Piše: Prof. dr. sc. Naima Mutevelić-Arslanagić


Koža novorođenčeta i dojenčeta ima svoje specifičnosti u odnosu na kožu odraslih osoba. U materici je ona imala idealne uslove - stalnu temperaturu, vlažnost i zaštitu od agresivnih sredstava iz okoliša.
Neposredno nakon rođenja i koža bebe je u izvjesnoj mjeri u jednoj vrsti šoka, i polako se počinje privikavati na mnoštvo više ili manje agresivnih sredstava sa kojima se susreće u vanjskom svijetu.
Uljane kupke
Specifičnosti kože bebe ogledaju se, između ostalog i u tome da ona u većoj mjeri upija sve ono što na nju dođe, prije svega sapune i šampone za pranje kože i kose, ali i boje kojima su obojeni rublje bebe i posteljina, kao i ostatke deterdženta i omekšivača. 
Zato je prilikom kupanja i njege bebine kože potreban maksimalni oprez. Učestalo kupanje uz upotrebu sapuna i šampona oštećuje i isušuje kožu bebe, što za rezultat ima lakše prodiranje štetnih supstanci iz vanjskog svijeta. 
U zadnje vrijeme i u našim apotekama se mogu kupiti uljane kupke i blaga sredstva koja ne isušuju već naprotiv ovlažuju kožu. Zato ćete od ljekara koji vam daje takvo sredstvo za pranje bebe dobiti savjet koji će se u prvi mah učiniti nelogičnim, ali je ispravan.
Savjet, naime, glasi da nakon kupanja ne sapirete sa kože sredstvo u kojem ste prali bebu, nego da ga samo blago posušite peškirom. Veliki broj mladih majki pretjerano strahuje za čistoću bebe i zato ih često kupaju.
Da nevolja bude veća pri tome još više uživaju i smiruju svoju savjest da je beba uredna, ako su sapuni i šamponi mirisni. Mirisne supstance, bilo da potiču iz šampona, sapuna, deterdženta ili omekšivača, dovode do ekcema bebe, naročito ako je koža suha.
Kako izgleda ekcem 
Mnogi miješaju ekcem sa atopijskim dermatitisom. Čak je i mnogo ljekara koji to dvoje ne razlikuju. A za razliku od autopijskog dermatitisa koji se skoro nikada ne pojavljuje prije trećeg mjeseca starosti bebe, ekcem se može javiti već u prva tri mjeseca. 
Jedno od prvih mjesta gdje se ekcem javlja jeste koža lica, posebno koža jagodica i predio oko usta, jer su to vanjskom svijetu najizloženiji dijelovi kože. 
Koža je crvena, suha, sitno se ljuska i svrbi. Dijete nesvjesno češe te dijelove. Kao posljedica mehaničkog oštećenja noktima i prstima, javljaju se crtasti defekti kože, koji često krvare. 
Ekcem bebe u okolini usta naročito često se javlja kod beba koje su na vještačkoj ishrani i može biti uzrokovan pojedinim zaostalim, sa kože nedovoljno očišćenim sastojcima vještačke ishrane.
Drugo često mjesto gdje se pojavljuje ekcem bebe je predio kože koji je umotan pelenama, predio guze, donjeg dijela trbuha i prepona. Zbog specifičnosti ove regije i izgled ekcema je drukčiji. Koža je crvena, sjajna, glatka i vlažna, odnosno kvasi.
Savjeti za njegu suhe kože i sprečavanje nastanka ekcema
1 Kožu bebe, naročito ako je i inače suha, perite mlakom vodom, bez dodatka antibakterijskih i mirisnih sapuna, jer je često pranje sapunima i šamponima isušuje.
2 Ako beba ima suhu kožu, perite je i kupajte u bezmirisnoj uljnoj kupki.
3 Treba izbjegavati pjenušave kupke, jer one isušuju kožu.
4 Ostatke hrane sa kože lica operite mlakom vodom poslije svakog hranjenja i nježno obrišite kožu najmekšim peškirom.
5 Često mijenjajte pelene. 
6 Svaki put, nakon stolice, operite kožu mlakom vodom. 
7 Treba koristiti pelene koje su od kvalitetnog materijala koji ima sposobnost brzog upijanja vode. Na taj način sprječava se tzv. maceracija ili kako se u narodu naziva ojed kože.
8 Za njegu suhe kože upotrebljavajte bezmirisne hidratantne kreme. Treba ih nanositi nekoliko puta na dan.
9 Za suhu kožu pripravci u obliku losiona bolji su od kreme. Sva druga sredstva izbjegavajte.
10 Rublje i posteljinu bebe perite odvojeno. 
11 Poslije mašinskog pranja, ponovite ispiranje - još bolje je ručno ispiranje.
12. Za pranje upotrebljavajte hipo alergeni deterdžent.
13. Nemojte upotrebljavati omekšivač rublja

Suha koža - rizik od ekcema kod bebe

Piše: Prof. Dr. sc. Naima Arslanagić, dermatovenerolog
Bula ili mjehur predstavlja posebnu vrstu promjena na koži i sluznicama koje ispunjava tečnost, bistrog, zamućenog ili krvavog sadržaja. Uzroci nastanka mjehura su brojni i bez obzira na njih promjene na koži uvijek prati bol. Ogoljela površina, nastala nakon pucanja bule spontano boli, a naročito na dodir, toplo i hladno.
Blulozna epidermoliza je vrlo teško, ali srećom rijetko oboljenje koje se nasljeđuje. To je i razlog zašto se beba rađa s mjehurima ili se oni pojavljuju odmah po rođenju. Ove bebe imaju kožu nježniju od krila leptira. 
Osjetljiva sluznica 
Za tako nježnu kožu i sam prolazak novorođenčeta kroz porođajni kanal predstavlja traumu i uzrokuje mjehure. Ukoliko je tokom trudnoće pupčanik bio omotan oko nekog dijela tijela ploda, mjehuri nastaju još u majčinoj utrobi. Ovaj podatak jasno govori koliko je koža ovih beba nježna i osjetljiva. 
Dodir prsta o prst, oslanjanje bebe o podlogu na kojoj leži, kao i pritisak na bilo koji dio tijela, imat će za posljedicu stvaranje mjehura ispunjenog bistrim sadržajem. Mjehur je tankog pokrova, brzo puca, a nastali defekti kože sporo cijele tankim, bijelim ožiljicima.
Uzimanje hrane, pa makar to bilo i sisanje majčinog mlijeka, zbog pritiska bradavice dojke, ima za posljedicu nastanak mjehura na sluznici usne šupljine. Mjehuri na sluznici usne šupljine, isto kao i mjehuri na koži, zarastaju vrlo sporo i ostavljuaju tanke ožiljke. Mjehur se ponovo može pojaviti na istom mjestu ukoliko je ono izloženo pritiskom. Ožiljci na tabanima, dlanovima, laktovima, koljenima i vrhovima prstiju onemogućavaju ovakvu djecu u svakodnevnim aktivnostima.
Mjehuri se češće javljaju i praćeni su komplikacijama kako dijete raste, odnosno kada počinje sjediti, puzati i hodati. Također, beba počinje mijenjati i prehranu, odnosno počinje žvakati čvrstu hranu pa se mjehuri intenzivno pojavljuju na sluznici usne šupljine. 
Pritisak ili povređivanje kašikom prilikom hranjenja, opet, nažalost, ima za posljedicu nastanak mjehura na usnama i sluznici usne šupljine. Gutanjem hrane, naročito ako je hrana grublje teksture, mjehuri nastaju i na sluznici ždrijela i jednjaka. Ožiljci, kojima zarastaju mejhuri, sužavaju ove dijelove probavnog sistema pa je djetetu skoro onemogućeno gutanje. 
Djeca s kožom nježnom poput leptirovih krila veoma često obolijevaju od različitih bakterijskih oboljenja jer se bakterije lako nasele na oštećenu kožu i sluznicu.
Zašto nastaje 
Bulozna epidermoliza je nasljedno oboljenje. Češće se javlja kod djece iz brakova čiji su roditelji u krvnom srodstvu. Bolest je autosomalno recesivno nasljedna, što znači da se na istom genskom lokusu kromosoma nalazi par gena odgovornih za nastanak bolesti. 
Roditelji ove djece nema promjene na koži i sluznicama, a vrlo rijetko je ima neko od užih članova familije To je i razumljivo ako se ima u vidu način nasljeđivanja ove bolesti. Ovi podaci ne isključuju automatski i postojanje gena za oboljenje kod roditelja i njihovih krvnih srodnika. Osobe koje nose gen za buloznu epidermolizu na samo jednom genskom lokusu ne obolijevaju jer drugi, zdravi gen, s istog mjesta ne dozvoljava onom bolesnom da ispolji svoje djelovanje. 
Ali kada se na istom mjestu za gene koji reguliraju sistem i građu kože, nađu dva istovjetna bolesna gena, bolest se manifestira kožom poput leptirovih krila.
Mogućnosti liječenja 
Do danas je bulozna epidermoliza neizlječivo oboljenje, kao i čitav niz drugih nasljednih oboljenja. Tek kada u budućnosti bude moguće zamijeniti oboljele gene, moći će se liječiti i bulozna epidermoliza. 
Do tada, roditelji i liječnici zajedničkim naporima pokušavaju spriječiti povređivanja kože i sluznica. Adekvatna terapija koju određuje liječnik ima glavnu ulogu u cijeljenju nastalih promjena i sprečavanju naknadnih bakterijskih infekcija.

Koža nježna poput leptirovih krila

Piše: Prof. dr. sc. Naima Mutevelić-Arslanagić, dermatovenerolog

Nakon izlaska iz porodilišta, majka treba znati pravilno njegovati kožu pupka, jer je tu još prisutan pupčani batrljak. Kad novorođenče i majka napuste porodilište, pupčani batrljak je već u fazi sušenja, tvrd je i tamne boje. 
Između sedmog i desetog dana nakon rođenja pupčani batrljak sam otpadne. Na tom mjestu ostaje ranica koju treba pravilno njegovati, jer je tu koža otvorena i zato veoma podložna infekciji bakterijama. 
Mjere opreza
Nedostatak prirodne zaštite kože zbog prisutne ranice, s jedne strane, a, s druge strane, nezrelost imunološke odbrane organizma novorođenčeta zahtijevaju sve mjere opreza i prevencije da se pupčana ranica ne bi inficirala bakterijama i tako postala ulazno mjesto za zarazu čitavog organizma.
Dva su pitanja koja najčešće postavljaju majke novorođenčadi nakon izlaska iz porodilišta, kada je riječ o njezi kože pupčane regije: 
Prvo, kako i da li uopće kupati novorođenče neposredno nakon izlaska iz porodilišta i pri tome ne skvasiti ostatak pupčanika koji treba da se osuši i sam otpadne. Drugo pitanje se odnosi na samu njegu pupčane ranice, da li i čime je njegovati.
Pranje ruku
Prije odgovora na ova dva najčešća pitanja treba skrenuti pažnju da prije svakog pristupa koži novorođenčeta, a naročito regiji pupka, majka treba dobro i temeljito oprati ruke sapunom i vodom. 
Samo pranje ruku treba trajati dvije minute. Dokazano je da se takvim načinom pranja sapunom i vodom odstrani 80 posto bakterija sa kože ruku.
Odgovor na prvo pitanje, da li, čime i kako kupati novorođenče dok pupčanik ne otpadne i pupčana ranica sasvim ne zaraste vrlo je jednostavan. U prvih deset dana nije potrebno novorođenče kupati na klasični način. 
Čaj od kamilice
U tom periodu dovoljno je kožu novorođenčeta prebrisati vlažnom gazom natopljenom u čaj od kamilice. Brisanje treba početi od glave, prvo lice, pa predio kose, zatim obrisati vrat, grudni koš sprijeda, zatim leđa, ruke, noge i na kraju spolovilo. 
Nakon brisanja, kožu nježno posušiti i pregibe namazati uljem za njegu dječije kože. Predio pupka, ukoliko je pupčani batrljak još prisutan, nježno prebrisati otopinom blagog antiseptika kupljenog u apoteci. 
Pupčani batrljak ne boli i zato ga majka slobodno, temeljito opranim i čistim rukama, može nježno pomjerati da bi očistila kožu sa svih strana. Nakon toga pupčani batrljak treba prekriti suhom, sterilnom gazom pa zamotati trbuh.
Kada je pupčani batrljak otpao i ostala pupčana ranica, majka treba naročito paziti na čistoću ruku i čistoću radne površine prilikom njege kože pupka, odnosno pupčane ranice.
Odgovor na drugo najčešće pitanje - čime mazati ili posipati pupčanu ranicu, opet je vrlo jednostavan i glasi: ničim. 
Ne antibiotskom prašku
To će možda zvučati iznenađujuće, jer je u ovoj sredini kroz decenije ušlo u praksu da pupčanu ranicu treba napuderisati nekim antibiotskim praškom. To se više ne praktikuje, jer puder cementira vlažnu pupčanu ranicu i tako otežava proces zarastanja. Masti pogotovu ne smiju doći u kontakt sa pupčanom ranicom. 
Ta se ranica njeguje vrlo jednostavno. Nakon skidanja prethodne suhe gaze, na samu pupčanu ranicu dovoljno je kapnuti samo jednu kap blagog antiseptičkog sredstva za njegu pupka, koje se kupuje u apoteci, sačekati da se kapljica osuši i ponovo previti suhom sterilnom gazom.
Nakon što je pupčana ranica sasvim zarasla, može se započeti sa redovnim kupanjem novorođenčeta.

Pupak ne treba ni mazati kremom niti posipati praškom

Piše: Prof. dr. sc. Naima Mutevelić-Arslanagić, dermatovenerolog

Celijakija je oboljenje probavnog sistema koje karakteriše nepodnošljivost proteina iz žitarica. Protein se naziva gluten, a ima ga u pšenici, raži, ječmu i zobi. Naziv celijakija prvi je upotrijebio engleski ljekar Samuel Jones Gee 1888 godine. Naziv potječe od latinske riječi coeliacus što u prevodu znači trbušna šupljina.
Malo je poznatog da se celijakija javlja dosta rano, već u šestom mjesecu starosti dojenčeta i da je prilično česta, mada je pedijatri najčešće ne propoznaju kod beba tog uzrasta.
Bolest je nasljedna
Zbog nepodnošljivosti proteina žitarica oboljenje se još naziva i glutenska enteropatija. Celijakija je nasljedna, a sam način nastanka bolesti uzrokovan je nizom imunoloških procesa prije svega na crijevima, zatim na koži, ali i na drugim organima.
Dijagnoza celijakije nije jednostavna. Broj oboljelih je veći od onog kojim raspolaže zvanična medicina. Razlog tome leži s jedne strane u činjenici da se celijakija ne ispoljava uvijek sa svim simptomima. 
Naime, vrlo su česti tzv. tihi oblici celijakije koji se mogu manifestirati samo anemijom ili uvećanom jetrom i povišenim vrijednostima jetrenih enzima bez nekog, naizgled, vidljivog razloga. 
Drugi razlog manjeg registrovanog broja oboljelih od celijakije u odnosu na stvarno stanje jeste komplicirana dijagnostika. No, da vidimo kako se bolest manifestira na koži.
Najčešće su promjene lokalizirane na koži ramena, laktova, koži debelog mesa i na koljenima. Koža je crvena, svrbi, a na njoj se uočavaju sitni, bistri mjehurići i sitne, crvene papule. 
Češanjem dojenče razgrebe površinu mjehurića pa nastaju defekti svijetlocrvene boje koji kvase i krvare. Promjene na koži javljaju se već u šestom mjesecu starosti, veoma teško ih je svrstati u tačno definirano oboljenje bez histopatološke analize tek nakon biopsije kože.
Takve bebe ipak imaju i promjene u fizičkom izgledu tijela. Trbuh je nešto veći, a ekstremiteti su tanji. Majka može primijetiti da dijete povremeno ima obilnije, masnije stolice.
Oboljenje se češće javlja kod dojenčadi koja ne doje i koje majka hrani keksom ili drugim žitaricama. Može se pojaviti i kod beba koje doje jer alergeni iz majčinog organizma, putem mlijeka, dospijevaju u organizam dojenčeta. U oba slučaja treba prestasti djetetu davati žitarice koje sadrže glutene.
Detaljno ispitivanje
Zamjena za škrob u dojenačkom periodu su riža i krompir. Zamjena za žitarce u prehrani majke jeste kukuruzno brašno.
Lijekovi kojima se liječi glutenska enteropatija istovremeno smiruju i promjene na koži. Ti lijekovi su dosta toksični za mali organizam. Zato je prije uključenja sistemske terapije potrebno detaljno ispitivanje da bi se potvrdila dijagnoza. 
Jednom kada je dijagnoza potvrđena, treba čitav život provoditi, pored odgovarajuće terapije, i dijetu bez glutena. Promjene na koži dodatno se liječe kortikosteroidima za lokalnu primjenu. Bolest je hronična. U periodima pogoršanja bolesti, promjene na koži ponovo se manifestiraju. To ne smije obeshrabriti u adekvatnom provođenju terapije.

Šta raditi kad dijete ne podnosi proteine žitarica

Piše: Dr. Mersija Tanović Dervišević, pedijatar

U skladu s onim što okolina djetetu pruža, s obzirom na hranu, njegu i odgoj razvijaju se i njegove sklonosti.
Svako dijete je posebna individua, pa se prema tome mora i odgajati. Mnogo će odgojnih teškoća nastati stoga što se želi da se sva djeca iste porodice i na jednaki način odgajaju. 
Zakoni odgoja
Postoje neki opšti zakoni odgoja, koji se u pojedinačnim slučajevima moraju poštivati; inače ne bude li tako, dijete će postati neposlušno, nezadovoljno, sebično i nepošteno...
Svaka faza psihičkog razvoja pokazuje neprestano novi habitus djeteta s karakterističnim sposobnostima i tipičnim reakcijama. Odgajati u skladu s tim fazama znači prije svega ne tražiti od djeteta prerano ništa čemu ono još nije doraslo, a znači to i sve djetetu pružiti onako kako to odgovara njegovoj sposobnosti primanja u određenoj dobi.
Princip pouke predškolskog djeteta je oponašanje, što mu se pokazuje to ono oponaša, prima i usvaja u svoju dubinu. Enormna sposobnost učenja i primanja utisaka dječije psihe uvjetuje i veliku osjetljivost prema pogrešno doziranim i neispravnim utiscima. Zato dijete u prve tri godine života treba čuvati i dati mu opsežnu i svrsishodnu zaštitu. Psihički razvoj će se sigurno i harmonično odvijati ako sve što djetetu služi kao uzor i što će ono oponašajući naučiti, dolazi od osobe s kojom je dijete čvrsto povezano, to je majka.
U prvoj fazi prkosa potrebno je prkosnom i plačljivom djetetu pružiti podršku da svoje JA uklopi i dosadašnji svijet njegova shvaćanja. S takvim djetetom treba postupiti mirno i dobronamjerno, sokoleći ga i tješiti, a ne ljutito, kažnjavajući ga gnjevno ili uvrijeđeno. 
Postupak mora imati karakter mirne odlučnosti i radosti. Samo nerazumni očevi i majke misle da je potrebno već u ranoj dobi pokazati ko je gospodar u kući. Prkos ne treba da bude "skršen", nego dijete treba da bude pravilno vođeno. Tako će se ono polako stišati i preobraziti, stekavši potrebnu sigurnost nastupa.
Dijete treba poučiti da se igra. Treba mu pobuda, ono treba materijala, drugove u igri, a i vrijeme i mjesto za igru i to i u stanu sa roditeljima. Najbolje će pobude dobiti aktivnost fantazije pričanjem izabranih i dječijoj dobi i naravi primjerenih narodnih priča. 
Preuranjene poduke
Nepotrebna je i preuranjena pouka u pisanju i računanju, zatim igra s izrazitom namjerom da se baš određene funkcije djeteta razviju. Djetetu su potrebne basne i pripovijetke, potrebne su mu šarene slike, a ne trijezne, gole i hladne realnosti. 
Zdravo će se dijete samo probiti do realnosti pošto se iživjelo fantazirajući i to kad za to bude vrijeme. Fantazija se očituje u stvaralačkim činovima - igrama kao što su pomoć u kućanstvu i pri kuhanju, zabavljanje lutkama i životinjama, crtanje i slikanje kistom i pastelnim olovkama na papiru velikog formata.
Treba birati igre i igračke u kojima i od kojih će dječija mašta izgraditi nešto novo. To mogu biti uobličavanjm kamenčića, plastelina, pijeska i vode, igranje figuricama, zatim starim haljinama koje djeci služe za preodijevanje, obuvanje maminih cipela, papuča, sve će to razvijati dječiju fantaziju, ali i smisao za građenje nečega novog.
Koja je svrha odgoja
Svrha odgoja je harmoničan razvoj sklonosti koje u djetetu drijemaju. Red, ritam i konstantnost i konzekventnost preduvjeti su svake njege i odgoja koji treba da dovede do valjanog cilja. 
No, red nije pedantnost, ritam, nije nemir, konstantnost, nije zagrižljivost, a konzekventnost nije oštrina. Odgojne mjere moraju biti prožete toplinom, dobronamjernošću i ljubavlju.

U odgoju dajte mnogo mjesta bajkama, a ne gruboj realnosti

Piše: Prof. dr. sc. Naima Mutevelić-Arslanagić, dermatovenerolog

Zašto je moja beba izgubila bujnu kosicu s kojom je rođena? Ovo je vrlo često pitanje koje dermatologu postavljaju uznemirene majke, naročito mlade majke i majke koje prvi put imaju bebu. 
Podjednako često postavljaju ga majke čija je beba rođena sa bujnijom kosom, kao i one čije bebe su rođene sa nešto oskudnijom dlakavošću kože kapilicijuma. 
Bez obzira na to kako neko imao oskudno znanje o zdravlju, manje više svi znaju da gubitak kose je alarm koji ukazuje na postojanje nekog oboljenja u organizmu. To kod beba, na svu sreću, nije slučaj. Pa zašto onda bebe ipak gube kosu?
Dva su razloga zbog kojih beba gubi kosu. To su napuštanje uslova koje je beba imala u toku života u materici, a drugi razlog je pod direktnim utjecajem faktora spoljne sredine.
Gubitak kose nakon napuštanja uslova života unutar maternice
Prije svega treba znati da je dlaka dinamična struktura. To znači da je njen razvoj vezan za određene cikluse, samim tim da se faza rasta smjenjuje sa fazom ispadanja.
No, to se dešva tako neprimijetno i sukcesivno, jer se sve dlake ne nalaze istovremeno u istoj razvojnoj fazi, tako da se to ciklično smjenjivanje rasta i opadanja dlake obično ne uočava. 
Kod beba, zbog napuštanja uslova koje je beba imala u toku boravka u materici i prilagođavanja uslovima vanjske sredine, taj ciklus smjene rasta i opadanja dlake nije sinhroniziran i zato se u jednom periodu života bebe dogodi jače ispadanje dlake koje istovremeno ne prati odgovarajući rast nove. 
Taj period se manifestira obično između drugog i trećeg mjeseca života. Nakon toga dlaka nastavlja normalno rasti, smjenjuju se periodi rasta i opadanja u određenim ciklusima od nekoliko mjeseci i obraslost dlakom se normalizira. Liječenje nije potrebno.
Gubitak kose pod utjecajem vanjskih faktora
Ovaj gubitak kose je posljedica neadekvatnog položaja glave bebe i pritiska o podlogu. Najčešće se dešava, možemo čak slobodno reći da se redovno dešava kod beba koje stalno spavaju na istoj strani, to jest u istom položaju. 
Ako je to položaj na leđima, onda će dlaka na zatiljku postati jako prorijeđena pa može i u potpunosti nestati. To se isto dešava ako beba dugo leži na postelji.
Bez obzira koliko posrelja bila mekana, s obzirom na dužinu vremena koje beba provodi spavajući, dlačni krijen usljed pritiska na krvne sudove kože slabije je ishranjen i dlaka ispada, ali korijen u koži ostaje. 
Korijen dlake, zbog slabije ishrane usljed pritiska o podlogu na kojoj beba leži, nije uništen, samo je prolazno oštećen, a to oštećenje se manifestira opadanjem dlake iznad kože. 
Liječenje nije potrebno, ali je potrebno često mijenjati položaj u kojem beba spava. Dlaka će spontano početi rasti i za četiri do pet mjeseci će ponovo obraslost dlakom biti normalna.

Zašto moja beba gubi kosu

Piše: Prof. dr. Naima Mutevelić Arslanagić, dermatovenerolog

Zašto treba izbjegavati brak između krvnih srodnika? Odgovor na ovo pitanje je vrlo jednostavan - poremećaji u genima su vrlo česta posljedica koju trpe njihovi potomci.
Jedna od tih posljedica koja se manifestira na koži je vulgarna ihtioza, u narodu poznata kao riblja koža novorođenčeta. Riječ je o poremećaju u genima, odnosnu u nasljednoj osnovi koja regulira orožnjavanje kože.
Uzrok i posljedica
Kao posljedica tog poremećaja rožnati sloj kože je zadebljan, što se manifestira grubom, hrapavom kožom. Ako jedan roditelj ima bolest orožnjavanja, njegovo dijete ima velike mogućnosti da je dobije. Ako oba roditelja imaju poremećaj orožnjavanja kože, sa stopostotnom sigurnošću može se tvrditi da će i njihovo dijete imati takvu istu bolest.
Oboljenje se javlja u različitim oblicima koji su podijeljeni prema stepenu težine oboljenja. Kod nešto blažih oblika, život je moguć, ali je koža suha, crvena i zadebljana, uključujući i kožu dlanova i tabana, gdje je zadebljanje naročito izraženo.
Bolest je doživotna, neizlječiva, mada kod blažih oblika tek poslije puberteta orožnjavanje gubi na jačini tako da je previjanje zglobova i pokretljivost dlanova i tabana nešto bolja. Lice ostaje i dalje crveno i perutavo, a ostala koža suha i zadebljana, žućkastocrvene boje. Takvi bolesnici se manje znoje jer, u koži nedostaju znojne žlijezde, a koža je izrazito suha.
Beba, već u momentu rođenja, zahtijeva intenzivno liječenje kod dermatologa. Lijekovi se daju kako na samu kožu, tako i peroralno, mada su uspjesi terapije dosta slabi, pa bolest zahtijeva veliko strpljenje i upornosti i roditelja i ljekara.
Zato je najvažnije spriječiti ovu bolest. Prije svega, treba izbjeći brak i rađanje potomaka krvnih srodnika. Ako je jedan od roditelja imao slično oboljenje u svojoj porodici, prije začeća potomstva treba poći u genetsko savjetovalište.
Nužna pretraga
Ukoliko bez toga savjeta dođe do trudnoće, pri kraju trećeg mjeseca treba uraditi amniocentezu - što će reći uzeti uzorak plodne vode u kojoj se nalaze i ćelije kože.
Genetičar pregledom tih ćelija kože može otkriti znakove koji ukazuju na poremećaj orožnjavanja. Ako se već radi amniocenteza najbolje bi bilo napraviti biopsiju kože zametka koju trebaju detaljno pregledati i histolog i genetičar. 
Tek nakon tih pretraga moći će se donijeti definitivan zaključak da li zametak boluje od ihtioze. Kako je riječ o neizlječivoj bolesti koja sobom nosi i različite stepene invaliditeta, ove pretrage su nužne.
Savjet i preporuka
Stručnjak - genetičar jedini može, na osnovu dobivenih podataka i genetskih pretraga krvi dati savjete i preporuke u vezi sa eventualnom trudnoćom.

Problemi s kožom mogu biti posljedice poremećaja u genima

Piše: Prof. dr. sc. Naima Mutevelić-Arslanagić, dermatovenerolog

Znojne žlijezde nalaze se po cijelom tijelu, a njihovi otvori, koji se nalaze na površini kože, mogu se inficirati i u najranijem periodu života - kod novorođenčadi i dojenčadi.
Oboljenje nastaje postepeno, a prve promjene najčešće nastaju na koži vrata i stražnje strane glave, koži leđa i debelog mesa. U početku su to sitni mjehurići ispunjeni gnojnim sadržajem (pustule) i predstavljaju upalu najpovršnijeg dijela znojne žlijezde. 
Odatle se proces proširi u dublje slojeve znojne žlijezde, pa se mogu napipati i vidjeti čvorići veličine manjeg zrna graška, u početku tvrdi i bolni na dodir, crvene boje. 
Čvorići kasnije omekšaju i iz njih se cijedi gnojni sadržaj. U nekim slučajevima gnoj i ne prodre na površinu već dolazi do njegove resorpcije u samoj koži. Ponekad ove promjene mogu biti grupirane samo na jednom dijelu, mada su mnogo češće razasute po cijeloj koži.
Oboljenje je praćeno porastom temperature, beba je plačljiva, jer promjene bole, odbija hranu i veoma često se javljaju povraćanje i proljev. Izazivač je bakterija staphylococcus aureus, infekcija uslijedi izvana kroz otvore i izvodne kanale znojne žlijezde. 
Liječenje se provodi isključivo u bolnici, jer su moguće komplikacije na drugim organima. Komplikacije su naročito prisutne ako su promjene zahvatile veću površinu kože. Od komplikacija moguće su one na srcu (endokarditis - upala unutrašnje srčane ovojnice), nefritis (upala bubrega) i druge.
Ko najčešće obolijeva
Ovom oboljenju sklone su najčešće bebe male porođajne težine, djeca rođena prije ili poslije termina poroda, pothranjena te djeca kod kojih je prisutno neko drugo oboljenje, jednom riječi bebe narušenog imuniteta.
Gdje su izvori infekcije
Izvor infekcije je babica, majka ili neko od osoba ko je u kontaktu sa novorođenčetom ili dojenčetom, koja ima stafilokoknu infekciju nosa ili grla. Iz tih regija bolesne osobe stafilokok dospijeva na kožu novorođenčeta preko neopranih ruku i nedovoljne higijene radne površine na kojoj se beba previja.

Zašto je opasan zlatni stafilokok

Piše: Prof. dr. Naima Mutevelić-Arslanagić, dermatovenerolog

Pojava bolnih ranica na sluznici dojenčeta za roditelje je vrlo je mučna jer njihovo maleno otežano sisa ili sasvim odbija hranu, plačljivo je i kenjkavo. Uz sve to dolazi do porasta tjelesne temperature i veoma često i proljeva i povraćanja. 
Na sluznici usne šupljine vide se erodirane površine koje narod obično naziva ranicama. Sluznica je zacrvenjena, otečena, a pljuvačka se pretjerano stvara i cijedi iz usta na okolnu kožu lica. 
Limfni čvorovi na vratu, a naročito ispod donje vilice, su uvečani i bolni. Ovi simptomi traju sedam do deset dana, a onda dolazi do spontanog smirivanja promjena, čak i bez ikakve terapije. 
Iza toga se uvećani limfni čvorovi smanjuju i za narednih mjesec dana ne mogu se više opipati. Svi ovi simptomi zajedno se nazivaju Pospišil Fajertova bolest. To je tično oboljenje dojenačkog perioda.
Šta uzrokuje ovo oboljenje
Ovu bolest izaziva virus iz grupe herpesa, virus herpes simplex hominis. Oboljenje predstavlja prvi kontakt i ulazak virusa u organizam dojenčeta. To je tzv. prva infekcija ovim virusom ili primoinfekcija. Izvor oboljenja je osoba koja boluje od recidivirajućeg herpes simpleksa. Da bi virus dospio u organizam dojenčeta potreban je blizak kontakt sa oboljelom osobom.
Prvi simptomi kod dojenčeta obično nastaju od sedam do deset dana nakon inkubacije. Prve promjene u sluznici dojenčeta su sitni mjehurići ispunjeni bistrom tečnosti. 
Mjehurići se rijetko vide jer su toliko tankog pokrova da pucaju u toku sisanja, uzimanja hrane i plača. Kada pukne mjehurić, ostaje defekt sluznice, erozija, svijetlocrvene boje. 
Pošto nedostaje pokrov sluznice, nervni završeci sluznice su razgoličeni. Zato su erozije bolne. Usljed bolnosti, dojenče otežano sisa, otežano uzima hranu, pa čak i u potpunosti odbija hranu.
Kako da se ponašaju roditelji? Trebaju, prije svega, paziti, naročito ako su prisutni proljev i povraćanje, da dojenče ne izgubi tjelesnu tečnost. Dojenče je potrebno često pojiti čajem. 
Cucla je gruba za erodirane površine sluznice i pričinjava bol. Zato ga je potrebno pojiti čajem na kašičicu. Potrebno je dati lijekove za smirenje proljeva i povraćanja.
Kako se liječi primoinfekcija virusom herpes simpleksa
Virus je smješten unutar ćelije. Zato je liječenje ove bolesti ustvari preopušteno samom organizmu, odnosno vlastitim odbrambenim mehanizmima samog dojenčeta. 
Lijekovi koji djeluju protiv virusa, virusostatici, ne preporučuju se u ovom dobnom uzrastu kod ovog oboljenja, osim u iznimnim, izuzetno teškim slučajevima. 
U najvećem broju slučajeva, ovo oboljenje spontano se zaliječi, ali virus ostaje trajno prisutan u organizmu, pritajen u ćelijama. Naime, ova prva infekcija virusom herpes simpleksa odvija se upravo u ranom djetinjstvu svih osoba. Zato sve odrasle osobe imaju u svojoj krvi prisutna antitijela na virus herpes simpleksa.
Oboljela sluznica premazuje se pripravcima koji u sebi sadrže komponentu djelotvornu protiv upale i malu koncentraciju anestetika koji smanjuje bolnost sluznice i omogućava dojenčetu sisanje.
Od čega zavisi jačina simptoma
Kod dobro uhranjene, zdrave dojenčadi, simptomi su manje izraženi. I kod njih se jave sitni mjehurići na sluznici usne šupljine, ali u veoma malom broju, tako da dojenče ne pokazuje simptome bolesti i roditelji ne registruju primoinfekciju.
Kod dojenčadi koja boluju od nekog drugog oboljenja, ili ako se kontakt sa izvorom zaraze i primoinfekcija virusom odigraju kada dojenče ima prehladu ili upalu grla, simptomi su jače izraženi.

Kako dijete dobije prvu infekciju virusom herpesa

Piše: Prof. dr. sc. Naima Mutevelić-Arslanagić, dermatovenerolog

Organizam bebe i dojenčeta, kao i malog djeteta, nikako se ne može, kada su u pitanju lijekovi, posmatrati kao organizam čovjeka u malom. Neki lijekovi nisu apsolutno primjereni tom najranijem uzrastu jer taj period brzog rasta i razvoja i na fizičkom i na psihičkom planu ne prati enzimski sitem koji u tom smislu zaostaje. 
A upravo neki od tih enzima koji se stvaraju u ćelijama potrebni su da bi lijek učinili neškodljivim za organizam ili da ga eliminiraju iz organizma kako ne bi ispoljavao toksične efekte. 
Ubrzana resorpcija
Većina roditelja to zna i nikada ne primjenjuje prema svom sopstvenom nahođenju sistemske lijekove, dakle lijekove koji se unose u organizam putem probavnog sistema, ili u obliku injekcija bez predhodne konsultacije sa pedijatrom, odnosno, trebaju primjenjivati takvu vrstu lijekova samo nakon ordiniranja terapije od strane stručnjaka.
Dakle, i lijekovi koji se primjenjuju direktno na kožu, zahtijevaju oprez i smiju se primjenjivati tek nakon prethodne konsultacije sa dermatologom. Razlog leži, s jedne strane u samom karakteru, odnosno sastojcima lijeka koji se primjenjuje, a s druge strane u fiziološkim osobinama kože naročito u najranijem dobnom uzrastu. 
Koža je najveći organ našeg tijela. Kroz nju se resorbira najveći broj lijekova koji se primjenjuju u obliku masti, krema i obloga. Resorpcija lijekova kroz kožu bebe, dojenčeta i malog djeteta naročito je ubrzana i olakšana jer je njihova koža tanka i nježna. 
Kako je koža veliki organ, sa velikim potencijalom upijanja, lijekovi koji se primjenjuju na kožu, putem resorpcije dospijevaju u krv, a onda putem krvi u sve unutrašnje organe. 
Neki od tih lokalno primjenjenih lijekova, postaju toksični za organizam. Takav je slučaj, na primjer sa bornom kiselinom, koja se primjenjuje u obliku obloga. Zato je bolje umjesto obloga borne kiseline, primijeniti obloge od čaja od kamilice. 
Kako postupati sa bornom kiselinom
Ako se ipak mora primijeniti oblog od borne kiseline, nikada se odjednom ne primjenjuje na veće površine kože, i pri tome se vodi računa da koncentracija borne kiseline ne prelazi koncentraciju od 2 procenta u rastvoru. 
Ako su oboljenjem zahvaćene veće površine kože koje ipak zahtijevaju oblog od borne kiseline, onda se oblog primjenjuje segmentalno. Znači, stavi se oblog na jedan dio oboljele kože, a zatim postepeno, naizmjenice na druge segmente oboljele kože. 
Slična situacija je i sa primjenom keratolitičke masti, masti koja se primjenjuje ako su na koži prisutne žućkaste naslage keratina, salicilne kiseline u nekoj podlozi, najčešće, u našim uslovima, u vazelinu. 
Salicilna kiselina se brzo resorbira kroz kožu i dospijeva u organizam, što može biti praćeno nizom nepoželjnih, toksičnih, reakcija. Zato se salicilna kiselina u lokalnoj terapiji primjenjuje vrlo oprezno, na manje površine tijela, i u najmanjoj koncentraciji kojom se može postići terapijski efekat.
I sama podloga, dakle vehikulum u koji se inkorporira aktivna supstanca, u ovom slučaju vazelin, kao najjeftiniji i najpristupačniji vehikulum u našim apotekama, nije sretno rješenje jer i on izaziva promjene u samoj koži, mada se sam vazelin, slabo resorbira. 
Vazelin zbog svoje visoke viskoznosti i gustoće može začepiti izvodne kanale lojnih žlijezda, koje u najranijem periodu života, zbog prisustva majčinih hormona intenzivno produciraju loj. 
Kao rezultat lokalne terapije lijekom kojem je podloga vazelin, mogu nastati tzv. vazelinske akne i u najranijem dječijem periodu. One u početku izgledaju kao male, sitne bubuljice, bijele boje, ubrzo se zacrvene, rastu i počinju da gnoje.
Poštujte zlatna pravila
Masti i kreme koje u sebi sadrže citostatike, dakle lijekove koji zaustavljaju rast ćelija, ne primjenjuju se u ovom dobnom uzrastu. Masti i kreme koje u sebi sadrže antibiotike i lijekove koji djeluju protiv gljivica, u najranijem životnom dobu, treba primjenjivati samo nakon preporuke dermatologa.
Zlatno pravilo kod primjene svakog lijeka, pa i lijeka koji se primjenjuje lokalno na kožu, glasi da treba detaljno pročitati priloženo uputstvo, poštovati pravila tog uputstva, kako ona koja se odnose na način liječenja, tako i ona koja se odnose na dužinu liječenja. 
Šta je fitodermatitis
Najčešća greška nastaje kada se misli da će češća primjena lijeka automatski dovesti i bržeg smirenja bolesnog stanja. To je greška koja se inače često pravi, a najčešće u slučajevima kada se osoba ležala na travi i sunačala se. Izgleda banalno, ali vrlo važno za tačnu dijagnozu.
Ovo oboljenje, slično kao i fitofotodermatitis vrtlara, zahtijeva javljanje ljekaru i primjenu odgovarajućeg liječenja koje, pored lokalne, zahtijeva i sistematsku terapiju. 
Do dolaska ljekaru, osoba može na oboljele dijelove prijeniti obloge od kamilice, hladne ili sobne temeprature. Oblozi se mijenjaju svakih petnaest minuta. Debele slojeve gaze, ili debeli frotirni peškir, otkuhan i opeglan, treba namočiti u čaj od kamilice, pa čak i oblične vode. 
Oblozi hlade kožu, izvlače otok, smanjuju napetost i bolnost, a smanjuju i svrbež. Svi ovi efekti obloga će blagotvorno djelovati do dolaska ljekaru.
Nakon terapije promjene se smiruju, ali na oboljelim mjestim duže vremena mogu da zaostanu pigmentacije bizarnog oblika, ili oblika lista ili vlati trave.
Bolest će recidivirati, odnosno ponovo se javiti, ukoliko se ponove isti uslovi: kontakt mokre kože sa travom, jer eterična ulja koja su fotosenzibilna, lako se rastvaraju pod pritiskm težine tijela o podlogu, i dospijevaju u kožu, izazivujući, pod utjecajem sunčeve svjetlosti, upalne promjene.
Zato iz predstrožnosti od nastanka ovog obljenja, uvijek prije lijeganja na travu treba staviti peškir ili neki drugi podmetač. Jer za nastanak ovog oboljenja, kao i najvećeg broja oboljenja iz grupe tzv fitofotodermatoza (što znači združen efekat eteričnih ulja i drugih sokova biljaka i sunca) nije potrebna nikakva posebna konstitucionalna sklonost. Potrebno je da su ispunjena samo dva uslova: mokra koža u kontaktu sa travom i izloženost djelovanju sunčevih zraka.

Oprezno primjenjivati kreme i masti za kožu djece

Piše: Prof. dr. sc. Naima Mutevelić-Arslanagić, specijalista dermatovenerolog

Nicanje prvih zubića kod većine beba rijetko prolazi bezbolno i bez simptoma. Zbog otoka sluznice desni ono je praćeno bolom, otežanim uzimanjem hrane, pa i odbijanjem hrane. 
Sve su to predznaci nicanja zuba koje dobro poznaju već iskusnije majke sa više djece. Sluznica desni, gingiva, tada postaje jače crvena i otečena. Istovremeno dolazi do pojačanog stvaranja pljuvačke koja se spontano, zbog prevelike količine, cijedi iz usta na okolnu kožu lica i vrata. 
Oko 85 posto beba kao posljedicu pojačanog lučenja pljuvačke u doba nicanja zuba ima promjene na licu u okolini usta, a zatim i na vratu.
Zašto nastaju promjene na koži
Pljuvačka je sastavljena, pored vode, od čitavog niza enzima koji su potrebni u toku varenja hrane. Usna šupljina predstavlja prvo mjesto, odnosno prvu stepenicu u procesu varenja hrane. 
Pljuvačka bebe u doba nicanja zuba, upravo zbog prisustva enzima potrebnih za varenje hrane, djeluje iritirajuće na kožu lica i vrata što se, ukoliko se ne provedu odgovarajuće mjere, ogleda pojavom crvenila, otoka kože i pucanja kože.
Sljedeći razlog upalnih promjena kože koje su izložene djelovanju pljuvačke u doba nicanja zuba jeste prisustvo gljive kandide albicans. Naime, u doba nicanja zuba, zbog bolesti desni, otežanog uzimanja hrane, ponekad povraćanja i proljeva, narušava se ravnoteža ionako dosta krhkog imunološkog sistema dojenčeta. 
Kandida albicans, na pljuvačkom oštećenoj koži, lako izaziva njenu upalu. Pored crvenila i otoka kože, prisutne su sitne gnojanice čiji sadržaj je pun gljivica.
Svrbež je intenzivniji u odnosu na svrbež koji je prisutan kod upala kože nastalih samo usljed maceracije kože pljuvačkom.
Treći važan uzrok promjena na koži oštećenoj pljuvačkom su različita pomagala koja bi dojenčetu trebala olakšati tegobe prilikom nicanja zuba, što ponekad savjetuju pedijatri, a naročito često taj savjet majke dobiju u apoteci.
To su, zapravo, igračke živih boja od gume ili plastike koje dojenče stavlja u usta, nesvjesno trlja otečene desni, a pritisak koji pri tome pravi doslovno zagrižena igračka, donekle ublažava bol. 
Pritom boja sa igračke dospijeva ne samo u probavni sistem dojenčeta, a same boje, kao i materijal od kojeg je igračka napravljena, mogu dovesti do alergijske reakcije na licu.
Samom procesu alergizacije u značajnoj mjeri doprinosi činjenica da je koža već oštećena djelovanjem, odnosno maceracijom pljuvačke. Crvenilo i otok kože su veoma izraženi, a prisutni su i brojni, sitni, vodenasti mjehurići veličine glavice pribadače. Svrbež je veoma izražen. Usljed nesvjesnog češanja na koži se javljaju linearne ekskorijacije.
Kako se manifestiraju promjene 
Prvo se javlja crvenilo kože u okolini usana. Već za koji dan crvenilo se proširi na kožu obraza i zahvata cijelu donju polovinu lica. Dijete nesvjesno češe kožu jer promjene svrbe. 
Koža ne samo da je crvena, već je i otečena, a počinju se javljati i pukotine koje su, kao i sve pukotine kože, vrlo bolne. Kako se pljuvačka cijedi u nabore kože vrata, crvenilo na vratu prvo se javlja upravo u tim naborima. 
Zatim se crvenilo širi difuzno na okolnu kožu. U naborima vrata veoma rano se javljaju pukotine, odnosno ragade, koje lako krvare.
Kako spriječiti njihov nastanak 
Na sam proces obilnijeg stvaranja pljuvačke ne može se ničim utjecati, niti treba utjecati. Oštećenja izazvana usljed dospijevanja pljuvačke na kožu mogu se spriječiti ispravnom njegom. 
Kakve će biti njega i terapija zavisi o tome da li su prisutne gljive iz roda kandide, da li se radi o alergijskoj preosjetljivosti na sastojke igračke koju beba stavlja u usta ili su promjene baš samo posljedica oštećenja, odnosno maceracije kože usljed djelovanja pljuvačke.
Ako su promjene samo posljedica djelovanja pljuvačke, potrebno je zaštititi kožu u okolini usta, na licu i vratu odgovarajućim mastima za njegu. To su preparati koji trebaju sadržavati ekstrakte zobi i nikako ne smiju alergizirati kožu dojenčeta. 
Takve se masti nanose na lice i vrat tri do četiri puta na dan, tek nakon temeljitog pranja i posušivanja kože. Masni filter koji stvaraju ovi preparati ne dozvoljava pljuvačci da oštećuje kožu. 
Ako se na vrijeem počne sa ovakvom njegom neće se razviti niti crvenilo, niti otok, a spriječit će se i nastanak pukotina.
Obavezno utvrditi uzrok
Tačan uvid o kojem se uzroku radi, znat će se tek nakon što se isključi prisustvo kandide u pljuvačci i na koži. To se postiže nakon mikroskopske analize, mada dobar i iskusan ljekar i samiim pregledom sa velikom dozom sigurnosti može znati da li je gljiva kandida već prisutna. 
U takvim slučajevima, a naročito u slučajevima alergijske senzibilicije kože na igračke koje dijete stavlja u usta, potrebna je specifična terapija koju će dati dermatolog.

Prvi zubići mogu izazvati i promjene na koži

Piše: Prof. dr. sc. Naima Mutevelić-Arslanagić, dermatovenerolog

Jedan od preduslova da period trudnoće protekne uredno jeste zdrava sluznica rodnice, odnosno vagine. Vagina je i dio porođajnog puta, pa da bi novorođenče došlo na ovaj svijet u što povoljnijim uslovima, važno je i da prva stepenica na tom putu ne bude naseljena nepoželjnima bakterijama i gljivama. 
Zato svaka buduća trudnica ili žena kod koje je trudnoća već u toku treba da obrati pažnju na zdravlje svoje rodnice. Čitav niz bakterija, protozoa i gljive iz roda kandide mogu rasti i razmnožavati se na sluznici vagine.
Bakterijske i parazitarne infekcije uglavnom se prenose seksualnim putem, dok za gljive iz roda kandide to nije jedini način prenosa, mada jeste čest.&nbsp;
Najčešći izazivači infekcije&nbsp;Samo na osnovu subjektivnih simptoma, kao što su svrbež i pečenje rodnice i predvorja rodnice, zatim smetnje pri mokrenju, kao i na osnovu nekih objektivnih pokazatelja kao što su neugodan miris i pojava iscjetka, ne može se dijagnosticirati uzročnik, pa prema tome ne može se ni provesti adekvatna terapija.
Potrebno je uraditi i određene laboratorijske pretrage da bi se uzročnik tačno odredio i tek nakon toga provela adekvatna terapija.
Najčešći izazivači infekcije vagine, koja se stručno naziva kolpitis, su bakterije, protozoe i gljive iz roda kandide. Od bakterija najčešći izazivači su Gardnerella vaginalis, Micoplasma hominis i anaerobne bakterije.
Faktori koji doprinose nastanku infekcije ovim bakterijama su loša higijena spolnih organa i stavljanje intrauterinih uložaka. Subjektivni simptomi koje osjeća inficirana osoba su pečenje i svrbež predvorja rodnice, vulve, svrbež i pečenje same rodnice.
Objektivno zaražena osoba ima pojačan iscjedak iz vagine. Iscjedak ima specifičan miris na ribu. Uzročnik se dokazuje nakon uzetog brisa vagine.
Kolpitis od protozoa najčešće uzrokuje Trichomonas vaginalis. Uzročnik se prenosi seksualnim putem, može se prenijeti i putem vode u bazenima za kupanje, a infekciji doprinosi i loša higijena spolnih organa.
Žena koja je inficirana trihomonasom ima učestale nagone na mokrenje, a subjektivno osjeća bol prilikom mokrenja. Objektivno su prisutni otok i pojačano crvenilo predvorja rodnice i same rodnice. Iscjedak iz vagine je obilan, žutozelene ili smeđe bolje i pjenušav, veoma neugodnog mirisa.
Kako se postavlja dijagnoza
Kolpitis izazvan kandidom je vrlo čest, a njegovom nastanku doprinose sljedeći faktori:
1. Trudnoća;
2. Nošenje tijesne odjeće;
3. Loša higijena spolnih organa;
4. Uzimanje antibiotika;
5. Dijabetes;
6. Uzimanje imunosupresivnih lijekova.
Simptomi koje ima oboljela žena su jak svrbež vulve i vagine, učestali nagoni na mokrenje i bol prilikom mokrenja. Iscjedak iz vagine je obilan, bijele ili bjeličastosive boje, siraste ili pamučaste konzistencije. 
Sluznica predvorja vagine i sluznica vagine su otečene i intenzivno crvene boje, često sa prisutnim bjeličastim, sirastim naslagama koje se ne mogu oprati vodom niti obrisati ručnikom. 
Dijagnoza se postavlja nakon mikroskopske analize iscjetka i zasijavanja na podlogu za uzgajanje gljiva.
Liječenje upala sluznice rodnice danas nije više problem. Kolpitisi se liječe unošenjem lijekova direktno u rodnicu. Ukoliko je dijagnosticirano da je uzročnik samo jedan, onda se primjenjuju monovalentni lijekovi protiv samo jednog uzročnika. 
Ukoliko je istovremeno prisutno više izazivača, primjenjuju se polivalentni lijekovi u samo jednom obliku. Oblik lijeka za liječenje vaginalnih infekcija su tablete prilagođene za lokalno liječenje vaginalnih infekcija, koje nose naziv vaginalete. 
Koliko traje terapija
Terapija se provodi sedam do deset dana. Vaginaleta se postavlja u vaginu dok žena leži. Svaka žena može sama sebi postaviti vaginaletu, nakon što je ljekar propisao odgovarajuće lijekove. 
Vaginaleta se postavlja duboko u rodnicu, najbolje kada žena pođe na spavanje, jer je potrebno da nakon otapanja njeni sastojci djeluju u samoj vagini.
Liječenje u trudnoći
Do danas nije sa sigurnošću dokazano da lijekovi koji se primjenjuju u obliku vaginaleta za liječenje već spomenutih infekcija ne djeluju štetno na plod i zato se ne preporučuju u prvom tromjesečju trudnoće. 
Zato žena koja planira trudnoću, ukoliko ima ijedan od pobrojanih simptoma treba prije trudnoće otići na pregled kod ljekara i blagovremeno provjeriti nalaze. 
Ukoliko to buduća trudnica nije blagovremeno uradila, treba sačekati drugi trimestar trudnoće i tek onda provesti lokalnu terapiju vaginaletama, monovalentnim ili polivalentnim.
Liječenje partnera
Napominjem da se istovremeno mora liječiti i seksualni partner, jer se svi navedeni izazivači istovremeno, prilikom seksualnog kontakta, prošire i na drugu osobu. Ne prejudiciram pri ovoj konstataciji, ko je donio infekciju u bračnu zajednicu, odnosno ko je izvor zaraze. 
Muškarac se liječi istim lijekovima, vremenski jednako dugo, ali su lijekovi u obliku tablete.

Infekcije rodnice u trudnoći

Dr. Jay Hoecker

Vaše dijete je veoma probirljivo kada je u pitanju hrana. Za špinat neće ni da čuje, a grašak mu je najgora noćna mora. Vas brine da li će zbog toga imati problema sa nedostatkom vitamina i da li mu trebate davati suplemente. Evo šta o tome kaže pedijatar s klinike "Mayo" Jay Hoecker. 
Iako je vaše dijete probirljivo kad je u pitanju hrana, ne znači da će se kod njega razviti nedostatak vitamina ili minerala. Također, imajte na umu da djeci nije potrebna velika količina vitamina i minerala. 
Sva hrana za djecu obogaćena je najvažnijim vitaminima i mineralima, tako da vaše dijete uzima mnogo više minerala i vitamina nego što vi mislite. 
Ukoliko smatrate da su vašem djetetu zaista potrebni suplementi, porazgovarajte s pedijatrom. Ukoliko ljekar koji poznaje dijete i prati njegovo zdravstveno stanje procijeni da mu nedostaju određeni vitamini ili minerali, on će mu prepisati određenu dozu. Ali imajte na umu da suplementi ne mogu zamijeniti pravilnu ishranu. 
Treba znati da određeni vitamini i minerali mogu biti toksični ako se uzimaju u velikim količinama. Da biste se osigurali da vaše dijete neće uzeti preveliku količinu vitamina, uzimajte samo one koji su isključivo za djecu, a nikako za odrasle. Najvažnije je da djetetu objasnite da vitamini koje mu dajete u obliku bombona nisu prave bombone, već lijek.

Dječiji vitaminski dodaci - samo na preporuku ljekara

Svaki novopečeni roditelj stalno je zabrinut, sumnja u sebe, često ima nerealna očekivanja, umor i neispavanost dovode ga do depresivnih stanja i u silnoj brizi oko novorođenčeta čini prvu grešku - zanemaruje vlastite potrebe. Prvi mjeseci s bebom u kući nisu lagani, ali lakše ćete ih prebroditi budete li vjerovali u sebe.
Svi novopečeni roditelji znaju: ako pet ljudi upitate za savjet, dobit ćete deset različitih mišljenja. Iskusni američki pedijatar dr. Harvey Karp u svojoj knjizi "Najsretnija beba u kvartu" predlaže nekoliko savjeta za preživljavanje i očuvanje zdravog razuma koji će vam pomoći da nešto lakše izdržite izazove prvih mjeseci djetetova života. 
1 Vjerujte u sebe 
Poput većine novopečenih roditelja, i vi, vjerovatno, prelazite put od osjećaja da ste vrhunski stručnjak, do osjećaja da ništa ne znate o vlastitom djetetu i njegovim potrebama. 
Prije nego što izgubite samopouzdanje upamtite: vi ste dio neprekinutog lanca uspješnih roditelja koji seže do samih početaka ljudske vrste. Vjerujte zato svojim osjećajima. 
Opustite se i upamtite da vaše dijete od vas treba samo mlijeko i blagotvornu ljubav, a vama su potrebni strpljenje, podrška, nešto informacija i, s vremena na vrijeme, pokoja masaža. 
2 Smanjite očekivanja 
Prihvatanje roditeljske uloge prepuno je zabluda i iznenađenja. Vjerovatno najveća zabluda je da ćete čim se dijete rodi automatski znati šta vam je činiti. Budite strpljivi i dobri prema sebi. Za nekoliko mjeseci, koji će brzo proći, svoje dijete poznavat ćete bolje od ikoga. 
3 Prihvatite svu pomoć 
Niko od vas ne očekuje da sve radite sami, osigurajte pomoć i nemojte se osjećati krivima zbog toga što je tražite ili molite za nju. Zamolite prijateljice ili članove porodice da vam pomognu. Pomoć nije znak razmaženosti, ali ni neuspjeha. To je osnovni minimum koji bi svaka novopečena majka trebala imati. 
4 Ustanovite prioritete 
Jedan do vaših najvažnijih prioriteta jest - ne nastojte učiniti previše. Sedmicu nakon porođaja nije vrijeme da ugostite svoju porodicu. Ljudi koje ćete u tim trenucima držati podalje možda će vas proglasiti paranoičnom, ali, uostalom, nikada niste imali boji razlog da budete neurotični i pretjerano zaštitnički nastrojeni. 
5 Budite prilagodljivi 
Dio užitka i odgovornosti roditeljske uloge jeste i mogućnost odabira onoga što odgovara vama i vašem djetetu. Međutim, važno je i biti sposoban odustati od vlastitih izbora te početi ispočetka, ako se situacija ne odvija onako kako ste planirali. 
Ako možete, na nekoliko mjeseci zaboravite druge obaveze i zadatke. Pomirite se s time da je vaš zidni sat privremeno preobražen iz pomagala za organiziranje vremena u ukras. I znajte da dan i noć neko vrijeme neće imati posebnu važnost. 
6 Održavajte smisao za humor 
Podizanje djeteta neprestani je niz zadataka. Ne želite griješiti, ali hoćete. Zato zaboravite dostojanstvo, organiziranost, budite blagi prema sebi i smijte se, smijte i smijte. 
Pogledajte poneku komediju, smijte se svojoj kosi, svom djetetu, svom neurednom domu. Smijte se činjenici da ste sada jedna od onih žena koje ste nekada izbjegavali, a koje su zaneseno pričale o dječijem podrigivanju i boji djetetove stolice. 
7 Ne zaboravite partnera 
Roditeljstvo je združeni poduhvat. Toliko toga potrebno je obaviti da je saradnja jedini način da se sve obavi i da se pritom zadrži dobar odnos. Svijet vašeg djeteta ovisi o vama kao paru. 
Briga za dijete čini samo polovinu vašeg posla, drugu polovinu čine ljubav i brižnost u paru. Tate moraju podupirati i voljeti svoje žene, mame moraju paziti i maziti svoje muževe, a oboje moraju imati razumijevanja i izbjegavati grube kritike. 
Pronađite vremena za zajedničku šetnju, kraće masaže ili seksualni užitak. Nastojite ne shvatati partnera zdravo za gotovo i nikad ne odlazite u krevet gnjevni. 
8 Ne zanemarujte depresiju 
Više od 40 posto rodilja doživljava neugodne osjećaje, pa postaju plačljive, zabrinute ili iscrpljene i ne mogu zaspati, a sve su to prvi znakovi postporođajne depresije. 
Nedugo nakon porođaja žena može doživjeti tri različita nivoa depresije: majčinsku tugu - blagu plačljivost, tjeskobu i nesanicu, pravu postpartalnu depresiju - bolniji, teži oblik tuge te postpartalnu psihozu - teško i rijetko stanje koje obuhvata halucinacije, nesuvisle izjave i bizarno ponašanje. 
Smatra se da su majčinska tuga i depresija uzrokovane privremenom hormonalnom neravnotežom, a depresiju, također, pogoršavaju umor, finansijske teškoće, porodični problemi i - kolike. 
Ako se tako osjećate, u tome niste usamljene. Srećom, na raspolaganju su vam djelotvorne terapije koje mogu pomoći da se osjećate bolje.

Roditeljski vodič: Prvi mjeseci s bebom

Piše: Prof. dr. sc. Naima Mutevelić-Arslanagić

Zbog posebne anatomske građe vanjskog spolnog organa kod muške novorođenčadi, neposredno nakon rođenja javljaju se promjene koje mogu dovesti do njegove upale, otežanog mokrenja, infekcije mokraćne cijevi koja se može proširiti i na druge mokraćne puteve, pa čak zahvatiti i bubrege.
U grupu urođenih promjena ovog organa spadaju fimoza, pseudofimoza i parafimoza. Da bi se bolje razumjeli ovi poremećaji i da bi majka sama mogla svakodnevno provoditi određene mjere terapije i prevencije, treba znati neke osnovne činjenice o anatomskoj građi ovog organa. 
Higijenske mjere 
Vrh vanjskog spolnog organa - glans penis - prevučen je duplikaturom kože (prepucijum) koja se može prevući preko vrha penisa. U prostoru između glansa penisa i prepucijuma nalaze se žlijezde koje već na rođenju počinju stvarati loj. Zato taj dio tijela kod novorođenčadi treba održavati čistim i prilikom kupanja bebe pažljivo oprati cijelu regiju. 
Ako su prisutne promjene u građi muškog spolnog organa, novorođenče može patiti od otežanog otjecanja mokraće iz vanjskog otvora mokraćne cijevi, a nakupljeni loj može dovesti do iritacije i infekcije. 
Kongenitalna fimoza se nasljeđuje putem gena na samo jednom hromozomu u paru hromozoma. Promjene mogu biti atrofične, kad je prepucijum kratak, tanak i napet preko glansa penisa i hipertrofične, kad je prepucijum predugačak i visi preko vrha glansa penisa. 
U liječenju atrofičnog tipa fimoze majka može mnogo uraditi u kućnim uslovima njege. Pri tome mora biti vrlo nježna i uporna, jer rezultati nisu odmah vidljivi. U početku će navlačenje biti otežano, ali svakodnevni tretmani već za mjesec daju rezultate. 
Ukoliko nema vidljivih rezltata nakon tri mjeseca, takvom dojenčetu treba uraditi cirkumciziju ili dorzalnu inciziju. Ovi zahvati trebaju se obaviti u hirurškoj ordinaciji. 
Noćno mokrenje
Hipertrofična fimoza, ako se ne liječi, u kasnijem periodu može prouzrokovati nemogućnost kontroliranog mokrenja i tokom dana i tokom noći. Naime, kod veće takve djece javlja se enuresis nokturna, noćno mokrenje u krevet i enuresis diurna, nekontrolirano mokrenje tokom dana.
Kod hipertrofičnog oblika kongenitalne fimoze teško je održavati adekvatnu higijenu, a liječenje se provodi na sličan način kao i liječenje atrofičnog oblika kongenitalne fimoze. 
Treba naglasiti da se rezultati sporije postižu, a zbog sprečavanja nastanka infekcije mokraćnih puteva, najbolje je blagovremeno hirurškim putem odstaniti višak prepucijuma. To je najbolje i najjednostavnije rješenje za dojenče, ali i za roditelje.

Njega kože: Šta trebaju znati majke muških beba

Piše: Elisabeth Pantley, autorica knjiga o odgoju djece


Tokom prve godine života beba se redovno budi tokom noći. To nije problem, već biološka činjenica. Problem, međutim, leži u našoj percepciji kako bi dijete trebalo spavati, kao i u našoj potrebi da neometano prospavamo moć. 
Kao roditelji, želimo i trebaju nam duži periodi spavanja kako bismo mogli što bolje funkcionirati u našim užurbanim životima. Ideja je stoga da polako i obzirno mijenjamo ponašanje svog djeteta kako bi bilo što bliže našim potrebama.
Da biste uspavali svoje dijete bez mnogo muke, autorica knjige "Kako uspavati dijete bez plakanja" Elisabeth Pantley predlaže sljedećih deset koraka: 
1. Napravite sigurnosnu provjeru kreveta, madraca, položaja u kojem spava; 
2. Naučite osnovne činjenice o spavanju; 
3. Sastavite dnevnike spavanja kako biste ustanovili kako tačno vaša beba spava; 
4. Proučite i izaberite rješenja za spavanje; 
5. Složite lični plan za spavanje; 
6. Slijedite taj svoj plan deset dana; 
7. Sastavite desetodnevni dnevnik; 
8. Analizirajte svoja postignuća; 
9. Slijedite svoj plan još 10 dana; 
10. Završite dnevnik, analizirajte postignuća i, ako je potrebno, prilagođavajte plan svakih deset dana.
Značaj rutine
Ali, ako ništa od toga još ne pali i vi ste na rubu živaca jer, što god pokušavali, vaše dijete ne može nikako zaspati ili se redovno budi svakih pola sata do sat, vrijeme je da pokušate sljedeću metodu. 
Situacija u kojoj se nalazite je "zona opasnosti" i upozorava da se nešto treba promijeniti. Promjena je neophodna, jer vas djetetova noćna rutina čini ljutitima i ogorčenima na svoje dijete. Ovi su koraci razumne alternative metodi "pusti neka se isplače". 
Pružite djetetu dodatno vrijeme jedan na jedan tokom dana, naročito ujutro i prije odlaska u krevet. Povećajte količinu vremena u danu tokom kojeg mazite, držite i nosite svoje dijete. 
Naučite dijete razlici između svjetla i tame. Odnesite ga u kupatilo i igrajte se - gasimo svjetlo - mrak! Palimo svjetlo - dan! Čitajte knjige o suprotnostima. Ujutro i uvečer razgovarajte o dobima dana dok gledate kroz prozor. 
Potražite neke slikovnice o djeci i spavanju i čitajte ih djetetu kao dio rutine prije odlaska na spavanje. Kad se dijete probudi tokom noći, ponovite svoja očekivanja. Možete tad reći: "Šššššš, noć je, hranim te dok je svjetlo. Spavamo u mraku, sad je mrak, spavamo." 
Dijete će plakati i možda će mnogo plakati, jer će biti vrlo uznemireno. Budite spremni na to i recite sebi: "Bit će dobro. Ovo ću raditi samo još nekoliko noći." Svakako odredite koliko noći ste voljni ovo pravilo provoditi. 
Ako shvatite da ga ne možete pustiti da plače u svojem krevetu, čak i ako stojite sa strane, možete ga držati na rukama, ljuljati, pjevušiti, češkati po leđima, prislanjati obraz uz njegov, što god može pomoći vama ili njemu. 
Riječi utjehe 
Ako vaše dijete ne ovisi o dojenju ili bočici, ali redovno vas budi kako biste ga nosili ili ljuljali, možete koristi istu ovu ideju. Međutim, držite i dalje dijete u njegovom krevetiću te se naginjite kako biste ga gladili, češkali ili na drugi način smirivali dok leži u krevetiću. 
Šapućite riječi utjehe. To prvenstveno služi da biste ostali smireni, a može pomoći djetetu kao potvrda da ste u blizini. 
U svakom trenutku kada vi ili dijete postanete previše uznemireni, dojite, dajte djetetu bočicu ili ga utješite na način koji će ga smiriti i pomoći mu da ponovno zaspi. U tom trenutku dijete će već biti vrlo umorno, zaspat će brzo i dulje spavati. 
Ne postoji razlog zbog kojeg biste sebe ili dijete doveli do krajnjih granica. Samo ponovno probajte idućeg puta kad se probudi ili sljedeće noći. 
Ako je mama na rubu živaca i nema više strpljenja za postupne prilagodbe, slobodno ga primite u ruke, jer biti dobro odmoren i smiren vrlo je važno za oboje.

Suha koža - rizik od ekcema kod bebe

Koža nježna poput leptirovih krila

Pupak ne treba ni mazati kremom niti posipati praškom

Šta raditi kad dijete ne podnosi proteine žitarica

U odgoju dajte mnogo mjesta bajkama, a ne gruboj realnosti

Zašto moja beba gubi kosu

Problemi s kožom mogu biti posljedice poremećaja u genima

Zašto je opasan zlatni stafilokok

Kako dijete dobije prvu infekciju virusom herpesa

Oprezno primjenjivati kreme i masti za kožu djece

Prvi zubići mogu izazvati i promjene na koži

Infekcije rodnice u trudnoći

Dječiji vitaminski dodaci - samo na preporuku ljekara

Roditeljski vodič: Prvi mjeseci s bebom

Njega kože: Šta trebaju znati majke muških beba

Kako uspavati bebu bez plača

Riječ stručnjaka

Suha koža - rizik od ekcema kod bebe

Koža nježna poput leptirovih krila

Pupak ne treba ni mazati kremom niti posipati praškom

Šta raditi kad dijete ne podnosi proteine žitarica

U odgoju dajte mnogo mjesta bajkama, a ne gruboj realnosti

Zašto moja beba gubi kosu

Problemi s kožom mogu biti posljedice poremećaja u genima

Zašto je opasan zlatni stafilokok

Kako dijete dobije prvu infekciju virusom herpesa

Oprezno primjenjivati kreme i masti za kožu djece

Prvi zubići mogu izazvati i promjene na koži

Infekcije rodnice u trudnoći

Dječiji vitaminski dodaci - samo na preporuku ljekara

Roditeljski vodič: Prvi mjeseci s bebom

Njega kože: Šta trebaju znati majke muških beba

Kako uspavati bebu bez plača