Adin Hebib (63), bosanskohercegovački umjetnik, imao je u proteklom periodu brojne izložbe, počevši od rodnog Mostara, zatim Zadra, Skoplja, Podgorice... A uskoro ga očekuju i nove u nekoliko gradova u BiH.Prva će biti otvorena 20. aprila u muzeju u Konjicu, nakon čega 9. maja slijedi Travnik, a potom 25. maja Zenica. I njegova kćerka Mia izložit će svoj nakit.Poslije precentacije u našoj zemlji, postavit će izložbe i u Koprivnici, Kastelu te u Pragu.Ponosan samHebib je ugostio ekipu “Dnevnog avaza” u svom ateljeu u sarajevskom naselju Breka, gdje ovaj umjetnik provodi većinu vremena. Mnoštvo boja, kistova i radova već na samom ulazu ostavlja bez daha.Njegov nadimak je Slikar. Jednostavan nadimak, a oslikava upravo svu Hebibovu suštinu. Nadio mu ga je ni manje ni više nego Davorin Popović, legendarni muzičar, čiji portret stoji na samom ulazu u atelje.U ugodnoj atmosferi Hebib nam je govorio o predstojećim izložbama, ali i o životu umjetnika. Osvrnuo se i na svoje zdravlje te nam otkrio i tužnu vijest da će njegova Galerija “Slikar” uskoro prestati s radom. - Nakon Konjica, izlažem u prekrasnom muzeju u Travniku. Fatima Maslić, direktorica muzeja, oduševila me je prvo svojim znanjem, a onda i gostoprimstvom. Čast mi je izlagati u gradu Ive Andrića. Veoma me raduje i činjenica da će mojom izložbom biti otvorena i galerija u bivšem Domu vatrogasaca, koji se nalazi odmah do muzeja. Potom, 25. maja, nakon sedam godina, vraćam se u Zenicu. To je prekrasan grad dobrih ljudi. Muzej u kojem ću izlagati, maestralno vodi Adnadin Jašarević – govori Hebib.&nbsp;Razlikuju li se izložbe u muzejima u odnosu na one u galerijama?- Veliko je kad vam neko dozvoli da izlažete u muzeju. Muzej ima svoje eksponate. Imate, naravno, i veću posjetu, jer ljudi dolaze zbog tih eksponata, a pogledaju i izložbu. Normalno, i na svim ovim izložbama izlagat će i moja kćerka Mia, koja je u Njujorku. Hoće li ona doći, ne znam još. Ona izlaže u Los Anđelesu, Parizu... Ponosan sam na nju, jer je napravila svjetske radove.&nbsp;Koje ćete radove predstaviti?- Radim terakotom, to je, ustvari, rad na glini. To je nova studija koja proširuje moju umjetnost.&nbsp; Predstavit ću novi ciklus “Studija akta”. Ciklus “Most” ostaje. Inače, mostovi mi služe kao prijateljstvo i veza među ljudima, zbog toga je taj moj luk, ponio sam ga iz Mostara da daje svjetlost, koju nosim iz svog rodnog grada. To je taj ciklus koji radim i koji neću prestati. Na moju sreću, ne mogu ići u penziju, slikat ću do kraja života. Strašno volim svoj posao, zaljubljen sam u njega. Nekome sam drag, nekome nisam, ali nikad se time nisam bavio. Uvijek me je interesirao završetak moje slike i kako ću je ja doživjeti, a posebno kako će publika.Kako dajete nazive radovima i ciklusima?- Nazivima samo odvajam cikluse, kao što su ciklusi “Studija akta žena”, s kojim sam 1988. godine dobio prvu nagradu Evrope. To mi je, zaista, pomoglo, posebno u ratu. Nigdje nisam otišao niti sam bio izbjeglica. Mogao sam odmah poslije rata izlagati i ponovo zarađivati. Svi smo mnogo izgubili u ovom prokletom ratu. Najradije bih stavio samo brojeve po tim ciklusima. To bi bilo i meni lakše, toliko emocija izađe iz čovjeka dok jednu sliku radi tri mjeseca.Može li se ovdje živjeti od umjetnosti?- Da, svugdje u svijetu se apsolutno može živjeti od umjetnosti ako umjetnik hoće da radi i spreman je da se nametne. Umjetnik je stvaralac koji pravi svoj proizvod i nije ovisan ni o kome osim o svom radu. Za razliku od drugih ljudi, koji nizašta primaju plaću, milion i po je takvih, a ništa ne rade. Mi smo osuđeni u pozitivnom smislu. Ovaj atelje je moja duša i mislim da se može živjeti od ovoga. Mene su “prijatelji” dobro zeznuli. Već četiri godine vraćam njihov kredit od 370.000 maraka. Uspijevam opet preživjeti, a da moja porodica to ne osjeti. Ovdje se ne kupuju slike niti institucije odvajaju za njih.Primitivizam vladaIzlagali ste u mnogo gradova izvan BiH. Zašto niste i ostali u nekom od njih?- Mnogo sam bio vani, ali volim ovaj ciganluk. Imam ovdje izvaredne prijatelje, od mog Mostara do Sarajeva. Strašno volim ovu zemlju iako mogu živjeti gdje hoću. Sva moja djeca su vani. Ja se mogu&nbsp; boriti ovdje, u ovoj žabokrečini s krokodilima, i izboriti svoj status i zaraditi svoju koricu hljeba. Ipak, krasnih ljudi ima i ovdje i oni su meni dovoljni. U životu je najvažnije naći mjeru, koju sam ja davno našao. Zadovoljni ste životom ovdje?- Zadovoljan sam što moje šestero djece razgovara jedno s drugim, supruge razgovaraju i majka mi je živa. Zadovoljan sam što imam petlje nositi se s ovim primitivizmom, koji, nažalost, ovdje vlada. Vadi me ta činjenica da sam vječni optimista. Znao sam po mjesec nemati ništa. Znali su mi isključiti i struju i vodu. Ali, to je dio života, mora se ići naprijed. Danas je najvažnije naći normalnog čovjeka, jer ih je sve manje u ovoj zemlji, koja je nekad bila primjer suživota, ljubavi, prijateljstva, umjetnosti, sporta... Žalosno je da su političari danas glavne zvijezde, pored jednog velikog Danisa Tanovića, Safeta Zeca, Jasmile Žbanić... To mi nikako ne ide u glavu. Tako smo, kažu, sami sebi skrojili. Ja imam svoj svijet i sve je OK.Moderna varijantaKako Vas služi zdravlje?- Moje zdravlje je narušeno iz osnovnog razloga što su me “prijatelji” prevarili za toliki novac. To je strašan stres, od kojeg sam ja dobio infarkt. Od tog stresa dobio sam i svinjsku grupu H1N1, ali hvala Bogu, živ sam. Operisao sam i pluća. Proizvod svega toga su stres i sekiracija, jer ja sam rođen da se brinem o sebi i svojoj porodici. Nema moderne varijante. Moja majka je odgajala djecu i ja sam takav kakav sam. Moje supruge su našu djecu odgajale i prvo sam njima zahvalan što su moja djeca uspješna.Prije intervjua, spomenuli ste da Vaša Galerija “Slikar” neće još dugo raditi.- Probao sam osam godina praviti kulturu u ovom gradu. U “Slikaru” je bilo više od 40 izložbi. Ali, mi smo zločest i zavidan svijet. Nije išlo jednostavno. Mislim da ću pokušati naći kompromis da ne pravimo urbicid na tom prostoru, na koji sam uložio mnogo vremena. Fakat nije išlo, sve sam probao. To je teško, ali mislim da ćemo i to riješiti u ovih nekoliko mjeseci. Veliki mi je teret sve to. Veoma mi je žao, ali ne ide. U pogrešno vrijeme sam, očigledno, otvarao i stvarao stvari koje nisu za ovog društva.Nisam nostalgičar- Od sjećanja se ne živi. Svi su nas davno preskočili. Nisam nostalgičar, ali sam svjestan, jer sam živio u onom vremenu. Veoma mi je žao šta su napravili od ove zemlje, koja je mogla biti Švicarska. Znam kako je ovom narodu. Meni nikad niko neće uzeti ni Jovana, ni Ivana, ni Mustafu, to je moja paradigma, s kojom ja živim. Taj trojac nikome neću dati. Želim i iskoristiti priliku da čestitam Vaskrs mojim pravoslavnim prijateljima – ističe Hebib.Bosanska tradicija- Mlađim umjetnicima moram napomenuti da ne maštaju o Parizu, Londonu, Frankfurtu... nego da prvo trebaju obići ljepote naše zemlje i muzeje, gdje mladi entuzijastični ljudi uspijevaju sačuvati tu bosansku tradiciju. Površnost današnjih generacija čini to da ne poznajemo našu kulturu, bisere i bogatstva koje Bosna i Hercegovina posjeduje – kazao je Hebib.Moj brendPrepoznatljivi ste po svojim šarenim noktima.- To ima značaj za mene. Nedavno mi je jedna dama rekla da su me počeli kopirati zbog noktiju. Mislim da je to moj brend. To i mojih šest naušnica, koje predstavljaju moju djecu, šestero njih. Moji nokti su priča odnosa prema samom sebi i prema svom tijelu. Osjećam se dobro s njima. Preživio sam razne pogrdne nadimke, ali se nikad nisam na to obazirao. Vjera u sebe je svevišnja, a moj rahmetli otac davno mi je rekao: “Sve ti mogu uzeti, osim znanja.” Zadovoljan sam sobom i to je najvažnije.

Hebib: Doživio sam infarkt zbog “prijatelja”, ali živ sam

Promocija knjige „Nisam te se nagledao“ autora Edina Krehića bit će održana sutra u 19.30 sati u Bošnjačkom institutu u Sarajevu, u okviru programa ''Modul Memorije 2018''.&nbsp;&nbsp; Na promociji novog romana govorit će reditelj Aleš Kurt, profesor književnosti Vahidin Preljević, direktor Festivala MESS i umjetnički direktor ''Modula Memorije'' Nihad Kreševljaković te autor.
-	Sretan sam i počašćen što je promocija uvrštena u ''Modul Memorije'', koji je ove godine okupio veliki broj stranih i domaćih umjetnika, koji ostavljaju izuzetan pečat u okviru kulture sjećanja, toliko potrebne u današnjem vremenu, ne samo u Sarajevu i BiH već u cijelom svijetu. No, mi ovdje nekako svoje ožiljke najbolje poznajemo i zato najbolje pišemo, režiramo, stvaramo o njima. Očuvanje prošlosti kroz umjetnost najljepši je način koji promovira život - kazao je Krehić.

Promocija knjige "Nisam te se nagledao"

Foto: A. Durgut 
U Narodnom pozorištu u Sarajevu danas je, na dan kada bi slavio svoj 67. rođendan da je među živima, promovirana knjiga kolumni Sulejmana Kupusovića „Gospodo Bosanci i ostali, debelo smo zaostali“. 
U prisustvu porodice i prijatelja, u okviru obilježavanja rođendana ovog velikog reditelja i čovjeka, prije svega, otvorena je i izložba "Bezvremenski teatarski rukopis - Sulejman Kupusović”, i to u Galeriji sjećanja “Sulejman Kupusović”, a večeras će u Narodnom pozorištu biti izvedena i komedija “Balkanski špijun”. 
Uz puno emocija i na rubu suza, o “našem Suletu” govorili su njegovi prijatelji, kolege, Dževdet Tuzlić, koji je urednik i priređivač knjige, Vlastimir Mijović, Josip Muselimović, Izudin Bajrović, Emir Hadžihafizbegović, Mediha Musliović, direktorica Narodnog pozorišta u Sarajevu Marijela Margeta Hašimbegović. 
- Sule, sretno – poručio je na kraju njegov brat Unkas Kupusović.

Brat Sulejmana Kupusovića: „Sule, sretno“

U okviru manifestacije "Zeničko proljeće" u galeriji "Sinagoga", otvorena je izložba fotografija "Mi gradimo Zenicu", čiji su autori polaznici "Škole fotografije Zenica". Na izložbi su predstavljene fotografije osoba koje su na neki svoj način doprinijele promociji i razvoju grada Zenice.
&nbsp;- Osnovni cilj izložbe je da učesnici 'Škole fotografije' primijene osnove fotografije prilikom fotografiranja portreta, te da nauče intervjuirati, istraživati i na najbolji način predstaviti karakter i profesiju svojih sugrađana. Većina autora učesnika je prvi put koristila profesionalni aparat i učila o samom načinu funkcioniranja aparata kada su fotografirali izabrane osobe -&nbsp; kaže Dijana Muminović, voditeljica škole.
Poruka autorskih djela izložbe "Mi gradimo Zenicu" kazuje koliko je bitno ulagati u taj grad i prikazuje da se od njega ne treba odustajati, ali nastoji i pokazati mlađim sugrađanima da je Zenica mjesto kojem pripadaju.
Na izloženim portretima su osobe iz raznih sfera društvenog života Zenice, koje su svojim radom i aktivnostima doprinijele boljem i ljepšem životu grada s burnom prošlošću.
Autori fotografija i te zanimljive izložbe veliku zahvalnost izrazili su ličnostima koje su pristale da podrže taj projekt i koji su bili strpljivi u radu s njima, što pokazuje njihovu spremnost da pomognu u realizaciji novih ideja.

Autorska djela sugrađana na izložbi fotografija "Mi gradimo Zenicu"

Kulturno umjetničko društvo „Sevdah“ iz švicarskog grada Zofingena osim što niže rezultate po pitanju njihovog kulturano-umjetničkog promoviranja BiH, brine se i za sopstvene članove, da budu iznenađeni nekim ugodnim putovanjem po Evropi.
Tuzlanka Sabina Rendić je nekoliko godina predsjednica društva i ona je s njenim saradnicima učinila da ovo KUD bude jedno od najistaknutijih u Švicarskoj, ali i u susjednim državama poput Njemačke, Francuske, Italije.
-Jednom godišnje organiziramo Internacionalnu smotru folklora koja prođe izuzetno zapaženo, pa imamo nekoliko puta godišnje i koncertne aktivnosti. Uvijek se odazivamo na humanitarne akcije, a i sami kada vidimo da je nekome pomoć u BiH potrebna iniciramo je. Imamo odličnu saradnju sa džematima tako da se zaista možemo pohvaliti dobrim i aktivnim radom kao i saradnjom sa svima koji žele saradnju s nama. A, da nije samo rad i rad u pitanju, već i da uvijek nekim ugodnim putovanjem iznenadimo naše članove, potvrda je i posljednje putovanje u Tursku, kada je nas 40 žena otišlo na put u tu divnu zemlju. Posjetili smo Kapadokijen. Bilo je zaista fantastično. Uskoro planiramo i druga putovanja zajedno sa muškim članovima društva jer ovaj put smo baš željeli da mi, žene, budemo same, da se opustimo i uživamo u ljepotama Turske - ispričala nam je Sabina Rendić.
Ovo društvo se opet lagano priprema za ovogodišnju Internacionalnu smotru folklora, ali i za druge aktivnosti kojima će obilježiti 2018. godinu.

Članice „Sevdaha“ odmarale u Turskoj

Glumac Josip Pejaković, nakon dva i po mjeseca teške borbe s bolešću, s Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu (KCUS), gdje je ležao, otpušten je na kućno liječenje. Tokom jučerašnjeg dana Pejaković se prvi put nakon izlaska iz bolnice oglasio za „Dnevni avaz“, a, kako nam je kazao, ne osjeća se dobro.&nbsp; Faza rehabilitacije- Ništa se ne mijenja kada je moje zdravstveno stanje u pitanju i ne osjećam se bolje. U fazi sam rehabilitacije i volio bih da se oporavim pa da onda o detaljima govorim – poručio je glumac.Pejaković je operiran u drugoj polovini januara, kada je i smješten na KCUS zbog problema s abdomenom i srcem. Ali poslije toga je dobio još jedan infarkt pa se situacija dodatno zakomplicirala.- Tek sam izašao iz bolnice iako su najavljivali da će se to ranije desiti. Uglavnom kod kuće sam na oporavku, gdje radim vježbe, i svaki dan idem na previjanje u bolnicu – govori nam Pejaković. Porodica i prijateljiKaže da vjeruje da će mu kućna atmosfera pomoći da se brže oporavi, a uz njega su porodica i prijatelji. - Moram priznati da je moje stanje još veoma ozbiljno, ali, eto, sam dolazak kući daje mi vjeru da ću biti bolje. Psihički se dobro držim i borim se, a poznato je da se lako ne predajem – poručio je Pejaković.Kako je sve počeloJosip Pejaković je početkom godine smješten na Odjel za opću i abdominalnu hirurgiju KCUS-a, gdje su mu urađene i pretrage. Nakon vrlo složene operacije na abdomenu koja je prouzrokovala niz problema sa srcem prebačen je na Odjel kardiohirurgije, gdje je ležao sve do puštanja kući.

Josip Pejaković za "Avaz": Iako sam pušten kući, ne osjećam se dobro

(Foto: A. Kuburović) U Kamernom teatru večeras je prvi put u BiH izvedena pozorišna predstava koja je prilagođena slijepim i slabovidnim osobama.
Radi se o predstavi "Mirna Bosna", koju je režirao Saša Peševski prema tekstu Borisa Lalića.
Tekst audiodeskripcije za izvedbu pripremili su dramaturg Kamernog teatra Vedran Fajković i urednici naracije Senija Okić i Ervina Hajduković.
U predstavi igraju Gordana Boban, Vanesa Glođo, Feđa Štukan i Davor Golubović, a premijernu naraciju izvela je Maja Izetbegović.
Direktor Kamernog teatra Emir Hadžihafizbegović večeras je rekao da je ovo historijska noć za Kamerni teatar, a trebala bi biti i za bh. teatar. 
- Prvi put u historiji bh. teatra radimo audio diskripciju i naratorstvo glumaca. Slijepa i slabovidna lica po prvi put u BiH mogu da prate pozorišnu predstavu tako da vizualiziraju sliku. Ovo je nama beskrajno bitan projekat, jer ne postoje hendikepirani ljudi, nego samo hendikepirane duše. Radimo i na projektu za gluhe osobe i uskoro će sve naše predstave biti titlovane na bosanski jezik, tako da će moći pratiti predstavu bez tumača. U pripremi je i specijalni lift s kolicima, kako bi paraplegičari, mogli doći u Kamerni teatar koji je na drugom spratu - kazao je Hadžihafizbegović.

Prva bh. predstava prilagođena slijepim i slabovidnim osobama

Predstava "Žaba" ponovo će biti izvedena na sceni Kamernog teatra 55 24. aprila u 20 sati.&nbsp;&nbsp; U predstavi igraju vrhunski glumac Emir Hadžihafizbegović, zatim Aco Seksan, Mirsad Tuka i Moamer Kasumović.
"Žaba" je priča o ljudima danas, o vremenima nerazumijavanja i usamljenosti te potrage za ljubavlju i smislom.
Predstava je, otkako se izvodi, osvojila brojne nagrade.

"Žaba" na sceni Kamernog teatra 55

Na sceni Kamernog teatra 55 večeras u 20 sati bit će izvedena predstava „Kad bi naglas govorili''.
Predstava se bavi likovima koji se svakodnevno susreću, ali ne razgovaraju otvoreno, već pričaju o politici, vremenu, velikim temama u kojima su se izgubili.
Režiju potpisuje Srđan Vuletić, a u predstavi, između ostalih, igraju: Muhamed Hadžović, Dragan Jovičić, Maja Izetbegović, Jasna Ornela Bery, Feđa Štukan, Vanesa Glođo...

Večeras predstava "Kad bi naglas govorili"

Promocija knjige kolumni „Gospodo Bosanci i ostali debelo smo zaostali“ čuvenog bh. reditelja Sulejmana Kupusovića bit će upriličena u subotu, 7. aprila, u Narodnom pozorištu u Sarajevu (NPS), na dan kada je Kupusović rođen.Uz promociju, u Galeriji sjećanja „Sulejman Kupusović“ bit će otvorena i izložba „Bezvremenski teatarski rukopis – Sulejman Kupusović“.- Bit će izloženi plakati za predstave koje je radio u ovoj pozorišnoj kući. Bit će to prigodan program, a najvažnija nam je knjiga i ono što je Sulejman pisao i poručio dok je bio živ – kazao nam je rediteljev brat Unkas, koji je knjizi kolumni dao naziv.Dodaje da je ideja o knjizi dugo bila prisutna, a u realizaciju su krenuli prije pola godine. Urednik i priređivač knjige je Dževdet Tuzlić.- To su Sulejmanovi tekstovi iz „Dnevnog avaza“, „Oslobođenja“ i drugih novina i časopisa, a ima nekih kolumni za koje i ne znamo datum objavljivanja. Sve je nastalo u organizaciji porodice i uz pomoć prijatelja. Sve što je on pisao prije 15 godina, i danas je aktuelno, a naziv knjige govori o tome u kakvom vremenu živimo. Naslov sam izabrao ja, ali je u njegovom stilu – pojašnjava Unkas Kupusović.

Kolumne reditelja Sulejmana Kupusovića sabrane u knjizi

Narodno pozorište Sarajevo (NPS) i Historijski muzej BiH dogovorili su saradnju, a prvi korak u zajedničkom angažmanu i promišljanju o kulturnom životu grada je rad na međusobnoj promociji i podršci aktivnosti partnerskih institucija.&nbsp; -	Tokom rada na promociji kulturno-historijskog naslijeđa Bosne i Hercegovine, Historijski muzej BiH gradi brojna prijateljstva i partnerstva. Partnerstvo na koje smo naročito ponosni je ono koje smo uspostavili s Narodnim pozorištem u Sarajevu – stoji u saopćenju Historijskog muzeja BiH. 
S druge starne za gledaoce predstave „Kralj Lear“ Historijski muzej BiH organizirati će besplatno kustosko vođenje kroz izložbu „NSK država Sarajevo“. Kustosko vođenje će biti održano 5. aprila u 18. 00 sati.

Posjetioci Historijskog muzeja BiH u NPS-u, a gledaoci "Kralja Leara" u muzeju

Na sceni Kamernog teatra 55 sutra će biti izvedena predstava „Teferič“ reditelja Aleša Kurta.&nbsp;&nbsp;U pitanju je komedija koja se vrlo vješto, i bez dlake na jeziku, razračunava sa vlašću. Na svim nivoima. Nije važno to što je vremenski smještena u doba turske vladavine na ovim prostorima. Još manje je važno što su glavni likovi seljani nekog malog i beznačajnog sela.
U predstavi igraju Mirsad Tuka, Muhamed Hadžović, Aida Bukva, Dragan Jovičić, Amar Selimović, Boris Ler...

Komedija "Teferič" pred sarajevskom publikom

U Narodnom pozorištu Mostar (NPM) koncem protekle sedmice premijerno je izvedena predstava “Neće biti smak svijeta”, rađena prema tekstu i u režiji Adnana Lugonića, umjetničkog direktora ovog mostarskog teatra.&nbsp; Bila je to i praizvedba njegovog teksta, a intimnu priču o porodičnim odnosima, koje najradije želimo sačuvati unutar svoja četiri zida, vjerno su donijele mlade glumice Ajla Hamzić i Dina Mušanović, kao gošća iz Sarajeva, te prvak Narodnog pozorišta Mostar Šerif Aljić.
Bez suflera
U ovom komadu Aljić, koji je angažman u NPM-u započeo 1979. godine, maestralno je odigrao ulogu oca dvije kćerke, koji je obolio od Alzheimera. Tekst mu se, kaže, veoma dopao, jer je blizak Čehovu, u kojeg se zaljubio još kao student.
- Volim taj stil glume, igre, nekakav realizam, kamernu scenu. Jer, kao glumac, angažman sam počeo upravo u sarajevskom Kamernom teatru, u kojem sam imao pet-šest premijera. Navikao sam bez suflera, blisko mi je to, a i drago mi je igrati takve uloge, bliže istini, takoreći neposrednije, a ova mi se učinila te vrste. Jer, poznato je da ja, uglavnom, imam otpor prema svakoj ulozi - govori nam Aljić.
U životu je, otkriva nam, želio igrati samo Trepljova i zbog te uloge se 1977. zaputio u Podgoricu, tadašnji Titograd. Dvije godine se zadržao u Crnoj Gori, gdje je u tamošnjem teatru odigrao sedam premijera, a onda je dobio ponudu za angažman u NPM-u, koju je objeručke prihvatio.
- U Mostar sam došao nakon zemljotresa u Crnoj Gori. Bio mi je to izgovor, da bježim od zemljotresa - kroz smijeh nam govori Aljić.
Jedan od razloga zbog kojih je odabrao grad na Neretvi bila je i činjenica što je Mostar, kako pojašnjava, bliži od Titograda njegovoj rodnoj Lukovici, mjestu između Gračanice i Doboja.
- Htio sam biti bliži majci, ocu, braći, sestrama, ali sam, moram priznati, iz Mostara dobio vrlo pristojnu ponudu - govori nam ovaj glumac.
Zanimljivo je da se Aljić, po okončanju medicinske škole, zaposlio kao tehničar u dobojskoj bolnici. Ali, kako se prisjeća, to je bilo samo privremeno, jer je htio biti ljekar. Cijelo ljeto je, kaže, naporno učio za prijemni ispit na medicini, ali se, ipak, htio osigurati da, ako ne položi, upiše neki drugi fakultet.
- Tada su jedino na Medicinskom fakultetu u Rijeci priznavali ovjerene kopije svjedočanstava, svugdje su se morali dostavljati originali. U razmišljanju šta da odaberem kao alternativu, izbor je pao na glumu, jer sam u srednjoj školi radio brojne predstave i znao prilično veliki broj tekstova napamet. Tako se nisam ni pripremao za prijemni na Akademiji, jer sam došao s onim što znam. I bio sam najbolji na tom ispitu. I, eto, sudbina je htjela da ostanem u Sarajevu i studiram glumu, što sam okončao 1977. godine - iznosi Aljić.
Sjeća se, kaže, da je tada materijalno bolje živio kao student, radeći razne fizičke poslove preko studentskog servisa i pomažući svoju porodicu u Lukavici, nego kao direktor NPM-a.
Milost i nemilost
A direktor NPM-a bio je u dva mandata. Na čelo ove najstarije teatarske kuće u Hercegovini stao je 2004. godine, u izuzetno teškom periodu. Njegov mandat obilježio je i slučaj kad se Grad Mostar, kao osnivač NPM-a, odrekao osnivačkih prava.
- Tad su se baš lomila koplja i na određeni način smo bili taoci Hrvatskog narodnog kazališta (HNK) Mostar, jer su oni, u odnosu na nas, bili u težoj poziciji. Mi smo imali finansiranje iz gradskog i kantonalnog budžeta, a oni samo iz kantonalnog. Tako su i nas htjeli prebaciti samo na Kanton, u smislu neka je teško i jednima i drugima. Tada smo, zaista, bili ostavljeni na milost i nemilost i dosta sam vremena izgubio, ne znam da sam ovo ikad rekao, idući Živku Budimiru, koji je tada bio vijećnik Gradskog vijeća Mostara. Molio sam ga da ne bude tako glasan, jer je stalno govorio kako trebamo živjeti od ulaznica i da nas ne treba finansirati. Govorio sam mu tada: “Pomoći ćete nam ako ne budete otežavali, jer vi uvjeravate vijećnike, koji vam i povjeruju, a trebate znati da nijedno pozorište ne može živjeti od ulaznica.” Osim toga, i tadašnji ministar Esad Dželilović govorio je, poznato je, kako se on ne bakće kulturom - prisjetio se Aljić teškog perioda.
&nbsp;Festival komedije
Ističe, ipak, da je ponosan što je, kao tadašnji direktor, reaktivirao Festival komedije “Mostarska liska”, čije će se 15. izdanje održati od 20. do 27. aprila.
- Izuzetno mi je drago što sam u tome uspio. Mostar je prepoznatljiv po tom festivalu, na kojem su u početku gostovala domaća pozorišta, a poslije je prerastao u internacionalni - govori Aljić.
Četiri decenije
U moru pozorišnih uloga, ovaj 64-godišnji glumac ostvario je i veliki broj filmskih. Glumio je u filmovima “Konjanik”, “Obrana i zaštita”, “Naša svakodnevna priča”, “Mrtve ribe...” i brojnim drugima. Predstavom “Derviš i smrt”, koja je, u režiji Erola Kadića, izvedena 2007., Aljić je obilježio 30 godina umjetničkog rada. Četrdesetu godišnjicu nije obilježio.
- Pa, tako je, igram već četiri decenije, jer sam, kako sam rekao, počeo kao student. Ali, nemam toliko staža pa će jubilej biti, možda, dogodine, kad će se navršiti 40 godina koliko sam u Mostaru - kroz smijeh kaže Aljić.
Supruga i sin
Šerif Aljić ne govori rado o svom privatnom životu. Poznato je, ipak, da uživa u skladnom braku i da supruga i on imaju sina.

Šerif Aljić: U Mostar sam pobjegao od zemljotresa u Crnoj Gori

Foto: A. Kuburović Čuveni festival "Modul memorije" počeo je večeras u Vijećnici svečanim otvaranjem izložbe "Shadow of Memory" poznatog svjetskog fotografa Rona Haviva, kojem je dodijeljeno i specijalno priznanje. 
&nbsp;"Shadow of memory" je izložba rijetko objavljenih ili nikad viđenih fotografija iz perioda rata u Bosni i Hercegovini, a, prema riječima Haviva ovo je za njega velika čast.&nbsp; &nbsp;Posjetioci su imali priliku vidjeti fotografije koje su tematski podijeljene na sedam priča koje su zabilježene za vrijeme agresije na BiH: „Sarajevo - 6. april“, „Bijeljina“, „Život u ratu“, „Logori“, „Ponovno ujedinjenje“, „Vojnici“ i „Srebrenica“.&nbsp;&nbsp;Festival „Modul memorije“ trajat će do 9. maja, a osim izložbe bit će prikazani i igrani filmovi te upriličene promocije knjiga.
&nbsp;

Sedam Havivovih priča zabilježenih za vrijeme agresije na BiH

Bivša sarajevska pjevačica Amila Sulejmanović nedavno je objavila autobiografsku knjigu "Ključ bubnja Tama". 

Sarajevska promocija zakazana je za 19. april u klubu "Sloga". 

- Uvodnu riječ na promociji imat će novinarka Jasna Baštić. Ona je prva objavila recenziju, nakon što je pročitala moju knjigu. 

Muzički gost bit će gitarista i kompozitor Zoran Šerbedžija – rekla je Sulejmanović.

Promocija knjige "Ključ bubnja Tama" 19. aprila u "Slogi"

Predstava "Kralj Lear" u režiji Diega de Brea večeras će biti izvedena na sceni Bosanskog narodnog pozorišta Zenica, s početkom u 19.30 sati. Uz prvaka Drame Narodnog pozorišta Sarajevo Izudina Bajrovića, u predstavi igraju i Sanela Pepeljak, Mediha Musliović, Slaven Vidak, Vedran Đekić i Elma Juković.&nbsp; Predstava je realizirana u koprodukciji NPS-a i Festivala MESS, uz podršku Britanske ambasade, koja je ujedno i partner projekta.
- "Kralj Lear" istražuje ljudsko putovanje kroz tamu i ponor smrti. Silazak je pun straha, nesigurnosti i nemoći. Naime, sudar sa smrću nije prepušten slobodnoj ljudskoj volji.&nbsp;Learov odlazak u svijet smrtne tame još je bolniji i tragičniji zbog njegovog rastrzanog srca i pomračenog uma. Nekadašnji Bog na Zemlji, sada duboko poniženi obični smrtnik, na zalasku svog života pokušava da spozna istinu koja će ga sunovratiti u krajnju propast. Razarajuća bol saznanja da je bio prevaren i izigran gura ga u lavirint patnje koja ga pogađa neljudskom snagom i moći.&nbsp;Onaj koji je bio sve, sada je ništa. Sve je to kazna života na čijem kraju Lear, kada već nije mogao ranije, preuzima svu patnju na sebe da bi se preko nje očistio. Learov odlazak je pravi danse macabre koji ga lišava svega. Zemlja je postala grobnica, neka neko dozove sunce – stoji u saopćenju NPS-a.

Hebib: Doživio sam infarkt zbog “prijatelja”, ali živ sam

Promocija knjige "Nisam te se nagledao"

Brat Sulejmana Kupusovića: „Sule, sretno“

Autorska djela sugrađana na izložbi fotografija "Mi gradimo Zenicu"

Članice „Sevdaha“ odmarale u Turskoj

Josip Pejaković za "Avaz": Iako sam pušten kući, ne osjećam se dobro

Prva bh. predstava prilagođena slijepim i slabovidnim osobama

"Žaba" na sceni Kamernog teatra 55

Večeras predstava "Kad bi naglas govorili"

Kolumne reditelja Sulejmana Kupusovića sabrane u knjizi

Posjetioci Historijskog muzeja BiH u NPS-u, a gledaoci "Kralja Leara" u muzeju

Komedija "Teferič" pred sarajevskom publikom

Šerif Aljić: U Mostar sam pobjegao od zemljotresa u Crnoj Gori

Sedam Havivovih priča zabilježenih za vrijeme agresije na BiH

Promocija knjige "Ključ bubnja Tama" 19. aprila u "Slogi"

„Kralj Lear“ večeras na sceni Bosanskog narodnog pozorišta Zenica

Kultura

Hebib: Doživio sam infarkt zbog “prijatelja”, ali živ sam

Promocija knjige "Nisam te se nagledao"

Brat Sulejmana Kupusovića: „Sule, sretno“

Autorska djela sugrađana na izložbi fotografija "Mi gradimo Zenicu"

Članice „Sevdaha“ odmarale u Turskoj

Josip Pejaković za "Avaz": Iako sam pušten kući, ne osjećam se dobro

Prva bh. predstava prilagođena slijepim i slabovidnim osobama

"Žaba" na sceni Kamernog teatra 55

Večeras predstava "Kad bi naglas govorili"

Kolumne reditelja Sulejmana Kupusovića sabrane u knjizi

Posjetioci Historijskog muzeja BiH u NPS-u, a gledaoci "Kralja Leara" u muzeju

Komedija "Teferič" pred sarajevskom publikom

Šerif Aljić: U Mostar sam pobjegao od zemljotresa u Crnoj Gori

Sedam Havivovih priča zabilježenih za vrijeme agresije na BiH

Promocija knjige "Ključ bubnja Tama" 19. aprila u "Slogi"

„Kralj Lear“ večeras na sceni Bosanskog narodnog pozorišta Zenica