Da naša domovina ima dvojicu atletičara top-klase na 800 metara, potvrdio je član AK Sarajevo <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=Abedin%20Mujezinovi%C4%87&amp;">Abedin Mujezinović</a>, koji je na svoj 28. rođendan, na mitingu u italijanskom Konaljanu, istrčao lični rekord - 1:46.05.
Osvojio je treće mjesto, a do kraja mjeseca imat će priliku ostvariti plasman na Olimpijske igre u Tokio. Norma koju bi trebao ispuniti za siguran odlazak i pridruženje Amelu Tuki je 1:45.20, međutim, druga opcija je da Mujezinović sakupi dovoljno bodova kroz predstojeća takmičenja do kraja kvalifikacionog perioda (29. juna) te se, kroz poredak na svjetskoj tabeli najboljih 800-metraša, plasira na Olimpijadu.

Za to će mu trebati plasman na 48. mjesto najboljih atletičara u ovoj disciplini, a Mujezinović je trenutno 57.

Zeničanin Abedin Mujezinović rođen je 2. juna 1993. godine. Od početka ove godine član je AK Sarajevo. Prethodno je osvojio tri zlatne, po jednu srebrenu i bronzanu medalju na balkanskim prvenstvima te bronzanu medalju na Mediteranskim igrama u španskoj Taragoni 2018. godine.

Naredni cilj mu je olimpijska norma

Mujezinović: Prilika da ostvari plasman na Olimpijadu

Abedin Mujezinović: Na rođendan istrčao rekord

I dok bivši predsjednik šeta po sarajevskim saunama u šorcu reprezentacije, kao da je <a href="https://sport.avaz.ba/pretraga?query=Edin%20D%C5%BEeko&amp;">Edin Džeko</a>, nasljednik mu se nije slikao još samo pod vodom, kao da je, u najmanju ruku, Miralem Pjanić, jasno je da su ranija i sadašnja prva zvijezda Nogometnog saveza (NS) BiH, zajedno sa svojim dizačima ruku, dale veliki doprinos da bh. fudbal dođe na nikada niže grane, a pošteno i najrealnije, neće to zadugo biti bolje.
Nakon što je „Dnevni avaz“ ekskluzivno saznao da je NSBiH pod prismotrom Evropske fudbalske federacije (UEFA), glavno pitanje u bh. fudbalskim krugovima je - šta bi to moglo značiti za ovaj sport u Bosni i Hercegovini.
Možda je tu i najveći problem, jer sve eventualne sankcije koje bi mogle stići, a itekako su odavno zaslužene, odnosit će se uglavnom na one nevine. Oni koji godinama od fudbala u BiH prave cirkus, kao i oni koji su ga naslijedili sigurno neće biti podvrgnuti sankcijama i to je možda najtužnija stvar.
Eventualnom suspenzijom ispaštali bi reprezentacija, klubovi, igrači, navijači... Svi oni koji vole fudbal u BiH bili bi na gubitku, ali ne i oni koji ga vode.

Neće se niko od njih potresti, jer, da su se brinuli o bh. fudbalu, ne bi nas doveli tu gdje jesmo. Jasno je svima da fudbal u BiH vode ljudi koji su odavno bez obraza, da se delegiraju po nacionalnom ključu i da je sve stvar interesa.

„Ruka ruku mije“ iliti „koliko dobijem na jednom mjestu, vratit ću ti na drugom“. Sve su to ljudi koji se, uglavnom, brinu za svoje pozicije i prodat će sve, samo da bi tu i ostali. Najbolji primjer je „žmirenje“ predstavnika Bošnjaka u NSBiH na bjesomučno sudijsko pljačkanje klubova iz Federacije. Nijedan glas se nije čuo zbog toga, pa je jasno da su sve amnestirali.
Nogometni savez je veliko trgovačko društvo, gdje se trguje svime i svačim, pa zašto ne bi i sudbinom reprezentacije, klubova ili igrača koji žive od fudbala. Mnogi su tu godinama, neki su novi, ali sistem je potpuno jasan i dok se on ne promijeni, naprijed nećemo ići. S dna ćemo mahati onima iznad, dok oni odlaze sve dalje i dalje.

Ranija i sadašnja prva zvijezda NSBiH  dale veliki doprinos da bh. fudbal dođe na nikada niže grane

Pozdrav s dna

Ostali su bez najdražih, domova i komšiluka, oduzeta im je budućnost pa čekaju samo trenutak odlaska na bolji i pravedniji svijet. Zato je porodicama žrtava genocida u <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=Srebrenici&amp;">Srebrenici</a> i Podrinju, Prijedoru i Bosanskoj Krajini, Brčkom i Posavini, Mostaru i Hercegovini, koliko god bila nedovoljna, jedina satisfakcija da najodgovorniji za etnički čiste prostore, mučenja i logore, genocid i masovne grobnice, preostali dio života ne vide ni sunca, ni mjeseca.
Da u tamnicama, u društvu ubica, siledžija i kriminalaca, kojemu i pripadaju, imaju dovoljno vremena da razmisle o svojim odlukama i postupcima, po kojima su njihova imena poznata u cijelom civiliziranom svijetu. Jer dovoljno je, bilo gdje u svijetu, osim u Banjoj Luci i Beogradu, izgovoriti ime Ratka Mladića, pa da sagovornik osjeti prezir dok mu se iz sjećanja vraća slika oficira bez emocija u očima kako se šepuri među srebreničkim civilima i najavljuje osvetu Turcima nakon bune protiv dahija.
Zločinac Mladić će se 8. juna pred Međunarodnim mehanizmom za krivične sudove suočiti s konačnom presudom, nakon što je u prvostepenom postupku osuđen na doživotni zatvor. S obzirom na to da ne postoji veća kazna, očekuje se da prvostepena presuda bude i potvrđena, ali njegovo zdravstveno stanje je takvo da je svaka presuda, zapravo, doživotna.

Po istom obrascu, izvršeni od Drine do Une, genocid, ubistva, logori, progoni, grobnice i njihovo izmještanje, taoci… njegovi zločini već su dokazani, ali pravda bi bila potpunija kada bi se, osim onih u Srebrenici, zločini u još šest općina za koje je prvostepeno oslobođen, presudili kao genocid. Svoje odgovornosti Mladić je veoma svjestan, jer koji to komandant i kakav to heroj nakon rata 16 godina bježi od odgovornosti, mijenja identitet i krije se k’o miš?!

Presuda Ratku Mladiću - Miloradu Komadiću, njegovom civilnom komandantu Radovanu Karadžiću - Draganu Dabiću, ali i kompletnom civilnom i vojnom rukovodstvu RS važna je zbog budućnosti i generacija koje možda shvate da u njihovim biografijama ne postoji ništa što bi im služilo na čast.

Dovoljno je, bilo gdje, osim u Banjoj Luci i Beogradu, izgovoriti ime Ratka Mladića, pa da sagovornik osjeti prezir

Dokazani zločini

<a href="https://avaz.ba/pretraga?query=Mladost%20iz%20Doboja%20kod%20Kaknja&amp;">Mladost iz Doboja kod Kaknja</a> najveći je gubitnik ove sezone Premijer lige BiH u fudbalu. Ekipa koja je igrama na terenu zaslužila opstanak u našem elitnom takmičenju, odlukom Komisije za licenciranje Nogometnog saveza BiH, ostala je bez premijerligaškog statusa.
Da stvar bude gora, zamjeren im je ugovor o zakupu stadiona u Zenici i po kratkom postupku Mladost mora u niži rang.
Klub iz male sredine, predvođen predsjednikom Mensurom Mušijom, važi za izuzetno korektan u svim fudbalskim relacijama, ali je tako pretrpio težak udarac. Ipak, Mušija je od niželigaša Mladost napravio ekipom iz elite, pa još jednom najavljuje da će se uhvatiti sa svim problemima ukoštac.

Hrabro, jer je u bh. fudbalu zamjeriti se Savezu pogubna stvar, ali Mušija je jasan u namjeri da sačuva Mladost, a mnogi će reći i minimum regularnosti bh. fudbalskog takmičenja. Ići će Mušija i do suda u Lozani, a pozvao je i druge premijerligaše na zajedničku borbu. Nešto što bi se moglo nazvati malom revolucijom već ima odgovor iz Veleža i Sarajeva, koji žele sjesti i razgovarati s prvim čovjekom Mladosti.

Prvi čovjek bh. premijerligaša najavio da  će ići do suda u Lozani

Mensur Mušija: Borba do kraja

Teško je bilo u ratu, reći će mnogi siromašni u <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=BiH&amp;">BiH</a>, ali tada je uglavnom slično bilo svima. Teže je danas, u vremenu kada o socijalnoj politici i siromašnima “brine” nikada više ministarstava i institucija, dok jedni grade vile i bazene, a drugi žive u šepernjačama od gline. Baš kao u onoj u Vukovijama Donjim kod Kalesije, šepernjači poduprtoj da je vjetar ne obori, u kakvoj je boravila starica Zarka.
Zahvaljujući njenom komšiji Osmanu Jajiću i dobrim ljudima iz dijaspore, Zarka se uselila u novi dom. Baš kao i samohrani otac Ramiz iz susjednog sela, kao što će i majka Zejna sa svoja dva sina, stopostotna invalida, ali i drugi zbog čije teške sudbine Osmana duša boli.

A kao i mnoge koji traže i kroz ovakve akcije pronalaze načina da pokažu svoju humanost i pomognu ljudima u nevolji, duša ga zaboli kad vidi gdje žive porodice o kojima niko ne brine.

Zato je Osman Jajić jedan od heroja iz našeg komšiluka, skromni čovjek koji o onome što radi ne govori mnogo, 38-godišnjak iz okoline Kalesije koji je pokrenuo lanac humanosti u kojem su dobri ljudi s dušom, spokojnijom kad nevoljnicima vrate osmijeh na lice.&nbsp;

Pokrenuo lanac humanosti, ljudima u  potrebi vraća osmijeh na lice

Osman Jajić: Heroj iz komšiluka

Novoimenovani visoki predstavnik u BiH <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=kRISTIJAN%20%C5%A1MIT&amp;">Kristijan Šmit (Christian Schmidt)</a> imat će historijski zadatak. U BiH stiže u trenutku fantomskih non-papera koji predlažu disoluciju, krize vlasti i fatalne nefunkcionalnosti institucija te sve veće zabrinutosti važnih međunarodnih zvaničnika i intelektualaca zbog situacije u Bosni i Hercegovini.
Istovremeno, imenovanju Šmita se otvoreno usprotivila Rusija, a Milorad Dodik javno je ponovio da neće prihvatiti ovo imenovanje te da je BiH neodrživa država.
Upravo ovo potonje predstavlja i najveći ispit za Šmita. Naime, dejtonska BiH nije tek jedna nefunkcionalna država, nego direktan projekt SAD i njenih evropskih saveznika. Iako je izvorni ustav dao vrlo skromne nadležnosti BiH, jedva dostatne da funkcionira kao država, institucija visokog predstavnika, ugrađena u Dejtonski mirovni sporazum, trebala je služiti kao sredstvo da Bosna i Hercegovina, uprkos domaćim političarima i mehanizmima kočenja, izgradi svoje institucije i stabilizira se kao država.

Taj proces se vrlo uspješno odvijao do 2006., kada je na državni nivo prebačeno na desetine nadležnosti. Međutim, nakon rušenja “aprilskog paketa” 2006. od Silajdžića i Ljubića, pa potom i nezavisnosti Kosova iz 2008., interes zapadnih država za BiH je naglo splasnuo. Istovremeno, ruski utjecaj je znatno povećan, a Milorad Dodik započeo je svoju putešestviju s blokiranjem institucija, dizanjem tenzija prijetnjama otcjepljenjem.

Otad do danas Bosna i Hercegovina politički uglavnom stagnira te sve više postaje bolesnik Evrope, a antizapadne sile u njoj, čini se, kao da odnose pobjedu.
Stoga, nakon više od 10 godina spavanja Valentina Incka (Inzko) i izražavanja zabrinutosti, na Šmitu leži velika odgovornost da povrati povjerenje u instituciju visokog predstavnika, otkoči procese euroatlantskih integracija, omogući državi da institucionalno stane na zdrave noge te suzbije maligni ruski utjecaj u našoj zemlji. Ulog je obraz i ugled Njemačke, kao vodeće evropske sile, ali i cijelog zapadnog svijeta.

Na Šmitu leži velika odgovornost  da u BiH povrati povjerenje u  instituciju visokog predstavnika

Šmitov obraz Njemačke

S koje god strane se krene, priča o efendiji <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=efendija&amp;">Sabitu Šiljiću</a> (65), sada već bivšem imamu u džematu Mravići u Doboj-Jugu, veoma je zanimljiva. Njegove, kako voli reći, najbolje i najsložnije džematlije, predstavnici IZ i brojni prijatelji, u nedjelju su ga ispratili u zasluženu penziju, nakon što je 42 godine i sedam mjeseci širio svoju, a poštovao druge vjere, nakon što je sagradio džamije, vjerski obrazovao mnoge generacije i uputio ih na pravi put.
Brojne su zasluge i djela koje je za svog radnog vijeka ostavio efendija Šiljić, čovjek bez predrasuda, ali s iskrenim nijetom. Uvijek je srcem prilazio i svom osnovnom poslu, ali i brojnim akcijama kojima je dao nemjerljiv doprinos. Dovoljno je reći da je do sada stotinu puta dao krv, ili da u junu 1992. nije kalkulirao, već je s džematlijama stao na branik slobode i u rovu ostao četiri godine…

Kod ef. Šiljića je zanimljivo i to što ruši sve stereotipe, njegujući i danas svoju veliku ljubav prema motociklima. Zato su ispraćaju u penziju prisustvovali i njegovi prijatelji motociklisti. A o tome koliko je omiljen u svojim Mravićima, najbolje govori činjenica da su mu prijatelji sagradili kuću kako ih ni u penzionerskim danima ne bi napustio i vratio se u svoju rodnu Lukavicu.

I nakon što je ispraćen u penziju Mravićani ne dopuštaju da ih napusti

Ef. Šiljić: Omiljen među džematlijama

Sabit Šiljić: Efendija bez predrasuda

Njegovat ćemo uspomene na ubijene <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=Prijedor%C4%8Dane&amp;">Prijedorčane</a>, pogotovo djecu, nositi bijele trake oko ruke kao podsjetnik na zvijeri koje su zarad imena i prezimena zatirale cijele porodice. Činit će to cijeli normalan i civiliziran svijet, ali, nažalost, još živimo pored onih koji bi vrlo rado ponovili maj '92. godine i bijelim trakama obilježili svakoga “ko nije njihov”.
To su zločinci i od takvih neljudi svako se normalan mora ograditi, a ne težiti relativizaciji, izjednačavanju zločina, negiranju genocida i ponavljanju 1992.
Zločinci nisu kažnjeni, oni i dalje siju strah i zebnju. U Bratuncu, primjerice, jedan presuđeni zločinac koji je odležao kaznu zaprijetio je ponovo svojim prvim komšijama riječima da će njegov „nedovršen posao“ završiti njegovi sinovi.
U Prijedoru žena koja je silovana 1992. godine, prema podacima jednog tuzlanskog udruženja, ponovo je poslije rata silovana od istog zločinca koji hoda nekažnjeno.

Golgota je to kroz koju prolazi nesrpski narod na teritoriji s privremenom srpskom većinom koji se zove bh. entitet RS.

U Prijedoru je počinjen genocid! Kao i u drugim gradovima duž Drine, ako se decidno iščita i primijeni UN-ova konvencija o genocidu. To što „moderni svijet“ šuti ili zatvara oči, kao danas pred agresijom Izraela na Palestinu, više govori o svjetskim moćnicima koji su obećali da će zločinci biti uhvaćeni i procesuirani i da će se Aneks 7. Dejtonskog mirovnog sporazuma implementirati.
Taj famozni aneks ne samo da nije implementiran nego se ne poštuje nijedna odredba po kojoj bi se, recimo, morala ispoštovati nacionalna kvota prema popisu iz 1991. u vezi sa zapošljavanjem u javnim organima i institucijama.
Nošenje bijelih traka je čin dostojanstva, čin pijeteta prema nedužnim civilnim žrtvama i čin borbe protiv fašizma. Jer samo su fašisti, koliko znamo, obilježavali ljude trakama zarad njihovih masovnih pogubljenja. Takvih, nažalost, još ima među nama.

U Prijedoru je počinjen genocid! Kao i u drugim gradovima duž Drine, ako se  iščita i primijeni UN-ova konvencija

Sljedbenici bijelih traka

Ostaviti razlike postrani i zajedno krenuti ka NATO-u i Evropskoj uniji, poruka je američkih kongresmena Roberta Aderholta i Džona Mulenara (John Moolenaar) parlamentarcima iz BiH, Srbije, Hrvatske, Crne Gore, Kosova, Mađarske, Sjeverne Makedonije i Rumunije na molitvenom doručku za jugoistočnu Evropu u Mostaru. Tradicija foruma, koji se u SAD organizira od 1953. godine s ciljem promocije saradnje i razumijevanja, nastavljena je u gradu na Neretvi. A u svjetskoj diplomatiji i planovima američkih kongresmena to ne može biti slučajnost.Nakon dugogodišnjeg zatišja i čekanja da se bh. i regionalni lideri međusobno razumiju i dogovore, niz je događaja koji najavljuju da će im u tome ponovo pokušati pomoći i međunarodna zajednica, SAD i Njemačka prije svih. Utisak je da se naša zemlja još od Dejtona nije spominjala tako često kao ovih mjeseci i dana u centrima odlučivanja u svijetu, pogotovo u trokutu Berlin - Vašington - sjedište NATO-a u Briselu. Mjesecima najavljivana odluka o imenovanju novog visokog predstavnika u BiH desila se preko noći, pa je ostavka Valentina Incka (Inzko) i imenovanje Kristijana Šmita (Christian Schmidt), uprkos protivljenjima Rusije, mogući signal da je dogovor o novom planu za BiH postignut. Povod novoj mobilizaciji su anonimni non-paperi s novim/starim planovima o prekrajanju granica, ali i činjenica da Balkan već godinama predstavlja trn u peti civiliziranom svijetu. Zadaće podijeljene u regionu su jasne, Srbija i Kosovo da postignu dogovor o međusobnom priznanju, BiH da krene u reforme…, a svi zajedno u NATO i EU. U procesu približavanja Balkana uređenim evropskim društvima vjerovatno nijedna od ovdašnjih politika neće biti zadovoljna, jer svakim korakom ka EU gube carstva koja počivaju na podjelama, korupciji, neradu i nezasluženim privilegijama. Zato se treba nadati da će SAD i Evropa, osim ljubaznih uputa i doručaka, imati spremne i druge mehanizme, ali i da će građani prepoznati novu šansu da barem odškrinu vrata ka boljem životu.

U procesu približavanja Balkana uređenim evropskim društvima vjerovatno nijedna od ovdašnjih politika neće biti zadovoljna

Ostali smo trn u peti

Trener Čelzija Tomas Tuhel (Thomas Tuchel), koji je na najbolji način odabrao i postavio ekipu u finalu Lige prvaka protiv Mančester sitija (1:0), potpisat će novi ugovor s londonskim klubom.U Portu je imao prvi susret uživo s vlasnikom Romanom Abramovičem, a, iako to baš i nije mjesto za razgovore o ugovornim obavezama, moguće je da su se baš tu javile prve ideje da Nijemac produži saradnju s Čelzijem.Tuhel će narednih dana s čelnicima kluba precizirati detalje novog ugovora, a potpisivanje je samo pitanje trenutka. No, već je izvjesno da će ugovor trajati do 2023. godine, s mogućnošću produženja. Tomas Tuhel rođen je 29. avgusta u njemačkom Krumbahu. Omladinski staž, kao fudbaler, odradio je u Augzburgu, a seniorsku igračku karijeru gradio je u Štutgart Kikersu i Ulmu 1846. Trenersku karijeru počeo je 1. jula 2000. godine u omladinskom pogonu Štutgarta. Čelzi je preuzeo 26. januara ove godine.

Na najbolji način odabrao i postavio ekipu u finalu Lige prvaka

Tuhel: Želi biti dio Čelzija i narednih godina

Tomas Tuhel: Zaslužio novi ugovor

Federacija Bosne i Hercegovine nalazi se na prekretnici kada je riječ o zabrani pušenja na javnim mjestima. Prijedlog zakona o kontroli i ograničenoj upotrebi duhana, duhanskih proizvoda i ostalih proizvoda za pušenje dobio je podršku u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH, a na redu je Dom naroda.Ukoliko bude usvojen, Federacija BiH će dobiti jedan od najmodernijih evropskih zakona i na taj način napraviti historijski iskorak ka zaštiti zdravlja građana. Osim toga, zna se da je usvajanje ovog zakona ujedno i obaveza naše države na putu prema punopravnom članstvu u Evropskoj uniji. Polemike koje posljednjih dana slušamo u javnosti o potencijalnom padu prometa ugostitelja nemaju nijedno utemeljenje ni u jednom od istraživanja koja su rađena širom Evrope i regiona, a nakon donošenja ovakvih i sličnih zakona. Da prijeđemo na najvažnije, a to je zdravlje. Ne može ništa, pa tako ni novac, biti važnije od zdravlja. Nijedan analitičar, ugostitelj, ekonomista ne može dati argument koji bi umanjio pozitivan utjecaj ovog zakona na javno zdravstvo. Bezbroj doktora svih specijalizacija u prvi plan ističu štetnost pušenja. Brojne su bolesti koje uzrokuje ili pogoršava duhan. Zakon ne predviđa potpunu zabranu konzumacije duhanskih proizvoda, već samo ograničava utjecaj duhanskog dima na nepušače, ali i pušače. Posljednji i nepobitni argument koji se nikako ne smije izostaviti jeste zdravlje djece. Naša dužnost je učiniti sve kako bismo umanjili utjecaj duhanskog dima na djecu, kao i broj potencijalnih pušača među adolescentima. Jer, ima li šta važnije od zdravlja, pogotovo djece?&nbsp;

Zakon ne predviđa potpunu zabranu konzumacije duhanskih proizvoda, već ograničava utjecaj duhanskog dima na nepušače, ali i pušače

Zdravlje je ipak najvažnije

Zbog ljubavi prema domovini pišu se pjesme, maše zastavama, bildaju se mišići i prijeti dušmanima na društvenim mrežama, ali u vrijeme kada se država suočava s posljedicama pandemije i pogrešnih odluka, a njeni rubni dijelovi s višedecenijskom nebrigom, od investicija ne postoji jači dokaz patriotizma. Svaka cigla ugrađena u domovinu korak je ka izbavljenju iz ekonomskog sunovrata, a svaka fabrika vraća nadu hiljadama mladih da možda ipak neće morati egzistenciju tražiti u bijelom svijetu.Fahrudin Pjanić, otac našeg legendarnog “Zmaja” Miralema Pjanića, u Kalesiju investira 20 miliona maraka te u firmu koja će se baviti izgradnjom puteva i iskopima planira zaposliti mlade ljude. U malom gradu, koji je ovoj zemlji dao tako mnogo, ova vijest promijenila je raspoloženje, jer posla nema, a mladi odlaze… Nije Kalesija izuzetak, slično je stanje u svim gradovima koji su daleko od zgrada vlada i kabineta ministara. Zato odluka Fahrudina Pjanića, koji već godinama živi i radi u Luksemburgu, može poslužiti za primjer mnogima koji se dvoume o investiranju u BiH. Da, ova zemlja ima neiskorištene resurse, vrijedne ljude i pruža brojne mogućnosti. Istina je da investitore, zbog sporosti administracije, korupcije i političke situacije, čeka i rizik, ali s više ljudi poput Pjanića mnogo toga bi bilo drugačije.&nbsp; &nbsp; Ž8 = Al. B.

Svaka cigla ugrađena u domovinu korak je ka izbavljenju iz ekonomskog sunovrata

Pjanić: U Kalesiju investira 20 miliona maraka

Fahrudin Pjanić: Najbolji dokaz patriotizma

Ministar komunikacija i prometa BiH <a href="https://avaz.ba/tag/80063/vojin-mitrovic">Vojin Mitrović</a> još jednom je svojim primjerom pokazao kako treba raditi neko ko se „miješa u svoj posao“.
Na primjeru krize sa zatvaranjem pojedinih graničnih prijelaza s Hrvatskom za promet bh. kamiona Mitrović je pokazao kako se dijalogom i dobrim odnosima s komšijama rješavaju problemi.
U samo nekoliko sati nakon zatvaranja pojedini granični prijelazi su bili ponovo otvoreni, a nekoliko dana nakon toga problem je u potpunosti riješen. 
Podsmijeh kolega iz Vijeća ministara BiH, za koje se već duže u javnosti zna kako se “ne miješaju u svoj posao” i koji predlažu “seksi ideje”, bio je, vjerovatno, dodatni motiv.
Nije ovo prvi put da ministar Mitrović postavlja standarde ponašanja na poziciji ministra. U jeku negodovanja javnosti zbog činjenice da ministrica vanjskih poslova BiH Bisera Turković u granap odlazi službenim automobilom i pod pratnjom ona se pravdala odredbama zakona.
Međutim, u javnosti se nakon toga pojavila informacija da je jedna od prvih odluka koje je donio ministar Mitrović bila da se odriče službene pratnje i vozača. Za ove svrhe koristi vozača iz svoje privatne kompanije.

Granični prijelazi s Hrvatskom vrlo  brzo ponovo otvoreni za  bh. kamione

Vojin Mitrović: Ministar koji radi svoj posao

<a href="https://avaz.ba/tag/116/radovan-karadzic">Ratni zločinac Radovan Karadžić</a> smješten je u zgradi od azbestnog materijala, koji može izazvati rak. Odsječen je od svijeta i nalazi se u ambijentu koji nema veze s njegovim jezikom i kulturom, ne može da prakticira svoju vjeru, a pri tome još, avaj, nema pristup kompjuteru kako bi pisao naučne i stručne radove, duhovne tekstove i memoare…
Žalopojke koje ovih dana dopiru od osoba bliskih krvniku s Durmitora samo su nastavak kukavičluka ratnog gospodara života i smrti, koji ni tri decenije nakon rata nije sposoban da se dostojanstveno suoči s pravdom i posljedicama svojih nedjela.
Ratni lider RS koji je iza skupštinske govornice najavio da će BiH krenuti ka “paklu i stradanju”, a “muslimanski narod možda u nestanak”, čovjek iza kojeg su ostali etnički čisti prostori, logori, masovne grobnice i genocid, odmah nakon rata je pokazao da je njegova hrabrost trajala dok je bilo korpusa i tenkova, dok je njegova vojska jurišala na nebranjene gradove i dok goloruka Armija RBiH nije toliko stasala da je zakucala na vrata Prijedora i Banje Luke.
A onda je svoju maskirnu uniformu, u kojoj je paradirao po brdima oko Sarajeva, zamijenio tamnom odjećom, a prepoznatljivu frizuru sakrio u rep. Ratni lider se “junački”, preko noći, preobrazio u duhovnog iscjelitelja Dragana Dabića, koji je po beogradskoj Adi Ciganliji narodu prodavao šuplju priču i liječio dijabetes, depresiju, spolne smetnje...
Na sve je bio spreman samo da izbjegne ruku pravde, koja ga je konačno dovela tamo gdje mu je i mjesto.
Iako se, izgleda, nada da će živjeti orlova vijeka i da će mu i „azbest“ stići naškoditi, Karadžić neće dočekati da ga sunce ogrije, jer je osuđen na doživotni zatvor.
Dok pokušava izazvati samilost zbog navodno surovih uvjeta u kojima će provesti posljednje godine života, trebao bi se sjetiti razorenih bosanskih sela i gradova, Omarske, Keraterma, Trnopolja, Manjače, KPD Foča, Batkovića, Luke, Heliodroma i drugih logora u kojima ljudsko biće nije imalo pravo na život, a kamoli kompjuter, ali i hiljada civila strijeljanih nad jamama od Podrinja do Bosanske krajine i od Brčkog do Hercegovine.

Možda se nada da će živjeti orlova  vijeka, ali Karadžić, zasluženo, neće dočekati da ga sunce ogrije

Kukavica iza rešetaka

Kako se jasnije naziru obrisi novog, robusnijeg američko-evropskog pristupa u BiH, tako raste nervoza i tupe se jezik i moć političkog kabadahije Milorada Dodika.Lijepi strah, što bi rekao narod. Bajden u Bijeloj kući i američke trupe na Manjači, praćene mukom iz Beograda i šutnjom iz Moskve, djelovali su na goropadnog Dodika poput šamarčine posred lica.A sve donedavno, negdje do novembarskih predsjedničkih izbora u Americi i lokalnih u BiH, činilo se da niko ne može zaustaviti laktaškog buldožera. Opoziciju je mljeo kroz mašinu za meso, nepoćudne novinare je vrijeđao i omalovažavao gdje god je stigao, svakodnevno je držao vazove o „propaloj državi BiH".Izvan dometa njegovog poganog jezika nisu ostajali ni Valentin Incko, američki ambasadori u Sarajevu, britanski i njemački diplomati...Doduše, Dodik, poput ošamućenog i dezorijentiranog teškaša bližeg podu nego nastavku meča, još uspijeva zadati pokoji prljavi udarac. Opoziciju i dalje optužuje za izdaju i sluganstvo prema Bošnjacima,&nbsp; Bosna mu je stalna noćna mora, a secesija omiljena riječ. Napada uglednu analitičarku Tanju Topić, hapsi narodnog tribuna Nebojšu Vukanovića, ali sve je to samo sjena od originalnog Dodika.Kao što je nekad sebe hrabrio, a javnost obmanjivao, da su američke sankcije prema njemu greška i da će Trampova administracija to ispraviti, tako se i sada kofrči i širi lažnu nadu da izbor Kristijana Šmita za novog visokog predstavnika u BiH nije gotova stvar.Na Dodikovu veliku žalost, Šmit će biti u Sarajevu od 1. avgusta, a njegove procjene i očekivanja više niko ne uzima zaozbiljno.Ostaje mu da poput grogiranog boksera na konopcima, nemoćno čeka da li će sudija nastaviti meč i tako ga izložiti riziku od klasičnog nokauta, ili će iz njegovog ugla neko baciti peškir u ring i označiti predaju i kraj meča.

Sve donedavno činilo se da niko ne može zaustaviti laktaškog buldožera

Dodik na konopcima

Unaj Emeri (Unai Emery) apsolutni je rekorder u osvajanju trofeja Lige Evrope u fudbalu. Trener Viljareala se u poljskom Gdanjsku četvrti put okitio ovom titulom.Ovog puta postao je i trener koji je osvojio ovaj prestižni trofej s klubom koji dolazi iz najmanjeg grada koji je ikada dao prvaka Lige Evrope.Ispostavilo se da je „mister Liga Evrope“, kako ga zovu, opet znao nanizati i veće i bogatije i ostaviti ih iza sebe.Unaj Emeri rođen je 3. novembra 1971. godine u španskoj Hondaribiji. Kao igrač najveći domet mu je bio kratki boravak u Real Sosijedadu, ali je zato kao trener već napravio impozantnu karijeru.Počeo je u manje poznatom Lorka Depotivu, a zatim je vodio Almeriju, Velensiju, moskovski Spartak, Sevilju, PSG i Arsenal, da bi stigao na klupu Viljareala. Prije najnovijeg uspjeha tri puta je sa Seviljom osvajao Ligu Evrope.

Abedin Mujezinović: Na rođendan istrčao rekord

Pozdrav s dna

Dokazani zločini

Mensur Mušija: Borba do kraja

Osman Jajić: Heroj iz komšiluka

Šmitov obraz Njemačke

Sabit Šiljić: Efendija bez predrasuda

Sljedbenici bijelih traka

Ostali smo trn u peti

Tomas Tuhel: Zaslužio novi ugovor

Zdravlje je ipak najvažnije

Fahrudin Pjanić: Najbolji dokaz patriotizma

Vojin Mitrović: Ministar koji radi svoj posao

Kukavica iza rešetaka

Dodik na konopcima

Unaj Emeri: Apsolutni rekorder

Kolumne

Abedin Mujezinović: Na rođendan istrčao rekord

Pozdrav s dna

Dokazani zločini

Mensur Mušija: Borba do kraja

Osman Jajić: Heroj iz komšiluka

Šmitov obraz Njemačke

Sabit Šiljić: Efendija bez predrasuda

Sljedbenici bijelih traka

Ostali smo trn u peti

Tomas Tuhel: Zaslužio novi ugovor

Zdravlje je ipak najvažnije

Fahrudin Pjanić: Najbolji dokaz patriotizma

Vojin Mitrović: Ministar koji radi svoj posao

Kukavica iza rešetaka

Dodik na konopcima

Unaj Emeri: Apsolutni rekorder