Mnoge teze djeluju nevjerovatno: da li je moguće da dedine navike u ishrani mogu dovesti do infarkta kod unuka? Da li debele žene rađaju više djece sklone debljini od majki normalne težine? Izvjesno je, u svakom slučaju, da su veze između okruženja i bebe u stomaku mnogo tješnje nego što se mislilo. 
Već danas na pojedinim primjerima sasvim jasno je moguće pokazati da utjecaji prije rođenja tokom života mogu dovesti do oboljenja. Tako djeca gojaznih majki nasljeđuju sklonost ka dijabetesu. To nema veze s genima, nego s navikama u ishrani.
Gojaznost je danas poprimila razmjere epidemije -15 posto djece između tri i 17 godina u Njemačkoj je gojazno, svako deseto novorođenče teže je od četiri kilograma. 
Međutim, dugoročno su ugrožene i pothranjene bebe. Odavno je poznato da su alkohol i nikotin otrovi i kada je razvoj u pitanju - ako trudnica redovno pije, dijete će biti u prosjeku 1 000 grama lakše, ako puši gubitak na težini je 300 grama. 
Čak ako novorođenče nakon porođaja bude dobro njegovano i hranjeno, ostaje dvostruko veći rizik da nakon nekoliko decenija oboli od srca. Paradoksalno, kod neuhranjenih beba šest puta je veća opasnost da obole od dijabetesa.
Rezultati jednog od istraživanja pokazuju da ako se majka nedovoljno hrani dolazi do nedostatka dopamina u mozgu fetusa što kasnije u životu pogoduje Parkinsonovoj bolesti. 
I dalje je sporno da li način života majke pogoduje nastanku shizofrenije, sklonosti nasilju ili homoseksualnosti. Ali, sasvim je sigurno da osjećanja majke utječu na duševni život djeteta. Prihvatanje ili odbacivanje fetusa prvo je i centralno iskustvo. Ne samo pupčanom vrpcom, nego i čulima fetus je vezan sa svijetom osjećanja majke. Ako se ona uplaši, njeno srce brže kuca, krvni sudovi se skupljaju, smanjuje se dovod kisika. Životni prostor fetusa se sužava, a putem pupčane vrpce stižu materije koje ga biohemijski programiraju na osjećanje straha.
Neželjena djeca čije majke ne uspijevaju uspostaviti kontakt s njima stvaraju znatno manje oksitocina, hormona vezivanja, koji je značajan za izgradnju međuljudskih odnosa i, prije svega, ljubav između majke i djeteta. 
Depresija, nastupi panike, prisilno ponašanje, razni vidovi ovisnosti - sve to može biti programirano već u maternici.

Šta određuje dijete već u maternici

Infekcije kože su dosta česta pojava i kod novorođenih i kod nešto "starijih" beba. Mada je infekcija uglavnom bezopasna, može biti neugodna za bebu, ali i za zabrinute roditelje.
Uzroci infekcija
* Osipi od pelena, ukoliko se ne liječe, mogu se lako pretvoriti u infekciju.
* I osip u ustima može se pretvoriti u infekciju u bebinoj peleni. Razlog je jednostavan - uzročnik infekcije prolazi kroz bebin probavni sistem tokom hranjenja i završava u stolici.
* Oralna infekcija može biti prenesena s majke na dijete ukoliko dijete doji. 
Majka može nesvjesno prenijeti takvu infekciju koja je u bebinim ustima prisutna u vidu bijelih mrlja.
* Ukoliko dojilja koristi antibiotike, određeni dijelovi ovih lijekova mogu također biti preneseni na bebu. Ove tvari slabe imunološki sistem novorođenčeta i pojačavaju opasnosti od dobijanja infekcija.
* I vlažno okruženje i vlažne pelene mogu uzrokovati pojavu infekcije.
Šta može pomoći
* Vodite računa o održavanju higijene bebe, pogotovo nakon stolice.
* Operite bebu i dobro posušite prije nego što stavite novu pelenu, Nikada ne stežite pelene.
* Najbolji način borbe protiv infekcija je nanošenje krema za ublažavanje infekcija.
* Za liječenje infekcija obično je potrebno nekoliko dana. Međutim, ukoliko nakon dva do tri dana ne primjećujete poboljšanje, obratite se pedijatru.

Osipi i infekcije kod beba

Kada je dijete pasivni pušač, to sa sobom nosi niz zdravstvenih rizika: astmu, bronhitis, pneumoniju i upale uha. 
Sam duhanski dim sadrži brojne toksične supstance, čak njih oko 4.000, uključujući i oko 40 koje mogu učestvovati u razvoju raka. Postoji visoka koncentracija štetnih supstanci (katran, nikotin) u dimu koji udišu pasivni pušači, a koje se čak ni ne nalaze u dimu koji inhaliraju pušači. 
Dječija pluća koja se još razvijaju, posebno su osjetljiva na utjecaj duhanskog dima i to iz više razloga. Prvenstveno zbog fizičkog razvoja, ali i zato što djeca imaju veću frekvenciju disanja od odraslih i udišu više vazduha u odnosu na njihovu tjelesnu težinu, što znači da udišu i više dima. 
Kod pasivnog pušenja smanjeno je snabdijevanje tkiva kisikom. Uz to, dječiji imuni sistem islabije je razvijen i teže se može suprotstaviti štetnim utjecajima. 
Bebe i mala djeca koja su izložena duhanskom dimu imaju povišen rizik od pojave infekcija disajnog sistema, kao što su upala pluća i bronhitis. Također je povišen rizik od infekcija srednjeg uha. 
Djeca koja su izložena duhanskom dimu sporije rastu, a dim utječe i na promjenu lipidnog statusa, tako da djeca koja su udisala dim u adolescentskom dobu, imaju problem s nivoom dobrog i lošeg holesterola, što kasnije može izazvati povećan rizik od bolesti srca. 
Ako mislite da je dovoljno otvoriti prozor u prostoriji u kojoj se puši da biste time riješili problem - griješite. Čak i nakon gašenja cigarete dim ostaje u kosi, koži, zidovima, tkaninama, tepisima, namještaju i igračkama. I - i dalje smeta.

Ugasite cigaretu zbog zdravlja svog djeteta

Otežano disanje je klasični znak astme. Međutim, to nikako ne znači da kratke epizode otežanog disanja, nešto što osjetimo kao hroptanje kod djece, mora prerasti u astmu, niti, s druge strane, sva djeca oboljela od astme imaju nastupe ovog otežanog disanja, to jest hroptanja.
Hroptanje se obično javlja pri izdisaju. Kod dojenčadi i mlađe djece hroptanje najčešće uzrokuju određene virusne infekcije. To se događa zbog toga što su disajni putevi kod dojenčadi i male djece veoma uski tako da svaka infekcija disajnih puteva može uzrokovati poteškoće u disanju. 
Čak 50 procenata djece do navršene tri godine može imati barem jednu epizodu pojave otežanog disanja. Kod jedne trećine ove djece dolazi do razvoja astme prije navršene šeste godine života.
Uz otežano disanje, to jest hroptanje, astmu kod mlađe djece karakteriziraju još neki simptomi, koji uglavnom uključuju probleme sa disanjem, kao što je recimo glasnije ili ubrzano disanje.
Da podsjetimo: Kod dojenčadi je normalno 30 do 60 udisaja u minuti, dok je kod djece mlađe dobi normalno 20 do 40 udisaja u minuti.
Dijagnosticiranje astme kod dojenčadi je dosta teško. Kod nešto starije djece i odraslih dijagnoza se uspostavlja posebnim testovima udisaja (testovi funkcioniranja pluća). 
Međutim, ovi su testovi mnogo nepraktičniji kod manje djece, jer se pri njihovom provođenju traži maksimalna saradnja, a djeca nažalost tu sposobnost uspijevaju razviti tek nakon navršene četvrte godine života. 
Simptomi
Neki od simptoma astme kod djece su:
* Učestalo kašljanje ili pojačan kašalj nakon aktivne igre; 
* Letargičnost, pospanost;
* Poteškoće pri gutanju ili dojenju;
* Oslabljen plač.

Otežano disanje ne mora biti znak astme

Sati gledanja televizora ne uzrokuju kratkovidost, tvrde naučnici australskog Nacionalnog univerziteta. Glavni je krivac - nedostatak prirodne svjetlosti. Do tog su zaključka došli proučavanjem dvije grupe djece - singapurskih i australskih šestogodišnjaka. 
Obje grupe provele su jednako vremena igrajući igrice na računaru, gledajući televizor i čitajući knjige, ali Australci su se igrali na zraku dva, a mali Singapurci tek pola sata dnevno. 
Naučnici su pregledom kasnije ustanovili da je 30 posto singapurske djece razvilo miopiju (kratkovidost), dok je od te bolesti oboljelo tek tri posto njihovih australskih vršnjaka. Prirodno svjetlo, naime, sprečava prekomjeran rast jabučice, što je glavni uzročnik kratkovidosti kod djece
* Djeca koja nemaju "zelenog vremena" (ne igraju se u prirodi), teže se nose sa stresom, imaju slabiju koncentraciju i češće obolijevaju od poremećaja pažnje. 
* Polusatna šetnja tri dana u sedmici smanjuje učestalost glavobolja za 50 posto. Uz svjež zrak i laganu fizičku aktivnost, boravak u prirodi prava je antistres-terapija, kažu stručnjaci.
* Bebe koje su tek prohodale moraju jačati mišiće nogu, zato je i za njih boravak na "zraku" vrlo koristan. Kraća šetnja omogućit će im "vježbanje" i koristiti njihovom razvoju.

Boravak u prirodi čuva dječije oči

Rezultati koji su zasnovani na analizi podataka o gotovo 600.000 ljudi, pokazali su da muškarac koji ima više braće ima veću šansu da dobije sina, dok muškarac sa mnogo sestara ima veće šanse da dobije kćerku.
Spol djeteta određuje otac, budući da muškarci nose odlučujući "ženski" X ili "muški" Y kromozom, dok jajne ćelije nose samo X kromozome. Stručnjaci su došli do zaključka da se muškom linijom prenosi za sada neotkriveni gen koji određuje procenat X i Y hromozoma u spermatozoidima, a pretpostavlja se da se taj gen javlja u tri moguće varijante (alela). 
Jedna varijanta proizvodi pretežno X hromozome, druga uglavnom Y, a treća nosi približno jednak broj X i Y hromozoma.
Ipak, nemojte ovo uzeti zdravo za gotovo. Dok se beba ne rodi, ništa nije pouzdano. Ne zaboravite da čak i ultrazvučni pregled kojim se može utvrditi spol već 18 do 20 sedmica od začeća ostavlja mogućnost greške od pet posto, tako da bi možda bilo bolje da s opremanjem dječije sobe sačekate dok se i lično "ne upoznate" sa bebom.

Koji muškarci dobivaju sina, a koji kćerku

Odbija li dijete zaspati samo, bez mame i tate u krevetu, treba mu objasniti da je dovoljno odraslo. Neka u krevet ponese majicu ili jastuk na kojem se osjeća miris roditelja. 
Rutina kupanja, pranja zuba i pričanje priče u krevetu će također pomoći djetetu da što prije zaspi.

Odlazak u krevet bez suza

Dojenčetu treba najmanje 10 sati sna dnevno. Postoje dvije vrste djece: ona koja se bude prije nego što su se naspavala i ona koja su se naspavala, ali se bude prerano ujutro. Ako imate takvih problema, pogledajte okolnosti pod kojima se djeca bude. 
Ako ih budi jutarnje sunce, ugradite žaluzine, ako trebaju promjenu pelena, nabavite super upijajuće pelene za noć, ako se bude rano zato što navečer idu rano spavati, pokušajte ih kasnije navečer stavljati na spavanje.

Zašto se djeca bude

I djeca često hrču, a ta pojava kod roditelja najčešće izaziva zabrinutost, jer je smatraju "nenormalnom". Hrkanje kod djece predškolskog uzrasta najčešće je uzrokovano uvećanim krajnicima, naročito trećim. Krajnici ometaju normalno disanje i uzrokuju hrkanje. 
Drugi uzrok hrkanja, smatraju pedijatri, je alergija sluznice nosa, koja se sve više susreće kod djece. Tegobe tada mogu biti izražene u vrijeme proljeća i ranog ljeta.
Ono što posebno brine i roditelje i liječnike je odraz ovih pojava na dječije zdravlje, posebno ako traju više godina. Djeca koja hrču često imaju i poremećaje ponašanja tokom dana i dekoncentrirana su. Takva djeca češće mokre u snu, a sklona su i sisanju palca. 
Zato, ako i vaše dijete hrče najbolje je da ga odvedete na pregled kod ORL specijaliste. Ako su uzroci povećani krajnici, onda ih treba operairati. 
Najsavremenija metoda je koblator plazma hirurgija, kojom se bez krvarenja odstranjuju sva tri krajnika. Nakon ove intervencije bol je, u odnosu na klasičnu hirurgiju, sveden na minimum. 
Postoperativni oporavak znatno je brži, a dijete nekoliko sati nakon operacije može normalno jesti i piti.

Dijete koje hrče treba doktoru

1 Da li je sisanje palca normalno?
Odgovor je pozitivan, jer riječ je o sasvim normalnoj i moglo bi se reći uobičajenoj pojavi kod beba i male djece. Prirodni instinkt sisanja palca jednostavno utječe na neke bebe da već tokom prvih mjeseci života počinju sa ovom navikom. 
Ponekad počinju i prije rođenja, dakle, u majčinoj utrobi. Bebe također mogu uživati u sisanju ostalih prstiju, šake ili drugih predmeta koji su im nadohvat ruke, kao što su recimo dude. 
2 Zašto bebe sisaju palac?
Bebe imaju urođenu potrebu sisanja, koja obično opada nakon šestog mjeseca života. Međutim, veliki broj beba sisa palac da bi se same umirile. Takve bebe i mala djeca nalaze utjehu u sisanju palca kada su gladne, uplašene, uznemirene ili pospane. 
Otprilike 70 do 90 procenata dojenčadi sisa palac. Većina ih prestaje sa ovom navikom u dobi od tri do šest godina.
3 Da li sisanje palca može uzrokovati bilo kakve probleme?
Ukoliko dijete dugo upražnjava ovu naviku, to može uzrokovati razvoj određenih dentalnih problema. Sisanje palca može uzrokovati razvoj malokluzije, to jest poremećaj normalne okluzije (zagriza). 
Malokluzija obično nestaje kada dijete prestane sisati palac. Međutim, ukoliko dijete predugo upražnjava ovu naviku, obično je za nastale dentalne probleme neophodan ortodonski tretman.
Djeca koja dugo sisaju palac nerijetko imaju i probleme u govoru, što se može manifestirati na različite načine.
4 Kada sisanje palca postaje problem?
Sisanje palca kod djece mlađe od četiri godine obično ne predstavlja nikakav problem. Međutim, ukoliko se ove navike ne mogu osloboditi ni sa četiri ili pet godina, mogu nastati dentalni ili govorni problemi koje smo već pomenuli.
U rijetkim slučajevima sisanje placa nakon navršene pete godine predstavlja reakciju djeteta na emotivne ili neke druge probleme, kao što je anksioznost. Dijete koje se susreće sa ovakvim problemima će vjerovatno trebati pomoć stručnog lica.
5 Na koji se način liječi problem sisanja palca?
Većina eksperata preporučuje ignoriranje pojave sisanja palca kod predškolske ili mlađe djece, iz prostog razloga što većina djece sama prestane sa ovom navikom.
Pojavu sisanja palca treba liječiti kod djece u sljedećim slučajevima: 
* Ukoliko se vuku za kosu, pogotovo ako je riječ o djeci dobi od 12 do 24 mjeseca; 
* Kada djeca nastave sa ovom navikom nakon navršenih četiri ili pet godina; 
* Ukoliko samo dijete traži pomoć za odvikavanje od ove navike;
* Ukoliko kod djece dođe do razvoja dentalnih ili govornih problema;
* Ukoliko su uznemirena, jer ih druga djeca zadirkuju zbog ove navike. 
Tretman kod kuće
Odvikavanje od sisanja palca obično se može provesti kod kuće, a podrazumijeva aktivno učešće roditelja koji uspostavljaju određena pravila. Jedan od načina je i nagrađivanje djeteta ukoliko se trudi da se odvikne od ove navike. Kod starije djece je odvikavanje lakše, jer su djeca od pet ili više godina sposobna da shvate negativne efekte ove navike. A postupite ovako:
1. Razgovarajte otvoreno s djetetom o štetnosti ove navike. 
2. Pokušajte ih odviknuti stavljanjem rukavica na ruke ili jednostavno umotajte palac zavojem. No, svakako, objasnite djetetu da ga na taj način ne kažnjavate nego ga pokušavate podsjetiti da je riječ o štetnoj navici. 
3. Pokušajte i sa premazivanjem noktiju određenim sredstvima namijenjenim za tu svrhu, koja nisu otrovna, ali su gorkog i neugodnog okusa. Namažite nokat ovim premazom ujutro, prije odlaska u krevet ili kad god primijetite da dijete želi sisati palac. Ovaj je način odvikavanja najefikasniji ukoliko se kombinira sa nagrađivanjem.

Zašto djeca sisaju palac

Podsticaji i nagrade imaju ogroman značaj u odgoju jer pomažu djetetu da jasno razlikuje dobro od lošeg. Ali, kako nagraditi dijete kada to zasluži? Evo nekoliko dobrih i praktičnih načina:
* Ukoliko voli skupljati sličice, markice i slično, eto izvanrednog načina za nagrađivanje. Obogatite mu kolekciju, jer je to nagrada kojoj će se zasigurno obradovati.
* Ako uživa u igračkama, nagradite ga nekom malom igračkicom.
* Djevojčice ćete zasigurno obradovati komadićem dječijeg nakita.
* Napravite sami nešto poput medalje, trake, certifikata ili nekog drugog trofeja na kojem ćete napisati da je to nagrada za određeni postupak. To su izvanredni poticaji za dijete i čine prava čuda. Svaki pogled na takav dokaz nagrađivanja podsticaj je za dobro ponašanje i u budućnosti.
* Kreativno dijete obradovat će i alati i sredstva za kreaciju.
* Ne bježite ni od poklanjanja vrećica iznenađenja. Takve se stvari djeci urežu duboko u pamćenje i predstavljaju veliki poticaj za dobro ponašanje.
* Ako je dijete još isuviše malo, pa neke od navedenih nagrada nisu prikladne, nagradite ga čitanjem dodatne omiljene priče.

Čime nagraditi dobro dijete

Osim ako se ne odnose na ljubav, povjerenje ili zaštitu, rečenice koje počinju s "ja zaslužujem" ili "ja moram imati" dobar su znak da dijete dobiva previše. Previše pažnje, igračaka ili dozvola. Ne samo da će to otežati ionako težak roditeljski posao, nego dijete neće biti spremno za vanjski svijet. 
Iako dijete treba imati osjećaj kako je sigurno i kako će porodica, odnosno roditelji, uvijek biti uz njega, ne smije zaboraviti da postoje ograničenja. A i njih će prihvatiti kao roditeljsku ljubav, ako mu se objasne na njemu razumljiv način.
Prije nego što počne shvatati emocije i objašnjenja, dijete ne može biti razmaženo. Uzmete li bebu čim zaplače, ona sigurno neće plakati samo kako bi vama zagorčala život. Naprotiv, dobit će osjećaj sigurnosti i povjerenja u roditelje, a kasnije će u životu stjecati samopouzdanje. 
Kupovina
Djecu treba uputiti u to šta je novac, jer će se osjetiti kao dio porodice, a rečenica: "Ne možemo ovo kupiti" proći će bezbolnije. Ali, nerazumnih zahtjeva neće ni biti ako se djeci objasni razlika između luksuza i stvari koje su neophodne. 
Zato, bez obzira što su vašem djetetu tek tri godine, ne libite se reći da imate novac za tenisice, ali ne i za autić. Također, objasnite mu zaštoi su mu u tom trenutku tene potrebnije.
Poštovanje 
Ako dijete osjeća da ga roditelj sluša dok s njim razgovara, neće imati potrebu za histeričnim ispadima i drugim metodama skretanja pažnje. A, slušanje obuhvata aktivno učestvovanje u razgovoru.
Iskrenost 
Ako dijete kažnjavate u ljutnji, idući put učinit će sve da svoj "grijeh" sakrije. Zato je važno dati mu do znanja da uvijek može biti iskren, a kaznu staloženo objasniti. 
Ljubav
Ako djetetu posvećujete pažnju, neće je zahtijevati uvijek i svuda. 
Važno
Uloga roditelja crpi vrijeme i energiju više nego i jedan drugi posao, ali jednako tako nudi i najveću nagradu.

Svaki razgovor s djetetom zlata je vrijedan

Angina se kod djece najprije očituje lokalnom upalom ždrijela koju obično prati povišena temperatura. 
Od izazivača najvažniji su adenovirusi, respiratorni virusi (RSV, rinovirusi, virusi influence i parainfluence) i enterovirusi (Coxasackie A). Opći i lokalni simptomi slabije su izraženi. 
Da se radi o virusnoj angini govore simptomi kao što su konjunktivitis, šmrcanje i promuklost, kašalj te proljev. Nema specifičnog lijeka, a terapija je simptomatska: mirovanje i analgetici - antipiretici. 
U načelu, anginu bi trebalo preležati, uzimati tekuću hranu, piti dovoljno tekućine, ispirati usnu šupljinu i, po potrebi, uzimati analgetike. Za ispiranje usne šupljine preporučuju se blagi antiflogistici, tj. otopine s protuupalnim djelovanjem kao npr. čaj od kamilice ili kadulje.

Koji su sve simptomi angine

Povezivanje nije čaroban trenutak koji se događa u vezi između roditelja i djeteta. To je osjećaj koji se razvija onda kada dvoje ljudi osjete međusobnu ljubav i vremenom produbljuju svoj odnos.
Način na koji roditelj razvija odnos s novorođenčetom individualan je i razlikuje se od osobe do osobe. Nekim roditeljima bit će dovoljan samo jedan pogled na dijete koje će ih preplaviti osjećajima. 
Drugi će u čudu gledati u malo strano biće i neće biti sigurni šta da misle, dok će treći možda biti zabrinuti ukoliko odmah ne osjete jednaku količinu ljubavi prema drugom djetetu, kao što je to bio slučaj kod prvog. 
Bitno je razumjeti da se povezanost roditelja i djeteta može dogoditi na mnogo različitih načina u različito vrijeme. Nudimo vam sedam načina pomoću kojih ćete lako produbiti svoju vezu sa tek rođenim djetetom.
1 Smanjite druge aktivnosti - Novorođenče donosi mnogo novih aktivnosti u, već ionako, užurbane živote roditelja. Prvih nekoliko mjeseci vrlo je važno prilikom stvaranja veze između vas i djeteta, zato što je moguće više smanjite nepotrebne aktivnosti i najviše vremena provodite sa djetetom. 
2 Naviknite se na "bebino vrijeme" - Novorođenčad imaju svoj ritam. Sve im je novo i potrebno je neko vrijeme kako bi se navikla na novu okolinu. Svaki roditelj izgradit će posebnu komunikaciju sa svojim djetetom, kako bi saznao šta dijete treba i želi.
3 Posmatrajte dijete - Posmatranjem djeteta saznat ćete mnogo novih stvari o njemu. Gledajte kako se kreće, slušajte njegove zvukove i posmatrajte kako se mijenja iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec. Na taj način moći ćete posmatrati svijet njegovim očima, što će vam pomoći pri izgradnji osjećaja i razumijevanja.
4 Mazite se - Bebe žude za dodirom. Dodir im je potreban kao što im je potreban vazduh i hrana. Što češće privijte dijete uz grudi i dopustite mu da što više vremena provede uz vas. Upoznajte miris vašeg djeteta i neka ono upozna vaš - na ovaj način ćete se što prirodnije povezati.
5 Čitajte stručnu literaturu, razgovarajte s drugim roditeljima - Ako već nemate iskustva kao roditelj ili mislite da ne znate dovoljno, od velike pomoći će biti stručna literatura o razvoju djece ili, pak, iskustva drugih iskusnih roditelja. Ukoliko se osjećate bespomoćno, zabrinuto ili iscrpljeno, iskustva drugih roditelja učinit će da znate da niste sami i bit će vam od velike pomoći.
6 Odvojite vrijeme samo za sebe - Pola sata bit će dovoljno da odvojite samo za sebe. To će vam pomoći da "napunite baterije". Ovo je vrlo važan dio u procesu povezivanja sa djetetom, na ovaj način vratit ćete energiju kako biste opet mogli uživati u svom djetetu. Priuštite sebi opuštajuću kupku, prošetajte, pričajte s prijateljicom ili otiđite na masažu.
7 Uživajte - I dok mnogi "novopečeni" roditelji ponekad požele da im je dijete malo veće, iskusniji roditelji će uglavnom reći da su važni i vrijedni rani dani provedeni sa djetetom. Zato, uživajte u svakom trenutku.

Sedam načina da se povežete s bebom

Moderna industrija igračaka toliko je razvijena da se i sami roditelji oduševljavaju onim što se nudi. Međutim, upravo za takve igračke, koje su obično usko usmjerene, mališani brzo gube interesovanje. Odbacuju ih, stavljaju na police, a umjesto njih uzimaju posude, boce ili kartonske kutije.
Važno je pri kupovini voditi računa o uzrastu i nivou razvoja djeteta, ali i o njegovim interesovanjima. Osnovni kriterij ipak trebaju biti sljedeći: da je igračka napravljena od mekanih materijala, oblih ivica, jarkih boja. To može biti igračka od plastike, zvečke ili visuljci iznad kreveta.
&nbsp;Igračke za određeni uzrast 
- Jedna godina: mekane igračke, lutke, medvjedići, ali dovoljno veliki da ih djeca ne mogu staviti u usta. 
- Od dvije do četiri godine: igračke koje svijetle, pjevaju, zveče i trepere, šerpice, šoljice za kafu, kasice, pribor za ljekare.
- Od pete godine do polaska u školu: kreativne i edukativne knjige, puzle, slagalice, društvene igre, bojice, blokovi, plastelin.

Kako birati igračke prema uzrastu djeteta

Nikako ne treba pretjerivati s čestim kupovinama poklona, jer tada pokloni gube na značaju. Preporučljivo je da djeci kupujete poklone za rođendane ili važne praznike. 
Ako im poklone dajete za svaku sitnicu, djeca se neće radovati i neće znati čime su ga zaslužili. Postat će bahati i neće znati cijeniti ono što su mu drugi dali.

Šta određuje dijete već u maternici

Osipi i infekcije kod beba

Ugasite cigaretu zbog zdravlja svog djeteta

Otežano disanje ne mora biti znak astme

Boravak u prirodi čuva dječije oči

Koji muškarci dobivaju sina, a koji kćerku

Odlazak u krevet bez suza

Zašto se djeca bude

Dijete koje hrče treba doktoru

Zašto djeca sisaju palac

Čime nagraditi dobro dijete

Svaki razgovor s djetetom zlata je vrijedan

Koji su sve simptomi angine

Sedam načina da se povežete s bebom

Kako birati igračke prema uzrastu djeteta

Ne pretjerujte s čestim poklonima za djecu

Svakodnevnica

Šta određuje dijete već u maternici

Osipi i infekcije kod beba

Ugasite cigaretu zbog zdravlja svog djeteta

Otežano disanje ne mora biti znak astme

Boravak u prirodi čuva dječije oči

Koji muškarci dobivaju sina, a koji kćerku

Odlazak u krevet bez suza

Zašto se djeca bude

Dijete koje hrče treba doktoru

Zašto djeca sisaju palac

Čime nagraditi dobro dijete

Svaki razgovor s djetetom zlata je vrijedan

Koji su sve simptomi angine

Sedam načina da se povežete s bebom

Kako birati igračke prema uzrastu djeteta

Ne pretjerujte s čestim poklonima za djecu