Kada smo već svi vidjeli žensku odbojkašku reprezentaciju Bosne i Hercegovine na Evropskom prvenstvu, uslijedio je preokret Rumunki i težak poraz našeg tima.&nbsp; Predvođena Dajanom Bošković, naša ekipa u fantastičnoj atmosferi u Lukavcu imala je vodstvo od 2:1 u setovima i 11:10 u četvrtom setu. Imale su naše odbojkašice plasman na Euro u svojim rukama, ali on im je izmakao.
Mnoge je iznenadio ovakav, sjajan nastup naših odbojkašica u kvalifikacijama, a među kojima se svojim nastupima istakla Bošković. Dajana je starija sestra Tijane Bošković, trenutno najbolje odbojkašice svijeta, najkorisnije igračice reprezentacije Srbije, koja je prošle godine postala svjetski šampion. 
Sestre su očito rođene za odbojku, najbolje su igračice dvije reprezentacije, a za sada više uspjeha ima Tijana, iako je Dajana sa svojim saigračicama pružila sve što je mogla da odvede BiH na Evropsko prvenstvo. 
Dajani su 24 godine i pred njom je još mnogo pobjeda. Iz ovog ishoda kvalifikacija izabranice selektora Gorana Nešića trebaju izvući pouke i plasirati se na naredno veliko takmičenje.
Dajana Bošković rođena je 11. aprila 1994. godine u Bileći. Nastupa za turski klub Sarijer Beledijespor.

Imale su naše odbojkašice plasman na Euro u svojim rukama, ali on im je izmakao

Liderka „Zmajica“

Navršilo se dvadeset i šest godina od ubistva Hakije Turajlića. Šef ratne bosanskohercegovačke Vlade zaustavljen je u bijelom transporteru Ujedinjenih naroda na okupiranoj teritoriji u Kasindolskoj ulici. Tu će nekažnjeni zlikovac pred francuskim vojnicima kobnim rafalom prekinuti život nedužnom čovjeku. Počinjenom zvjerstvu aplaudiralo se na sjednici Skupštine RS-a 8. januara 1993. 
Zločinac Ratko Mladić referiše: „U vozilu UNPROFOR-a, u kojem je bio pukovnik Sartre, Francuz, bio je i potpredsjednik te krnje vlade BiH. Naši su to vozilo zaustavili i pretresli, jedan od naših vojnika je sa šest metaka ubio Turajlića.“ Poslije će francuski pukovnik (odgovoran za Turajlićevo izručenje četničkim dželatima) izjaviti kako se ne sjeća događaja iz Kasindolske, da je zaboravio lice ubice... Rekli bismo - klasično unproforski! 
Uglavnom, prošao je frtalj stoljeća a da niko nije odgovarao za ubistvo hrabrog i čestitog čovjeka. Turajlić je, svjedoče njegovi prijatelji, predstavljao energoinvestovca u najpozitivnijem smislu! Ratni član Predsjedništva RBiH Stjepan Kljuić za brutalni zločin javno optužuje i „domaće izdajnike“. „Tražio je da sva sredstva koja je BiH dobijala, bilo donacijama, bilo povratkom dugova naših preduzeća, dolaze na račun Vlade i da ih Vlada onda distribuira. Tu je došlo do nesporazuma. Nikad se neće provesti istraga tko je kriv, jer tog dana Turajlić nije trebao ići na sastanak.“ 
Već neko vrijeme ovim se zločinom (ne) bavi Tužiteljstvo BiH. „Tužiteljstvo je jad i čemer. Jedini odgovor koji imaju je da nemaju novih saznanja. Svi su to prepustili zaboravu“, zaključuje unesrećeni brat Alija Turajlić. Poražavajuća je činjenica da za sve ove godine državne institucije i politički gulanferi što se šatro zaklinju u bh. patriotizam apsolutno ništa nisu poduzeli u cilju rasvjetljavanja ubistva. 
Ta nesporna činjenica dodatno potvrđuje Kljuićeve navode o direktnoj umiješanosti i odgovornosti sarajevskih domaćih izdajnika u očigledno isplaniranom zločinu. Jer, nažalost, Hakija Turajlić žrtva je dvostruke urote! U društvu gdje rat i ratne donacije određuju ljudske sudbine...

Nažalost, Hakija Turajlić žrtva je dvostruke urote

U zemlji nerasvijetljenih zločina...

Tridesetšestogodišnji Zeničanin Dario Mihajlović gradonačelnik je Ulricehamna, grada koji danas naziva svojim domom. 
Dario je kao jedanaestogodišnji dječak napustio Zenicu s porodicom 1993. godine i otišao u Švedsku. Prihvatiti novi život nije bilo lako, ali je Dario brzo savladao jezik i nastavio školovanje.&nbsp;&nbsp;Kao srednjoškolac sanjao je da će naći posao na polju elektronike. Ali, nije stao tu. Završio je fakultet za nastavnika i predavao engleski, matematiku, švedski, historiju, religiju i društvene studije do šestog razreda. 
Mihajlović je shvatio da sredinu u kojoj živi može promijeniti samo aktivnim djelovanjem. Zato je u februaru prošle godine uplovio u političke vode, koje su ga i dovele do njegove današnje političke pozicije. 
Dario je suprug i otac dvoje djece, sina (8) i kćerke (6), s kojima je dolazio u Zenicu, a kaže da će se nekad u budućnosti možda vratiti u rodni grad.

Da bi promijenio svijet, moraš i djelovati

Mihajlović: U politici skoro godinu dana

Od izbjeglice do gradonačelnika

Gradonačelnik Banje Luke zatvorio je sve kafane zbog obilježavanja neustavnog republičkosrpskog praznika poznatijeg kao „9. januar“. Dvadeset i sedma godišnjica oružane pobune političkih vampira - čija je supstanca neporecivo historijski skončala u statusu presuđenih ratnih zlikovaca - ponovo će banjalučke ulice pretvoriti u šovinističko poprište za veličanje agresije, zločina i mržnje.&nbsp; Igor Radojičić, naprimjer, nije toliko glup da ne zna kako ničeg časnog nema u takozvanom prazniku, ali opet će se - zlu ne trebalo - montirati u svečanoj loži tokom održavanja militantne parade okićene trobojkama i Miloradom Dodikom. 
Na nedavnom druženju regionalnih srpskih lidera kod Aleksandra Vučića glasno se maštalo o brisanju granica između Srbije i crnogorskog sjevera, preko istočne Bosne, pa dole južnije oko nezavisnog Kosova. Film se, dakle, premotao decenijama unazad. „Granice su na stolu, ali izgleda da za Kosovo može, a za RS ne može“, izjavila je tim povodom Vučićeva privatna premijerka.
Ana Brnabić je „dodala i to da se strankinje praskaju pravo“, referirajući se na klasik „Zabranjenog pušenja“ te iskazujući vlastito nezadovoljstvo zbog, kako smatra, „dvostrukih aršina međunarodne zajednice po pitanju nepovredivosti suvereniteta nezavisnih država“. 
Uglavnom, razišli su se, a ništa konkretno nisu dogovorili. Osim da će se sljedeći put sastati kod Dodika. I evo, kako rekosmo, svanuo je taj neradni dan kada Radojičić tradicionalno proglasi fajront u banjalučkim kafanama. K'o naručen za antibosanskohercegovačka djelovanja i nesankcionirane protivustavne aktivnosti. Trenutak (veliko)srbovanja i podvođenja masovnih zvjerstava pod patriotizam. Za režirano veličanja ubica i zapišavanje etnički očišćenih teritorija...
Šta pukne u (ne)ljudima da se naslađuju tuđoj nesreći? Kako je moguće slaviti i pjevati zbog Nove Kasabe, Orahovca, Petkovca, Pilice, Kravice, Tomašice, Branjeva, Keraterma, Manjače, Omarske, Trnopolja, Batkovića, Luke, Kule, Miljevine...
Slavljenička bagra beznadežno je ograisala! Nema drugog objašnjenja.

Šta pukne u (ne)ljudima da se naslađuju tuđoj nesreći?

Ne volim (deveti) januar!

Legendarni muzičar Fredi Merkuri (Freddie Mercury) oživio je barem na tren. To je pošlo za rukom sjajnom Ramiju Maleku, koji je utjelovio pjevača grupe „Queen“ u filmu „Bohemian Rhapsody“.&nbsp;&nbsp; Fredijevi poštovaoci itekako imaju razloga biti zadovoljni načinom na koji je Malek odradio posao za koji su stigle i zasluge. Trud se isplatio, jer Malek je za tu ulogu nagrađen Zlatnim globusom za najboljeg glumca, a sam film o grupi "Queen" odnio je zlatni kipić u kategoriji za najbolji film - dramu. 
U dijelu filma koji prikazuje koncert „Live Aid“ iz 1985., Malek je bez greške odglumio svaki Fredijev pokret u jednom od najboljih nastupa u historiji rok muzike. Da bi došao do tog savršenstva, Malek je prije početka snimanja filma pogledao snimak koncerta više od 15.000 puta. Stoga, Zlatni globus zasluženo je otišao u ruke baš njemu.
Rami Malek rođen je 12. maja 1981. u Los Anđelesu.

Utjelovio legendarnog pjevača grupe „Queen“ u filmu „Bohemian Rhapsody“ i osvojio Zlatni globus za najboljeg glumca

Oživio Fredija i dobio zlatni kipić

Jezivo predbožićno orgijanje četnika po Srebrenici političari iz Republike Srpske dosljedno su prešutjeli. Jer neosuđivanje fašizma jeste odobravanje! Nažalost, dvadeset i kusur godina nakon genocida, preživjelim podrinjskim Bošnjacima dušmani ponovo prijete- rafalaju iz oružja, najavljuju nova zvjerstva, uz harmoniku salutiraju krvolocima. Umjesto vjerskog blagdana, proslavljaju zločine. Dabogda im prisjelo!&nbsp;&nbsp; Uoči formiranja preksinoćnjeg konvoja za demonstraciju mržnje, u paradi varvarstva i mortus pijanstva (koji će delirijumski eskalirati pred vratima aktuelnog srebreničkog vojvode Mladena Grujičića) četnička će bratija nadomak Memorijalnog centra u Potočarima istresti svinjski otpad. Navodnom istragom ustanovljeno je da se radi o ostacima divlje svinje, pa je stoga i tamošnja policija brže-bolje saopštila kako u dotičnoj provokaciji nema elemenata krivičnog djela. 
K'o biva, da su crijeva, iznutrice i ostale nečistoće pripadale domaćoj svinji, oderanoj povodom praznično-koljačke euforije, inspektori bi profesionalno zasukali rukave radi pronalaska kriv(a)ca. Ovako, odgovornost za „čišćenje i asanaciju terena“ prebacuju u nadležnost lokalne komunalne službe.
Glavni pop u Srebrenici zove se Aleksandar Mlađenović. Ne sluša pop muziku, nego isključivo primitivnu džigaru. Za Badnje veče sveštenički se raspjevao uz poznate ravnogorske hitove. Dominanta numera rimovala je o izvjesnom đedu zlikovcu sa bradom, kamom, kokardom, ljutom ranom... 
Pošto harmonikaš euforično odsvira tuš, pop Mlađenović će odrecitovati huškački govor za okupljenu rulju. Baljezganje o Kosovu i Metohiji, Prizrenu i Kninu, za ovu priču svakako je manje bitno od arhivskog podatka da je dotičnom vjerskom nedostojniku još prije nekoliko godina uskraćena viza za posjetu Velikoj Britaniji.
Zvaničnici u Londonu, naime, gadljivi su na fašiste, a (ras)pop se baš takvim svakodnevno prikazuje. I ko to kaže (ko to laže) da Milorad Dodik nije potrefio kada Britance optužuje da dejstvuju kontra otrovne ideologije u RS? Ako mene pitate, pogodio je u sridu! Tipove poput Milorada i Aleksandra zaista je neophodno adekvatno izolirati. Da ne pogane okolinu.

Umjesto vjerskog blagdana, proslavljaju zločine. Dabogda im prisjelo!

Kuda idu divlje svinje

Japanski ski-skakač bio je prvi favorit Novogodišnje turneje. Na ovo takmičenje stigao je kao vodeći u poretku Svjetskog kupa, ali njegova dominacija bila je iznad svih očekivanja. Nije dopustio da izgubi ni na jednoj od četiri skakaonice.
Slavio je Obersdorfu, Garmiš-Partenkirhenu i Inzbruku, a sve je začinio u Bišofshofenu, čime je postao tek treći skakač u historiji koji je nakon legendarnih Svena Hanavalda (Hannawald) i Kamila Stoha (Stoch) uspio slaviti na sve četiri skakaonice.&nbsp;
Osim toga, potvrdilo se da je Japan konačno dobio istinskog nasljednika legendarnog Kazujošija Funakija, koji je prije 20 godina trofej Novogodišnje turneje donio u svoju zemlju. 
Rjoju Kobajaši rođen je 8. novembra 1996. Na seniorskoj sceni pojavio se 2016. godine, a do tada je imao niz zapaženih rezultata u juniorskoj konkurenciji. Eksplodirao je u ovoj sezoni i sada na kontu ima osam pobjeda u okviru Svjetskog kupa.

Treći u historiji koji je slavio na svim skakaonicama Novogodišnje turneje

Leteći Japanac

U Mostaru je rat zaustavljen, ali nije završen! Podijeljen Neretvom, uništen politikom, nekadašnji hercegovački Jerusalem beznadežno propada. Nekih sretnijih vremena - kad se ljudi nisu mrzili zbog imena, a ratni zločinci i ubice proglašavali herojima - ne sjećaju se ni najstariji Mostarci.&nbsp;&nbsp; Čak je i neposredno nakon okončanja oružanih sukoba obje gradske obale zapljuskivalo više optimizma i želje za nekakvim zajedničkim životom nego što je to aktuelno danas. Pamtimo i prijateljsku tekmu između Veleža i Zrinjskog pod dobronamjernim pokroviteljstvom stranih namjesnika i “Dnevnog avaza”, koja je, uz očekivane organizacijske muke, odigrana na neutralnom Koševu. Završilo se neriješeno. Da se ni u Fejićevoj ni u Blajburškoj ne bune zbog rezultata. 
Mirotvorac sa pištaljkom, novinar i bivši sudija Alija Lizde pravedno je naštimao utakmicu. Dvadeset godina kasnije, fudbalski klub sa petokrakom i nogometni klub sa šahovnicom ne igraju gradske derbije. Iako “Rođeni” ove sezone ozbiljno najavljuju povratak u bh. ligu. I na stadion Pod Bijelim brijegom... 
A dok se čudo ne desi, proći će i ljeto jedanaesto bez demokratskih izbora za mostarsku vlast. Ponovo će legalno neligitimni gradonačelnik Ljubo Bešlić u četiri oka s nelegitimno legalnim načelnikom Odjela za finansije Izetom Šahovićem usvojiti gradski proračun. Da po nečistoj savjesti, lišeni adekvatnog nadzora i elementarnih zakonskih procedura, raspolažu višemilionskim poreznim haračem. 
A možda je, kažem, pozitivno što se u Mostaru cijelu jednu deceniju ne održavaju lokalni izbori. Jer, ako bi se glas(ov)alo kao lani, SDA i HDZ pouzdano mogu računati na uvjerljivu pobjedu nad opozicionom političkom buranijom. Koju je u oktobru podržalo tek desetak posto raspoloživih Mostaraca. Većinski ostatak mazohistički slijedi nacionaliste iz vlastitog stada. Sve je, dakle, kako treba i na svom mjestu. K'o u onoj neprolaznoj pjesmi - Lijepi li su mostarski dušmani, katolici ili muslimani.
P. S. A tek posebni mostarski pravoslavci... Sretan Božić, ma gdje bili dobri ljudi.

Mirotvorac sa pištaljkom Alija Lizde pravedno je naštimao utakmicu

Lijepi li su mostarski dušmani...

Ženska odbojkaška reprezentacija Bosne i Hercegovine hit je kvalifikacija za Evropsko prvenstvo. Bosanskohercegovačka nacionalna selekcija, koja se ne može pohvaliti podrškom kakvu imaju konkurentske reprezentacije, u sve je ušla bez ranijih velikih rezultata.
Okupljen je novi tim, koji sada treba pobjedu u posljednjem kolu na domaćem terenu protiv Rumunije kako bi prvi put u historiji igrao na najvećoj odbojkaškoj smotri Starog kontinenta.
Ovoj utakmici prethodio je veoma bitan ogled u Latviji. Bilo je sigurnih 3:0 u utakmici u kojoj su sve reprezentativke BiH dale svoj doprinos. Ipak, za nijansu se istaknula Ajla Paradžik, koja je ostvarila 11 poena, a bila je i prva blokerka susreta. 
Kako je i rekla, ova selekcija igra srcem pa nema sumnje da će sve igračice dati sve od sebe u susretu istine, koji se u srijedu igra u Lukavcu.
Ajla Paradžik rođena je 29. jula 1994. godine u Goraždu. U karijeri je čak šest puta bila prvakinja BiH s Bimal Jedinstvom i četiri puta je osvojila Kup Bosne i Hercegovine sa spomenutim timom, a od prošle godine igra u Mađarskoj. Za nju su interes pokazivali i klubovi iz Poljske i Turske.

Najbolja igračica ženske reprezentacije BiH u ogledu protiv Latvije

Paradžik: S reprezentacijom blizu Evropskog prvenstva

Cijelim srcem za nacionalni tim

Bila je teška. Puna izazova. Promjena. Godina u kojoj mnogi nisu mogli da žive životom dostojnim čovjeka. Bez velikih zahtjeva. Samo koliko treba. Bilo je tuge i brige. Bilo je mnogo ljudi na ulicama koji su tražili bolje. Bila su velika obećanja koja se nisu ispunila. Bili su i izbori. I prošli. Da li su nešto novo i dobro donijeli, vidjet ćemo već s prvim danima nove godine.Prošla je, srećom, 2018. godina. Pred kraj godine, tek nekoliko dana prije nove, u centru Sarajeva, tamo pored Ekonomije, postavljeni su štandovi s novogodišnjim ukrasima. Već dobro poznata lica prodavača. Svi nekako kao da su prijatelji, stari znanci, s građanima. Među njima je Arijana. Borac. I njen muž je. Noge mu pune gelera. Bole ga. Bole ga i leđa. Ali, bore se. Rade. Školuju djecu. Ni hladnoća, niti slaba prodaja ne stoje im na putu da zarade za obitelj. Kaže Arijana da nema puno škole, ali da zna misliti i da ne trpi nepravdu.A nepravda je svuda oko nje. Najviše je boli težak život boraca. Boli je što pravdu traže na ulici. Boli je i što djeca njenih suboraca imaju sve manje za život. Ruke joj promrzle, ali svima se smiješi i sa svima priča. Najvažnije joj je da djecu iškoluje da se ne muče kao ona i njen muž. A iškolovat ih hoće. Odlučna je u tome, jer škola je djeci važnija od bogatstva. Svako se danas opario, kaže ona, reda nigdje. Vole je svi koji prolaze jer joj vjeruju. A zapravo vjeruju časti i poštenju u njoj.Evo prije koji dan je došla i 2019. i neka bude sunčana kao i dan kojim je započela. Da vas sve zdravlje prati. Da volite i da vas vole. Da ste okruženi dobrim ljudima i prijateljima bez interesa. Da se ne sekirate na poslu, a ako nemate posao, da ga dobijete. Da vam djeca ne idu iz domovine i da se raduju đačkim uspjesima vjerujući da će ih neko vidjeti. Prepoznati. Da će njihov trud i rad biti baš ono što treba gradu u kojem žive. Da njihovi snovi postanu njihov život. Da vas ne prepadaju drugim oko vas. Da vam drugi i drugačiji bude prijatelj. I vi njemu.Mala je ovo zemlja za neljubav. Mala je za puno briga. Da nijedan roditelj ne zaplače nad svojim djetetom kojeg više nema. Da strah ne bude životni saputnik. Da zebnja o prijetećem mraku nestane pred odlučnošću onih koji odlučuju. Da politika bude tema u vezi koje se nećete udaljavati od prijatelja. Da prosvjedi budu prošlost, a ne nužnost kojom problem morate riješiti. Da se glas pravde glasno čuje i da se ne moli za nju. Pravda pripada svima.Nije milostinja za koju se moliti mora. Da ulice budu sigurne, a ljudi koji brinu o njihovoj sigurnosti ne budu tužne priče sa zadnjih stranica novina. Da sve Arijane ove zemlje mogu svojoj djeci dati ono malo što im treba da tiho ne uzdahnu. Da sve Arijane ove zemlje nikad više ne hodaju s ranama i mole za dinar koji im pripada. Da budete radosni i puni snage za sve što poželite da ostvarite. I da, da volite punim srcem. Ljubavi nikad nije viška i nikad je nije dovoljno. Nove su godine kao vrata koja se otvore. A kad se jedna zatvore starom godinom, nova se otvore. Gledajte kroz njih, a ne u ona zatvorena, jer su se nova otvorila upravo za vas.

Za dvadeset godina od sada bit ćete više razočarani stvarima koje niste uradili nego onim koje jeste. Zato odbacite sidro. Otplovite iz sigurne luke. Uhvatite vjetar u svoja jedra. Istražujte. Sanjajte. Otkrivajte. Volite.

Bila su velika obećanja koja se nisu ispunila

Sretna vam godina nova

Ponekad intuitivno, iz dubine gorštačkih gena, neovisno što to tvrdi i moderna lingvistika, i sami osjećamo da je pogrešna semantika u osnovi svih, pa i naših sukoba. Katastrofalne su naše pogrešne riječi ili nespojiva tumačenja. Balkansko “drveno željezo” još je posvuda oko nas.Postoji, naravno, i čisto bosanski “oksimoron”, pojam, koji na starogrčkom označava nespojivost najmanje dvije vrline ili dva opisa (oxýmoron: oxys - oštar i moros - tup). No, našeg „gvozdenog perja”, izgleda, još nismo u potpunosti svjesni. Iako je opasno, jer svjedoči da nismo naučili bosanske lekcije, pa nas to može odvesti u moralnu propast.&nbsp;Nesretni sretnici - Bosanci i Albanci&nbsp;Neke su stvari naprosto nespojive! Zato se ne mogu načuditi kako je moguće biti etičan ili se čak propinjati u moralnu vertikalu, a ovamo, poslije svih patnji koje su Bosancima nanesene iz iste duhovne pećine - tzv. velike Srbije, nakon svega, iz Sarajeva kritizirati Albance što se evo udružuju. Ili bolje rečeno konsolidiraju ka NATO-u i iz nužde “brišu” granice kao odgovor na još nepobijeđeno zlo. Ono isto u čijim je kandžama i jedan dio Bosne. Još manje razumijem pozive da se odreknemo solidarnosti sa žrtvom!?

Neshvatljivo je to u godini mogućeg raspleta, kad se i većinski slavenske i pravoslavne Crna Gora i Makedonija civilizacijski svrstavaju uz atlantsku alijansu. Ne može se više na dvije stolice. I to svježe američko upozorenje važi za Bosnu, a ne samo za Srbiju.Bosanci kao da su opet izgubili kompas, jer ono što je njihovo ne doživljavaju kao svoje. Dobro je to svojevremeno zapisao Dževad Karahasan govoreći o nesretnim sretnicima: “Bosna je oduvijek prostor iz kojeg se odlazi, bježi, protjeruje, a svi sretnici koji odu, pobjegnu ili budu protjerani i ako do tada nisu znali šta su, postanu Bosanci onog trenutka kad se smjeste negdje drugdje, u nekom svijetu sretnijem od Bosne”.Bosna se (zahvaljujući domaćim oksimoronima), rekao mi je to jednom davno u Skoplju Ferid Muhić, pomirila s šizofrenim imenom, pa se tako i zove “Bosna i Hercegovina”. A (neki) Bosanci, zamislite (?!) sami sebe, u isto vrijeme – nazivaju i “Bosancima i Hercegovcima”. Čisti “homo duplex” ludački.Naše su novine i svi bh. mediji bez izuzetka do sada bili neotporni na te (oksimoronske) kovanice; to vam je kao da se Britanac nacionalno izjasni (i) kao “Englez i Škotlanđanin” ili neki naš komšija kao “Hrvat i Dalmatinac”, odjednom i “Srbin i Vojvođanin”.&nbsp; &nbsp;Gubernija i demokratska ćirilica&nbsp;Bila bi to baš ”luda pamet” koju izgovaraju “živi mrtvaci”. Kao u Šekspirovim oksimoronskim stihovima, kojima odgovara i ovaj bosanski amfiteatar povijesti, jer Hamlet, Magbet i Kralj Lir, u isto vrijeme plivaju u intrigama i krvi. Neki od nas zbore neodgovorno i vežu nespojivo?!Priznajem, rastužila me “logika” onih bosanskih pera koji poslije toliko mnogo slobodarske američke tinte žele povratak na ćirilicu. Doduše, nije to prvi put! Nisam njihov advokat, ali što se prozvanih Albanaca tiče, ovi osviješteni balkanski gorštaci očito nisu kao neki Bosanci – čas uz NATO, a čas “neutralni”; malo s Amerikancima pa onda s Rusima. Znaju Albanci i da nema povratka na otomansku podaničku svijest, i vrijeme kada su ih Turci 1912. godine predali kralju Petru Karađorđeviću na jednokratnu “upotrebu”. Potrajalo je to skoro sto godina.- Tamo gdje su Albanci, tu je NATO - rekao mi je jesenas u Njujorku Behdžet Pacoli (Behgjet Pacolli).- Rusima svaka čast, ali mi nećemo s njima - naglasio mi je ministar vanjskih poslova Kosova, koji je prijateljevao s ruskim predsjednicima, gradio državne objekte u Moskvi i čija je supruga Ruskinja. Toliko, da se zna.Otuda je i ponovno bosansko približavanje još ovakvoj Srbiji jednostavno nespojivo; svakako ne uz dodatno udaljavanje od, ipak, evropskog Zagreba unatoč (prolaznoj) antibosanskoj HDZ politici. Nemoguće je to čak i uz valjane kritike “manje važnih” Taćija i Haradinaja, jer to je bez sve sumnje prizivanje ruske gubernije između Save i Drine. Sad se zaista vidi ko je na kojoj strani. To je dakako i protiv američke logike koja od BiH uporno i ne posustajući pravi demokratsku, a ne autokratsku državu.&nbsp;Romantična Bosna i korisno bosanstvo&nbsp;Nasreću, znaju Amerikanci ko podržava demokratske vrijednosti samo iz straha, “držeći vodu dok majstori odu”, ali i to kada sve prerasta u mentalitet. Shvataju Ameri i posljedice dugotrajne geostrateške ugruhanosti Bosne, u čijoj se avliji predugo igra kolo bez Bosanaca. Ne može se baš uz sve “zapjevati i za pojas zadjenuti”, i sve u sevdah odjenuti. Jedno je tuga, a drugo politička igranka.Zato Amerikanci i pojednostavljuju: Bosancima se, osim romantične svijesti o svom nacionalno zakasnjelom bosanstvu, valja jasnije odrediti prema sasvim pristojnoj i više upotrebnoj nego nacionalnoj vrijednosti tog poimanja.U toj novoj paradigmi svaki bi bosanski Srbin i Hrvat trebao biti siguran i kao i svi ostali - civilizacijski koristan. Dakako, to važi za svijet u kojem prolazi znanje; manje blefiranje. A pamet nije ludost definitivno, posebno ne ona vještačka. Izvjesna je, dakle, samo ona bosanska budućnost u kojoj niko ne priziva da ona bude ekskluzivno turska ili ruska; dio velikog, često kulturno nespojivog “ummeta” (islamskog svijeta) ili panslavenskog bratstva. Jedno su, naime, azijski Sibir i Anadolija, a drugo evropska Vestfalija. I Amerika!

Nasreću, znaju Amerikanci ko podržava demokratske vrijednosti samo iz straha, “držeći vodu dok majstori odu”, ali i to kada sve prerasta u mentalitet

Američka logika i bosanski oksimoron

I to smo doživjeli. Pojavio se čovjek koga se Mile prepao. Što bi rekli, umrlo govno u njemu. Kaže Mile, ako Tužiteljstvo nešto hitno ne poduzme, on će lično pozvati građane na ulice. Dakle, toliko je ukenjao gaće i štrample da je sam pozvao građane da demonstriraju protiv njega. Shvatio je, valjda, ko će mu ga znati, da postoji realna opasnost da ga slučaj Dragičević sruši, pa je odlučio da promijeni uniformu i pređe na pobjedničku stranu, a onda će, s obzirom na to da je na strani pubunjena naroda, ponovno biti neprikosnoveni srpski baja. Srušit će sam sebe, kako bi ponovo instalirao sebe. Takav mu je, čini se, plan. Glup, ali bolje ikakav plan nego nikakav.Sve nebuloze pale u voduVrijeđanja oca ubijenog djeteta koja je ovaj zalužanski lola praktikovao posljednjih mjeseci najednom su splasnula, utihnula, nestala. Ko bi rekao da Dodik zna za taktiku povlačenja na rezervni borbeni položaj. A ovo je njegovo očigledno, prvo da ga se ja mogu sjetiti, odustajanje od sukoba sa nekim na koga se namjerio.Kaže Dodik da će insistirati na Lukačevoj ostavci, ali da mu se moraju pokazati dokazi o njegovoj odgovornosti. Eto ga, opet izvrtanje stvari ovoga maga iluzije. Nije, predsjedniče Predsjedništa BiH i glavni bajo u Srba, potrebno dokazivati Lukačevu odgovornost.On ne mora biti nogiran zbog odgovornosti, naprotiv, treba ga izbaciti zbog neodgovornosti. Neodgovornost organizovanja pres- konferencije na kojoj je ministar lično prezentirao kako je David bio drogiran, ni manje ni više nego LSD-om, da je opljačkao kuću, u njoj pojeo čak i neki burek, a onda naprasno umro sam od sebe, policijskim žargonom rečeno – zadesnom smrću.Sve ove nebuloze, koje nam je Lukač servirao na toj martovskoj presici, pale su u vodu naknadnom obdukcijom i istragom. To je neodgovornost zbog koje se ostavka ne bi smjela dovoditi u pitanje. Pa znate li, Dodiče i Lukače, može li to vaša srednjovjekovna svijest pojmiti, zbog kakvih stvari u civiliziranom svijetu državni službenici podnose ostavke?Cijela holandska vlada, nazad nekoliko godina, podnese ostavku zbog izvještaja o Srebrenici. Nit' luk jeli, nit' luk mirisali, nego je njihova ostavka čisto moralni čin. No, da bi čovjek uradio moralan čin, preduslov je da bude, logično - moralan. Lukač i Dodik su davno dokazali da im je kao hirurškim putem odstranjena ta karakterna osobina.Šta ćemo s neopravdanom upotrebom sileEvo, ako misle da smo zaboravili na tu sramnu Lukačevu pres- konferenciju, šta ćemo s hapšenjima mirnih prosvjednika na ulicama Banje Luke? Šta ćemo sa tom očigledno neopravdanom upotrebom sile? Samo po sebi to je više nego precizan povod za moralnu ostavku ministra.Da je ta sumnjiva i kompromitovana organizacija zvana MUP RS na hapšenje ubica nesretnog studenta i dječaka Davida Dragičevića potrošila samo dio resursa koje je potrošila na hapšenje organizatora protesta i samog Davora, ubice bi davno bile pronađene, osuđene i smještene u, pretpostavljam, fočanski kazamat. No, to jednostavno nije tako.Davoru Dragičeviću želim snage za dvije stvari. Prvo, da uspije u sebi naći dovoljno mira koji će mu omogućiti manje vulgarne istupe koji će, samim time, biti efektniji. Gledajući RTRS, postaje jasno da su silne psovke koje je izgovorio bile kontraproduktivne i da ih ovaj medijski bastion vlasti masovno koristi kako bi narušio njegov ugled. Drugo, želim mu da u sebi nađe i dovoljno snage da izdrži do kraja. Bitka koju vodi je nadrasla njega i tužnu priču njegove porodice. Ona je od ogromnog značaja za sve nas.

Ko bi rekao da Dodik zna za taktiku povlačenja na rezervni borbeni položaj. A ovo je njegovo očigledno, prvo da ga se ja mogu sjetiti, odustajanje od sukoba sa nekim na koga se namjerio

Da bi čovjek uradio moralan čin, preduslov je da bude, logično - moralan. Lukač i Dodik su davno dokazali da im je kao hirurškim putem odstranjena ta karakterna osobina.

Bitka koju vodi Davor je nadrasla njega i tužnu priču njegove porodice, ona je od ogromnog značaja za sve nas

Dragičević VS Dodik

Film "Leptir" (“Papillon”), kultna zatvorska priča u kojoj su sjajne uloge ostvarili legendarni Stiv Mekvin (Steve McQueen) i Dastin Hofman (Dustin Hoffman), dobila je rimejk u kojem igraju glumci bh. kasting agencije “Zona”, na čijem je čelu Anila Gajević.&nbsp; Prikazivanje rimejka “Leptir” u bh. i hrvatskim kinima počelo je prije nekoliko dana, a glumačku ekipu čine Slavko Sobin, Goran Navojec, Luka Peroš i Rešad Strik (Reshad). 
Inače, ovo nije prvi svjetski uspjeh bh. kasting agencije, a kako je i sama agentica Gajević priznala, ovo ostvarenje otvorilo im je vrata Holivuda. 
Upravo zahvaljujući Gajević, mnogi glumci s ovih prostora angažirani su u internacionalnim filmovima i serijama. 
Gajević je “Zonu” osnovala 2008. godine. Namjera je bila okupiti bh. glumce, a potom i glumce iz regije i predstaviti ih izvan naših granica, u čemu je Gajević i uspjela. Rođena je u Sarajevu i, prije nego što je osnovala “Zonu”, bavila se novinarstvom te je u “Dnevnom avazu” radila nekoliko godina.

U rimejku “Leptir” igraju glumci kasting agencije “Zona”

Gajević: Vlasnica agencije već 10 godina

Agentica za Holivud

Teško je već pobrojati visoke srbijanske dužnosnike koji se ne ustežu od niskih političkih strasti prema Bosni i Hercegovini. Ali, tu su i “iznenađenja” koja dodatno otvaraju oči! Poput Ane Brnabić, koja nije potekla iz Šešeljevog radikalnog krila “moderne” srpske politike, već iz sasvim druge duhovne i socijalne provenijencije. Ipak se “okliznula” na istu koru banana republike.&nbsp;&nbsp; 
Iako je trebala biti predstavnik nove, pametne, a ne velike Srbije, Brnabić je bez ikakve moralne zadrške prvo negirala genocid u Srebrenici, a onda se priključila mitomanskoj jadikovki o prekrajanju granica na račun Bosne. A ta beogradska mantra iz prošlog stoljeća definitivno ne bi smjela biti narativ za novu epohu.
Aktuelna premijerka Srbije zato je i najveće razočarenje, više od dvojice Aleksandara, ideologa Vučića ili tamo nekog izvođača radova Vulina. Još se, nažalost, ne odustaje od propalog velikodržavnog projekta, koji bi se sada mogao nazvati – “daj šta daš Srbija”.
I Ana se, eto, uključila u tu opasnu “igru riječi”, zapravo nastavak izravnog uplitanja u unutrašnje poslove BiH.&nbsp;Zadrška je, čini se, samo u tome, jer znamo da Bosna i Hercegovina ostaje sigurnosno i pitanje od vitalnog nacionalnog interesa za Amerikance u Evropi.&nbsp;Varnice iz Beograda ipak ne prestaju.
Bosna i Bosanci nastavljaju trpjeti, čast izuzecima, od iste "svesrpske" retorike. Još smo pod izravnom prijetnjom politički mutiranog Vučića i njegove ekipe, uz još jednog predvodnika - Ivicu Dacića; on već u kontinuitetu (retorički) uvezuje nezavisnost BiH i Kosova, hraneći tako opaki Dodikov separatizam.&nbsp;
Valja biti krajnje oprezan s tom skupinom, jer više niko ne zna ni koje je Vučićevo (političko) lice pravo, ono rusko ili “američko”; s ovim drugim još ima prolaz na Zapadu, mnogo više nego uspavani bosanski političari.&nbsp;
Iako javno veliča balkanskog kasapina Miloševića, nabavlja agresivno, a ne odbrambeno rusko oružje, zbog čega Amerikanci iz prikrajka mašu lepezom sankcija, Evropa se još nada da će Vučić pristati na sve bolne kompromise oko Kosova.&nbsp;
No, zato niko u političkom Sarajevu, bez obzira na to je li riječ o vlasti ili o opoziciji, ne smije povjerovati u isključivu miroljubivost i opću&nbsp;benevolentnost ovakvih srbijanskih komšija.

I Ana se, eto, uključila u tu opasnu “igru riječi”, zapravo nastavak izravnog uplitanja u unutrašnje poslove BiH

Opasno uplitanje

Prisustvo mene kao predsjednika Foruma za zaštitu Muslimana u Banjoj Luci za Aliju Izetbegovića bio je pozitivan znak, jer je to osiguralo da SDA prva organizira svoje skupove i formira svoje ogranke. Zato me je Alija zamolio da se odazovem na svaki skup koji bi oni organizirali, te rekao da bi mi bio veoma zahvalan ako to učinim.Halida hanuma putovala je s nama do LješevaJa sam to, naravno, činio i za druge, ne samo za njegovu stranku, nego i neke druge Muslimane koji su pokušali organizirati stranku pa im je to zabranjeno. Poveo sam spor pred Vrhovnim sudom u Beogradu i dobio ga, tako da je jednom čovjeku iz Srebrenika omogućeno da formira stranku.S Alijom Izetbegovićem, inače, imao sam još jedan kontakt koji se odnosio na njegovu želju da s njim zajedno putujem u Žepče, gdje je trebala biti održana osnivačka skupština ogranka njegove stranke. Pozvao me je da zajedno putujemo tamo, jer je i u Žepču bila složena situacija. Vrlo rado sam se odazvao i jedno jutro Alija Izetbegović je došao automobilom mojoj kući.U autu je bila i Halida hanuma, njegova supruga, koja je trebala s nama putovati do Lješeva, gdje je imala rođake, a koje je usput željela posjetiti. Nakon što smo se ispozdravljali i ispitali, a pogotovo se Halida hanuma raspitivala za uspjeh liječenja moje žene pomoću nekog lijeka koji je ona sama preporučila, dospjeli smo u Lješevo i nju ostavili tamo, a Alija i ja nastavili smo put sami.

Razgovarali smo o onome što nas je obojicu zanimalo. Zapravo razgovor je započeo Alijinim pitanjem: „Objasni ti meni, profesore, kako si došao do nacionalnog koncepta. Meni je najvažnije da sam ja Musliman, nemam osjećanje nacionalno, mogao bih da živim i u Sudanu i u Pakistanu, da sam u muslimanskoj sredini. Kako ti to posmatraš i kako si došao do toga stava da smo mi nacija“.Pokušao sam da objasnim rekavši mu: „Postoji velika razlika između političkog i vjerskog konteksta. Ti vjerski možeš biti Musliman u bilo kojoj sredini i na bilo kojem meridijanu i da se ili kao pojedinac, individua, ili kao skupina ljudi koje si identificirao osjećaš savršeno dobro i komotno. Ali, ti možeš biti član jedne nacionalne skupine samo u vezi i na mjestu gdje postoji ta nacija, gdje je njeno leglo, gdje je ona rođena, gdje se ona razvila. To je jedan moment. Drugi moment jeste da, ako ja nemam nacionalnog osjećaja, onda ne bih trebao da se bavim nacionalnom politikom, a kod nas politika ne može biti vjerska. Politika mora biti nacionalna, jednostavno zbog toga što je u Evropi historija poprimila oblik nastanka i razvoja nacija i nacionalnih država.

Prema tome, i mi smo u tom kontekstu evropski narod, mi bosanski Muslimani nismo samo po vjeri Muslimani, nego i nacionalno, kako se danas kaže Muslimani, ali prema mome shvatanju smo Bošnjaci, jedna specifična nacionalna skupina čiji nacionalni identitet se razlikuje od identiteta Srba i Hrvata. Taj identitet nije nastao ni asimilacijom drugih niti disimilacijom, to jeste razlikovanjem i odvajanjem od nekih drugih, jer nama nikada u našoj hiljadugodišnjoj historiji niko nije smetao. Mogli smo da živimo u miru i saradnji sa svim skupinama koje su se pojavljivale na ovom prostoru i to je jedna razlika između karaktera našeg nacionalnog identiteta, ali, svejedno, mi jesmo nacija i moramo voditi nacionalnu politiku“.Austrija nam je nametnula položaj, a Srbija održavalaNa to je Alija Izetbegović kazao: „Morat ću da razmislim“. Ja sam dalje nastavio: „Odavno sam zastupao to gledište da mi imamo svoje historijsko i nacionalno ime koje nam je Austrija zabranila, a mi oklijevamo da ga vratimo sebi. Mi moramo vratiti sebi sva svojstva koja su nam bila oduzeta, jer smo bili proglašeni samo jednom vjerskom skupinom koja je ostatak osmanske vladavine. Prema tome, mi smo bili definirani kao apolitički svijet i da nemamo prava voditi politiku i učestvovati u državi. Naravno da mi takav položaj ne možemo prihvatiti, jer nam je nametnut. To nam je Austrija nasilno nametnula, a Srbija odnosno Jugoslavija održavala, kao i komunistički režim koji nam je omogućio da svoje vjersko ime usvojimo kao nacionalno, što je potpuno suprotno načelu da je svaki Musliman u svijetu identičan u vjeri, ali nije u naciji“.Nakon ovog razgovora, u vrijeme dok smo još blisko sarađivali, Alija i ja smo obavili i još jedan vrlo zanimljiv razgovor.Kada se spremao da ide u Ameriku, a tada je predsjednik Skupštine bio, koliko se sjećam, Zlatan Karavdić, Alija je mene molio da interveniram kod vlasti da se članovima njegove grupe vrate pasoši koji su im bili oduzeti. Intervenirao sam i Karavdić je zaista poduzeo prema tadašnjem ministru unutrašnjih poslova aktivnosti, odnosno kao predsjednik Skupštine zahtijevao je da se tim ljudima vrate pasoši.Znam dobro da je pjesniku tada vraćen pasoš. Zapravo problem se javio kad je Alija želio povesti njega u Ameriku prilikom prvog gostovanja, a on nije imao pasoš, jer mu ga policija nije htjela vratiti.„Molim te, profesore, ja imam apsolutno povjerenje u tebe i tvoju korektnost i tvoju dobru volju, budi ljubazan i pomozi Muhamedu Čengiću koji će ostati ovdje i voditi poslove stranke, prije svega, formiranje stranačkih ogranaka po Bosni i Hercegovini. Nemoj odbiti ako te pozove da ideš s njim, pomozi mu da skupovi prođu kako Bog zapovijeda, poduči ga kako se politički govori i nastupa, jer ljudi ulaze tek u politiku, nisu vični političkom načinu govora, često govore što im padne na pamet, nemaju neki planski organizirani nastup...“, zamolio me je Alija. „Alija, ja ti dajem obećanje da ću voditi brigu o tome“, odgovorio sam.I stvarno sam vodio brigu, kako sam i obećao. Nijedan skup na koji me je Muhamed Čengić pozvao nisam izostavio, tri mjeseca sam s njim putovao po Bosni i Hercegovini.

Stvarno sam vodio brigu, kako sam i obećao. Nijedan skup na koji me je Muhamed Čengić pozvao nisam izostavio, tri mjeseca sam s njim putovao po Bosni i Hercegovini

Kada se spremao da ide u Ameriku, a tada je predsjednik Skupštine bio, koliko se sjećam, Zlatan Karavdić, Alija je mene molio da interveniram kod vlasti da se članovima njegove grupe vrate pasoši koji su im bili oduzeti. To sam i učinio

Mogli smo da živimo u miru i saradnji sa svim skupinama koje su se pojavljivale na ovom prostoru i to je jedna razlika između karaktera našeg nacionalnog identiteta, ali, svejedno, mi jesmo nacija i moramo voditi nacionalnu politiku

Bošnjacima nikada niko nije smetao

Prijeti li Federaciji blokada, znat će se vrlo, već naredne sedmice kada je zakazana sjednica Predstavničkog doma Parlamenta Federacije, na kojoj bi parlamentarci trebali razmatrati usvajanje budžeta za 2019.po hitnom postupku.
Upravo će ova sjednica, ustvari, i pokazati ko su poslanici i političke stranke koje žele da rade za interese građana ili im je i dalje preča borba za fotelje i jeftini populizam.
A da su fotelje preče od interesa Federacije, već se može i naslutiti. Iako je do sjednice ostalo četiri dana najavljene su opstrukcije kada je u pitanju i sama konstituirajuća sjednica Parlamenta, a kamoli usvajanja budžeta koji je od interesa cijele Federacije.
Bez uvijek dogovorene vlasti na Federalnom nivou, opstruktivne SDA koja ne može prežaliti da nije dio većine u Parlamentu FBiH, teško je onda i očekivati da poslanici i razmatraju ovako važan dokument. 
Pogotovo što nikada još iz SDA i HDZ BiH nisu dostavili ni imena šefova klubova, bez čega je nemoguće konstituirati novi saziv. Sve su to već smišljenje opstrukcije koje će, kako stvari stoje, rezulturati novim optužbama i blokadama.
Optužbe i teške riječi pale se već i kod imenovanja predsjedavajućeg Predstavničkog doma Elvira Karajbića, jer se tada pokazalo da je zakonodavna vlast moguća bez ove dvije stranke.
No umjesto da se pomire se činjenicom da su dio opozicije, da stranke okupljenje oko SDP imaju većinu, SDA i HDZ su se opredijelile na blokade..Teško je onda očekivati da se 9.janura bilo šta i promijeni osim da se donese odluka o prijevremenom finansiranju. Kako stvari stoje, tako će na kraju i biti.

Liderka „Zmajica“

U zemlji nerasvijetljenih zločina...

Od izbjeglice do gradonačelnika

Ne volim (deveti) januar!

Oživio Fredija i dobio zlatni kipić

Kuda idu divlje svinje

Leteći Japanac

Lijepi li su mostarski dušmani...

Cijelim srcem za nacionalni tim

Sretna vam godina nova

Američka logika i bosanski oksimoron

Dragičević VS Dodik

Agentica za Holivud

Opasno uplitanje

Bošnjacima nikada niko nije smetao

Blokada zbog fotelja

Kolumne

Liderka „Zmajica“

U zemlji nerasvijetljenih zločina...

Od izbjeglice do gradonačelnika

Ne volim (deveti) januar!

Oživio Fredija i dobio zlatni kipić

Kuda idu divlje svinje

Leteći Japanac

Lijepi li su mostarski dušmani...

Cijelim srcem za nacionalni tim

Sretna vam godina nova

Američka logika i bosanski oksimoron

Dragičević VS Dodik

Agentica za Holivud

Opasno uplitanje

Bošnjacima nikada niko nije smetao

Blokada zbog fotelja