Nije <a href="https://avaz.ba/tag/69890/omer-hujdur">Omeru Hujduru</a> svejedno što se Mostar posljednjih dana guši u vlastitom smeću. Ali, kao jedan od predvodnika Građanske inicijative „Jer nas se tiče“, svjestan je da popuštanja više nema.&nbsp;&nbsp; 
Jer, pokazali su u više od pola godine koliko traje njihova borba za zatvaranje Uborka, koji zovu deponijom smrti, za sanaciju i izmještanje deponije na drugu lokaciju, da nisu zid i da se mogu pomaknuti.

Ali, kada bi god popustili, gradske vlasti ne bi ispoštovale dogovoreno. Stoga, ponovna blokada Uborka je, nažalost, kako je to i sam rekao, jedini put da se izbore za život dostojan čovjeka. 


Govorio je Hujdur kako su svjesni da se rješenje za deponiju ne može preko noći naći i sve što su tražili su pismene garancije da će nadležni to realizirati. 


Stoga, krajnje je vrijeme da se gradske vlasti ozbiljno uhvate ukoštac sa ovim problemom. Hujdur i njegovi sumještani su do sada svašta istrpjeli, od lavine optužbi za nelegalne kuće, mase prekršajnih prijava do policijske deblokade. Ali, od svoje lavlje borbe odustati neće.

Više od pola godine traže zatvaranje mostarske deponije

Omer Hujdur: Lavlja borba se nastavlja

Jučerašnji dan bio je svima težak. Informacije o dolasku <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=korona%20virusa&amp;sortiranje=najnovije&amp;">korona virusa</a> i do nas smjenjivale su se brzinom svjetlosti. Jutro smo dočekali s vijestima da su se iz Italije s ekskurzije vratili osnovci jedne sarajevske škole. Neka djeca su pomalo kašljucala, bili su u školi pa se vratili. Direktor najprije potvrdio pa sve demantirao. Srećom, među učenicima nema zaraženih.
Onda se pronio glas da se prebacuju pacijenti iz sarajevske klinike Podhrastovi, navodno tamo će zaraženi od korone. Pa se pričalo da se u samoposlugama bjesomučno kupuju osnovne namirnice, da su apoteke ispražnjene.
Iz Mostara i Počitelja sumorne vijesti o kineskim državljanima u karantinu, iz Tuzle kako je jedan vozač kamiona iz Italije stigao s grloboljom... U Hrvatskoj potvrđen jedan slučaj, dvoje u Srbiji u karantinu. Da i ne govorimo o vijestima rodbine i prijatelja iz Austrije, Njemačke. I tako do večernjih sati.
Samo ludom srećom (a kažu da i u medicini ima toga) virus će nas zaobići. Faktički, kažu doktori, korona je došla i do nas. Šta to znači? Jesmo li spremni? Imamo li znanja? Imamo li prostora? Krije li se od nas nešto?

Sva ova pitanja potpuno opravdano postavljaju uznemireni građani, a ne može se reći da nadležni baš u potpunosti spavaju. Imamo krizne štabove, doktori su raspoređeni po smjenama, podijeljeni su zadaci, digla se i Federalna vlada, svako radi koliko zna i u ovom momentu može.
Šta je sad najvažnije kad i najveći svjetski naučnici, među njima i Ivan Đikić, član Američke akademije znanosti i umjetnosti, tvrdi da niko o koroni ne zna previše? Najvažnije je smirivati strasti i informacije pažljivo i pametno sortirati.

Nemamo ništa od panike, od kupovine brašna, ulja, šećera, zaliha vode i lijekova za dizanje imuniteta. Ne treba ni skrštenih ruku čekati da nam se dogodi loše. No, možemo slijediti savjete stručnjaka, vjerovati da doktori znaju najbolje, uzdati se u njihove savjete, zaštititi se od bespotrebnih akcija. Poput one koja poziva u ova nesigurna vremena na putovanja. Barem se toliko možemo strpjeti.&nbsp; 
Nema lijeka ni za virus panike koji je jučer načas zamijenio koronu. Nema lijeka ni za naše „superprovjerene informacije“ zasnovane na načelu rekla - kazala.
U ovim momentima (a u tome smo, nažalost, postali stručnjaci i učili na najteži način) važno je ostati smiren i staložen. Poslušati stručnjake, ne izlagati se bespotrebnoj gužvi i stresu. Za početak i to je dovoljno!

Najvažnije je smirivati strasti i  informacije pažljivo i pametno sortirati

Panika virus

Da invaliditet, bilo koje vrste, nije uvijek prepreka u životu, potvrđuje i Sarajlija <a href="https://avaz.ba/tag/40960/mirza-podzic" style="color: rgb(255, 0, 0);">Mirza Podžić</a> svojom upornošću.Iako u kolicima, ovaj 39-godišnjak za vikend je završio svoj prvi maraton. Trku na 42 kilometra završio je s vremenom 4:26:47. Prije dvije godine učestvovao je na sarajevskom polumaratonu, a prije godinu na splitskom.&nbsp;Ovim uspjehom rijetko ko se može pohvaliti. Podžić kaže da je neopisiv osjećaj proći kroz cilj i ispuniti svoj san, pogotovo jer se za to spremao godinama.
U društvu u kojem osobe u invalidskim kolicima svakodnevno nailaze na probleme, u kojima je zbog neprilagođenih prijelaza poduhvat i otići u prodavnicu, uspjeh Podžića još je i veći.&nbsp;Svima nam može biti inspiracija, da se sve može kada se hoće, pa i završiti maraton na tri točka. 

Mirza je jedan svoj san ostvario, a sa svojom voljom i energijom za njega ne postoje granice.

Iako u kolicima, u Splitu učestvovao i završio svoj prvi maraton

Mirza Podžić: Inspiracija svima

Konačno nakon dvije godine imamo nekoga koga zanimaju kriza i Krajina. Poručio je jučer premijer Unsko-sanskog kantona Mustafa Ružnić nakon sastanka s ministrom sigurnosti BiH <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=Fahrudinom%20Radon%C4%8Di%C4%87em&amp;sortiranje=najnovije&amp;">Fahrudinom Radončićem</a>, koji je bio u radnoj posjeti Krajini.
Otprilike toliko i traje migrantska kriza, koja je najteže pogodila USK. Iako ulijeva optimizam to što je Ružnić kazao, prvo što upada u oči je ovo „konačno nakon dvije godine“. Nameće se onda logično pitanje je li moguće da dvije godine niko nije razumio?. Ko je trebao razumjeti, a nije? Je li zakazao jedan čovjek ili cijeli sistem?
Činjenica je da se mnogo toga pozitivnog izdešavalo u posljednje vrijeme kada je u pitanju novi pristup rješavanju migrantske krize.&nbsp;
Sastanak ministra Radončića s direktorima agencija, domaćih i stranih, posjeta Zagrebu i razgovor s tamošnjim ministrom unutrašnjih poslova Davorom Božinovićem, posjeta Krajini, ulijeva nadu da će BiH konačno iskoristiti sve svoje kapacitete te koordiniranim djelovanjem svih nadležnih i u saradnji sa susjedima i Evropskom unijom uhvatiti se ukoštac s migrantskom krizom, čija se eskalacija tek najavljuje.&nbsp;

Nema rješenja ako se borba s migrantskom krizom svodi na puko slanje saopćenja iz kabineta, vapaje, molbe i strpljivo čekanje kada će neko sa strane čarobnim štapićem riješiti problem umjesto nas.
Migrantska kriza je toliko opasna i takve štetne posljedice nosi sa sobom (znaju to najbolje u Bihaću i Krajini), da se u njeno rješavanje moraju uključiti svi, od vrha države do lokalnih nivoa vlasti. Dosadašnje razmjene optužbi entiteta, kantona, općina, te politika „migrantom ću te, migrantom ćeš me“ i dovela nas je do zida! 
Sigurno neće EU riješiti naš problem, baš kao ni Hrvatska i Srbija. BiH mora na ovom pitanju pokazati da posjeduje atribute države, da bude ravnopravan partner sposoban da uradi svoj dio posla, zaštiti svoje granice, evidentira ko to sve ulazi, izlazi, a u međuvremenu i šeta zemljom, i da tek tada s pravom očekuje i traži pomoć EU.
Srećom, navakat se zakotrljalo u pravom smjeru. Rad je jedini magični štapić.

Politika razmjene optužbi „migrantom ću te, migrantom ćeš me“ dovela nas je do zida, vrijeme je da se BiH suoči s krizom

Rad je magični štapić

Zeničanka <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=Melisa%20%C4%8Can%C4%8Dar&amp;sortiranje=najnovije&amp;">Melisa Čančar</a> ima veliku odgovornost i s njom se odlično nosi. Ona je prvi Vojta terapeut u Federaciji Bosne i Hercegovine nakon što je dvogodišnju edukaciju završila na Akademiji za razvojnu rehabilitaciju u Zagrebu.
Posvetila se humanoj misiji, da pomogne djeci s cerebralnom paralizom i drugim poteškoćama u motoričkom razvoju.
Svjesna da je sve više djece koja trebaju ovakvu vrstu pomoći, trudi se da i druge uključi.
Neurorazvojnoj metodi kod koje se u tačno definiranim položajima, pritiscima na tačno određena mjesta, izaziva aktivacija mišića u cijelom tijelu podučava i roditelje oboljele djece kako bi je provodili kod kuće i tako pomogli svojim mališanima.

Radi u Centru za djecu i odrasle s posebnim potrebama Zeničko-dobojskog kantona, a i sama je majka djevojčice s poteškoćom u motoričkom kretanju.
Očekuje da će biti više sluha da se ova metoda liječenja osigura i za građane u drugim kantonima.
Melisa Čančar je diplomirani fizioterapeut i nadati se da će biti više građana u BiH koji će slijediti njenu humanu misiju

Ona je prvi Vojta terapeut u FBiH nakon  što je edukaciju završila u Zagrebu

Čančar: Radi u Centru za djecu i odrasle s posebnim potrebama ZDK

Melisa Čančar: Humana misionarka

Samo nekoliko dana&nbsp;nakon što je nekolicina učenika&nbsp;Osnovne škole u Srebrenici fotografisanjem s četničkim obilježjima objelodanila svijetu ideološku matricu na kojoj ih i porodica i škola odgajaju, njihovi vršnjaci iz iste škole presreli su kolegicu bošnjačke nacionalnosti i otvoreno je vrijeđali zbog&nbsp;marame, tačnije hidžaba koji nosi.&nbsp;
Svakome ko je&nbsp;pomislio da je događaj od prije petnaestak dana bio slučajna&nbsp;dječija zaigranost, ovo što se prije&nbsp;tri dana dogodilo F. S. jasan je dokaz da se grdno prevario.&nbsp;&nbsp;
Da djeca u svojim kućama, za porodičnim ručkom, večerom, slavom, kod vjeroučitelja... nisu slušala priču o mržnji spram onih čija marama upućuje&nbsp;na njihovu pripadnost drugoj vjeri i naciji, zasigurno im&nbsp;nikad na pamet ne bi palo da se nad kolegicom&nbsp;pod hidžabom, koja s njima godinama ide u istu školu i razred,&nbsp;brutalno&nbsp;iživljavaju i plaše je.&nbsp;
Svih ovih godina nakon agresije nije zabilježeno da se u nekom gradu u RS,&nbsp;barem kad su djeca u pitanju, moglo čuti i vidjeti&nbsp;otvoreno veličanje zločinaca i njihove ideologoje te javno&nbsp;ispoljavanje mržnje prema pripadnicima druge vjere, osim, eto, u Srebrenici.&nbsp;
Zašto baš u Srebrenici?
Jesu li to&nbsp;djedovi i očevi koji&nbsp;punih 25 godina izbjegavaju pravdu&nbsp;za zločine koje su počinili&nbsp;u julu 1995. godine, u svom kukavičluku,&nbsp;vlastitu djecu gurnuli u obračun sa preživjelim&nbsp;Bošnjacima&nbsp;Srebrenice&nbsp;ne bi li ih obeshrabrili&nbsp;u njihovoj namjeri da tamo ostanu,&nbsp;da stvaraju porodice, rađaju se, idu u školu i, naravno, zauvijek svjedoče o genocidu?&nbsp;
Učenici koji su onako brutalno nasrnuli na F. S. i njenu maramu, koja je javno identificira kao muslimanku, slika su svojih roditelja, nastavnika, vjeroučitelja i politike koju svi oni slijede. Učenicima se, zbog svega što rade, naravno, ne može suditi, ali može roditeljima, nastavnicima, vjeroučiteljima, odnosno politici&nbsp;koja je sa&nbsp;pečatom genocida u svojoj ličnoj karti, nažalost, zagazila i u 21. stoljeće.

Da djeca u kući, za ručkom ili kod  vjeroučitelja nisu slušala priču o mržnji,  sigurno ne bi napala kolegicu pod hidžabom

Nova bruka iz Srebrenice

Fotografija iz ratne Bosne i Hercegovine na kojoj se vidi kako “arkanovci” šutaju ubijene Bošnjake u Bijeljini, obišla je cijeli svijet. Njen autor, čuveni američki fotoreporter Ron Haviv ukazao je tada na krvava dešavanja u našoj zemlji.
Haviv je tokom agresije na BiH napravio brojne potresne fotografije, a neke od njih, koje prikazuju užasne scene iz logora, prikazao je na izložbi simboličnog naziva “Sloboda”. Izložba je premijerno otvorena preksinoć u Prijedoru, gradu čiji stanovnici nesrpske nacionalnosti dobro znaju šta znači prolaziti logorske golgote. Fotografije na ovoj izložbi pokazuju koliko je, zapravo, sloboda bila uskraćena zatočenicima.
Haviv je u svojoj karijeri u više od 100 zemalja fotografijom pratio više od 25 ratnih sukoba. Osvojio je brojne svjetske nagrade, a neke od njih su korištene i u sudskim procesima na Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju.
Da nije bilo Rona Haviva i drugih hrabrih svjetskih fotoreportera, teško da bi se čulo za patnju koju su Bošnjaci prošli tokom agresije na BiH i koliko je zla nanijela agresorska vojska.
Haviv je diplomirao novinarstvo na Univerzitetu u Njujorku. Pratio je pad Berlinskog zida, oslobađanje Nelsona Mandele, kao i kokainske ratove u Kolumbiji.&nbsp;

Izložba “Sloboda”, koja je otvorena u Prijedoru, pokazuje patnje koje su proživjeli logoraši

Ron Haviv: Fotosvjedočanstvo o patnjama i užasu

<a href="https://avaz.ba/tag/237/zenica">Zenica</a>, nekadašnji radnički i grad čelika, u svijetu je bila poznata i po svojoj <a href="https://avaz.ba/tag/5691/zeljezara-zenica">“Željezari”</a> koja je čak opjevana u pjesmama. Nekadašnji industrijski gigant, koji je zapošljavao na stotine radnika, već duže vrijeme proživljava svoj najteži put - opstanak preduzeća ili njegovo gašenje.
Prošle su dvije godine otkako je pokrenut stečaj “Željezare”, a sudbina 275 radnika i dalje je neizvjesna. Ipak, svi oni vjeruju u bolje sutra. U svojim željama su skromni, maštaju da im se uveže radni staž i izmire obaveze kako bi mogli u zasluženu penziju. O starom sjaju “Željezare”, niko i ne pomišlja.
Vapaji radnika, koji su se za svoja prava borili i na ulici, blokadom puta M-17, nažalost, do danas nisu animirali nadležne da im se pomogne, a potrebno je veoma malo. Ovo i ne čudi, jer je u našoj zemlji odavno postala praksa “bolje ključ u bravu nego spasiti radna mjesta i preduzeća”. A bilo ih je, mnogo.
Spas preduzeća i radnika koji, uglavnom, imaju 30 godina staža i nigdje nisu prispjeli da pronađu novi posao, pokušava se prodajom imovine vrijedne 115 miliona maraka. Iako prodaje nisu urodile plodom, stečajni upravnik Mirza Jarić optimista je da bi druga, skora prodaja mogla donijeti neke rezultate.
Kako su svi u našoj zemlji digli ruke od “Željezare” pa ne žele ni njenu imovinu, odlučeno je ponuditi je arapskim zemljama. Upravo u prodaji hotela i druge imovine radnici, Sindikat i stečajni upravnik vide ključ spasa za “Željezaru”.
I dok svi vjeruju da će jedina slamka spasa biti prodaja imovine, ostaje da se prati koje je naredno preduzeće koje će preživljavati sudbinu “Željezare” i na koje će biti stavljen ključ u bravu.

Svi digli ruke od nekadašnjeg zeničkog industrijskog giganta

Slamka spasa za “Željezaru”

Kad je malo ko htio, on se prihvatio najvećeg izazova u dosadašnjoj karijeri i preuzeo u tom momentu (novembar 2018. godine) nimalo zahvalnu funkciju selektora reprezentacije Bosne i Hercegovine.&nbsp; Uostalom, <a href="https://avaz.ba/tag/45186/vedran-bosnic">Vedran Bosnić</a> nikad nije ni krio da mu je želja da jednog dana sjedne na klupu bh. selekcije, makar to značilo opteretiti se i svim problemima koje ta pozicija donosi i na terenu, ali i izvan njega.
Problemi bh. košarke, od hronične besparice u Savezu do već redovnog otkazivanja nastupa igrača u reprezentaciji, nisu pokolebali bivšeg plejmejkera sarajevske Bosne, tuzlanske Slobode i niza inozemnih klubova.

Slijedeći princip u kojem je kolektiv najvažniji, uz izuzetnu taktičku potkovanost i talent za "čitanje" protivnika, Bosnić nas je vratio na pobjedničke staze. Trijumf na vrućem terenu u Rigi nad domaćom Latvijom (62:61) već nakon prvog kvalifikacijskog kola stavio nas je u sjajnu poziciju u borbi za plasman na Evropsko prvenstvo 2021. godine.
Bosnić je rođen 4. juna 1976. u Sarajevu. Nakon završetka igračke karijere, počeo je trenersku. S velikim uspjehom radio je u Švedskoj, gdje je, također, bio selektor. Dvije godine je radio u švicarskim Ženeva lajonsima, dok od ove sezone vodi belgijski Mons. Uporedo obavlja i dužnost selektora BiH.

Bh. košarkaši uspješno počeli kvalifikacije za Evropsko prvenstvo

Vedran Bosnić: Vratio bh. tim na pobjedničke staze

Član Predsjedništva BiH, predsjednik SNSD-a <a href="https://avaz.ba/tag/159/milorad-dodik">Milorad Dodik</a>, da su neka druga vremena, već bi dobio orden za pregalaštvo i upornost. Zvuči pomalo smiješno, ali teško je ovih dana otvoriti i konzervu, a da niste u strahu da će Dodik izaći iz nje.&nbsp; Leti kao Supermen, s konferencije na konferenciju za novinare, dugo, predugo objašnjava kao mantru tri-četiri rečenice otkako je Ustavni sud BiH proglasio neustavnim Zakon o poljoprivrednom zemljištu u RS. Istina, svako pojavljivanje pred novinarima iskoristi za koji verbalni amandman više. 
Pa se ovih dana tu svega nakupilo. Teško je zato onima koji to sve moraju pratiti razlučiti o čemu Dodik priča. Jasno je jedno, odluka Ustavnog suda BiH tek je vrh ledenog brijega u toj zamršenoj kombinaciji njegovih zahtjeva, zaključaka, namjera i najava.
Kad bi se sve sabralo, protekle sedmice Dodik je sve zajedno pred kamerama proveo sigurno više od 48 sati. Konferencije za novinare u prosjeku traju i po pola sata, prije toga drži duge govore, razočaran je ako novinari nemaju više pitanja, namjerno provocira, izaziva, povremeno i vrijeđa novinare. Sve u želji da se pred njima zadrži što više.
Svih ovih godina otkako je od demokrate postao ovo što danas jeste, Dodik je vješto baratao medijima, pa i onima koji se ne slažu s njim. Bilo je tu svega, i vrijeđanja i psovki i arogancije i ignoriranja. 
No, posljednjih je dana naročito nervozan, nabusit, gotovo i neprijatan. Dijeli lekcije, denuncira, vrijeđa. Bez reda i cilja. Bez suštine. Okuplja istomišljenike, daje instrukcije ministrima, sudijama, pravnicima, ekonomistima, prvim saradnicima, nadređenima i podređenima. 
Uvjerava sebe, nas nije niti će, kako je njegova (i ničija više) odluka o blokadi rada srpskih predstavnika u državnim institucijama jedino što se može učiniti za spas Republike Srpske.
Sad će njegovi posilni krenuti i na niže nivoe, SNSD-ovi povjerenici na tribinama u svakom selu uvjeravati narod da je „voljeni Mile“ u pravu. Jer, kako veli sam, ovo je jedan od najtežih momenata za RS nakon Dejtona.
I to mu se mora priznati. Tražiti da se mijenjaju sudije u Ustavnom sudu BiH znači mijenjati Ustav. Mijenjati Ustav znači mijenjati Dejton. Mijenjati Dejton znači staviti na sto i priču o entitetima. Staviti na sto priču o entitetima znači raspravljati o Republici Srpskoj. A raspravljati o Republici Srpskoj znači...
Zna Dodik šta znači. A to nije znao kad je krenuo u avanturu preispitivanja odluka Ustavnog suda. 
Sad se zato treba vaditi. Pa natjerati narod da zaboravi odakle smo krenuli. Nema drugog načina nego zamlaćivati se dugotrajnim monolozima u javnosti. Da zaboravimo ko je prvi počeo!

Kad bi se sve sabralo, protekle sedmice Dodik je sve zajedno pred kamerama proveo sigurno više od 48 sati

Ko je prvi počeo

Sve što je u oktagonu, van njega nije. Dok se bori u mješovitim borilačkim vještinama, nema nikakvih kočnica, pred njim je samo jedan cilj, pobijediti što prije, bez obzira na to što ponekad bude brutalno.
Prvak UFC-a <a href="https://avaz.ba/tag/14899/habib-nurmagomedov">Habib Nurmagomedov</a> u privatnom je životu sasvim drugi čovjek. Posvećen porodici, vjeri, zdravom životu, bez bilo kakvih incidenata. Dagestanac koji živi u Rusiji ima milione fanova širom svijeta, a veliki je broj onih koji ga vole i u BiH.
Sada je na specifičan način odlučio poslati poruku bh. navijačima. Na društvenim mrežama pojavila se fotografija na kojoj nosi majicu sa zastavom BiH uz natpis „Bosnian Bomber“.

Najzaslužniji za fotografiju koja je razgalila srca bh. navijača je Jasmin Okanović, bh. borac, s nadimkom Bosnian Bomber, čiju je majicu nosio Habib nakon jednog zajedničkog treninga.
Habib Nurmagomedov rođen je u Rusiji (Dagestan) 20. septembra 1988. godina i u MMA sportu kao profesionalac nema poraza. Ima 28 pobjeda iz isto toliko mečeva.

Veliki je broj onih koji ga vole i u BiH

Habib Nurmagomedov: Fotografija za dušu bh. navijača

<a href="https://avaz.ba/tag/159/milorad-dodik">Mile Dodik</a>, Mile Atlagić i Mile Kitić. Lider, odnosno član Predsjedništva BiH, zastupnik i turbofolker. To je trojac bez ijedne zajedničke dodirne tačke, osim milog imena. Ipak, svi zajedno obilježili su posljednju sjednicu Zastupničkog doma Federalnog parlamenta.&nbsp; Ovaj prvi zadeverao je Parlament. Bilo je mučno cijeli dan. Napetost u zraku nožem se mogla rezati. Tražio se način kako odgovoriti Dodiku. Iza kulisa je trajala rasprava, a u političko-eufemističkom rječniku - usaglašavanje stavova, kojima bi se reagiralo na zaključke Narodne skupštine RS.
Zastupnici HDZ-a imali su jednu varijantu odgovora, a svi ostali drugu. Usvojena je ova druga. Među zaključcima je i onaj kojim se odbija nakana Narodne skupštine RS da se utvrdi granica između dva bh. entiteta.&nbsp;
Nije bilo ugodno u parlamentarnoj sali ni nakon glasanja. Članovi HDZ-a ljuti su napustili klupe. Svi ostali, i pozicija i opozicija, onako, u nekoj srednjoj varijanti raspoloženja! Ipak, Mile Dodik razlog je zbog kojeg su se federalni zastupnici zamjerili jedni drugima.
Ovaj drugi Mile, Atlagić, pravi je alčak. Dok je njegov prezimenjak, lider SNSD-a, zavađao zastupnike, Atlagić ih je nasmijavao. Sva sala prasnula je u smijeh kada je Atlagić u poslaničkim klupama pustio muziku. I to kakvu. Usred izlaganja zastupnice SDP-a Jasmine Zubić, začuli su se zvuci djela ovog trećeg Mileta, Kitića. Turbofolkera.
Tri Mileta, dakle, možda su i najbolje opisala političku scenu u našoj zemlji. Prvi pravi ozbiljne probleme, blokira državu, straši građane, prijeti ratovima... Ovaj drugi, Atlagić, istu tu državu i Parlament koristi za zafrkanciju, „ubijanje“ vremena i dobru zaradu. Drugi i treći Mile imaju nešto zajedničko. Publiku.
O čemu li je samo razmišljao parlamentarac koji je usred rasprave o uništavanju šuma u BiH, jednog od naših najvećih prirodnih bogatstava, slušao muziku Mileta Kitića?

O čemu li je samo razmišljao parlamentarac koji je usred rasprave o uništavanju šuma u BiH, jednog od naših najvećih prirodnih bogatstava, slušao muziku Mileta Kitića

Tri čuvena Mileta

<a href="https://avaz.ba/tag/237/zenica">Zeničanin</a> Igor Grgurević, profesionalni slikar s adresom na Kubi, najbolji je primjer da naša zemlja ima itekako talentiranih ljudi, rasutih po svijetu, koji su spremni vratiti se u rodnu zemlju i prenijeti znanje stečeno na svjetskim univerzitetima.&nbsp; Jedan od njih je i Grgurević, koji iza sebe ima mnoštvo izložbi u Minhenu, Berlinu, Havani... koji je magistrirao likovne umjetnosti. Uvidjevši da je umjetnost u našoj zemlji, pa i njegovoj rodnoj Zenici, ugušena, perspektivni Zeničanin odlučio je da ne bude samo nijemi posmatrač.
Proteklih dana boravi u Zenici s jednim ciljem - da probudi umjetnost koja je utonula u zimski san. Njegova namjera da aktivira grupu umjetnika koja već postoji, ali je rasuta, oduševila je javnost koja je, također, željna kvalitetnih slikarskih izložbi.
Zbog iskrene namjere da okupi kvalitetne umjetnike iz Zenice i BiH, proglašen je spasiteljem umjetnosti te je naišao na opće oduševljenje javnosti. Posebno hrabri činjenica da je već obavio brojne sastanke te da, nakon što posao obavi u Zenici, planira svoju misiju nastaviti na državnom, pa i regionalnom nivou.
Igor Grgurević rođen je 1980. godine u Zenici. Nakon Medicinske škole i studija na Veterinarskom fakultetu u Sarajevu napušta BiH i putuje u Minhen, gdje je primljen na Akademiju likovnih umjetnosti među 30 studenata, a bilo je više od 1.000 prijava. Nakon Minhena, magistrirao je likovne umjetnosti na Kubi, gdje trenutno živi.

Želi doći s Kube u Zenicu da okupi umjetnike

Grgurević: Vratio se s plemenitim namjerama

Igor Grgurević: Živi za umjetnost

Njemački političar, nekadašnji ministar u vladi Helmuta Kola (Kohl) i bivši visoki predstavnik u našoj zemlji <a href="https://avaz.ba/tag/22079/christian-schwarz-schilling">Kristijan Švarc-Šiling</a> (Christian Schwarz-Schilling) dokazani je prijatelj Bosne i Hercegovine.&nbsp; Intelektualac i humanista privrženost BiH potvrdio je još 1993. godine, u vrijeme agresije na našu zemlju, kada se povukao iz Saveznog ministarstva za poštu i komunikaciju. Kako je kasnije kazao, to je uradio zbog nepravde i stradanja bh. građana.
I dok traje nova kriza na političkom nebu u BiH, ovaj iskusni diplomata novo Dodikovo urnisanje pod Ustavu i zakonu u našoj zemlji nazvao je pravim imenom - državnim udarom i zatražio hitnu reakciju međunarodne zajednice, ali i urgirao na Ured visokog predstavnika da počne s primjenjivanjem Bonskih ovlasti na svakog ko ugrožava državnost i cjelovitost BiH.

Svojevremeno je Švarc-Šiling govorio da je devedesetih godina na području Balkana vođen rat kakav se nije mogao zamisliti nakon 1945. i otvoreno kazao da je agresija na BiH odnijela najveće bogatstvo koje jedna zemlja može imati, a to su njeni građani. Pokretao je mnoge humanitarne akcije za pomoć našim građanima...
Kristijan Švarc-Šiling rođen je u Inzbruku 19. novembra 1930. godine. Od decembra 2005. do jula 2007. obnašao je funkciju visokog predstavnika u BiH, kada ga je naslijedio Miroslav Lajčak.

Iskusni diplomata novo Dodikovo urnisanje po Ustavu i zakonu naše zemlje nazvao državnim udarom

Kristijan Švarc-Šiling: Dokazani prijatelj BiH

Zovu ih „ljudi u crnom“. Klubovima i navijačima dežurni su krivci za poraze. Svima je dozvoljeno da pogriješe, samo njima nije. Pogađate, riječ je o nogometnim sudijama. Nerijetko, nakon poraza klubovi se oglašavaju saopćenjima za javnost u kojima drvljem i kamenjem osipaju po sudijama. Nikad, baš nikad, nećete pročitati saopćenje u kojem se neki klub žali da je sudija oštetio njegovog protivnika. Toga nema. 
Ipak, nije sve tako crno kako se predstavlja. Većina sudija dobro obavlja svoj posao na nogometnim terenima, a dešava se i da za svoj angažman izvan terena zasluže pažnju, poštovanje i riječi hvale.
Najnoviji primjer je nogometni sudija Premijer lige BiH <a href="https://avaz.ba/tag/84120/arnel-novalic">Arnel Novalić</a> iz Klokotnice, u općini Doboj-Istok. Novalić je nedavno spasio život italijanskom humanitarcu Ediju Bonviniju (Edy).

Bonvini, predsjednik grupe "Sorriso" iz Italije, ovih je dana boravio u službenoj posjeti Međunarodnom forumu solidarnosti „Emmaus“ i za vrijeme odmora u jednoj slastičarnici samo se srušio i počeo se gušiti.
Novalić je prvi reagirao, Bonvinija je okrenuo na stranu, pružio mu adekvatnu, prilično stručnu pomoć, nakon čega je italijanski humanitarac počeo disati.
Arnel Novalić tako je postao heroj. Ali, on sebe tako ne vidi.
Kaže da je bilo jezivo, ali je bio priseban i brzo reagirao. Vjeruje da bi to i svako drugi uradio.
Arnel Novalić (39) na nogometnim terenima pravdu dijeli još od 1999. godine. Premijerligaški sudija već je petu godinu. Odsudio je do sada 120 premijerligaških utakmica, među kojima i najveći derbi Željo – Sarajevo. Vodi i Školu sporta „DI Five“ Doboj-Istok, koja ima oko 60 članova. Fitnes je instruktor NSBiH. 
Ekonomista je po struci. Ima svoju slastičarnicu, a uskoro otvara i pogon za proizvodnju kolača.

Nogometni sudija Premijer lige BiH nedavno je spasio život italijanskom humanitarcu

Arnel Novalić: I ljudi u crnom znaju biti heroji

Predsjednik Srbije <a href="https://avaz.ba/tag/109/aleksandar-vucic">Aleksandar Vučić</a>, ako je suditi prema dešavanjima u regionu u posljednjih nekoliko mjeseci, ima posla više nego ikad. Valja sve stići: Boriti se za Kosovo, štititi Srpsku pravoslavnu crkvu u Crnoj Gori te bodriti Milorada Dodika i Republiku Srpsku u novoj „mitskoj borbi za srpska prava u Bosni i Hercegovini“.&nbsp;Ideolozi sve ove tri „srpske borbe“ u tri međunarodno priznate države sjede u Beogradu. A diplomatske aktivnosti izvršilaca uzrokuju krizu u tri nezavisne države. Ipak, srbijanski vrh, čini se, svjestan je da su dvije od ove tri borbe odavno izgubljene.&nbsp;

Kosovo ima toliko jaku podršku Amerike i Evrope, da je pitanje dana kada će ga i Srbija priznati. Kriza u Crnoj Gori nakon donošenja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, koju su izazvali SPC i srpski politički predstavnici, zasigurno je kratkog daha. Crna Gora članica je NATO-a, na dobrom putu ka EU, i Srbija je apsolutno nemoćna da uradi bilo šta, osim usamljenih protesta i litija koje će vremenom zasigurno utihnuti.
Otud se Beograd, očigledno, u posljednje vrijeme okreće trećoj borbi u kojoj ima najjačeg saveznika - Bosni i Hercegovini i Miloradu Dodiku, smatrajući da konačno možda može napraviti nekakav rezultat. Iako Vučić poziva na mir, izjavljuje da poštuje teritorijalni integritet i međunarodni suverenitet BiH, Dodik je skoro češće kod njega u Beogradu nego u Predsjedništvu BiH u Sarajevu. Pametnom i išaret dosta.
Posljednje brojanje muslimana, stranaca i drugih u Ustavnom sudu BiH pokazuje da Vučić nije baš nepristrasan posmatrač prilika u našoj zemlji, iako to svi odavno znamo. Pitanje je samo šta je cilj ove treće „srpske borbe“ u BiH. Otcjepljenje RS? Ako je to, smiješi im se i treći poraz. Probosanski orijentirani političari prepoznali su suštinu izazivanja posljednje krize. Nespremni smo uhvaćeni već jednom. I nikad više!

Omer Hujdur: Lavlja borba se nastavlja

Panika virus

Mirza Podžić: Inspiracija svima

Rad je magični štapić

Melisa Čančar: Humana misionarka

Nova bruka iz Srebrenice

Ron Haviv: Fotosvjedočanstvo o patnjama i užasu

Slamka spasa za “Željezaru”

Vedran Bosnić: Vratio bh. tim na pobjedničke staze

Ko je prvi počeo

Habib Nurmagomedov: Fotografija za dušu bh. navijača

Tri čuvena Mileta

Igor Grgurević: Živi za umjetnost

Kristijan Švarc-Šiling: Dokazani prijatelj BiH

Arnel Novalić: I ljudi u crnom znaju biti heroji

Tri srpske borbe

Kolumne

Omer Hujdur: Lavlja borba se nastavlja

Panika virus

Mirza Podžić: Inspiracija svima

Rad je magični štapić

Melisa Čančar: Humana misionarka

Nova bruka iz Srebrenice

Ron Haviv: Fotosvjedočanstvo o patnjama i užasu

Slamka spasa za “Željezaru”

Vedran Bosnić: Vratio bh. tim na pobjedničke staze

Ko je prvi počeo

Habib Nurmagomedov: Fotografija za dušu bh. navijača

Tri čuvena Mileta

Igor Grgurević: Živi za umjetnost

Kristijan Švarc-Šiling: Dokazani prijatelj BiH

Arnel Novalić: I ljudi u crnom znaju biti heroji

Tri srpske borbe