Bosanskohercegovački atletičar Mesud Pezer nastavio je vladavinu Balkanom. On je prošle godine postao balkanski prvak, a sada je hicem od 20,22 metra odbranio zlatnu medalju na 24. dvoranskim balkanskim igrama, koje se ovih dana održavaju u Istanbulu.&nbsp;&nbsp; Pezer na ovaj način najavljuje podizanje forme nakon što je u 2018. godini napravio dosta dobrih rezultata. Pobjeda u Istanbulu naslanja se na postignuto u 2019. i samo se radi o potrebnom nastavku kontinuiteta u rezultatima. 
Optimizam da će napraviti još jedan iskorak u karijeri dodatno ulijevaju pobjede koje je u posljednji mjesec ostvario na mitinzima u Srbiji, Češkoj i Švedskoj.
Mesud Pezer rođen je 29. avgusta 1994. godine u Zenici. Član je Atletskog kluba Zenica i višestruki je prvak Bosne i Hercegovine. Bio je juniorski prvak svijeta 2013. na takmičenju održanom u Italiji, a prošle godine osvojio je peto mjesto na Svjetskom dvoranskom prvenstvu u Birmingemu, gdje je kuglu bacio 21,15 metara.

Bh. atletičar u Istanbulu odbranio titulu najboljeg u bacanju kugle

Nastavak vladavine Balkanom

U Splitu petorica kretena maltretirala, prebila, pobacala u more trojicu vatrepolista. Da ova priča i nema, a ima, nacionalni kontekst, opet bi zvučala grozno i zahtijevala bi najagresivniju akciju policije i sudstva, čitaj – države. Plenković reaguje izjavom: „Ovakve stvari ne bi smjele da se dešavaju, a pogotovo ne na Rivi u po bijela dana.“Ko biva, može da se dešava noću i u malim uličicama, ali nemojte, molim vas, po danu i na Rivi. Naravno, nije on to tako mislio, ali da mu je izjava preblaga i neproporcionalna situaciji, nemam sumnje.Ne volim kada se moram složiti s Vučićem Najveća zaprijećena kazna petorici kretena, po hrvatskom zakonodavstvu, je do osam godina. Naravno da zbog nanesenih manjih povreda i zbog ukradene trenirke ne bi trebalo da se leži osam godina, ali ova je petorka nanijela toliko štete hrvatskoj državi da će svaka manja kazna od maksimalne biti nedostojna.Hrvatska ima problem, to je očigledno, i sudstvo mora donositi kazne koje će biti za primjer. Ovu petorku treba tako rebnuti po ušima da nikada nikome ne padne na pamet ponoviti takvo djelo. Blijede izjave premijera sigurno neće ni za gram poboljšati situaciju. Na hrvatskom pravosuđu je da pokuša spasiti državu od vlastitih lidera koji su mislili da povremeno legaliziranje ustaškog pozdrava „Za dom spremni“ neće imati posljedica. Posljedice su se upravo desile na splitskoj Rivi.U drugu ruku, u januaru, Jahorinu i Bjelašnicu preplave hrvatski turisti sa skijaškim odijelima ukrašenim crvenom šahovnicom. Nije poznat slučaj da je neko zbog toga bio izdegenečen skijom po leđima. Ne volim kada se moram složiti s Vučićem, ali evo nekada moram, jer povodom slučaja u Splitu je izjavio: „Ja sam siguran, ili se bar nadam s velikom sigurnošću, da se to ne bi dogodilo u Beogradu.” Izjava stoji, ali ipak njen najtačniji dio je: „ili se bar nadam“.Bakiru ne bi zviždali u Banjoj Luci, je li, ŽeljkiceNe bih želio da u ovom tekstu ispadne kako srpski i bošnjački nacionalizam smatram manje opasnim od hrvatskog. Riječ je o tri identična nacionalizma koje je okotila ista šizofrena mater, a štaviše, s obzirom na to da je Srba najviše u regionu, srpski nacionalizam je i najopasniji. Nije lako biti većina, malo koji narodi na svijetu su to znali. Bošnjaci, recimo, to ne znaju u Bosni i Hercegovini, Hrvati u Hrvatskoj, a Srbi u regionu.Prošle sedmice na koševskom stadionu je otvoren EYOF, najveći sportski događaj trenutno u regionu. Otvorio ga je, kao što je i red, predsjednik Predsjedništva države. Al' eto, potrefilo se da to bude Dodik. Iskreno, održao je dobar,umjeren govor i dok mu je publika zviždala, osjetio sam snažnu nelagodu. Naljutile su me Sarajlije. O Vučiću mislim sve najgore, o Dodiku i više od toga, ali sam se u tom času potpuno složio s objavom Ozrena Kebe na Facebooku: “E da mi je neko rekao da ću navijati za Dodika, a protiv Sarajeva, rekao bih mu da laže ko Minhauzen. Ali eto, i to se desi...”.Međutim, to moje osjećanje nije bilo dugotrajnog karaktera. Pobrinula se za to Željka Cvijanović. Sutradan, na zornjak, je izjavila: „To je to Sarajevo, tijesno i skučeno, nesposobno da prihvati ispruženu ruku.” Kada god nacionalisti progovore, oni samo idu na to kako bi što više zavadili ove narode, kao da nismo naučno i praktično dokazali da smo već dovoljno zavađeni.Draga Željka, znam da si u stanju apstrahovati situaciju pa evo probaj da pratiš ovu moju maštariju: “Otvaranje EYOF-a je na stadionu Borca u Banjoj Luci. Manifestaciju otvara Bakir Izetbegović, čovjek koji se zalaže za ukidanje imena Republike Srpske.” Bakir ne bi dobio zvižduke, je li, Željkice? I ne zaboravimo jednu stvar, Dodiku je u tom govoru
&nbsp;pošlo za rukom ono što nikad nikome nije. U govoru koji traje 5 minuta i 40 sekundi uspio je da ni jednom ne pomene ime zemlje u kojoj se dešava manifestacija koju otvara. I u kojoj je on predsjednik. Uglavnom se vadio eufemizmom “ovaj ovdje prostor.” Aferim.Sport stvarno ne poznaje graniceŽeljka mi je pomogla da prepoznam jednu stvar u kojoj smo Ozren i ja pogriješili. Zvižduci jesu način izražavanja političkog stava. Svi bismo voljeli da ih nije bilo na otvaranju EYOF-a, ali, budimo realni, Dodik nije sportista biatlonac, nego političar. Poslali smo ružnu sliku u svijet, ali, šta ja znam, možda je i bolje nego zavijati priču u oblandu i folirati da je kod nas sve perfektno. Jer nije perfektno. Ni blizu.Ono što je bitno, najvažnije, krucijalno, srpska reprezentacija je dočekana aplauzom. Željka to, naravno, nije naglasila, bila bi to njena prva, hajde, eto, možda druga izjava kojom priziva pomirenje, a ne zavadu. Željka, aplauz koje je Sarajevo dalo srpskoj reprezentaciji upravo daje nadu da i pored tebe, Izetbegovića, Plenkovića, Dodika, Čovića i inih ima nade za ove ljude ovdje.Gatački fudbalski klub se zove Mladost. Jedan moj drug, pijanista, godinama unazad, dobio angažman da svira u hotelu u Gacku. Pitamo ga mi kako je bilo, on kaže: „Ma sve bilo OK. Samo mi nije jasno, skupilo se deset hrmpalija oko klavira, morao sam cijelu noć da im sviram Arsena Dedića „O mladosti, o mladosti moja.“&nbsp;&nbsp;Sport stvarno ne poznaje granice.

Ne bih želio da u ovom tekstu ispadne kako srpski i bošnjački nacionalizam smatram manje opasnim od hrvatskog

Ko je zviždao Dodiku i šta bi radili Bakiru

Za one koji se još cinički pitaju kako to da se i ovaj američki predsjednik više brine o Južnoj Americi, a ne o Balkanu i žešće o Venecueli, a manje o Bosni, iako smo više puta čuli kako je Bosna i Hercegovina na liniji odbrane globalnog američkog interesa – ne pomažu ni brojke ni opisi. Niti fakat da se u prvom slučaju radi o američkoj avliji, a u drugom o dalekoj periferiji.Prava je sreća što Bosna više nije prva na izokrenutoj top-listi svjetskih prioriteta, u kojoj se važnost računa po stradanju, a ne po ekonomskim i drugim pozitivnim životnim trendovima.Gladijatorska arenaUpravo ovih dana svjedočimo, doduše rijetkim, ali ipak pohvalama na račun predsjednika Donalda Trampa (Trump) – kako dobro hendluje situaciju oko Venecuele. U Bosancima znanoj tradiciji šef Bijele kuće upozorava vlastodršca Nikolasa Madura (Nicolas) kako su sve karte u igri.Ne šali se s ljudima Nikola, a posebno ne s Amerikom!Opet su aktuelna pitanja koji su američki interesi u tom dijelu svijeta, u kojem je geostrategijski vrlo prisutna Rusija, a Kina neupitno brani svoje investicije. Hoće li, dakle, Vašington vojno intervenirati šaljući “5.000 vojnika” u Kolumbiju u koju je iz susjedne Venecuele već izbjeglo milion ljudi?Bez obzira na naftu, na kojoj Venecuela pliva, što je, posebno prije postizanja američke (91 postotne) energetske neovisnosti (2016.), ruku na srce, bio miris kojem Amerikanci teško odolijevaju, Latinska Amerika ostaje poprište ideološkog sudara dva politička koncepta. Tu se sukobljavaju sve američke doktrine o ljudskim pravima i rigidni državni koncepti u kojima je “sigurnost važnija od slobode”.I dok su se Meksiko kao i većina južnih američkih susjeda već odomaćili u (relativnoj) demokratiji, nezaobilaznoj za istinsku stabilnost i ekonomski prosperitet, samo nekoliko dekada unazad to latinoameričko okruženje bilo je tvrđava diktature, uključujući i Pinočeovu u Čileu. Uz tvrdokornu Kubu, Venecuela danas predstavlja izvorište drugačijeg antiameričkog sentimenta i prijetnju da se taj virus proširi kao u Boliviji i Ekvadoru.Zato ne treba zanemariti da su dvije najveće južnoameričke zemlje, Brazil i Argentina, na strani demokratije i već su u Venecueli dale podršku čelniku pučke opozicije Huanu Guidadu (Juan).&nbsp;- Venecuelanski kolaps proizvodi sigurnosne, finansijske i šire ekonomske rizike koji, ako se ne zaustave odmah, mogu biti okidač za opake regionalne posljedice – analitički je konsenzus u Vašingtonu. A Karakas je samo na 2.200 kilometara od Majamija na Floridi.Petrolejska transverzalaVenecuela ima 31,5 miliona stanovnika, više nego cijeli zapadni Balkan, s više od 916.000 kvadratnih kilometara – teritorijalno je skoro kao četiri bivše Jugoslavije i veća nego sve države zajedno u bh. okruženju. Iako s neukrotivom hiperinflacijom, ova latinoamerička zemlja je po potencijalima još prva među zemljama OPEC-a (proizvođačima i distributerima nafte i plina), ispred Saudijske Arabije i Kanade.&nbsp;Gotovo da je degutantno sve to stavljati u neki bosanski, pa i balkanski kontekst. Ali, u eri interneta i Četvrte industrijske revolucije svijet nikad nije bio više povezan. Svi smo sad važni jedni drugima, kao nikad ranije. Još smo i konzumenti jedne iste – ponajviše petrolejske energije.Sjedinjene Američke Države iz Venecuele uvoze skoro 11 milijardi dolara (uglavnom nafte), a Vašington je, bez obzira na sankcije, još najznačajniji vanjskotrgovački partner Karakasa.Bez obzira koliko je drži pri srcu, reklo bi se da u tom kontekstu Bosna Americi i nije nešto “aman-zaman” – posebno. Razumljivo, ne može se ni uporediti, ali evo, SAD sa BiH ima simbolične ekonomske odnose. Najveća svjetska ekonomija, američka, godišnje ostvari više od 20 triliona dolara - iz Bosne je (prema podacima Stejt departmenta) 2017. godine uvezla svega 42 miliona dolara; najviše bosanske robe su uvozili novopečeni Amerikanci bosanskog porijekla (od somuna do turšije).Amerika je iste godine u Bosnu izvezla 336 miliona dolara. Prema istim izvorima, u BiH je do sada investiralo oko 50 američkih ili kompanija koje su povezane sa SAD. Premalo!Sprdanje s prioritetimaNa koncu, Vašington je s Venecuelom uspostavio diplomatske odnose 1835. godine, a s Republikom Bosnom i Hercegovinom, kao i s njenim susjedima, ne računajući Titovu i onu prijašnju južnoslavensku državu, te su relacije krenule u posljednjih 27 godina.&nbsp;Pitanje je mentalnog zdravlja shvatiti da veliki svjetski igrači ne igraju utakmicu samo na jugoistoku Evrope. I ne “najviše” u balkanskim prijestonicama, ma kako to plasirali egocentrični politički lideri, akademska zajednica i senzacionalistički mediji. Vašington i Moskva ne odmjeravaju snage samo ili prvenstveno u našoj areni.&nbsp;Sve me podsjeća na anegdotu koju mi je ispričao ambasador Amir Muharemi, bivši predstojnik (šef) kabineta hrvatskog predsjednika, kada je jednom, po povratku iz Vašingtona, Stjepan Mesić u Zagrebu objelodanio šta mu je “priznao” Bil Klinton (Bill Clinton):&nbsp;- E, moj Stipe, rekao je Mesić šeretski govoreći o američkom predsjedniku, “ja ti nijednu noć ne mogu zaspati dok ne pomislim šta će biti s Hrvatskom”! E vala sumnjam da i Tramp može oka sklopiti dok ne pomisli šta će biti s Bosnom. Od Sarajeva do Njujorka je 7.179 kilometara!

Prema istim izvorima, u BiH je do sada investiralo oko 50 američkih ili kompanija koje su povezane sa SAD

Od Sarajeva do Karakasa

Nastavnica u Osnovnoj školi „Đurđevik“ u Živinicama prije dva dana fizički je nasrnula na direktoricu svoje škole. Ko je tom prilikom koga napao i zašto, to je već posao istražnih organa, ali da se incident dogodio i da su u njemu učestvovali oni koji bi svojim ponašanjem trebali služiti za primjer djeci koju uče, to je, za sada, jedina istina.&nbsp;&nbsp;Prije nepuni mjesec, profesor u Gimnaziji „Ismet Mujezinović“ u Tuzli čekićem je isprebijao direktoricu i pedagogicu svoje škole. Obje su, kako je poznato, završile na Klinici za neurohirurgiju u Tuzli i još se oporavljaju, ne samo od povreda nego i od stresa koji su tom prilikom doživjele. 
I slučaj iz Tuzle i ovaj iz Živinica alarm su Vladi TK, nadležnom ministarstvu, Pedagoškom zavodu, ali i institucijama za provedbu zakona, da se konačno suoče s pitanjem ko to sve radi u našem obrazovnom sistemu. 
Mora se znati kako su pojedinci došli do ljekarskih uvjerenja o sposobnosti za rad u obrazovanju, što, naprimjer, Zakon o osnovnom i srednjem obrazovanju u TK izričito traži. Ko je i za koji novac potpisivao „mentalnu sposobnost“ onima koji, dok drže čas, telefonom upućuju najgore vulgarnosti svom sagovorniku, pred učenicima ogovaraju vlastite kolege, psuju… 
I one koji provode zakon i građane moralo bi interesirati kako su pojedini direktori škola prilikom prijema nastavnog kadra na posao, nogom šutali one s najboljim rezultatima na konkursu, a zapošljavali sinove i braću partijskih mecena, sa sumnjivim diplomama i još sumnjivijim mentalnim stanjem.
U obrazovanju u Tuzlanskom kantonu radili su i još rade mnogi časni i sposobni profesori i nastavnici koji, bez obzira na uvjete u kojima rade, čuvaju dostojanstvo i čast profesije kojom se bave. 
Upravo zbog obraza takvih, ali i budućnosti naše djece, nadležne institucije, ne samo u TK nego u cijeloj državi, pod hitno moraju naći modus kako iz škola udaljiti prosvjetni škart navučen voljom stranačkih moćnika, od kojih se za mnoge ne zna jesu li za zatvor, ludnicu ili za zbornicu.

Tuča nastavnica u Živinicama je poziv da saznamo ko se sve bavi obrazovanjem naše djece

Uklanjanje škarta

Ovacije i višeminutni aplauz odzvanjali su preksinoć Narodnim pozorištem u Sarajevu, u kojem je premijerno izvedena predstava „Kavkaski krug kredom“ u režiji Paola Mađelija (Magelli). 
Prema mnogima, ovo je jedna od najboljih predstava izvedenih posljednjih nekoliko godina u bh. prijestonici. Mađeli je vječno djelo Bertolta Brehta (Brecht) postavio na scenu u svom stilu i sa sjajnom glumačkom ekipom.
Pripreme su trajale više od dva i po mjeseca, a na premijeri se moglo primijetiti da magija koju su akteri zajedno s rediteljem priredili nije bila uzalud. Okrutna bajka, kako su pojedini kritičari nazvali ovaj komad, imala je svoj sretan kraj, a osim sjajnog Mađelija, brojne pohvale dobio je i ansambl Narodnog pozorišta. 
Režija velikog Paola publiku je ostavila bez daha, a „Kavkaski krug kredom“ još je jedan dokaz da s pravom spada u sami vrh evropskih teatarskih redatelja. 
Paolo Mađeli rođen je 3. marta 1947. u Pratu, Italija. Poznat je po nizu zapaženih predstava, uključujući mnoge koje je postavio na području bivše Jugoslavije, a do sada je režirao u više od 20 zemalja svijeta.

Predstava „Kavkaski krug kredom“ preksinoć premijerno izvedena u NPS-u

Magija velikog majstora

Vijest da je u Ministarstvo sigurnosti BiH stigao američki nalog za preuzimanje i sudsko procesuiranje bosanskohercegovačkih državljana - zarobljenih pripadnika zloglasnog ISIL-a u Siriji - ovdašnje zvaničnike nije naročito uznemirila. Umjesto konkretne akcije, naši su se stranački lideri, premijeri, ministri i direktori raznih agencija za provođenje zakona zabavili oko slaganja budućih stranačkih koalicija. Uostalom, ko šiša teroriste dok se vlast dijeli!
Iako nije želio govoriti o imenima, Dragan Mektić ipak će priznati kako se na najvišem diplomatskom nivou vode dinamični pregovori oko izručenja dvojice bh. isilovaca. S druge strane, obavještajni podaci kazuju da u redovima džihadista na Bliskom istoku trenutno ratuje stotinjak Bosanaca i Hercegovaca. A bilo ih je, kažu, dvostruko više. 
Sedamdesetak je ostavilo svoje kosti famoznoj Islamskoj državi, a vjeruje se da najmanje pedeset ratnika-povratnika bez adekvatnog sigurnosnog nadzora živi i djeluje u BiH. Ništa za to, jer kada stvari krenu loše, očekujte da se ovdje digne (institucionalna) kuka i motika za saniranje tragičnih posljedica.
U proteklim godinama džihadisti su (pre)često izvodili brutalne terorističke akcije u BiH. Posljednji slučaj jeste višestruki ubica Edin Gačić, fanatični vjerski radikal i uvježbani slobodni strijelac. Sjetimo se Muamera Topalovića, teroriste odgovornog za zločin nad obitelji Anđelić kod Konjica. Potom Harisa Čauševića Oksa, izvršioca bombaškog napada gdje je život izgubio bugojanski policajac. Pa onda Enes Omeragić, koji će u Rajlovcu kod Sarajeva na pravdi Boga hladnokrvno likvidirati dvojicu pripadnika Oružanih snaga naše zemlje. Da ne zaboravimo ni Mevlida Jašarevića, teroristu sa kalašnjikovom ispred Američke ambasade...
Već naslućujem da će dežurni moralisti prigovoriti kako je ova „Minuta“ tendenciozna, nebudiprimijenjeno, čak i islamofobična. Međutim, sve te neodgovorne budale što negiraju upozorenja da u Bosni i Hercegovini postoje „spavači“ potpuno odlučni za teške belaje, neka dobro upamte imena navedenih terorista. I barem dokoličarski „proguglaju“ stravične zločine koje su počinili. To bi bilo to!

Ko šiša teroriste dok se vlast dijeli!

Povratak džihadista

Film "Bog postoji, zove se Petrunija" bh. scenaristice&nbsp;Elme Tataragić&nbsp;u utrci je za glavnu nagradu Zlatni medvjed&nbsp;na 69. izdanju Filmskog festivala u Berlinu, dok je Tataragić kandidatkinja za Srebrenog medvjeda za najbolji scenarij.&nbsp; &nbsp; No, to nije sve. Njen film „Šavovi“ također je premijerno prikazan u okviru prestižnog Berlinalea.
"Bog postoji, zove se Petrunija" nastao je u koprodukciji Makedonije, Belgije, Francuske, Hrvatske i Slovenije, a u potpunosti je sniman na lokacijama u Makedoniji prošle godine.
Oba filma, kako nam je kazala Tataragić, dobila su itekako dobre kritike publike. Uspjeh Elme Tataragić također je uspjeh i bh. kinematografije te u svakom slučaju vjetar u leđa za daljnji rast.
Elma Tataragić rođena je 1976. u Sarajevu. Diplomirala je dramaturgiju na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu 2001., magistrirala 2010. na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, a doktorsku disertaciju "Žanrovske i stilske karakteristike adaptacije književnog predloška za igrani film" odbranila na istom fakultetu 2014. godine. Na Sarajevo Film Festivalu angažirana je od samog početka, gdje sada radi kao selektorica glavnih takmičarskih programa.

Predstavila se filmovima "Bog postoji, zove se Petrunija" i „Šavovi“

Tataragić: Konkurent za prestižnu nagradu

Bosanska scenaristica na Berlinaleu

Na Dan zaljubljenih završava se višemjesečna farsa oko konstituiranja Doma naroda FBiH. Barem tako najavljuju zvanični organi Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine.&nbsp;Iako je kod nas nezahvalno bilo šta prognozirati, izgleda da su cikovci postigli konsenzus oko zakonske obaveze koju su - ako je neko slučajno zaboravio - morali ispuniti još prošle godine. 
Uglavnom, iz četrnaest političkih stranaka za Dom je spremno pedeset i pet delegata. Hrvati, Bošnjaci i Ostali nastupaju u kompletnim sastavima, dok će stvari sa federalnim Srbima tradicionalno ići malo teže.&nbsp;Trenutno ih, naime, fali troje, pa će se u hodu skontati koga i kako privesti za popunjavanje Kluba do čarobnog broja sedamnaest. S obzirom na prethodna, prilično sumanuta rješenja CIK-a, ništa nas ni ovog puta ne smije iznenaditi. 
Hrvatska demokratska zajednica apsolutni je pobjednik posrednih parlamentarnih izbora, a bez saglasnosti deputata Dragana Čovića apsolutno ništa neće biti moguće dogovoriti i usvojiti.&nbsp;Stoga se i svaki potencijalni pripadnik vladajuće koalicije definitivno mora pomiriti s tom poražavajućom činjenicom. Bolje je to uraditi odmah, jer već sutra biće kasno za kajanje!
Nakon što je Bh. blok odbio pozive Stranke demokratske akcije za pristupanje probošnjačkoj koaliciji, Bakir Izetbegović je u huji ljevičarima poručio „nek' se ne čude ako mi neke stvari prihvatimo koje im se neće svidjeti“. Na šta je konkretno mislio, saznat ćemo uskoro, pošto Čović zvanično ispostavi fakturu za hrvatske pozicije u budućoj vlasti. Nema sumnje, uzet će i sat i lanac.
Ne bih zato bio u koži avanturistima koji na državnom i federalnom nivou odluče potklocati klimavi SDAHDZSNSD tronožac. Pogotovo jer su se izetbegovićevci već potrudili da Čoviću, bilesi i Miloradu Dodiku, unaprijed osiguraju potpunu dominaciju u raspoloživim domovima naroda. Patriotskom podrškom delegatskim rješenjima mostarsko-laktaškog dueta, iz SDA su još jednom dokazali kako jedno rade, drugo misle, treće govore. Do podne i popodne.

Jedno rade, drugo misle, treće govore...

Dom zaljubljenih

Fudbalera Ajntrahta iz Frankfurta Luku Jovića Real iz Madrida želi oteti Barceloni, koja je s njim potpisala predugovor. Ovaj Bosanac najugodnije je iznenađenje ove sezone u Bundesligi.&nbsp;&nbsp;Već je uspio zasjeniti saigrača iz napada i hrvatskog reprezentativca Antu Rebića, jer je postigao 14 golova u njemačkom prvenstvu, tako da je najzaslužniji što se Ajntraht bori za plasman u Ligu prvaka.
Također, Jović odlično igra i u Evropskoj ligi, u kojoj je dodao još pet golova, a njegov klub zabilježio je šest čistih pobjeda u opasnoj grupi s Laciom, Apolonom i Marsejom.
Napadač kluba iz Frankfurta je zbog svoje mladosti i talenta tražen, a „Frankfurter Allgemeine“ tvrdi da je već potpisao predugovor s Barcelonom te da se naljeto seli na Kamp Nou. No, „Bild“ je jučer otkrio da se u cijelu priču uključio Real Madrid, koji je klubu iz Frankfurta ponudio 45 miliona eura i tako ga pokušava preoteti ljutitom rivalu.
Luka Jović rođen je 23. decembra 1997. godine u Bijeljini, ali je izabrao srbijansko sportsko državljanstvo. Već kao osmogodišnjak trenirao je u Crvenoj zvezdi, za čiji je prvi tim debitirao u 17. godini. Kasnije ga je lopta odvela u portugalsku Benfiku, a od 2017. brani boje kluba iz Frankfurta.&nbsp;

Klub iz Madrida ponudio 45 miliona eura Ajntrahtu i tako Jovića pokušava preoteti ljutitom rivalu

Jović: Potpisao predugovor s Barcelonom, ali...

Real hoće da otme Bosanca

Čim je demokratski izabralo za predsjednicu Republike Hrvatske, Kolinda Grabar-Kitarović pred tv kamerama će slavodobitno izbaciti bistu Josipa Broza s Pantovčaka.&nbsp;&nbsp;„Tito je komunistički diktator. Kao domoljub smatram da mu nije mjesto u uredu predsjednice, uz našu trobojnicu i šahovnicu.“ I tako je antifašizam neslavno protjeran iz hrvatske vlasti. Ne ponovilo se!
Potom će političku scenu u susjednoj zemlji okupirati zapušteni desničari, šatoraši, lovci na orjunaše, generalski zborovi, presuđeni ratni zločinci, poklonici ustaškog pokreta i publika Marka Perkovića Thompsona. 
I dok raspojasani lokalni polusvijet vlastitu domovinu pretvara u sumornu nasljednicu NDH, iz Evropske unije stižu dramatična upozorenja o eskalaciji fašizma i srednjovjekovne ksenofobije u Lijepoj našoj. I taman kad su nasred splitske rive crnokošuljaški Kolindini glasači zalutale beogradske vaterpoliste mirno i dostojanstveno pobacali u februarsko more, oglasio se predsjednik Evropskog parlamenta Antonio Tajani: „Živio Trst, živjela talijanska Istra, živjela talijanska Dalmacija. Talijanski narod su ubijali oni koji su na uniformi nosili crvenu petokraku, ubijeni su jer nisu ispustili našu trobojnicu. Kao talijanski domoljub smatram da je Tito komunistički diktator!“ 
Prilično hrabro za razboritog Talijana. I u bobu jednako skandaloznim stavovima hrvatske predsjednice glede Titovog naslijeđa. To je valjda konkretan pokazatelj da svi regionalni redikuli imaju istu dijagnozu - hronični antititoizam. 

Privatni idol hrvatskih političkih šovinista iz oba balkanska HDZ-a, zove se Ante prezime mu znate, trećinu je današnje teritorije Hrvatske (uime uspostavljanja kvislinške tvorevine te užasavajućeg genocida od Jasenovca do Gradiške Stare) prije sedamdeset i osam godina velikodušno poklonio Musolinijevim falangistima.&nbsp;&nbsp;
Stoga nije moralno utemeljeno da aktuelni sljedbenici ustaškog pokreta galame i prave dreku jer je tamo neki desničarski žabar podsjetio na historijsku činjenicu prema kojoj su Istru, Kvarner i Dalmaciju od fašističkog jarma oslobodili Titovi partizani. Prioritetnije je, jelte, u prvom danu predsjedničkog mandata ukloniti Maršala sa pijedestala. Što bi rekli antifašisti: Trst je naš! A srednji prst je vaš.

Svi regionalni redikuli imaju istu dijagnozu - hronični antititoizam

Trst je naš!

Jedna od najvećih zvijezda na dodjeli nagrada Gremi, koja je ovog vikenda održana u Njujorku, bila je reperica Kardi Bi (Cardi B). Ušla je u historiju kao prva žena koja je dobila Gremi za najbolji solo rep album "Invasion of Privacy“.&nbsp;Ona je na prestižnoj dodjeli muzičkih priznanja vladala prvenstveno stilskim odabirom. Pojavila se u&nbsp;„haute couture“ toaleti „Thierry Mugler“ iz 1995. godine. Avangardna haljina bila je apsolutni hit, a reperica je dobila pohvale i za nastup. 
Za ovu muzičku zvijezdu pohvalno je što često priča o važnosti feminizma, zbog čega je cijenjena u Holivudu.
Objasnila je da je biti feministkinja veoma prosto, da se to radi zato da bi žena mogla raditi sve isto što i muškarac. "Mogu dobiti ono što želim, mogu zaraditi kintu. Imamo istu slobodu. Dospjela sam na vrhove top-lista. Ja sam žena i uspjela sam u tome", poručila je Kardi Bi.
Belkalis Marlenis Almanzar (Belcalis), pod umjetničkim imenom Kardi Bi, rođena je 11. oktobra 1992. godine u Njujorku.

Prva žena koja je dobila Gremi za najbolji solo rep album

Reperica za historiju

22. juni 2004. godine. Predsjednik Republike Srpske obraća se bosanskohercegovačkoj i svjetskoj javnosti povodom izvještaja Komisije Vlade RS-a o julskim događajima u Srebrenici '95. Nakon mapiranja genocida nad bošnjačkim narodom, Dragan Čavić zaključuje: „Sve ovo prethodno što sam citirao djelić je izvještaja sačinjenog na četrdeset i jednoj stranici sa više hiljada raznih priloga. 
Nakon svega ovoga, najprije kao čovjek i Srbin, pa onda kao otac, brat i sin, a tek onda kao predsjednik RS, moram reći da je ovih devet dana jula srebreničke tragedije crna stranica istorije srpskog naroda. Učesnici ovog zločina ne mogu se opravdati nikome i ni sa čim. Onaj ko je činio ovakav zločin, i pri tome se možda pozivao na narod kome pripada po imenu i prezimenu, činio je zločin i prema vlastitom narodu. Onaj koji se možda pozvao na Boga čineći zločin, očekujući od Svevišnjeg blagoslov, činio je zločin protiv Boga u koga vjeruje.“
Deceniju i po kasnije, režim Milorada Dodika poništava prethodni izvještaj Vlade RS-a, da bi svečano formirali šovinistički agitprop SNSD-a za brutalno falsificiranje historije. U naručenom izvještaju naručeni će „(ko)misionari“ izvršiti zadatak negiranja činjenica o genocidu dokazanom u desetinama pravosnažnih presuda međunarodnih i domaćih institucija, od haških tribunala, do sudova u BiH.&nbsp;
Dodiku istina ne odgovara! Naprotiv, otežavajuća je okolnost u njegovom svakodnevnom hrakanju na državu gdje je, eto, dogurao i do predsjedavajućeg Predsjedništva. Sve relevantne, civilizirane adrese kolektivno osuđuju najnoviji pokušaj relativizacije najužasnijeg zločina u Evropi poslije Drugog svjetskog rata. Uzalud, jer Dodik, po običaju, ne prestaje vrijeđati i umobolno srljati.&nbsp;
Uz srebreničke, komisijski će poniziti i jedanaest hiljada nevinih žrtava Sarajeva pod opsadom. Iživljavanje nad mrtvim i nepoštivanje tuđih suza, međutim, nikad nikom nisu izdobrili. To bi morali (sa)znati Dodik i njegovi režimski kerovi dok ovih dana zloslutno laju najavljujući (po)četnički povijesni revizionizam.

Komisijski će poniziti i jedanaest hiljada nevinih žrtava Sarajeva pod opsadom

Milorad D. za početnike!

Edin Višća igra ponajbolju sezonu u karijeri. Nogometni reprezentativac Bosne i Hercegovine blista u redovima Bašakšehira, za koji je u 25 nastupa u svim takmičenjima postigao devet golova i upisao 11 asistencija.&nbsp;Od toga je većinu ostvario u šampionatu Turske, kao jedan od glavnih igrača ekipe iz Istanbula koja se nakon 21 kola nalazi na prvom mjestu, s odličnim šansama da osvoji titulu prvaka, prvu u klupskoj historiji.
Tako se naš "zmaj" našao među kandidatima za najboljeg fudbalera Turske u prošloj godini, u krugu uglednih imena kao što su Džengiz Under (Cengiz), Bafetimbi Gomis, Fernando Muslera, Rikardo Kvarešma (Ricardo Quaresma)...

Višća je rođen 17. februara 1990. godine u Olovu. Karijeru je počeo u Budućnosti iz Banovića prije prelaska u sarajevski Željezničar. Još od 2011. član je Bašakšehira. U dresu BiH, sjajni krilni napadač u 42 nastupa postigao je osam pogodaka.&nbsp; 
Ž8 = E. J.

Odlični napadač u krugu kandidata za fudbalera godine u Turskoj

Višća: Sve bliže tituli s Bašakšehirom

Naš "zmaj" u eliti

Brutalna medijsko-artiljerijska priprema ipak nije primorala delegate Glavnog odbora SDP-a na bezuvjetnu kapitulaciju. Džaba su, dakle, krečili Željko Komšić, Bakir Izetbegović i Zlatko Lagumdžija.&nbsp;&nbsp; Neselektivnim granatiranjem, ali i zahvaljujući nedopustivom oklijevanju aktuelnog partijskog rukovodstva da adekvatno spriječi koordinirane napade, socijaldemokratija jeste ozbiljno oštećena. Žrtve, međutim, neće biti uzaludne. Jer domaći izdajnici konačno su provirili ispod SDA šinjela, odakle mjesecima planiraju petokolonašku zavjeru protiv stranke kojom su dvije decenije nekontrolirano komandovali.
Danima uoči sjednice partijskog politbiroa, grupa je političkih taldžija i intereždžija, poznatija pod ubistvenim kodnim nazivom „KIL“ (Komšić, Izetbegović, Lagumdžija), obilazila ovdašnje medije da u naručenim kvazipatriotskim ispovijestima agituje za - nesumnjivo pogubnu - koaliciju SDP-a sa SDA. 
Propagandne parole iz poznatog domoljubnog repertoara ukrašene su uobičajenim demagoškim frazetinama i navodno teškom sekiracijom za opstanak zemlje. U skladu sa moralnim horizontalama istaknutih članova tog društvanceta, „KIL“ je, srećom, prop'o k'o žeton! 
Tokom predizborne kampanje prosipane su ublehe kako od Komšićevog treće (razredno)g uhljebljenja u Predsjedništvu BiH zavisi budućnost ove države. A pošto je hairli izabran, država je, poručuje „KIL“, ponovo dospjela u opasnost. I zato valjda nema druge opcije nego zbunjeni i ošamućeni SDP definitivno isporučiti Izetbegoviću u zagrljaj. Gdje, inače, lider DF-a, kao i bivši partijski (ko)mesar, vidljivo parazitiraju. 
Dakle, izgubljena je bitka, ali ne i rat. Slijedi nastavak „istrage poturica“, jer zacrtani cilj nije ostvaren, a to je vraćanje SDP-a na fabričke postavke. U doba kad su Komšić i Lagumdžija za kafanskim stolom zajednički donosili najvažnije partijske odluke. Ujedinjeni pod zastavom SDA, upravo pripremaju novi politički p(re)okret. Čuće se. Živi bili, pa vidjeli...

Grupa političkih taldžija i intereždžija, poznatija pod ubistvenim kodnim nazivom „KIL“

Komšo, Izetbeg i Lagum

Makedonski premijer Zoran Zaev primjer je lidera kakav je potreban svim zemljama u bivšoj Jugoslaviji.&nbsp;&nbsp; Zaev je veliki borac s jasnom političkom agendom. Njegovi ključni ciljevi su pomirenje naroda u regionu, promocija međunacionalne i međudržavne saradnje, te napredak u procesu euroatlantskih integracija. 
Zaev je uspio dovesti svoju državu pred vrata NATO-a nakon dugogodišnjeg zastoja u integracijama, uspješno se obračunavši sa štetnim ruskim utjecajem. 
Zaev je, također, uspješno promovirao saradnju s Albancima, koji čine veliki postotak stanovništva u Makedoniji, ali i Grčkom, koja je važan susjed i ključni partner na putu ka NATO-u. Zaev je prijatelj i BiH, što je pokazao i učešćem na otvaranju EYOF-a u Sarajevu. 
Zaev je rođen 8. oktobra 1974. godine u Strumici, a na mjestu premijera je od 31. maja 2017. Prije toga je bio poslanik u Skupštini. Na čelu je stranke lijevog centra Socijaldemokratske unije Makedonije.

Doveo je zemlju pred vrata NATO-a i obračunao se sa štetnim ruskim utjecajem

Primjer za region

Sarajevo ponovo trese olimpijska groznica. Prema nekim ocjenama, Evropski olimpijski festival mladih (EYOF 2019) najveći je sportski događaj od Zimskih olimpijskih igara 1984. godine, kada je glavni grad Bosne i Hercegovine bio centar svijeta.&nbsp; 
Došli su nam predstavnici pedesetak država s približno 1.000 sportista, borilišta su dotjerana, prateće službe maksimalno pripremljene... Svima su puna usta mladih, sporta, razvoja, svega što bismo voljeli da čujemo. Sve izgleda kao lijepo upakovana priča o gradu i državi koji vraćaju olimpijski sjaj.

Nažalost, idilu remeti detalj koji budi sumnju, a to je odnos države prema svojim sportskim velikanima, sportistima koji su nam u prošlosti donosili velike uspjehe, učinili da svijet na bolji i ljepši način upozna Bosnu i Hercegovinu, njene potencijale i vrijednosti.

Zar ne zvuči tragično da, što se tiče institucija BiH, ne postoji jedna Razija Mujanović te još niz osvajača medalja na olimpijskim i drugim velikim takmičenjima.

Njihov je grijeh što su nastanjeni u Federaciji BiH, gdje bi se trebalo riješiti pitanje novčanih naknada za sportske uspjehe. Prethodno su, što je samo po sebi sramotno, državne institucije od njih oprale ruke i ostavile na (ne)milost entitetima. Nepravda je donekle ispravljena u Republici Srpskoj, gdje su sportske penzije dobili Anto Josipović, Milorad Karalić, Slađana Golić...

No, po tom osnovu, u većem bh. entitetu zaslužnih sportista nema, kao da, recimo, košarkašice Razija Mujanović, Vesna Bajkuša i Mara Lakić nisu bile saigračice Slađane Golić u reprezentaciji bivše Jugoslavije koja je 1988. osvojila olimpijsko srebro! 

I tu su naši vlastodršci uspjeli da nas podijele i pošalju poruku na šta mogu računati budući bh. sportski asovi od kojih će neki možda zablistati već ovih dana na EYOF-u...

Nastavak vladavine Balkanom

Ko je zviždao Dodiku i šta bi radili Bakiru

Od Sarajeva do Karakasa

Uklanjanje škarta

Magija velikog majstora

Povratak džihadista

Bosanska scenaristica na Berlinaleu

Dom zaljubljenih

Real hoće da otme Bosanca

Trst je naš!

Reperica za historiju

Milorad D. za početnike!

Naš "zmaj" u eliti

Komšo, Izetbeg i Lagum

Primjer za region

Zapostavljeni velikani

Kolumne

Nastavak vladavine Balkanom

Ko je zviždao Dodiku i šta bi radili Bakiru

Od Sarajeva do Karakasa

Uklanjanje škarta

Magija velikog majstora

Povratak džihadista

Bosanska scenaristica na Berlinaleu

Dom zaljubljenih

Real hoće da otme Bosanca

Trst je naš!

Reperica za historiju

Milorad D. za početnike!

Naš "zmaj" u eliti

Komšo, Izetbeg i Lagum

Primjer za region

Zapostavljeni velikani