa pomičnim kazaljkama. Igrajte se. Kada postavite kazaljke u određeni položaj, razgovarajte sa djetetom šta radite u to doba dana. Pitajte se međusobno i odgovarajte sve dok ono ne shvati da se u svakom danu dešava nešto drugo, a da često upravo ritam i dinamika tih događaja zavise od sata.&nbsp;

Napravite sat od kartona sa pomičnim kazaljkama

Kako dijete naučiti da gleda na sat

<a href="https://bebe.avaz.ba/tag/5036/djeca">Roditelji znaju da nije lako</a>&nbsp;nagovoriti dijete da pojede povrće sa tanjira. Međutim, jedna mama se dosjetila kako nagovoriti djecu da jedu povrće. Ona je u videu, koji je pregledan više od 1,8 miliona puta, rekla da je njen trik u tome da jede povrće pred djecom, a onda ponudi i njih. 

Majka dvoje djece je podijelila jednostavan način kako uspjeva da „prevari“ djecu, a to uključuje jedenje povrća ispred njih. Pokazuje koliko je to jednostavno. Prilazi sinu koji sjedi na sofi, s paprikom u jednoj ruci. Dok ga pita za igru, počinje da jede papriku i nudi mu malo. Bez buke, on uzima komadić i počinje da ga jede.
Taj postupak ponavlja i sa djevojčicama, koje, također, uzimaju povrće. Njen trik su pohvalili mnogi, piše Mirror.
- Naučna je činjenica da hrana ima bolji ukus iz ruke mame ili s njenog tanjira - bio je jedan komentar.

<blockquote class="tiktok-embed" cite="https://www.tiktok.com/@adamyfam/video/7050673063796559110" data-video-id="7050673063796559110" style="max-width: 605px;min-width: 325px;" > <section> <a target="_blank" title="@adamyfam" href="https://www.tiktok.com/@adamyfam">@adamyfam</a> How we get our kids to eat their vegetables… right after they finished saying they weren’t hungry! <a title="kids" target="_blank" href="https://www.tiktok.com/tag/kids">#kids</a> <a title="vegitables" target="_blank" href="https://www.tiktok.com/tag/vegitables">#vegitables</a> <a title="hack" target="_blank" href="https://www.tiktok.com/tag/hack">#hack</a> <a title="health" target="_blank" href="https://www.tiktok.com/tag/health">#health</a> <a target="_blank" title="♬ original sound - AdAmy" href="https://www.tiktok.com/music/original-sound-7050673019609500422">♬ original sound - AdAmy</a> </section> </blockquote> <script async src="https://www.tiktok.com/embed.js"></script>

Njen trik su pohvalili mnogi

Trik je u tome da jede povrće pred djecom

Kako djecu "natjerati" da jedu povrće

<a href="https://bebe.avaz.ba/tag/25614/edin-buljugic">Bol u petama, koji se naziva i kalkanearni</a> apofizitis, javlja se prvenstveno kod aktivne djece (bolest je češća kod dječaka)&nbsp;u dobi od 9 do 14 godina. Najčešće se javlja kod dječaka koji se bave atletikom, ali je moguće i kod drugih sportova.

Iako mišljenje i loše vođenje retrospektivne serije slučajeva čine većinu dokaza o ovom stanju, obično se kombinira s brzim rastom i ponavljajućim nošenjem tereta, propulzinom i kočionom aktivnošću te zategnutim mišićima lista. Sportisti se pretežno žale na bol u peti ili bolove koji se poboljšavaju tokom odmora i povećavaju tokom trčanja. Bol se nalazi na stražnjoj strani pete. Djeca sa Severovom bolešću razvijaju mikrotrakcije gdje se Ahilova tetiva umetne na petu (velika kost koja čini petu stopala).

Odmor od propulzivnih kretnji i tjelesne aktivnosti obično smanjuje simptome, a to može trajati dok je rast kalkaneusa - petne kosti aktivan.

Masaža i upotreba hladnih pakovanja mogu biti koristan izbor u liječenju simptoma bolesti. Upotreba ortoze ili gipsa pomaže vjerovatno jer inhibira aktivnost, kao i nošenje težine.

Biomehanička procjena može ukazati na potencijalne razloge za povećano opterećenje pete, koje, ako se smanji ulošcima ili ortozama, može pomoći pri oporavku. Najdosljednija razlika između normalnog i Severovog stopala povezana je s fragmentiranijom prirodom simptomatske epifize, što može sugerirati na mehaničku etiologiju tog stanja. Modificirani treninzi s nižim intenzitetom su neophodni za prevenciju problema.

Od fizikalnih procedura koje se koriste pri opravku i ublažavanju simptoma kao najefikasnije pokazale su se analgetske struje, masaža, magnetoterapija, laseroterapija te impulsna terapija. Prijenosni impulsi gun/impulsni pištolj isporučuje brze, koncentrirane impulse mekanim tkivima, a imaju za cilj povećani protok krvi, brzo ublažavanje bolova, nježno istezanje i skraćeno vrijeme oporavka. Može aktivirati mišiće, potaknuti protok krvi, u velikoj mjeri smanjiti vrijeme oporavka mišića.

Masaža i upotreba hladnih pakovanja može biti koristan izbor u liječenju bolesti

Šta je Severova bolest i kako se manifestira

<a href="https://avaz.ba/pretraga?query=slobodan%20nogo&amp;">Školska fobija nije posebna dijagnoza</a>, već klinički entitet koji uključuje anksioznost i izbjegavajuće ponašanje povezano s odlaskom ili boravkom u školi, koje se može javiti bilo kada tokom školovanja.&nbsp;Najčešće se radi o separacijskoj ili socijalnoj anksioznosti u djece i adolescenata.

Strah od loših ocjena, sukoba s drugovima iz razreda, strah od greške ili ukora od nastavnika, čak i jedan od ovih problema može nepodnošljivo otežati školski život djeteta.&nbsp;Emocionalno osjetljiva djeca često imaju glavobolje, bolove u stomaku i mučninu. Dijete ne ide u školu zato što doživljava pravi strah. Često se ne radi toliko o strahu od škole koliko o strahu od napuštanja kuće.To je obično strah od odvajanja od roditelja, za koje je anksiozno dijete vezano. Školska fobija počinje nejasnim pritužbama na školu ili nevoljnošću da je pohađa, a može se manifestirati da se pravi simptomi jave kasnije. U početku su to prilično nespecifični simptomi za fobiju u vidu glavobolje, bola u stomaku, mučnina, vrtoglavica, a može se javiti i bol u leđima.

Ali tada emocionalno i fizičko stanje djeteta postaje takvo da ne može ići u školu. Kao rezultat toga dijete zaostaje u učenju, pada mu prosjek ocjena, gube se kontakti s prijateljima.

Postoje i razlozi izazvani emocionalnim stanjem djeteta kao što su bolest, odvajanje od roditelja, kao i sukobi između učenika i nastavnika, a, ako dijete nema vještinu da savlada stresne situacije i zastoje, to može povećati njegovu anksioznost i završiti suzama ili izljevima bijesa.

Događa se i obrnuto, djeca postaju letargična, apatična. U ovom slučaju često je neophodna dugotrajna psihoterapija, a osim nje i drugi načini tretmana. Uz pomoć muzičke, likovne i plesno-pokretne terapije, na grupnim sastancima ili zajedničkim ekskurzijama, djeca se lakše nose sa svojim emocionalnim problemima.

U liječenju je potreban multidisciplinaran pristup koji uključuje saradnju psihijatra i/ili psihologa, roditelja, stručnih uposlenika škole, ljekara, a, prema potrebi, i centra za socijalnu skrb. Roditelji često dovode djecu kod psihijatra samo ako je dijete izostalo iz škole nekoliko mjeseci. Ali to je velika greška. Što prije dijete dobije stručnu pomoć, veća je vjerovatnoća da će se situacija za mališana brzo popraviti. Preporuka je da dijete više nagrađujete i da ga pohvalite za svaki uspjeh.

Neki od simptoma se javljaju u vidu glavobolje, bola u stomaku, mučnina, vrtoglavica, a može se javiti i bol u leđima

Mališani mogu završiti u suzama ili izljevima  bijesa

Kako prepoznati školsku fobiju

<a href="https://avaz.ba/tag/56701/mr-sc-prim-dr-jasminka-smlatic-muhadzic">Poremećaj hranjenja u adolescentnoj dobi</a> - anoreksija nervoza i bulimija obilježeni su teškim smetnjama u prehrambenim navikama i ponašanju.

Anoreksija nervoza je stanje voljnog prestanka uzimanja hrane i gubitka težine od 15 do 20 posto od prijašnje. Češća je u djevojčica nego u dječaka. Učestalost među adolescentima je 1:100-250. Dob prvih simptoma je 14 do 18 godina. U posljednjim desetljećima broj anoreksične djece raste. Kod anoreksične djece je prisutan nerazuman strah od debljanja, odbijanje održavanja minimalne, normalne tjelesne težine koja zbog mršavljenja bude manja od 85 posto od očekivane za visinu, u djevojčica amenoreja (prestanak menstruacije).

Djeca s anoreksijom su vesela, vedra, živahna, a prema činu hranjenja ponašaju se čudno: namjerno izazivaju povraćanje, kriju ostavljenu hranu svugdje po kući, a, ako jedu, onda traže niskokaloričnu hranu, pretjeruju s gimnastikom kako bi izgubili na težini, uzimaju čajeve i tablete za mršavljenje.

Uzrok anoreksije je dubok psihički poremećaj u percepciji oblika vlastitog tijela i tjelesne mase.
Djeca koja obole su najčešće uzorna djeca, najbolji đaci, perfekcionisti, često slabijeg samopouzdanja, obično iz porodica u kojima su roditelji prezaštitnički postavljeni i iz dobro situiranih porodica te mnogo češće u urbanim sredinama.

Komplikacije anoreksije su usporen rad srca, poremećaj srčanog ritma, pad krvnog pritiska, sniženje tjelesne temperature, nepodnošenje hladnoće, pad šećera u krvi, povišenje holesterola u krvi, neravnoteža elektrolita, smanjenje broja bijelih krvnih zrnaca, hormonalni poremećaj. Teški elektrolitski poremećaji uz srčane aritmije uzrok su smrtnog ishoda u fazi oporavka od anoreksije.

Liječenje obuhvata dijetalne mjere i psihoterapiju, s uključenjem roditelja. U liječenju anoreksije postavljaju se tri osnovna cilja: prvi - normaliziranje tjelesnog zdravlja i uhranjenosti. To se mora provoditi u bolnici postepeno, jer nisu rijetki smrtni slučajevi zbog zatajenja srca u neoprezno vođenoj fazi realimentacije. Drugi cilj je uspostavljanje, odnosno vraćanje normalnih prehrambenih navika, a treći je psihoterapijski tretman bolesnika i rad s porodicom. Liječenje je dugotrajno.

Oni koji obole su najčešće uzorna djeca, najbolji đaci, perfekcionisti,  često slabijeg samopouzdanja

Poremećaji ishrane u adolescentnoj dobi, kako prepoznati

<a href="https://bebe.avaz.ba/svakodnevica/636211/kada-je-beba-spremna-za-vise-proteina">Kada treba da osmislite ime</a> za bebu koja stiže, to zaista može biti težak zadatak. Svaki roditelj se trudi da odabere ono što će djetetu savršeno stajati i oslikavati njegovu ličnost.&nbsp;Stručnjak iz "BebyCenter" Lorna Marš (Marsh) ispričala je metodu od tri savjeta, kojih bi trebalo da se držite kada birate ime za bebu.Razmislite da li je popularno -&nbsp;Njen savjet je da ne birate ona baš najpopularnija imena, jer će ih mnoga djeca imati. Ipak, nemojte bježati ni od klasičnih, jer nekada čudna imena mogu biti često pogrešno izgovorena ili napisana. Odaberite onaj balans koji vama najviše odgovara, a da ne ide ni u jednu krajnost.Razmislite kako zvuči ime -&nbsp;Razmislite kako će ime zvučati kada ga budete izgovarali i da li će stajati djetetu i kada poraste. Ne zaboravite da ga uvijek izgovorite uz prezime, jer je važno da i uz njega zvuči lijepo.Razmislite o nadimcima -&nbsp;Uvijek se zapitajte kakav nadimak može da se da na osnovu imena. Ne bi bilo dobro da od toga može da nastane neka šala među djecom.

Ne zaboravite da ga uvijek izgovorite uz prezime

Odaberite ime koje će djetetu savršeno stajati

Tri metode kako odabrati ime za dijete

<a href="https://bebe.avaz.ba/tag/45722/jasminka-smlatic-muhadzic">Skolioza se javlja u doba rasta djece</a>. Loše držanje djeteta je faktor u nastajanju skolioze. Pri pregledu se otkriva asimetrija trupa i leđa. Za asimetriju trupa se procjenjuju visina ramena, položaj i izbočenost lopatica, asimetrija struka, položaj i nagib zdjelice.

Pri pregledu je važan test pretklona, kod kojeg se dijete sagne prema naprijed s opuštenim rukama, a ispitivač promatra simetriju rebara u odnosu na vodoravan pravac.&nbsp;Dijete sa skoliozom ima asimetriju i povišen položaj rebara (rebrena grba) na strani izbočenja skolioze.Pri pregledu se mjeri stojeća i sjedeća visina djeteta i ovi parametri su važni u praćenju bolesnika u doba ubrzanog rasta. Pri pregledu se gleda i profil kičme zbog moguće popratne kifoze. Dijagnoza se postavlja temeljem gore navedenog, na osnovu RTG snimka kičme, PA i profilnog snimka.
Važno je napomenuti da u otkrivanju skolioze bitnu ulogu igraju roditelji koji mogu uočiti pažljivim posmatranjem loše držanje djeteta, nepravilan položaj pri sjedenju, iskrivljenost kičme u stranu, nejednaku visinu ramena, nejednaku visinu lopatica.

Također, pedijatri pri pregledima djece su ti koji često prvi uoče deformitet kičme i šalju dijete ortopedu i fizijatru. Liječenje skolioze zavisi od stepena iskrivljenosti kičme. Iskrivljenost kičme do 25 posto sastoji se u praćenju. Ako se utvrdi progresija, liječenje se započinje ortozom (stavljanjem korzeta). Skoliozu veću od 40 stepeni ne treba liječiti ortozom. Kod ovih bolesnika hirurško liječenje ima više izgleda.

Za liječenje skolioze važna je životna dob u kojoj je otkrivena i je li završen rast. Kod djevojaka od 17 godina rast je završen i liječenje skolioze od 40 stepeni nije potrebno. Za isti stepen skolioze kod djevojčice od 12 godina liječenje je neophodno, jer se ona u doba ubrzanog rasta može znatno pogoršati. Liječenje ortozom i hirurško daje dobre rezultate. Važno je napomenuti da je, uz ortopedsko liječenje, bitan i fizijatrijski tretman (vježbe).

Pri pregledu je važan test pretklona kod kojeg se dijete sagne prema naprijed s opuštenim rukama

Mjeri se stojeća i  sjedeća visina djeteta

U otkrivanju skolioze bitnu ulogu igraju roditelji

Najčešći deformitet kičme <a href="https://bebe.avaz.ba/tag/45722/jasminka-smlatic-muhadzic">u dječijoj dobi</a> i adolescenciji je skolioza. Kičma čovjeka u uspravnom stavu, a gledana sa strane, savijena je u obliku dvostrukog slova “S“, dok gledana sprijeda ili straga je ravna, bez zavoja u stranu. Ako u frontalnoj ravni (gledano sprijeda ili straga) imamo postranični zavoj kičme, radi se o deformitetu koji zovemo skolioza.

Iako je skolioza bolest poznata stoljećima, tek u prošlih 40 godina učinjen je znatan napredak u poznavanju i liječenju te deformacije. <a href="https://bebe.avaz.ba/tag/5036/djeca">Oko 5 posto djece</a> u doba rasta ima viši ili niži stepen poremećaja fiziološke zakrivljenosti kičme u uspravnom stavu. Uspravni stav je bitna odrednica čovjeka kao vrste i održava se aktivnim djelovanjem mišića na koštano-ligamentnu osnovu, uz osiguravanje ravnoteže složenim živčano-osjetilnim sistemom.

U vrijeme rasta najlakše dolazi do odstupanja u mehanizmu održavanja uspravnog stava. Tada su česta kifotična držanja, okrugla leđa. Zbog ovoga se uvode školski programi otkrivanja skolioze. Skoliotična iskrivljenost kičme je deformacija koja nije praćena samo postraničnom iskrivljenošću kičme nego i rotacijom i torzijom kralježaka.

Skolioza je bolest u kojoj bolesnik nije u mogućnosti svojom voljom ispraviti deformaciju.&nbsp;Prema lokalizaciji, skolioza može biti vratna (cervikalna), grudna (torakalna), grudno-slabinska (torakalno-lumbalna) i lumbalna (slabinska).Prema dobi, može biti infantilna (od rođenja do treće godine), juvenilna (od četvrte godine do pojave puberteta) i adolescentna (od pojave puberteta do završetka rasta).

Pojava skolioze se razlikuje prema spolu i stepenu iskrivljenosti. Skolioza s iskrivljenjem manjim od 10 stepeni je podjednaka u oba spola. Skolioza višeg stepena je znatno češća kod djevojčica.

To je bolest u kojoj bolesnik nije u mogućnosti svojom voljom ispraviti deformaciju

U vrijeme rasta najlakše  dolazi do odstupanja

Kako mališanima ojačati imunitet

Treba li djecu štititi od kućnih poslova

Kako meditacija može pomoći školskoj djeci

Kako prepoznati ravna stopala kod djece

Razlike između muških i ženskih beba

Nošenje maske loše utječe na jezički, emocionalni i društveni razvoj djece?

Stručnjaci otkrili od koga mališani nasljeđuju inteligenciju

Kakav je značaj igračaka u razvoju djece

Kako dijete naučiti da gleda na sat

Kako djecu "natjerati" da jedu povrće

Šta je Severova bolest i kako se manifestira

Kako prepoznati školsku fobiju

Poremećaji ishrane u adolescentnoj dobi, kako prepoznati

Tri metode kako odabrati ime za dijete

U otkrivanju skolioze bitnu ulogu igraju roditelji

Koji su deformiteti kičme u dječijoj dobi i adolescenciji

Rast & razvoj

Kako mališanima ojačati imunitet

Treba li djecu štititi od kućnih poslova

Kako meditacija može pomoći školskoj djeci

Kako prepoznati ravna stopala kod djece

Razlike između muških i ženskih beba

Nošenje maske loše utječe na jezički, emocionalni i društveni razvoj djece?

Stručnjaci otkrili od koga mališani nasljeđuju inteligenciju

Kakav je značaj igračaka u razvoju djece

Kako dijete naučiti da gleda na sat

Kako djecu "natjerati" da jedu povrće

Šta je Severova bolest i kako se manifestira

Kako prepoznati školsku fobiju

Poremećaji ishrane u adolescentnoj dobi, kako prepoznati

Tri metode kako odabrati ime za dijete

U otkrivanju skolioze bitnu ulogu igraju roditelji

Koji su deformiteti kičme u dječijoj dobi i adolescenciji