Seb. zove, loši respiratori, užas, u ogromnom smo problemu ako je to tačno, a jeste garant. Sadržaj ove Viber komunikacije od 28. aprila prošle godine, koju Edita Kalajdžić (sekretarka Vlade FBiH) šalje drugom svjedoku Hasanu Ganibegoviću (bivši šef Ureda premijera FBiH), a koju je na suđenju Fadilu Novaliću i ostalima pokazao tužilac Džerman Pašić, govori skoro sve o nabavci kineskih respiratora za 10,5 miliona KM.
Prepiska je predočena tokom prekjučerašnjeg svjedočenja u Sudu BiH <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=Sebije%20Izetbegovi%C4%87&amp;">Sebije Izetbegović</a>, generalne direktorice KCUS-a. Iako je u ostalim porukama jasno navođeno ime - Sebija, Izetbegović je tužiocu odgovorila - „Ovdje nema mog imena“.
Na ostala pitanja odgovarala je - ne sjećam se, ne znam, ne, nisam... Kao da direktorica Izetbegović ima amneziju koja neodoljivo podsjeća na onu Alise Mutap, djevojke Dženana Memića. Alisa Mutap je, podsjetimo, bila s Dženanom u noći kad je nesretni mladić ubijen, a otad do danas tvrdi da se ne sjeća niti jednog detalja.

Zanimljivo je da porodica Memić tvrdi da su Alisi Mutap pojedini ljekari bliski upravo direktorici KCUS-a Sebiji Izetbegović pomogli da medicinski potkrijepi dijagnozu amnezije. A pomoć joj je u tome bila itekako potrebna, jer brojni ugledni stručnjaci i danas tvrde da su vrlo male šanse da se Mutap do danas zaista ničega ne sjeća.

Zbog te Alisine amnezije, istraga o ubistvu i nalogodavcima Dženana Memića godinama je tapkala u mjestu. Sve dok je nije preuzelo Tužilaštvo BiH, s glavnom tužiteljicom Gordanom Tadić na čelu. Tek tad su počela hapšenja.
Teško je prognozirati kako će amnezija direktorice Izetbegović utjecati na suđenje optuženima za nabavku loših, a, kako mnogi tvrde, i beskorisnih, pa i opasnih kineskih respiratora za 10,5 miliona KM. Memićevim ubicama dosad je, nažalost, pomagala!

Direktorica KCUS-a sve zaboravila o nabavci respiratora, baš kao i Alisa, koja se ne sjeća noći kada je ubijen Dženan

Sebijina i Alisina amnezija

Erik Nelson (Eric), ambasador Sjedinjenih Američkih Država u BiH, jučer je uručio zahvalnicu N<a href="https://avaz.ba/pretraga?query=nUSRET%20SELIMOVI%C4%86&amp;">usretu Selimoviću, komesaru MUP-a Kantona Sarajevo</a>.
Kako je navedeno na Twitteru Ambasade SAD, ova zahvalnica je priznanje za vodstvo i posvećenost građanima BiH i Američkoj ambasadi u 2020. godini.
Iako je, očekivano, suočen s brojnim pritiscima, Selimović je na mjestu komesara ostao iznad svega profesionalac koji ne dozvoljava političko uplitanje u rad policije.

U policijskim krugovima u Sarajevu nije nepoznato da direktor OSA-e Osman Mehmedagić Osmica i SDA, na različite načine i posredstvom sebi odanih medija, žele da Selimovića, a time i policiju KS, stave pod kontrolu, ali on uspješno odolijeva ovim nečasnim pokušajima.

Nusret Selimović, glavni inspektor policije, na poziciju komesara Uprave policije MUP-a Kantona Sarajevo imenovan je odlukom Vlade Kantona Sarajevo od 13. avgusta 2019. godine, čime mu je
dodijeljen čin generalnog inspektora policije. U policijskim strukturama je od 1991. godine. Diplomirao je na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu.

Komesar Selimović  uspješno odolijeva  političkim pritiscima

Selimović: Ambasada SAD prepoznala njegov rad

Nusret Selimović: Profesionalac na čelu policije KS

Kada se toliko odrodite od naroda kome pripadate i koji, k'o biva, predstavljate, onda vam se počnu priviđati stvari koje mnoštvo puta prevareno stanovništvo ne vidi. „Nije naš narod blećak“, svojevremeno je govorio prvi predsjednik BiH Alija Izetbegović, čije mudre misli i poteze članovi stranke koju je osnovao proklamiraju samo na društvenim mrežama i u populističkim govorima. 
Posljednje priviđenje dogodilo se <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=%C5%A0efik%20D%C5%BEaferovi%C4%87&amp;">Šefiku Džaferoviću, članu Predsjedništva BiH</a>, koji tvrdi kako BiH ne zaostaje u procesu imunizacije protiv koronavirusa za ostalim zemljama regiona. 
Takva izjava je namijenjena blećcima koji mjesecima bespomoćno čekaju pomoć i podršku države u borbi s nevidljivim neprijateljem. Imunizacija stanovništva u BiH zavisi od humanitarne pomoći, a ne od sposobnosti izabranih zvaničnika. Vakcine ćemo dobiti samo onda kada iskeširamo novac, jer u svijetu kakav jeste bolja i pravednija raspodjela prijeko potrebnih vakcina nije moguća.

Džaferoviću se opet mogu prikazati vakcine pred očima, ali će pravu sliku o stanju u kojem se nalazimo spoznati onog trenutka kada obiđe bolnice, pokopna društva, mezarja/groblja…

Ljudi umiru pred našim očima. Očajni i obespravljeni napuštaju neopremljene zdravstvene ustanove. Ljudi koji su cijeli radni vijek punili zdravstveni fond ne mogu računati na najbanalniju ljekarsku pomoć zbog nedostatka repromaterijala.
E, po tome je BiH među vodećima u svijetu.
Po javašluku, podjeli pacijenata na podobne i nepodobne, nepotizmu, korupciji, kriminalu… Po imunizaciji, vidio to Šefik ili ne, nalazimo se u ragu s nerazvijenim afričkim zemljama.

Po imunizaciji, vidio to Šefik ili ne, nalazimo se u ragu s nerazvijenim afričkim zemljama

Narod nije blećak

Dobro došli u 21. stoljeće kada podići glas više nije tolika sramota kao nekada, a prstom uperiti u zločinca je - herojstvo. Jer rijetki se to još usude učiniti. 

Nije se, naime, još ni stišao skandal oko hrabre Milene Radulović, koja je progovorila o zlostavljanju profesora Miroslava Mike Antića, a već smo dobili još jednu heroinu - <a href="https://avaz.ba/tag/64135/danijela-stajnfeld">Danijelu Štajnfeld</a>.
I ona se sudila javno progovoriti. Tvrdi da ju je glumac Branislav Lečić silovao. Dok joj je glumio prijatelja, iskusnijeg kolegu, neku vrstu uzora...
Zamislite besane noći kada u svojoj glavi iznova i iznova vrtite film stravičnih scena koje ste preživjeli. Ali samo fizički. Psihički ne, a možda nećete nikada. 
Da, podizanje glasa i upiranje prstom u čovjeka koji je počinio strašan zločin nad jednim bićem možda će Danijeli pomoći da stavi tačku. A samo se može nadati da će to zacijeliti nevidljive rane, one na duši. 
Dobila je hiljade poruka podrške, ohrabrivanja, ali je dobila i one suprotne. I ne, nije uredu ni na koji način ni pod kojim uvjetima omalovažavati ono što je preživjela. 
Danijela je preživjela. Znate li koliko ima onih koji nisu? Koji su sebe krivili za nešto što je neko drugi njima uradio? Onih koji se nisu usudili reći naglas, pa ih je to ili iznutra polako ubijalo ili su odlučili oduzeti sebi život? Znate li koliko?
Nisi sama, Danijela. Nisi sama, Milena. Nisi sama ni ti, djevojčice iz daleke zemlje, a ni ti, prva komšinice.

Danijela Štajnfeld je skupila hrabrost i izašla u javnost, znate li koliko ima onih koji nisu

Glas heroina

<a href="https://avaz.ba/pretraga?query=bAKIR%20NAKA%C5%A0&amp;">Doktor Bakir Nakaš</a> podnio je Tužilaštvu Bosne i Hercegovine krivičnu prijavu protiv Zorana Tegeltije, predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH, Ankice Gudeljević, ministrice civilnih poslova BiH, Fadila Novalića, federalnog premijera, i Vjekoslava Mandića, ministra zdravstva FBiH, jer nisu osigurali vakcine za imunizaciju stanovništva.
Vrhunski ljekar, koji je ostao nekompromitiran u svojoj višedecenijskoj karijeri, ovim potezom pokazao je i izuzetnu građansku hrabrost da istupi i zahtijeva odgovornost onih koji se doslovno igraju životima građana naše države, jedine u Evropi u kojoj još nije započeo proces imunizacije.

Bakir Nakaš rođen je u Sarajevu 1949. godine. Od maja 1992. do marta 2013. bio je direktor Opće (Vojne) bolnice u Sarajevu. Saradnik je na izradi niza projekata Svjetske zdravstvene organizacije, PHARE programa i Svjetske banke. Tokom njegovog rada Opća (Vojna) bolnica dobila je mnoga priznanja, među kojima je nekoliko “Šestoaprilskih nagrada”.

Pokazao hrabrost da zahtijeva odgovornost onih koji se igraju životima građana

Bakir Nakaš: Doktor s kičmom

<a href="https://avaz.ba/pretraga?query=Evropska%20unija&amp;">Evropska unija</a> trenutno nije u mogućnosti donirati vakcine protiv koronavirusa siromašnijim zemljama, rekla je u nedjelju predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lejen (Von der Leyen).&nbsp;Iako je EU prvobitno najavljivala da će se pobrinuti da i zemlje zapadnog Balkana imaju pristup vakcinama protiv COVID-19, sada je jasno da od toga nema ništa, a države ove regije uzaludno su uplaćivale i uzdale se u COVAX program. Na ovaj način EU je poslala vrlo jasnu poruku državama regije - smatramo vas građanima drugog reda i vaši životi sekundarni su u odnosu na živote naših građana. 
No, ovo, osim što je nehuman i nekorektan potez EU, također je i s geopolitičke strane štetan po samu Uniju. Meka moć najubojitije je oružje geopolitike, moćnije od dronova i navođenih projektila. Ona je konkretna mogućnost da se oblikuje preferencija drugih država kroz privlačnost ili priziv. 
U konkretnom slučaju pokazivanje brige prema građanima zapadnog Balkana dodatno bi vezalo ove ljude uz Evropsku uniju, kojoj svakako većinski teže, i omogućilo joj da dodatno učvrsti svoj utjecaj i moć. Umjesto toga, države zapadnog Balkana za nabavku vakcina bile su primorane okrenuti se Rusiji i Kini, koje su im ih, za razliku od EU, vrlo rado prodale bez suvišnih uvjeta. 
Posvađana iznutra, s mnoštvom sukobljenih interesa, EU godinama prema zapadnom Balkanu demonstrira maćehinski odnos, s brojnim obećanjima o benefitima i lijepoj budućnosti u EU i bez jasne strategije i plana kako do toga doći. Tako se dešava da čak i kada zemlje regije, koje baš i nisu poznate po efikasnosti, ispune svoju zadaću, iz EU nerijetko stižu novi ultimatumi i nekorektna odbijanja, kao što je nedavno bio slučaj blokiranja početka pregovora Sjeverne Makedonije s EU od Bugarske. 
Nedovoljna zainteresiranost za regiju od EU kod građana zapadnog Balkana stvara osjećaj neželjenosti, što otvara vrata Rusiji, Turskoj i Kini da jačaju svoj utjecaj na zapadnom Balkanu. Ove tendencije, osim što prijete demokratskim vrijednostima na ovim prostorima, također, predstavljaju i veliki šamar birokratima koji danas upravljaju EU. Naime, ako EU nije u stanju ni u jednoj regiji na svom vlastitom kontinentu biti vodeći faktor, kako li će tek na globalnoj političkoj areni parirati SAD, Kini, pa čak i Rusiji? Šteta BDP-a i tolikih potencijala.

Evropska unija godinama prema zapadnom Balkanu demonstrira maćehinski odnos

Evropo, sjedni, jedan!

Minulo kolo na premijerligaškim terenima obilježio je mladi ofanzivac prvaka i lidera s Koševa <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=Dal%20Vare%C5%A1anovi%C4%87&amp;">Dal Varešanović</a>, koji je u svom debiju bio jedini strijelac za pobjedu, ali je proglašen za najboljeg igrača utakmice protiv Krupe.
Također, u klupskoj anketi za najboljeg igrača utakmice dobio je 72 posto glasova navijača. Nažalost, igru je zbog povrede koljena morao napustiti u 75. minuti, što je svakako pokvarilo debi iz snova.
Dal Varešanović, inače, prvi je igrač u historiji FK Sarajevo čiji su dres prethodno nosili otac i djed. Dalov otac Mirza je bivši kapiten bordo tima, koji je u dva navrata nosio bordo dres, a djed s majčine strane je legendarni Mirsad Fazlagić (kapiten prve šampionske generacije FK Sarajevo, sezona 1966./1967.).

Dal Varešanović rođen je 23. maja 2001. godine u Beču, gdje je njegov otac bio na privremenom radu u Austriji... Prve fudbalske korake napravio je u FK Sarajevo, a lopta ga je prvo odvela u zagrebački Dinamo (2013.), a potom i Liverpul (2017.), da bi se 31. oktobra prošle godine vratio na Koševo. Za omladinske selekcije BiH odigrao je 16 zvaničnih utakmica i postigao dva gola.&nbsp;

Treća generacija vjerna bordo timu

Varešanović: Obilježio minulo premijerligaško kolo

Dal Varešanović: Nova zvijezda

Zbog stereotipa i predrasuda sredina u kojima živimo, časna policijska profesija je bezrazložno devalvirana. U svakom žitu ima kukolja, reći će naši stari, pa tako i u policijskom, ali kada je riječ o običnim građanima, policajci su tu da prvi priskoče u pomoć, iako su najmanje plaćeni u stubovima sistema koji čine državu.
<a href="https://avaz.ba/pretraga?query=policajc%20spasio&amp;">Ermin Mujezinović</a>, hrabri zenički policajac, spasio je život trogodišnjem dječaku, što u prijevodu znači, kao da je spasio cijeli svijet. Reagirao je profesionalno i bez oklijevanja jer da je bio u dilemi dvije ili tri sekunde, nabujala Bosna bi odnijela još jedan život.

Mujezinović je osvjetlao obraz časne profesije zasluživši epitet heroja, ne samo za jedan dan. Nakon ovakvih nesretnih događaja sa sretnim epilogom, upućuje se zahvalnost policajcima, ali, generalno gledano, oni zaslužuju veći respekt i bolje plaće.

U Mujezinovićevom slučaju novac nije bio pokretački faktor spasilačke akcije. To je već nešto drugo, a zove se ljudskost.

Hrabri zenički policajac reagirao profesionalno i spasio život trogodišnjem dječaku

Mujezinović: Osvjetlao obraz časne profesije

Ermin Mujezinović: Heroj!

Puno je govora bilo prošle godine o regularnosti fudbalskih takmičenja u BiH. Sezona je prekinuta, Sarajevo je, kao prvoplasirani tim na tabeli, ponovo postalo prvak, a trenutna tabela je odredila i putnike u Evropu, kao i klubove koji su otišli u niži rang takmičenja. Odluku da se prvenstvo prekine zbog koronavirusa direktno su donijeli nadležni organi Republike Srpske, a mnogi su sve povezali i sa željom da banjalučki Borac bude putnik u Evropu. Kup je posebno oskrnavljen. 
Nisu ni odigrane utakmice polufinala i finala, iako su u tom takmičenju ostala četiri kluba iz Federacije, iz dijela države u kojem sportska takmičenja na otvorenom nisu bila stopirana. 
Sve ili ništa, poručili su iz Saveza i fudbal je stao. Kao dovoljan razlog uzela se i činjenica da su odigrane dvije trećine prvenstva. Opet je kriza u vezi s koronavirusom u zamahu, a sada su se ponovo iz RS počeli pojavljivati glasovi o zabrani takmičenja u ovom bh. entitetu. Istina tiho, ali čuju se.

Opet su odigrane dvije trećine prvenstva i Kup je ponovo stigao do polufinala. Ako nedostaje neki argument za prekid, to je činjenica da ove godine RS nema osigurano mjesto u Evropi, a i Borac je pred finalom Kupa. Sasvim dovoljno da tihi glasovi zabrane igranja iz RS, još na neko vrijeme, ostanu na tom nivou.

Uglavnom, još će se igrati, a do kada, ne može se reći, jer osim koronavirusa, koji je neosporno veliki problem, kod nas se vaga i mnogo toga drugog. Očigledno je da se voda ponovo polako muti, a kada će se sve razbistriti, ostaje da se vidi.
Bilo kako bilo, fudbalska sezona u BiH još je u životu, a do kada će biti, ne zna se.

Spominjanje zabrane sportskih takmičenja, istina sada tiho, na sličan način krenulo je i prošle godine

Ko to opet vodu muti

Euroatlantski put Bosne i Hercegovine je bez alternative i to znaju svi na Balkanu, pa tako i Ambasada Rusije, koja svojim saopćenjima bespotrebno dolijeva ulje na usijanu bosanskohercegovačku ringlu.Ko, uopće, može spriječiti put BiH u <a href="https://avaz.ba/tag/123/nato">NATO</a>? Pa i djeca znaju da se NATO nalazi u Gunji, na krajnjem sjeveru granice BiH i Hrvatske, i Čepikućama na jugu i, pride još, duž cijele granice s Crnom Gorom.Bosna i Hercegovina je opasana NATO opasačem i ostaje samo da se parafira očito geopolitičko i geostrateško stanje stvari.Saradnja BiH i NATO-a u proteklom periodu nije bila obavijena velom tajne. Svi zajednički projekti i vježbe realizirani su pod budnom paskom javnosti.

Većina građana u BiH želi pod kišobran NATO-a zarad mira na našim prostorima, gdje se historija/istorija/povijest ponavljaju svakih 50-ak godina, ostavljajući za sobom bolne ožiljke i praveći nepremostive prepreke. Upravo ulaskom u NATO, Bosna i Hercegovina i njeni dokazani saveznici bi otvorili novo poglavlje historije, a u tom slučaju svi kočničari daljnjeg napretka države i retrogradni silnici bili bi eliminirani.

Ostaje samo da se parafira očito  geopolitičko i geostrateško stanje stvari

Euroatlantski put Bosne i Hercegovine je bez alternative

NATO opasač

Mnogo je građana BiH dalo život za implementaciju Aneksa 7 Dejtonskog mirovnog sporazuma. Svi pamtimo Fadila Banjanovića Braciku, koji je protjerane građane vraćao na svoja imanja diljem istočne Bosne.Poput Bracike, predana poslu povratka protjeranih, bila je i ostala <a href="https://avaz.ba/tag/112309/sakiba-sahinovic">Sakiba Šahinović</a> ili, odmilja, Biba. Bila je sekretar Regionalnog ureda za povratak u Banjoj Luci kada se maksimalno zalagala za prava povratničke populacije u 14 općina Bosanske krajine.Šahinović i dalje pomaže povratničke porodice jer je svjesna, poput Bracike, da nijedna kuća nije kao svoja, nijedna rijeka kao Drina, Una, Sana…Kamo puste sreće da su ljude poput Bibe i Bracike ozbiljnije shvatali tadašnji predstavnici međunarodne zajednice jer bi efekti povratka, sasvim sigurno, bili plodonosniji. Ovako, Biba i njoj slični, 25 godina nakon parafiranja Dejtonskog mirovnog sporazuma, vode borbu za prava građana zagarantirana brojnim međunarodnim konvencijama.Usud je to generacija koje su ostale u BiH u vrijeme agresije i kakvog-takvog mira.

I danas se bori za prava građana  zagarantirana međunarodnim konvencijama

Šahinović: Nijedna kuća nije kao svoja

Sakiba Šahinović: Borba za povratnike

<a href="https://avaz.ba/tag/779/bih">Bosna i Hercegovina</a> proživljava svoje najteže dane od početka pandemije. Broj novozaraženih danima se ne spušta ispod brojke od 1.500, dok smrtnost dostiže stravične razmjere i već sada se može porediti s ratnim statistikama. 

Vakcina, osim dobivene sadake, još u većem obimu nema. Vlada FBiH, ipak, sada uspijeva naručiti vakcine od Rusije, a premijer Novalić bez imalo srama tvrdi da su to mogli učiniti još u decembru! Ljekari panično upozoravaju da je zdravstveni sistem pred kolapsom. 
Vlada Kantona Sarajevo, koji je trenutno najveće žarište korone u Evropi, i dalje uplašeno kalkulira uvođenjem mjera, dok za to vrijeme Vlada FBiH, predvođena SDA, odbija donijeti bilo kakve mjere, svaljujući svu odgovornost za nastalu katastrofu na Edina Fortu. Ukratko, BiH se suočava sa svojevrsnim kolapsom, od vlada do zdravstva.
Čovjek bi očekivao da se u takvoj situaciji, u strahu za vlastitu sigurnost, barem građani urazume i zaštite sebe i bližnje, no sebičnost, glupost i samoubilačka iracionalnost pojedinaca i dalje su uporne.
Tako su u situaciji masovnog širenja zaraze i desetina smrtnih slučajeva dnevno ugostitelji sebe prepoznali kao najveće žrtve jer im se vikendom zabranio rad i nije im nimalo neugodno javno protestirati i prijetiti, uvjeravajući nas da je vikend-pazar značajniji od ljudskog života. 
Buntovnici vikende koriste za odlaske van Sarajeva, pa nas časte videima iz prepunih klubova, uz prkosne poruke Kantonalnoj vladi, a penzioneri, koji imaju najveće izglede da koronu ne prežive, ne ustručavaju se voziti u prenatrpanim tramvajima. 
Da ne spominjemo tek mnogobrojne teoretičare zavjere koji su i dalje uvjereni da je u pitanju jedna globalna paklena zavjera i da korona i ne postoji, dok ljudi oko njih valjda umiru od kurijih očiju. 
Čemu ovi ljudi prkose? Šta je tačno poenta tog glupog i besmislenog ponašanja, na nivou adolescenta koji je skočio s prvog sprata da bi se dokazao raji, pa završio u gipsu. Samo što se s ovom zarazom ne završava u gipsu, nego moguće na respiratoru, a, ne daj Bože, i u grobu. Zato, ne budite neiživljena djeca, zaštitite sebe i svoje bližnje, jer ova država to, očito, neće.

Zaštitite sebe i svoje bližnje, jer ova država neće

Vlada Kantona Sarajevo, koji je trenutno najveće žarište korone u Evropi, i dalje uplašeno kalkulira uvođenjem mjera

Neiživljena djeca

Senzacionalni ofanzivac zagrebačkog Dinama <a href="https://avaz.ba/tag/75656/mislav-orsic" style="">Mislav Oršić</a>, koji je u revanš utakmici osmine finala Evropske lige protiv Totenhema postigao tri gola i tako osigurao “Modrima” plasman u četvrtfinale, proglašen je za igrača sedmice tog takmičenja.

Za UEFA-ino priznanje "Player of the Week" bio je nominiran u užem izboru, zajedno s napadačem Dinamovog suparnika u četvrtfinalu Viljareala Đerardom Morenom (Gerard), špicem Rome Borhom Majoralom (Borja Mayoral) te krilom Ajaksa Davidom Neresom.
Ne pamti se kad je&nbsp;Zagreb&nbsp;slavio&nbsp;Dinamovu&nbsp;pobjedu kao što je to činio u četvrtak navečer, a u zraku, na rukama navijača, završio je apsolutni heroj maksimirske večeri.
Mislav Oršić rođen je 29. decembra 1992. godine u Zagrebu. Omladinski staž sakupljao je u NK Kustošija i NK Inter Zaprešić, gdje je i počeo seniorsku karijeru. Kasnije, 10. septembra 2013., lopta ga je odvela prvo u italijansku Speciju, a potom i Rijeku, Celje, korejski Džeonam, kineski Čangčun, korejski Ulsan, odakle je 1. jula 2018. za milion eura transferiran u Dinamo. Za „A“ reprezentaciju Hrvatske odigrao je pet utakmica te još 18 za mladu i omladinske selekcije.

S tri gola srušio slavni Totenhem

Oršić: Osigurao Dinamu plasman u četvrtfinale

Mislav Oršić: Igrač sedmice

Nema tog dobrog i korisnog rješenja od kojeg botovi SDA i njeni medijski trabanti neće napraviti problem. Sve što nije na fonu populističke matrice vladajuće bošnjačke stranke osuđeno je na neselektivnu baražnu vatru višecjevnih SDA-ovih bacača političkih laži i obmana.Sad je na redu Ustavni sud. Kuka i motika se digla da satre integritet i ugled ove institucije jer su njeni uposlenici organizirano, uz asistenciju ministarstava vanjskih poslova BiH i Srbije i uz podršku kolega iz Ustavnog suda Srbije, autobusom otišli u Užice da se vakcinišu protiv koronavirusa.Kroz šumu neutemeljenih optužbi nekako se probio glas predsjednika Ustavnog suda <a href="https://avaz.ba/tag/26712/zlatko-knezevic">Zlatka Kneževića</a>, koji je podsjetio da su o svemu izdali saopćenje, da ništa nisu sakrili od javnosti i da se on mogao sam vakcinisati u Beogradu, ali da nije želio.”Ja znam da je dobar dio, recimo, zaposlenih u organima BiH vakcinisan ili u Zagrebu ili u Beogradu po raznim osnovama. Ja nisam želio da dijelim one iz RS i one iz FBiH”, kazao je Knežević.Džaba iskrenost i džaba ljudski, integrativni pristup. Internet-jurišnici donijeli su presudu i prije iznošenja bilo kakve odbrane prozvanih, jer za njih nisu krivi, naprimjer, Vijeće ministara ili Vlada Federacije BiH, koji mjesecima nedopustivo kasne s nabavkom vakcina koje su jedina nada u spas hiljada života, a jeste kriv Knežević, koji se potrudio da na legalan način zaštiti zdravlje i živote uposlenika državne institucije prvog ranga, kakav je Ustavni sud BiH.Na djelu je klasična zamjena teza.Odjednom je u fokusu javnosti Knežević, koji je vakcinacijom svih uposlenika smanjio rizik da Ustavni sud, u najcrnjem, ali prilično realnom scenariju, ostane bez kvoruma za normalan i legalan rad, a izvan pažnje javnosti su, makar i na nekoliko dana, suptilno sklonjene najodgovornije glavešine, federalni premijer Fadil Novalić i čelnik Državne vlade Zoran Tegeltija.Zato nije zgoreg ponoviti općepoznatu činjenicu da su nas upravo njih dvojica svojom nesposobnošću dovela u situaciju da svakodnevno prebrojavamo nove mrtve i bolesne od koronavirusa, a da još nemamo niti jedne vakcine, osim onih koje su donirali Aleksandar Vučić, Borut Pahor i Redžep Tajip Erdoan (Recep Tayyip Erdogan).Pametnom ne treba puno objašnjavati o čemu se ovdje radi. A ostrašćeni kerberi vlasti su ionako već izabrali stranu.

Klasičnom zamjenom teza u fokusu  javnosti odjednom je Zlatko Knežević,  a nisu Fadil Novalić ili Zoran Tegeltija

Hajka na Ustavni sud

Šesnaestogodišnji <a href="https://avaz.ba/tag/112067/nikola-pejic">Nikola Pejić</a>&nbsp;iz Dervente napravio je potez koji zaslužuje svaku pohvalu, naročito ako imamo u vidu vrijeme u kojem živimo i svakojake prevare.Naime, vraćajući se kući, pronašao je na ulici torbu u kojoj su bili novčanik s dokumentima, ali i vrećice s nakitom. Sve je odnio u policijsku stanicu, odnosno pronađene vrijednosti nije zadržao za sebe. Njegov primjer trebao bi biti uzor mnogima u BiH. Gest koji je učinio izazvao je divljenje i riječi hvale.Vlasnik izgubljene torbice nagradio je Nikolu, dobio je pohvalu od policije „svaka čast, momak“, roditeljima je u život unio radost u život svojim potezom te poslao poruku da novac, položaj ili neke druge privilegije nisu najvažnije.&nbsp;Hoće da bude inžinjer građevine ili mašinstva, a možda i policajac, kao i njegov brat.U porodici naučen i odgojen da bude pošten, a svojim gestom ulio je nadu onima koji su razočarani u sve negativne pojave u društvu da sve nije izgubljeno i da neke nove poštene nade žive među nama

Vratio izgubljeni novčanik  i vrećicu s nakitom

Nikola Pejić: Poštenjačina i nada

Bosanskohercegovačko društvo još dugo vremena neće se oporaviti od silnih trauma koje je doživjelo za vrijeme agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, ali i u periodu oporavka države. 

Traume koje građani <a href="https://avaz.ba/tag/779/bih">BiH</a> imaju od rata moguće je sažeti u jednu tezu koja bi bila na tragu nevjerovatnog strpljenja koje je narod stekao i koje demonstrira do danas. Nevjerovatna je količina sabura u bosanskom čovjeku koji je spreman od 1996. trpjeti zulum vlastodržaca koji iz godine u godinu ne pokazuju brigu za narod, već isključivo za privatne i stranačke probleme. 
Međutim, još jedna trauma koju su građani doživjeli nakon rata je činjenica da je bh. društvo pretvoreno u tzv. sadaka-naciju. Uzrok toga je moguće naći u milijardama donacija koje su se u BiH slile u poratnom periodu i koje su, željeli mi to priznati ili ne, utjecale na naš mentalitet. 
Prihvatilo je bh. društvo činjenicu da će uvijek, ma koliko loše bilo, neko iz međunarodne zajednice priskočiti u pomoć. Nije bitno, radilo se o obnovi škola, domova zdravlja ili nabavci vakcina protiv koronavirusa. Uvijek će većina stanovnika BiH misliti da će se, ukoliko stanje postane dovoljno loše, naći neko ko će donirati ili, bolje reći, udijeliti sadaku. 
Da se razumijemo, nisu građani krivi, kriva je politika koja već decenijama svoj nerad i nesposobnost ispravlja sadakom. Tako je i ovaj put nesposobnost države da nabavi vakcine nadomještena sadaka-vakcinama, prvo iz Srbije, a zatim iz Turske. 
“Sadaka-nacija”, nažalost, ne može napraviti ništa drugo nego “sadaka-državu”. Kao dokaz ovoj tezi stigla je i informacija da je stub države BiH, njen Ustavni sud, morao pribjeći najgoroj opciji, a to je da se vakciniše “sadaka-vakcinama” u susjednoj Srbiji. Na ovaj način država BiH pala je na testu ozbiljnosti i pokazala da je dug put do izgradnje normalnog, neopterećenog društva.
Ali svaki poraz, pa i ovaj, nova je prilika da ustanemo i krenemo u izgradnju boljeg i pravednijeg društva, a time i države.&nbsp; &nbsp; &nbsp;&nbsp;

Nisu građani krivi, kriva je politika koja već decenijama svoj nerad i nesposobnost ispravlja sadakom

Bh. društvo nakon rata pretvoreno u tzv. sadaka-naciju

Sebijina i Alisina amnezija

Nusret Selimović: Profesionalac na čelu policije KS

Narod nije blećak

Glas heroina

Bakir Nakaš: Doktor s kičmom

Evropo, sjedni, jedan!

Dal Varešanović: Nova zvijezda

Ermin Mujezinović: Heroj!

Ko to opet vodu muti

NATO opasač

Sakiba Šahinović: Borba za povratnike

Neiživljena djeca

Mislav Oršić: Igrač sedmice

Hajka na Ustavni sud

Nikola Pejić: Poštenjačina i nada

Sadaka-nacija

Kolumne

Sebijina i Alisina amnezija

Nusret Selimović: Profesionalac na čelu policije KS

Narod nije blećak

Glas heroina

Bakir Nakaš: Doktor s kičmom

Evropo, sjedni, jedan!

Dal Varešanović: Nova zvijezda

Ermin Mujezinović: Heroj!

Ko to opet vodu muti

NATO opasač

Sakiba Šahinović: Borba za povratnike

Neiživljena djeca

Mislav Oršić: Igrač sedmice

Hajka na Ustavni sud

Nikola Pejić: Poštenjačina i nada

Sadaka-nacija