Zvanična prekomanda u opoziciju teško pogađa bahate uglednike sa članskim iskaznicama Stranke demokratske akcije. U sarajevskoj kantonalnoj skupštini zastupnici vječito vladajuće interesne grupacije na sve su moguće načine pokušali spriječiti izbor nove Vlade predvođene Edinom Fortom iz Naše stranke.&nbsp;&nbsp; 
U ime očuvanja višedecenijskih tekovina naštimanih tendera, uništenih javnih preduzeća, budžetskih bankomata, nepotističkih agencija i zavoda, ideološka komisija sa sjedištem u Mehmeda Spahe na broju 14 proteklih je sedmica udarnički klevetama zasula novog premijera i predložene ministre. Al' džaba su pljuvali, uvjerljivom skupštinskom većinom SDA je konačno izbačena iz vlasti!
Inspirisani notornim Božom Ljubićem, njihovi su se jurišnici dosjetili poznate floskule o legalitetu i legitimitetu. „Naši glasači su izvarani“, vrište baštinici politike hronično inficirane prevarom, pljačkom, nemoralom i lažnim obećanjima. Ko o čemu, SDA o poštenju, rekli bi stari Rimljani! U svakom slučaju, poželimo im dug i (ne)ugodan opozicioni staž. 
U onom predratnom režimu (znaju to ovi iskusniji političari tipa Šefika Džaferovića) sastanci komiteta i sličnih partijskih organa obično bi počinjali zabrinjavajućom konstatacijom kako „brojni izazovi stoje pred nama u narednom periodu...“ U tom smislu, imenovanje Kantonalne vlade u Sarajevu početak je terapije za poželjno ozdravljenje cjelokupnog društva.
Iskorjenjivanje dosadašnjih principa vladanja i metoda upravljanja baziranih na kriminalu, korupciji, neodgovornosti i kadrovskoj nekompetentnosti svakako su nulti prioriteti. Za izvršenje postavljenih zadataka biće potrebno poštenje, hrabrost, odlučnost, ali i strpljenje. Naime, boljitak neće doći preko noći! Jer SDA novim vlastima u amanet ostavlja institucionalni nered i gomile smeća koje nije moguće na brzinu pomesti i pospremiti na najbližu deponiju. 
Riba se čisti od glave, a ako mene pitate, glavni grad države idealna je polazna stanica. Neka se ljuti kome smeta, ali samo dubinskim i strateškim reformama koje uključuju smjene nesposobnih stranačkih direktora, izmišljenih referenata, familijarnih stručnjaka opće prakse i armije uhljebljenih moljaca u državnim firmama, moguće je postići konkretne rezultate u demontiranju režimske hobotnice. Svaki kompromis s naslijeđem SDA siguran je put u propast vladajuće šestorke.&nbsp;

Džaba su pljuvali, SDA je konačno izbačena iz vlasti

Nema kompromisa sa naslijeđem SDA!

Kultna predstava „Žaba“, u režiji Elmira Jukića, preksinoć je u Kamernom teatru 55 u Sarajevu izvedena 250. put, a jubilarnom igranju prisustvovali su gosti iz svih krajeva naše zemlje i regiona.&nbsp;&nbsp;Nakon što je sjajna glumačka ekipa u sastavu Emir Hadžihafizbegović, Aleksandar Seksan, Mirsad Tuka i Moamaer Kasumović izvela „Žabu“, uslijedili su naklon i uručivanje zahvalnica. 
Među onima koji su vjerovali u uspjeh ove priče jeste i srbijanski reditelj Kokan Mladenović. 
Njemu je, također, uručena zahvalnica za veliku promociju u periodu kada je bio upravnik „Ateljea 212“. 
Mladenović navodi da je „Žaba“ najantiratnija predstava, koja svjedoči o tome kako je rat napravio pustoš u duši nekih ljudi, a njena je poruka da nas neće pomiriti politika, već obični ljudi. 
Rođen je u Nišu 1970. godine, a 1993. je diplomirao na Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu.

Uručena mu zahvalnica na 250. izvođenju kultne predstave

Promotor sjajne „Žabe“

Prošao je (medeni) mjesec mandata Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Milorad Dodik i Šefik Džaferović postepeno se privikavaju na novu sredinu, a onom trećem treća je i sreća pa su nepoznanice totalno isključene. Kako ono kažu u pasivnim bosanskim krajevima - obikli se, skućili se, hairli da im bude! Nakrcali kabinete savjetnicima i pratećim osobljem, zadužili osiguranje i službena vozila, objesili slike, memorabilije i zastave po (ne)čistoj savjesti, rasporedili uredski namještaj, a potom bratski jednoglasno smijenili skoro dvije trećine raspoloživih bh. diplomata širom svijeta. 
Njihovi slavni prethodnici k'o rakova su djeca rasuti na tri strane dejtonske države. Mladen Ivanić ima profesuru na Banjalučkom univerzitetu. Dragan Čović drži sveučilišna i politička predavanja u Mostaru. Samo je, eto, nesretni Bakir Izetbegović zapeo na kopiranju dokumentacije za gospođu Senadu sa šaltera broj 4 prijemne sale Biroa za nezaposlene. 
„Narod zna da nemam vremena za papirologiju“, izjadao se u povjerenju šef Stranke demokratske akcije svom višedecenijskom intimusu tokom zajedničke posjete kokpitu aluminijske ptice što je nedavno aterirala na pistu butmirskog aerodroma. Sigurno vam nije promakla kolor fotografija sa bijelim avionom preko čijeg vitkog trupa uočljivim štampanim slovima piše: „FlyBosnia“. Prevedeno s japanskog to bi otprilike značilo: Leti Bosno...
Uglavnom, Izetbegoviću je pouzdanik iz pilotske kabine strateški partner u različitim biznis planovima. Taj Sulejman el-Šidi saudijski je filantrop beduinskih korijena, dokazani kolekcionar sumnjivo stečenih nekretnina u glavnom gradu BiH i doživotni kućni prijatelj najvažnije bošnjačke familije. Na bh. sceni premijerno će se ukazati još u sumornim ratnim godinama, kad su negdje u Aziji rastaljivali vreće doniranog zlata za odbranu jedne i jedine domovine. Al' kako ispravno kaže Dino Merlin - nije sreća zlata puna vreća.
Jer pusta su dunjalučka blaga ako u gruntu nema rogobatne hotelčine s pet-šest zvjezdica, „Zarine“ franšize i tržnog centra u arhitektonski uništenoj gradskoj četvrti. Čemu služi zlato, kome vrijede dijamanti bez privatne banke certificirane za halal kreditiranje? Na koncu, smije li se u eri globalizacije ozbiljnoj dinastiji uskratiti pravo na privatnu zrakoplovnu kompanijicu za transport robe i putnika? Valja poslove graditi kao čardake. I na zemlji i na nebu.

Smije li se u eri globalizacije dinastiji uskratiti pravo na privatnu zrakoplovnu kompanijicu

Leteća Bosnia Bakira el-Šidija

Prva violina Sarajevske filharmonije Arvida Kuloli (Kullolli) možda jeste Albanka, ali sada možemo s punim pravom kazati da je naša. Kuloli je, naime, ovih dana dobila državljanstvo Bosne i Hercegovine.&nbsp;&nbsp; Počela je svirati kada joj je bilo šest godina, a akademiju je završila u Tirani. U našoj zemlji završila je igrom slučaja, kada joj je prije deset godina ponuđeno mjesto u Sarajevskoj filharmoniji. 
Ponudu je prihvatila bez razmišljanja, iako priznaje da je to bio veliki izazov. Savladala ga je uz pomoć prijatelja i kolega. 
Za Sarajevo i Sarajlije ima samo riječi hvale, a posebno za svoje kolege iz Filharmonije. Za njih kaže da su je toplo primili i nikad je nisu posmatrali kao strankinju. Navodi da su odličan tim, djeluju kao jedno, bez rivalstva. 
Nedostaju joj rodni Skadar, porodica i more, ali nostalgiju 32-godišnjoj violinistici u Sarajevu ublažavaju dobri prijatelji s kojima provodi slobodno vrijeme.

Za Sarajevo i Sarajlije ima samo riječi hvale

Albanka, a naša

U dva dana s dvije strane svijeta dvije agencijske vijesti: Službenici Policijske uprave Kabul, pod nadzorom Okružnog javnog tužilaštva Kabul, priveli su više osoba s ciljem dokumentovanja krivičnog djela ugrožavanje sigurnosti.&nbsp;&nbsp;
Zbog okupljanja radi napada na višespratnu zgradu vlade, podnesene su krivične prijave protiv dvadeset osoba. Tokom napada poginulo je 29 osoba, a 23 su ranjene. Kraj.
Službenici Policijske uprave Banja Luka, pod nadzorom Okružnog javnog tužilaštva Banja Luka, priveli su (i polomili ruku) D. D. u Banjoj Luci radi dokumentovanja krivičnog sjela ugrožavanje sigurnosti. Zbog mirnog okupljanja ispred višespratne zgrade Vlade, podnesene su krivične prijave protiv dvadeset osoba. Kraj.
Misteriozni D. D. iz informacije jeste Davor Dragičević, otac mladića Davida Dragičevića, nevine žrtve republičkosrpskog režima. Zbog institucionalne zaštite Davidovih ubica i prikrivanja nalogodavaca jedne brutalne likvidacije, građanski protesti u centru Banje Luke traju skoro tristo dana... A onda je režimu dopizdilo! Izdaje se naredba za brutalno policijsko hapšenje nekoliko desetina sumnjivih lica. Među zatočenima je i ožalošćena Davidova majka Suzana Radanović. Zločinci, dakle, prilično adekvatno zbrinjavaju razorene porodice - sina tako pošalju na groblje, a uništene roditelje iza rešetaka.
Reći ćete, ljudi moji, sličnog čemera i jada nema ni u dalekom Kabulu, kojeg nesreće zastrašujuće ne zaobilaze. Međutim, za razliku od glavnog afganistanskog grada (gdje policija zbilja ima posla s ozbiljnim teroristima), banjalučki organi reda vlastite goloruke građane divljački će hapsiti i proganjati čak i nakon mirnih okupljanja na granitnom platou višespratnog sjedišta režima. 
Zamislimo, onda, kako bi tek prošli oni suludi afganistanski bombaši-samoubice da im, nebudiprimijenjeno, životne sudbine određuju i kroje Milorad Dodik i Željka Cvijanović. Radile bi ćuze prekovremeno, bre-esenesde!
Kakvu, dakle, još svinjariju Dodik i njegov režim trebaju napraviti pa da se neko odgovoran od ovdašnjih stranaca, umjesto između prepona, počeše makar iza uha? Jer, toleriranje nasilja podrška je siledžijama! Na čast i na obraz OHR-ovcima i (pre)ostalim licemjerima iz ambasada stacioniranih u Sarajevu.

Kakvu, dakle, još svinjariju Dodik i njegov režim trebaju napraviti?

Kabul u Banjoj Luci!

Kultna predstava “Žaba” večeras će na sceni Kamernog teatra 55 biti izvedena po 250. put. Premijeru je doživjela prije 10 godina u sarajevskom Domu policije i od tada je izvedena u brojnim zemljama svijeta.&nbsp;&nbsp; Osim fenomenalne glumačke ekipe, koju čine Emir Hadžihafizbegović, Mirsad Tuka, Aleksandar Seksan i Moamaer Kasumović, za uspjeh kultnog projekta itekako je zaslužan reditelj Elmir Jukić. 
Prema tekstu Dubravka Mihanovića, napravio je i više nego dobru priču. Jukić je, kao i glumačka ekipa, dobivao nagrade na brojnim festivalima, a predstava je 2016. godine pretočena u igrano filmsko ostvarenje. 
“Žaba” je priča o svima, ljudima današnjeg vremena, o dobu nerazumijevanja, usamljenosti i potrazi za ljubavlju i smislom. Predstava skoro hirurški precizno dijagnosticira vrijeme uz pomoć likova koji se snalaze u vrijeme promijenjenih vrijednosti. To je, prije svega, priča o problemu nepostojanja komunikacije i nemogućnosti da čujemo tuđe mišljenje. 
Jukić je rođen 1971. u Sarajevu. Završio je 2000. režiju na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, na kojoj j danas predavač. Režirao je jednu od najgledanijih TV serija u regiji "Lud, zbunjen, normalan".

Predstava će večeras na sceni Kamernog teatra 55 biti izvedena po 250. put

Neprevaziđena “Žaba”

Sretan Božić čestitim bosanskohercegovačkim državljanima, vjernicima-katolicima, našim Hrvatima! Dobri fra Mirko Majdandžić kaže: “Ako je išta poruka - Bog je ljubav, ako hoćemo slaviti istinski Božić, moramo početi voljeti jedni druge.”&nbsp; Taman tako! Zašto, onda, nismo bolji ljudi, gdje se krivo skrenulo? Pa tuđe mrzimo, svoje nemamo, nazor preživljavamo, bezvoljni za okupljanja, zajedništvo, bratstvo, slogu. Taoci smo (polu)države, odakle su ognjem i mačem, a decenijama naknadno i pouzdanim mirnodopskim oruđem za nastavak rata, politikom dakle, razorili bosanskohercegovačke temelje - komšiluk i toleranciju. Mazohistički dosljedno tavorimo na dnu, podijeljeni u jednonacionalne torove, zgnječeni čizmom nacionalističkih vođa i njihovih zaostalih ideologija. Bez čarolije suživota, ugašeno je svjetlo, a upaljen mrak! 
“Ljepotu i snagu Jugoslavije u našim pamćenjima najviše daje rugobnost stvarnosti koju preživljavamo. I kako ona bude bivala sve gora, a putevi su takvi, sjećanje na Jugoslaviju će – ma kako to izgledalo apsurdno – postajati sve bolje i ljepše. Za 30 godina će se za Tita vjerovati da je Marsovac koga je viša civilizacija poslala među divljake da ih uljudi na nekom ludom poluostrvu, na jugu nekog potkontinenta, čije se ime zaboravilo.”
Tako se, naime, nedavno izjasnio bh. akademik. Koji nakon teške porodične drame u djetinjstvu te dva genijalna filmska scenarija o Golootočaninu iskuće (Avdi nek' za hatar ovdje ostane k'o što je i napisano -iskuće), možda i jeste neočekivana adresa s koje bi se skoro jugonostalgičarski (s)tihovalo o bivšem maršalu, pokojnom režimu i jednoj ubijenoj zemlji. 
Međutim, nedvojbeno respektabilno životno iskustvo Abdulaha Sidrana dovoljno je inspirativno običnim smrtnicima za dokona promišljanja o potencijalnim vanzemaljskim rabotama na brdovitom Balkanu. Posebno stoga što je formalno-faktički Josip Broz raspolagao jednakim genetskim materijalom raspoloživih naroda i narodnosti, kao i oni brojni naslijeđeni “titići” iz državica nastalih od Vardara pa do Triglava... 
P.S. Na poželjnom putu ka relativnom blagostanju i kolektivnom prosperitetu, nužno je aktuelno bh. društvo totalno resetovati. I sistem vratiti na fabričke postavke. Pa zatim mirno i dostojanstveno krenuti ispočetka...

“Bog je ljubav, ako hoćemo slaviti istinski Božić, moramo početi voljeti jedni druge”

Vratimo sistem na fabričke postavke!

Na svečanoj promociji diplomanata Medicinskog fakulteta u Sarajevu, koja se u nedjelju održala u Bosanskom kulturnom centru, Mirza Babić proglašen je najboljim studentom. Babić je dobitnik i vrijednog priznanja Univerziteta u Sarajevu - Srebrene značke. Medicinski fakultet proglasio ga je Ponosom dekana.&nbsp;&nbsp; Sa 107 kolega i kolegica, položio je i Hipokratovu zakletvu, koju namjerava da poštuje do posljednjeg slova.
Skromni Mirza kaže kako nikad ranije nije mnogo razmišljao o nagradama, jer one nisu bile cilj njegovog truda, ali da će se truditi da ih svojim radom opravda i da bude što bolji ljekar. Njegovu vrijednost prepoznala je i Kantonalna bolnica u Bihaću, gdje je odmah dobio posao. 
- Ne namjeravam napustiti BiH - odlučno kaže Mirza. 
Ovaj mladi ljekar dokaz je da se sve može postići vrijednim radom.
Mirza Babić dolazi iz radničke porodice. Zahvalan je roditeljima, koji su se odrekli mnogo toga da bi on mogao završiti fakultet.

Najbolji student Medicinskog fakulteta u Sarajevu

Ne namjerava otići iz BiH

Jedan od najagilnijih ovdašnjih intelektualaca fra Ivan Šarčević nedavno se kod Amira Zukića na N1 osvrnuo na predugu krizu liderstva unutar bošnjačke nacionalne politike.&nbsp;&nbsp; „Što se tiče bošnjačke politike, ona od Alije Izetbegovića nema jasnu viziju. Možda je najdalje, najbolje i najpomirljivije u tome otišao rahmetli Sulejman Tihić. Te politike danas nema.“ 
Konkretne potvrde Šarčevićevih promišljanja doživjeli smo tokom prošlosedmičnog druženja sa bivšim načelnikom Srebrenice Ćamilom Durakovićem. Dobrovoljni povratnik na mjesto počinjenog genocida, neobično hrabar i odvažan čovjek, dobrodošao i kod kuće i u gostima, razočarano je svjedočio o svakodnevnim golgotama kroz koje prolaze srebrenički Bošnjaci. Almas se rasplak'o, Nećko zanijemio, pritisla nas teška srebrenička tuga...

Nažalost, u istom danu, Hakija Meholjić u medijima će optužiti svog friškog stranačkog kolegu za gnusno izrečene uvrede i zlokobne prijetnje „nekim novim klanjima u Srebrenici“. Pa će tako potpuno anonimni Vojin Mijatović s razlogom postati neželjeni teret aktuelnom rukovodstvu SDP-a. Mijatovićevo moralno strovaljivanje, međutim, nije tema ove „Minute“. Nek' se time bave zvanični organi partije, koja deklarativno baštini antifašizam i antinacionalizam. I gdje valjda ne bi smjelo biti mjesta za bahaćenje nad žrtvama genocida, jel tako? 
Naprosto, govorimo o preživljavanju ljudi. Duraković tvrdi da su društvene okolnosti sve lošije, a okruženje u naseljenom klancu depresivnije. Jer aktuelni načelnik Mladen Grujičić očigledno jeste nedovoljno kapacitiran za tako bitnu funkciju u tako važnom gradu. Ne podržavaju ga odavno ni tamošnji Srbi. I tu ponovo dolazimo do one famozne krize bošnjačke politike o kojoj je govorio fratar i profesor s početka naše priče... 
Za potpredsjednika Republike Srpske na oktobarskim izborima, Duraković je kao nezavisni kandidat u svom gradu osvojio više glasova nego preostala tri bošnjačka takmičara zajedno. Da li je uvjerljiva pobjeda nad konkurencijom presudna za status budućeg lidera srebreničkih Bošnjaka? Iskreno vjerujem da jeste, ali jedino pod uvjetom da se probosanske stranke opamete, te Durakovića ujedinjeno i na vrijeme podrže na narednim lokalnim izborima. 
U suprotnom, fakturu za nedopustivo prepuštanje bošnjačke svetinje kandžama negatora genocida preporučeno treba poslati na adrese stranačkih centrala u Sarajevu.

Društvene okolnosti sve su lošije, a okruženje u naseljenom klancu depresivnije

Ćamila za načelnika!

Popularni napadač naših korijena Zlatan Ibrahimović stavio je potpis na novi ugovor s Los Anđeles galaksijem i tako prekinuo sva nagađanja o nastavku karijere.
Bosanac sa švedskim pasošem posljednjih je mjeseci povezivan s povratkom u Evropu, odnosno u svoj novi-stari klub Milan. Ali, razlog Zlatanovog ostanka u SAD mogao bi se pronaći u njegovom novom ugovoru. Kanal ESPN otkrio je da će Ibrahimović sljedeće godine zaraditi oko sedam i po miliona eura i tako postati najbolje plaćeni fudbaler u historiji MLS-a (profesionalna fudbalska liga u kojoj učestvuju 19 klubova iz SAD i tri iz Kanade). Do sada je taj rekord držao Brazilac Kaka, koji je 2017. godine u Orlandu zaradio skoro milion eura manje.
Od dolaska u LA galaksi Ibrahimović je odigrao 27 utakmica, u kojima je postigao 22 gola i upisao deset asistencija.
Ibrahimović je rođen 3. oktobra 1981. u Malmeu. Njegov otac Šefik iz Bijeljine je otišao u Švedsku 1977., a tamo je upoznao Zadranku Jurku. Igrao je za Malmo, a kao veliki talent prešao je u Ajaks 2001.. Nakon toga slijedili su transferi u najveće evropske klubove, od Juventusa, Intera, Barcelone i Milana do PSG-a.

Ibrahimović će sljedeće godine zaraditi oko sedam i po miliona eura

Ibrahimović: Do sada rekord držao Brazilac Kaka

Najbolje plaćeni fudbaler u američkoj historiji

Bilo je predveče. Snijeg je već uveliko počeo da pada. Najavljivao je dugu i hladnu noć. Bračni par je stigao na autobusku stanicu u Sarajevu. Mnogo perona. Mnogo ljudi koji s torbama čekaju neko svoje putovanje.Među njima i tročlana obitelj Roma. Nosili su ogromne i teške torbe. Zvali su ih „mađarice“, te torbe u kojima se nekad, kad je bila nestašica, prenosila hrana i roba iz Mađarske u Jugoslaviju. Autobus je kasnio. Odlučili su ući u stanični kafić. Za njima je ušao i bračni par. Odjednom galama u tijesnome kafiću. Mladi konobar je počeo galamiti na Rome. Povrijeđeni otac je drhtavim glasom rekao: „Što se dereš, nisam ništa uradio. Samo sam pitao je li slobodno i može li se djevojka koja sjedi sama za stolom s četiri stolice pomaći kraj prozora gdje je sto sa dvije stolice, a mi da sjednemo na njeno mjesto.“Bračni par je prošao pored njih i sjeo negdje uz šank. Slušali su tok neugodnog razgovora. Konobar od jedva dvadesetak godina bio je grub i drzak. Romkinji je bilo veoma neprijatno. Njen dječak je duboko pognute glave čekao ishod. Konačno, sjeli su nekako do prozora i naručili dvije kave. Konobar je prolazeći kroz kafić nastavio gunđati i govoriti ružne riječi o Romima za stolom.Našao je sebi sugovornika. Pijanog gosta koji je sjedio pored šanka i koji je odobravao svaku mladićevu ružnu riječ. Konobar je prišao i bračnom paru, uzeo narudžbu i ubrzo ih ljubazno uslužio. Gospođa je tražila odmah da plati račun. Njen suprug je uzvratio da će on platiti. Ona mu se usprotivila, pa on njoj. U jednom trenutku ju je pogledao i rekao: „Je l' i ti isto?“ Odgovorila mu iznenađena: „Je l' i ti?“Nisu se više nagađali, jer su se razumjeli. Oboje su znali da je Romima učinjena nepravda i bilo im je žao zbog toga. Malo zatim Romi su htjeli da plate svoje kave, ali konobar im je rekao da je bračni par to već učinio. Vraćajući se za šank, konobar se s gorčinom u glasu počeo pravdati pred svima: nije ni njemu lako, mora zavoditi red u kafiću jer svakakvog svijeta ima, a i dosta mu je svega, neće još dugo raditi kao konobar, dogodine ide u Australiju... Odjednom je iščezla njegova bahatost i pojavila se osoba kojoj samo možeš poželjeti da pomogneš. U tom trenutku je i Rom prišao da zahvali neznancima na neobičnoj gesti. Nekoliko puta je ponovio svoju zahvalnost. Rekao je da je pošten i da se vraća u Njemačku u kojoj živi tridesetak godina jer ovdje nije uspio da obnovi neke papire, misleći na osobne dokumente. Dodao je i da je pošten. Da on i supruga pošteno rade i da školuju sina. Bucmastog dječaka krupnih sanjivih očiju koji je sjedio s njima. Bračni par im je poželio sretan put i tako su se rastali. Romska obitelj sa svojim mađaricama je krenula put perona na kojem je bio autobus za Njemačku, a njih dvoje put autobusa koji je vozio putnike za obližnje malo mjesto.Snijeg je i dalje padao. Autobus za Njemačku je krenuo. Romska obitelj u njemu. Koliko nepravde su ti ljudi morali doživjeti. Jednoj sitnoj smo svjedočili ovom pričom. Koliko boli mora biti u glasu koji kaže da je pošten, a niko ga za to ne pita. Koliko puta je glava morala biti pognuta jer su Romi. Koliko im je teško bilo reći da nisu papire obnovili. Težak je teret biti drugi, biti drugačiji. Biti neshvaćen. Biti kriv i kad nisi. Pravdati se unaprijed. Nositi teško breme isključivanja. No, izgleda da za čovjeka nema pravog puta do dostojanstva osim onog koji ide kroz bol i patnju.

Težak je teret biti drugi, biti drugačiji. Biti neshvaćen

„Ruke zaprljane radom mirišu na dostojanstvo.“

Samo sam zamolio i ništa više

Da Bosanci i Hercegovci ne prolaze nezapaženo gdje god da se pojave, dokaz je i Ilma Karahmet, osamnaestogodišnja pjevačica iz Kiseljaka, koja je pomela konkurenciju u RTL-ovom muzičkom šouu „Zvijezde“.&nbsp; Nakon nekoliko mjeseci dokazivanja i pokazivanja svega što zna, kako žiriju tako i publici, Ilma je finalnim nastupom, koji ostavlja bez daha, odnijela pobjedu. A s njom, kao nagradu je dobila i oko 25.000 KM.
I zaista, djevojka anđeoskog glasa, kako je nazivaju, osvojila je region. 
Nije prvi put da se Karahmet pojavila na nekom takmičenju. Javnosti je upala u oči još prije pet godina, kada se kao trinaestogodišnjakinja pojavila u „X Faktoru“.
Mnogi na društvenim mrežama simpatičnoj Ilmi poručuju da joj je samo nebo granica.
Ilma Karahmet udala se ljetos za svog izabranika Sedina Lakaču.

Pobijedila u hrvatskom muzičkom šouu „Zvijezde“

Zvijezda je rođena

Omiljeni SDA-ov sevdalija Hajrudin Varešanović, poznatiji kao Hari Mata Hari, ispostavit će se, nije slučajno sebi uzeo estradno ime koje podsjeća na čuvenu svjetsku špijunku.
Jednako kao i čuvena Mata Hari, Hajrudin vješto pripremi teren kako bi uz pomoć omiljene mu stranke i građana Sarajevskog kantona za samo jednu noć zaradio i naplatio skoro 200.000 KM.
Njegov nastup u novogodišnjoj noći, prema ugovoru, koštat će 199.999 KM, od čega će 100.000 dati Gradska uprava, a ovu siću od 99.999 sponzori.
Tako je finiširan dil SDA i Hajrudina, koji traje već cijelu deceniju. Završnicu izborne kampanje SDA 2008. Hari je proslavio u Zetri, koncertom, na kojem je uz pomoć prijatelja (Arsen Dedić, Tijana Dapčević, Marija Šestić) pjevao sevdalinke, dok su se u pozadini vihorile zastave i logo SDA. Sasvim slučajno!
Tokom posljednjih izbora bio je nešto transparentniji, pa su veliki skupovi završavali gromoglasnim duetom Izetbegović – Hari Mata Hari. Džaferović je pjevao tercu u čuvenoj sevdalinci „Kao što je Bosna moja na svijetu ljepše nema“.
Za Harija i nema. Jer, toga nema nigdje. Da mu tokom cijele godine kao istaknutom umjetniku građani Kantona Sarajeva plaćaju penzijsko i zdravstveno, pa još odvoje 100.000 KM da im ni krivima ni dužnima pjeva za Novu godinu.
Sa skoro 200.000 maraka u džepu, Varešanović može izgubiti pravo na doprinose. 
No, to nije sve, dužan je, u znak zahvalnosti, svojim Sarajlijama i njihovim gostima ponekad zapjevati i besplatno. No, taj koncert nećemo gledati! 
Uz SDA se lako nauči da ništa u životu nema besplatno!

Novogodišnjim nastupom u Sarajevu finiširan dil SDA i Varešanovića, koji traje cijelu deceniju

Hari SDA Hari

Gledajući oprezni performans Aleksandra Vučića ove sedmice u Ujedinjenim narodima, kao da gazi po jajima dok govori o Kosovu, pomislio sam da ona Bizmarkova definicija politike iz 19. stoljeća kao “umijeća mogućeg” više ne važi. Trebalo bi je preinačiti u “umijeće ničega”, posebno za balkanske političare, na početku 21. stoljeća.Amerikanci se vraćajuDovoljno je, naime, da na domaćem terenu kreirate dramu, a Vučić je prije odlaska u Njujork najavio kako će moćnicima u UN-u pljunuti “istinu” u lice, pa onda iz Amerike, dok teče prijenos tog političkog rijalitija uživo, ispoljite i ljutnju i pomirljivost u isto vrijeme.Uz malo Šopenhauerove rezignacije, zapravo orijentalnog inata, podizanja i spuštanja boje glasa, eto spektakla za narod koji živi od političkog fudbala i driblinga bez zgoditaka.Ništa, ama baš ništa, Vučić nije promijenio svojim dolaskom u UN. Vojska Kosova, usput rečeno deset puta manja od srbijanske, bez (ruskih) aviona i raketa, za razliku one “Made in Srbija”, nije prijetnja nikome i neće biti ukinuta. Doduše, gurnut će Kosovo brže ka NATO ešalonu. A to je ono što Beograd i Moskvu boli najviše.No, zato se Vučić u Njujorku uvjerio da nastupa nova runda pregovora s Albancima te da Amerikanci opet dolaze.

I da Evropljani reteriraju, zbunjeni svojom tradicionalnom neefikasnošću, Federika Mogerini (Federica Mogherini) i Johanes Han (Johannes Hahn) ostaju špic te političke nemoći.Gledao sam Vučića u ogromnom diplomatskom holu (UN Delegate Lounge) ispod grandiozne tapiserije Kineskog zida kako uoči susreta sa Antonijom Guterešom (Antonio Guterres) nervozno telefonira; valjda je osluškivao šta se događalo na beogradskim ulicama. I, gotovo sigurno, koji su zaključci balkanske turneje zamjenika američkog državnog tajnika Džona Salivana (John Sullivan).Božićni paket iz Vašingtona&nbsp;Možda je već znao i za pismo Donalda Trampa (Trump) datirano još 14. decembra, ali lansirano u medijsku orbitu tek nakon njegovog obraćanja u Vijeću sigurnosti, prvo adresirano na Hašima Tačija. A onda i na Vučića, u kojem se implicira – pazi šta radiš. Očito, Vučićev medeni mjesec sa Zapadom bliži se kraju.Zato se u Njujorku pametno naslonio na “umijeće ničega”. Sve što sada treba je držati medijsku tenziju, ali polako i popuštati konopac u Srbiji. Posao će, ionako, odraditi Amerikanci.Bit će tu opet američkog dogovaranja s Rusima, iako ovo nije Jelcinovo, već Putinovo vrijeme. Moskva će sigurno trgovati oko primanja Kosova u UN. A Beograd (p)ostaje skoro marginalan.Bolje je Vučiću da se drži Amerikanaca i da s Tačijem zajedno stigne do Bijele kuće. Ko zna, možda im se posreći i Nobelova nagrada za mir, poslije nekog kosovsko-srpskog “Camp Davida”, kad već ne može - novog Dejtona.Valjalo je samo pažljivo razaznati šta je prvo u Sarajevu u lice uspavanim Bosancima izgovorio gospodin Saliven. Ovaj advokat međunarodnog trgovačkog prava, republikanac je iz konzervativne plejade američkih političara koja je svojevremeno jako podržavala Bosnu; služio je i obje Bušove administracije. Dio karijere proveo je u Pentagonu i to u doba Donalda Ramsfelda (Rumsfeeld), tog ingenioznog makijaveliste za sva vremena.Sad se vidi ko je u Vašingtonu opet uzeo balkanski referat u svoje ruke.Znamo i to da se posljednje pola stoljeća američka nacionalna, dakle vanjska i sigurnosna, politika kreira u Pentagonu, a da je Stejt department glavni izvođač radova. Pa je dolazak Salivana u Skoplje, da podrži Zorana Zaeva u historijskim promjenama, dio istog balkanskog “božićnog paketa” iz Vašingtona. Tu će kutiju i Vučić uskoro morati otvoriti u Beogradu.Saveznici i posljednji Mohikanci&nbsp;Znakovito je da će se Amerikanci na tom parčetu Balkana, kao što je Salivan i obećao, svim sredstvima suprotstaviti ruskim pokušajima da razvale dogovor iz Prespe s Grcima oko promjene makedonskog državnog imena u Republika Sjeverna Makedonija. A onda u završnici osujete i Dodikov “secesionizam”, neko kvazipanslavensko političko-interesno “bratstvo” s Rusima koje pokušava destabilizirati Kosovo, a i Crnu Goru.To je posljednja instanca držanja BiH u klinču “ruskog Dejtona”, iako je taj sporazum uspjeh američke diplomatije. Kad bi ga Bosanci još “američki implementirali”, bilo bi nam sigurno svima bolje. No, vremena se ubrzano mijenjaju!Početkom 2017. godine Pentagon je usvojio novu nacionalnu odbrambenu strategiju. Na 11 stranica tog dokumenta piše kako već dvije godine za Ameriku najveća prijetnja ostaje Rusija. Nije to više nasilni ekstremizam radikalnih islamista. Ta je promjena prioriteta došla prvi put nakon 16 godina.Salivanovo meko spuštanje na Balkan, poput zlatnog padobrana, dokaz je da se Tramp već “priklonio tradicionalistima u američkoj vanjskoj politici”, na stranu predsjednikov radikalni populizam. Baš kako je to, u intervjuu za “Avaz” prije dvije godine, predvidjela nova podtajnica za politička pitanja u UN-u, karijerna američka diplomatkinja Rozmari Dikarlo (Rosemary di Carlo).Nakon svega, ni glavni američki saveznik na Bliskom istoku ne može biti Saudijska Arabija, već Turska, koja je to od 1952. godine, otkako je postala članica NATO-a. Trumanova doktrina, izgleda, još važi.Nije, dakle, Vučić budala pa da ostane posljednji Mohikanac pogrešne politike, pardon, posljednji balkanski antiamerikanac na visokom položaju.Uostalom, u Beogradu su uvijek, bolje nego u Sarajevu, slagali te kockice razumijevanja, samo što su to znanje često pogrešno koristili.

Bolje je Vučiću da se drži Amerikanaca i da s Tačijem zajedno stigne do Bijele kuće

Trampov balkanski padobran

Jednom izrekoh pretpostavku da, kada bismo sve ovdašnje lidere i javne ličnosti pitali da li su po ubjeđenju fašisti, sigurno bismo listom dobili odgovor: “Ne, ni govora!”.Međutim, istina je, nažalost, potpuno drugačija. Malo je onih koji bi tom negacijom ispravno definisali sebe. Jedno je misliti šta si, a jedno je šta ti, ustvari, jesi. Evo, naprimjer, kako čovjek koji izgovori rečenicu: “Ubićemo sto muslimana za jednog Srbina”, može biti išta drugo do fašista? Naravno da ne može.Tu famoznu rečenicu, danas to već svi znaju, izgovori Aleksandar Vučić, regionalno poznat po nadimku Peder. E, sada, eto opet fašizma. Nazvati nekoga pederom je isto tako fašizam.Lijepa, zgodna, dobrodržeća, ali ne baš tako pametnaJedan ovdašnji, živopisni lik, Fatmir Alispahić, na ovu temu ovako zapisa: "Ta njihova bolest ne može se zvati homoseksualizmom, već se treba zvati pederlukom, a kao politički projekt – pederizmom... Oni danas agresivno teže prikazivanju svoje suštine, i u jezičkom, i u manifestacionom obliku, i kad si o vrat vješaju natpise „Peder u duši“, i kad na „povorkama ponosa“ hodaju našminkani kao prostitutke, polugoli, pijani i drogirani, kad jedni po drugima mokre i meljaju se izmetom, prezentirajući narodu svoje devijantne običaje i opća demokratska dostignuća.” Naravno, pretpostaviti je da i Fatmir živi u strašnoj zabludi kako nije fašista.Lijepa, zgodna, dobrodržeća, ali ne baš tako pametna, Kolinda Grabar-Kitarović kaže: “Za dom spremni je starohrvatski pozdrav, ali je vremenom kompromitiran.” Najbolji odgovor na ovu njenu tezu čuh na Fejsu, gdje hrvatski komičar Peđa Bajović konstatova: “Popuši mi je stari indijanski poziv na lulu mira. Ali je vremenom kompromitiran.”Inače, i budale više znaju da je “za dom spremni” lično konstruisao humanista, filantrop i utemeljitelj turističkog risorta Jasenovac Ante Pavelić, a o tome i sam govori u jednom intervjuu koji dade u Argentini, u kojoj je muhadžerio u izbjeglištvu pedesetih godina prošlog vijeka.Osim toga, prvak fašističke misli regiona, čovjek kome samo Vojislav Šešelj može parirati, dakle, jedan i jedini Zlatko Hasanbegović, rezignirano je i uvrijeđeno poručio svojoj predsjednici Kolindi: “To nije tačno. Za dom spremni nije nikakav starohrvatski, nego čisti naš ustaški pozdrav.” Tako prisustvovasmo jedinstvenoj formi javne rasprave u kojoj se jedan fašistički stav suprotstavlja drugom isto tako fašističkom stavu. Šta ima kod nas, nema niđe.Kod Suzane Stambol, na televiziji N1, gostovali Avdo Avdić i izvjesni lik Dani(j)el Simić. Taj neugledno namršteni Simić, urednik nekog portala iz Banje Luke, je ozbiljno neinformisan, a pritom i agresivan prezenter svojih površnih stavova. Teško je doći do riječi od njega. Svetozar Ćorović jednom zapisa, a ako se dobro sjećam, ovako nekako je išla ta njegova misao: “Imaju tri grupe ljudi. Oni što znaju, i znaju da znaju. Oni što ne znaju i znaju da ne znaju. I oni treći, koji ne znaju, a misle da znaju. E ti su”, veli Ćorović, “najopasniji ljudi na svijetu.”Dani(j)el Simić, očigledan pripadnik ove treće grupacije, agresivno, hladno, bez trunke stida i obraza, samoljubiv u svom grandioznom neznanju, iznosi javno kvaziteorije sakupljene po banjalučkim kafanama, a po kojima je u Srebrenici strijeljano svega 300 muškaraca, Sud u Hagu je institucija koja djeluje isključivo protiv Srba, na poligonu u Srbiji je dokazano kako granata na Tuzlanskoj kapiji nije mogla ubiti 71 dijete, kao ni ona na Markalama 68 osoba, 100 odsto Srba u BiH ne poštuje 25. novembar, a stranci u Ustavnom sudu BiH uvijek rade sve protiv finih, dobronamjernih i poštenih srpskih ideja.I puno toga još reče, čitav niz sličnih gluposti iz repertoara ozbiljnog srpskog nacionaliste. Da li je voditeljica mogla biti agresivnija i spriječiti takvo divljanje nacionalizma u svojoj emisiji? Mogla je. Kako? Pa mogla je jednostavno takvog lika ne zvati u svoju emisiju. Vrlo jednostavno. Dok god tankomozgaši kao što je Dani(j)el Simić budu imali javni prostor, nećemo na zelenu granu.Najgori su oni koji su ponosni na svoj nacionalizamHtjedoh biti precizan, pa u gornjem pasusu Dani(j)ela Simića nazivam nacionalistom, a ne fašistom. Međutim, i iskreno, najgori su mi oni koji su čak ponosni na svoj nacionalizam. K'o biva, može se voljeti svoje, a da se ne mrzi tuđe. Ma daj, nemojte me zajebavat'.“Mi smo u Prvom svjetskom ratu jurišali, ginuli na pravoj strani”, kažu mi dva drugara iz Beograda. “Đe ste bili, Bog vas ne ubio? Jedino da ja znam đe ste vas dva bili, to je na splavovima kod Brankovog mosta đe ispijate špricere otkad znam za vas. Nikad niste bili u Grčkoj, o kakvom solunskom frontu pričate? Ni u jednom ratu niste bili, a u Prvom svjetskom sigurno.” Busati se u prsa nečim što su drugi ljudi ostvarili i u prvom licu množine prisvajati njihovu žrtvu samo zato što slučajno pripadaš istom nacionalnom korpusu je glupo, a pomalo i nepristojno.Ma ne, mi smo vrlo lijepa zemlja, samo je šteta što smo naseljeni. Gdje god nema ljudske intervencije na okoliš, to su sve predivni pejzaži.I šta da radi omladina koja živi u ovakvom okruženju? Odgovor može biti leži u narednim redovima: "Tko god malo bolje pogleda u ovu našu Bosnu i Hercegovinu, neće u njoj vidjeti tri odvojena, različita nacionalizma, nego jedno opako zmijoliko čudovište s tri skoro identične glave." Ovo je na Prometeju napisao Marijan Oršolić početkom 2013. godine, a odmah nakon toga se spakovao i razgulio u Austriju.Eto, izgleda da omladina Marijanov primjer treba slijediti. Čini se, i slijede.

Busati se u prsa nečim što su drugi ljudi ostvarili i u prvom licu množine prisvajati njihovu žrtvu samo zato što slučajno pripadaš istom nacionalnom korpusu je glupo, a pomalo i nepristojno

Ma ne, mi smo vrlo lijepa zemlja, samo je šteta što smo naseljeni. Gdje god nema ljudske intervencije na okoliš, to su sve predivni pejzaži

Jedno je misliti šta si, a jedno je šta ti, ustvari, jesi. Evo, naprimjer, kako čovjek koji izgovori rečenicu: “Ubićemo sto muslimana za jednog Srbina”, može biti išta drugo do fašista? Naravno da ne može

Fašistički pejzaži

Kad je Alija Izetbegović izašao iz zatvora, bio sam u odboru koji se borio da se ukine član Krivičnog zakona koji osuđuje djelo duhovnog karaktera, odnosno koje osuđuje takozvani intelektualni kriminal, a ta akcija na kraju je i uspjela.Tadašnje Predsjedništvo države donijelo je odluku da se briše taj član Krivičnog zakona, a da se svi koji su bili optuženi i osuđeni po tom osnovu moraju pustiti iz zatvora.Komunizam je bio centralna silaTada sam ponovo susreo Aliju Izetbegovića, koji se pojavio, istina ne u Sarajevu, nego u Zagrebu. Naime, u Zagrebu sam organizirao jednu konferenciju predstavnika muslimanske inteligencije i radnika. To je tada bilo moguće u Zagrebu jer su u Zagrebu demokratski procesi počeli mnogo prije nego u BiH, tako da je bilo moguće organizirati sastanak takve vrste, a u Sarajevu ne.To sam organizirao u zagrebačkoj džamiji, a moj je cilj bio da razmotrimo situaciju koja će nastati, budući da je očigledno da je Zapad odlučio da definitivno sruši komunistički sistem u Evropi, da sruši Sovjetski savez i da će, konsekventno tome, sigurno doći do rušenja i komunističkog sistema u Jugoslaviji.&nbsp;&nbsp;U tom smislu napisao sam referat u kojem sam obrazložio zašto je to tako nužno. U složenim sistemima kao što su Sovjetski savez, Čehoslovačka, Jugoslavija, koja je bila federalna država, komunizam je bio centralna sila koja je držala u jedinstvu teritorij i državni sistem.Zbog toga je rušenje komunizma, ustvari, bilo moguće i najjednostavnije tako da se sruši sama država. Na taj način komunizam sam od sebe pada. Međutim, za mene glavno pitanje nije bilo hoće li komunizam pasti, jer sam bio siguran da će se to desiti, i to daleko i ranije.To sam već 1979. godine u Cavtatu na jednoj međunarodnoj konferenciji i javno izjavio, da je komunizam završio svoju misiju i da nije ostvario slobodu, prema tome da nema više šta da traži u historiji.Samo su opstali nacionalni pokretiU ovom slučaju za mene je bilo pitanje šta će se desiti kad komunizam padne. Na to pitanje sam odgovorio objasnivši da će tada glavnu riječ na prostoru Jugoslavije voditi nacionalizmi, jer su nacionalni pokreti jedini koji su opstali za vrijeme komunizma. On je uništio svaki liberalni pokret, svaki liberalni koncept slobode, ali nije nacionalni, s obzirom na to da se federacija ipak temeljila na nacionalnoj podjeli.Zbog toga je nacionalizam bio jedini autentični protivnik komunizma i postat će njegov nasljednik ukoliko se ne desi nešto što bi ga u tome pogledu spriječilo. Za mene nije bilo bitno hoće li u Hrvatskoj nacionalizam zavladati nakon pada komunizma, hoće li se to desiti u Sloveniji, Srbiji, Crnoj Gori... Bilo mi je bitno hoće li se to desiti u BiH. Zašto?Jer, ako se desi u BiH, i ako u BiH bude vođena nacionalistička politika i nacionalističke snage preuzmu glavnu političku ulogu, tada će se pojaviti pitanje podjele Bosne. Tada sam rekao, ponovit će se 1939. godina, odnosno doći će sigurno do rušenja BiH ili sporazuma između Srba i Hrvata o njenoj podjeli, bilo da je podjela u cjelini kao što su to učinili 1939. godine, bilo da ostave za nas, muslimane, neku malu enklavu.Odgovarajući na pitanje šta će se desiti i šta je najvjerovatnije da se desi ako komunizam u Jugoslaviji padne, predložio sam da muslimani naprave pokret za očuvanje Bosne, jedan opći demokratski pokret za očuvanje BiH onakve kakvu ju je historija stvorila, kao zajedničke države svih njenih građana, bez obzira na njihovu vjeru i nacionalnu pripadnost.&nbsp;&nbsp;Prije svega voditi računa o BiHNakon što sam izložio te svoje poglede, desilo se nešto što nisam očekivao. Alija Izetbegović, koji je prisustvovao tom skupu, rekao mi je da je njegova grupa, koja je prije toga u Cirihu, u Bošnjačkom institutu Adila Zulfikarpašića, sklopila sporazum o stvaranju jedne muslimanske stranke, odlučila da stvori jugoslavensku muslimansku stranku koja će zastupati interese muslimana u budućnosti. Prema tome, da oni ne prihvataju to što sam ja predložio.Na to sam odgovorio da smatram da je praviti jugoslavensku stranku u državi koja će se raspasti besmisleno i da mi trebamo voditi računa prije svega o BiH i ne dozvoliti da nacionalističke snage budu one koje će voditi političku igru.U tom smislu sam predložio da muslimani, koliko su politički diferencirani, stupe u pregovore s bivšim komunistima pod vodstvom Nijaza Durakovića, te Hrvatima i Srbima koji su za BiH, kako bi se stvorio jedan jak front koji bi onemogućio da nacionalisti dobiju vlast u ruke, jer sam pretpostavljao da bi, ukoliko nacionalisti dobiju vlast u cjelini ili parcijalno, oni odmah tu vlast pokušali iskoristiti da se izvrši teritorijalna podjela na nacionalnom principu.Mi smo se tu rastali, s time što mi je Alija Izetbegović predložio da se vidimo u Sarajevu pa da nastavimo razgovor.Dobro organizirana grupa s podrškomJa sam, naravno, to prihvatio, jer mi je stalo. Vidio sam da on ima iza sebe dosta dobro organiziranu grupu ljudi i da ima podršku, naročito u ulemi, da će predstavljati jednu vrlo značajnu snagu. Prema tome da bi bilo vrlo značajno da njegova akcija, odnosno akcija ljudi koji su s njim udruženi, bude usmjerena u pravcu koji će osigurati budućnost BiH, koji će je sačuvati od te pošasti nacionalizma koja se, nažalost, nama kasnije dogodila.Nakon toga imao sam s Alijom Izetbegovićem veliki broj razgovora, praktičnih dogovora, kada smo radili, da tako kažem, na formiranju države, odbrambenih snaga i pozicija BiH, kada sam bio i ratni član Predsjedništva i u svim tim razgovorima zauzimali smo stanovišta koja odgovaraju našim pogledima.Ali smo uporedo s tim imali vrlo česte i privatne razgovore koji nisu imali veze s praktičnim političkim pitanjima i koji su se ticali općih problema, općih političkih situacija i odnosa i, s druge strane, koje su se ticale nekih naših međusobnih odnosa.Tako da je moja namjera da te privatne razgovore izložim kako bi se vidjelo da kod svakog čovjeka, bez obzira na to kakvu on političku filozofiju zastupao, kakva politička gledišta zastupao i propagirao, postoji i jedna druga strana, naporedni tok mišljenja, gdje on upoređuje svoja gledišta s tuđim gledištima pokušavajući, naravno, da provjerava svoja ili tuđa gledišta, tako da je to jedan normalan način u životu jednoga čovjeka koji se bavi politikom na ozbiljan način.A Alija Izetbegović je bio čovjek koji se bavio politikom ozbiljno, a efekti njegovog političkog djelovanja imali su vrlo ozbiljne posljedice za naš narod i državu u cjelini.Prema tome, važno je da se zna šta je Alija mislio o pojedinim pitanjima i kako je obrazlagao svoje odluke i poziciju u nekim pitanjima koja su se pojavljivala za tih nekoliko godina od 1990. do 1996., kada je već sve jasno postalo i kada je već i sam Alija Izetbegović shvatio da su stvari išle protiv interesa našeg naroda i naše države.

On je čovjek koji se bavio politikom ozbiljno, a efekti njegovog političkog djelovanja imali su vrlo ozbiljne posljedice za naš narod i državu u cjelini

Nema kompromisa sa naslijeđem SDA!

Promotor sjajne „Žabe“

Leteća Bosnia Bakira el-Šidija

Albanka, a naša

Kabul u Banjoj Luci!

Neprevaziđena “Žaba”

Vratimo sistem na fabričke postavke!

Ne namjerava otići iz BiH

Ćamila za načelnika!

Najbolje plaćeni fudbaler u američkoj historiji

Samo sam zamolio i ništa više

Zvijezda je rođena

Hari SDA Hari

Trampov balkanski padobran

Fašistički pejzaži

Važno je da se zna šta je Alija mislio

Kolumne

Nema kompromisa sa naslijeđem SDA!

Promotor sjajne „Žabe“

Leteća Bosnia Bakira el-Šidija

Albanka, a naša

Kabul u Banjoj Luci!

Neprevaziđena “Žaba”

Vratimo sistem na fabričke postavke!

Ne namjerava otići iz BiH

Ćamila za načelnika!

Najbolje plaćeni fudbaler u američkoj historiji

Samo sam zamolio i ništa više

Zvijezda je rođena

Hari SDA Hari

Trampov balkanski padobran

Fašistički pejzaži

Važno je da se zna šta je Alija mislio