<a href="https://avaz.ba/tag/6361/kosarkaski-savez-bih">Bilo je u Košarkaškom savezu Bosne i Hercegovine dobrih, loših, radnih, lijenih... Bilo je kompromitiranih i poštenih, a bilo je i sponzora, procenata od sponzora...</a>Imali smo i blistavih trenutaka i boravka u dubokom ponoru, a nakon svega ostala je pustoš u blagajni i sjećanje na neke trice Mirze Teletovića s parkinga, kako je to rekao jedan poznati komentator, ili oni stariji su se sjećali pobjeda u režiji Nenada Markovića i njegove generacije.
A onda se krenulo iznova, došli su košarkaši, reprezentativke i reprezentativci, ljudi koji nikada nisu živjeli od reprezentacije BiH i nikada neće ni živjeti. Spojili su se na jednom mjestu ljudi generacija koje su nas uveseljavale.
Dočekala ih je lopata, a oni su imali čisto i srce, pa su zasukali rukave. Borba oko nabavljanja potrebnog novca je nešto što samo oni znaju kako prolaze, ali radili su i rade, pa je i taj problem nevidljiv.

Birani su selektori s karakterom, a usto su za najbliže saradnike dobili velika imena bh. košarke, a igračice i igrači su prolazili jednu posebnu selekciju. Igrački kvalitet, ali i karakter koji će težiti zajedništvu. Ni slova ne treba o nacionalnom karakteru muške i ženske košarkaške reprezentacije, jer ako to niko od onih koji su u svlačionici ne gleda kao nešto bitno, ni drugi ne bi trebali. Epilog je da su se i ženska i muška reprezentacija plasirale na Evropsko prvenstvo, ali ne treba ni pomisliti da se do toga došlo lako. Stvorena je potrebna kohezija, ni blizu uvjeti kakve imaju Rusija ili Francuska, ali našima je sasvim dovoljno da bude sve normalno i da se vidi uspjeh. Ovo je sada normalno i svi zajedno zaslužuju čestitke.

Bilo je i dobrih i loših, uspjeha i neuspjeha, ali danas je stvorena potrebna kohezija u svakom segmentu rada KSBiH

Ženska košarkaška reprezentacija plasirala se na EP

Srce, ruke i lopata

<a href="https://avaz.ba/pretraga?query=bANJA%20LUKA&amp;">Nema puno Vojina Mijatovića u Banjoj Luci.</a> Nažalost. Njegov glas razuma, glas političke dosljednosti i bezrezervne osude ratnih zločina, glas koji poziva na dijalog, pomirenje i ljudsko saosjećanje prema stradanju sva tri naroda u BiH, redovito biva prigušen orkestriranim srbovanjem i nacionalističkom patetikom i vlasti i opozicije u RS.
Ta ogromna razlika vidjela se i po reakcijama na pismo visokog predstavnika Valentina Incka (Inzko) Narodnoj skupštini RS, u kojem traži da Skupština u roku od tri mjeseca poništi odlikovanja presuđenim ratnim zločincima Radovanu Karadžiću, Momčilu Krajišniku i Biljani Plavšić.
Odgovor je očekivan i ne čujemo ga prvi put. Vrište i Mirko Šarović, i Branislav Borenović, i Nenad Nešić. Perjanice opozicije bacaju i drvlje i kamenje na Incka. Ne daju na „prvog predsjednika RS“.
Doista, kako smo došli do situacije da u manjem bh. entitetu 25 godina nakon Dejtona ogromna većina tamošnjih političara još stoji u rovovima koje su kopali Radovan Karadžić i Ratko Mladić?
Deklarativno zalaganje za pomirenje, saradnju i evropski put BiH, koje forsira opozicija želeći napraviti prepoznatljivu razliku u odnosu na secesionističku politiku stalnih tenzija, koju provodi Milorad Dodik, redovito pada na ispitu odnosa prema ratnim zločincima i genocidu u Srebrenici.

Na tom pitanju gubi se svaka razlika između opozicije i vlasti u RS. Svi odreda, od Šarovića i Borenovića, do notornog Nenada Stevandića ili Dodika, odmah poskidaju majice različitih boja i ostanu u Karadžićevoj potkošulji izvornog SDS-ovog kroja.

Do kada ćemo takve scene gledati, teško je prognozirati. Prilika za oštar rez propuštena je odmah nakon Dejtona, kada je 1996. godine njegov tvorac Ričard Holbruk (Richard Holbrooke) ponudio tadašnjem bošnjačkom lideru Aliji Izetbegoviću da SAD, u saradnji sa saveznicima, zabrani rad, kako je rekao, nacističkog SDS-a. Izetbegović je to, na iznenađenje i samog Holbruka, odbio.
Tako je zločinački duh SDS-a ostao da živi i u politici i u obrazovnom sistemu RS. I zato danas sve srpske stranke s ove strane Drine presuđene ratne zločince veličaju i postavljaju na neupitni nacionalni pijedestal. Bez straha od kazne i bez osjećaja za bol žrtve.

Na pitanju presuđenih ratnih  zločinaca gubi se svaka razlika  između opozicije i vlasti u RS

Različite reakcije na pismo visokog predstavnika Valentina Incka

Opozicija u Karadžićevoj potkošulji

<a href="https://avaz.ba/pretraga?query=KO%C5%A0ARKA%C5%A0ICE&amp;">Postigla je 30 poena i tome dodala 13 skokova, a u konačnoj bilanci bilo je to dovoljno da ženska košarkaška reprezentacija Bosne i Hercegovine sa 67:62 u Rusiji savlada Švicarsku i plasira se na Evropsko prvenstvo.</a>
Nakon 22 godine naš izabrani tim će igrati na najvećoj evropskoj smotri u ženskoj košarci, a Kurtni Hart (Courtney) za to ima velike zasluge.
Naturalizirana Amerikanka stigla je u reprezentaciju kao zamjena za zemljakinju Žonkel Džons (Jonquel Jones) i pokazala se kao istinsko pojačanje za naš tim.

Istina, pravila ne dozvoljavaju da obje budu u timu, pa kada se Džons vrati, selektor Goran Lojo će biti na pravim slatkim mukama, ali Hart je u svom debiju obavila posao više nego dobro. Debi kao iz snova za ostvarenje želja bh. sportske javnosti.

Kurtni Hart je rođena 5. marta 1990. godine u Džordžiji. Trenutno igra u Francuskoj.

U prvoj utakmici u dresu reprezentacije BiH  pokazala se kao veliko pojačanje

Kurtni Hart: Debi kao iz snova

<a href="https://avaz.ba/tag/108388/amir-palislamovic">Habrost, koje u Bosancima probudi svaka nevolja,&nbsp;Amir Palislamović&nbsp;postao je heroj&nbsp;švedskog&nbsp;Vanersborga</a>, a ponosnim je učinio i stanovnike svoje domovine. Ovaj 47-godišnji Bosanac je prije nekoliko dana iz zaleđenog jezera, na temperaturi od minus šest stepeni, izvukao i od sigurne smrti spasio 12-godišnjeg Elijasa (Alias).Promrzlog mališana zbrinuo je na obali, skinuo mu mokru odjeću, obukao svoju jaknu i kapu, a potom ga odvezao u bolnicu. Dječaka su od šoka dijelile minute, u bolnici nije mogao stati na noge, ali se, nasreću, ubrzo oporavio.Elijasov otac pismom je sutradan zahvalio firmi u kojoj Amir radi, a skromni radnik parkinga ubrzo se našao na radaru medija, posebno švedskih. Lokalne novine predložile su da se on proglasi švedskim herojem. Ali nagradu dražu od svih zahvalnica dobio je tri dana nakon spašavanja dječaka, kada ga je Elijas ugledao na istom mjestu, pritrčao mu i zagrlio ga.Bosanski merhamet i požrtvovanost poznati su u cijelom svijetu, svugdje gdje žive naši ljudi, a to još jednom potvrđuje i herojski čin Amira Palislamovića. Svaka vijest o ovakvim podvizima raduje i učvršćuje nas u uvjerenju da smo, uprkos svim izazovima i nevoljama, sačuvali ljudskost i spremnost da zbog drugih žrtvujemo sebe.

Iz ledenog jezera u Švedskoj izvukao i spasio 12-godišnjaka

Amir Palislamović: Hrabrost i merhamet

<a href="https://avaz.ba/vijesti/bih/627120/nacelnici-sda-sakrili-milionsku-imovinu-u-bih-i-inostranstvu">Nedžad Koldžo i Nedžad Ajnadžić, bivši, na izborima demolirani SDA-ovi načelnici, podnijeli su zahtjev za tzv. bijeli hljeb</a>. Ova vijest dolazi svega dan-dva nakon što je objavljeno da dotični dvojac nije prijavio višemilionsku imovinu. Očito, ni ti milioni nisu dovoljan motiv da se ne iskamči i još koja nezarađena hiljada mjesečno od poreznih obveznika, zbog čega će nas, zajedno s drugim potraživaocima ovog prava, samo na lokalnom nivou koštati još stotine hiljada maraka.Novac koji je mogao biti uložen u obrazovanje mladih, nove trgove, puteve, zdravstvo, ukratko, one stvari koje služe općem dobru. Bijedništvo, odvratnost, moralna mizernost, riječi su kojima se može opisati ovaj u nizu sramnih poteza iz kuhinje SDA.No, problem je što je „bijeli hljeb“, čudovišni mehanizam koji omogućava parazitiranje na tuđem novcu čak i kad uhljebljenje prestane, samo vrh ledenog brijega u nepravednom, nakaradnom, neofeudalnom sistemu, koji je SDA, zajedno sa svojim nacionalističkim saputnicima, uspostavila u ovoj nesretnoj zemlji.

Dok su za nju ginuli najbolji sinovi, zelena vrhuška bila je predana pretvaranju društvene imovine u državnu, potom privatiziranju i raspodjeli te imovine stranačkoj vrhušci i ratnim profiterima te korištenju budžeta u lične svrhe. Na tim temeljima SDA je 25 godina predano gradila sistem u kojem je smisao obnašanja vlasti i članstva u ovoj stranci življenje na račun svih ostalih. Sruši li se ideja da svaki član SDA i članovi njihovih porodica, jarani, švalerke, vjerenici i bivši vjerenici imaju bogomdano pravo na parazitiranje na budžetu i zloupotrebu resursa ovog društva, koji onda uopće ostaje smisao postojanja SDA kao stranke? Za ozdravljenje ovog društva valja, zajedno sa SDA, srušiti i čitavu koncepciju na kojoj ova stranka počiva te, umjesto neofeudalnog sistema u kojem se dijelimo na budžetski begovat i raju koja mu služi, uspostaviti državu u kojoj vlast ima da služi narodu. Zvuči utopistički, no mora se odnekud krenuti, makar od općine.

Za ozdravljenje ovog društva valja,  zajedno sa SDA, srušiti i čitavu  koncepciju na kojoj ova stranka počiva

Zeleni begovat

Kada je, krajem januara, <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=bASARA&amp;">Svetislav Basara proglašen dobitnikom 67. NIN-ove nagrade za roman “Kontraendorfin”</a>, kontroverzni reditelj Emir Kusturica uputio je niz uvreda na njegov račun. Basara, jedan od najvećih živućih pisaca na ovim prostorima danas, nije mu ostao dužan, odgovor mu je uputio jučer.
U nekoliko rečenica sjajno je raskrinkao Kusturicu, jasno aludirajući kako na činjenicu da je najveća umjetnička djela ostvario u svom rodnom gradu tako i sklonost da gaji podanički odnos prema onome ko je trenutno na vlasti.&nbsp;

Basara na ovaj način još jednom brani integritet ne samo kao vrhunski pisac nego i čovjek koji slijedi prave vrijednosti i ne pravi kompromise po pitanju principa i morala.

Svetislav Basara je rođen 21. decembra 1953. u Bajinoj Bašti. Dobitnik je više nagrada za književnost u Srbiji, a njegov roman “Fama o biciklistima” mnogi smatraju jednim od najboljih romana devete decenije 20. stoljeća.&nbsp;

Dobio NIN-ovu nagradu i smjestio  Kusturicu na pravo mjesto

Svetislav Basara: Pisac s kičmom

<a href="https://avaz.ba/pretraga?query=akcize&amp;">Prosječan građanin BiH</a> davno je prestao brojati nove rupe na svom kaišu i evidentirati sve ono što mu se sručilo na nejaka pleća i novčanik kroz koji vjetrovi pušu. Kao da je davno shvatio i pomirio se sa sudbinom da svaku nevolju ostali nekako moraju preživjeti, a on samo ako uspije.
Oguglao na sve udarce, od poreza i akciza, do svakojakih naknada, taksi, odbitaka, pognute glave, šutke korača i kroz pandemiju, trpeći i nove muke koje ga snalaze kroz svakodnevna poskupljenja onoga bez čega ne može.
Dok je Međunarodnog monetarnog fonda i banaka, vlasti se puno ne sekiraju, pa ih ni poskupljenja ne uznemiravaju mnogo. Zašto bi se neko s dvadesetak penzija ili radničkih plaća za jedan mjesec na računu nasekirao zbog cijene riže ili junetine!?
Uvijek se u Bosni znalo da se bolje ugrije onaj ko je bliže vatri, pa ni prekobrojna administracija ne mora brinuti.&nbsp;- U ovoj zemlji se više nećemo dijeliti na Bošnjake, Srbe i Hrvate, već na budžetske korisnike i ostale” - kazao nam je nedavno jedan od obrtnika.&nbsp;

Umjesto radnicima, novac iz budžeta namijenjen prevazilaženju stanja zbog pandemije usmjeren je firmama, odnosno vlasnicima, pa će i oni krizu nekako predeverati.

Čast izuzecima, ali trgovci će se snalaziti primjenjujući taktiku “puzajućeg” rasta cijena i tamo gdje za to nema potrebe, ugostitelji će kroz cijene kafe pokušati nadoknaditi izgubljeno, a preteško breme i dalje nose oni koji nemaju ništa ili ono što dobiju pokušaju “razvući” od petog do petog, slušajući “utjehe” kako mu mizerna penzija ili plaća neće biti snižena. A niža ne može biti.
Svi smo u jednom vozu koji juri ka provaliji, jer mašinovođa ne zna kuda nas vodi. Glasovi onih iz zadnjih vagona se više i ne čuju. Nezaposleni, penzioneri, demobilisani borci, invalidi, radnici s plaćama koje uskoro ni za hljeb neće biti dovoljne - šute.
Ili smo definitivno odustali, ili smo u stanju poput onog iz poznate narodne priče kada je bešćutni vladar shvatio da je opasno kad narod zašuti.&nbsp; &nbsp; &nbsp;

Uvijek se u Bosni znalo da se bolje ugrije onaj ko je bliže vatri, pa ni prekobrojna administracija ne mora brinuti

Prosječan građanin BiH davno je prestao brojati nove rupe na svom kaišu

Glasovi iz zadnjih vagona

Za deset dana sedamdesetih godina prošlog stoljeća vakcinisano je 18 miliona stanovnika Jugoslavije. Epidemija velikih boginja stavljena je pod kontrolu za samo dva mjeseca.
Zbog toga se stariji stanovnici BiH sa sjetom sjećaju tih vremena, ne zbog jugonostalgije već zbog sistema koji je funkcionirao i koji nije pravio razliku između zaraženih građana.
<a href="https://avaz.ba/tag/82572/koronavirus">Pola stoljeća kasnije svijet je pogodila globalna pandemija koronavirusa, a u BiH nema sistema, odnosno imamo čistu suprotnost od onog što bismo trebali imati.</a> Građani su bezočno prevareni prilikom nabavke respiratora i/li poljske bolnice.
Glavni protagonisti sramotnih afera su priče počeli skretati na nacionalna prepucavanja. Zbog toga smo jedina zemlja u regionu koja ne nabavlja prijeko potrebne vakcine na sistematičan način.

Entiteti žele nabaviti vakcine za sebe, pojedini kantoni isto tako, dok država nema rješenje i ne želi ga naći zato što joj građani nikada nisu bili prioritet. Zaštita vitalnog nacionalnog interesa koristi se isključivo za očuvanje fotelja ili vladajućih koalicija, ali ne i za suštinsku pomoć građanima.

Jer, najvitalniji nacionalni interes za sve građane je nabavka vakcina, kako bi napokon stavili pod kontrolu pandemiju, koja je državi nanijela ogromne gubitke.

Temeljne sisteme, poput zdravstvenog ili obrazovnog, političarenje je gotovo u potpunosti uništilo. Rijetki su svijetli primjeri „bijelih mantila“ i „drugih majki i očeva“, kako se zovu doktori, učiteljice i učitelji.

Ako želite uništiti državu, narod ili naciju - krenite od škole, a, vjerovatno, i od zdravstvenih ustanova. Dobro to znaju oni koji državu čereče decenijama. Zbog takvih nemamo ni budućnosti, a ni vakcina.

Država nema rješenje i ne želi ga naći zato što joj građani nikada nisu bili prioritet

Jedina zemlja u regionu koja ne nabavlja prijeko potrebne vakcine

Ni vakcina ni budućnosti

Niklas Landin Jakobsen, <a href="https://avaz.ba/tag/3070/rukomet">golman rukometne reprezentacije Danske</a>, koja je u Egiptu odbranila naslov svjetskog prvaka, uz Mikela Hansena (Mikkel), najzaslužniji je za osvojenu zlatnu medalju. No, cijeli rukometni svijet je zgrožen odlukom IHF-a da Landina, vjerovali ili ne, izostavi iz postave za Svjetsko prvenstvo.Golman koji je odbranama sedmeraca odveo Dance u polufinale, a potom u finalu protiv Švedske imao ključnu ulogu u osvajanju titule, zaslužio je kao niko prije da bude član prve sedmorke.U slučaju IHF-a ništa nije iznenađenje. Oni su ti koji, recimo, tri četvrtfinala susreta zakažu u jednom danu, a preostalo jedno za naredni. Rukometni svijet, srećom, ne priča o njima, već o fenomenalnom Landinu, koji je još jednom potvrdio da je dobar golman pola tima. Štaviše, Landin je odličan golman, jedan od najboljih svih vremena, jer je svojim odbranama držao reprezentaciju iznad vode i na kraju odveo na tron.Niklas Landin Jakobsen (32) za dansku reprezentaciju debitirao je 2008. godine.

Golman koji je odbranama sedmeraca odveo Dance u polufinale, a potom u finalu protiv Švedske imao ključnu ulogu u osvajanju titule

Jakobsen: Landin od zlata

Gazijantep na čijoj klupi sjedi legendarni bh. košarkaš <a href="https://avaz.ba/tag/2264/nenad-markovic">Nenad Marković</a> napravio je veliko iznenađenje. Nenini izabranici su u Istanbulu savladali favorizirani Fenerbahče. Nakon produžetka bilo je 102:97.&nbsp;Markovićeva ekipa vodila je cijelim tokom utakmice. U prvom dijelu su imali i 15 poena razlike, ali su domaći stigli do poravnanja, a u finišu utakmice čak su i poveli.&nbsp;Gazijantep je odgovorio, pa je uslijedio produžetak nakon kojeg je Markovićev tim slavio protiv ekipe koju predvodi Igor Kokoškov, inače selektor Srbije. Gazijantep je trenutno plasiran na sedmo mjesto turske lige.Nakon uspješne igračke karijere u kojoj je našoj zemlji donio neke od najvećih košarkaških slavlja u historiji, poput onih legendarnih pobjeda nad Hrvatskom i Litvanijom, Marković nastavlja i s uspješnom trenerskom karijerom.&nbsp;Marković je i do sada bilježio odlične rezultate u Turskoj, kao trener Karšijake i Trabzona. S druge strane, sa španskom ekipom Tenerife prije dvije godine osvojio je Interkontinentalni kup FIBA-e.
Gdje god da je radio, napravio je pomake, počevši od sarajevske Bosne i grčkog Panionisa, koji je odveo do kvalifikacija za Euroligu. Uspješnu trenersku karijeru gradio je korak po korak.
Nenad Marković rođen je 6. juna 1968. godine u Doboju. Košarkašku karijeru počeo je u ilidžanskom Igmanu, nakon čega su ga zapazili skauti sarajevske Bosne. Nakon Bosne, igrao je u brojnim evropskim klubovima.&nbsp;

Nakon igračke, uspješna trenerska karijera

Nenad Marković: Razbio Fenerbahče

<a href="https://avaz.ba/tag/108191/momcilo-antonic">Poslanik u Narodnoj skupštini RS, izvjesni Momčilo Antonić</a> u histerijom nadahnutom, a od pravopisa oslobođenom komentaru izvrijeđao je banjalučkog odbornika Ivana Begića, napisavši, između ostalog, da je ustaša, ustaške krvi... Ovaj Antonićev šovinističko-prostački ispad ne treba previše da čudi ako se uzme u obzir da je njegov <a href="https://avaz.ba/tag/159/milorad-dodik">stranački šef i očiti uzor Milorad Dodik</a> nekoliko dana ranije članicu CIK-a Vanju Bjelica-Prutinu prozvao da je „bila udata za muslimana“. To je, dakako, tek jedna u nizu od stotina javnih uvreda, prijetnji i psovki na nacionalnoj, vjerskoj, spolnoj ili ličnoj osnovi kojima Dodik godinama verbalno terorizira bh. javnost. 
Ponekad mu se pridruži i poneki od federalnih kolega, poput, nedavno, Bakira Izetbegovića, koji je između redova provukao da su „Srbi loš narod“. Potom verbalni benzin pali narod, kočijaštvo se s političke arene spušta među ljude (i obratno), držeći društvo cementiranim u atmosferi mržnje, bijesa i prostakluka.

Političari u BiH su odavno bilo kakve moralne i ljudske vrline strovalili u najdublji ponor, uspostavljajući sistem vrijednosti u kojem je sve moguće i sve dozvoljeno: krasti, varati, lagati i, dakako, iz usta neometano izbacivati jezik mržnje i pogrde.

“Biti političar je loša profesija. Biti javni službenik je plemenita“, izjavio je svojevremeno američki predsjednik Herbert Huver (Herbert Hoover). Uistinu, kao ljudi s najvećom moći i utjecajem, političari imaju obavezu svojim rječnikom, ponašanjem i manirima biti primjer građanima. No, umjesto toga, u borbi za prizemne interese i popularnost, umjesto vođenja, mnogi od njih odlučili su sebe poistovjetiti i podilaziti onom najprimitivnijem, najprostijem i najzaostalijem u narodu.
Stoga, za ozdravljenje društva od Dodika i dodikića valja prvo ozdraviti ovaj naš, kako god ga zvali, šovinizmom i prostaklukom upropašteni jezik. A kad konačno prestanemo jedni druge vrijeđati i psovati, možda se i dogovorimo. Kao ljudi.

Za ozdravljenje društva od Dodika i dodikića valja prvo ozdraviti ovaj naš, kako god ga zvali, šovinizmom i prostaklukom upropašteni jezik

Dodikove ustaše

Nismo krivi - glasio je odgovor u Sudu BiH optuženih u aferi "Respiratori" <a href="https://avaz.ba/tag/222/fadil-novalic">Fadila Novalića, premijera FBiH</a>, <a href="https://avaz.ba/tag/8860/jelka-milicevic">Jelke Milićević, njegove prve zamjenice</a>, ali i <a href="https://avaz.ba/tag/5004/fahrudin-solak">suspendiranog direktora FUCZ-a Fahrudina Solaka</a> i&nbsp;<a href="https://avaz.ba/tag/3103/fikret-hodzic">vlasnika "Srebrene maline" Fikreta Hodžića</a>. Očekivano. Novalić i Milićević nisu krivi kao visoki dužnosnici Vlade Federacije BiH za nabavku 100 respiratora iz Kine za BiH po cijeni od 10,5 miliona maraka. Nisu krivi ni Solak ni Hodžić, koji su zamisao Vlade proveli u djelo.
I da stvar bude gora, ure­đaji već više od pola godine, isti ti koji su plaćeni narodnim novcem, još nisu u funkciji. Mjesecima su van upotrebe, a upitno je jesu li uopće i ispravni.
No, to ne brine optužene. Ne ulazeći u sudski proces, ali i optužbe Tužilaštva BiH, jedno je jasno: niko nije kriv dok se ne dokaže suprotno. Tu postoji, naravno, i presumpcija nevinosti i mora se poštovati.

Ali ono što ne postoji jeste moralna odgovornost. Ni trunka odgovornosti. O ostavkama da ne govorimo. Krivi su mediji, politika je iza toga... Ne damo ostavke, radit ćemo i dalje, u najblažem su sumirani odgovori ranije osumnjičenih, a nedavno i optuženih čelnika Vlade.

Bilo im je teško naći respiratore u teškim vremenima pandemije, tvrdio je Novalić u aprilu. Tvrdio i ostao premijer. Sporni mu nisu ni hapšenje, ni optužbe Tužilaštva, ni osuda javnosti, ali jesu medijski natpisi.
I da sumiramo - važnija je fotelja od svake afere. I to samo u BiH. U Evropi i svijetu to je drugačije. Irski ministar podnio je ostavku jer je prekršio mjere protiv koronavirusa. Nizozemska vlada je pala zbog poreznog skandala vezanog za dječiji doplatak...
U Bosni i Hercegovini, zemlji u kojoj je sve naopako, ostavke su misaone imenice. Težimo Evropi, a čvrsto smo privrženi balkanskom mentalitetu.
Nikad nismo krivi, krivi su drugi.

U Bosni i Hercegovini, zemlji u kojoj je sve naopako, ostavke su misaone imenice

Novalić, Solak i Hodžić, zajedno s Milićević, izjasnili se da nisu krivi

Nismo krivi

Tuzlanski ljekar <a href="https://avaz.ba/tag/108099/dragan-piljic">Dragan Piljić</a>, šef Odjela za vaskularnu hirurgiju Univerzitetskog kliničkog centra u <a href="https://avaz.ba/tag/432/tuzla">Tuzli</a>, osmislio je novu operativnu metodu trbušne aorte, jedinstvenu u svijetu, koja je nedavno prezentirana u Univerzitetskom kliničkom centru. Riječ je o novom pristupu u operativnom tretmanu abdominalne aorte i zdjeličnih arterija, a ova metoda dobila je ime po ljekaru Piljiću i kao takva priznata je i publicirana u svjetski priznatim naučnim časopisima, između ostalih, i japanskim. Radi se o metodi koja će spasiti mnoge živote i ne ostavlja trajne posljedice po pacijenta.
Inače, dr. Piljić je specijalista opće hirurgije te subspecijalista kardiohirurgije i vaskularne hirurgije i zaposlen je u UKC-u Tuzla.

Metoda priznata i publicirana u svjetski priznatim naučnim časopisima

Dragan Piljić: Spasilac života

<a href="https://avaz.ba/vijesti/kolumne/627409/anel-ahmedhodzic-veliki-iskorak">Anel Ahmedhodžić</a> uskoro će postati igrač italijanske Atalante. Bh. reprezentativac će put Italije iz Malmea, koji će na ime obeštećenja zaraditi osam miliona eura.Kako pišu Italijani, u Atalanti su oduševljeni igrom 21-godišnjaka pa je tu i veliki prostor za napredak.Sigurno je da je ovo veliki iskorak za Ahmedhodžića, koji se iskazao u Malmeu, a mnogi će reći i da je prerastao tu sredinu. Atalanta je pobijedila u mnoštvu onih koji su ga željeli, pa će Ahmedhodžić biti novi bh. igrač u Seriji A.Mnogi će reći da je, osim fudbalskog znanja, njegova velika prednost i vrhunski karakter, posvećenost sportskom životu. Bh. reprezentativac je veliki radnik i nadati se da će pronaći svoje mjesto u timu Atalante, čiji bi igrač trebao postati do ponedjeljka.Anel Ahmedhodžić rođen je 26. marta 1999. godine u Malmeu. Nakon što je igrao za mlađe selekcije Švedske, odlučio je obući dres reprezentacije Bosne i Hercegovine, za koju je debitirao prošle godine. Prije Malmea nosio je dres engleskog Notingem Foresta. N. D.

Bh. reprezentativac iz Malmea prelazi u ugledni italijanski klub

Anel Ahmedhodžić: Veliki iskorak

Tražiti od političara da se pobrinu za javnu korupciju gotovo je isto kao tražiti od lisice da čuva kokoši. Riječi su to <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=Metjua%20Palmera&amp;">Metjua Palmera</a> (Matthew), visokog američkog zvaničnika, koje je izgovorio u oktobru prošle godine.&nbsp; I, zaista, koliko je našim političarima stalo da se uhvate ukoštac s javnom korupcijom, pokazuje indeks percepcije „Transparency Internationala“ koji je pokazao da se BiH nalazi na 111. mjestu od ukupno 180 država.Da stvar bude gora, dobili smo najlošiju ocjenu u posljednjih devet godina. Zapravo, BiH je najlošija od svih država na Balkanu. Budući da se radi o indeksu percepcije, egzaktnu raširenost korupcije, naravno, nemoguće je precizno izmjeriti. Možda nam takvi podaci i ne trebaju, jer svima nam je jasno da se naši političari i vlastodršci vode rečenicom koja se pripisuje francuskom kralju Luju XIV - „Država, to sam ja.“

Upravo taj obrazac ponašanja svojstven je političkim strankama čija je glavna uloga ovladati javnim resursima i kontrolirati ih. Imenovanja svojih ljudi na čelne pozicije, pogotovo u kompanijama koje su u državnom vlasništvu jer u svojim kasama imaju silna sredstva, vrlo su važan mehanizam za izvlačenje novca. Koliko su mnogi naši političari iskvareni u upravljanju svojom državom, najbolje ilustrira informacija iz TIBiH da je pandemija koronavirusa potpuno ogolila najmračnije lice korupcije, čiju cijenu, isključivo, plaćaju građani i to, nažalost, i vlastitim životima. Ni zamisliti, vjerovatno, ne možemo na koji način su se u ovih skoro godinu vršile javne nabavke od medicinske opreme, pa ko zna sve čega, ko se s kim talio i ortačio, kao što je teško povjerovati da je afera „Respiratori“ jedini predmet te vrste. Korupcija nas izjeda, korupcija nas uništi, rečenice su koje će se ponavljati sve dok budemo imali političare koji nemilice kradu od države. A već strašna korupcijska hobotnica buja. Možda bi joj samo građani mogli stati ukraj i to kada bi je zatukli po glavi. Od krakova nema fajde.

Pandemija je potpuno ogolila  najmračnije lice korupcije, čiju cijenu građani plaćaju i vlastitim životima

Od krakova nema fajde

Nikša Vuletić, direktor Javnog preduzeća „Vjetrenica“, nije gubio nadu da će nominacijski fajl za upis ovog pećinskog dragulja u BiH biti završen do roka, 31. januara. Sva priča u vezi s nominacijskom dokumentacijom za upis Vjetrenice i dijela Popovog polja bila je završena.Ali, kako to obično biva, cijeli proces su, gotovo iz neznanja, usporili oni koji su primarno trebali stvari posložiti, a to je kantonalni nivo vlasti. Trebali su donijeti novi zakon kako bi Vjetrenica bila ponovo pravno zaštićena, budući da je spomenikom prirode proglašena još 1952. godine.Ipak, u posljednji tren nađeno je rješenje i svi koji su uključeni u tu priču mogli su odahnuti.Mjesecima ranije Vuletić je ukazivao na to koliko je važno da Vjetrenica bude proglašena zaštićenim pejzažem i podsjećao da su i ranije rađeni nominacijski fajlovi te da im je zbog nepostojanja službene zaštite iz UNESCO-a stizala odbijenica.Vuletić je posebno govorio o tome da se ta priča ne tiče samo mjesta Ravno i HNK već i cijele BiH.

Srce, ruke i lopata

Opozicija u Karadžićevoj potkošulji

Kurtni Hart: Debi kao iz snova

Amir Palislamović: Hrabrost i merhamet

Zeleni begovat

Svetislav Basara: Pisac s kičmom

Glasovi iz zadnjih vagona

Ni vakcina ni budućnosti

Jakobsen: Landin od zlata

Nenad Marković: Razbio Fenerbahče

Dodikove ustaše

Nismo krivi

Dragan Piljić: Spasilac života

Anel Ahmedhodžić: Veliki iskorak

Od krakova nema fajde

Nikša Vuletić: Nova šansa za Vjetrenicu

Kolumne

Srce, ruke i lopata

Opozicija u Karadžićevoj potkošulji

Kurtni Hart: Debi kao iz snova

Amir Palislamović: Hrabrost i merhamet

Zeleni begovat

Svetislav Basara: Pisac s kičmom

Glasovi iz zadnjih vagona

Ni vakcina ni budućnosti

Jakobsen: Landin od zlata

Nenad Marković: Razbio Fenerbahče

Dodikove ustaše

Nismo krivi

Dragan Piljić: Spasilac života

Anel Ahmedhodžić: Veliki iskorak

Od krakova nema fajde

Nikša Vuletić: Nova šansa za Vjetrenicu