Ostalo je još svega nekoliko sati prije nego što Nasina letjelica Kasini zauvijek nestane u njenoj atmosferi, a fotografije koje je sonda poslala u četvrtak najvjerovatnije su posljednji detaljni prikazi Saturna koje ćemo vidjeti u narednih nekoliko decenija.

 Kasini će "umrijeti" u 12.22 sati, ali će vijest o uništenju do Nase stići sa otprilike jedan sat i 23 minuta zakašnjena, s obzirom na to da je Saturn od Zemlje udaljen 1.2 milijarde kilometara. 

Iako teleskopi na Zemlji najvjerovatnije neće bilježiti ovaj događaj, NASA TV će na Twitteru uživo prenositi događaj iz kontrolne sobe "Kasini". 

NASA je odlučila da uništi svoju jedinu sondu u Saturnovom okruženju jer je otkrila da njegova dva najveća satelita - Encelad i Titan - imaju okeane pogodne za razvoj života. Kasini će uskoro ostati bez goriva, pa je američka svemirska agencija željela da izbjegne njegov pad na satelite jer postoji mogućnost da ih kontaminira mikrobima sa Zemlje. 

Letjelica je lansirana 15. oktobra 1997. godine, a u Saturnovu orbitu dospjela 1. jula 2004. 

Na Saturnov satelit Titan Kasini se uspješno spustio 14. januara 2015. godine, ostvarivši prvo uspješno slijetanje u spoljašnjem dijelu Sunčevog sistema. 

U posljednjih nekoliko mjeseci, sonda je prvi put u historiji letjela između Saturnovih prstenova i uz spoljašnje ivice njegove atmosfere. Takvi manevri bili su suviše rizični u ranijim fazama misije jer je moglo da dođe do oštećenja letjelice. 

Pet posljednjih letova omogućilo je naučnicima da vide kako Saturn izgleda s unutrašnje strane, a dobili su i fotografije prstenova visoke rezolucije. 

Proći će najvjerovatnije decenije prije nego što opet ugledamo ovako detaljne prikaze Saturna. 

Čak i da NASA odluči da finansira novu misiju vezanu za Saturn u 2019 (što je malo vjerovatno), sonda neće biti lansirana prije 2024, a proći će još mnogo godina prije nego što dospije do "Šestog kamena od Sunca" (Kasiniju je bilo potrebno sedam godina).

Bliži se kraj: Ovo su posljednje detaljne fotografije Saturna

Čekinjasti bor, koji se ubraja u najdugovječnije organizme na Zemlji, gubi trku na vrhovima planina širom zapadnog dijela SAD, tako da se dovodi u pitanje budućnost te vrste, navode istražitelji.&nbsp;Podstaknuta klimatskim promjenama, srodna vrsta ovom boru, vejmutski ili savitljivi bor (pinus flexibilis) pretiče svog čuvenog rođaka i pod povoljnijim temperaturama raste na uzvišicama koje je do sada zauzimao bor sa čekinjastim šišarkama, navodi se u studiji objavljenoj u naučnom časopisu Global Čejndž bajolodži (Global Change Biology).&nbsp;Naučnici porede ove dvije vrste bora sa dva starca koji su usporenoj trci uz planinu koja traje više hiljada godina, a okidač startnog pištolja su klimatske promene. "Savitljivi bor zauzima sve dobre položaje, to je uznemirujuće", rekao je istraživač Brajan Smiders sa univerziteta Kalifornija Dejvis, koji je vodio studiju. ; Čekinjasti bor može da živi 5.000 godina, što ga čini najdugovječnijim organizmom na planeti, navode naučnici. Šume čekinjastih borova nalaze se u istočnoj Kaliforniji, Nevadi i Juti.&nbsp;Oni uspijevaju na golom krečnjačkom terenu koji nije pogodan za mnoge vrste drveća. Rastu na visokim visinama udarani vetrom i ekstremnim temperaturama. Ti oštri klimatski uslovi oblikuju njihove iskrivljene i čvornovate grane.&nbsp;Da bi preživio duge sušne periode, dio drveta umre i odbaci dio svoje kore tako da izgleda mrtvo, izuzev malobrojnih zelenih borovih iglica koje ukazuju na život, navode istraživači. Među najstarijim i najčuvenijim je Metuzalem, koji se nalazi na Belim planinama istočne Kalifornije.&nbsp;Daleki rođak čekinjastog bora, savitljivi bor je takođe dugovječan, i može da živi 2.000 godina. Naučnici su naveli da savitljivi bor, koji obično raste na nižim terenima počinje da preskače čekinjasti bor i da zauzima i više dijelove planina. Smiders je rekao da ne može da procijeni koliko čekinjastih borova postoje širom zapadnih SAD i da njima ne preti izumiranje, ali da bi mogli da budu potisnuti sa mesta gde su obično rasli hiljadama godina.&nbsp;Studija o uticaju klimatskih promjena na ove dvije vrste bora može da se koristi za razumevanje kompleksnijih šuma, s nekoliko vrsta stabala koje se seku za drvnu građu, rekao je Smiders.

U opasnosti budućnost najdugovječnije vrste drveta u SAD

Osobama koje redovno sjede satima prijeti veći rizik za raniju smrt bez obzira na to koliko se često bave tjelovježbom.
Tokom posmatranog čertverogodišnjeg razdoblja, kod osoba koje najviše sjede, uočen je prosječno dvostruko veći rizik za smrt, nego kod osoba koje sjede najmanje, sugerira istraživanje provedeno na Univerzitetu Kolumbije (Columbia University) u Njujorku.&nbsp;
Uočeno povećanje rizika nije ovisilo o dobi, spolu, tjelesnoj masi ili etničkom porijeklu ispitanika.&nbsp;
Rezultati istraživanja se temelje na podacima za gotovo 8.000 osoba starijih od 45 godina.

Redovno ustajanje nakon 30 minuta sjedenja može pomoći u smanjivanju rizika, posebno ako se kombinira s kratkom šetnjom, objavio je naučni časopis "Annals of Internal Medicine".&nbsp; 
&nbsp;

Osobe koje dugo sjede dvostruko više izložene riziku od smrti

Šon Kerol (Sean Carroll), kozmolog i profesor fizike s uglednog univerziteta California Institute of Technology (Caltech), tvrdi da je život poslije smrti, ideja koju promoviraju brojne svjetske religije, fizički nemoguć.

- Mi potpuno razumijemo zakone fizike koji stoje u pozadini svakodnevnog života - rekao je Carroll, dodavši kako sve ono što se događa u stvarnosti, mora biti unutar okvira mogućeg.

Da bi život poslije smrti postojao, svijest bi morala biti odvojena od našeg fizičkog tijela, a to nije slučaj, tvrdi fizičar.

Materija tvori svijest

Svijest je, na vrlo elementarnom nivou, niz atoma i elektrona koji tvore ono što nazivamo umom.

Zakoni fizike ne dozvoljavaju tim česticama da funkcioniraju na taj način nakon ljudske smrti, smatra Carroll.

- Ideja da neka vrsta svijesti postoji nakon što naša tijela umru i raspadnu se na atome koji ih konstituiraju ima jedan velik, nepremostiv problem. Naime, mi potpuno razumijemo zakone fizike koji određuju naš svakodnevni život i ne postoji nijedan način da ti zakoni dozvole "preživljavanje" informacija pohranjenih u našim mozgovima nakon smrti - napisao je Carroll za Scientific American.

Carroll se poziva na kvantnu teoriju polja koja, pojednostavljeno rečeno, kaže da svaka vrsta čestica stvara vlastito polje.

Naprimjer, svi fotoni u svemiru imaju svoje polje, baš kao i svi elektroni i ostale vrste čestica.

Da postoji život poslije smrti, mogli bismo ga izmjeriti 

Carroll pojašnjava da bi, ako se život na bilo koji način nastavlja nakon smrti, testiranja kvantnih polja otkrila "duhovne sile" ili "duhovne čestice", a to se ne događa.

- Ako stvarno postoje samo atomi i poznate sile, ne postoji način da ljudska duša preživi smrt - napisao je Carroll.

- Vjerovanje u život poslije smrti zahtijeva, blago rečeno, fiziku koja nadilazi Standardni model. I najvažnije od svega, trebao bi postojati način da ta "nova fizika" na neki način interagira s atomima koji nas čine. U kvantnoj teoriji polja ne može postojati kolekcija "duhovnih čestica" i "duhovnih sila" koje interagiraju s našim običnim atomim jer bismo ih u protivnom detektirali u postojećim eksperimentima - smatra Carroll.

Život poslije smrti je "dramatično nekompatibilan" s modernom naukom

Jednom kad to prihvate svi naučnici, moći ćemo početi razumjeti način na koji ljudski um funkcionira, uvjeren je fizičar s Caltecha.

- Ne postoji razlog da budemo agnostici oko ideja koje su dramatično nekompatibilne sa svime što znamo o modernoj znanosti. Jednom kad predvladamo našu nevoljkost da se suočimo sa stvarnošću po ovom pitanju, možemo se pozabaviti puno zanimljivijim pitanjima, poput onih o načinu na koji ljudska svijest zaista funkcionira - zaključuje Carroll.

Ima li života poslije smrti? Slavni fizičar dao svoj odgovor na to pitanje

Najnoviji snimak visoke rezolucije pokazao je da u Marijanskom rovu, na 8.178 metara dubine, živi vrsta ribe koju naučnici nisu vidjeli nikada do sada.&nbsp;Otkriće japanskih naučnika znači da je postavljen novi rekord u kategoriji organizama koji žive na najdubljem mjestu u okeanu, a koji je do sada iznosio 8.152 metara. Naučnici do sada nisu znali da li organizmi uopšte mogu da opstanu na tolikoj dubini, s obzirom na to da se smatra da ćelije prestaju da funkcionišu 8.200 metara ispod površine okeana zbog ogromnog pritiska (82.372 paskala).&nbsp;Da bi privukli ribu koja pripada porodici Liparidae iz reda škarpine, naučnici su upotrijebili podmornicu koja je bila prekrivena mrtvim skušama kao mamcima. Neimenovana riba dugačka je oko 20 centimetara, a istraživači navode da će nastaviti da proučavaju ovo neobično biće kako bi pokušali da dođu do novih saznanja o morskom životu na velikim dubinama.

Fascinantno otkriće japanskih naučnika na najdubljem mjestu svijeta

U podmorju tog otoka Mljeta otkriveno je jedno od najvećih nalazišta amfora starih dvije hiljade godina, javlja HRT.

Na dvadesetak metara ispod mora otkriveno je jedno od najvećih nalazišta amfora. Sami stručnjaci priznaju, ovakvo otkriće je pravo iznenađenje.

"Kao lokalitet koji je pronađen nedevastiran i u svojoj cjelovitosti. Riječ je o 150 amfora, 3 različita tipa, koje potječu s kraja prvog stoljeća", objasnio je voditelj Odjela za podvodnu arheologiju iz Hrvatskog restauratorskog zavoda Igor Miholjek.

Zaštita amfora

Amfore u dubini zapravo je zaštitio pijesak, odnosno mulj. Prekrivene pijeskom ostale su nepromijenjene gotovo dvije hiljade godina.

Istraživanje je sufinancirao i Nacionalni park Mljet. Osim od kradljivaca čelnici parka željeli su baštinu zaštiti i od nautičara jer dolaze sve veći brodovi sa sve većim sidrima.

Većina amfora ostaje na svom mjestu. Sve će pokriti zaštitnim mrežama i otvoriti javnosti.

U podmorju Mljeta otkriveno veliko nalazište amfora starih 2000 godina

Na sjevernoj polutki Marsa, "četvrtog kamenčića od Sunca", u trenutku nastanka ove fotografije bilo je proljeće.&nbsp;NASA-ina fotografija je posebno zanimljiva zato što pokazuje smjenu godišnjih doba, i to vrlo dramatičnu.&nbsp;Fotografija prikazuje Marsove dine, kao bijele nanose snijega koje je iz orbite planeta snimila NASA-ina sonda "Mars Reconnaissance Orbiter" (MRO).&nbsp;Snimka je nastala još 12. maja, no NASA ju je objavila tek sada. Njome se pokazuje da zima na Marsu, slično kao i na zemlji, donosi snijeg i led.&nbsp; A s jačanjem sunčevih zraka u proljeće, led na glatkoj površini dina puca, otapa se, plinovi koji se probijaju prema površini, na površinu izbacuju i tamniji pijesak.&nbsp;Najbitnija razlika između Zemlje i Marsa je u tome što se snijeg i led na Marsu sastoje od ugljičnog dioksida.&nbsp;Smrzavanje CO2 na Marsu je moguće zato što na njemu temperature variraju od -143°C na polovima tokom zime do 35 stepeni Celzijusa na ekvatoru ljeti.

NASA-in marsovski rover "Curiosity", koji se ne predaje još od 2012. i uporno se kotrlja marsovskim brijegovima, tako uporno da mu je NASA produžila misiju sve do 2018., nedavno je pronašao definitivne dokaze da je Mars nakon nastanka milione i milione godina imao atmosferu i uopće klimatske uslove pogodne za život. &nbsp; 
"Curiosity" je pronašao tragove da je krater širok 150 kilometara nekoć davno u geološkoj prapovijesti Marsa sadržavao vodu, da je na tom mjestu bilo jezero. Danas naučnici procjenjuju da je Mars bio mjesto pogodno za razvoj života prije između 3,8 i 3,1 milijardi godina. 

Sljedeća misija na Mars koju NASA priprema, ići će za tim da se istraži što se nalazi u Marsovom tlu, ispod njegove površine. 

Ovaj planet Zemlji je nalik čak i po dužini trajanja dana; na Marsu je on 24 sata, 39 minuta i nešto malo više od 35 sekundi. 

Masa mu je oko desetine Zemljine, površinska gravitacija nešto malo veća od jedne trećine ove koja pritišće nas na površinu Zemlje. 

Atmosfera na Marsu je tako rijetka da mu je površinski atmosferski pritisak pukih 0,6 posto onog na Zemlji na razini mora. 

Razloge zašto je Mars izgubio skoro svu svoju atmosferu, naučnici još istražuju. Ono što se zna jest da je Mars magnetosferu izgubio prije četiri milijarde godina. Kao najvjerojatniji uzrok navodi se niz udaraca asteroida u tom razdoblju. To je značilo da zračenje Sunca udara direktno u Marsovu ionosferu i da planetu naprosto "otpuhuje" atome iz atmosfere u svemir.


U svojim pohodima tom planetu i Mars Global Surveyor i Mars Express uočili su ionizirane čestice koje ostaju iza Marsa u svemiru na njegovoj putanji. 

To znači da Mars atmosferu gubi dandanas. A ona je 96 posto sastavljena od CO2, oko dva posto od argona, nešto manje od dva posto od dušika, te nešto malo kisika i CO. 

Zanimljivo je da su u atmosferi uočeni i tragovi metana koji se raspada nakon najviše četiri godine. Procjenjuje se da taj metan mora nastajati na samom Marsu, i to kakvih 270 tona godišnje, a kao jedan od mogućih izvora s kojima se naučno špekulira, jesu i potencijalni metanogeni mikrobi. 

No, od njih zasad nema niti traga.

Nevjerovatan prizor: Prvi put snimljeno proljeće na Marsu

Fosilizovani tragovi stopala stari 5.7 miliona godina koji su pronađeni na Kritu, mogli bi da uzdrmaju široko prihvaćene teorije o ranoj ljudskoj evoluciji, piše Daily Mail.

Tragovi imaju oblik ljudskog stopala, sa jasno izraženim palcem i udubljenjem na tabanu kakvo se ne može naći kod majmuna. 

Datiranje je pokazalo da je otisak nastao u ono vrijeme kada se mislilo da su prvobitni ljudi još naseljavali samo Afriku i imali majmunolika stopala. 

Sve studije u poslednjih nekoliko decenija ukazivale su na to da su svi ljudski preci, čiji su pronađeni fozilizovani tragovi bili stariji od 1.8 miliona godina, živjeli i evoluirali u Africi. 

Istraživači navode da sada postoje šanse da su rani Hominidi, prije nego što se Krit odvojio od glavnog grčkog kopna i Sahara uopšte postojala, možda naseljavali ne samo Afriku, već i jugoistočnu Evropu.

Evolucija čovjeka:

prije 55 miliona godina - Evolucija prvih primitivnih primata

pre 15 miliona godina - Od gibona se razvijaju Hominidi (veliki majmuni)

prije 8 miliona godina - Evolucija prvih gorila. Rod ljudi i šimpanzi se kasnije grana na dvije odvojene grane

prije 5.5 miliona godina - Ardipithecus, prvi 'proto-čovek', dijeli karakteristike sa šimpanzama i gorilama

prije 4 miliona godina - Pojavljuju se majmunoliki rani ljudi, poput Australopithecinesa. Iako je njihov mozak nije bio veći od mozga šimpanze, imali neke ljudske karakteristike

prije 3.9-2.9 miliona godina - Australoipithecus afarensis živio je u Africi

prije 2.7 miliona godina - Paranthropus je živio u šumama i imao ogromnu čeljust za žvakanje

prije 2.3 miliona godina - Smatra se da se Homo habalis tada prvi put pojavio u Africi

prije 1.85 miliona godina - Razvoj prve 'moderne' šake

prije 1.8 miliona godina - Počinju da se javljaju fosilizovani tragovi Homo ergastera

prije 1.6 miliona godina - Ručne sjekire postaju prva velika tehnološka inovacija

prije 800.000 godina - Rani ljudi stiču kontrolu nad vatrom i stvaraju ognjišta. Veličina mozga se drastično povećava

prije 400.000 godina - Neandertalci počinju da se pojavljuju i šire po Evropi i Aziji

prije 200.000 godina - Homo sapiens - moderan čovjek - pojavljuje se u Africi

prije 40.000 godina - Moderni ljudi stižu u Evropu

Naučno otkriće u Grčkoj moglo bi promijeniti historiju ljudskog roda

U sistemu TRAPIST-1 nalazi se sedam planeta, približnih veličina kao Zemlja, a glavno pitanje je da li bi neka od njih mogla da bude nastanjiva.

Nova studija pokazuje da postoji velika mogućnost za tako nešto. Sedam planeta orbitira oko svoje matične zvijezde bliže nego što Merkur kruži oko Sunca. Da, to bi značilo da je život na njima nemoguć, ali zvijezda koja grije ovu sedmorku je znatno zagasitija i hladnija od našeg Sunca, što znači da za život ima nade. 

Naime, tri od sedam planeta u sistemu TRAPIST-1 orbitiraju na dovoljnoj udaljenosti od zvijezde, pa je temperatura na njima pogodna za tečnu vodu, što znači i za život. 

Naučnici su do ovih podataka došli tako što su proučavali količinu UV zračenja koje stiže sa svake od ovih planeta. Manje UV zračenje na površini planete može „razbiti“ molekule vode u vodonik i kiseonik, a viši nivo zračenja može zagrejati atmosferu i osloboditi radvojene atome vodonika i kiseonika, navodi se u studiji. 

Stoga su istraživači izmjerili količinu radijacije ovih planeta koristeći Nasin teleskop Habl spejs, te pomoću dobijenih podataka mogu da procijene koliko je vode svaka od ovih sedam planeta mogla da izgubi u prethodnih osam milijardi godina kada se procjenjuje da je nastao sistem planeta. 

Procijenjeno je da je šest planeta identifikovanih slovima b, c, d, e, f i g zbog visokog nivoa UV zračenja moglo da izgubi 20 Zemljinih okeana. 

Ako je na planetama bilo barem malo vode, UV zračenje i isušivanje bi svakako dovelo do kraja života na tim planetama. Međutim, prema riječima Mihaela Žilona sa Univerziteta Liege u Belgiji, moguće je da voda na nekima od njih nikada u potpunosti nije presušila. 

“Govorimo o desetinama, možda stotinama puta većim okeanima od Zemljinog. To znači da gubitak tih dvadesetak ne bi nešto mnogo značio za život na planetama. Rezultati našeg istraživanja pokazuju da je vrlo moguće da tamo daleko postoji voda na površini tih planeta“, rekao je.

"Drugim riječima, pitanje je dana kada ćemo naći život na barem jednoj od ovih planeta", dodao je.

Naučnici tvrde: Pitanje je dana kada ćemo na jednoj od ovih planeta naći život

Najveći rendgenski laser na svijetu svečano je inauguriran u Njemačkoj i omogućit će naučnicima da dublje prodru u tajne materije, da raščlanjuju i proučavaju funkcioniranje atoma, virusa ili hemijskih procesa. 
Istraživački centar finansiran iz 11 zemalja s ukupno 1,5 milijardi eura predstavio je svečano laser XFEL u Hamburgu u prisutnosti ministara, među kojima je i Andrej Fursenko, savjetnik za nauku predsjednika Vladimira Putina. 
Sudjelovanje ruskih naučnika je važno u vrijeme geopolitičkih napetosti jer je Moskva drugi investitor u tom programu s 27 posto, a prvi je Berlin s 58 posto. 
Postrojenje je smješteno u kompleksu od 3,4 kilometara dužine i 38 metara dubine, a karakteristike lasera su impresivne.
- To je najveći i najmoćniji izvor X zraka što ga je čovjek proizveo na svijetu - kaže Olivier Napoly koji je učestvovao u gradnji.
Europski laser slobodnih elektrona i X zraka (X-Ray Free Electron Laser, XFEL) postići će frekvenciju od 27.000 bljeskova u sekundi, što je impresivno u usporedbi sa samo 120 koliki je kapacitet američkog lasera takvog tipa LCLS.

Laser će omogućiti da se vide najsitnije pojedinosti i procesi kakvi još nisu posmatrani u nanosvijetu, kaže Robert Feidenhans, predsjednik upravnog vijeća XFEL-a. &nbsp; 
Primjene će biti brojne, od medicine, preko biologije i hemije do nauke o materijalima i naučnici će se takmičiti da dobiju termin za rad s laserom. 
Osim Njemačke i Rusije projekt su finansirale Danska, Francuska, Mađarska, Italija, Poljska, Slovačka, Španija, Švedska i Švicarska.

U Njemačkoj proradio najveći laser na svijetu

Naučnici projekta za traženje inteligentnog života u svemiru "Breakthrough listen" uhvatili su misteriozni radio signal iz patuljaste galaksije udaljene od Zemlje čak tri milijarde svjetlosnih godina.
 
Još je veća misterija što se signal ponavlja. Prvi put su ga registrovali 2. novembra 2012. Ponovio se 2015., da bi prošle godine naučnici konačno detektirali izvor, galaksiju tako malu da joj masa iznosi samo jedan posto Mliječnog puta.
"Breakthrough listen" koristio je instrumente Grin bank teleskop u Zapadnoj Virdžiniji u nedjelju 27. avgusta kad je odjednom uhvatio 15 signala na frekvencijama između 4 i 8 GHz.
 
- Vrlo je sumnjivo da se pojedini signali mogu pojaviti bilo gdje u tako širokom rasponu frekvencija, a svaki pojedini pokrio je relativno uzan frekvencijski prostor - kaže Piter Viliams s Harvarda.
- Jedva čekam da čujem ko će za ovo ponuditi neko dobro objašnjenje - rekao je Viliams.Razlog za ovakvu izjavu stručnjaka su moguća objašnjenja koja se poluslužbeno pojavljuju. Jedno je da je riječ o neutronskoj zvijezdi, izrazito masivnom ostatku umiruće zvijezde koji rotira ekstremno brzo, a koja bi imala ekstremno snažno magnetno polje.&nbsp;Problem je, međutim, što se takva neutronska zvijezda ne očekuje u tako minijaturnoj galaksiji, smatra većina naučnika.
 
Naravno da je jedna od spekulacija da se radi o udarima usmjerene energije neke vanzemaljske civilizacije za pogon svemirske letjelice.&nbsp;Riječ je o konceptu svemirske letjelice na jedro, koju pokreće usmjereni visokoenergetski snop svjetla. Međutim od tako "hrabrih" tvrdnji svi se ograđuju.- Da budemo jasni, mi ne znamo što je uzrok tih brzih radiosignala koje opažamo i ne mislimo da to ima veze sa vanzemaljcima - napisala je&nbsp;naučnica Emili Petrof sa holandskog Instituta za radio astronomiju na Twitteru. 
Ovakvi signali mogli bi da budu posljedica neke svemirske prirodne pojave, silovite, poput supernova, eksplodirajuće zvijezde pri kraju svog životnog puta. No, u tom slučaju signal se ne bi ponavljao. Signal je nazvan FRB 121102.

Misterija u svemiru: Naučnici zbunjeni, ne znaju ko šalje signale udaljene tri milijarde svjetlosnih godina

I dok se Hyperloop Elona Muska čini kao ekstremno brzi prevoz budućnosti, iz Kine bi mu trebala stići još brža konkurencija. 
Kako prenosi Quartz, Kina je počela raditi na razvoju 'brzog letećeg voza' koji bi mogao dostizati brzine od 4000 km/h. Taj 'leteći voz' bi trebala biti putnička kapsula koja uz pomoć magnetske levitacije juri kroz vakuumsku cijev, nešto slično kao Hyperloop, ali Muskov projekt cilja na brzine od "samo" 1200 km/h.
Poređenja radi, tih 4000 km/h bilo bi oko četiri puta brže od brzine putničkih aviona ili tri puta brže od brzine zvuka. Prvi korak kineskim naučnicima će biti dostići brzinu od 1000 km/h, a njihova verzija kapsule bi trebala biti prva koja je dizajnirana za nadzvučne brzine i tako preduhitriti Muska.&nbsp;Kako bi se izbjegli šokovi za organizam, voz bi trebao biti dizajniran tako da ubrzava sporije od putničkog aviona. U konačnici, Kina planira ovaj voz ponuditi i drugim zemljama. 
Kalifornijski Hyperloop One (koji nema veze s Muskom) nedavno je objavio da su u testu ostvarili brzinu od 310 km/h, a njihov rekord je ubrzo srušio njemački tim sa 323 km/h.&nbsp;

<blockquote class="twitter-video" data-lang="en">Hyperloop pod run by team WARR <a href="https://t.co/ntaMsoxkZE">pic.twitter.com/ntaMsoxkZE</a>&mdash; Elon Musk (@elonmusk) <a href="https://twitter.com/elonmusk/status/902039243601485824">August 28, 2017</a></blockquote> <script async src="//platform.twitter.com/widgets.js" charset="utf-8"></script>

Iz Kine stiže voz koji će razvijati brzinu od 4000 km/h

NASA-ina sljedeća misija biće istraživanje Crvene planete.&nbsp;Pripreme NASA-inog kosmičkog broda za Mars su uveliko u toku. Nedaleko od Denvera izvšeno je sastavljanje i testiranje svemirskog broda.&nbsp;- Naš tim je prethodnog mjeseca nastavio integraciju i testiranje na nivou sistema. Svemirski brod je završen, integrirali smo elemente. Sve je spremno da izvršimo finalni test uključujući i akustiku, instrumente i testove temperature - rekao je menadžer programa.&nbsp;U pitanju je prva mislija čiji je fokus na ispitivanju unutrašnjosti Marsa i njene dubine.&nbsp;Prikupljene informacije bi trebale doprinijeti razumijevanju sastava stjenovitih planeta, uključujući i Zemlju.&nbsp;- Pošto se unutrašnjost Marsa znatno manje formirala od Zemljine unutrašnjosti, Mars je mnogo bolje sačuvao dokaze o nastanku stjenovitih planeta nego što je to slučaj sa našom planetom - rekao je glavni istraživač.&nbsp;On vodi međunarodni tim koji je predložio misiju čiji je prijedlog usvojen pored 27 drugih. Istraživanje će podrazumijevati seizmička ispitivanja, geodeziju i prenos toplote. Početak misije planiran je za maj ili juni naredne godine. Naučnici planiraju da uz pomoć seizmografa prate seizmičke talase dođu do informacija o unutrašnjim slojevima planete, a pomoću sonde dizajnirane da se spusti tri metra ispod zemlje ili više, izmjere količinu energije koja dolazi iz unutrašnjosti.&nbsp;Treći eksperiment će koristiti radio transmisije između Marsa i Zemlje da prouči promjene u rotaciji Marsa oko svoje ose, kako bi se dobio bolji uvid u stvarnu veličinu Marsovog jezgra.&nbsp;

NASA se sprema za sljedeću misiju, prvu do sada ovakve vrste

Intenzitet uragana kakav je Harvey, koji je u subotu pogodio Teksas te izazvao velike poplave, mogao bi u budućnosti porasti zbog povećanja temperature planeta, ali naučnici ne očekuju da će oni postati češći.

Budući da ne postoje satelitski podaci za cijeli svijet prije 1970., ne može se znati kako su se uragani pojavljivali u 20. stoljeću. Prije uspostave potpunog satelitskog nadzora, uragani, čak i jaki, mogli su proći, a da ih meteorolozi ne zabilježe ako nisu pogodili kopno. Statistički podaci zato su manjkavi, a&nbsp; naučnici oprezni.&nbsp;
U sjevernom Atlantiku, zadnjih dvadeset godina utvrđena je povećana učestalost uragana, ali između 1970. i 1995. bilo je obrnuto, rekao je Franck Roux, sa Univerziteta Paul-Sabatier iz Toulousea.

Naučnici&nbsp;su primijetili da se aktivnost uragana u tom području odvija u ciklusima od nekoliko desetaka godina i smatraju da se još ne može reći je li povećanje broja uragana posljedica prirodne varijabilnosti ili klimatskih promjena.&nbsp;
Na sjeverozapadnom Pacifiku zabilježeno je lagano smanjenje aktivnosti uragana između 1980. i 2010.

Informatički modeli koji simuliraju klimu 21. stoljeća najavljuju moguće jačanje intenziteta uragana i moguće smanjenje njihove učestalosti na globalnoj razini.&nbsp;
- Uragani većeg intenziteta jedna su od očekivanih posljedica klimatskih promjena - kazala je Valerie Masson-Delmotte, članica GIEC-a, referentne skupine na svjetskoj razini za klimu.

- Što su temperatura vode i postotak vlažnosti viši, uragan može biti jači. A ta dva elementa su izražena zbog jačanja efekta staklenika - objasnila je. "Procjenjuje se da u atmosferi ima 7 posto vlage više po stupnju zatopljenja."
Podizanje razine oceana jedan je od znakova zagrijavanja planeta. U 20. stoljeću ono je u prosjeku iznosilo 20 cm, a do 2100. moglo bi dostići gotovo metar.

Uragani pak podižu more i poplavljuju kopno. Ta dva elementa zajedno dodatno ugrožavaju obalno stanovništvo.

Istraživanja pokazuju da se geografska širina na kojoj uragani dostižu maksimalnu snagu pomaknula prema polovima u zadnjih 35 godina na obje hemisfere, po Meteo France.

To bi moglo biti povezano sa širenjem tropskog pojasa.

To također znači da bi Karibi i Meksički zaljev mogli postati mirniji što se tiče vremenskih nepogoda, a istočna obala SAD ugroženija, no tu tendenciju još moraju potvrditi druga istraživanja.

Klimatske promjene donijet će razornije uragane od Harveyja

Naučnici su pronašli novi način da zagriju gorivo plazme dovoljno da pokrene fuzionu reakciju.Značajan proboj u naučnim istraživanjima izvršili su doktor John Right i njegovi saradnici na Tehnološkom institutu u Massachusettsu, približivši se pronalasku neograničenog izvora energije, piše Metro. 
U modernim nuklearnim reaktorima, plazma se pravi od dvije vrste jona, dok nova koristi tri - hidrogen, deuterij i tragove helija. Tehnologija koja bi napokon mogla da zamijeni upotrebu fosilnih goriva zasnovana je na energiji dobijenoj iz Sunca. &nbsp;Mogućnost stvaranja tolike količine energetski nabijenih jona u neaktivnom uređaju ima velike koristi. 

-&nbsp;Upoređivanjem proizvodima reakcije fuzije možemo da proučavamo kako se ponašaju joni - rekao je doktor Right. &nbsp; 
Istraživanju sada želi da se priključi "Joint European Torus" (JET), koji će u svom radu koristiti dobijene rezultate. 
Doktor Right dodaje da će saradnja s JET-om biti od velike koristi u daljim istraživanjima.

Naučnici na korak od neograničenog izvora energije

Kitove su opazili oko tri nautičke milje zapadno od uvale Malog Lošinja, te su utvrdili da se radi o dvije odrasle jedinke čija je veličina procijenjena na oko 17 i 18 metara. Kitovi izgledaju u dobroj formi.


Tokom gotovo dva sata promatranja, životinje su prosječnom brzinom od oko 3-4 čvora putovale prema jugu. Na površini su se pojavljivali svakih 10-15 minuta te su u prosjeku uz površinu bili svega minutu prije slijedećeg zarona.&nbsp; 
Tokom opažanja, istraživači su prikupili podatke o ponašanju, fotografije za fotoidentifikaciju te uzorke oljuštene kože za genetičku analizu, navodi se u priopćenju.

Veliki kit druga je po veličini životinja na Zemlji. Oceanski primjerci mogu biti dugi i do 27 metara, no njihova prosječna veličina u Sredozemnom moru nešto je manja, uglavnom oko 20 do 23 metra.

Životinje su uglavnom sivo-smeđe s gornje strane tijela, te svijetle do bijele po trbuhu i donjem dijelu tijela. Prema dostupnim podacima, veliki kitovi mogu doživjeti i preko 100 godina.Sredozemni veliki kitovi ugrožena su populacija, uglavnom zbog ljudske aktivnosti. Procjenjuje se da ih je trenutno svega nekoliko hiljada, a njihov broj opada.

Sudari s velikim plovilima su jedan od glavnih uzroka smrtnosti velikih kitova u Sredozemlju, a jedna od jedinki koje su promatrane pored Lošinja na tijelu ima ožiljke koji upućuju na sudar s većim plovilom, navodi Institut "Plavi svijet".

Iako Jadransko more nije područje u kojem se ta vrsta pojavljuje u većem broju, opažanja pojedinih jedinki bilježe se gotovo svake godine. Prikupljeni podaci ukazuju da se vrsta u Jadranu pojavljuje uglavnom krajem proljeća i ljeti, posebice u području Palagruže i Jabučke kotline.

Kitovi su u Hrvatskoj zakonom zaštićeni, a iz Instituta "Plavi svijet" poručuju da su kitovi miroljubivi i za ljude potpuno bezopasni u slučaju da im se ne približavaju, ne uznemiravaju ih i ne proganjaju.

S obzirom na to da su veliki kitovi ugrožena vrsta, Institut poziva građane da dojave svoja opažanja i, ako mogu, pošalju njihove fotografije i videosnimke jer će tako pomoći u prikupljanju podataka potrebnih za razumijevanje života kitova u Jadranskom moru. (Hina)

Bliži se kraj: Ovo su posljednje detaljne fotografije Saturna

U opasnosti budućnost najdugovječnije vrste drveta u SAD

Osobe koje dugo sjede dvostruko više izložene riziku od smrti

Ima li života poslije smrti? Slavni fizičar dao svoj odgovor na to pitanje

Fascinantno otkriće japanskih naučnika na najdubljem mjestu svijeta

U podmorju Mljeta otkriveno veliko nalazište amfora starih 2000 godina

Nevjerovatan prizor: Prvi put snimljeno proljeće na Marsu

Naučno otkriće u Grčkoj moglo bi promijeniti historiju ljudskog roda

Naučnici tvrde: Pitanje je dana kada ćemo na jednoj od ovih planeta naći život

U Njemačkoj proradio najveći laser na svijetu

Misterija u svemiru: Naučnici zbunjeni, ne znaju ko šalje signale udaljene tri milijarde svjetlosnih godina

Iz Kine stiže voz koji će razvijati brzinu od 4000 km/h

NASA se sprema za sljedeću misiju, prvu do sada ovakve vrste

Klimatske promjene donijet će razornije uragane od Harveyja

Naučnici na korak od neograničenog izvora energije

Blue World Institut: Dva velika kita viđena kod Lošinja

Nauka

Bliži se kraj: Ovo su posljednje detaljne fotografije Saturna

U opasnosti budućnost najdugovječnije vrste drveta u SAD

Osobe koje dugo sjede dvostruko više izložene riziku od smrti

Ima li života poslije smrti? Slavni fizičar dao svoj odgovor na to pitanje

Fascinantno otkriće japanskih naučnika na najdubljem mjestu svijeta

U podmorju Mljeta otkriveno veliko nalazište amfora starih 2000 godina

Nevjerovatan prizor: Prvi put snimljeno proljeće na Marsu

Naučno otkriće u Grčkoj moglo bi promijeniti historiju ljudskog roda

Naučnici tvrde: Pitanje je dana kada ćemo na jednoj od ovih planeta naći život

U Njemačkoj proradio najveći laser na svijetu

Misterija u svemiru: Naučnici zbunjeni, ne znaju ko šalje signale udaljene tri milijarde svjetlosnih godina

Iz Kine stiže voz koji će razvijati brzinu od 4000 km/h

NASA se sprema za sljedeću misiju, prvu do sada ovakve vrste

Klimatske promjene donijet će razornije uragane od Harveyja

Naučnici na korak od neograničenog izvora energije

Blue World Institut: Dva velika kita viđena kod Lošinja