Antički grad Lijiang, star oko 800 godina, koji se nalazi na jugozapadu Kine, u samom podnožju <a href="https://avaz.ba/tag/12454/himalaji">Himalaja</a>, svojom arhitektonskom teksturom, prirodnim ljepotama i romantičnom atmosferom ne ostavlja ravnodušnim niti jednog svog posjetioca.

Ovaj prekrasni gradić potiče iz 13. stoljeća, a dugo godina je bio politički, trgovinski i kulturni centar u regiji, a posljednjih godina vrlo privlačan za turiste.

Grad je najslavniji po urednom sistemu kanala i mostova. Njegova originalna i autohtona arhitektura je djelo njegovih stanovnika, naroda Nakhi. Zbog toga je Stari grad Lijiang upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Okeaniji od 1997. Godine i to kao „izvrstan primjer starog grada koji se prilagodio neravnom terenu na strateškom trgovačkom putu, i zbog jedinstvene arhitekture koja je djelo ujedinjenja elemenata više kultura tokom stoljeća”.

Uz uske ulice ovog drevnog grada, ukrašene raznobojnim kamenjem, prolaze manje ili veće riječice. U Liciangu, koji se nalazi na nadmorskoj visini od 2.500 metara, sva četiri godišnja doba su prilično svježa.

Većina kuća su dvokatnice s drvenim okvirima ispunjenima adobeom u prizemlju i daskama na spratovima. Zidovi su izvana ožbukani i prekriveni vapnom ili gipsom, a tu su i često ploče opeka na kutovima. Kuće imaju popločane krovove i vanjski hodnik ili verandu. Posebna pažnja posvećena je uređenju kuće, osobito u lučnim ulazima.

Grad je ukrašen i kamenim mostovima i malim ukrašenim dvospratnim kućama koje privlače fotoreportere iz svih dijelova svijeta.

Lokalni stanovnici poznati su kao veliki majstori u izradi srebrenog nakita, stoga je u gradu značajan broj radnji ovog tipa, u kojima se može kupiti lijep poklon ili nakit.&nbsp;

Grad Lijiang ima oko 140.000 stanovnika, a godišnje ga posjeti oko čak 12 miliona turista. 
Pretpostavlja se da ovaj gradić od turizma ostvari prihode od oko četiri milijarde dolara.

Lokalni stanovnici poznati su kao veliki majstori u izradi srebrenog nakita

Lijiang, živopisni kineski antički grad

<a href="https://avaz.ba/tag/38229/lece">Leče</a> je historijski grad u Apuliji, koji je zbog svoje bogate barokne arhitekture nazvan „Firencom juga“. Glavni je grad poluotoka Salento, koji se nalazi na peti italijanske čizme.

Poluotok se sastoji od vrlo mekog vapnenca – zbog čega je obala Salenta prepuna nevjerovatnih geoloških struktura. Leče ima afinitet prema grčkoj kulturi jer se smatra da su ga osnovali Krečani. Glavne znamenitosti su bazilika Santa Kroke, katedrala, crkva San Đovani Batista, rimski amfiteatar, te crkve San Nikolo i Kataldo.

Mnogi smatraju da je najljepši biser cijeloj južnog prostora&nbsp;<a href="https://avaz.ba/tag/33/italija">Italije</a> upravo Leče, koji je poznat i kao grad sa fasadama od čipke.

Jedan od glavnih atrakcija Lečea je njegov historijski centar, čiji se stil zove “leccese style”, barokni stil koji prekrši pravila tipičnih rimskih baroknih pravila. Cijeli trupa ima impozantan stil koji klizi između svojih drevnih ulica, crkava, palača i ukrasa.

„Piazza di Sant'Oronzo“ je jedno od najpoželjnijih mjesta koja skriva ovaj mitski grad baroknog stila. Naziv trga, Oronzo, izabran je u čast zaštitnika grada. Vjeruje se da je on zaštitio Leče od epidemije koja se u davnoj prošlosti širila cijelim Napuljem. Na ovom mjestu danas se nalazi impozantan amfiteatar.

Piazza di Sant'Oronzo i dalje čuva ostatke amfiteatra. Otkrivena je tokom izgradnje nekih radova na trgu 1940. godine. Trenutno je jedno od najvažnijih turističkih mjesta u gradu.

Stari samostan Teatini jedna je od najvažnijih i najimpresivnijih građevina u gradu. Nalazi se u centru grada, a njegova historija datira iz 1586. godine kada su Teatinijevi oci stigli u grad.

Piaza del Duomo je jedno od onih mjesta koja se zaustavljaju prilikom posjete Lečeu. Ovaj tipično barokni trg ima razliku kao zatvoreni kvadrat, budući da ima jedan ulaz i izlaz. Da bi posjetili gradsku katedralu, potrebno je ulaziti kroz ta vrata koja su zatvorena noću.


Poput amfiteatra i Rimsko pozorište, slučajno je otkriveno, 1929., kada su radovi izvedeni u vrtovima dviju palača u Lečeu. Vjeruje se da potječe iz Augustusa i ima kapacitet za domaćina 5.000 gledalaca.

Zanimljiva je i bazilika Svetog Križa. Počela se graditi 1353. godine, ali su radovi nastavljeni do 1549. godine i nisu dovršeni do 1695. godine. Ova zgrada ima razrađene ukrase poput likova životinja i biljaka.

Stari samostan Teatini jedna je od  najvažnijih i najimpresivnijih građevina

Leče - Firenca juga

Iako je ljeto završeno, <a href="https://avaz.ba/tag/4002/odmor">odmori</a> za mnoge tek počinju. Ne morate da idete na daleke destinacije da biste uživali u <a href="https://avaz.ba/tag/44799/oktobar">oktobarskom</a> odmoru. Sunčani gradovi u Evropi pružaju vam dosta mogućnosti. Uštedjet ćete više novaca koji ćete moći iskoristiti na druge stvari. Donosimo vam top pet destinacija za vaše oktobarsko putovanje.&nbsp; &nbsp;

Iako je glavni grad Austrije poznat po carskim palačama i još veličanstvenijoj muzičkoj ostavštini, jedno od najboljih gradskih bogatstava su njegovi urbani vinogradi. Temperatura u oktobru iznosi 15 stepeni i za evropske predjele vrlo je prijatna. Zaboravite na vozače i vozite se gradskim saobraćajem koji je moderan i uživajte u pogledu.

U oktobru Rim je idealan za posjete. Visina temperature u ovim jesenjim danima iznosi 22 stepena. Rim je u oktobru manje zauzet, još lijep i topao, a možete odraditi fotografije kod Trevićeve fontane pod onom čarobnom sunčevom svjetlošću kasnog ljeta bez toliko turista koji bi vam uništili pogled.

Kipar je savršeno oktobarsko odredište koje u ovom periodu godine ima temperaturu od 27 stepeni. Kipar ima bogatu historiju, blaženu klimu i fantastične plaže. Daleko od dramatično lijepe obale i hotela na obali mora.

Temperature u ovom ovo doba godine iznose 26 Celzijevi stepeni. Trenutno vruće odredište, a ovaj mjesec je najbolje vrijeme za posjetu, za svježiji zrak, kada su vijugave ulice malo manje sumorne, ali ne manje romantične.&nbsp;

Dodekanezi i Kikladi još uvijek su vrući i sunčan do oktobra. Preovladavaju temperature do 24 Celzijevih stepeni. Zasigurno da ovdje možete pronaći pristupačan otok i&nbsp; senzacionalne plaže na kojima ćete uživati.

Sunčani gradovi u kojima ćete uživati tokom jeseni

Pogledajte gdje otići na odmor u oktobru: Top 5 destinacija

Balkanski poluotok nije važna turistička destinacija poput nekih drugih mjesta u Evropi, no ovo često zanemareno područje ima sve, od čistih plaža do nedirnutih planina, od urbanih gradova do arheoloških parkova, a cijene su niže od nekih poznatijih turističkih destinacija zapadne Europe, piše Culture Trip o ovom dijelu svijeta.&nbsp;
Svojim čitateljima savjetovali su da što prije posjete Balkan, "prije nego što svi ostali saznaju koliko je lijep".&nbsp; 
Potom su popisali osam gradova koje morate posjetiti na Balkanu, a među njima je jedan iz BiH – Mostar.&nbsp; 
-	Dok je Sarajevo jedna od top destinacija na balkanskoj stazi, zahvaljujući svojoj važnoj povijesti i ljepoti koja oduzima dah, još jedno mjesto koje ne treba propustiti posjetiti na Balkanu, a posebno u Bosni i Hercegovini, je Mostar. Obnovljen nakon što je uništen tokom rata u Bosni 1990-ih, Mostar je danas očaravajući gradić s lijepim građevinama, džamijama i povijesnim mostom u osmanskom stilu. Most su izvorno sagradili Osmanlije u 16. stoljeću, a nakon razaranja ponovno je otvoren 2004. Danas je to najpopularnije mjesto u gradu, naveo je Culture Trip, opisujući Mostar.

Cijela lista izgleda ovako: 

1. Piran, Slovenija
2. Rovinj, Hrvatska
3. Mostar, Bosna i Hercegovina
4. Berat, Albanija
5. Novi Sad, Srbija
6. Budva, Crna Gora
7. Prizren, Kosovo
8. Ohrid, Makedonija

Obnovljen nakon što je uništen tokom rata u Bosni 1990-ih, Mostar je danas očaravajući gradić s lijepim građevinama, džamijama i povijesnim mostom u osmanskom stilu

Stari most u Mostaru: Turistička atrakcija

Među 8 balkanskih gradova koje morate posjetiti našao se samo jedan iz BiH

- Antalijski predio Turske važio je za veoma patrijarhalno društvo. Govorim o dobu prije turističkog buma koji su napravili. Kad bi očevi dijelili zemlju svojoj djeci, sinovi su dobivali parcele koje su udaljene od mora, gdje je zemlja zdrava i plodna, te gdje je moglo rađati povrće, žito i voće. Kćerke su dobivale zemlju blizu mora, gdje zbog velike slanoće ništa nije uspijevalo. Krajem osamdesetih, a pogotovo devedesetih, kad se krenulo u turističku ofanzivu u Antaliji, ta zemlja je postala dragocjena, na njoj su nikli luksuzni hoteli i veliki turistički kompleksi. Te žene, nasljednice te zemlje, danas su multimilionerke – mudro je nas, novinare, uveo u priču o Antaliji Muamer Lutvić, direktor “Centrotoursa”, tokom obilaska turskog primorja.Na sve su misliliOd tog momenta, on i njegova ekipa držali su našu pažnju tokom ture, gdje smo zavirili u svaki kutak ovog dragulja turskog primorja. Ništa nije bilo skriveno - sve smo mogli vidjeti, osjetiti, okusiti, omirisati... S nama su bili i Adnan Ajdinović i Dino Ćurić, hodajuće enciklopedije turizma, tako da nije bilo neodgovorenih pitanja.Uzduž i poprijeko obišli smo pet najatraktivnijih gradova turskog primorja – Kemer, Antaliju, Side, Belek i Alanju.&nbsp; Kemer je uronjen u Antalijski zaljev s kristalnom obalom, dugom 52 kilometra. Prema historijskim izvorima, osnovan je kao malo ribarsko selo, koje se preko noći tranformiralo u turistički biser. Okružuje ga netaknuta priroda i veoma podsjeća na Jadran. Plaže su načičkane restoranima, barovima i kafićima, koji su idealni za opuštanje. Kemer je čuven i po hamamima, gdje vas osoblje nakon teške radne godine doslovno vraća u život.&nbsp; Nezaobilazan izlet je i vožnja žičarom, gdje se mogu posmatrati zalasci sunca uz koloritnu antalijsku panoramu. Posebno je impozantan vrh Tahtali planine Taurus, koja se uzdiže na 2.365 metara visine.Vrhunski smještajPrijedlog za smještaj u Kemeru su vrhunski hoteli “Amara Dolce Vita”, “Amara Prestige Elite”, “Amara Premier Palace” i “Gural Premier Tekirova”.Grad Antalija odiše bogatom historijom, a ambijent uz impresivne moderne građevine nimalo ne narušava njen antički dojam. Centar je veoma primamljiv i idealan je za ljetovanja sa porodicom.Plaže su uređene do najsitnijih detalja sa prozirnim morem. Restorani su veoma moderni sa svim svjetskim kuhinjama tako da gurmani imaju bogat izbor. Agencija “Centrotours” rezervirala je u ovom dijelu Antalije najbolje hotele s nizom pogodnosti za porodični odmor, a ono što je veoma bitno su pristupačne cijene s različitim vrstama plaćanja, kao i gratisi za jedno ili dvoje djece u zavisnosti od vrste aranžmana.S druge strane, Belek vrišti od luksuza. Ima sjajnu geografsku poziciju na samo 40 kilometara od aerodroma. Obiluje moćnim hotelima, koji su najčešće tematski kompleksi koji se prostiru i na nekoliko hektara zemljišta. Okružen je gustom borovom šumom, koji zraku daje poseban, osvježavajući šmek.On je napakovan mnogim historijskim lokalitetima, kao što su Aspendos, Perge i Side, kojima će ljubitelji antičke kulture zasigurno ostati zadivljeni.Spoj arhitektureU “Centrotoursovoj” ponudi mogu se naći najbolji hoteli u Beleku, a preporuka je da posjetite tematski akvapark “The Land of Legends”, koji će odmoru dodati malo adrenalina.&nbsp; Side opasavaju zlatne pješčane plaže. To je dom Apolonovog hrama i impozantnog antičkog amfiteatra iz drugog stoljeća. Side je idealan za izlete te obilaske znamenitosti, koje se nalaze na svakom koraku. Preporučujemo obilazak Perge - Aspendos – Side, krstarenje brodom, termalne izvore Pamukale, predstavu “Vatra Anadolije”, Manavgat vodopad te splavarenje.Preporuke za smještaj u ovom gradu su hoteli “Sunis Elita Beach Resort and Spa” ili “Sunis Kumkoy”.Alanja je definitivno destinacija za mlade. Ima predivnu pješčanu plažu, a obiluje moderno opremljenim hotelima. To je za omladinu najatraktivnija destinacija zbog veoma dobrog noćnog provoda. Preporuke za smještaj u Alanji su atraktivni gradski hoteli “Xperia”, “Saray Beach” i “Xperia Grand Bali”.Kada i kako se putujePaket aranžmani za ljetovanje u Turskoj obuhvataju avioprijevoz direktnim, jutarnjim čarter-letovima na relaciji Sarajevo – Antalija -Sarajevo, smještaj u hotelima po izboru putnika na bazi sedam, 10, 11 ili 14 noćenja i osiguran prijevoz na relaciji aerodrom – hotel -&nbsp; aerodorm. U ponudi su dva termina sedmično, nedjeljom i četvrtkom.&nbsp;&nbsp;&nbsp;

Kemer, Antalija, Side, Belek i Alanja sa svim svojim čarima, antičkim čudesima, miješanim okusima, ljubaznim turističkim radnicima… raširenih ruku čekaju Bosance i Hercegovce

Osjetite vreli zagrljaj Antalije

Smještena u srcu Afrike, okružena Kongom, Angolom, Tanzanijom, Mozambikom i Zimbabveom, Zambija je najbolje mjesto da se doživi afrički kontinent. S desetinama nacionalnih parkova i Viktorijinim vodopadima, jednim od sedam prirodnih svjetskih čuda, ova zemlja nudi pogled na neke od najljepših pejzaža na planeti. 

Ljetne kiše 

Iako nema dovoljno izgrađenu turističku infrastrukturu, Zambija ipak nudi brojne mogućnosti svim svojim posjetiocima. Po mnogo čemu je jedinstvena država, koju mnogi nazivaju upravo pravom Afrikom.
 
Posjeduje više nacionalnih parkova od bilo koje sestrinske zemlje. Prirodne ljepote Zambije skoro su bez konkurencije - od Viktorijinih vodopada do jezera Kariba ili od klisure Batoka do rijeke Zambezi. Zajedno s ljepotom zemlje, festivali Zambije su svjetski poznati kao neki od najnevjerovatnijih i najspektakularnijih događaja u kojima možete učestvovati. Festivali se održavaju tokom cijele godine i ima ih na desetine, a sve organiziraju razna plemena. Engleski jezik jedan je od mnogih zvaničnih. 

Glavni grad je Lusaka, a zvanična valuta je kvača.

Kao i ostatak Afrike, i ovdje je tokom cijele godine vrelo, mada, zbog specifične klime, noći mogu biti izuzetno hladne. Zambija je poznata i po pticama, koje uglavnom žive u brojnim prirodnim rezervatima. Jug zemlje zna biti zatvoren za posjetioce zbog ljetnih kiša, zbog kojih vrlo brzo poplavi cijelo područje. No, pravi avanturisti uvijek nađu način da upravo u to vrijeme posmatraju ptice, kojih bude najviše. 

Ipak, ono po čemu je ova zemlja nadaleko poznata su Viktorijini vodopadi. Oni su, ujedno, i najveća atrakcija Zimbije. Iako nisu najviši, mnogima su najljepši na svijetu. Smješteni u južnoj Africi, Viktorijini vodopadi predstavljaju granicu između Zambije i Zimbabvea. Nalaze se na krivudavoj rijeci Zambezi, koja je ovdje izvor života, kako za ljude tako i za životinje. Viktorijini vodopadi čine raj na zemlji za većinu afričkih divljih životinja. 

Osim Viktorijin vodopada, valja spomenuti i jezero Kariba. Ovo jezero predstavlja još neotkrivenu rivijeru Zambije. Nudi spektakularan pejzaž, zapanjujuće zalaske sunca, ribolov, plovidbu jezerom i sportove na vodi. Vrijeme je ovdje uglavnom uvijek sunčano i, naravno, toplo.

Zanimljivo je da se na jezeru nalazi i najveća brana Afrike. Zahvaljujući ovoj brani, većina zemlje i susjednog Zimbabvea dobiva električnu energiju. Posjeta ovoj brani u ponudi je u turističkim katalozima.

Virusom HIV-a zaraženo je skoro 16 posto stanovnika zemlje, što je skoro milion ljudi.

Noćni safari 

Historijski grad Livingston je kolonijalni grad i turistički centar za Viktorijine vodopade. On je ujedno i početna stanica za posjetu najpoznatijoj atrakciji u Zambiji Viktorijinim vodopadima, od kojih je udaljen samo 10 kilometara. Livingston je poznat kao mjesto za avanturističke aktivnosti, uključujući legendarni rafting i bandži skokove. Kako je ime dobio po misionaru i istraživaču Dejvidu Livingstonu, gradić odražava svoje kolonijalno naslijeđe zgradama iz viktorijanskog perioda i verandama. U gradu se nalaze i dva muzeja. 

Nacionalni parkovi u Zambiji privuku brojne posjetioce, uglavnom iz ostatka Afrike, ali i iz Evrope. Jedan od najpoznatijih je Nacionalni park Kafue, koji je, ujedno, i najstariji. Pruža velike mogućnosti za širok spektar turističkih avantura, kao što su dnevni i noćni safari, posmatranje ptica, krstarenje brodom duž jezera, vožnja kanuom, ribolov, kampovanje i piknik na otocima i stjenovitim liticama sa pogledom koji oduzima dah. Ovdje se mogu organizirati i ture za obilazak okolnih sela, koja su, također, živopisna i jedinstvena. 

Sirotište za divlje životinje 

Na obali rijeke Kafue nalazi se Čimfunši, sirotište za divlje životinje. U ovom sirotištu uglavnom su smještene čimpanze, a postalo je međunarodno priznato utočište i rehabilitacioni centar za ove životinje. Radi se o jedinom takvom centru u svijetu. Čimfunši je danas dom za više od pedeset čimpanzi. 

Kako su slapovi dobili ime 

Osim malobrojnih portugalskih istraživača, Evropljani nisu došli u dodir s teritorijom Zambije sve do sredine 19. stoljeća, kad su na ovo područje prodrli zapadni istraživači, misionari i trgovci. Tako je 1855. godine engleski istraživač Dejvid Livingston za Evropu otkrio slapove na rijeci Zambezi i nazvao ih po kraljici Viktoriji.

Posjeduje više nacionalnih parkova od bilo koje sestrinske zemlje

Zemlja jedinstvenih Viktorijinih vodopada

Glavni grad Gruzije Tbilisi posljednjih godina sve je više na meti strastvenih turista. Zbog njegove bogate historije, mnogi za ovu prijestonicu kažu da jednom nogom živi u prošlosti, a drugom u sadašnjosti, ali i jednim dijelom u Evropi, a drugim u Aziji. Krivi toranjGrad je u kojem se miješaju utjecaji Istoka i Zapada. Leži na rijeci Kuri, koju neki nazivaju i Mtkvari, te je logično da gradom dominira nekoliko veoma zanimljivih mostova. Religijskih građevina ima u izobilju, a prednjači impozantna katedrala Sameba, otvorena 2004. godine, koja je, ujedno, i najviša pravoslavna crkva izvan Rusije. Tu je i stari grad s ljupkim uličicama, ali i zanimljivostima, poput lutkarskog pozorišta “Rezo Gabriadze” i skrivenog vodopada u distriktu Abanotubani. U starom dijelu Tbilisija zanimljiv je krivi toranj sa satom, kojeg zovu krug života, napravljen u 19. stoljeću od građevinskih ostataka, a nalazi se pored pozorišta lutaka. Svakog dana tačno u podne i u 19 sati može se pogledati krug života pa tada i ispred tornja bude najviše posjetilaca.Glavna ulica je Avenija Rustaveli, u kojoj je najviše kafića, restorana i trgovina, ali i reprezentativnih zgrada, poput zgrade parlamenta, opere i baleta, banaka, hotela... Šetnja glavnom ulicom ne smije proći bez penjanja žičarom do spomenika Majke Gruzije, koja ponosno motri na grad s brda Sololaki.

To je jedan od simbola glavnog grada i simbolizira upravo duh njegovih stanovnika i ove lijepe zemlje. Kolosalna statua, visoka 22 metra, predstavlja ženu obučenu u tradicionalnu gruzijsku nošnju. U lijevoj ruci joj je pehar vina kao izraz srdačne dobrodošlice svakome ko punog srca dođe ovamo, a u desnoj ruci pripremljen mač za one koji imaju i druge namjere.Putovanje žičarom u zatvorenoj ostakljenoj kabini svojevrstan je doživljaj. Turisti tokom vožnje mogu uživati u ljepotama predjela, umjerenosti stilova i prelijepom gradu, opasanom nježnim brežuljcima. Gradska vreva najbolje se vidi iz ove, ptičije perspektive. Mnogo je restorana smješteno po krovovima zgrada.Tbilisi je sa tri strane okružen planinama, oduvijek strateški važan, nerado predavan i teško osvajan, bio je na meti mnogih vojski i vojskovođa. Kao takav, on i njegovi stanovnici su kroz historiju dugu tri milenija stradali i patili.Ipak, najpoznatiji spomenik je pozlaćeni kip svetog Jurija na Trgu slobode. Smatra se zaštitnikom Republike te je i prava turistička atrakcija i mjesto gdje posljednjih godina posjetioci prave najljepše fotografije prilikom posjete gradu.Čudesni hamamiTbilisi je poznat i po vrlo popularnim sumpornim kupalištima, koja potječu još iz 17. stoljeća. To su, ustvari, hamami, a voda je, naravno, čudesna, podmlađuje i liječi sve bolesti.Grad okružuju predivni pejzaži, planinski vrhovi prekriveni snijegom, ogromni kanjoni, kristalno čiste rijeke, zeleni pašnjaci, velike šume...Muzeji u glavnoj ulici su odlični i ima ih dosta. Prednjači Nacionalni muzej sa četverospratnom postavkom, koja kroz hiljade eksponata vodi od zlatnog perioda drevne Kolhide do takozvanog Muzeja sovjetske okupacije.Tu je i Muzej umjetnosti, koji svakako vrijedi posjetiti. Svi posjetioci koji prvi put posjete glavni gruzijski grad, primijete upravo njegove građevine. U arhitekturi Tbilisija miješaju se bizantski, ruski, evropski i bliskoistočni utjecaji. Postoje i zgrade u socijalističkom i modernom stilu, ali i u tradicionalnom gruzijskom stilu.
Maršutke, sveprisutni kombiji, sa dvadesetak mjesta za sjedenje, osnovni su vid gradskog prijevoza po Tbilisiju, ali i čitavoj Gruziji. Kad se jednom nauči na njih, njihov red vožnje i raspored linija, transport po gradu i zemlji postaje brz i jeftin.
Najpoznatiji lokalni specijalitet svakako je hačapuri, jelo nalik pizzi, čiju osnovu čine tijesto i sir. Varijacije dodatnih sastojaka su brojne i one određuju drugu riječ u nazivu jela, koja upućuje na određenu regiju Gruzije.
Vruće mjesto
Tbilisi je 458. godine osnovao Vakhtang I. Gorgasali, kralj Kavkaske Iberije, države prethodnice današnje Gruzije. Sagradio ga je na mjestu gdje je tokom lova pronašao izvor termalne vode. Zbog toga ime grada u prijevodu znači Vruće mjesto.
Poznata vina
Gruzija je zemlja vina i brendija od jabuke. Tradicija pravljenja vina stara je više od hiljadu godina, a mnoga poznata vina prave se od posebnih sorti grožđa, koje se ne koriste u zapadnim zemljama. Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu (UNESCO) uvela je ovu tehniku pravljenja vina u listu bitnih kulturnih naslijeđa svijeta.

Grad koji je jednom nogom u prošlosti

Kada se pomene Dakar mnogi ljudi pomisle na čuveni „Dakar reli", međutim, prijestolnica <a href="https://avaz.ba/tag/7536/senegal">Senegala</a> osim automobila i motora nudi mnogo više. 
U prošlosti je to bila najveća Afrička luka za izvoz robova u, prije svega Francusku, a zatim i ostatak razvijenih evropskih zemalja. Danas je to razvijen grad, s brojnim kulturno-historijskim spomenicima i zanimljivostima, koje vrijedi posjetiti. 

Egzotične pijace 
Smješten je na poluotoku kojeg nazivaju Zeleni rt, na atlanskoj obali zemlje. Ujedno je i najzapadniji afrički grad, što ga čini središtem evropske i transatlanske trgovine s Afrikom. Zbog toga predstavlja i najvažniju luku ovog dijela svijeta. 
 
U gradu se može vidjeti najviše, naravno francuska arhitektura koja vuče korijene još iz kolonijalnog doba, ali i moderne građevine, koja su djela afričkih arhitekata, velike bulevare, ali i skučene avenije, egzotične pijace i siromašne rubove grada.
Dakar obiluje i brojnim tržnim centrima i marketima, a jedan od simbola sigurno je čuvena dakarska Velika džamija, sagrađena 1964. godine. Važno je pomenuti i popularni FAN muzej, koji čuva i njeguje bogatu zapadnoafričku kulturu te raspolaže bogatom kolekcijom tradicionalne i moderne afričke umjetnosti. 

Jednom riječju, u Dakaru vam ništa ne može zafaliti. Tu je zoološki vrt, plaže, luka, međunarodni aerodrom... 
Posjetioce osvaja svojim zvucima, mirisima i tropskim predjelima. Uprkos različitim utjecajima drugih naroda i kultura, Dakar, kao i ostatak Senegala ipak njeguje svoju jedinstvenu egzotičnu muziku, hranu i običaje. Mnogi turisti dolaze zbog prostranih plaža koje odišu tropskim romantičnim duhom. 
Važno mjesto pripada stablima baobaba, gigantskom drveću koje živi po nekoliko hiljada godina. Korijen i listovi koriste se u ishrani, za pravljenje čaja, sokova ali i izradu užadi. Dosežu visinu i do čak 20 metara. 
Kao i drugi afrički gradovi, i u ovom se na njegovim pijacama prodaje sve i svašta. Hrana, odjeća, životinje, ručno rađeni ukrasi, nakit, osušeni plodovi baobaba, cvijeće, hrana... 

Riba s rižom 
Zanimljivo je i to da Segenalci započinju svoj dan vrlo jednostavnim ručkom, kifla sa puterom i šoljom kafe u koju natrpaju gomilu šećera i mlijeka. 
U glavnom jelu uživaju oko 14 sati, a na trpezi bude uglavnom nešto egzotično. Okupljeni oko gigantske zdjele, rukama svaki član porodice jede ono sto se nađe na onom dijelu činije koji mu je najbliži. 
Nakon večere služi se poseban čaj, jakog, oporog ukusa. 
Senegalsku kuhinju čine jednostavna jela koja su dobro začinjena. Najviše se ustvari i jede riba sa rižom, što se smatra i nacionalnim jelom. 
Dakar je ujedno i administrativni centar Senegala, sjedište senegalske nacionalne skupštine i predsjednika republike.
U gradu još od 1920. živi velika libanonska zajednica, koja se uglavnom bavi uvozno-izvoznim poslovima, a u gradu živi i dosta Marokanaca koji se uglavnom bave preduzetništvom. 
Bivša kolonijalna metropola Francuska i dalje je snažno prisutna u gradu, jer ima bazu ratnog vazduhoplovstva u predgrađu Jof, a i francuska ratna flota koristi luku Dakar kao svoju servisnu luku.

Poput ostatka afričkog kontinenta i ovdje vlada vruća putinjska klima, sa kratkom sezonom kiša i dugim sušnim razdobljem. Sezona kiša traje od jula do oktobra, ostalih osam mjeseci vlada suša.&nbsp;&nbsp;
Između decembra i aprila je ugodno toplo, a noći su prijatne, ali od maja do novembra, postaje neprijatno vruće sa temperaturama koje su iznad 30 stepeni. 
Divovska skulptura 

U blizini Dakara nedavno je izgrađena najviša skulptura u Africi. U pitanju je divovski spomenik visine 49 metara, što ga čini većim od čuvenog Kipa slobode u Njujorku. 

Prijatni domaćini 

Ovaj grad se najbolje može istražiti laganom šetnjom pored mora ili ukoliko se prepustite prometnim ulicama u samom jezgru koje nije pretjerano veliko. Lokalci su prijateljski raspoloženi i ponosni su što ih bije glas da su prijatni domaćini.

U gradu se može vidjeti najviše, naravno francuska arhitektura koja vuče korijene još iz kolonijalnog doba

Dakar nije samo poznat po reli takmičenju

Italijanska Bolonja, čije je drugo ime grad znanja, sjedište je pokrajine Emilija-Romanja, a njena bogata historija, zanimljiva arhitektura, legende koje je prate i najstariji univerziteti na svijetu čine je jedinstvenom i zanimljivom.&nbsp; &nbsp; 
Čuvena arhitektura 

Nastanjena je još u bronzanom dobu, iz kojeg potječu nekropole i ljevaonice bronze, na šta su njeni sadašnji stanovnici veomo ponosni. Tokom svoje historije, nosila je ime i Felsina, a kao i većina italijanskih gradova, tokom vremena često je bila meta raznih vojski, koje su je osvajale, a prije toga i rušile do temelja. Bolonju su osnovali mudri Etruščana, a po važnosti je bila drugi grad, iza Vatikana, i privremeno sjedište papinske stolice. Taj povlašteni položaj nije, međutim, ostao zapisan u kamenu te se u jednom trenutku razvio i otvoreni sukob s Vatikanom zbog dokazivanja važnosti gradova. 

Danas omiljena među Italijanima, ali manje poznata među strancima, Bolonja ima veomo očuvan historijski centar, koji, srećom, još nije preplavljen masovnim turizmom. Prepoznatljiva je po čuvenoj arhitekturi, kojom dominira topla crveno-narandžasta boja.

Zahvaljujući zadivljujućoj arhitekturi, mnogi Bolonju proglašavaju drugim najljepšim italijanskim gradom, odmah iza čuvene Venecije.Njena glavna ulica Vija Ricoli vodi do trga Pjaca de Porta Ravenjana, čijim prostorom dominiraju dva velika tornja. Oni su samo mali podsjetnik na 12. i 13. stoljeće, kad ih je, prema pretpostavkama, bilo oko 180. Tačan razlog velikog broja tornjeva ni danas niko ne zna.Veći toranj Asineli visok je skoro sto metara, a da bi se došlo na njegov vrh, potrebno se uspeti uz više od 500 stepenica.Bolonja je nadaleko poznata i po natkrivenim arkadama pored prodavnica u brojnim ulicama širom centra, koje Italijani zovu portiko, tako da satima lagano možete razgledati izloge i kad je vrijeme kišovito. Arkade se prostiru na čak 45 kilometara.

Gradnju arkada finansirale su gradske vlasti kako bi Bolonja mogla da primi sve svoje posjetioce.Od ostalih znamenitosti Bolonje, ovog puta izdvajamo čuvenu Neptunovu fontanu, smještenu u glavnoj ulici, koju je u 16. stoljeću izradio Tomaso Laureti (Tommaso). Logo automobilske tvornice “Maserati” baziran je upravo na trozupcu koji drži Neptun na ovoj fontani.Mortadela i parmezanValja još spomenuti i Baziliku svetog Petronija, koja je najpoznatija crkva u Bolonji i peta najveća u svijetu. Visoka je 45 metara, a može da primi skoro 30.000 ljudi. Posvećena je zaštitniku grada svetom Petroniju (San Patronio), koji je bio bolonjski biskup u petom stoljeću. Njena gradnja trajala je više od 100 godina.Grad obiluje i brojnim muzejima, u kojima se zaista ima šta vidjeti. Arheološki muzej ima sveobuhvatnu zbirku predmeta iz perioda različitih civilizacija, od egipatskih mumija i sarkofaga do etrurskih glinenih urni i predmeta iz doba starog Rima.Bolonja je živ grad s dobrim noćnim životom, i to najviše zahvaljujući studentima, koji čine značajan dio ovdašnje populacije. U Bolonji se danas nalaze neki od najpoznatijih fakulteta u Italiji, kao i najstariji univerzitet u Evropi, osnovan u 11. stoljeću.Bolonja je i centar gastronomije i prave italijanske kuhinje. Ovdje su izmislili mortadelu, parmezan, sirće balzamiko i špagete bolonjeze, koje treba probati u nekoj od tratorija. Mnogi restorani se nalaze na krovovima zgrada pa zbog pogleda vrijedi platiti više.

Ferrari, Lamborghini, Ducati...U okolici Bolonje razvila se značajna auto-moto industrija. U dvadesetak kilometara udaljenom gradiću Maranelu Enco Ferari (Enzo Ferrari) osnovao je tvornicu “Ferrari”. I svjetski poznate marke Lamborghini i Ducati imaju svoje tvornice u blizini ovog italijanskog grada.Špageti bolonjezeŠpageti bolonjeze nastali su, prema legendi, tokom Drugog svjetskog rata. Kad su američki i engleski vojnici, prolazeći kroz Bolonju, jeli ragu s taljatelama, u povratku u svoju domovinu naručivali su ovo jelo, ali im je ono bilo servirano sa špagetima. Amerikanci koji su počeli turistički odlaziti u Italiju, počeli su u restoranima tražiti ovo novo jelo, koje su Italijani ubrzo prihvatili i stavili na svoje menije.

Ima veoma očuvan historijski centar, koji, srećom, još nije preplavljen masovnim turizmom

Univerzitetski crveni grad gdje se dobro jede

Delhi je grad za koji su se stoljećima borile brojne vojske i jedan je od onih koji je mnogo puta bio porušen do temelja, a onda podizan iz praha bolji nego ikad ranije. Istrajnost njegovih stanovnika, kojih ima skoro 20.000.000, kroz burnu prošlost može se djelimično opisati i činjenicom da mnogi vjeruju da je grad nastao na mjestu gdje je nekad postojao mitski grad Idraprašta, opjevan u legendarnom spjevu “Mahabharata”. Na tim temeljima već sedam milenija živi Nju Delhi, glavni indijski grad, pun kontrasta, što je i njegova najveća vrijednost.&nbsp;&nbsp; 
Veliko siromaštvo&nbsp;&nbsp;Grad se sastoji iz dva dijela, starog i novog. Dok stari dio grada čine uličice, mogulska i britanska arhitektura, novi dio grada dom je novim i modernim zgradama. 
Nju Delhi vrvi od kulturno-historijskih znamenitosti, koje su, ujedno, i najveće atrakcije te zbog kojih ovaj grad godišnje posjeti skoro milion stranih gostiju. 
Poznat je i po svojim bazarima i, naravno, hrani. Posjetioci mogu probati neke indijske poslastice ili kupiti garderobu, torbe i druge sitnice. Najpoznatije mjesto za kupovinu ovih stvari je Dili Hat. 
Najbolji način da se obiđe grad, posebno njegov stari dio, jeste pomoću rikši, a tu je i metro, koji povezuje sve glavne dijelove grada. 
Neopisivo siromaštvo koje vlada u pojedinim četvrtima Delhija, svaki posjetilac osjeti. Brojne rikše, autobusi, automobili provlače se kroz stotine pješaka. Na prvi pogled svi pomisle da ovdje ne važe saobraćajna pravila, ali i nije baš tako. 
Sunce skoro da se i ne pojavljuje, jer je Delhi već godinama najzagađeniji grad na svijetu, odmah nakon Pekinga. Prljave ulice i trotoari, haotične raskrsnice zbunjuju mnoge. Ulice su neprestano zakrčene bezbrojnim tezgama, a kretanje dodatno otežavaju krave, kojih ima na svakom koraku, jer se smatraju svetim indijskim životinjama. 
S druge strane, duga historija grada iza sebe je ostavila bogato naslijeđe. Crvena tvrđava u centru starog grada ostatku svijeta najpoznatija je zbog činjenice da ju je izgradio šah Džaha, isti onaj romantični vladar koji je za sobom ostavio veleljepni Tadž Mahal. Najviši minaret na svijetu, izgrađen od opeke, ujedno je i omiljena destinacija posjetiocima. Lokalitet je poznad pod imenom Kutub minar. Kopija pariske Trijumfalne kapije još je jedno od omiljenih mjesta za posjetu u indijskoj prijestonici. 
Čudo arhitekture 
Poštovaoci indjske religije i tradicije nikako ne bi smjeli propustiti priliku da vide najveću džamiju u Indiji – Džama Mašid, kao i kompleks Radžgat, gdje se čuvaju urne sa pepelom velikih indijskih državnika, uključujući i najvećeg među njima Gandija. Moderan bahaistički hram u obliku lotosovog cvijeta dokaz je da je Delhi čudo moderne arhitekture. 
Valja spomenuti i Indija Gejt, kameni spomenik podignut u čast poginulih indijskih vojnika u Prvom svjetskom ratu. Indijski vojnici borili su se u sastavu britanske vojske na vrhuncu njene moći. Kapiju je projektirao Edvin Lutijens, a njena gradnja završena je 1931. godine. Strukturu Indija Gejta čini trijumfalni luk visine od 42 metra.
Ipak, najčuveniji spomenik Nju Delhija je Raštrapati Bavan. Njegova gradnja započela je 1911. i trajala je 19 godina. Zapadno od njega nalazi se predivni vrt Mugal, a posjeta ovim mjestima moguća je jedino tokom proljeća.
Inspiracija za Tadž Mahal 
Prvo što posjetiocima može pasti na pamet je da poznata Hamajunova grobnica neodoljivo liči na Tadž Mahal. Ovo ne čudi, jer je upravo ovo zdanje bila inspiracija pri gradnji Tadž Mahala. Grobnica je izgrađena 1570. godine, a u njoj se nalazi tijelo drugog cara iz dinastije Mughal Humajuna. Ovo zdanje bilo je prvo u nizu brojnih koje su podizali vladari iz ove dinastije. Grobnica je dio većeg kompleksa, okruženog predivnim vrtovima.
&nbsp;Soba Mahatme Gandija
Gandi Smriti je mjesto na kome je 30. januara 1948. ubijen Mahatma Gandi (Gandhi). On je u kući živio 114 dana prije nego što je ubijen. Soba u kojoj je spavao, ostala je netaknuta od tada. Ovdje posjetioci mogu da vide i veliki broj fotografija, skulptura, crteža i drugih predmeta.

Ulice su neprestano zakrčene bezbrojnim tezgama, a kretanje dodatno otežavaju krave, svete indijske životinje

Grad do kojeg više ne dopire sunce

Švicarski Bazel pravi je magnet posljednjih godina za turiste širom svijeta. Ovaj treći po veličini švicarski grad godišnje posjeti skoro milion posjetilaca, i to s velikim razlogom, jer nudi brojne sadržaje.&nbsp;&nbsp; Šarene kabine 
Bazel se nalazi u sjeverozapadnoj Švicarskoj na rijeci Rajni, s vrlo razvijenom hemijskom i farmaceutskom industrijom.
Sam grad, kao i mnogi drugi švicarski gradovi, ima bogatu historiju. Na svakom koraku nalazi se poneki historijski trag, koji svjedoči o vrlo burnoj, ali i slavnoj švicarskoj prošlosti. 
Nezaobilazan je Muzej papira. Radi se o zgradi smještenoj u srednjovjekovnoj tvornici papira. Ovaj muzej je neobičan jer prije svega, prati razvoj papira, pisanje i, naravno, uvezivanje. 
Posjetioci imaju priliku vidjeti način korištenja papira od starih uređaja i strojeva na zaslonu. Sigurno predstavlja pravi doživljaj za sve one koje zanima prošlost mašina za pisanje. U vrijeme ljetnih vašara, ovdje je postavljen veliki točak sa šarenim kabinama. Tokom vožnje, cijeli grad se vidi, a s uzvišenja iza katedrale pruža se prekrasan pogled na Rajnu i sam grad. 
Naravno, tu su i brojni drugi muzeji. No, izdvaja se još i švicarski Muzej arhitekture, koji privlači veliki broj turista zbog svoje markantne moderne arhitekture s nekoliko svjetski poznatih djela. Radi se o muzeju usredotočenom, prije svega, na modernu arhitekturu ove države. 
Centralno mjesto ovog grada je nadaleko poznata katedrala Minster, znamenitost koja s pravom ostavlja bez daha. Riječ je, naime, o arhitekturi gdje se kombiniraju gotika i romanika, gdje možete vidjeti šarene crepove i tornjeve blizance. Unutrašnjost katedrale krasi grob jednog od najvećih evropskih renesansnih humanista, poznatiji kao Erasmus od Roterdama.
Statua na mostu 
Zoološki vrt Bazel jedna je od atrakcija koja se ne propušta. Radi se o ustanovi za životinje osnovanoj još davne 1874. godine, koja danas prima skoro 6.000 životinja, uključujući lavove, žirafe, gorile i, naravno, klokane. Svake godine privuče skoro milion posjetilaca. 
Bazel nudi obilje sadržaja, a među glavnima se izdvajaju i arhitektonska zdanja, koja posebno raduju sve one koji žele saznati malo više o kulturi i načinu života tamošnjih stanovnika. 
Biciki su zasigurno omiljeno prijevozno sredstvo svih uzrasta. Parkirani su i pored bogatih vila i na obali Rajne. Posebna je draž voziti se biciklom preko najpoznatijeg mosta Milter Bruk, koji vodi u stari dio grada. Na početku mosta je statua Helvecije, simbola Švicarske, žene koja sjedi i gleda u vodu, sa spakovanim koferom i spremljenim kopljem.
U starom dijelu Bazela, veoma je teško razaznati šta je i koliko staro, jer sve izgleda besprijekorno novo. Glavna ulica vodi do glavnog trga i gradske skupštine. Skupština ima purpurnu fasadu, napravljena je povodom ulaska Bazela u Konfederaciju švicarskih kantona i u nju se može ući cijelog dana potpuno besplatno. Na ovom trgu se svakog dana postavlja pijaca, gdje se prodaju uglavnom hrana i cvijeće i osjeća atmosfera malog grada.
Satovi, nakit i čokolada 
Kao u svakom švicarskom gradu, brojne su radnje sa skupim satovima i dragocjenim nakitom. Naravno, cijene su visoke pa u njih uglavnom svraćaju oni s dubljim džepovima. Oni s nešto manjim primanjima zadovoljit će se kupovinom švicarskih čokolada. 
Najstarije plišane igračke na svijetu 
Muzej igračaka jedna je od najzanimljivijih zgrada u Bazelu. Eksponati su stari i više od stotinu godina, a ima ih raznih, od malih plišanih igračaka do kofera, lutaka na navijanje. Pravi vremeplov kroz dječiju zabavu, ali su ove igračke toliko skupe i današnjoj djeci bi vjerovatno bile nezanimljive.

Centralno mjesto ovog grada je nadaleko poznata katedrala Minster, znamenitost koja s pravom ostavlja bez daha

Biser na Rajni

Daleki vulkanski otok Uleungdo, koje se nalazi u sredini Japanskog mora, već dugo je popularno mjesto među Korejcima koji vole prirodu. Ali sada je popularan i među turistima širom svijeta, piše CNN.

Kako bi došli do otoka, prvo morate putovati dva i po sata vozom do luke Pohang, ili luke Gangneung. Poslije toga slijedi mučni put trajektom koji traje tri i po sata. Na kraju tog teškog putovanja nalazi se jedan od najljepših otoka na Zemlji.

Uleungdo je mirno i očuvano mjesto – to je prirodno utočište u sklopu kojeg su visoki vulkanski vrhovi, zadivljujuće stijene, šume cedar drveća, kleke i nekoliko malih ribarskih naselja. Poznato je kao najduhovnije mjesto Južne Koreje.

Nadimak Otok misterije dobio je zbog svoje mistične energije. Smatra se da je otok Uleungdo nastao prije 2,5 miliona godina, nakon vulkanskih erupcija. 

- Poznat je kao sveti otok, gdje se bogata energija zemlje sudara s čistom energijom neba, gdje jing i jang postaju jedno - objašnjava Jang Junhe, lokalni vodič.

Većinu svog životnog vijeka ovaj otok bio je teško dostižan i nenaseljen, primitivna priroda i ekologija su potom očuvane. To je samo dodalo duhovnom ugledu otoka.

Između 1400. i 1882. godine korejska dinastija Čosun naredila je zakonom da svi otočani evakuiraju Uleungdo zbog straha od japanske invazije.

Tek 80-ih godina, kada su iz Japana tvrdili da Uleungdo njima pripada, vlada Koreje je pokrenula plan za ponovno naseljenje ovog otoka.

Prvih 54 naseljenika došli su na otok 1883. godine. Danas otok ima populaciju od 10.000 ljudi.

Pecanje i turizam cvjetaju cijelo proljeće i ljeto, ali kad dođe zima, otok se manje-više smiri.

Uleungdo je mjesto u Južnoj Koreji s najviše snijega – na ovom vulkanskom otoku nije neobično vidjeti 30 centimetara snijega. Čak i ako je put trajektom teži, mnogi turisti više vole da posjećuju ovaj otok tada zbog skijanja ili zbog dramatičnih snježnih, planinskih pogleda.

Istražite otok

Poznat po svojoj raznovrsnoj ekologiji, Uleungdo sadrži prirodnu ljepotu gdje god se okrenete. 

Najbolji način da se orijentirate je s jednostavnom šetnjom na obali, kao što je pješački put prema otoku Gvaneum.

Ovaj jednosatni put vas vodi preko plavog pješačkog mosta do daljnjeg otoka zvanog Gvaneumdo.

Kratki, ali strmi hod će vas odvesti kroz prastare šume i prostrane pašnjake, prema platformi gdje imate uokvireni pogled na more.

- Gvaneumdo vam nudi jednu od najljepših šetnja u Uleungdu. Prekriven je šumom trske - kaže Jang. 

Postoje tri popularna mjesta na ovoj šetnji koja vam nude poglede na okolne otoke.

Za iskusnije pješake put do najvećeg vrha na ovom otoku Seonginbong pružit će vam na sunčanom danu prelijep pogled.

Od mnogih načina da dođete do Seonginbonga, Jang preporučuje šetnju pored Nari Basin šumske staze, što je dio Nari Basin geoparka.

Smještena u centru otoka, ova depresija stvorena je nakon vulkanske erupcije prije više miliona godina. Danas, najviše je poznato po velikoj količini autohtonih biljaka, planinskim mineralnim izvorima i rijetkog planinskog povrća.

- Ovaj plato u Uleungdu okružen je slojevitim planinama i jedino ovdje rastu mnoge vrste divljih planinskih povrća - kaže Jang.

U ovom geoparku možete svjedočiti i padu oblaka, gdje slojevi oblaka padaju na nalik vodopada i pružaju fantastičan pogled, pogotovo ujesen kada lišće mijenja boju.

Onda je tu i vodopad Bongnaepokpo, gdje voda pada u tri niza s visine od 25 metara. Većina hotela i restorana u blizini ovog vodopada koriste ga zbog njegove savršeno čiste vode.

U okolnoj šumi sekvoje, pješaci se mogu razhladiti ispred prirodne „klime“, formirana prazninama u stijenama.

Stanite ispred ovog otvora nalik na pećinu i budite rashlađeni konstantnim podzemnim hladnim vjetrom, koji cijele godine ima temperaturu od 4 stepena.

Za najbolji pogled na Uleungdo Jang predlaže putovanje do Seokpo observatorija, to je jedino mjesto na otoku gdje možete uživati u zalasku i izlasku sunca. 

Na vodi

Na ovom otoku voda je bistra i buja morskim organizmima, tako da nije iznenađenje da je Uleungdo postao glavna destinacija za duboko ronjenje, vožnje kajakom, pecanje i plivanje. Prije ronjenja preporučujemo vam vožnju brodom s lijepim pogledima, ili obilazak otoka s pecanjem. Od maja do novembra održava se nekoliko trosatnih obilazaka koji polaze od Dodonga, glavne luke trajekta. 

Obilazak najčešće prolazi kroz dramatične stijene, nakon čega se zaustavlja kod stare piratske pećine, a cijelim putem su izvrsni pogledi pejzaža.

Nekoliko obilazaka, također, vam pruža prilike da uhvatite svježe ljuskavke, plotice, skuše i rockfish ribe s iskusnim pecarima.

Sa svojim bistrim vodama i obilnim morskim životom, ovaj otok je postao glavna destinacija u Južnoj Koreji za ozbiljne ronioce. Ulleungdo privlači ronioce zbog velikog vidnog polja u vodi, velikih riba i zbog svoje dinamične topografije, kaže Jang.&nbsp;Cijelu godinu garantirana je vidljivost od 20 do 30 m, nekad se čak može vidjeti do 50 m.
Jang predlaže posjetiocima da dođu u mjesecima između avgusta i oktobra da bi iskusili najbolje od podmorskih pogleda.

Zahvaljujući struji Kuroshio, moguće je vidjeti tropske ribe koje plivaju na sjever sa strujom.
Vožnja kajakom je još jedan način za avanturističke posjetioce da slobodno istraže vode Uleungda.

Posebno u vodama u okolici Gvaneumdo, na sjevernoistočnoj obali. Tu su kajakaši okruženi dramatičnim liticama, stjenovitim plažama i facinantnim stijenama kao što su Elephant Rock.

Šta jesti

Ako budžet nije prepreka, mi preporučujemo što više morske hrane, pogotovo škampe.

Dok šetate kroz mala ribarska naselja na sjevernoistočnoj obali, vjerovatno ćete primijetiti lignje sušene na suncu i spremnike pune škampi u hladu.

Ovo je zemlja sa najmnogobrojnijom i najboljom morskom hranom. Mi preporučujemo da pojedete što više moguće za vrijeme vaše posjete. Sa obrokom u Chungeumhu, malom ribarskom naselju u Jeodongu, počnite svoju kulinarsku avanturu na visokoj noti. Ovaj lokalni, obiteljski restoran, sadrži drvene stolove umotane u plastici i jastučiće na podu na kojima se sjedi.

Restoran vodi ribarska kompanija s profesionalnom opremom koja im omogućava da restoran osigura sa svježim škampima, iz morskih dubina od 50 to 300 m, kaže Jang. 

Poznate škampe zvane dokdo su slađe od ostalih i imaju divan, svilenkasti ukus.
Ovi lijepi roza rakovi su stvarno svježi, jer se prvo donesu živi na sto, prije nego što se brzo isprže ili skuhaju u pari.

Ako budžet nije prepreka, posjetioci mogu probati sve tri vrste dokdo škampi: pileći škampi, cvjetni škampi, i najrjeđi, škampi cvijeta breskve.

Dokdo škampi su nazvani po otoku koji je teritorijalno u sukobu između Južne Koreje i Japana, a nedavno postao još poznatiji jer je poslužen predsjedniku Donaldu Trampu (Trump) na državnoj večeri u Južnoj Koreji, u novembru 2017. godine.

Otok je, također, poznat po svom divljem planinskom povrću. Više od 700 vrsta koje mame kuhare iz cijele Južne Koreje.

Snijeg pada u Uleungdu više nego bilo gdje drugo u Koreji, ali ovo planinsko povrće ipak ovdje najviše uspijeva, kaže Jang. Zbog toga, upijaju bogate minerale iz vjetra, vode i vulkanskog tla, kaže Jang.

Naše divlje povrće ima bogat ukus i jako je hranljivo.“

Za one koje se zanimaju za ove vlaknaste biljke i povrće, Jang savjetuje ručak u Yayeongjang Sikdang. Ovaj kafić na otvorenom nalazi se na samom ulazu Nari Basin šumske staze. Posjetioci se mogu odmoriti sa san-namul (planinska biljka) ručkom poslije šetnje.

Menija nema. Umjesto toga, jednostavno možete izabrati koliko povrtnih banchan (priloga) hoćete da pokušate. Neki su sušeni, fermentirani, drugi marinirani u čili sosu ili octu.

Možete naručiti i meni koji sadrži namul (planinsko povrće), bibimbap, krompir palačinci. Povrće se uobičajeno servira u malim bijelim zdjelama, zajedno sa toplom rižom, deodeok-korijen palačincima, supom od morskih algi i vinom od riže i bundave.

Najpoznatiji je allium microdictyon (myungee na-mul na korejskom), poznat i kao siberijski luk, kaže Jang. Ali teško ga je dobiti, jer je rijedak i jako skup. Najčešće se kiseli, pa poslužuje sa grilovanom govedinom ili živom ribom.
Još jedna jelo koje morate probati na ovom otoku je lokalna „tigrasta govedina“. Sa karakterističnom crno-narandžastom krzmom, ove rijetke „medicinske“ krave rastu na ishrani planinskog bilja. S obzirom da krave rastu na ishrani divljeg povrća, ova govedina im jedinstven ukus, kaže Jang.

Ovo možete probati u vrtu Ulleung Yakso Sutbul, u njemu se nalazi i restoran koji poslužuje govedinu i bulgogi, i druge lokalne specijalitete.

Smještaj
Otok je pun malih apartmana i odmarališta, ali nedavno otvoreni KOSMO Healing Stay je vizuelno najupečatljiviji.

Otvoren 2018. godine, hotel se nalazi na litici, u sjeni Songgot-bong planine (u Koreji ga zovu vrh ledenice). Dizajniro ga je Chanjoong Kim iz System Laba, korejske firme arhitekture. Hotel je u obliku Jing Jang znaka. Također je prvi hotel sagrađen od sipanja cementa ultra jakog djelovanja (UHPC) u kalup na gradilištu.

Sa ovim inovativnim materijalom, jarko bijeli zidovi su samo 12 cm debeli i izgledaju lagano i prozračno, zahvaljujući visokom zakrivljenom plafonu. Pored toga, interijer sadrži prirodno vulkansko kamenje, terakotu, i drveni namještaj.

Svaka soba u vili posvećena je jednom od pet elemenata, a gostima su sobe dodijeljene na osnovu njihovih ličnih astroloških znakova, kako bi poboljšali svoj „chi“, ili protok energije. Jang kaže da hotel im odličan feng shui, zahvaljujući položaju između planina i mora.

Jasno je da ova planina ima jaku energiju, kaže Jang.

Korejci vjeruju da ovakve lokacije, s jakim chi (energijom), mogu ljude učiniti mlađim i pomoći da im se želje ostvare.
Za nešto malo skromnije, Uleung odmaralište Daea hotel vam pruža samo najvažnije, a okruženo je bogatim pejzažom i divnim pogledom na Japansko More.
Prevela: Babić Nejla&nbsp;

Smatra se da je otok Uleungdo nastao prije 2,5 miliona godina, nakon vulkanskih erupcija

Misteriozni otok koji privlači turiste u Južnu Koreju

Upečatljiv pejzaž popularne serije "Igre prijestolja" inspirirao je brojne turiste da prohodaju stazama svojih omiljenih likova širom Sedam kraljevstava, piše CNN.&nbsp; Raznoliki krajolici 17 španskih regija pružili su neke od najatraktivnijih lokacija serije.
Štaviše, historije ovih lokacija u stvarnom životu su gotovo jednako intrigantne kao i njihova historija u svijetu Vesterosa.
Zastrašujući dvorci, opasna primorska svetilišta i misteriozne ruševine koje se nalaze u Španiji, predstavljaju svijet "Igre prijestolja" u punom njegovom sjaju i napetosti. 
Kako se serija bliži kraju, HBO daje sve od sebe da sačuva tajne 8. sezone. Međutim, nedavna posjeta nekim od najznačajnijih španskih lokacija za snimanje ponudila je fanovima određene naznake onoga što se sprema:
San Huan de Gastelugače u Bermeu, plaže BaskijePlaže otoka Dragonstone mogu se naći duž obale Baskije, a pejzaž je izvanredan.
Plaža Itzurun u Zumaiji je prekrivena zadivljujućim zelenkastim stijenama visine do 500 metara koje izgledaju kao krljušt zmaja; prikrivena, ali lako pristupačna plaža Muriola u Bariki s vremena na vrijeme biva u potpunosti preplavljena vodom.
Središnji dio, San Huan de Gastelugače u Bermeu duž Biskajskog zaljeva, može se pohvaliti vijugastim kamenim stubištem koje vodi do vrha upečatljivog otočića. To je mjesto gdje se nalazi glavni dvorac "Dragonstone".

Gastelugače, koji se nalazi oko 30 kilometara sjeverno od Bilbaa, najbolje je posjetiti automobilom u jutarnjim ili popodnevnim satima. Predivna šetnja u trajanju od 30-45 minuta od parkirališta do podnožja stepenica je također prikladno područje za izlet. Iako šetnja može biti malo zamarajuća, nije strašno zahtjevna, kao što pokazuje broj djece i pasa koji šetaju stazom. Na Gastelugačeovom vrhu se ne nalazi veliki dvorac "Dragonstone", ali postoji kapela posvećena lokalnim ribarima. Nakon uspona od 237 stepenica, posjetioci avanturističkog duha mogu tri puta zazvoniti zvonom na kapeli i zamisliti želju.
San Huan de Gastelugače , u prijevodu "Stjenovita tvrđava", datira još od 9. stoljeća. Tokom godina bila je svjedok velikog dijela sukoba u stvarnom svijetu. 1334. godine bila je mjesto gdje se Huan Nunjez de Lara (Juan Nunez de Lara) suočio s kraljem Kastiljem Alfonsom XI. 1594. godine Hugenoti su je opljačkali, bacajući naseljenike sa litica u sigurnu smrt. 1937. godine, za vrijeme Španskog građanskog rata, tu su vođene mornaričke bitke.

Puna veličina raskošnosti dvorca "Dragonstone" nije bila uočljiva sve do početka 7. sezone "Igre prijestolja" kada se kraljica zmajeva Deneris Targarjen (Daenerys Targaryen) vratila u svoje rodno mjesto i domovinu svojih predaka. Najznačajnije mjesto je planina zmajevog stakla na kojoj je dvorac izgrađen. Zmajevo staklo je jedno od materijala za koje se zna da ubija Bijele hodače poznate kao “White walkers” u svijetu "Igre prijestolja". Rudarstvo ovog dragocjenog resursa čini Dragonstone jednom od najznačajnijih lokacija u završnoj sezoni.

Rimski ostaci italijanskog amfiteatra izvan Sevilje&nbsp;
Poznato je da je nekada izgubljeni rimski grad Italika postojao u blizini Sevilje, ali njegova tačna lokacija misterija je koja traje već godinama. Osnovan 206. godine prije nove ere, smatra se da je grad bio rodno mjesto trojici rimskih careva: Trajanu, vjerovatno Hadrianu, a možda i Teodosiju. Amfiteatar je imao kapacitet od 25.000 ljudi i smatrao se centrom svih susreta. U "Igri prijestolja" amfiteatar je također značajno mjesto za sastanke.

Na pješačkoj udaljenosti od samo nekoliko kilometara izvan Sevilje, ruševine se također mogu posjetiti kratkom vožnjom autobusom od centra grada. Lokacija je otvorena ponedjeljkom od 9 do 17.30, utorkom i subotom po cijeli dan, te nedjeljom od 10 do 16 sati. Cijena uključuje posjetu gladijatorskih arena, ali ne i pristup amfiteatru.

Tokom godina, kamen i mermer Italike su transportirani u Sevilju radi poboljšanja infrastrukture u zgradama, riječnih brana i puteva. Iako su zakopani kipovi otkriveni krajem 1700-ih, a iskopine počele još 1850-ih, tek 1970-ih godina otkriven je cijeli grad. Sada u potpunosti otkopan, grad Italica proteže se do obližnjeg sela, pa čak i do okolnog grada Santiponce. Iako nijedna struktura iz izvornog grada nije preživjela, njihov okvir ostaje nevjerovatno očuvan sa impresivno sačuvanim mozaicima koji oblažu podove nekadašnjih zgrada.
Ruševine ovog historijsko značajnog mjesta u seriji predstavljaju crni “Dragonpit”. U posljednjoj epizodi sedme sezone "Zmaj i vuk" brojni nasljednici trona okupili su se u King's Landingu na ostacima Dragonpita da pregovaraju o tome kako da se nose sa predstojećom prijetnjom Bijelih hodača koji marširaju prema njima.
Snimanje se potajno vratilo u Italiku u maju 2018. godine. Neki likovi za koje se priča da su bili uključeni u scene snimljene prošlog proljeća ukazuju na to da bi mjesto ovog velikog sastanka moglo biti ponovo posjećeno u osmoj sezoni.
Dvorac Truhiljo u Kaceresu, EkstremaduraSrednjovjekovni dvorac Truhiljo nalazi se na vrhu brda u istoimenom gradu regije Ekstremadura. Sjeverozapadno od španskog regiona Andaluzije, ovaj kraj je poprilično neprimjetan od strane mnogih posjetioca, ali pruža nenadano zadovoljstvo onima koji ga posjete.
Za početak, ovaj kraj je odgovoran za proizvodnju nekih od najboljih španskih proizvoda.&nbsp;
I naravno, tu je dvorac. Izgrađen između 9. i 12. stoljeća na nekadašnjoj islamskoj tvrđavi. Tradicionalne tvrđave sa netaknutim četvrtastim kulama izgrađene su od velikog granita, a cjelokupni krov kula je dostupan za šetnju.&nbsp;
Kapela izgrađena u 16. stoljeću je dom kipu Djevice Marije koja drži bebu Isusa poznatu kao “Virgen de la Victoria”, i prikazuje viziju Marije za koju se kaže da se pojavljivala širom grada.
Jednom godišnje, krajem avgusta ili početkom septembra, kip se paradira u gradski trg za istoimeni festival “Virgen de la Victoria”.

U sedmoj sezoni "Igre prijestolja" vide se ulice Kaceresa koje su predstavljene kao uske ulice King's Landinga, kao i spomenik “Los Barruecos” koji je poslužio kao mjesto za odvitak Bitke zmajeva.
“Casterly Rock”, moćna kuća Lannistera, izgrađena je na vrhu rudnika zlata u Vesterlendu na stjenovitom rtu. Upravo taj rudnik je izvor ogromnog bogatstva porodice i odatle potiče nezaboravna izreka "Lanister uvijek plaća svoje dugove".
Katedrala Đirona&nbsp;&nbsp;Katalonski grad Đirona pruža opuštajući predah od užurbanog života Barcelone i udaljen je samo 40 minuta vozom do sjeveroistoka. Raznobojne zgrade duž rijeke Onijar i vrtovi koji pokrivaju srednjovjekovne zidine Starog grada zajedno sa stražarnicama, čine ovaj grad neodoljivom destinacijom bilo koje ekskurzije koja posjeti Kosta Bravu.

Stepenište katedrale koje je omiljeno mjesto domaćih trkača, izgleda kao stepenište koje vodi u raj.

Fanovi "Igre prijestolja" prepoznaju katedralu kao Veliku septu Baelora.
Pored King's Landinga, gradska četvrt Đirone je služila za snimanje grada Bravosa u Esosu, kontinentu veoma udaljenom od kraljevstva. Neposredno iza ugla katedrale je mjesto gdje je oslijepljena Arija Stark (Arya) trenirala da postane Bezlični čovjek s namjerom da se predstavi žrtvama sa jezovitim maskama tuđih lica.
Septa je svedočila mnogim šokantnim trenucima u Sedam kraljevstava.
Dvorac Zafre u Guadalahari&nbsp;&nbsp;Rezervirano za najposvećenije fanove nagrađivane serije, dvorac Zafra, poznat kao “Tower of Joy” u Dorneu, zahtijeva oprezne posjetioce. Najbliže selo je Hombrados, općina sa 44 stanovnika, a neasfaltirani put koji vodi do dvorca nije lak za većinu vozila osim ATV-a, koji nisu baš lako dostupni.
Baš kao u seriji, dvorac Zafra izgleda kao prizor iz prošlosti. Smješten je na vrhu brežuljka, sa pogledom na sva okolna sela. U blizini dvorca su pronađeni predmeti iz bronzanog i željeznog doba, a vjeruje se da su Rimljani zauzeli stijenu prije izgradnje objekta.

Dvorac je 1971. godine kupio od španske vlade Don Antonio Sanz Polo, potomak vlasnika iz 15. stoljeća, čija je porodica čuvala vlasničke dokumente nekih 400 godina. U njega je uložio mnogo novca da ga učini što više autentičnim.
U "Igri prijestolja", Toranj radosti, odnosno “Tower of Joy” je mjesto jednog od najznačajnijih otkrića u seriji. Kada su se princ Targarijen i Lijna Stark vjenčali u tajnosti, stigli su u dvorac na Crvenim planinama Dorne kako bi sakrili svoju zabranjenu ljubav.
Ko će vladati Vesterosom, bit će poznato kada se "Igra prijestolja" vrati na HBO za osmu i završnu sezonu od šest epizoda, 14. aprila.
Prevela: Melika Muhanović

Upečatljiv pejzaž popularne serije "Igre prijestolja" inspirirao je brojne turiste da prohodaju stazama svojih omiljenih likova širom Sedam kraljevstava

Pogledajte atraktivne lokacije snimanja "Igre prijestolja"

Banjalučanin Robert Dacešin govori pet svjetskih jezika i do sada je proputovao 47 zemalja. Njegovo posljednje odredište je Kolumbija, odnosno zloglasni grad Medeljin, iz kojeg je vladao najpoznatiji narkobos svih vremena - Pablo Eskobar. 

Ružni vrhunac

Grad Medeljin podijeljen je na 250 četvrti koje spadaju pod 16 komuna. Svaki dio grada, pa čak i onaj u centru, pripada nekoj komuni i ne predstavlja nikakvu favelu ili naselje za siromašne. Ipak, postoji jedna komuna za koju su svi čuli, koja je ozloglašena i koju je Dacešin posjetio. To je Komuna 13.

- Ružni vrhunac Komuna 13 doživjela je krajem devedesetih godina, kada su ljevičarske grupe preuzele kontrolu nad strateškim ulazima i izlazima u grad. U to vrijeme su postojale “nevidljive granice”. Prelazak jedne, čak i potpuno nesvjesno, mogao se završiti smrću - govori Dacešin za “Avaz”.

Početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, dodaje on, u Medeljinu je bilo skoro 120 ubistava godišnje na 100.000 ljudi. A onda se u nekoliko godina sve promijenilo i broj ubijenih je porastao za četiri puta. Sredinom posljednje decenije prošlog stoljeća zabilježeno je 1.259 ubistava u svega dvije ili tri godine. Danas je sve drugačije. 

Ulični muzičari

- Oružje i drogu zamijenili su muzika i umjetnost. Bijes koji je nekada iskazivan nasiljem, danas se prikazuje kroz pjesmu i slike. Dok šetaš ulicama Komune 13 imaš priliku da vidiš ulične muzičare koji će samo za tebe napraviti mali koncert, plesače čija će te energija natjerati da zastaneš, kao i ulične umjetnike čiji grafiti danas čine da ovo mjesto izgleda kao mala galerija na otvorenom - kazao je Dacešin.



Sahranit će nas dvije fraze

- U Bosni i Hercegovini ponekad pomisliš da su neke stvari nemoguće. Sve se nekako čini previše kompliciranim i na svaki, i najmanji pokušaj da sistem promijeniš nabolje, obično vidiš da se boriš s vjetrenjačama. Posebno bole riječi “nedostaje ti ovaj pečat” ili “morat ćete to kod kolegice pored na šalteru”. Mislim da će ove dvije fraze sahraniti bilo kakvu ambiciju u zemlji. I onda dođeš u najopasniju zemlju Južne Amerike

Medeljin podijeljen je na 250 četvrti koje spadaju pod 16 komuna, a iz tog grada vladao je narkobos Pablo Eskobar

Oružje i drogu u Medeljinu zamijenili su muzika i umjetnost

Austrijski Nesfild tokom zimskih mjeseci turistička je destinacija broj jedan u ovom dijelu Evrope. Brojni turisti iz svih krajeva svijeta, koji su u potrazi za skijalištem koje će zadovoljiti sve potrebe istinskih ljubitelja zimskih sportova dolaze ovdje. Međutim, osim besprijekorno uređenih skijaških staza posjetiocima se nude i mnogi drugi sadržaji. 

Staze u boji&nbsp;&nbsp;
Nesfild se stvari punim imenom zove Skiarena Nesfild Hermagor, a nalazi se u blizini gradića Hermagora u pokrajini Koruškoj. Smješten je uz samu granicu s Italijom. 
Poznat je i po nadaleko poznatoj „Milenium ekspres gondolom“, a posjetiocima, osim ovakve vrste vožnje, nudi se i prijevoz traktorom, koji je ustvari vozić. 
U svojih 110 kilometara staza, Nesfild ima 30 žičara, a sve gondole imaju grijana sjedala te zaštitu od sunca i snijega. 
Koliko je Nesfild ustvari pravi raj za sve skijaše govori i podatak da posjeduje čak 40 staza. Najviše ih je označeno crvenom bojom, njih čak 24. U tom se dijelu definitivno može naći širok spektar skijaša, s raznolikim skijaškim znanjem. Plavo okarakteriziranih staza ima 14, što daje veliki prostor skijaškim početnicima za učenje novih skijaških vještina. Za one naprednije tu su crne staze. 
Osim staza valja pomenuti i dva snoubord parka, gdje se okupljaju brojni mališani. Na svakom koraku nalaze se restorani, hoteli, saune, dućani... 
Dobra zabava 
Treba izdvojiti takozvani i vrlo popularni hotel „Lockstanalm“, kojeg mnogi nazivaju Bosancem zbog toga što u njemu najčešće borave posjetioci s Balkana. 
Što se cijena tiče, Nesfild definitivno nije za svakoga. Smatra se izuzetno skupim skijalištem. Cijena jednodnevne karte u jeku sezone iznosi oko 45 eura, dok je mimo sezone 40.&nbsp;&nbsp;Prilikom skijanja posjetiocima se nudi i dobra zabava. Postoje raznoliki tematski parkovi, koji su odlična prilika za sve one koji vole skokove i egzibicije.&nbsp;&nbsp;
Fotografije na internetu&nbsp;&nbsp;
 Posljednjih godina, kako bi trajno zabilježili uspomene iz ovog mjesta, posjetioci imaju priliku da sve svoje fotografije spašavaju na jedinstvenoj internet-stranici. Za snimke s veleslaloma, dovoljno je zapamtiti šifru sa skijaške karte te zatim, u toplini svoga doma, potražiti sve navedeno.&nbsp;&nbsp; 
Zabava za proljeće&nbsp;&nbsp; 
Jedan od tipičnih programa za Nesfild svakako je i nezaobilazna proljetna "Festa de Cuba" kojom se svake godine, prema kraju sezone, pozdravlja dolazak proljeća i kraj zimske sezone. Posjetioci mogu plesati salsu, mambo, rumbu, s plesačima s Kube, i to sve uz ponudu egzotičnih pića.&nbsp;&nbsp;

Cijena jednodnevne karte u jeku sezone iznosi oko 45 eura, dok je mimo sezone 40

Raj za sve skijaše

Prvi dan vikenda brojni Zeničani iskoristili su za uživanje u snijegu i snježnim radostima.&nbsp;Pogledajte kakvu atmosferu je danas zabilježio naš fotoreporter na zeničkim ulicama.

Lijiang, živopisni kineski antički grad

Leče - Firenca juga

Pogledajte gdje otići na odmor u oktobru: Top 5 destinacija

Među 8 balkanskih gradova koje morate posjetiti našao se samo jedan iz BiH

Osjetite vreli zagrljaj Antalije

Zemlja jedinstvenih Viktorijinih vodopada

Grad koji je jednom nogom u prošlosti

Dakar nije samo poznat po reli takmičenju

Univerzitetski crveni grad gdje se dobro jede

Grad do kojeg više ne dopire sunce

Biser na Rajni

Misteriozni otok koji privlači turiste u Južnu Koreju

Pogledajte atraktivne lokacije snimanja "Igre prijestolja"

Oružje i drogu u Medeljinu zamijenili su muzika i umjetnost

Raj za sve skijaše

Zeničani uživaju u snijegu i snježnim radostima

Putovanja

Lijiang, živopisni kineski antički grad

Leče - Firenca juga

Pogledajte gdje otići na odmor u oktobru: Top 5 destinacija

Među 8 balkanskih gradova koje morate posjetiti našao se samo jedan iz BiH

Osjetite vreli zagrljaj Antalije

Zemlja jedinstvenih Viktorijinih vodopada

Grad koji je jednom nogom u prošlosti

Dakar nije samo poznat po reli takmičenju

Univerzitetski crveni grad gdje se dobro jede

Grad do kojeg više ne dopire sunce

Biser na Rajni

Misteriozni otok koji privlači turiste u Južnu Koreju

Pogledajte atraktivne lokacije snimanja "Igre prijestolja"

Oružje i drogu u Medeljinu zamijenili su muzika i umjetnost

Raj za sve skijaše

Zeničani uživaju u snijegu i snježnim radostima