Velikan bh. liko<a href="https://avaz.ba/tag/13195/jovan-divjak"></a>vne umjetnosti <a href="https://avaz.ba/tag/5572/safet-zec">Safet Zec</a> održao je danas pres-konferenciju u svom ateljeu u Sarajevu, na kojoj je predstavio kalendar "Safet Zec uz djecu i mlade" Udruženja ''Obrazovanje gradi BiH'' za 2020. godinu.- Pozdravljam ovu ideju ukoliko moje djelo može pomoći. Kalendar je samo jedan mali gest, koji će, nadam se, pomoći u svojoj distribuciji. Oni su mi se obratili za pomoć, a meni je drago da možemo pomoći jednom mladom biću da dođe do škole, do uvjeta da napreduje u zemlji koja je urodila puno nesreće, puno djece bez roditelja. Ova djela su ikone mog stvaralaštva i zaista me raduje da se to cijeni i da mogu pomoći nekome – rekao je Zec okupljenim novinarima.Udruženje “Obrazovanje gradi BiH” ove godine je obilježilo 25. godišnjicu uspješnog djelovanja. Predsjednik i jedan od osnivača Udruženja<a href="https://avaz.ba/tag/13195/jovan-divjak">Jovan Divjak</a> također je bio prisutan na pres-konferenciji.

Na pres-konferenciji predstavljen kalendar "Safet Zec uz djecu i mlade" Udruženja ''Obrazovanje gradi BiH'' za 2020. godinu

Safet Zec podržava djecu i mlade

Na današnji dan 2001. godine preminuo je Dario Džamonja. Sarajevski pisac kratkih priča. Jedan je od posljednjih boema koji su koračali gradom. 
Kako je i sam napisao, prije "prave" smrti umro je dva puta. Prvi put 1993. godine kada je napuštao ratno Sarajevo, drugi put 1998. godine kada je napuštao SAD i svoju porodicu. Vratio se u Sarajevo, jer bez njega nije mogao. 
- Svima nama, kadli-tadli, valja krenuti na "finalno putovanje", u Dženet ili Džehenem, Raj ili Pakao, svejedno. Gdje ću ja završiti nije mi dostupno znati, ali znam jedno: poći ću iz Sarajeva - napisao je Džamonja.
Život ga nije mazio. Otac mu se ubio, majka otišla u Holandiju. Živio je s bakom i djedom. Gimnaziju nije završio jer je hodao po kafanama. Tu su i nastajale njegove priče. 
Jednu od njih prenosimo: 
Rijetke pahulje kao da su oklijevale da padnu na zemlju. To je bio razlog da ne čekam autobus, kada sam se vraćao s posla, negdje oko ponoći - nekih pola sata šetnje do prvog otvorenog bara, par piva i kući.
Na pola puta, nebo kao da se provalilo i u bar sam ušao kao prtina snijega.
Vesela studentarija (veselija u predbožićno vrijeme, a pogotovo petkom) me je dočekala sa: "Ho! Ho! Djeda Mraz..." u čem nimalo nisam uživao, jer oni su predstavljali simbol nečega što ja nikad neću biti, a njihovo mladalačko veselje i energija bili su naprosto uvredljivi za nekoga ko je prao suđe osam sati i, pri tom, još se trebao praviti da je sretan što radi taj posao.
Moram priznati da i jesam izgledao kao predmet zajebavanja, sa svojom potpuno sijedom bradom - koju sam pustio iz lijenosti, a i kao zaštitu od okrutnog zimskog vjetra - nekom polovnom vindjaknom s kapuljačom. (Koju još uvijek ponosno nosim.)
U njihovom ponašanju nije bilo apsolutno ničeg agresivnog, jer ja sam za njih bio samo - niko.
Možda je to bio razlog da naručim cijeli pitcher piva i da zabezeknutoj šankerici, na njeno pitanje, "S koliko čaša?", odgovorim: "Jednu, a šta ste vi mislili?"
Pored mene je za šankom sjedio, po izgledu i garderobi (u svijetloplavom odijelu, sa svilenom kravatom i italijanskim cipelama) tip koji je još manje pripadao u ovu rupu. Gledao me je s interesovanjem, ali ne kako pederi obično gledaju pedere.
Tražio mi je vatre, a ja sam mu gurnuo upaljač preko šanka; on je onda pitao odakle sam, a ja požalih što sam naručio cijeli pitcher, ali mi ni na pamet nije padalo da ga ostavim nedopijenog - što je plaćeno, plaćeno je.
Izvadio je posjetnicu iz džepa, uljudno se izvinjavajući: "Phil Costantino", dobro se sjećam.
Iz nekog, samo njemu znanog razloga, pitao me je koliko mi je godina. Odgovorio sam. (Četrdeset u to doba.)
"Šališ se?", pitao me.
"Zašto bih se s tim šalio - valjda ja jebeno dobro znam koliko mi je godina?!"
"Ne mogu vjerovati – meni je četrdeset i sedam."
Mada je bio pijan k'o mejt, ja mu ne bih dao više od trideset.
"Oš se kladit... Po piće?"
(On je pio gin, i to Tanquerey i tonic, pa sam skontao da bi to bilo otprilike ista cijena). Ali, on je insistirao...
"Pedeset dolara?!"
Nije mi ostalo ništa drugo, nego da izvadim ličnu kartu.
Bez riječi je izvadio pedeset dolara, naručio sebi još jedan gin-tonic, platio drugom novčanicom od pedeset dolara, rekao šankerici da je kusur u redu - na sreću, ona je to prečula - trućao nešto o svom poslu sa sojom, a onda mu je, prije i nego je završio piće, očito, pukao film, pa je razgulio...
Na šanku je ostalo četrdeset i pet dolara, koje sam brzinom zvečarke smotao, ostavio punu čašu piva i krenuo kući, ali ne bez zebnje da ću iza sebe začuti tako službeni, a tako neprijatni glas policajca:
"Excuse me, Sir?" (Što bi značilo da sam ga popušio, pogotovo zato što sam još uvijek bio na "uslovu".)
Sjedio sam u svojoj sobi, slušao kasetu Indexa, redao pasijans i, gledajući predivnu zavjesu snijega, sjetio se jedne davne noći, kad sam se s Oljom vraćao iz Sloge, kad smo se osvrnuli, a niz Kranjčevićevu samo naše stope u snijegu; a kod mene u kući toplo, toplo...
Bilo je kasno (ili rano) da zovem svoju kćerku Nevenu, ali, kako se bližio njen rođendan, čvrsto sam odlučio da je sutra posjetim, da se dogovorimo šta bi voljela da joj kupim...
* * *
Sjedim u Silver Dollar baru, gdje me barmen, bez obzira što mu ostavljam pola svoje plate mjesečno, uvijek prezrivo gleda...
Popiću samo jedan screwdriver (votku- đus) za popravak, na zvati taksi, a onda idem da vidim Nevenu... Još ću samo jedan...
U to u kafanu ulazi frajer s velikom staklenom teglom - onako kao za zimnicu, ali u njoj je zvečarka: stavlja je na šank i kladi se (po pet dolara) da niko neće izdržati da ne makne ruku kad zvečarka napadne kroz staklo; staklo je dovoljno debelo da bi moglo izdržati atomski udar i ljudi, sa samouvjerenim osmijehom prislanjaju dlan, a onda, kad ona čukne, refleksno povlače ruku...
Neki od njih, s nevjericom, pljuju u svoju "kukavičku" ruku, a on prilazi meni i ja tražim opkladu od pedeset dolara.
"Zašto da ne?", kaže on, ne znajući da bih ja, u stvari, najviše volio da je ono staklo tanko kao celofan, da se sve svrši, jer znam da sam se već napio, da neću ni ovaj dan otići da vidim svoju ljepoticu kćerku.
Svi se okupili okolo - meni ruka nepomična.
On mi odbrojava pedeset dolara i gleda me kao da sam zvijer.
Što i jesam.

Kako je i sam napisao, prije "prave" smrti umro je dva puta

Džamonja: Školu nije završio jer je hodao po kafanama

Na današnji dan umro je Dario Džamonja: Gleda me kao da sam zvijer. Što i jesam

Pariski muzej&nbsp;<a href="https://avaz.ba/tag/15507/louvre">Luvr</a>&nbsp;priprema se za veliku izložbu Leonarda da Vinčija (Vinci), za koju se očekuje da će biti veliki hit koji će privući stotine hiljada posjetilaca iz cijelog svijeta.&nbsp;Iako je do otvaranja ostalo još 14 dana, nije poznato hoće li biti izložena i najvažnija slika - Da Vinčijev "Salvator Mundi"? Leonardov portret Isusa kao spasitelja svijeta najskuplja je slika na svijetu, koja je 2017. na aukciji dosegla cijenu od 450 miliona dolara.
"Art Newspaper" objavio je da slika neće biti postavljena na izložbi u Luvru. Čini se da ni u čuvenom muzeju još ne znaju odgovor. Na pitanje novinara britanskog "Observera", glasnogovornica Luvra je rekla da su tražili posudbu slike "Salvator Mundi" za potrebe izložbe.- Još nismo dobili odgovor i nemam daljnjih komentara - odgovorila je glasnogovornica.Riječ je o jednoj od najslavnijih i najkontroverznijih slika. Tek u 20. stoljeću pripisana je Leonardu: dugo se smatralo da pripada školi Đovanija Boltrafija (Giovanni Boltraffi), slikara rane renesanse i Leonardovog učenika.

Baš tako je i prodata 1958. na jednoj aukciji u Londonu za cijelih 45 funti. Njujorški povjesničar umjetnosti i trgovac umjetninama Robert B. Simon kupio ju je 2005. za 1175 dolara i 2011. je ustvrdio da je sliku napravio sam Leonardo.
- Riječ je o stilu koji je nemoguće imitirati, jedinstvenoj ikonografiji i fenomenalnoj kvaliteti slikanja - ističe Simon za "Observer".&nbsp;Nije upitan kvalitet: pitanje je samo želi li je sadašnji vlasnik ispustiti iz ruku kako bi je vidjele hiljade drugih. Ruski oligarh Dmitrij Ribolovjev kupio ju je 2013. za 127,5 miliona dolara. Navodno je njegov savjetnik, švicarski biznismen Iv Buvije (Yves Bouvier), kupio sliku na privatnoj aukciji u "Sotheby’su" samo dan prije, za 83 miliona dolara.
Ribolovjev je rekao da ga je Švicarac na isti način prevario još za desetke slika te tužio britansku aukcijsku kuću "Sotheby’s" za učestvovanje u toj prevari koja ga je, kako tvrdi, koštala više od milijarde dolara.
Ribolovjev nije za sebe zadržao Leonardovog Isusa. Nagađalo se da je slika sada u vlasništvu kraljevske obitelji iz Abu Dhabija. Nagađalo se i da krasi skupu superjahtu saudijskog princa Muhammeda bin Selmana, prestolonasljednika, koji u svojoj zemlji drži u rukama sve uzde vlasti.

O slici i njenim putešestvijama ovih je dana objavio knjigu njujorški povjesničar umjetnosti Simon, koji je otkrio da pripada velikom Leonardu.
On kaže da pojma nema gdje je slika. Posljednje što je čuo jeste da je prije nekoliko mjeseci uskladištena na sigurno u nekom sefu za umjetnine u Švicarskoj. A hoće li se pojaviti u Luvru? Još su dvije sedmice da to saznamo.

Luvr: Priprema se za veliku Da Vinčijevu izložbu

Luvr u potrazi za najskupljom slikom na svijetu

Predstava “Porodični portret” priča priču o bračnom paru Fatimi i Saši, koji dolaze na vikendicu da prave zimnicu te u svojoj kući, koju nisu obišli godinu, zatiču Huseina, izbjeglicu iz Sirije.&nbsp;Njihove životne priče se u tom susretu prepliću i oni postaju utjeha jedni drugima u svijetu otuđenosti, nepravde, ratova i zla.

Predstava je nastala u produkciji Udruženja za afirmaciju žena kroz umjetnost i kulturu „Hava“, a prema autorskom tekstu Džejne Hodžić, a režira je Sabrina Begović–Ćorić. Uloge u predstavi “Porodični portret” igraju Dragan Jovičić, Amina Begović i student glume Faris Pinjo, kostimografkinja i scenografkinja je Adisa Vatreš-Selimović, asistentica kostima i scene je Monika Močević, grafički dizajn je povjeren Naidi Čelik, a producentica je Nejra Latić-Hulusić.
Većinu autorskog tima predstave čine žene, što nije slučajnost, nego izbor koji je u skladu s misijom Udruženja „Hava“, koje ima za cilj i afirmaciju bosanskohercegovačkih žena autorica.
Predstava će biti premijerno prikazana danas u prostorijama Mjesne zajednice Nahorevo. S obzirom na to da se predstava izvodi ambijentalno, kuća u kojoj se nalaze prostorije Mjesne zajednice u ovoj predstavi igra važan “lik”, kuću koja je mjesto stradanja, ali i mjesto katarze. 
Prema riječima Džejne Hodžić, autorice teksta, “Porodični portret” je inspiriran događajima iz prošle godine, a tiče se privremenog useljavanja migranata u napuštene kuće domaćeg stanovništva radi traženja skloništa.
-	Dramski tekst ”Porodični portret” počela sam pisati prije više od godinu, promišljajući o temi koja je u tom momentu bila jako aktuelna. Mislila sam da će problem izbjeglica i migranata u našoj zemlji biti riješen kada dođe do realizacije projekta, te da više neće biti ni potrebe govoriti o tome, međutim, u ovom momentu mi se čini da je ova tema još aktuelnija – kaže Hodžić.

Rediteljica predstave Sabrina Begović–Ćorić istakla je da predstava priča priču o ranama koje rat ostavlja u ljudima i o šteti koju nanosi društvu i pojedincima. 
-	Ne možemo dati jednostavan odgovor kako izliječiti društvo, ali jedan od koraka je govoriti o tome kroz priče onih koji svaki dan žive s traumom koju je u njima prouzrokovala tragedija izazvana direktno ratnim dejstvima. Izbjeglice, koje, bježeći od rata u svojoj zemlji, prolaze kroz našu zemlju, izvlače na površinu te traume, tako reći otvaraju stare rane – kazala je Begović-Ćorić.
Udruženje „Hava“ realizira predstavu “Porodični portret” u partnerstvu s Općinom Centar, kroz saradnju s Centrom za kulturu i mlade, a uz podršku Fondacije za muzičke, likovne i scenske umjetnosti i Ministarstva kulture i sporta Kantona Sarajevo. Udruženje „Hava“ posebno je zahvalno i Ministarstvu saobraćaja Kantona Sarajevo i KJKP GRAS-u na velikoj podršci projektu ustupanjem vanrednog minibuskog prijevoza za glumce i publiku na relaciji Sutjeska - Nahorevo. 
„Porodični portret“ će nakon premijernog izvođenja publika moći pogledati i u dvije reprize 12. i 13. oktobra 2019. godine.

Publika će moći pogledati i dvije reprize 12. i 13. oktobra

Predstavu režirala Sabrina Begović-Ćorić

Premijera predstave „Porodični portret“: Priča o migrantima u napuštenim kućama

Knjiga „Vapaj agnostika svemogućem“ autora Nerkeza Arifhodžića predstavljena je večeras u Sarajevu, u Vijećnici.
Istovremeno je otvorena izložba akvarela čiji je auator otac ovog bh. diplomate, likovni umjetnik Fuad Arifhodžić.
Izdavač knjige, nevladina organizacija Gariwo, upriličila je to kao događaj s brojnim gostima od kojih su neki iz bivše jugoslovenske i bosanskohercegovačke diplomatije.
Jedan od njih, Budimir Lončar, posljednji ministar vanjskih poslova nekadašnje jugoslovenske države, rekao je u ulozi promotora da naziv predstavljene knjige ima dvije poruke, jednu o nemoći, a drugu kao apel svijetu na savjest i odgovornost zbog svega što su učinili, a i danas čine, neprijatelji Bosne i Hercegovine.
Arifhodžić stariji, u njegovim akvarelima, toj tehnici nježnosti, lirike, nade i ljubavi, dočarava živi duh Bosne i Hercegovine, a njegov sin u knjizi daje sliku tragedije te zemlje, ali i apeluje za njeno prevazilaženje, rekao je Lončar.
&nbsp;Problematizirajući zašto je baš Bosna bila žrtva tragedije iako su kreatori posljednjeg rata vođenog na njenom tlu bili izvan njenih granica, te zašto je od nekadašnjih jugoslovenskih prostora, podnijela najveći teret u Drugom svjetskom ratu, Lončar naglašava da je Bosna bila vezivno tkivo Jugoslavije a kreatori zla htjeli da je učine tkivom razdora.
I danas je, nažalost, 'vezivno tkivo nestabilnosti', dodaje ovaj nekadašnji jugoslovenski diplomata, te će biti i dalje, sve dok takvi ne shvate da multikulturalno živopisje, nacionalna samosvojnost i svijest, nisu prepreke za kreaciju boljeg života.
Evropi treba produktivno zajedništvo više nego ikad, a Bosni ključna tačka njene ambicije - da se pridruži Evropi i Evropskoj uniji, zaključio je on.
Bivši državnik Bosne i Hercegovine Haris Silajdžić, recenzent, Arifhodžićevu knjigu je predstavio kao vrijedan doprinos sklapanju cjeline o tome šta se događalo u vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu. Iako memoari, zbog karaktera subjektivnosti, nisu izvor prvog značaja za historiografe, ovo štivo je naslonjeno na konkretnosti, dokumente i puno fakata. „Bez šavova“ je jer autor prelazi iz teme u temu bez posebnog napora, a sadrži i romaneskne elemente, mišljenja i ocjene samog autora. Vrijedi pročitati svih 933 stranica, preporuka je Harisa Silajdžića budućim čitaocima.
Silajdžić je dio izlaganja posvetio gostovanju u ovoj prilici Budimira Lončara kojeg je predstavio kao osvjedočenog velikog prijatelja Bosne i Hercegovine te mjestu događaja, Vijećnici, koja srećom nije postala 'spomenik pobjedi divljaštva, urbicida i kulturocida', već naprotiv.
Na promociji su govorili još Gradimir Gojer i autor knjige, a moderirala je direktorica organizacije „Gariwo“ Svetlana Broz.

Na promociji su govorili još Gradimir Gojer i autor knjige, a moderirala je direktorica organizacije „Gariwo“ Svetlana Broz

Istovremeno je otvorena izložba akvarela čiji je auator otac ovog bh. diplomate, likovni umjetnik Fuad Arifhodžić

Predstavljena knjiga Nerkeza Arifhodžića te izložba akvarela njegovog oca

Mlada književnica iz Zenice Merima Handanović iza sebe ima dvije zbirke poezije "Kihoteske" i "Sančopatenske", a 9. oktobra promovirat će stručnu knjigu iz oblasti lingvističke stilistike "Jezik i stil Arsena Dedića", koja se bavi djelom jednog od najznačajnijih pjesnika hrvatske postmoderne.
Ova knjiga nastala je kao prošireni i izmijenjeni magistarski rad koji je Handanović odbranila na Filozofskom fakultetu u Sarajevu pod naslovom "Lingvostilistička analiza poetskog diskursa Arsena Dedića" u mentorstvu prof. dr. Hasnije Muratagić-Tune.
- U mojoj kući se uvijek slušao Arsen Dedić i to je moj zvuk djetinjstva. Na magistarskom studiju sam htjela da imam temu koja je nova i aktuelna. Niko nije uradio ni jednu opsežniju studiju ni na književnom ni na jezičkom nivou o Arsenu. Meni je to bilo zanimljivo i našla sam mentoricu koja je pristala na temu i 2017. godine sam odbranila magistarsku tezu – kaže Handanović.Dodaje da je Dedić visoko kvalitetan pjesnik o kojem se može mnogo pisati.
- Kako u svijetu pišu o Bobu Dilanu, tako sasvim sigurno na ovim prostorima treba da se piše o Arsenu, ali i o mnogim drugima – ističe Handanović, koja je trenutno na drugoj godini doktorskog studija na Odsjeku za komparativnu književnost.
Kao i u slučaju prethodne dvije, i ova knjiga izlazi u izdanju Gradske biblioteke u Zenici dok u planu postoji i izdavanje knjige u regionu.
- Pred odbranu rada sam otišla u Šibenik sa željom da informišem porodicu Dedić da je obrađena takva tema. Nažalost, nismo ostvarili bliski susret niti duži razgovor. Sigurna sam da će knjiga doći i do njih – rekla je Handanović, dodajući da Arsen živi među nama sa svojom muzikom, a sad i u naučnom djelovanju.
Handanović je ujedno angažirana i kao stručnjak iz prakse na Univerzitetu u Zenici na Odsjeku za kulturalne studije.

„Kihoteske“ i „Sančopateske“ prve su dvije zbirke poezije iz trilogije, a posljednji dio bi prema planu trebao biti objavljen u toku naredne godine.&nbsp;- Ne mogu obećati hoće li se to dogoditi s obzirom na obaveze na doktorskom studiju. Mogu reći da je pola zbirke već spremno. Nekad je suludo praviti planove jer ne može biti sigurni šta će se već sutra desiti. Moja želja je da poslije treće uradimo jednu zbirku koja će obuhvatiti sve tri – kaže Handanović.
Handanović ističe da je željela BNP kao prvo radno iskustvo iz razloga što joj je lektorski domen posla vrlo blizak. 
- Odnosi s javnošću nisu moje primarno zanimanje, ali tu sam počela da učim i stičem druge radne obaveze te vještine koje su mi nedostajale. Jako sam zadovoljna kako danas izgleda moj radni dan. Ali s obzirom na moje obrazovanje, u budućnosti bi željela da imam više prilike da istražujem u svom stručnom domenu i da se tu nadograđujem – kaže Handanović.

Nakon magisterija iz oblasti jezika, upisala sam doktorski studij iz oblasti književnosti

Handanović:  U mojoj kući uvijek se slušao Arsen Dedić i to je moj zvuk djetinjstva

Handanović: Arsen Dedić moj je zvuk djetinjstva

U Narodnom pozorištu Sarajevo večeras je, umjesto ceremonije zatvaranja 59. internacionalnog teatarskog festivala MESS, održan protestni performans umjetnika i umjetnica i javnih djelatnika i djelatnica u kojem su prisutnu publiku podsjetili na izjave brojnih istaknutih ličnosti o MESS-u u proteklih 59 godina. Također, govorili su i imena istaknutih reditelja čije su predstave gostovale na Festivalu te nabrojali 54 zemlje čije su umjetnike i umjetnice zaljubljenici u teatar mogli vidjeti u višedecenijskoj historiji Festivala.&nbsp;&nbsp; Istaknute ličnosti čiji su citati korišteni u performansu su, između ostalih: Čedo Kisić, Oskar Davičo, Bojan Stupica, Emerik Blum, Josip Broz Tito, Velimir Stojanović, Kaća Dorić, Muhamed Kreševljaković, Chris Keulemans, Oskar Danon, Jan Lauwers i drugi.&nbsp;- Predstavu irske kompanije "Dead Centre" iz Dublina - „Prva Čehovljeva predstava“ koja je trebala zatvoriti ovogodišnji Festival MESS, zbog odluke o umanjenju sredstava za ovu godinu od&nbsp; Federalnog ministarstva kulture i sporta - nećemo gledati ove godine. Direkcija Festivala MESS donijela je odluku da će nagrade biti dodijeljene naredne godine, kada ćemo i zatvoriti 59. festival, dan pred početak 60. jubilarnog festivala MESS a nakon što svi pogledamo i tu predstavu. Bit će 60. jubilarni MESS! I još 60! I još 60 - rekao je i na ovom performansu direktor Nihad Kreševljaković.U performansu su učestvovali: Jasna Diklić, Miki Trifunov, Dragan Jovičić, Jovo Divjak, Sulejman Bosto, Selma Spahić, Ermin Bravo, Bojan Hadžihalilović, Deneš Debrei, Ema Andrea, Hazim Begagić, Nermin Hamzagić, Lejla Hodžić, Sanin Milavić, Amar Selimović, Irena Mulamuhić, Lejla Hasanbegović, Hana Bajrović, Boris Ler, Maja Salkić, Snežana Bogićević, Alban Ukaj, Narcisa Cvitanović, Belma Jusufović, Lana Moira Krilić, Mirsada Škrijelj, Una Bejtović, Dino Mustafić.&nbsp;
MESS su posjetili umjetnici i umjetnice iz 54 zemlje (Albanija, Argentina, Austrija, Belgija, Benin, Bolivija, Bosna i Hercegovina, Brazil, Bugarska, Crna Gora, Čile, Danska, Egipat, Finska, Francuska, Grčka, Gruzija, Hrvatska, Iran, Italija, Japan, Južnoafrička, Republika, Kamerun, Kolumbija, Kosovo, Latvija, Litvanija, Mađarska, Sjeverna Makedonija, Maroko, Meksiko, Mozambik, Holandija, Njemačka, Norveška, Poljska, Portugal, Republika Češka, Rumunija, Ruska Federacija, Sirija, Sjeverna Irska, Slovačka, Slovenija, Srbija, Španija, Švedska, Švicarska, Turska, Ukrajina, USA, Velika Britanija).&nbsp;U posljednjih deset godina festivalu MESS sredstva su umanjena za čak 60 posto, upozoravaju iz Direkcije MESS-a.
U sedam festivalskih dana publika je imala priliku pogledati 21 predstavu iz 12 zemalja uz učešće oko 400 umjetnika i umjetnica. A nisu zaboravljeni ni oni najmlađi. U okviru malog MESS-a, osim predstava, upriličene su i radionice
&nbsp;savremenog plesa i konferencija o pristupu mladih kulturi.

U posljednjih deset godina Festivalu sredstva umanjena za čak 60 posto

Protestni performans za kraj 59. MESS-a

U Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti BiH u Sarajevu otvorena je izložba "My Africa" umjetnice Mensure Jahić.&nbsp;Opus pod nazivom „My Africa“ sadrži 70 radova koji su nastali u Sarajevu i Lisabonu od 2016. do 2019. godine. Na izložbi u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti izloženo je 30 radova.

-&nbsp;Opus je, kao inspiracija, nastao na afričkom tlu, gdje su dominantni ljepota i dostojanstvo afričke žene, bez obzira na surova pravila života. Portreti Afrikanki su metafora svih žena stradalnica i podrška da na dostojanstven&nbsp;način istrpe nepravdu i surovost koja im se dešava, te da na tom putu ne izgube ženstvenost i ljepotu. Portreti su kreirani u diptihu, koji na izložbi stoje u dijalogu, okrenute su licima jedna prema drugoj, osim u nekim slučajevima gdje su okrenute leđima, a ipak se odlično razumiju - rekla je umjetnica o svom opusu.&nbsp;&nbsp;

Opus pod nazivom „My Africa “ sadrži 70 radova koji su nastali u Sarajevu i Lisabonu od 2016. do 2019. godine

U Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti BiH otvorena izložba "My Africa"

Otvorena izložba "My Africa" umjetnice Mensure Jahić

U okviru 59. internacionalnog teatarskoga festivala MESS, u prostorijama SPKD "Prosvjeta" održana je promocija knjige "Pripovedači na sceni" autora Miloša Lazina.Lazinova knjiga niz je tekstova u kojima reditelj, obnavljajući svoja sjećanja na vlastiti teatarski rad, analizira procese i postupke prevođenja narativnih u dramske strukture i scenskog predstavljanja književnog djela.&nbsp;Ta knjiga uzbudljiva je kombinacija subjektivnog govora i analitičkog razmišljanja o mogućnostima prevođenja književnih struktura. Lazin se uistinu sjeća vlastitih iskušenja, strahova, potrage za rješenjima, a istovremeno nudi dragocjena saznanja o mogućnostima i tehničkim rješenjima u procesu dramatiziranja proze i scenskog predstavljanja pripovjedačke književnosti.

Uzbudljiva kombinacija subjektivnog govora i analitičkog razmišljanja o mogućnostima prevođenja književnih struktura

Promocija knjige "Pripovedači na sceni" autora Miloša Lazina

Održana promocija knjige "Pripovedači na sceni" autora Miloša Lazina

Galerija "Collegium Artisticum" večeras je bila domaćin promocije treće knjige poezije bosanskohercegovačke pjesnikinje Tamare Čapelj, u izdanju UU "Planet Poezija".&nbsp;Ova knjiga nosi naslov "Giocondin smiješak", a izborom obrađenih motiva i originalnošću nesumnjivo spada u moderna poetska ostvarenja. Urednik i recenzent je čuveni zagrebački publicista, novinar, novinski urednik, kulturni radnik i višestruko nagrađivani pjesnik Marijan Grakalić, dok je drugi recenzent nagrađivana slovenska pjesnikinja i kulturna radnica Jadranka Matić-Zupančič iz Novog Mesta.Promotor ove knjige bila je mr. Dijana Beljan, a stihove su govorili Nejla Bihorac, Damir Glibić i Tamara Čapelj.Do sada su pjesme iz ove zbirke uvrštene u nekoliko međunarodnih zbornika savremene lirike u Zagrebu, Beogradu, Baru i Poljskoj, te su čitane na književnim festivalima u Novom Sadu, Zagrebu i Svetom Ivanu Zelini. Knjiga je u cijelosti prevedena na engleski jezik i uskoro će biti dostupna čitaocima širom svijeta.Tamara Čapelj (rođena 1969.) po zanimanju je profesorica južnoslavenskih književnosti i južnoslavenskih jezika. Objavila je zbirke poezije "Venerina orbita" (2015.) i "Željezna2 (2018.), zbirku pripovjedaka "Nevidljivi tragovi" (2017.), te je koautorica stručne knjige iz oblasti lingvistike Priručnik pojmova i izraza najčešće korištenih u jeziku pravnih propisa institucija BiH (2013). Uvrštena je u antologije i zbornike savremene poezije u Crnoj Gori, Sjevernoj Makedoniji, Srbiji, Hrvatskoj i Poljskoj. Također je koautorica i izvođač muzičko-poetskog performansa "Lica iz svemira" iz kategorije poetskog teatra te koscenaristica dva dječija festivala "Lino Fest" u Sarajevu.
Učestvovala je na brojnim međunarodnim književnim festivalima, te je i sama direktorica Međunarodnog festivala "Četiri doba književnosti" za Sarajevo, koji se održava u četiri zemlje: Sloveniji, Hrvatskoj, Srbiji i Bosni i Hercegovini. Članica je beogradskog Boemskog kruga i Udruženja umjetnika "Planet Poezija" iz Sarajeva, u okviru kojeg koordinira aktivnosti i moderira programe te organizira značajnije projekte kao što su: Poetski doček Nove godine, Admiralska poetska gerila, Um na drum, Neretvanske vedrine i slično. Uz to uređuje publikaciju "Almanah Planet Poezija". Diše i piše u Sarajevu.

&nbsp;

Izborom obrađenih motiva i originalnošću knjiga spada u moderna poetska ostvarenja

Galerija "Collegium Artisticum" večeras je bila domaćin promocije

Promocija "Giocondinog smiješka” Tamare Čapelj

Prema odluci <a href="https://avaz.ba/tag/9036/mess">Direkcije Festivala MESS</a>, dobitnik Zlatnog lovorovog vijenca za razvoj scenske umjetnosti ove godine je Fondacija "Heinrich Boell". Nagrada će im biti dodijeljena večeras u Bijelom salonu Narodnog pozorišta Sarajevo, uz ceremoniju dodjele Zlatnog lovorovog vijenca za doprinos teatarskoj umjetnosti Jasni Diklić.
U obrazloženju Direkcije povodom priznanja za Fondaciju "Heinrich Boell" između ostalog se navodi: 
- Prisustvo Fondacije "Heinrich Boell" u Bosni i Hercegovini doprinijelo je realizaciji brojnih kulturnih programa koji su u svojoj osnovi imali ono za šta se zalaže i Festival MESS – ideju slobode i potrebu za komunikacijom među ljudima kao fundamentima normalnog, slobodnog društva. Dvadeset godina u Bosni i Hercegovini, i kroz višegodišnju saradnju s Festivalom, te kroz podršku programu "Modul memorije", Fondacija dokazuje da se vodi misijom "Heinricha Boella" „Umiješati se, to je jedina mogućnost da se ostane realističan“, kao apelom za aktivno građanstvo, apelom da se djeluje kao „Homo Politicus“.

Dodjela u Bijelom salonu Narodnog pozorišta Sarajevo

Jasni Diklić i Fondaciji "Heinrich Boell" Zlatni lovorov vijenac

&nbsp;"Sjećanje na Darija Džamonju" program je koji se deset zadnjih godina 1. oktobra realizira u sarajevskoj kafani "Šetalište", održan je i večeras.
Riječ je o druženju prijatelja, pokrenutom kao sjećanje na jednog od najznačajnijih književnika Bosne i Hercegovine, prije svega Sarajeva, jer je Dario Džamonja "ispisivao Sarajevo".
Inicijator programa je vlasnik kafane "Šetalište" Nedim Tabaković koji na ovaj način pokušava da očuva sjećanje na Džamonju kod onih koji su ga poznavali, ali i zainteresuje neke mlade buduće čitaoce. 
Dario Džamonja rođen je u Sarajevu 1955. godine gdje je i preminuo 2001. Bosanskohercegovački je novinar i pisac kratke priče. Bio je kolumnist u magazinima "Slobodna Bosna", "Večernje novine", "Naši dani", "Oslobođenje", "Valter", "Walter ekspres"… Dobitnik je nagrade "Veselin Masleša" za najbolju knjigu proze za 1985. godinu.
Za života Džamonja nije objavio puno knjiga, ali je riječ o pričama koje su i danas rado čitane.
Objavio je naslove "Priče iz moje ulice", "Zdravstvena knjižica", "Drugo izdanje", "Veselin Masleša", "Priručnik, Oni dani", "Prljavi veš", "Pisma iz ludnice".
Posthumno su mu, između ostalih, objavljeni izbori "Ptica na žici", Buybook, Sarajevo, "Priče - Dario Džamonja", Slobodna Bosna te "Ako ti jave da sam pao" Buybook, Sarajevo.

Za života Džamonja nije objavio puno knjiga, ali je riječ o pričama koje su i danas rado čitane

I ove godine u "Šetalištu" održan program "Sjećanje na Darija Džamonju"

Prvi Sarajevo Oktobar Fest počinje u četvrtak, 3. oktobra, a održat će se na platou Skenderije.&nbsp;Bit će to 25 dana odličnog provoda u gradu, kad će se na jednom mjestu moći naći najraznovrsnije vrste piva, ukusna hrana, brojne aktivnosti i nagradne igre, fun zona, a sve to začinjeno kvalitetnom svirkom i tematskim večerima.&nbsp;Organizatori su se potrudili da svaki dan bude ispunjen dobrom zabavom te da se tokom tih 25 dana ne treba razmišljati gdje izaći i gdje je najbolji provod.&nbsp;-	Sve je spremno za Prvi Sarajevo Oktobar Fest i već sada možemo sa sigurnošću reći da će to biti 25 dana konstantne zabave u samom centru grada. Radno vrijeme Festivala je svakim danom od 16 sati do ponoći i svaki sat je isplaniran tako da se gosti kvalitetno zabave uz aktivnosti, nagradne igre, muzičko-zabavni program i, naravno, bogat izbor piva i hrane - izjavila je PR Festivala Semina Muminović.&nbsp;Dodaje da su pripremljene brojne tematske večeri te da će tako svaka nedjelja biti rezervirana za provod uz hitove osamdesetih, dok će ponedjeljci biti u znaku devedesetih. Na tim događajima će biti nagrađivane najoriginalnije odjevne kombinacije, pored svih ostalih nagradnih igara koje će biti realizirane u saradnji sa sponzorima „Sarajevskom pivarom“, „MasterCardom“, „Carlsbergom“,“Volvom“, OBI-jem, itd.&nbsp;- Posebne ponude i popuste pripremili smo i za studente. Što se tiče live stejdža, na njemu će nastupiti grupa „Pro Rocks“, „Time Out Bend“, Selam Tufekčić, NOBS, itd. Imat ćemo i goste iznenađenja, koje, naravno, nećemo još otkrivati. Prve noći, 3. oktobra, goste će zabavljati „Vis club“, a na ulazu će ih tačno u 16 sati dočekati naše ljubazno osoblje i hostese. Na vama je samo da dođete do platoa Skenderije, a vaša zabava je naš posao – rekla je Semina Muminović.&nbsp;

Trajat će 25 dana

Počinje Prvi Sarajevo Oktobar Fest

Predstavom mađarskog reditelja Kornéla Mundrucza "Imitacija života“, koja će biti izvedena u subotu, 28. septembra, na sceni Narodnog pozorišta Sarajevo, bit će otvoren 59. Internacionalni teatarski festival <a href="https://avaz.ba/tag/9036/mess">MESS</a>, čija je tema “fluidni život“,&nbsp; koji se odvija u uvjetima stalne neizvjesnosti, javlja Fena.
Od 28. septembra do 4. oktobra publika će imati priliku pogledati 21 predstavu iz 12 zemalja, a ugostit će oko 400 umjetnika i umjetnica. 
Na danas održanoj pres-konferenciji, o programu i značaju Festivala govorili su direktor Internacionalnog teatarskog festivala MESS Nihad Kreševljaković, umjetnički rukovodilac MESS.a Dino Mustafić te direktor Turističke zajednice Kantona Sarajevo Nermin Muzur.
Kreševljaković je istakao da Festival, kao jedan od najstarijih, zaslužuje poštovanje i podršku, a ukazao je i na njegov značaj za razvoj kulturnog turizma, zbog čega je zahvalio na podršci Turističkoj zajednici Kantona Sarajevo.
Umjetnički rukovodilac Festivala Dino Mustafić kaže da sve predstave na ovogodišnjem Festivalu govore o fluidnosti života i da je to pokušaj da se odgovori kakav je to život i svijet u kojem živimo danas, kakav je život u neizvjesnosti, život ritma koji je dobrim dijelom srušio određene vrijednosti, a da se nisu uspostavile nove.
Predstave ovogodišnjeg Festivala, kako je naveo, bave se globalnim, aktuelnim problemima, od klimatskih promjena do esencijalnih problema s kojima se svijet susreće, porastom terorizma, nacionalizma, odnosa prema prošlosti...

Publika će imati priliku pogledati 21 predstavu iz 12 zemalja

MESS sutra otvara mađarska predstava "Imitacija života"

<a href="https://avaz.ba/showbiz/jet-set/516205/narodno-pozoriste-sarajevo-svecano-otvorilo-novu-umjetnicku-sezonu">Profesionalna pozorišta</a> u Federaciji Bosne i Hercegovine, njih sedam, zabilježila su u 2018. godini 104.225 posjetilaca, kojima su ponudili 710 predstava. Ovo su podaci Federalnog zavoda za statistiku za oblast kulture i umjetnosti u 2018. godini. Navodi se i da su amaterska pozorišta, kojih je u FBiH registrirano 13, imala 41.351 posjetioca na 192 ponuđene predstave.&nbsp; Svega su dva pozorišta za djecu registrirana u Federaciji BiH, a ona su zabilježila 19.412 posjetilaca na 144 predstave, dok su, također, samo dva pozorišta za mlade u FBiH, na čije je 172 predstave došlo 17.247 posjetilaca.
Kad je riječ o festivalima, u Federaciji BiH registrirana su 63, od čega je, između ostalog, sedam filmskih, 14 pozorišnih, tri likovne kolonije, 14 muzičkih te 18 multidisciplinarnih. Svi su oni zabilježili 358.505 posjetilaca uz 22.519 festivalskih učesnika.
Mnogo većim brojem posjetilaca mogu se pohvaliti kina. Njih 15 u Federaciji BiH imalo je 788.280 posjetilaca, a prikazano je 33.165 filmova, od čega 272 domaća i 32.893 strana. Na 415 koncerata u izvedbi 22 orkestra bilo je 148.800 posjetilaca, dok je 21 ansambl priredio 364 koncerta uz zabilježenu posjetu 90.767 ljubitelja muzičkih sadržaja. 

Horovi, njih 29, priredili su 449 koncerata uz 142.417 posjetilaca.Znatno je veći broj centara za kulturu u Federaciji BiH - njih 57 priredilo je 4.233 programa (izložbena, pozorišna, književna, kinematografska i muzičko-scenska), a posjetilo ih je 683.736 ljubitelja umjetnosti. U FBiH je u 2018. godini 18 galerija sa priređenih 218 izložbi, od čega 62 čine stalnu postavku, a 156 povremenu.

Mnogo većim brojem posjetilaca mogu se pohvaliti kina

Profesionalna pozorišta u FBiH zabilježila skoro 100.000 posjetilaca u 2018.

Bh. glumac <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=emir+had%C5%BEihafizbegovi%C4%87">Emir Hadžihafizbegović</a> govorio je za zagrebački Jutarnji list. On je u intervjuu ovom mediju kazao nije ni u kakvoj životnoj opasnosti ali da jeste na liječenju u Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu.&nbsp;- Želim napomenuti da je vijest o mojoj bolesti potpuno pogrešno prenesena i iskonstruirana. Nisam u nikakvoj životnoj opasnosti i u bolnicu sam stigao zbog komplikacija nakon povrede noge. I da, ne idem na operaciju - kazao je Hadžihafizbegović.&nbsp;Ipak, ne radi se o posve bezazlenoj povredi i Hadžihafizbegovića čeka još sedam dana bolničkog oporavka, prije no što bude spreman normalno nastaviti igrati i snimati.
 Zbog povrede su otkazane izvedbe predstave <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=dolly%20bell&amp;sortiranje=relevantnosti&amp;">"Sjećaš li se Dolly Bell"</a> u Budvi 26. i 27. avgusta.- Ja sam godinama šećeraš i imam dosta problema vezanih uz to, a jedan od većih je, što nerijetko prati tu bolest, i dijabetičko stopalo. Nesretnim spletom okolnosti, prije četiri dana sam bio u japankama i nekako krivo stao na kamen. Ignorirao sam u početku bol i odradio i odlazak na Sarajevo Film Festival, no stvar se zakomplicirala i morao sam u bolnicu. Naime, rana mi se proširila, a stopalo je nateklo i zagnojilo se. To je ozbiljan zdravstveni problem, no doktori su rasjekli ranu, očistili sve i sad primam infuziju s antibioticima i sve je puno bolje nego prije dolaska u bolnicu - ispričao je Hadžihafizbegović.
Dodao je da su bolovi koje trpi još uvijek veliki da se ne može osloniti na povrijeđenu nogu.- Ali svakim danom je sve bolje i za tjedan dana, kad izađem iz bolnice, bit će kao da se ništa nije dogodilo - optimističan je slavni glumac porijeklom iz Tuzle, piše Jutarnji.&nbsp;
Govorio je i o filmu "Divljaci" koji će snimati u Zagrebu. 
- Jako se radujem dolasku u Zagreb. U filmu “Divljaci” imam veliku ulogu koja mi je super sjela. Stvarno je odlična uloga i veselim se snimanju. Dolazim 6. septembra, a već idući dan sam na setu. Snimanje mog dijela filma trajat će 11 dana i do tada ću već biti u top formi. Reditelj Dario Lonjak je izvrstan, a i sam scenarij za njegov prvi dugometražni film mi se odmah svidio. Inače, s njim sam već surađivao na snimanju filma “Metastaze” i znam da dobro radi - najavio je glumac.&nbsp;Snimanje “Divljaka” počelo je prije sedam dana, a prvih nekoliko dana snimalo se u Pisarovini koja je “glumila” granični prijelaz. Uz Hadžihafizbegovića i Aćimovića u filmu, među ostalima, glume i Slaven Knezović, Borko Perić i Alen Liverić.

Safet Zec podržava djecu i mlade

Na današnji dan umro je Dario Džamonja: Gleda me kao da sam zvijer. Što i jesam

Luvr u potrazi za najskupljom slikom na svijetu

Premijera predstave „Porodični portret“: Priča o migrantima u napuštenim kućama

Predstavljena knjiga Nerkeza Arifhodžića te izložba akvarela njegovog oca

Handanović: Arsen Dedić moj je zvuk djetinjstva

Protestni performans za kraj 59. MESS-a

Otvorena izložba "My Africa" umjetnice Mensure Jahić

Održana promocija knjige "Pripovedači na sceni" autora Miloša Lazina

Promocija "Giocondinog smiješka” Tamare Čapelj

Jasni Diklić i Fondaciji "Heinrich Boell" Zlatni lovorov vijenac

I ove godine u "Šetalištu" održan program "Sjećanje na Darija Džamonju"

Počinje Prvi Sarajevo Oktobar Fest

MESS sutra otvara mađarska predstava "Imitacija života"

Profesionalna pozorišta u FBiH zabilježila skoro 100.000 posjetilaca u 2018.

Emir Hadžihafizbegović: Vijest o mojoj bolesti je potpuno pogrešno prenesena

Kultura

Safet Zec podržava djecu i mlade

Na današnji dan umro je Dario Džamonja: Gleda me kao da sam zvijer. Što i jesam

Luvr u potrazi za najskupljom slikom na svijetu

Premijera predstave „Porodični portret“: Priča o migrantima u napuštenim kućama

Predstavljena knjiga Nerkeza Arifhodžića te izložba akvarela njegovog oca

Handanović: Arsen Dedić moj je zvuk djetinjstva

Protestni performans za kraj 59. MESS-a

Otvorena izložba "My Africa" umjetnice Mensure Jahić

Održana promocija knjige "Pripovedači na sceni" autora Miloša Lazina

Promocija "Giocondinog smiješka” Tamare Čapelj

Jasni Diklić i Fondaciji "Heinrich Boell" Zlatni lovorov vijenac

I ove godine u "Šetalištu" održan program "Sjećanje na Darija Džamonju"

Počinje Prvi Sarajevo Oktobar Fest

MESS sutra otvara mađarska predstava "Imitacija života"

Profesionalna pozorišta u FBiH zabilježila skoro 100.000 posjetilaca u 2018.

Emir Hadžihafizbegović: Vijest o mojoj bolesti je potpuno pogrešno prenesena