U prvim godinama života suočavamo se sa ogromnom količinom nepoznatog. Djeci može biti strašno mnogo toga u svijetu na koji su došli. Mada se svi stručnjaci neće složiti u tome, velika je vjerovatnoća da djeca strahove, kao i većinu drugih ponašanja, uče. 
Jednako kao male strahove, npr. od pauka, psa i automobila, djeca mogu „naučiti" i fobije. Mada se raspravlja o mogućoj gentskoj prenosivosti fobija, velike su šanse da djeca, još kao vrlo mala, posmatrajući roditelje koji paničare u određenoj situaciji usvajaju misao da je ona jako opasna pa samim time naslijede to ponašanje. 
Mnogo toga može plašiti maleno stvorenje koje se uči suočavati i sa najjednostavnijim životnim situacijama. Sva djeca se u nekom periodu razvoja nečega boje, i to je normalan dio odrastanja. Ako ti strahovi ustraju, okupiraju dijete u potpunosti te ako dijete ne možete utješiti ili mu odvući misli od predmeta straha, moguće je da pati od fobija. 
Bebe se uglavnom boje razdvajanja, buke, padanja, životinja i insekata, kupanja, 
korištenja tute i odlaska na spavanje. Nešto starija djeca plaše se još i toga da se izgube, čudovišta, gubitka roditelja i slično.&nbsp;Strahovi se često pojačavaju u stresnim periodima. Neka djeca su jednostavno plašljivija od druge, što je dio njihovog temperamenta ili posljedica odgoja. U svakom slučaju postoje načini na koje se trebate nositi sa djetetovim strahovima, ma kakvi oni bili.
Poštujte dječija osjećanja. Ignorirati njegov ili njen strah, a pogotovo omalovažavati može imati suprotan učinak. Nipošto dijete nemojte ismijavati. Time možete postići da ono ne govori o svom strahu, ali ne i da ga se oslobodi. 
Razgovarajte o tome što ga muči. Neka vam kaže što više stvari. Ovo je posebno korisno ako je strah izazvao neki izdvojen događaj, jer ako ga uspijete prepoznati, lakše ćete pomoći djetetu da ga se oslobodi. 
Ne dopuštajte da jednostavno izbjegava sve što ga plaši, ali ga nemojte ni prisiljavati da se suoči sa onim što izaziva strah. Ne obraćajte previše pažnje kada se dijete preplaši, jer biste tako mogli pojačati njegove reakcije. 
Pružite mu podršku u suočavanju sa strahovima. Podsjetite ga na situacije iz prošlosti kada se nečeg plašilo pa to prevazišlo. Podijelite neka svoja slična iskustva. 
- Sve bebe pate od straha od odvajanja. Da biste pomogli djetetu da lakše podnese vaš odlazak, uvijek najavite da idete. Ako se iskradate, samo ćete smanjiti povjerenje. Objasnite gdje idete i koliko ćete se zadržati i držite obećanje kad god je to moguće. Pokušajte ga zaokupiti nečim prije nego krenete. Tako će obratiti manje pažnje na vaš odlazak. Stvorite ritual pozdravljanja, sa mnogo poljubaca i grljenja, to također može olakšati djetetu da podnese rastanak. 
- Nekoj djeci je kupanje dosta strašno. Plaše ih voda, kade i odvodi. Postepeno 
navikavajte dijete dajući mu da se igra sa zdjelom vode, zatim u umivaoniku, pa u kadi. Kupajte zajedno njegove igračke i učinite to zabavnom aktivnošću.&nbsp;- Mnoga djeca najteže prebole strah od mraka. Mlađu plaše čudovišta a stariju lopovi. Ne tjerajte dijete da spava u mraku ako se jako boji. Napravite mali ritual prije spavanja kako bi se dijete osjećalo sigurnije. Zajedno otvorite sve ormare, zavirite pod krevet, provjerite da su svi prozori i vrata dobro zatvoreni te da ništa i niko ne može ući ni izaći.

Jednako kao male strahove, npr. od pauka, psa i automobila, djeca mogu „naučiti" i fobije

Neka djeca su jednostavno plašljivija od druge

Pomozite svom djetetu da se hrabro nosi sa strahom

Pravilan unos tečnosti u organizam jako je važan, naročito tokom ljeta, ali istraživanja pokazuju da svako treće dijete ne uzima dovoljno tečnosti.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;<a href="https://bebe.avaz.ba/prehrana/370104/priprema-hrane-za-dojencad-koju-vodu-koristiti">Voda</a> je organizmu neophodna kako bi pravilno funkcionirao, pa stručnjaci tvrde da dijete koje ide u vrtić treba popiti minimum 800 mililitara tečnosti, školska djeca barem litar dnevno, kako bi se spriječio nedostatak tečnosti ili dehidracija. 
Roditelji su, međutim, često u nedoumici da li djeca trebaju piti samo vodu, da li se u količinu neophodne tečnosti raučnaju i zaslađeni sokovi, limunada i sirupi, kao i kako postupati kada mališani neće da piju vodu i insistiraju na sokovima. 
Stručnjaci su saglasni da je najbolje da dijete pije vodu, ali ni sokovi nisu loše rješenje, naročito oni prirodni, cijeđeni i bez šećera. Gubitak vode od samo dva posto može dovesti do umora, pada koncentracije, sporijih reakcija i nedostatka snage, dok gubitak vode od tri posto dovodi do glavobolja, zatvora i drugih zdravstvenih tegoba. 
Zbog toga je važno mališanima stalno nuditi nešto za piće, jer u igri često zaborave da su žedni, naročito oni najmlađi. Voda je, dakle, idelno piće da se utoli žeđ i da se organizmu osigura dovoljna količina tečnosti. 
Jako je važno da od prvih dana dijete navikavate da pije vodu, jer što je starije sve teže će mijenjati navike. Ali, ako dijete neće piti, pokušajte sa sokovima koje ćete razblaživati s vodom u razmjeri 1:1 ili biljnim čajevima. 
Prirodni voćni sokovi bez dodatka šećera sadrže mnogo minerala i vitamina, ali je voćni šećer bogat kalorijama, pa ga treba izbjegavati, naročito ako je dijete gojaznije. 
Limunada, također, nije dobar izbor, jer je puna šećera, kao ni mlijeko, koje je zdravo kao prehrambena namirnica, ali ne i kao tečnost kojom se utoljava žeđ. 
Također, djeci ne treba davati gazirana pića, ledeni čaj, pića koja sadrže vještačke zaslađivače, energetske napitke, pića s dodacima emulgatora, vještačkih boja i aroma. Takvi sokovi, ipak, ne trebaju biti potpuno zabranjeni djeci, jer će im onda biti i mnogo primamljiviji.

Gubitak vode od samo dva posto dovodi do umora, pada koncentracije, sporijih reakcija i nedostatka snage

Svako treće dijete ne uzima dovoljno tečnosti

Voda je najzdravije piće za mališane

Kao i odraslome, djetetu je lakše upoznati se i uklopiti u novu grupu ako ona već ranije nije formirana i ako među ostalom djecom već ne postoje čvrsti odnosi, pa se ono mora „ubaciti"&nbsp;&nbsp; Polazak u vrtić gotovo neizbježno je stresan, kako za djecu tako i za roditelje. Jer, to je odvajanje od roditelja. A jedan od najvećih strahova koji mala djeca imaju jeste strah od odvajanja. Provoditi vrijeme daleko od mame i tate, te drugih bliskih lica može biti jako strašno za maleno stvorenje.
Postoje načini da ovaj prelaz olakšate svima. Većinu dana provedenog u vrtiću dijete je u aktivnostima s drugom djecom. Stoga se fokusirajte na njegov ili njen „društveni život". Razgovarajte o odnosima s drugom djecom, situacijama koje su se desile taj dan, osluškujte šta vam dijete govori i budite spremni da ga posavjetujete. 
Ako imate izbora, jesen je najbolje vrijeme za upis u vrtić budući da se u tom periodu 
formiraju grupe. Kao i odraslome, djetetu je lakše upoznati se i uklopiti u novu grupu ako ona već ranije nije formirana i ako među ostalom djecom već ne postoje čvrsti odnosi, pa se ono mora „ubaciti".&nbsp;&nbsp;Jesen je dobra ideja ako dijete ima stariju braću i sestre ili rođake koji će u tom periodu krenuti u školu. Njihova ponašanja i doživljaji mogu pozitivno djelovati na njegova očekivanja od vrtića. 
Još jedan jednostavan način da pripremite dijete na prve dane u vrtiću jeste da mu 
pomognete da se predstavi grupi stranaca. Pobrinite se da zapamti bitne informacije o sebi: ime i prezime, godine, adresu, eventualno broj telefona, te sitnice poput dijelova tijela, ukratko, sve ono što bi ga vršnjaci i odgajateljica mogli pitati.&nbsp;&nbsp;Prije nego počne pohađati vrtić, povedite dijete u obilazak, jednom ili više puta. Neka mu ta okolina bude poznata onda kada prvi dan ostane samo. Većina vrtića pomaže roditeljima da djetetu olakšaju tegobe polaska tako što dozvoljavaju majkama da provedu neko vrijeme s njim. Vaše prisustvo čini da se dijete osjeća sigurnije 
pa ako se jako plaši razdvajanja, s početka ostajite s njim i postepeno smanjujte to vrijeme dok se ne navikne da ostaje samo s vršnjacima i tetama.&nbsp;&nbsp;Jako je bitno da djetetu ne lažete. Na primjer, nemojte mu reći da ćete ga čekati ispred vrtića sve vrijeme, ako to ne namjeravate i učiniti, jer ako uspije proviriti napolje i vidjeti da vas nema, izgubit će povjerenje, preplašiti se i teško da će povjerovati vašim obećanjima u budućnosti.

Jesen je najbolje vrijeme za upis u vrtić budući da se u tom periodu formiraju grupe

Polazak u vrtić gotovo neizbježno je stresan

Roditeljske dileme: Idemo u vrtić ili ne

U želji da zaštite dijete, poštede ga fizičkog napora i duševnog bola, roditelji često pretjeruju. Na sebe preuzimaju obaveze koje bi dijete moglo samo obaviti, miješaju se više nego što treba u njihove odnose s braćom, sestrama i vršnjacima, hrane, oblače i obuvaju dijete koje to zna uraditi i samo...&nbsp;&nbsp; Roditelji koji se ovako ponašaju nisu ni svjesni da njihovom djetetu čine medvjeđu uslugu jer će prezaštićeno dijete izrasti u nesamostalnu osobu koja se neće moći nositi s problemima i izazovima u životu. 
U ovu zamku se lako upada, a iz nje se teško izlazi. Novorođenče je malo i bespomoćno, pa je prirodno da roditelji bdiju nad njim, ali zato ovakvo ponašanje ne priliči mami trogodišnjaka ili đaka. Opasno je kada roditelj ne shvati da treba promijeniti ponašanje. 
Činjenica je da naše okruženje nije potpuno sigurno i da svuda oko nas ima mnogo 
agresije, ali to nije razlog da dijete živi pod staklenim zvonom. Neki roditelji pak imaju sasvim drugačije razloge da pretjeruju u zaštiti djeteta i smatraju da će dijete...&nbsp;&nbsp;- Biti sigurnije ako mu vi pospremite sobu, kupite mu sve što želi, odobrite da jede slatkiše prije ručka. 
- Biti tužno ako mu ne ispune želju, a oni ne mogu podnijeti suzne oči. 
- Imati više samopouzdanja ako dobije sve što imaju i njegovi vršnjaci. 
- Biti nepravedno kažnjeno zbog toga što mama i tata nisu u stanju da mu omoguće 
normalan i lagodan život bez obaveza.&nbsp;&nbsp;U ovu zamku najčešće upadaju roditelji koje grize savjest zbog prezauzetosti i manjka vremena posvećenog djeci. 
Dok je dijete malo, teško je zaključiti da li je prezaštićeno ili ne, ali se zato to veoma lako uočava kad malo poraste. Takva djeca su emocionalno i socijalno nezrelija od svojih vršnjaka. Često su sebična, nesigurna, boje se neuspjeha, nisu društvena i teško ih je motivirati.
Djetetu treba dati priliku da uči iz svojih grešaka i dozvoljavati mu da radi sve što je primjereno njegovom uzrastu. Bolje i da nekoliko puta zaveže pertle u čvor nego da mu do kraja osnovne škole kupujete obuću s čičkom.
Odnosi s vršnjacima nisu uvijek savršeni. Život čine i svađe, i razočaranja, i nepravde, i neuspjesi. To je sasvim normalno i dijete treba na vrijeme shvatiti da ništa nije idilično. Ako ga stalno štitite od toga, lišavate ga dragocjenih iskustava. 
Zato mu treba dopustiti da doživi neprijatna osjećanja i da samo izađe na kraj s tekućim problemima. To je bolje za njega nego da roditelj intervenira svaki put kada mu se vršnjak naruga u parku ili mu otme igračku.

Dok je dijete malo, teško je zaključiti da li je prezaštićeno ili ne, ali se zato to veoma lako uočava kad malo poraste

Djetetu treba dati priliku da uči iz svojih grešaka

U želji da zaštite dijete roditelji često pretjeruju, evo kako

Mame koje obuju djecu u cipelice sa petom izazivaju osudu javnosti, poput holivudske glumice Kejt Holms (Katie Holmes), jer ih smatraju štetnim za dječija stopala. Ipak, sve više stručnjaka smatra da je najbolje dječiju obuću, kada god se to može, potpuno izostaviti.&nbsp; Pedijatri specijalizirani za stopala, vjeruju da maloj djeci obuća može poremetiti hod i razvoj. Djeca drže glave visoko kada hodaju <a href="https://bebe.avaz.ba/rast-razvoj/287065/zasto-djeca-trebaju-biti-bosa">bosonoga</a> zato što tako bolje osjete tlo i imaju manje potrebe da gledaju kuda hodaju te bolje održavaju ravnotežu.
Također se smatra da hodanje bez obuće razvija mišiće i ligamente te jača luk stopala, poboljšava svijest o položaju u prostoru i popravlja držanje. 
- Navikli smo se na hodanje u cipelama kao da je to prirodno, a nije. Iako više ne skupljamo plijen i hodamo asfaltom koji je pun opasnosti za stopala, možemo učiti od naših predaka. Đonovi su izmišljeni kao privremeno rješenje, da bi zaštitili stopala onda kad je to potrebno, tvrde učitelji alternativnih metoda liječenja.
&nbsp;&nbsp;Prema istraživanju objavljenom 2007. godine u časopisu The Foot, oštećenja nastaju jer se noga koja raste prilagođava obliku cipela, a šanse za to su veće što je dijete mlađe. Što su djeca češće bosa, to noga može prirodnije rasti. 
Dječija nožica nije minijaturna verzija odrasle noge. Ona ustvari ne sadrži kosti već je sačinjena od hrskavice koja se tokom godina okoštava i formira 28 kostiju koje čine stopalo. Ovaj proces završava se tek u kasnim tinejdžerskim godinama pa je izuzetno važno da obuća bude dobro izabrana.
-Većina dječije obuće je kruta, ne daje fleksibilnost stopalu i previše podiže petu. Ovo je naročito važno kod djece do tri godine koja tek uče da hodaju, jer ih podignuta peta tjera da se naginju naprijed, tvrde pedijatri.
Mnogi stručnjaci vjeruju da odgovornost nije samo na roditeljima, već i na proizvođačima. -Roditelji vide neki tip dječije cipele i pomisle, ako je u prodaji, mora da je prikladan za dijete, smatra Byrne. 
Funkcionalno, obuća nije obavezna, smatra ortoped Mike O'Neil. - Veće su šanse da problemi nastanu od nošenja nego od nenošenja cipela. Neki od njih su deformacija stopala zbog loše obuće, urasli nokti i atletsko stopalo. Naravno, morate razmotriti okolnosti poput prostora u kojem se dijete kreće. Niko ne želi da mu dijete bosih nogu korača asfaltom punim prljavštine, psećeg izmeta i polomljenog stakla.&nbsp;Cipele koje imaju potpuno savitljiv đon, širok i dubok prostor za prste, anatomski ispravan kalup te prilagodljiv zadnji dio i vrh su dobra dječija obuća prema mišljenju pedijatara. 
- Što više raste svijest o pogodnostima bosih nogu i štetnosti loše obuće, proizvođači cipela morat će prihvatiti ovaj "bosonogi" model, tvrde oni.

Većina roditelja se, naravno, zgražava nad pomisli da djeci obuju cipele s visokim potpeticama, ali šta je sa sandalama i tenama?

Zdravo dijete: Nekoliko razloga zašto mališani trebaju hodati bosih nogu

Možda ste jako iznenađeni načinom na koji vaš stomak izgleda nakon poroda. Beba je vani, ali&nbsp;<a href="https://zdravlje.avaz.ba/zdravlje/507114/kako-do-ravnog-trbuha">stomak</a> je i dalje okrugao. To je sasvim prirodno. Tijelu treba vremena da se oporavi od trudnoće, trbuhu posebno. Trudnički stomak je poput balona - postepeno se napuhao, a nakon poroda postepeno se smanjuje.&nbsp;&nbsp; Od trenutka kada se beba rodi, hormonalne promjene djeluju tako da, između ostalog, vraćaju abdomen u stanje kakvo je bilo prije trudnoće. Potrebno je otprilike četiri sedmice da se maternica vrati u normalnu veličinu. 
Sve stanice u tijelu tokom trudnoće zadržavaju tekućinu koja se nakon poroda isptušta u vidu urina, vaginalnog sekreta i znoja. A svo dodatno salo koje je tijelo nabacilo kako bi prehranili bebu sagorijevat će. Naročito ako dojite i vježbate. Ipak za vidljive rezultate treba nekoliko sedmica.
To koliko vremena vašem tijelu treba da se vrati u prvobitni oblik zavisi od toga kakav je njegov prirodan oblik, koliko ste se udebljali tokom trudnoće, koliko ste aktivni i kakvi su vam geni. 
Žene koje dobiju manje od 15 kilograma u trudnoći, koje doje, vježbaju i koje su imale 
samo jedno dijete, lakše vrate tijelo u normalan oblik. Majke koje doje sagorijevaju&nbsp;dodatne kalorije pa lakše gube na težini.&nbsp;Odlučite li se za vježbanje, sačekajte sa strožim režimom dok vaše tijelo ne bude potpuno oporavljeno i spremno. Sačekajte i sa dijetom, manjak hranjivih tvari mogao bi smanjiti količinu mlijeka.

Tijelu treba  vremena da se oporavi od trudnoće, trbuhu posebno

Majke koje doje sagorijevaju dodatne kalorije pa lakše gube na težini

Beba je vani, ali stomak je i dalje okrugao, evo šta trebate uraditi

Djeca koja češće jedu brzu hranu uz veći rizik za <a href="https://bebe.avaz.ba/rast-razvoj/361423/hoce-li-bucmaste-bebe-biti-gojazne-odrasle-osobe">pretilost</a> imaju veće izglede i za razvoj alergija, upozoravaju italijanski naučnici s univerziteta u Firenci.&nbsp;&nbsp; Upoređujući grupu djece iz sela u Burkini Faso i njihove italijanske vršnjake istraživači su uočili kako djeca u Africi imaju znatno veći udio vlakana u prehrani, ali i znatno manje bakterija povezanih s pretilošću te znatno više masnih kiselina koje štite od upalnih procesa uključenih u razvoj astme, ekcema i drugih alergijskih reakcija.
Italijanska djeca jela su znatno manje žitarica i povrća, ali su zato mnogo češće konzumirala meso, masti i šećer. Crijevne bakterije su kod djece u Italiji bile uporedive s bakterijama kod afričke djece samo u dojenačkoj dobi.
Istraživači vjeruju da je odsutnost ovih bakterija kod djece u razvijenim zapadnim zemljama jedan od faktora koji pridonosi povećanju broja slučajeva alergija i upalnih bolesti u posljednjim desetljećima.

Crijevne bakterije su kod djece u Italiji bile uporedive s bakterijama kod afričke djece samo u dojenačkoj dobi

Brza hrana i veći rizik za pretilost djece

Osnovna područja koja su obuhvaćena <a href="https://bebe.avaz.ba/bebe/518481/prije-kupovine-igracku-na-pregled">igrom</a> kod djece odnose se na razvoj kognitivnih, motoričkih, socijalnih, govornih funkcija, kao i na razvoj samopouzdanja.&nbsp;&nbsp; 
 
-&nbsp;Kognitivni razvoj uključuje spoznavanje i učenje na doživljajima djece.&nbsp; 
 

- Motorički razvoj uključuje koordinaciju tjelesnih pokreta, razvoj fine i grube motorike.
- Socijalni razvoj uključuje razvoj odnosa u porodici - u početku s majkom, a kasnije s oba roditelja, te s braćom i sestrama, bakama i djedovima.
- Govorni razvoj uključuje priliku da dijete sluša, čita, piše, izloženost jeziku visoke kvalitete, vokalizaciju. 
- Razvoj samopouzdanja uključuje samostalno pronalaženje rješenja za određeni&nbsp;problem vlastitom aktivnošću i istraživanjem.&nbsp;

Kognitivni razvoj uključuje spoznavanje i učenje na doživljajima djece

Motorički razvoj uključuje koordinaciju tjelesnih pokreta

Djeca se trebaju igrati, a evo i zašto

Igra je normalno sredstvo izražavanja snažnih dječjih osjećaja. No, ona je i idealno sredstvo ne samo za zabavu već i za odgoj. <a href="https://bebe.avaz.ba/svakodnevica/520234/i-roditelji-se-rado-igraju-igrackama">Jednostavnom igračkom</a> podstaknut ćete i djetetovu kreativnost. A predmeti kojima smo okruženi često su u tu svrhu bolji od igračaka.&nbsp; Igračke koje ste sami napravili - krpene lutke, drvena kolica, udaraljke, zvečke - bolji su zato što dijete može s njima beskrajno eksperimentirati i nadopunjavati ih. 
Velika kartonska kutija može mu predstavljati kuću ili trgovinu za igru. Papirnati tuljci od ubrusa, plastična ili druga ambalaža, odlična su umjetnička građa.
Drugi način da potaknete djetetovu kreativnost jest da mu pružite jednostavne kuhinjske predmete. Igra li se dijete glinom, dajte mu nekoliko starih šoljica, mali valjak za tijesto, lagani čekić ili nekoliko plastičnih oblika kojima inače oblikujete kolačiće. 
Dijete će od gline mijesiti tijesto, praviti "kolače" i zabavljati se cijelo prijepodne. Ne morate mu čak ni pokazati kako se to radi - neka samo eksperimentira. Ne pogodi li odmah što se radi tim predmetima, odolite napasti da mu pokazujete. 
Slijedite dijete u njegovim zamišljenim igrama. Dramska igra je jedan od najboljih načina reinterpretacije iskustava što ih je dijete prikupilo. Glumci mogu biti dječji prstići, lutke, krpene životinje, jastuci ili čarapice. 
Kad vas pozove u igru, neka vam samo kaže šta biste vi trebali odglumiti i kako. 
Neka samo odluči kako će se igra odvijati. Da biste djetetu pomogli u njegovom pozorišnom komadu, dajte mu hrpu "kostima" - marame, šešire, torbice, vrećice...&nbsp;A kako igra u predškolsko doba ima veliku razvojnu vrijednost, oblikovanjem poticajne materijalne sredine, izborom i rasporedom igračaka omogućava se djetetu da razvija svoju kreativnost i stječe određena iskustva.

Ne treba trošiti novac na slikarske palete i skupe igračke

Velika kartonska kutija može mu predstavljati kuću

Za djecu su najbolji jednostavni predmeti, evo i zašto

Dojenčetu je najbolje sprej za <a href="https://bebe.avaz.ba/svakodnevica/457519/spasonosni-trikovi-kapi-za-nos-u-lezecem-stavu">nos</a> dati u ležećem položaju. Kod većeg djeteta je drugačije i vrlo je važan položaj u kojem se aplicira sprej. Ako se radi o tome da se uz smanjivanje otoka sluznice želi utjecati i na sinusno ušće u nosu, onda se dijete mora staviti u vodoravan položaj, a glava mu mora biti niže od tijela.&nbsp;&nbsp; U tom će položaju kapljice doprijeti na pravo mjesto i djelovati tamo gdje se sinus drenira u nos. Na taj način će se otvoriti sinusno ušće, sekret će se iz sinusa izliti u nosni hodnik, opteretiti sinus i smanjiti pritisak i nelagodu u glavi djeteta.
Savjet više…
1. začepljen nos kod dojenčadi možete olakšati majčinim mlijekom koje ukapate u bebin nosić
2. kod starije djece učinkovite su inhalacije parom s dodatkom kamilice ili kadulje, kapi sljezovog korijena također, su učinkovite kod začepljenog nosa3. održavajte vlažnost sobe
4. stavite malo eteričnog ulja eukaliptusa u eteričnu lampu, no ne blizu dječjeg krevetića.

ojenčetu je najbolje sprej za nos dati u ležećem položaju

Kako djetetu najlakše očistiti začepljen nos

Vrlo je važno da bebi na svoju ruku ne dajete nikakve lijekove za prehladu ili gripu. Pedijatar će vam vjerojatno preporučiti paracetamol (samo za bebe starije od dva mjeseca) ili tekući ibuprofen (samo za bebe starije od tri mjeseca tj. teže od 5 kg).&nbsp;&nbsp; Obavezno se držite propisanog doziranja. Ti lijekovi smanjit će temperaturu i eventualne bolove, glavobolju i suhoću grla. Između davanih doza provjeravajte bebinu temperaturu. Ako se povisila, ali je unutar dozvoljenih granica, pričekajte sljedeći termin davanja lijeka i temperatura bi trebala pasti unutar pola sata.

Pedijatar će vam, vjerojatno, preporučiti paracetamol

Vrlo je važno da bebi na svoju ruku ne dajete nikakve lijekove

Smiju li se bebi davati lijekovi

Gledajući izraze lica <a href="https://bebe.avaz.ba/svakodnevica/513582/otecene-i-crvene-oci-znak-su-infekcije">beba</a>, njihove se majke znaju zabrinuti i zbog sitnica. Osnovno poznavanje fiziologije novorođenčeta može spriječiti nepotrebnu zabrinutost i poduprijeti bezbrižniju komunikaciju s djetetom.&nbsp;&nbsp; Želite li razumjeti to što vidite na djetetovu licu, za početak trebate obratiti pažnju na simetričnost mimike. Reakcije izražene mimikom moraju biti simetrične na obje strane lica. 
Primijetite li da se kod plača djetetu podiže jedna obrva, jedna strana usta ili jedan obraz, to je znak da trebate poći na pregled neuropedijatru. Pedijatru se potrebno obratiti i ako se na djetetu stalno vidi izraz nezadovoljstva ili primjećujete odsustvo mimike.

Želite li razumjeti to što vidite na djetetovu licu, za početak trebate obratiti pažnju na simetričnost mimike

Reakcije izražene mimikom moraju biti simetrične na obje strane lica

Obratite pažnju na izraz lica kod novorođenčeta, evo šta vam govori

Razvojna displazija&nbsp;<a href="https://bebe.avaz.ba/svakodnevica/380824/obavezno-s-bebom-na-pregled-kukova">kuka</a> je nedovoljno razvijena zglobna čašica i promjena položaja 
zglobne glave, koja se djelimično ili potpuno nalazi izvan čašice. U slučaju da taj&nbsp;&nbsp;nepravilni položaj ostane, funkcija kuka se remeti, a s vremenom dolazi i do propadanja glave zgloba zbog poremećenog dotoka krvi.&nbsp;&nbsp;Korekcija glave zgloba i smještanje u čašicu moguće je nošenjem posebnih proteza, a ako se učini na vrijeme, razvoj zgloba postaje normalan. Potpuno iščašenje javlja se kod 1,5 na 1.000 novorođenčadi, a djelimična kod devet od 1 000 beba.
Za postavljanje rane dijagnoze iščašenja kukova kod beba i rane terapije neophodan je ultrazvučni pregled u prvoj godini života novorođenčadi i dojenčadi. Ovom metodom prate se meke i čvrste strukture zgloba kuka. 
Pregledom je moguće ustanoviti da li su zglobne površine dobro razvijene i oblikovane i kakav će se zglob kasnije razviti. Ovim pregledom prati se odnos između zglobnih tijela koji se ne može dobiti običnim kliničkim pregledom.
Pregled kukova obavlja se u bočnom položaju novorođenčeta, u posebno izgrađenom ležištu. Ultrazvuk je vrlo korisna, sigurna i jedina dijagnostička metoda za pregled kukova. 
Ultrazvučni pregled pomaže boljem i ranijem prepoznavanju mnogih ortopedskih problema u rastu, okoštavanju glave i zgloba kuka, utvrđivanju promjena mekih tkiva i sadržaja zglobne šupljine. Na ovaj način prate se rotaciona i torziona kretanja natkoljenične kosti (femur). 
Nakon dijagnosticiranog iščašenja kukova, primjenjuju se odgovarajuće udlage kojima se vrši korekcija mane, a učinak terapije prati se ultrazvučnim pregledima.

Odmah nakon rođenja pregledom u porodilištu moguće je utvrditi urođeno iščašenje kukova

Pregledom je moguće ustanoviti da li su zglobne površine dobro razvijene

Obavezno na ultrazvuk kukova, evo i zašto

Bilo da lažu da nisu pojeli keks ili slomili igračku, sva djeca pokušavaju nekada prevariti 
roditelje. Međutim, sada je otkriveno da maleni nauče obmanjivati mnogo ranije nego što&nbsp;se to mislilo.&nbsp;&nbsp; Stručnjaci su otkrili da bebe počinju lagati već sa svega šest mjeseci života. Zahvaljujući 
ovim prvim, jednostavnim lažima, one se „obuče" za mnogo kompleksnije prevare u&nbsp;&nbsp;kasnijim godinama života.&nbsp;&nbsp;Do sada su psiholozi smatrali da mozak u razvoju nije sposoban za tako delikatnu 
umjetnost laganja, sve dok dijete ne napuni četiri godine. Ispitivanjem više od 50 malenih i&nbsp;&nbsp;njihovih roditelja, dr. Vasudevi Redi s Univerziteta u Portsmutu utvrdila je sedam&nbsp;&nbsp;kategorija prevare kojima se koriste bebe starosti od šest mjeseci do tri godine.&nbsp;&nbsp;Novorođenčad brzo nauče da im korištenje taktika poput lažnog plakanja i smijanja donosi 
pažnju. Dok navrše osam mjeseci, javljaju se mnogo kompleksnije prevare, poput&nbsp;&nbsp;skrivanja zabranjenih aktivnosti ili pokušavanja da odvuku pažnju roditelja u drugom&nbsp;&nbsp;pravcu. Dvogodišnjaci koriste daleko sofisticiranije tehnike, poput blefiranja na prijetnju&nbsp;&nbsp;kaznom.&nbsp;&nbsp;Redi je ukazala da djeca koriste prve, jednostavne laži kako bi otkrila koja će vrsta imati 
efekta u određenoj situaciji, ali i uče negativne posljedice velikih laži.&nbsp;

Djeca koriste prve, jednostavne laži kako bi otkrila koja će vrsta imati  efekta u određenoj situaciji, ali i uče negativne posljedice velikih laži.

Stručnjaci su otkrili da bebe počinju lagati već sa svega šest mjeseci života

I bebe lažu

Preko plodove vode fetus osjeća okus namirnica koje majka jede. Po rođenju, beba&nbsp;&nbsp;razlikuje slatko (to mu je omiljeni ukus), slano, kiselo i gorko. Ono također primjećuje&nbsp;&nbsp;razliku između majčinog i vještačkog mlijeka.&nbsp;&nbsp;Stručnjaci smatraju da roditelji ne dopuštaju uvijek <a href="https://bebe.avaz.ba/prehrana/435497/sedam-nacina-kako-smanjiti-secer-u-jelu-djece">bebi</a> da bude to što jeste. Oni, naime, žele da njihovo dijete napreduje brže u svim domenima, uključujući i ishranu.
Činjenice pokazuju da se pržene namirnice uvode u ishranu najmlađih već od desetog-dvanaestog mjeseca, a redovno ih konzumira oko 50 posto djece do tri godine starosti.&nbsp;&nbsp;Isto važi i za suhomesnate proizvode i gazirana pića koji se nalaze na jelovniku već od 13. mjeseca. Pedijatri kod djece sve češće konstatiraju višak soli, proteina, brzih šećera i nedostatak željeza. 
Raznovrsna ishrana mora biti postepena i prilagođena bebi, jer će ona, prije navršene treće godine četiri puta uvećati svoju težinu i dva puta visinu. Nažalost, istraživanja pokazuju da se prehrambene navike beba ukorjenjuju već od trinaestog mjeseca. Između prve i treće godine dijete svakog dana treba unositi:
- Proteine (meso, riba, jaja) i to svega od 25 do 35 grama. 
Ne zaboravite da jedno jaje odgovara komadu mesa ili ribe od 50 grama. Znači, dijete između prve i druge godine ne treba jesti više od polovine jednog jajeta. U suprotnom, djeca starosti od 19 do 24 mjeseca unosila bi tri i po puta više proteina nego što im je potrebno, a djeca od 25 do 36 mjeseci - čak četiri i po puta više!
- Lipide (30-40 g), koji su djetetu neophodni naročito za razvoj mozga. 
Najbolje su sirove biljne masti (ulje repice, maslinovo i sojino ulje) i to jedna supena kašika dnevno, kao i malo putera.
- Ugljiko hidrati (125-165 g).
Skrobne namirnice moraju biti prisutne u svakom obroku do druge godine, a onda jednom dnevno. 
- Mliječni proizvodi (500 ml dnevno).
Tu se misli najprije na mlijeko zbog masnih kiselina (naročito omega 3 i 6 neophodnih za dobar rad moždanih ćelija) i vitamina D. 
- Voće i povrće (200 g dnevno).
Njihova konzumacija je prosječna, čak i veoma mala. Sve vrste voća mogu se jesti 
kuhane, ispasirane, a zatim u malim komadima, osim suhog voća. Ne zaboravite&nbsp;&nbsp;koštunjave plodove. Isto važi za povrće, osim za nepasirano suho povrće koje treba&nbsp;&nbsp;izbjegavati do 18. mjeseca.&nbsp;- Tečnost, pri čemu se misli uglavnom na vodu koja je jedina bebi neophodna i koju treba unositi u priličnoj količini. 
To što beba od rođenja raspoznaje četiri okusa ne znači da je ona stvorila vlastiti okus hrane. Tu je uloga roditelja primarna. Oni moraju naviknuti dijete da ne jede ni suviše slano, ni suviše slatko i da ima četiri prava obroka u toku dana. 
Period od godine i po do tri godine ključni je u stjecanju dobrih prehrambenih navika. Oko druge - treće godine dijete se plaši nepoznatih namirnica. Ovaj period čini dio normalnog razvoja svakog djeteta. 
Otprilike od druge godine 75 posto djece počinje birati hranu (strah od isprobavanja novih namirnica uglavnom se odnosi na voće i povrće). Ova faza traje do pete godine, a nekad i duže.
U ovakvim slučajevima, roditelji ne trebaju brinuti. Jelo treba predstavljati zadovoljstvo. Nema svrhe ljutiti se, tjerati dijete da završi svoj obrok, uskratiti mu slatkiš... 
Naime, tako će se prije stvoriti blokada i averzija prema jelu. Potrebno je vrijeme da dijete razvije vlastiti ukus, a vi mu u tome trebate pomoći, vodeći pritom računa o uravnoteženoj ishrani.
Da biste svoje dijete privoljeli da proba neko novo jelo, morate probuditi sva njegova čula. Pustite ga da osjeti okus, pričajte mu o obliku i boji namirnica... Prihvatanje novih namirnica nije jednostavno - nekad je potrebno ponuditi djetetu sedam 
do deset puta istu namirnicu prije nego što je prihvati. Najbolje je uvesti je zajedno s&nbsp;&nbsp;nekom namirnicom koja je već poznata.&nbsp;

Njihova ishrana mora biti prilagođena njihovim specifičnim potrebama i mora ih sačuvati od bolesti u kasnijem životu

Raznovrsna ishrana mora biti postepena i prilagođena

Razviti okus kod djece ne znači hraniti ih kao odrasle osobe

Britanski naučnici odlučili su istraživanjem otkriti kada je najbolje vrijeme da roditelji djecu uče koristiti toalet ili tutu, te se pokazalo da je Ljekari su promatrali 150 malenih podijeljenih u dvije grupe, a među njima su bila i djeca starosti od četiri do 12 godina koja imaju neki oblik inkontinencije Isto tako, pokazalo se da je vrijeme važnije od same metode koju će roditelji koristiti. 
Ljekari su promatrali 150 malenih podijeljenih u dvije grupe, a među njima su bila i djeca starosti od četiri do 12 godina koja imaju neki oblik inkontinencije. Rezultati su pokazali da djeca koju su roditelji učili piškiti na tutu ili u toalet poslije 32 mjeseca starosti imaju više problema s neželjenim mokrenjem u krevet tokom noći, dnevnim mokrenjem i drugim problemima

Idealan period je od 24 do 32 mjeseca starosti.

Vrijeme važnije od same metode koju će roditelji koristiti

Pomozite svom djetetu da se hrabro nosi sa strahom

Voda je najzdravije piće za mališane

Roditeljske dileme: Idemo u vrtić ili ne

U želji da zaštite dijete roditelji često pretjeruju, evo kako

Zdravo dijete: Nekoliko razloga zašto mališani trebaju hodati bosih nogu

Beba je vani, ali stomak je i dalje okrugao, evo šta trebate uraditi

Brza hrana i veći rizik za pretilost djece

Djeca se trebaju igrati, a evo i zašto

Za djecu su najbolji jednostavni predmeti, evo i zašto

Kako djetetu najlakše očistiti začepljen nos

Smiju li se bebi davati lijekovi

Obratite pažnju na izraz lica kod novorođenčeta, evo šta vam govori

Obavezno na ultrazvuk kukova, evo i zašto

I bebe lažu

Razviti okus kod djece ne znači hraniti ih kao odrasle osobe

Evo kada je najbolje vrijeme da roditelji djecu uče koristiti toalet ili tutu

Svakodnevnica

Pomozite svom djetetu da se hrabro nosi sa strahom

Voda je najzdravije piće za mališane

Roditeljske dileme: Idemo u vrtić ili ne

U želji da zaštite dijete roditelji često pretjeruju, evo kako

Zdravo dijete: Nekoliko razloga zašto mališani trebaju hodati bosih nogu

Beba je vani, ali stomak je i dalje okrugao, evo šta trebate uraditi

Brza hrana i veći rizik za pretilost djece

Djeca se trebaju igrati, a evo i zašto

Za djecu su najbolji jednostavni predmeti, evo i zašto

Kako djetetu najlakše očistiti začepljen nos

Smiju li se bebi davati lijekovi

Obratite pažnju na izraz lica kod novorođenčeta, evo šta vam govori

Obavezno na ultrazvuk kukova, evo i zašto

I bebe lažu

Razviti okus kod djece ne znači hraniti ih kao odrasle osobe

Evo kada je najbolje vrijeme da roditelji djecu uče koristiti toalet ili tutu