Izložba radova polaznika kursa crtanja i slikanja, u organizaciji galerije&nbsp; 'Michelangelo', otvorena je u&nbsp;Hrvatskom domu Hercega Stjepana Kosače u Mostaru.&nbsp;Na izložbi je izloženo preko stotinu radova.&nbsp;Predstavnici galerije istakli su kako je većina radova nastala na osnovu reprodukcija slika drugih likovnih umjetnika te da su se polaznici tokom tromjesečnog kursa upoznali sa gotovim likovnim rješenjima i slikarskim postupcima i time oblikovali svoje likovno mišljenje.&nbsp; 
Polaznici tečaja su, istaknuto je, spoj različitosti ujedinjeni u iskrenoj želji da slikaju iz zabave, a nisu opterećeni predrasudama u pogledu svog umjetničkog izraza, nego to čine iskreno sa mnogo ljubavi i životne radosti bez trunke pesimizma.
Radovi su rađeni u tehnici ulja na platnu, akvarel, akril na platnu i suhi pastel na papiru.
Izložba će ostati otvorena naredna četiri dana.

Mostar: Otvorena izložba radova polaznika kursa crtanja i slikanja

Izložbe slika umjetnice Katarine Polić-Pipal večeras je otvorena u Galeriji "Roman Petrović" u Sarajevu.
Po riječima historičarke umjetnosti Lejle Bušatlić, opus Katarine Polić-Pipal, predstavljen kroz crteže, akvarele i slike, ikonografskim sadržajem je povezan u tri ciklusa: meditativni pejzažni motivi, ženska figura interpretirana kroz motive materinstva, šumskih vila i vodenih nimfi, te ratne scene iz skloništa obilježene osjećajem tjeskobe i beznađa.
Autorica je izjavila da joj je ovo prva izložba, te da su je i sada drugi nagovorili i obavili većinu priprema za izložbu.
- Mislila sam da nemam ništa za izložiti jer sam poklonila sve što sam radila, ali smo uspjeli prikupiti dovoljno. Mnogi crteži nastali su tokom rata jer me tada to smirivalo - rekla je Polić-Pipal.
Katarina Polić-Pipal rođena je 1930. u Tuzli gdje je završila osnovnu školu. Godine 1951. upisuje Srednju školu primijenjenih umjetnosti u Sarajevu, odsjek vajarstvo, u klasi profesora Predraga Furtule, a nakon dvije godine prelazi na odsjek grafike kod profesora Petra Šaina. Upisuje Akademiju primijenjenih umjetnosti u Beogradu odsjeku grafike kod profesora Mike Petrova, a diplomirala je 1961. Članica Udruženja likovnih umjetnika BiH od 1963. 
Sve radove s izložbe ta umjetnica će pokloniti Udruženju likovnih umjetnika BiH.

Izložba slika Katarine Polić-Pipal otvorena u Galeriji ''Roman Petrović''

Radionica pod nazivom "The Secret Lives of Objects", održat će se u Historijskom muzeju BiH od 27. do 29. januara, u saradnji sa University of the Arts London.Kako su nam kazali iz muzeja radi se o izrazito važnoj i kreativnoj radionici za djecu srednjoškolskog uzrasta sa značajnim umjetnikom kao što je Pol Koldvel (Paul Coldwell).
Pol će u radu sa mladim ljudima nastojati da kroz umjetnost ukaže na moć i ljepotu zajedničkog stvaranja u kojem za predrasude i isključivanja nema mjesta. 
- Mislim da je ovo izvrsna i jedinstvena prilika za učenike, da provedu tri dana u radu i druženju sa umjetnikom ovoga publiciteta kreativno i nesvjesno tematizirajući aktuelne teme ali i radeći na vlastitoj izgradnji. Drago mi je da je upravo Historijski muzej BiH institucija koja je uz partnerstvo to i omogućila – kazala je Tijana Križanović, kustosica Historijskog muzeja BiH.

Ovaj projekt crtanja će predstaviti način na koji gledamo objekte, šta oni predstavljaju za nas i vrijednost koju im dajemo. Tokom sukoba, društva mogu postati polarizovana, dijeliti ljude na prijatelje ili neprijatelje. 
Ovim projektom će nastojati istražiti ono što sve nas povezuje, kao i da je to mnogo važnije od onoga što nas razdvaja, potvrdili su to iz muzeja.
Ako želite sudjelovati u ovoj radionici, potrebno je da ponesete objekat koji za vas ima posebno značenje, za koji vas vežu neke uspomene ili koji vas opisuje. Pored toga, svaki učenik treba donijeti i par starih cipela.
Svi ti predmeti, kao i oni iz muzejske kolekcije će biti korišteni kako bi se napravio jedan cjelokupan rad koji će predstavljati prijateljstvo.
Zadnji dan predviđena je i izložba radova koji će nastati u sklopu dvodnevnog druženja londonskim umjetnikom.
Radionica će biti na engleskom jeziku.&nbsp;

U Historijskom muzeju BiH: Radionica sa umjetnikom iz Londona za sve srednjoškolce

Galerija Aluminij ovogodišnju sezonu otvara intrigantnim bezimenim postavom hrvatske akademske slikarice Antonije Čačić koja je, s pravom, sve češćim predmetom zanimanja stasalih likovnih kritičara.
Izložbeni postav činit će šesnaest djela većih i srednjih formata, rađenih u tehnici akrila na platnu, za koje hrvatski historičar umjetnosti Nikola Albaneže zapisuje kako je u svojoj profinjenosti otvoren pozornosti promatrača. U prigodnomu kataloškom osvrtu imena Dah vizualnih mantri, Albaneže raščlanjuje kako slikarica kroz djelo projicira vlastitu energiju, ispituje mogućnosti odabranoga postupka i izlaže dobivene rezultate.
- Naizgled, ploha je vraćena samoj sebi, dvjema dimenzijama, pa ipak naše oko biva uvučeno u igru dubine planova i njihove među-slojevitosti. Tankoćutnost kojom Antonia provodi rečeno obilježava i izdvaja njezin rad. Za razliku od umjetnika koji žele naglasiti materijalnost (odnosno, kako se običava reći, materičnost) svojega medija, te apliciraju debele pastozne namaze, Antonia nadasve suptilno radi suprotno; ona finim, poput velova prozirnim premazima (s obzirom na tehniku kojom koristi papirnate ubruse, tačnije bi bilo govoriti o nanosima ili otiskivanjima), lazurama gradi površinu ispod čije transparentnosti naziremo dublje slojeve, njihovu nedostižnost i neuhvatljivost. Disanje je domena ovoga slikarstva, oblici na platnima samo su zastali u nekomu trenutku, u odabranomu isječku iz kontinuiranoga skupljanja i širenja, plavičastih (hladnih) i crvenih (toplih) kromatika, uz poneke ljubičaste i zelene predjele koja se uklanjaju svakoj opipljivosti kao pregrubome činu za ove vizualne mantre – promišlja Albaneže.

Izložba će biti svečano otvorena u Salonu 1 Galerije Aluminij, u četvrtak, 25. januara 2018. godine, s početkom u 19 sati. Ulazak je tradicionalno besplatan, a postav će ostati dostupnim za razgledanje tokom pune četire sedmice, i to djelatnim danima u razdoblju od 7 do 20, te subotom od 9 do 14 sati.

Inače, Antonia Čačić rođena 1976. u Zadru (RH). Godine 2001. diplomirala je pri Studiju dizajna Arhitektonskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (RH), gdje 2002. diplomira i slikarstvo pri Akademiji likovnih umjetnosti, u klasi prof. Eugena Kokota, da bi 2006. u Ljubljani (Slovenija) stekla i treću diplomu, uspješno završivši poslijediplomski Studij slikarstva (Akademija za likovno umetnost in oblikovanje),u klasi prof. Gustava Gnamuša. Izlagala je dosad na nizu samostalnih i grupnih izložbi, kao i likovnih festivala i radionica u rodnoj Hrvatskoj, te u Sloveniji i u Velikoj Britaniji. Izložba u Galeriji Aluminij prvim joj je profesionalnim nastupom u BiH. Antonia je članica Hrvatskoga društva likovnih umjetnika Zagreb i Hrvatskoga društva likovnih umjetnika Rijeka.

Hrvatska akademska slikarica Antonia Čačić prvi put izlaže u Bosni i Hercegovini

Kultna predstava "Grupa TNT - Alan Ford", nastala prema italijanskom stripu, a u režiji Kokana Mladenovića, na sceni sarajevskog Kamernog teatra 55 bit će izvedena 5., 6. i 7. februara.&nbsp; &nbsp; Predstava je premijerno izvedena 2016. na sceni Kamernog, a rađena je u koprodukciji slovenskog pozorišta Gledališča Koper i Kamernog teatra 55.
Uloge karakternih likova iz ovog popularnog stripa, poput Broja 1, Alana Forda, Boba Rocka, Mister Hika i drugih igraju: Mirsad Tuka, Armin Omerović, Anđela Kusić, Davor Golubović, Elma Juković, Rok Matek, Igor Štamulak, Aleš Valič i Gorazd Žilavec.

Kamerni teatar 55: Predstava "Grupa TNT - Alan Ford" 5., 6. i 7. februara

Na današnji dan 1938. umro je Branislav Nušić, srbijanski književnik, komediograf, pisac romana, drama, priča i eseja, začetnik retorike u Srbiji, i istaknuti fotograf amater. Također je radio kao novinar i diplomata.
Nušić je rođen 20. oktobra 1864. u Beogradu, u ulici Kralja Petra I, u kući na čijem je mjestu danas Narodna banka Srbije, kao Alkibijad Nuša (cin. Alchiviadi al Nuşa) u cincarskoj porodici Đorđa i Ljubice Nuše. Njegov otac je bio ugledni trgovac žitom, ali je ubrzo poslije Nušićevog rođenja izgubio bogatstvo. Porodica se preselila u Smederevo, gdje je Nušić proveo svoje djetinjstvo i pohađao osnovnu školu i prve dvije godine gimnazije. Nušić je maturirao u Beogradu. Kada je napunio 18 godina, zakonski je promijenio svoje ime u Branislav Nušić. Diplomirao je na pravnom fakultetu u Beogradu 1885. godine. Tokom studija je proveo godinu dana u Gracu, piše CdM.
Nušić je bio postavljen i za prvog upravnika „Umjetničkog odsjeka“ ministarstva za prosvjetu. Na ovoj poziciji je ostao do 1923. godine. Poslije toga je postao upravnik Narodnog pozorišta u Sarajevu, da bi se 1927. godine vratio u Beograd.
Branislav Nušić je bio plodan pisac, poznat po svom upečatljivom humoru. Pisao je o ljudima i njihovoj, često duhovitoj, prirodi.
Preminuo je 19. januara 1938, a tog dana fasada zgrade beogradskog Narodnog pozorišta bila je uvijena u crno platno.
O njegovom burnom životu snimljena je televizijska drama Neozbiljni Branislav Nušić 1986. godine.
Književna djela Branislava Nušića
Drame: „Tako je moralo biti“, „Jesenja kiša“, „Iza Božjih leđa“, „Pučina“, „Kirija“.
Komedije: „Protekcija“, „Svijet“, „Put oko svijeta“, „Gospođa ministarka“, „Narodni poslanik“, „Mister Dolar“, „Ožalošćena porodica“, „Pokojnik“, „Sumnjivo lice“, „Ujež“, „Dr“, „Vlast“ (nedovršena), Đole Kermit (nedovršena).
Romani: „Opštinsko dijete“, „Hajduci“ (svoj doživljaj iz djetinjstva), „Devetstopetnaesta“, „Autobiografija“.
Pripovjetke: Nušićev grob na beogradskom Novom groblju, „Politički protivnik“, „Posmrtno slovo“, „Klasa“, „Pripovjetke jednog kaplara“.
Tragedije: „Knez Ivo od Semberije“, „Hadži-Loja“, „Nahod“.
Rasprave i udžbenici: „Retorika“.
Putopisi: Kosovo, Opis zemlje i naroda
Filmovi: Nušićeva djela su od 1950. do danas adaptirana u pedesetak bioskopskih i televizijskih filmova: Dr (film), Sumnjivo lice (film), Put oko svijeta (film), Prije rata (film), Narodni poslanik (film), Mister Dolar (film), Pokojnik (film), Svijet (film), Ljubavni slučaj sestre jednog ministra (film), Ožalošćena porodica (film), Vlast (film), Tuce svilenih čarapa (film), Gospođa ministarka (film).

Na današnji dan je umro veliki pisac Branislav Nušić

Galerija "Aluminij" ovogodišnju sezonu otvara intrigantnom bezimenom postavom hrvatske akademske slikarice Antonije Čačić koja je, s pravom, sve češćim predmetom zanimanja stasalih likovnih kritičara. Izložbeni će postav činiti šesnaest djela većih i srednjih formata, rađenih u tehnici akrila na platnu, za koje hrvatski historičar umjetnosti Nikola Albaneže zapisuje kako je u svojoj profinjenosti otvoren pozornosti promatrača. U prigodnom kataloškom osvrtu imena Dah vizualnih mantri, Albaneže raščlanjuje kako slikarica kroz djelo projicira vlastitu energiju, ispituje mogućnosti odabranoga postupka i izlaže dobivene rezultate.- Naizgled, ploha je vraćena samoj sebi, dvjema dimenzijama, pa ipak naše oko biva uvučeno u igru dubine planova i njihove među-slojevitosti. Tankoćutnost kojom Antonia provodi rečeno obilježava i izdvaja njezin rad. Za razliku od umjetnika koji žele naglasiti materijalnost svog medija, te apliciraju debele pastozne namaze, Antonia nadasve suptilno radi suprotno; ona finim, poput velova prozirnim premazima (s obzirom na tehniku kojom koristi papirnate ubruse, tačnije bi bilo govoriti o nanosima ili otiskivanjima), lazurama gradi površinu ispod čije transparentnosti naziremo dublje slojeve, njihovu nedostižnost i neuhvatljivost. Disanje je domena ovoga slikarstva, oblici na platnima samo su zastali u nekomu trenutku, u odabranomu isječku iz kontinuiranoga skupljanja i širenja, plavičastih (hladnih) i crvenih (toplih) kromatika, uz poneke ljubičaste i zelene predjele koja se uklanjaju svakoj opipljivosti kao pregrubom činu za ove vizualne mantre – promišlja Albaneže.Izložba će biti svečano otvorena u Salonu 1 Galerije "Aluminij", u četvrtak, 25. siječnja 2018. godine, s početkom u 19 sati. Ulazak je tradicionalno besplatan, a postava će ostati dostupna za razgledanje tokom pune četiri sedmice, i to radnim danima u razdoblju od 7 do 20, te subotom od 9 do 14 sati.Inače, Antonia je Čačić rođena 1976. u Zadru (RH). Godine 2001. diplomirala je pri Studiju dizajna Arhitektonskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (RH), gdje 2002. diplomira i slikarstvo pri Akademiji likovnih umjetnosti, u klasi prof. Eugena Kokota, da bi 2006. u Ljubljani (Slovenija) stekla i treću diplomu, uspješno završivši poslijediplomski Studij slikarstva (Akademija za likovno umjetnost i oblikovanje), u klasi prof. Gustava Gnamuša. Izlagala je dosad na nizu samostalnih i skupnih izložbi, kao i likovnih festivala i radionica u rodnoj Hrvatskoj, te u Sloveniji i u Velikoj Britaniji. Izložba u Galeriji "Aluminij" prvi joj je profesionalnim nastupom u BiH. Antonia je članicom Hrvatskoga društva likovnih umjetnika Zagreb i Hrvatskoga društva likovnih umjetnika Rijeka.

Svaki angažman Nede Arnerić (65), jedne od najvećih glumica na ovim prostorima, privlači veliku pažnju javnosti. Regionalnu kinematografiju obilježila je značajnim i sjajnim ulogama - od prve u „Snu", preko „Ko to tamo peva", „Užičke republike", „Varljivog leta", pa sve do rola u novijoj produkciji. Neda je prepoznatljiva i na pozorišnim daskama, pa je neke predstave odigrala i više od 200 puta.&nbsp;&nbsp; 
Kada smo je pozvali, kazala nam je da je prije nekoliko dana iz Austrije došla u Beograd zbog priprema predstave „Kabare Basara“ u režiji Irfana Mensura.

Crni humor

U ekskluzivnom intervjuu za „Dnevni avaz“ Neda se prisjetila i snimanja kultnog filma „Ko to tamo peva“, saradnje s kolegama, uloga koje su obilježile njenu karijeru te je prokomentirala trenutno društveno stanje. 

- Iako vrijeme uglavnom provodim u Austriji, gdje se moj suprug nalazi na liječenju, ovih dana sam u Beogradu. „Kabare Basara“ će biti duhovit i tužan osvrt na našu priču koju živimo. Vrlo je sofisticiran tekst i nije ono prst u oko, već tekst Svetislava Basare kako samo on umije i zna da piše. Igraju Irfan Mensur, Boda Ninković i ja. Mnogo se radujem premijeri koja bi se trebala desiti 27. januara u Pozorištu Slavija. Nadam se da ćemo doći i u Sarajevo s predstavom. Jako bih voljela – govori nam Arnerić. 

Uglavnom ste angažirani u pozorištu?

- Da. Igram stare predstave, a povodom toga i boravim u Beogradu. 

Film Slobodana Šijana iz 1980. „Ko to tamo peva“ definitivno je obilježio Vašu profesionalnu biografiju. 

- To mi je možda jedno od najljepših snimanja u životu, mogu slobodno reći i najljepše, iako je bilo teško i naporno. Bila je takva ekipa glumaca koja se samo poželjeti može i to je vrlo važno kada se radi. Bitno je da se ljudi međusobno vole, podržavaju i da razumiju jedni druge. Mi smo privatno bili ekipa, kao i ona u autobusu. Tu je bilo mnogo meni dragih ljudi, koji su mi bili drugari i prijatelji, ali ipak najviše sam se vezala za Batu Stojkovića. S njim sam igrala i „Profesionalca“, s kojim smo puno putovali. Mnogo mi nedostaje, njegov crni humor i prevelika ljubav mi nedostaju. Ja sam osoba koja je željna ljubavi i umrijet ću željna te emocije. Jednostavno mislim da je to najveća stvar na svijetu. Ljubav i prijatelji su ono što me drži. 

Primjećujem da projekte vezujete za ljude. S kim Vam je saradnja ostala u posebnom sjećanju?

- Imate pravo. Svakako pamtim filmove koje sam snimala s Lordanom Zafranovićem, zato što je to čovjek koji je nevjerovatno posvećen filmu i za njega ništa drugo na planeti ne postoji osim toga. Veliki je reditelj i onda je uživanje raditi s nekim ko zna šta želi i kuda da vas vodi. Pamtim i ona ostvarenja s početka karijere, kada nisam bila svjesna šta radim i nisam znala da sam dio velike trilogije „San“ Puriše Đorđevića. A to mi je ostalo u sjećanju zato što su svi oko mene bili dosta stariji i svjesniji posla, a ja sam se igrala svojom ulogom, što mu je, očigledno, odgovaralo. 

Glumili ste s Ljubišom Samardžićem, Draganom Nikoliće, Milenom Dravić...

- To su ljudi koje sam zavoljela jednom i voljet ću ih do kraja svog života. Kad mi je god teško, sjetim ih se i sretna sam što sam ih uopće imala u životu. Mnogi ljudi kroz život ostanu bez prijatelja, ali onih pravih, pa to shvatimo tek kada odu. Inače mislim da bi nam recept da se više okrenemo jedni drugima olakšao mnoge stvari u životu. 

Privatni problemi

A zanima li Vas šta se dešava oko nas?

- Pokušavam da se isključim, zato što imam porodičnih i privatnih problema kojima želim da se posvetim. Svoje privatne probleme možda i mogu riješiti, ali naše generalne, ustvari opće ne mogu. Pokušala sam devedesetih i nije uspjelo i sada prepuštam da mlađi mijenjaju svijet. Nešto mora da se promijeni, jer ovako ne može više. Opet, s druge strane, nisam optimistična i ne očekujem uskoro bolje stanje. 

A mijenjaju li se ljudi kako vrijeme prolazi?

- Ne osjećam baš to. Mislim da se ne mijenjaju, nego su takvi kakve ih napravi majka priroda, s tim da ljudi kroz život mogu da se koriguju i ne ponavljaju iste greške, ali u suštini karakter ostaje isti, onakav kakav je bio s pet-šest godina. 

Znanje je važno

Govorite nekoliko jezika. Koliko Vam je to kroz karijeru pomoglo?&nbsp;
- Ne samo kroz karijeru nego kroz cijeli život znanje mi pomaže, jer se svuda osjećam sigurno i samouvjereno. Preporučila bih mladima da uče što više jezika da bi se u svijetu osjećali isto kao kod kuće. 

Reklama „rekla–kazala“

- Predstavu „Igra parova“ igram 12 godina i to je veliko zadovoljstvo zato što znate da publika dolazi zbog toga što im se predstava sviđa i nema više nikakve reklame za takve komade. Najbolja reklama je „rekla–kazala“ i tako punimo pozorišta. Zato vjerujem da prave vrijednosti i prave stvari u životu traju bez obzira na okolnosti – poručuje Arnerić.

Velika glumica Neda Arnerić iz Beograda za „Dnevni avaz“: Umrijet ću željna ljubavi

Komedija "Hamlet u selu Mrduša Donja ili Hamlet zna što narod ne zna", čije je izvođenje planirano za petak, 19. januara na sceni Narodnog pozorišta Sarajevo (NPS), otkazana je zbog bolesti glumca.
Kako je saopćeno iz NPS, kupljene ulaznice se mogu vratiti na blagajni Narodnog pozorišta Sarajevo ili iskoristiti za iduće izvođenje predstave 16. februara.

Otkazano izvođenje predstave ''Hamlet u selu Mrduša Donja'' u NPS

Više od 90 umjetničkih djela iz kolekcije Umjetničke galerije Bosne i Hercegovine dostupno je ljudima širom svijeta putem interneta na Google Arts &amp; Culture, što je rezultat saradnje Googlea i Galerije, saopćeno je iz Umjetničke galerije BiH.
Zahvaljujući digitalnim izložbama korisnici će moći vidjeti djela iz stalne postavke Galerije, veliki broj slika Đoke Mazalića i mnoga druga blaga iz kolekcije u samo nekoliko klikova.
Virtualne izložbe su posebno osmišljene i prilagođene za online posjetioce, a riječ je o četiri postavke koje su pripremili stručnjaci Umjetničke galerije BiH. Digitalne izložbe predstavljaju priču o intimnom odnosu umjetnika i njegovog neposrednog okruženja i priču o Đoki Mazaliću i njegovom stvaralaštvu, osobi koja je ostavila dubok trag na bosanskohercegovačkoj likovnoj i kulturnoj sceni.
Neka od najznačajnijih djela na izložbama su: "Cvjetna visoravan" Gabrijel Jurkić, "Mali dio bašte" Bekir Misirlić i "Stari jablanovi" Đoko Mazalić.
Direktor Umjetničke galerije BiH Strajo Krsmanović izjavio je da ga saradnja Umjetničke galerije BiH i Google Cultural Insituta izuzetno raduje. 
- Imamo priliku iskoračiti iz fizički nametnutih prepreka zgrade i publici u virtualnom svijetu pokazati bogatstvo našeg fundusa u obimu u kojem to ne možemo učiniti u Galeriji. Za sada je postavljeno 99 djela i četiri digitalne izložbe, ali radimo na dopunjavanju digitalne kolekcije i realiziciji novih izložbi - rekao je Krsmanović. 
Google Arts &amp; Culture je novi i interaktivan način doživljavanja umjetnosti, historije, kulture i svjetskih čuda iz više od hiljadu organizacija širom svijeta. Google Cultural Institute stvorio je Google Arts &amp; Culture koji je dostupan besplatno za sve na internetu i na iOS i Android uređajima.

Djela iz Umjetničke galerije BiH na Google Arts& Culture

Legendarni Goran Bregović svrstan je u muzičare koje morate slušati prije nego što umrete u istoimenoj knjizi (“101 artist to listen to before you die”).
Knjiga je pronašla svoje mjesto među bestselerima prema “New York Timesu”, a autor knjige je Rikardo Kavolo (Ricardo Cavolo).

Legendarni Goran Bregović: Svrstan među muzičare koje morate slušati prije nego što umrete

Umjetnik svjetskog glasa Braco Dimitrijević (69), čija je adresa već dugi niz godina u Parizu, boravi ovih dana sa suprugom Nenom u rodnom Sarajevu. Vrijeme maksimalno koristi za druženje sa prijateljima te posjećuje popularna okupljališta u bh. prijestonici.&nbsp; 
Nije bilo lako dogovoriti intervju s velikim umjetnikom, koji je za svoj rad dobio brojne nagrade, a i odlikovan je najvišim francuskim Ordenom za umjetnost.
 
Za ekskluzivni intervju koji je dao za “Dnevni avaz”, Dimitrijević je, kako nam je kazao, izdvojio svoje dragocjene minute, a tema za razgovor svakako nije nedostajalo. Tako nam je otkrio s kim u Sarajevu pije kafu, šta se promijenilo u njegovom rodnom gradu, u kakvom su danas stanju kultura i umjetnost. Otkrio nam je svoje planove za 2018. godinu, kao i kolika je danas moć umjetnika.

<h2>Rodna kuća
</h2>

- Došao sam u obilazak rodnog grada i sa suprugom provodim vrijeme u rodnoj kući - govori nam Dimitrijević. 


Kažete da ste u poslu. Šta radite?


- Pišem neki tekst, jer mi je pisanje uvijek bilo sekundarna djelatnost. Pa, tako, uz olovku i papir malo se odmorim.


Spominjete prijatelje, s kim se družite i pijete kafe?


- Vrijeme provodim s onima koji mnogo izlaze, a to je ova sarajevska ekipa, okupljena oka filma, umjetnosti...


A to su?


- Danis Tanović, Jasmila Žbanić, Srđan Vuletić, Pjer Žalica, Ademir Kenović... Uglavnom, to su moji prijatelji, ali i umjetnici.


Izložba “Retrospektiva” bila je tokom prošle godine postavljena u Zagrebu, a kazali ste da je jedna od značajnijih. 


- To je značajna retrospektiva za koju sam završio neke radove koje sam započeo čak osamdesetih godina. Tako da sam uspio završiti, prema mome mišljenju, jedan jedinstven rad u dosadašnjim iskustvima historije i umjetnosti. Ustvari, to je jedno platno na koje su svoje znakove stavili i veliki umjetnici kao što su Jozef Bojs (Joseph Beuys), Ričard Hamilton (Richard)... u rasponu od 25 i 30 godina, a kasnije sam to platno, koje su preparirali veliki umjetnici današnjice, završio za izložbu u Zagrebu. Tako je u Zagrebu upriličeno premijerno prikazivanje. Također, još jednu značajnu izložbu otvorio sam prije mjesec u Parizu, u galeriji “Satori”.


Primarni značaj


Možemo li uskoro očekivati Vašu postavku u Sarajevu?


- Sa svim mogućim i nemogućim nestrpljenjem čekam da se nešto počne raditi na zgradi Ars Aevija, jer je to projekt od primarnog značaja. Nedavno sam se vidio sa svojim starim prijateljem iz mladosti i saputnikom u projektu Ars Aevi Enverom Hadžiomerspahićem i razgovarali smo o tome. Iskreno, mislim da Sarajevu trebaju novi prostori pored značajne Umjetničke galerije BiH i treba izgraditi novi muzej savremene umjetnosti, što će biti Ars Aevi sa svojom kolekcijom. Tako, trenutno nemam planova za izlaganje u Sarajevu. 


Mijenja li se Vaš rodni grad?


- Teško je uočiti promjene u gradu koji je star 2.000 godina i najbitnije je da ima nekih novih fizionomija i novih predstava. Neku noć sam gledao predstavu Aleša Kurta u Sarajevskom ratnom teatru (SARTR) tako da mi je drago što ima takvih događaja. 


Znači li to da ste zadovoljni umjetničkim životom u bh. prijestonici?


- Pa, izuzetno je bogat kulturni život i bilo bi dobro da ovi koji finansiraju, to i proprate. Trebalo bi da se ljudi koji su u politici, brinu o nekim infrastrukturnim stvarima koje se odnose na kulturu i da to isprate na adekvatan način.

Manjak komunikacije



Koliko je Vaša svjetska slava cijenjena u našoj zemlji?



- E, pa ne znam. Vjerovatno danas živimo takvim tempom da ne možemo živjeti od starih zasluga i morate biti svugdje prisutni. Ljudi s kojima ste bliski, pamte šta ste im dali u nekom umjetničkom smislu, ali danas se živi takvim ritmom da se non-stop treba podsjećati šta čovjek radi. Ne napravite jednu izložbu u jednom gradu ili film i već ljudi misle na druge. 



A kolika je danas moć umjetnika?



- To je zanimljivo pitanje. Mislim da je današnja kriza proizvedena upravo time što je moć umjetnika velika. Umjetnik je za mene metafora za nekoga ko misli, stvara, reagira, koji doprinosi tako da je taj manjak komunikacije između vlasti i umjetnika pomalo neobjašnjiv. Prije smo imali slučaj da, recimo, jedan SARTR ode svom šefu države i da mu kaže šta misli o nečemu, a danas je došlo do neke satanizacije kulture tako da su riječ i glas umjetnika prisutni na neki, hajmo reći, površinski način. Ljudi koji bi trebali uvažavati glas umjetnika, ne slušaju ga i tu nastaje problem koji će se odraziti na društvo u cjelini. 



Generalno, pratite li našu društvenu realnost?



- Ne pratim, jer nemam dovoljno vremena za to. 





Nagrade gode, ali su važne mladim umjetnicima



- Nagrade su veoma važne mladim umjetnicima, a poslije, kada čovjek zna šta radi, onda je to sekundarno, ali svakako može da mu godi. Svako ih rado primi, ali su od posebnog značaja mladima – kaže Dimitrijević.



Split, Brisel...



Imate li poslovne planove za 2018. godinu?



- Da, imam planove. U Umjetničkoj galeriji u Splitu otvorit ću jednu izložbu. Osim toga, spremam i neke postavke za Brisel, a vjerovatno tu bude još poneki grad. 



Mentalitet djeteta



Izložba “Retrospektiva” u Muzeju savremene umjetnosti u Zagrebu bila je postavljena na dva sprata. Predstavljane su poluapstraktne slike, koje, navodi Dimitrijević, odražavaju mentalitet djeteta koje je spremno za istraživanje u domenu likovne umjetnosti.

Umjetnik svjetskog glasa Braco Dimitrijević za “Dnevni avaz”: Danas se ne može živjeti od starih zasluga

Kuća Nobelovca Ive Andrića na Toploj u Herceg Novom trebala bi da za posjetioce biti otvorena 1. juna.
Idejno rješenje za preuređenje kuće trebalo bi da bude završeno u naredne dvije do tri sedmice. Nakon toga, rješenje će se predati Turističkoj organizaciji Herceg Novi, kabinetu predsjednika Opštine, te timu stručnih saradnika iz Beograda na odobrenje.
Kako je kazao v.d. direktor Agencije za izgradnju i razvoj grada Boro Lučić, planiranje i idejno rješenje trebalo bi da budu gotovi do 1. februara, a nakon odobrenja nadležnih u projektu, kreće se sa renoviranjem kuće i dvorišta.
- Prioritet je dvorište, jer je kuća mala i u njoj ne može nešto krupno da se radi, ali zato dvorište može da se preuredi tako da bude zaista sjedište kulture grada - dodao je on.
Unutrašnjost kuće bit će bez kapitalnih izmjena, a sve što je predviđeno trebalo bi da ''potvrdi'' prvobitni izgled enterijera, piše Radio Jadran.
- Neće se ići na ''dramatične'' poteze već će svi radovi biti prilagođavanje originalnom izgledu, po nacrtima koje smo mogli da nađemo u arhivima. Uz uređenje kupatila, gdje je više riječ o sanaciji - pojasnio je Lučić.

Podsjećanja radi, Opština Herceg Novi odlučila je da kuću na Toploj u kojoj je živio čuveni Nobelovac revitalizira kako bi dobila međunarodni kulturni, obrazovni i turistički značaj.
Predstavnici Opštine su se početkom oktobra sastali sa ekspertskom grupom koja će raditi na projektu revitalizacije kuće.
Ranije je i iz TO HN rečeno da će značajan dio sredstava biti izdvojen za valorizaciju Andrićeve kuće iz fonda za valorizaciju kulturne baštine.
Za Andrićevu kuću Herceg fest je prije dvije godine izvršio dekaptaciju vode koja je bila u temeljima i podrumima. Obavljena su i geodetska premjeravanja, a njen đardin bio je u 2016. godini dio HFF-MFF za studentsku selekciju.
Sama kuća nikada nije doživjela obnovu, poslije višegodišnjeg zakupa i korištenja kao restoran.
Andrić je kuću u Njegoševoj ulici 65. sagradio 1964. godine kada se sa suprugom Milicom doselio iz Beograda.
Nakon Andrićeve smrti, Opština Herceg Novi otkupila je kuću od njegovih nasljednika, sa željom da ubuduće služi kulturi i umjetnosti.

Kuća Ive Andrića u Herceg Novom trebala bi biti renovirana do juna

Agata Kristi (Agatha Christie), književnica kriminalističkih romana u kojima je glavni junak detektiv Herkul Poaro (Hercule Poirot) putnica, istraživačica i majka.Rođena u mjestu Tourquay, u jugozapadnoj Engleskoj, 15. septembra 1890. godine bila je najprodavaniji romanopisac svih vremena.Ono što je bilo neobično za ta vremena jeste da se školovala kod kuće. Učitelji su joj bili otac i majka koja je bila odlična pripovjedačica. Njena majka nije željela da njena kćerka nauči čitati dok ne napuni osam godina, ali budući da je Agata bila jedino dijete u kući iz dosade je naučila čitati već sa pet godina.Poznata je po svojim kriminalističkim romanima, njih čak 66 koliko ih je napisala i 14 kratkih priča, ali i najduže prikazivanoj drami na svijetu "Mišolovka". Njene knjige su prodane u preko milijardu primjeraka na engleskom jeziku, a isto toliko ih je prodano na svjetskim jezicima.

"Šta sada da kažem sa svojih 75 godina? Hvala Bogu za moj divan život i svu ljubav koju sam imala", kazala je svojevremeno Agata.
Odakle je crpila kreativnost
Sve priče koje bi pročitala od trilera pa i poezije upijala je i pohranjivala u svoju maštu. Izmišljala bi potom imaginarne prijatelje, igrala se sa svojim životinjama, pohađala časove plesa i počela da piše pjesme još dok je bila dijete.
Sa svojih 15 godina pohađala je časove klavira i pjevanja. S obzirom na zavidne uspjehe koje je postizala mogla je biti vrhunska pijanistica, ali zbog njene stidljivosti to ipak nije bilo moguće.
Od svoje 18-te godine počela je pisati kratke priče. Godine 1914. se prvi put udala nesretno za narednika Arčibalda Kristija (Archibalda Christieja), pilota Kraljevskog zračnog korpusa. S njim je dobila kćerku Rozalind (Rosalind), a razveli su se 1928. godine.

Za vrijeme Prvog svjetskog rata radila je u bolnici, a zatim u ljekarni. To je utjecalo i na njena djela: mnoga ubistva izvršena su otrovom.&nbsp;1930. godine Kristi se ponovno udala za katolika Sir Maxa Mallowana, britanskog arheologa 14 godina mlađeg od nje.

Putovanja s njim poslužila su joj kao inspiracija za knjige s radnjom na Bliskom Istoku. Druga djela, kao "Ten Little Indians" smjestila je u okolicu Torquaya, gdje je rođena. 
Godine 1970. odlikovana je redom Britanskog Imperija i mogla je nositi titulu Dame (ženski ekvivalent Sira). 
Agata Kristi preminula je 12. januara
 1976. u 85. godini života. Također, u 85. godini preminula je i njena jedina kćerka Rozalind.

Kraljica krimi-romana: Prošle su 42 godine od smrti najpoznatije književnice Agate Kristi

Predstava "Jedvanosimsoboakalomistobo", koja je u oktobru premijerno izvedena na sceni Sarajevskog ratnog teatra (SARTR), postigla je veliki uspjeh i na gotovo svakom igranju sala bude puna.&nbsp; 
Bavi se aktualnom temom odlaska mladih iz BiH, a tekst potpisuju Nejra Babić i Aleš Kurt, koji je i reditelj predstave.

<h2>Obradovati druge
</h2>

- Poslije premijere dobila sam najljepšu čestitku od svog profesora Almira Imširevića, a to je da sam „naučila obradovati druge". Taj uspjeh mi znači toliko da shvatiš da ipak ima smisla baviti se onim što voliš, okružen ljudima koji isto tako vole i rade svoj posao, i da publika to uvijek na kraju prepozna. Jer trebao bi ih radovati svaki odlazak u teatar - kazala je Babić.


Ističe da je tekstu prethodila anketa u kojoj je 627 osoba odgovorilo na pitanje koja bi to sjećanja stavili u „kofer" i ponijeli sa sobom da sutra odlaze iz BiH. 


- Opširnost i emotivnost koju smo dobili kao odgovore na pitanje bili su jasan dokaz kolika nas se ova tema zapravo tiče. S jedne strane, dobili smo poetične odgovore pune ljubavi prema domovini, a s druge ogorčenost i želju za odlaskom. Sve to je poslužilo kao inspiracija za nastanak teksta - rekla je Babić.


Dodala je da je to jedna od onih predstava za koju svaki gledalac može sam, iz vlastitog iskustva, dopisati bar još jednu scenu.


- Ali, na kraju je onakva kakva treba da bude, nepretenciozna u izrazu, zabavna iako se bavi posljedicama apsurdnosti društva u kojem živimo. Na činjenici da postoji publika koja tri mjeseca nakon premijere drugi put gleda predstavu zahvalna sam, prije svega, glumcima i njihovoj nevjerovatnoj energiji - govori Babić.


Negdje tamo


Smatra da su stanovnici BiH vrlo svjesni u kakvom okruženju žive.


- Postoje razni uzroci odlaska. Kao najčešći se navode loša ekonomska situacija, što, naravno, može biti jedan od razloga, ali mislim da nije osnovni. Nezadovoljstvo onim što smo postigli u životu i ideja da ćemo „negdje tamo" brže i lakše postići sve ono što nismo ovdje, jedna je od mogućih ideja zbog koje mladi napuštaju BiH. Brže i lakše nećemo sigurno. Želim da vjerujem da će oni koji se iskreno posvete onome što rade uspjeti bilo gdje. Naravno da sam poželjela otići, ali kada nađete sredinu u kojoj je inspirativno raditi, kao što sam je ja pronašla u SARTR-u, i pri tome radite svoj posao, ideju o odlasku odložite za kasnije - naglašava Babić.


Premijera "Narodne drame"&nbsp; 

Babić nam je kazala da trenutno radi na predstavi „Narodna drama" Olge Dimitrijević u režiji Bobana Skerlića, a da je premijera zakazana za 27. januar u SARTR-u, dok će reprizna igranja biti 28. i 31. januara. 


- Tekst govori o ljubavi između dvije žene kao i slobodi vlastitog izbora. Zanimljiva poetika teksta zahtijeva i rad s kompozitorom, tako da je posebno inspirativno sarađivati s Irenom Popović-Dragović, pa se nadamo da će i publika uživati - ističe Babić.

Autor teksta Nejra Babić o "Jedvanosimsoboakalomistobo": Ideju o odlasku iz BiH sam odložila

Poznati reditelj i dekan Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu Pjer Žalica u svojoj biografiji ima upisana dva sjajna igrana filma, "Kod amidže Idriza" i "Gori vatra". Film „Žaba“, za koji je s Elmirom Jukićem napisao scenarij, osvaja publiku.&nbsp; 
Žalica najavljuje novi film „Praznik rada“, a također, nakon višegodišnje pauze, odlučio je režirati i u pozorištu. Tako da će uskoro uslijediti probe za Čehovljeve „Tri sestre“ u Kamernom teatru 55.

U intervjuu za „Dnevni avaz“ Žalica je govorio o novom filmu, Akademiji, saradnji s Jukićem, a dotakao se i trenutne društvene situacije.

<h2>Mahala Bjelave</h2>

Počinje li uskoro snimanje "Praznika rada" ili...?


- Ovo „ili“ na kraju vašeg pitanja uvijek postoji. I kad je sve spremno i sutra trebate početi nešto, može sve da se poremeti. Ima dosta takvih iskustava. Ali, ako uporno i ozbiljno radite, onda maksimalno umanjujete šanse da se desi neko „ili“, koje ni tada nije isključeno. Scenario sada ide iz verzije u verziju iz koje se svaka doima kao zadnja, a onda vam se učini da nešto može drugačije, bolje, i mijenjate. Bar ja tako radim. Tako da sada imam, mislim, četvrtu konačnu verziju scenarija, koliko će ih biti, ne znam. „Gori vatra“ je imala 11 verzija.


Možete li nam otkriti djelić radnje?


- Film se događa danas na Bjelavama, mahali iz koje potječem i za koju sam, uz Ilidžu, na kojoj sam proveo mladost, jako vezan. Usred priprema za tradicionalni prvomajski dernek najomiljenijeg komšiju u mahali, u vrlo agresivnoj akciji, uhapsi specijalna policija. Mahala sazna da je razlog hapšenja navodni ratni zločin. To podijeli komšiluk i pokrene pitanja na koja nije lako odgovoriti. Mi kakvi jesmo, i u takvim situacijama smo duhoviti, tako da u filmu ima dosta humora, temeljenog na nimalo smiješnoj pretpostavci.


Zašto ste napravili tako dugu pauzu kada je režija u pitanju?


- Nisam siguran da je neko baš tako željno čekao neku moju novu režiju, kad nekoga nema, naprosto ga zaboravite. To što ovolike godine nisam režirao dugometražni igrani film, stvar koju najviše volim da radim u životu, i mislim da ne radim loše, to me užasno frustrira. Doduše, u tom periodu sam kao reditelj angažovan u razvoju više projekata, u Bosni, Srbiji i Hrvatskoj. Napisao sam scenarije, projekati su dobijali i finansijsku podršku, ali nisu realizovani. Zašto se to desilo, nije pitanje za mene, nego za producente, pa ipak ja se, bez obzira na to što formalno nisam odgovoran, osjećam loše što tih filmova nije bilo, osjećam se kao da sam za nešto kriv. Zato sam sada pokrenuo projekat koji je potpuno moja odgovornost i koji radim s prijateljima iz BiH i regiona. Ako propadne, samo sam ja kriv. Koliko god bilo riskantno, dobro se osjećam u toj poziciji.


Fantastični ansambl
U Kamernom teatru 55 režirat ćete predstavu "Tri sestre".&nbsp; 

- Radim Čehova zato što me to zanima, provocira, što mislim da mogu nešto reći. Naročito mi je inspirativan rad u Kamernom teatru, jer sam lično vezan za njega, ali prije svega zbog fantastičnog glumačkog ansambla. "Tri sestre" je klasični Čehovljev tekst koji poručuje da život ne može da se sanja nego mora da se živi. Podjelu sam napravio, svi glumci su iz Kamernog, nema gostiju.


Očekujete li da se, generalno, ljudi počnu mijenjati i da situacija krene nabolje?


- Nije većina kriva, manjina je kriva. Oni koji vode narod, oni su odgovorni. A većina kao većina - prilagođavat će se vođena potrebom za sigurnošću i stalno poticana strahom. Ne vjerujem da se ljudi tako lako mijenjaju, ali mogu da koriguju svoje stavove, da promijene ponašanje, da bolje razumiju šta znači odgovornost i opšte dobro. Ukoliko manjina koja vlada bude spremna na tu vrstu korekcije, mislim da možemo ubrzano krenuti naprijed. Ali, već ovih prvih dana u godini samo čujemo i čitamo neke prijetnje: ako ovi ovo, mi ćemo ono, spremni smo za svaki scenario, imamo odgovor, to ne može tako, ustavno je, nije ustavno... To je sve jalovo i opasno, jer se ne bavi životom, nego nekim kvaziprincipima i kvazi višim ciljevima. A onda život umire. U izbornoj godini na brdovitom Balkanu je teško očekivati bolje, ali ja se ipak nadam da će biti bolje.


Uspjesi daju snagu

- Naravno da je naporno biti na čelu Akademije, ali je i izazovno i uzbudljivo, a bude i uspjeha koji vas obraduju, ohrabre i daju snage da se ide dalje. Najvažnije je da studenti imaju dobre okolnosti da rade, da pratimo vrijeme i trendove u kojim živimo i zadržimo fantastični nastavni kadar koji imamo. Prioritet u narednom periodu je završetak nove zgrade, koja predstavlja potpuno novi potencijal, ne samo za Akademiju. Ne potcjenjujem podršku koju imamo, ali nama nekako sve to izgleda sporo i nedovoljno odlučno. Nadam se da će u ovoj godini izgradnja dobiti zamah i adekvatnu finansijsku podršku koji će omogućiti da se radovi završe do naredne zime. To nije lako, ali mislim da je moguće. 


Ožiljci opasni po život


Koliko je radnja filma "Žaba", za koji ste, uz Elmira Jukića, napisali scenarij, danas aktuelna?


- Nažalost, to će uvijek biti aktuelna tema, jer ljudi neprestano prolaze kroz stresne i strašne događaje koji im, iako izvuku živu glavu, ostave ožiljke opasne po život i mentalno zdravlje.

Mostar: Otvorena izložba radova polaznika kursa crtanja i slikanja

Izložba slika Katarine Polić-Pipal otvorena u Galeriji ''Roman Petrović''

U Historijskom muzeju BiH: Radionica sa umjetnikom iz Londona za sve srednjoškolce

Hrvatska akademska slikarica Antonia Čačić prvi put izlaže u Bosni i Hercegovini

Kamerni teatar 55: Predstava "Grupa TNT - Alan Ford" 5., 6. i 7. februara

Na današnji dan je umro veliki pisac Branislav Nušić

Hrvatska akademska slikarica Antonia Čačić prvi put izlaže u Bosni i Hercegovini

Velika glumica Neda Arnerić iz Beograda za „Dnevni avaz“: Umrijet ću željna ljubavi

Otkazano izvođenje predstave ''Hamlet u selu Mrduša Donja'' u NPS

Djela iz Umjetničke galerije BiH na Google Arts& Culture

Legendarni Goran Bregović: Svrstan među muzičare koje morate slušati prije nego što umrete

Umjetnik svjetskog glasa Braco Dimitrijević za “Dnevni avaz”: Danas se ne može živjeti od starih zasluga

Kuća Ive Andrića u Herceg Novom trebala bi biti renovirana do juna

Kraljica krimi-romana: Prošle su 42 godine od smrti najpoznatije književnice Agate Kristi

Autor teksta Nejra Babić o "Jedvanosimsoboakalomistobo": Ideju o odlasku iz BiH sam odložila

Reditelj Pjer Žalica o novom filmu i predstavi, stanju u BiH, Akademiji... Sve oko nas je jalovo i opasno

Kultura

Mostar: Otvorena izložba radova polaznika kursa crtanja i slikanja

Izložba slika Katarine Polić-Pipal otvorena u Galeriji ''Roman Petrović''

U Historijskom muzeju BiH: Radionica sa umjetnikom iz Londona za sve srednjoškolce

Hrvatska akademska slikarica Antonia Čačić prvi put izlaže u Bosni i Hercegovini

Kamerni teatar 55: Predstava "Grupa TNT - Alan Ford" 5., 6. i 7. februara

Na današnji dan je umro veliki pisac Branislav Nušić

Hrvatska akademska slikarica Antonia Čačić prvi put izlaže u Bosni i Hercegovini

Velika glumica Neda Arnerić iz Beograda za „Dnevni avaz“: Umrijet ću željna ljubavi

Otkazano izvođenje predstave ''Hamlet u selu Mrduša Donja'' u NPS

Djela iz Umjetničke galerije BiH na Google Arts& Culture

Legendarni Goran Bregović: Svrstan među muzičare koje morate slušati prije nego što umrete

Umjetnik svjetskog glasa Braco Dimitrijević za “Dnevni avaz”: Danas se ne može živjeti od starih zasluga

Kuća Ive Andrića u Herceg Novom trebala bi biti renovirana do juna

Kraljica krimi-romana: Prošle su 42 godine od smrti najpoznatije književnice Agate Kristi

Autor teksta Nejra Babić o "Jedvanosimsoboakalomistobo": Ideju o odlasku iz BiH sam odložila

Reditelj Pjer Žalica o novom filmu i predstavi, stanju u BiH, Akademiji... Sve oko nas je jalovo i opasno