Turistički letovi u svemir u organizaciji kompanije milijardera <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=RI%C4%8CARD%20BRENSON&amp;">Ričarda Brensona (Richard Branson)</a> vratili su se u prodaju prošle sedmice po „paprenim“ cijenama. Izleti u utrobi letjelice „SpaceShip Two“ mogu se kupiti za 450.000 dolara po osobi. Nije baš da je cijena približna, jer za putovanje novim vozom od Željezničke stanice u Sarajevu do Pazarića i nazad, treba izdvojiti 4,80 KM, ali je zato ushićenje, u najmanju ruku, jednako.
Baš kako je Brenson odletio u svemir, tako je slavodobitno svita iz Vlade Kantona Sarajevo, na čijem je čelu Edin Forto, putovala za Pazarić. Sve je podsjećalo na otvaranje pruge Brčko – Banovići. Možda su izostali nešto malo zastava i koja prigodna parola na lokomotivi, ali slaviti možemo. Od sada je život u Kantonu Sarajevo sasvim drugačiji, mnogo bogatiji.
Ovaj vrhunski događaj, kako ga nazivaju u Vladi Kantona Sarajevo, ne samo da je izazvao podsmijeh građana, jer takva pompa za voz koji će povezati dvije sredine udaljene nešto više od 20 kilometara, nije ništa drugo nego politikantstvo.
I dok drugi putuju u svemir, naši su dobacili do Pazarića, pa još to nazivaju nekim velikim dostignućem. Još jednom se osjećamo jadno - kako jad može izbiti samo u ovoj našoj državi. 
Ali i ovo je dobro - kako smo navikli da nam bude - šta bi tek bilo da je voz išao do, kako se to nedavno moglo čuti od vladajućih, „Jelaha u Krajini“.

I dok drugi putuju u svemir, naši su dobacili do Pazarića, pa još to nazivaju nekim velikim dostignućem

Nova linija od Željezničke stanice u Sarajevu do Pazarića

Bosanski Brensoni

<a href="https://avaz.ba/pretraga?query=EDIN%20FORTO&amp;">Vlada Kantona Sarajevo, s Edinom Fortom</a> na čelu, jučer je slavodobitno objavila vijest da je počeo saobraćati voz od Sarajeva do Pazarića.
U svijetu u kojem biznismeni Ričard Brenson (Richard Branson) i Džef Bezos (Jeff Bezos), uz pomoć svojih privatnih kompanija, odlaze turistički u svemir i tu uslugu uskoro nude svemirskim turistima iz čitavog svijeta, u vremenu u kome Ilon Mask (Elon Musk) pravi samovozeće automobile, Forto i trojka, eto, smatraju epohalnim uspjehom otvaranje linije do Pazarića!
Za njih možda to i jeste uspjeh ako se uzme u obzir da je riječ o Vladi koja se krajnje ozbiljno na društvenim mrežama hvali sakupljanjem smeća i metenjem ulica kao svojim velikim uspjesima.
No, da stvar bude gora, i pruga i prijevoznik na ovoj liniji, odnosno „Željeznice FBiH“ su u vlasništvu FBiH, pa ostaje nejasno čime se Forto i Vlada KS tačno diče, posebno u situaciji kada kantonalno preduzeće zaduženo za javni prijevoz odlazi u stečaj.
Posljednji performans s otvaranjem „željezničke linije“ samo je nastavak cirkusiranja Fortine vlade, koja agresivnom promocijom na društvenim mrežama svakodnevne aktivnosti i minorne poduhvate pokušava predstaviti kao velike uspjehe.
Edin Forto rođen je u Sarajevu 1972. godine. Oženjen je i otac dvoje djece.

U svijetu u kojem ljudi turistički putuju u svemir, Forto se hvali

Edin Forto: Facebook premijer

Jedan od najboljih fudbalera svih vremena, kapiten argentinske reprezentacije <a href="https://avaz.ba/tag/1848/lionel-messi">Lionel Mesi (Messi)</a>, nakon više od 20 godina u katalonskom velikanu Barceloni, morat će napustiti klub zbog finansijskog „fer-pleja“.

Mesiju je u junu istekao prošli ugovor s Barcelonom te je kao slobodan igrač mogao potražiti novi klub, ali i njegova i želja kluba bila je da ostane u Barceloni, u koju je stigao kao 13-godišnjak. Mesi je čak pristao i da mu se prepolovi plaća te je preostalo još da Barcelona njegov novi ugovor uskladi s pravilnikom o finansijskom „fer-pleju“ La Lige.
Kako Barcelonin dug iznosi više od milijardu eura, pokazalo se nemogućim uskladiti novi Mesijev ugovor s pravilnikom La Lige. Katalonci su u šoku, ali sada je sve gotovo. Barcelona bez Mesija kreće iznova, kreće nova era.
Lionel Mesi rođen je 24. juna 1987. u argentinskom Rozariju. Postigao je više od 600 golova za Barcelonu, u koju je stigao kao dijete. Osvojio je na desetine trofeja s tim klubom, a nedavno je Argentini donio trofej prvaka Južne Amerike.

Njegova i želja kluba bila je da ostane u Barceloni, u koju je stigao kao 13-godišnjak

Lionel Mesi: Kraj jedne ere

Edin Forto, premijer Kantona Sarajevo, odlučio je <a href="https://avaz.ba/tag/24414/edin-forto">GRAS</a> poslati u stečaj. Vlada KS nije u mogućnosti otplatiti dugovanja ovog preduzeća, koja iznose astronomskih 350 miliona KM. 

Poređenja radi, to je iznos od oko trećine ukupnog budžeta Kantona Sarajevo na godišnjem nivou! 
No, da stvar bude gora, GRAS je samo vrh ledenog brijega propalih državnih firmi. Prema podacima MMF-a, u BiH i dalje egzistira gotovo 550 kompanija u većinski državnom vlasništvu. 
Većina posluje negativno i zajedno akumuliraju dug od nevjerovatnih 9 milijardi KM, što iznosi oko tri četvrtine svih godišnjih budžeta svih nivoa vlasti u BiH zajedno!
Bosna i Hercegovina je trebala napustiti socijalizam 1990. ili barem 1996. godine, no tranzicija je bila samo formalna.

Vladajuće stranke pobrinule su se da, jednako kao u socijalizmu, što je god moguće i koliko god je moguće ostane u državnim (čitaj: stranačkim) rukama, a i ono što se privatiziralo dalo se u ruke „pouzdanim“ intimusima koji se mogu kontrolirati.

Prema državnim firmama odnosi se maćehinski, kao prema unosnom stranačkom plijenu u koji se uhljebljuju partijski poslušnici. Po potrebi se iz njih izvlači kapital za finansiranje ličnih i stranačkih interesa te se crpe dok se ne „isuše“.
Kad se, pak, „isuše“ i dovedu pred kolaps, s ciljem kupovine socijalnog mira radnika, kao što je bio slučaj upravo s GRAS-om, te firme bi se onda vještački održavale upumpavanjem poreznog novca u njih i tako se samo vještački prolongira propast.
Rezultat su političko otimanje i rasipanje resursa, uništene firme kao rupe bez dna te neproduktivna i neefikasna partijska ekonomija koja živi na račun produktivnog privatnog sektora i koči napredak svih zajedno.
Potez Edina Forte stoga je hvale vrijedan pokušaj da se konačno krene s raščišćavanjem ekonomija te da se stranački gubitaši pošalju na smetljište, gdje odavno pripadaju.
Razdvajanje privrede od politike i stranaka neophodan je preduvjet za ozdravljanje i politike i ekonomije. A da bi se to postiglo, nešto se morati privatizirati, ali nešto će morati i u stečaj.

Potez Edina Forte hvale je vrijedan pokušaj da se krene s raščišćavanjem ekonomija te da se stranački gubitaši pošalju na smetljište

GRAS je mrtav, živio Forto!

Taman kada nam je četvrti val koronavirusa pokucao na vrata, stigla je famozna pošiljka vakcina iz Kine. Onih koje je Federalna vlada, predvođena Fadilom Novalićem, trebala nabaviti u trenutku kada je postalo jasno da zapadnim proizvođačima i raznim mehanizmima nismo na listi prioriteta.

U proteklih skoro godinu svima su nam se želuci okretali zbog lažnih obećanja o kupovini vakcina, propalim pregovorima i povlačenjima farmaceutskih firmi iz procesa nabavke. Svega smo se nagledali i naslušali, pa i svjedočili ostavci direktora Zavoda za javno zdravstvo FBiH. Teško se moglo zamisliti da će ikad stići kontingent od 500.000 vakcina koje je Federalna vlada nabavila. Načekali se jesmo, ali, eto, konačno, i to se desilo.
I baš kada smo pomislili da će, napokon, tokom ceremonije primopredaje, koja je, gle čuda, satima kasnila, biti obznanjeno koliko je težak ugovor nabavke kineskih vakcina, uslijedila je ista mantra koju mjesecima slušamo - da je taj dokument Vlada FBiH proglasila „povjerljivim“.

Stupidno, zar ne? Informaciju koja je u startu trebala biti javna federalne vlasti su odlučile kriti kao zmija noge. Navodno, zbog zahtjeva proizvođača.

Poznato je da Novaliću i družini transparentnost nije jača strana, ali to, najblaže rečeno, nije način na kojem odnos političara i javnosti treba funkcionirati.
Uostalom, vakcine nisu plaćene iz privatnog džepa federalnog premijera, već iz federalne kase i narod ima pravo znati koliko je novca utrošeno za to.
Narod treba znati, je li, možda, Vlada FBiH imala neki poseban popust ili će se sumnjati da su Novalić i družina lovili u mutnom i nadati se da cijela priča neće rezultirati još jednom aferom.
Sve dok ne kažu cijenu ugovora, građani imaju pravo sumnjati u nedopuštene radnje. Na premijeru, ali i cijeloj Vladi FBiH je da građanima predoče račun i da, konačno, pokažu transparentnost i odgovornost prema njima. Do tada, bit će sumnjiva lica.

Informaciju o tome koliko je koštala nabavka vakcina federalne vlasti odlučile sakriti kao zmija noge

Lov u mutnom

Mostarac <a href="https://avaz.ba/tag/28591/senad-santic">Senad Šantić</a> ubraja se među rijetke Bosance i Hercegovce koji su se iz bijelog svijeta u koji ih je odnio ratni vihor odlučili vratiti u domovinu i započeti vlastiti biznis. Pokrenuo ga je prije pet godina, a danas je vlasnik uspješne IT kompanije sa 50 zaposlenih u Mostaru i Sarajevu. Mahom su to mladi ljudi poput njega, sposobni IT stručnjaci, pravnici, ekonomisti.

Odanost i ljudskost svojih uposlenika, ali i njihov rad i trud u proteklom periodu Šantić je ovih dana ljudski i nagradio, omogućivši im svima, kao i njihovim porodicama, zajedničko osmodnevno ljetovanje u Turskoj. Gest je to vrijedan divljenja i poštovanja, pogotovo u zemlji iz koje svakodnevno odlaze kolone mladih u potrazi za boljim životom.
Šantić je u svojoj državi napravio pozitivnu priču, jer njegova firma konstantno donosi nova radna mjesta. No, možda će njegov čin nagrađivanja uposlenika potaknuti i druge makar na razmišljanje da je dobar radnik isključivo sretan radnik.
Rođen je 1988. u Mostaru, a 1993. je izbjegao u Švedsku, gdje se školovao. Dio obrazovanja je stekao i u SAD.

Sve svoje uposlenike nagradio ljetovanjem u Turskoj

Senad Šantić: Šef široke ruke i velikog srca

Zakon o zabrani negiranja genocida, koji je nametnuo sada već bivši visoki predstavnik u BiH <a href="https://avaz.ba/tag/605/valentin-inzko">Valentin Incko (Inzko)</a>, civilizacijski je normativ pomoću kojeg naša država može ići naprijed. Ipak, od trenutka kada je objavljen u “Službenom listu” do danas Tužilaštvo BiH formiralo je 22 predmeta protiv osoba koje su u javnom prostoru negirale genocid nad Bošnjacima u Srebrenici. 
 
Na potezu je Tužilaštvo BiH. Hoće li spomenuti predmeti biti procesuirani ili će se dozvoliti daljnje iživljavanje nad nevinim žrtvama genocida i zločina u BiH? 
Ukoliko Tužilaštvo BiH podigne optužnicu i kompletan slučaj dobije sudski epilog, nema sumnje da će se u javnom prostoru umnogome smanjiti kršenje zakona, odnosno negiranje genocida i zločina.

No, ukoliko Tužilaštvo BiH bude sporo i tromo, kao u slučaju procesuiranja odgovornih za ratne zločine, onda žrtve genocida s pravom strahuju od novih bestijalnih napada, od kojih ih ne mogu odbraniti ni institucije ove države.

Zbog toga u prioritete djelovanja pravosudnih institucija treba staviti procesuiranje već oformljenih predmeta o negiranju genocida i zločina kako bi oni koji planiraju ponižavati i vrijeđati žrtve barem malo razmislili prije nego što bi izgovorili ili napisali laži o istini koja je utvrđena pred međunarodnim sudovima.
Imaju, dakle, dvije opcije od kojih zavise daljnja budućnost na bh. prostorima, pomirenje, suživot… Jasno je da nijedan zakon ne može promijeniti percepciju pojedinaca, grupe ili većinskog dijela jednog naroda, ali…
Država ima zakone i zakoni se moraju poštovati. Svako nepoštivanje zakona je uvod u anarhiju. Zbog toga Državno tužilaštvo ima samo jedan zadatak - procesuiranje negatora genocida i zločina.

Zbog toga Državno tužilaštvo ima samo jedan zadatak - procesuiranje negatora genocida i zločina

Zakon jednak za sve

<a href="https://avaz.ba/tag/925/vedad-ibisevic">Bivši bh. reprezentativac Vedad Ibiševi</a>ć zvanično je okončao igračku karijeru u 36. godini.

Tu informaciju jučer je potvrdila berlinska Herta, koja je ujedno objavila kako će Ibišević nastaviti raditi kao pomoćni trener u ovom njemačkom klubu, za koji je u periodu od 2015. do 2020. godine odigrao 159 utakmica i postigao 56 golova.
„Plavooki bombarder“ u Herti će biti zadužen za rad s napadačima prvog tima te omladincima.
Vedad Ibišević rođen je 6. avgusta 1984. godine u Vlasenici. Fudbalom se profesionalno počeo baviti u Sent Luisu, a potom je igrao za Čikago Fajr, PSG, Dižon, Alemaniju Ahen, Hofenhajm, Štutgart, Hertu i Šalke.
Za reprezentaciju BiH debitirao je 24. marta 2007. godine, a sve do oproštaja 2018. odigrao je 83 utakmice i postigao 28 golova. 
Ibišević će ostati upamćen kao nogometaš koji je postigao prvi gol na Svjetskom prvenstvu u Brazilu za bh. reprezentaciju.

Zvanično okončao igračku karijeru i ušao u trenerske vode

Ibišević: Radit će kao asistent u Herti

Vedad Ibišević: Odlazak „plavookog bombardera“

Vrag je odavno odnio šalu. Taman kada čovjek pomisli da je Visoko sudsko i tužilačko vijeće (VSTV), koje su godinama pratile razne afere, konačno došlo tobe, počelo raditi prema zakonima, mimo političkih pritisaka i ucjena, desi se suprotno.

Prvostepena disciplinska komisija VSTV-a BiH u disciplinskom postupku protiv <a href="https://avaz.ba/tag/9771/ranko-debevec">Ranka Debevca, predsjednika Suda BiH</a> koji se teretio za disciplinske prekršaje kojima je narušio ugled Suda BiH, samo ga je javno opomenula!
U prijevodu, Debevec može raditi šta hoće, kriti imovinu u Španiji, sastajati se s optuženicima, slati poruke tužiocima koji ga istražuju... Može birati sudije za prethodni postupak koje će slati na ročišta. Može i hoće minirati postupke Tužilaštva. Može i hoće igrati se ljudskim sudbinama.
Sve pod krinkom da radi prema zakonu, Debevec je već odavno izgubio svaki kredibilitet da bude na čelu Suda BiH. Na desetine je razloga zašto je to tako. Jedan od ključnih je da je prvi čovjek Suda 14 godina krio dvojni identitet (Ranko Kaveson) i državljanstvo Španije. Kako je krio imovinu?

Zašto je nije prijavio u imovinskom kartonu, što je obaveza svakog uposlenika pravosuđa? Debevec je slagao isti VSTV koji ga je sada opomenuo, a prije nekoliko godina imenovao za čelnika Suda.

Drugi razlog je očito sluganstvo određenim političkim pokroviteljima. I ptice na grani znaju za čije interese radi Debevec. Koga štiti. Prema čijim uputama radi. Prema čijim notama svira.
Već odavno je jasno da je Debevec potpuno pod kontrolom <a href="https://avaz.ba/tag/107564/osman-mehmedagic-osmica">Osmana Mehmedagića Osmice, direktora OSA-e</a>, i njegovog šefa Bakira Izetbegovića, lidera SDA. U prilog tome govore odluke Suda.
Pod motom „Pomogni ti meni, pomoći ću ja tebi“, Osmica, kao dužnik Debevcu što ga je spasio od zatvora, nedavno i pritvora, uz pomoć veza u VSTV-u, čije pojedince očito kontrolira, vratio mu je uslugu, i to “punim”.
Svi su na dobitku, osim građana ove zemlje, kojima je puna kapa korumpiranog pravosuđa i smicalica. Ovo je, ustvari, Pirova pobjeda Osmice Kavesona.

Pod motom „Pomogni ti meni, pomoći ću ja tebi“, Osmica, kao dužnik Debevcu što ga je spasio od zatvora, vratio mu je uslugu

Debevec i Mehmedagić: Držali se parole, spasi ti mene, pa ću ja tebe

Osmica Kaveson

<a href="https://avaz.ba/tag/4223/mesud-pezer">Bosanskohercegovački bacač kugle Mesud Pezer</a> napravio je podvig u polufinalu Olimpijskih igara, gdje je u teškoj konkurenciji uspio izboriti veliko finale. 

Do borbe za medalju naš atletičar došao je trećim najboljim hicem polufinala. Pezer je kuglu bacio na 21,33 metra udaljenosti, a od njega su bili bolji samo svjetski rekorder Rajan Kruzer (Ryan Crouser, 22,05) i Tomas Volš (Thomas Walsh, 21,49). 
U prvom bacanju Pezer je ostvario dužinu od 20,41, da bi potom u drugom pokušaju Zeničanin briljantnim hicem pogodio finale. 
Zbog njega neće biti spavanja. U noći sa srijede na četvrtak od 4.05 sati po srednjoevropskom vremenu zakazano je finale, kada će rođeni Zeničanin pokušati napraviti novi podvig i osvojiti prvo olimpijsko odličje za Bosnu i Hercegovinu.
Naša zemlja će imati dva takmičara koja će se takmičiti za olimpijsko odličje. Osim Pezera, imamo i Amela Tuku, koji će trčati na 800 metara.
Mesud Pezer rođen je 27. avgusta 1994. godine u Zenici. Član je Atletskog kluba „Zenica“, a pažnju na sebe skrenuo je 2013., kada je na Evropskom juniorskom prvenstvu bio najbolji s hicem od 20,44 metra. Potom je na Mediteranskim igrama osvojio treće mjesto s hicem od 19,82 metra.

Bh. bacač kugle ostvario treći najbolji rezultat polufinala

Drugi finalista na Igrama koji dolazi iz BiH

Mesud Pezer: Hitac vrijedan finala

Probudili ste se, umili, oprali zube, obukli, krenuli na posao, a muž/supruga/sin/kćerka skrenuli su vam pažnju da sa sobom ponesete <a href="https://avaz.ba/tag/116147/trojka">i u kontejner bacite kesu sa smećem</a>. 

Trenutak bacanja kese u smeće ste fotografirali i s auditorijem ponosno podijelili vijest da ste po dojavi člana porodice bacili smeće, očekujući ovacije zbog tog odgovornog i zahtjevnog poduhvata. I tako svaki dan. Ako sada mislite „šta piše ovaj, koji debil se slika dok baca smeće i očekuje ovacije za to“, potpuno ste u pravu. 
Samo debil može očekivati priznanje za tako banalnu i svakodnevnu stvar poput bacanja smeća. No upravo to su gotovo jedine aktivnosti koje s javnošću iz dana u dan dijele pojedini načelnici i ministri iz stranaka trojke, koje su na vlast u Kantonu Sarajevo došle nakon izbora 2020. godine.

Nakon tri decenije gotovo kontinuirane vladavine SDA, nakon tri decenije korupcije, nepotizma, nepravde, ekonomskog zaostajanja i siledžijske vlasti, većina građana je uz veliku nadu i optimizam dočekala promjene.

Nakon deset mjeseci - kakvi crni dubinski obračuni s korupcijom, reforme, uređenje institucija, sređivanje stanja u gubitaškim javnim kompanijama, privlačenje investicija i pretvaranje Sarajeva u istinsku metropolu, kako su nam obećavali. Građani Sarajeva su dobili vlast čiji protagonisti, mrtvi-ozbiljni, uspjesima vrijednim hvaljenja smatraju to što po „dojavi građana“ šalju radnike da čiste ulice.
No, da tragedija bude veća, grad nikad nije bio zatrpaniji smećem, a pojavljuju se tu periodično i pacovi, zmije, pa čak i divlji konji.
I tu, čini se, dolazimo do porazne suštine.
Na SDA svakako ne vrijedi trošiti ni lijepe, a kamoli ružne riječi, no naša politička scena generalno je pretrpana kadrovima čije ambicije ne idu dalje od želje za lagodnim budžetskim uhljebljenjem, a znanje i sposobnost dalje od nivoa metenja ulica... A ni to ne umiju. Mirno spavajte, bolje neće biti.

Samo debil može očekivati ovacije za tako banalnu stvar poput bacanja smeća

Smeće, pacovi i trojka

Australka <a href="https://avaz.ba/tag/121236/emma-mckeon">Ema Mekion (Emma McKeon)</a> ispisala je historiju na Olimpijskim igrama. Sjajna plivačica je osvojila sedam medalja u Tokiju te je tako postala prva žena s tolikim brojem odličja na jednim Igrama još od Marije Gorokovskaje iz 1952. godine.

Ona je na ovim Olimpijskim igrama osvojila zlatne medalje na utrkama 50 metara slobodnim stilom, 100 metara slobodnim stilom, 4x100 metara slobodnim stilom i na 4x100 metara, dok je bronze pokupila na 100 metara leptir stilom, 4x200 metara slobodnim stilom i 4x100 metara mješovitim stilom.
Također, Mekion je rekorderka u ženskoj konkurenciji s 11 osvojenih medalja na Igrama, što je čini najuspješnijom sportistkinjom Australije. 
Ema Mekion rođena je 24. maja 1994. godine u Volongongu u Australiji. Osvojila je jedno zlato na Igrama u Riju, četiri u Tokiju, uz tri bonzana odličja, dok u Londonu na Olimpijskim igrama 2012. godine nije uspjela da se domogne medalje. Dolazi iz plivačke porodice, njen otac Ron i brat Dejvid (David) su, također, bili plivači.

Sjajna plivačica osvojila sedam medalja na Olimpijskim igrama

Ema Mekion: Australka ispisala historiju

Da se pogleda broj objavljenih i podijeljenih fotografija <a href="https://avaz.ba/tag/2110/amel-tuka">Amela Tuke</a> posljednjih nekoliko dana, sigurno bi nadmoćno odnio pobjedu nad drugim sadržajima na profilima Bosanaca i Hercegovaca na društvenim mrežama. Amel Tuka je ponovo “in”, a za to mu je trebalo da uđe u finale Olimpijskih igara u Tokiju.

Reklo bi se da se radi o sasvim novom čovjeku, jer, ako se vratimo kratko nazad, mnogi su bili skeptični u vezi s tim može li on ikada više biti onako brz.
„Od doping kontrole više nije onaj stari”, “završio je on svoje”, “tanak je, ne može više ništa napraviti”… Sve su to rečenice koje su se vezale za najboljeg bh. atletičara, koji to, pored dobrih rezultata i svog odnosa prema Bosni i Hercegovini, ljudima, a posebno djeci, nikako nije zaslužio.

A taj, prema mnogima, prevaziđeni Tuka sada je na svoj način udario šamarčinu skepticima. Kako je to inače njegov stil, izašao je na stazu i plasirao se u krug najboljih na Olimpijadi. Nije se osvrtao na to što mnogi koji nikada nisu vidjeli atletske patike omalovažavaju sve što je napravio do sada za BiH.

Trčat će Amel opet u srijedu. Tražit će što bolji plasman, a ovog puta će, sigurno, od njega svi tražiti medalju. Sve drugo će skepticima biti neuspjeh, ali Tuka je uspio... Još jednom je doveo BiH u jedno finale, a to nikako nije mala stvar. Već zaslužuje čestitke, a, ako donese nešto više, ponovo ćemo razviti zastave u njegovo ime.

Mnogi su već počeli omalovažavati ono što je Amel Tuka napravio iako je, sigurno, jedan od najboljih bh. sportskih izdanaka

Šamarčina skepticima

Najbolji bh. atletičar Amel Tuka ponovo je oduševio javnost u svojoj domovini. Istrčao je sjajnu polufinalnu utrku na 800 metara te u teškoj konkurenciji uspio izboriti veliko finale Olimpijskih igara u Tokiju.Naš atletičar bio je smješten u najzahtjevniju polufinalnu grupu, ali ni žestoka konkurencija nije spriječila Tuku da se domogne velikog finala i borbe za olimpijsko odličje, nešto što nijedan sportista Bosne i Hercegovine nije uspio osvojiti do sada.Tuka je utrku završio s istrčanih 1:44:53, što mu je donijelo drugo mjesto. Tuka će finale trčati u srijedu, kada će pokušati ponovo, po ko zna koji put, obradovati naciju svojim nastupom. I imamo se čemu nadati, s obzirom na to da je, prema zvaničnoj rang-listi Međunarodne svjetske atletske federacije (IAAF), Tuka drugi najbolje rangirani finalista. Amel Tuka rođen je 9. januara 1991. u Kaknju. Atletikom se počeo baviti kao srednjoškolac. Prije toga je trenirao karate. Specijalnost su mu utrke na 400 i 800 metara. U ovoj drugoj ima osvojenu bronzu iz Pekinga 2015. te srebro iz Dohe 2019. godine.

Najbolji bh. atletičar izborio finale Olimpijskih igara u utrci na 800 metara

Amel Tuka: Borba za sjajno odličje

Nakon što su svi stariji članovi njegove familije izgubili snagu i zdravlje u dugoj i mukotrpnoj borbi za istinu Elvis Čaušević odlučio je nastaviti potragu za skeletom svoga djeda Mehmeda. Svake godine dolazi na most ispred Kaznenopopravnog zavoda u Foči, zloglasne zgrade koja je tokom rata bila pretvorena u logor, pitajući gdje su kosti njegovog djeda kako bi ih dostojanstveno ukopao i kako bi njegova porodica imala barem mjesto na koje može doći, tugovati, proučiti Fatihu. Mehmed Ćerimagić samo je jedna od 627 žrtava iz Foče, jedna od oko 7.600 osoba iz BiH koje ni dvije i po decenije nakon rata nisu dobile svoj grob ili mezar. Od bolne prošlosti i mračnog poglavlja u kojem su komšije pokazale neobjašnjivu mržnju i okrutnost prema komšijama još bolnijom se čini sadašnjost u kojoj ljudskosti i dalje nema.A nema je sve dok možemo mirno gledati bol porodica žrtava i ignorirati njihovu dugogodišnju nadu da će pronaći barem jednu kost. Tako dugo, godinama, decenijama, gledati njihove suze i vapaje pod našim prozorima, a ne podijeliti s njima informaciju koja bi prekinula patnju i dala šansu za neki novi početak. Čekajući taj mali dokaz da ljudskost nije potpuno nestala, tu vijest o lokaciji koja krije kosti žrtava, jedna generacija preživjelih ovu tešku borbu u amanet predaje drugoj. Sa svakim danom odlaganja da informacije koje imamo podijelimo s onima koji su ih željni našoj djeci uskraćujemo dan života u nekoj boljoj i mirnijoj državi, jer sve dok hodamo po masovnim grobnicama ili okrećemo glavu od jama, obala rijeka i litica koje kriju ostatke ljudskih tijela, nikakvom dobru se ne možemo nadati. Zbog toga je potraga za ljudima koji zaslužuju svoj nišan, krst ili križ trajna i prioritetna obaveza pravosudnih institucija, lokalnih zajednica obilježenih ovim ružnim biljegom, ali i pojedinaca, što zbog aktuelne politike i ambijenta koji ona kreira ne žele ili ne smiju da progovore.

Od bolne prošlosti i mračnog poglavlja još bolnijom se čini sadašnjost u kojoj ljudskosti i dalje nema

Potraga za ljudima koji zaslužuju svoj nišan, krst ili križ trajna je i prioritetna obaveza

Hod po masovnim grobnicama

Već dugi niz godina bh. reprezentacije i klubovi jedini nam prirede trenutke u kojima se istinski možemo radovati, jer malo ih je u drugim oblastima života. Nekada su to činili nogometaši, nedavno košarkašice reprezentacije BiH, a prije nekoliko dana i borbeni igrači Veleža, koji su iz nastavka takmičenja u Konferencijskoj ligi izbacili slavni grčki AEK.Pobjeda “Rođenih” obradovala je cijelu naciju i dijasporu, ne samo zbog značaja ovog takmičenja, sudbine kluba prognanog ispod Bijelog brijega, već i zbog činjenice da su veliku pobjedu zajedničkim snagama ostvarili i jednako joj se radovali Slaviša, Haris, Nemanja, Samir, Dejan, pa Dario, Brandao, s trenerima Feđom i Veselinom…Izazvalo je to suze u očima i drhtaj u glasu slavnog Vahida Halilhodžića, koji je za naš list iz dalekog Maroka govorio o momcima koji su pokazali da se ispod istog grba i zastave, u jednom dresu, svaka utakmica lakše dobiva.- To je mješavina svih nas što ima naša Bosna i Hercegovina. Samo tako, svi zajedno, naša domovina može opstati - poručio je Vaha. 
I zaista, je li dan u kojem ćemo na sportskim, ali i političkim, ekonomskim i drugim terenima pobjeđivati i slaviti zajedno samo nedostižan san ili jedini način da se pobjedama uopće nadamo?

Bosanski Brensoni

Edin Forto: Facebook premijer

Lionel Mesi: Kraj jedne ere

GRAS je mrtav, živio Forto!

Lov u mutnom

Senad Šantić: Šef široke ruke i velikog srca

Zakon jednak za sve

Vedad Ibišević: Odlazak „plavookog bombardera“

Osmica Kaveson

Mesud Pezer: Hitac vrijedan finala

Smeće, pacovi i trojka

Ema Mekion: Australka ispisala historiju

Šamarčina skepticima

Amel Tuka: Borba za sjajno odličje

Hod po masovnim grobnicama

Vahid Halilhodžić: To je naša BiH!

Kolumne

Bosanski Brensoni

Edin Forto: Facebook premijer

Lionel Mesi: Kraj jedne ere

GRAS je mrtav, živio Forto!

Lov u mutnom

Senad Šantić: Šef široke ruke i velikog srca

Zakon jednak za sve

Vedad Ibišević: Odlazak „plavookog bombardera“

Osmica Kaveson

Mesud Pezer: Hitac vrijedan finala

Smeće, pacovi i trojka

Ema Mekion: Australka ispisala historiju

Šamarčina skepticima

Amel Tuka: Borba za sjajno odličje

Hod po masovnim grobnicama

Vahid Halilhodžić: To je naša BiH!