Vakcine štite djecu od niza ozbiljnih oboljenja. No, i pored toga ponekad se zapitate koje su prednosti i rizici ovih vakcina. Razmislite o zabludama koje su danas prisutne kada su vakcine u pitanju - i suočite se sa činjenicama. 
Zabluda: Vakcine su nepotrebne
Činjenice: Dječije vakcine pružaju zaštitu od niza potencijalno fatalnih oboljenja, uključujući difteriju, boginje, meningitis, dječju paralizu, tetanus i veliki kašalj. 
Ukoliko vam sve ove bolesti zvuče nepoznato ili ukoliko niste čuli da djeca danas boluju od njih, znajte da zasluga pripada vakcinama. Ukoliko otpornost djece opadne, oboljenja koja se sprječavaju vakcinama ponovo mogu uhvatiti maha.
Zabluda: Nuspojave vakcina su opasne
Činjenica: Svaka vakcina može izazvati nuspojave. Najčešće je riječ o blažim nuspojavama, poput nešto malo povišene temperature, bola, oticanja ili crvenila dijela u koji je ubrizgana vakcina. 
Neke vakcine mogu uzrokovati blažu, prolaznu glavobolju, vrtoglavicu, zamor i gubitak apetita. Vrlo rijetko vakcina može izazvati jaku alergijsku reakciju ili neurološke nuspojave. 
Iako je riječ o nuspojavama koje mogu izazvati pravu zabrinutost, imajte na umu da su bolesti koje sprječavaju nešto što ipak predstavlja mnogo ozbiljniji problem. 
Naravno, vakcine se ne daju djeci kod kojih su potvrđene alergije na neke od komponenata određenih vakcina. Isto tako, ukoliko se, što je veoma rijedak slučaj, kod vašeg djeteta javi izuzetno opasna reakcija na vakcinu, neće se nastaviti sa daljnjim vakcinisanjem. 
Zabluda: Vakcine uzrokuju autizam
Činjenica: Uprkos brojnim kontroverzama u vezi sa ovom zabludom, činjenica je da naučnici do sada nisu otkrili nikakvu povezanost između autizma i dječije vakcine. 
Mada se simptomi autizma mogu pojaviti u vrijeme kada dijete primi vakcinu protiv bolesti kao što su boginje, zauške i rubeola, prema svim dosadašnjim pokazateljima se može reći da je riječ o čistoj koincidenciji. 
Zabluda: Vakcinisanje počinje prerano
Činjenica: Već smo rekli da dječije vakcine štite djecu od različitih ozbiljnih ili potencijalno fatalnih oboljenja. Svaka vakcina, počev od onih prvih koje beba dobija nakon rođenja, je veoma bitna i ne može se tvrditi da ju je prerano data, jer se veliki broj oboljenja kod djece razvija baš u tom ranom periodu, a rizici i komplikacije vezani za te bolesti mogu zaista biti ogromni. Stoga svako odlaganje vakcinisanja do nekog kasnijeg doba kada djeca narastu može biti prekasno. 
Zabluda: Sasvim je opravdano "preskočiti" neku od vakcina ukoliko se plašite da može imati negativne efekte po zdravlje vašeg djeteta
Činjenica: U suštini, preskakanje vakcina nije dobro. Ono vaše dijete može učiniti osjetljivim i podložnim potencijalno ozbiljnim oboljenjima koja se vakcinisanjem mogu izbjeći. 
Imajte na umu sljedeću veoma važnu činjenicu - neka djeca, uključujući djecu koja zbog zdravstvenih problema ne smiju primiti vakcinu ili djeca koja ne reagiraju na određenu vakcinu - jedinu zaštitu od oboljenja koja se u današnje vrijeme sprječavaju vakcinisanjem, imaju kroz imunitet osoba koje ih okružuju. 
No, ukoliko ste ipak u nedoumici u vezi sa određenim vakcinama, posavjetujte se sa pedijatrom. Inače, ukoliko vaše dijete spada među ogroman broj djece koja mogu primiti vakcinu, ne izbjegavajte vakcinisanje i vodite računa o rasporedu vakcina. 
Veoma se rijetko dešava da se određena vakcina "ne primi" i da je treba ponavljati, no, ne brinite, ukoliko se to ipak desi upravo vašem djetetu.

Pet zabluda o vakcinama

Svi to radimo, slikamo to malo, najdraže biće na desetine, stotine puta. Pogledamo u album i nismo baš pretjerano zadovoljni onim što smo napravili. Uz nekoliko naših jednostavnih savjeta uhvatite one najljepše i najzanimljivije trenutke u životu vaše bebe. Napravite fotografije koje će vas uvijek radovati!
* Koristite umjereno, blago osvjetljenje 
Nastojte da osjetljive oči vaše bebe nikada ne izlažete direktnom svjetlu, izbjegavajte direktan bljesak ili izlaganje sunčevim zrakama. Umjereno, blago svjetlo će svakako dati poseban ton bebinoj koži i sasvim prirodan izgled na fotografiji. 
* Spustite se na nivo na kojem je vaša beba 
Ne slikajte bebu stojeći iznad nje. U prvim danima života vaše bebe ne budite lijeni - lezite na trbuh i tako ćete napraviti najbolje fotografije. Neka se onaj skriveni umjetnik u vama oslobodi, opustite se, eksperimentirajte sa aparatom, osvjetljenjem, uglom slikanja. Primaknite se, nakratko uhvatite sjaj u oku vaše bebe. Napravite i nekoliko crno-bijelih fotografija, bit će vam sigurno pravi užitak kada ih budete gledali zajedno za dvedeset, trideset godina. Izoštrite slike, držite kameru čvrstom rukom jer će i fotografije biti ljepše.
* Držite se jednostavnosti
Obične boje, jednostavna obična pozadina. Ne slikajte bebu sa pozadinom pretrpanom igračkama, slikama i ko zna čime još. Vi želite da vaša beba bude u centru pažnje, želite da ona dominira slikom, a ne pozadina.
* Pravite porodične fotografije
Vodite računa da slikate bebu sa bakama i djedovima, braćom i sestrama, novim prijateljima - jednostavno sa svima koji su vam dragi i koji vam znače nešto! Uživat ćete kada te fotografije budete gledali u kasnijim poznim godinama života. Planirajte fotografiranje kada je beba najraspoloženija, nakon hranjenja, spavanja i slično. Obavezno uključite svog supružnika. Mijenjajte položaje u kojima slikate bebu.
* Neka vam aparat bude uvijek negdje pri ruci
Kada vam je fotoaparat pri ruci moći ćete uhvatiti pravi trenutak za snimanje. Bilo da je to prvi korak, prvi odlazak u zoološki vrt i prvi susret sa živim životinjama ili prvi odlazak na plažu, neka vam aparat bude pri ruci. Ne zaboravite - baterije aparata punite redovno, tako da vam jedan tako banalan razlog ne uskrati trenutke sreće i zadovoljstva.
* Podijelite fotografije
Ne čuvajte sve fotografije na svom fotoaparatu. Redovno ih prebacujte na kompjuter, šaljite ih prijateljima i porodici, a neke od onih najboljih izradite, uokvirite ili stavite u porodični album.

Napravite prekrasne fotografije vaše male novopridošlice!

Ideju za uređenje dječije sobe najlakše ćete pronaći u djetetovim omiljenim igračkama, slikovnicama ili crtanim filmovima. Malo starije dijete može vam samo reći šta mu se sviđa, a možete ga povesti u kupovinu ili mu pokazati fotografije koje vam se sviđaju. 
Planirate li da soba bude prostor i za spavanje, i za igru, i za učenje, krevet je najbolje odvojiti od ostalog dijela kako bi on ipak bio djetetova oaza za odmaranje. 
Zid iznad kreveta možete ukrasiti umirujućim oblicima poput krugova nježnih boja ili zalijepiti fluorescentne zvjezdice. Pri odabiru namještaja, boja za zidove ili tapeta, bitno je dobro provjeriti njihov kvalitet zbog sigurnosti djeteta. 
Praktičnije će biti i ako birate namještaj koji štedi prostor, poput kreveta s donjim ladicama, polica na zidovima s mnogo pretinaca ili čak visećih ormarića za odjeću. Pritom pazite na to da budu u skladu s bojama zida i tepiha. 
Samoljepljive trake 
Zidove možete obojiti u jednu boju, a dekorirati ga samoljepljivim trakama ili krugovima, kojih ima u trgovinama za opremanje domova. Trake možete obojiti kasnije i mijenjati im položaj, pa ćete uvijek imati nešto novo, a uštedjeti novac.
Zavjese s mašnama 
Zavjese u dječijoj sobi trebaju biti od laganih materijala kako bi dijete imalo što više svjetla. Ali, za pravi ugođaj birajte one u bojama ili s crtanim likovima. Platnene trake na zavjesama možete svezati o karnišu ili o njih objesiti poneku igračku.
Sto je važan 
Djevojčice će sjediti za stolom i praviti se da piju kafu, a dječaci će crtati ili graditi nešto. Za stolom će se zabavljati satima, sami ili s društvom, a najviše će ih privući ako stoji u sredini sobe. 
Tematski tepih
Za djevojčice birajte tepihe s krugovima jer, osim što će unijeti živost u sobu, vjerovatno je da će oko njih plesati ili osmisliti drugu igru. Dječacima je idealna zabava tepih s cestama, kojima će voziti autiće, ili sa Sunčevim sistemom.
Dobro je znati 
* Osigurajte djetetu ormarić samo s policama. Tako će, uz manju opasnost od povrede, dohvaćati svoje potrepštine. Na donju policu stavite korpe za igračke koje često koristi.
* Pri kupovini posteljine birajte komplete s jednostavnim uzorcima koje ćete moći kombinirati s drugom posteljinom. Dodatni jastučići osigurat će udobnost i sigurnost.
* Plutena ploča idealna je za svaki uzrast. Na nju će dijete stavljati svoje fotografije i uspomene, a roditelje poštedjeti lijepljenja po zidovima. A na maloj školskoj ploči će učiti, ali i crtati.
* Bebama su najzanimljivije čiste osnovne boje - plava, crvena i žuta. Za djetetov razvoj pomoći će i ako ih ukomponirate s nježnim pastelnim bojama ili istaknete u krugovima. Djeci od tri do pet godina najzabavniji su crtani likovi.

Dječija soba - raj za igranje i oaza za maštanje

Alergija je nepravilno funkcioniranje imunog sistema. Organizam alergične osobe burno reagira na neke tvari iz našeg prirodnog okruženja, koje inače nisu štetne. Takve tvari se nazivaju "alergenima". 
Neke alergije se javljaju u bilo koje doba godine (alergije na hranu, prašinu, lijekove); druge se javljaju u određeno doba godine, obično u proljeće, ljeto i/ili jesen, kao što je to kod alergija izazvanih polenom.
Pojedinačna alergijska epizoda može trajati od nekoliko minuta, do nekoliko sati ili dana. Simptomi su različiti, u zavisnosti od organa ili sistema koji je u pitanju.
Simptomi koji ukazuju na alergiju
Alergija se može manifestirati na gornjim dišnim organima (nos i grlo) ovim simptomima:
* Nos curi (alergijska kihavica); 
* Upala sinusa (sinusitis, nije čest kod male djece); 
* Tečnost u srednjem uhu (upala uha sa izlivom);
* Gušobolja (usljed alergije, ali i kao posljedica disanja na usta kada je nos zapušen); 
* Slivanje sluzi iz nosa niz zadnji dio ždrijela može izazvati hronični kašalj); 
* Spazam grla, krup.
Djeca koja imaju alergijsku kihavicu često imaju tamne podočnjake, ponekad sa naboranom kožom; ona mnogo dišu na usta i posred nosa imaju boru zbog čestog brisanja nosa (alergijski pozdrav).
Manifestacije na donjim disajnim putevima (bronhije i pluća):
* Alergijski bronhitis; 
* Astma.
Alergijske manifestacije na sistem za varenje: nadutost, tečan, ponekad i krvav proljev, povraćanje.
Na koži:
* Atopijski dermatitis uključujući i ekcem; 
* Urtikarija ili koprivnjača (crvena ispupčenja koja svrbe) i 
* Angioedem (oticanje lica, posebno oko očiju i usta, koji ne svrbi kao koprivnjača, ali može biti znak ozbiljne alergije).
Alergija na očima: svrab, suzenje, crvenilo i drugi znaci upale oka. 
Važno je naglasiti da je opšti simptom alergije razdražljivost.
Koliko su česte alergijske reakcije kod djece? Procjene se razlikuju zbog različitih dijagnostičkih kriterija, ali vjerovatno je da izmedju 10 i 20 procenata djece ima ili će imati alergije u nekom dobu života.
Uzročnik se odavno zna. Imuni sistem, reagirajući na prisustvo alergena, počne oslobađati histamine i druge supstance. Njima su najčešće sklona djeca kod koje postoji porodična historija alergija.

Bitan je nasljedni faktor
Rizik je najveći (oko 80 posto) kad oba roditelja imaju alergiju. Medjutim, alergija se ne razvija sve dok dijete ne bude izloženo mogućem alergenu. Sklonost prema alergiji je porodična. 
Međutim, kod članova iste porodice alergija se može ispoljavati na različite načine - jedan član može imati polensku kihavicu, drugi astmu; treći će možda dobiti koprivnjaču nakon što pojede jagode. 
Alergen dospijeva u organizam djeteta udisanjem (polena ili peruti životinjske dlake), ubrizgavanjem u organizam (injekcija penicilina ili ubod pčele); unošenjem u organizam (koštunjavo voće, mlijeko, pšenica, bjelance, proizvodi od soje ili drugi alergeni iz hrane) ili u dodiru s kožom (nakit od nikla, odjeća od vune).
Reakcije na koži, kao što su koprivnjača, angioedem ili preosjetljivost također mogu biti izazvani izlaganjem toploti, hladnoći, pritisku, vibracijama, svjetlu, vodi, fizičkim vježbama i zaraznim organizmima.
Postavljanje tačne dijagnoze je prvi korak u liječenju djetetove alergije. Ako dijete ima sličnu reakciju svaki put kada pojede određenu vrstu hrane ili kada je izloženo određenom alergenu (Primjer: uvijek povraća pošto pojede pohovanu ribu), obratite se ljekaru.
Mnoge alergije za koje se misli da su izazvane hranom uopšte nisu alergije, posebno kad su mala djeca u pitanju, i do dijagnoze se teško dolazi. Kod male djece kožne probe često nisu sasvim pouzdane (premda je vjerovatnije da je negativan rezultat tačan, prije nego pozitivan); postoje i drugi testovi (kao što je radioalergosorbent-test ili RAST), ali su oni i složeni i skupi.
U nekim slučajevima izvodi se tzv. test izazivanja, kada se djetetu u ordinaciji (gdje postoji sve što je potrebno u slučaju hitne intervencije) da da pojede hranu na koju se sumnja da izaziva alergiju. 
Zašto je nužno liječiti alergije
Ljekar također može preporučiti da se sumnjivi alergen izbaci iz ishrane na nekoliko nedjelja da bi se vidjelo da li će simptomi nestati. Takodjer se istovremeno može ukloniti iz ishrane nekoliko sastojaka, a potom, pošto simptomi nestanu, treba uvoditi jedan po jedan ponovo u ishranu da bi se pronašao krivac. 
Takav test može biti od pomoći, ali ga ne primjenjujte bez liječničkog nadzora.
Rijetko se dešava da dijete bude alergično na više od tri vrste supstanci iz hrane, pa budite na oprezu ako dobijete takvu dijagnozu. Imajte na umu da testovi titracije na dijelu ispod jezika, na kosi, u mokraći, koži nisu naučno zasnovani.
Kada se jednom ustanovi alergen (ili alergeni) koji izazivaju alergiju, važno je pristupiti liječenju. Važno je naglasiti da djeca kod koje izostaje liječenje imaju veće šanse da dobiju astmu. Ako se pokaže da je dijete alergično, postoji niz načina kojima mu se može pomoći. 
U liječenju alergije kod male djece postoji nekoliko pristupa:
1. Uzdržavanje, odstranjivanje.
Uklanjanje alergena iz djetetovog života je najuspješniji način liječenja i prevencije alergija, mada je često i teško izvodiv. 
2. Imunoterapija ili desenzibilizacija. 
Pošto je alergijska reakcija u stvari hipersenzitivna (ili preosjetljiva) reakcija djetetovog imunog sistema na supstancu, desenzibilizacijom (koja se obično postiže postepenim povećanjem ubrizganih doza određenog alergena) ponekad je moguće držati alergiju pod kontrolom - posebno u slučaju alergije na polen, prašinu i perut životinjskog porijekla. Osim u ozbiljnim slučajevima, sa desenzibilizacijom se ne počinje prije nego što dijete napuni četiri godine.
3. Lijekovi.
Antihistaminski i steroidni lijekovi mogu se koristiti za ublažavanje alergijske reakcije i smanjenje otoka sluzokože.
4. Injekcije epinefrina.
Djeca prerastu alergije na hranu (kravlje mlijeko i agrume) do treće ili četvrte godine u oko 90 posto slučajeva. Starija djeca, pa čak i odrasli mogu "prerasti" alergije na hranu poslije perioda od godinu dana ili dvije godine izbjegavanja određenog alergena. 
Međutim, alergije na koštunjave plodove, soju, mahunasto povrće, ribu i školjke mogu potrajati cijelog života. I dok neka djeca prerastu alergiju, kod druge određena alergija (na mlijeko) obično bude zamijenjena nekom drugom (polenskom kihavicom).
Kako postupati kod alergije na hranu
Kod djece i odraslih bjelanca i kravlje mlijeko najčešće izazivaju alergijsku reakciju, a odmah zatim dolaze pšenica i agrumi. Mnoga djeca alergična su i na soju i sojine proizvode, kao i na neke aditive iz hrane, kao što je aspartam, BHA/BHT, određene boje, mononatrijum-glutaminat (MSG), nitriti, nitrati i sulfiti.
Na sreću, djeca su rjeđe alergična na vrstu hrane koje imaju najveći potencijal da izazovu snažnu reakciju - kikiriki, susam, rakovi i školjke i neke vrste ribe.
Pošto su mnogi alergeni "skriveni" u prerađenoj hrani (ulja koštunjavih plodova, mliječni proteini, hidrolizirani biljni protein iz soje, na primjer), potrebno je pažljivo čitati etikete na prehrambenim proizvodima i to prilikom svake kupovine. 
Ako je dijete alergično na mlijeko, imajte na umu da natpis na pakovanju ne garantira da u proizvodu nema mliječnih sastojaka.
Raspitajte se o sastojcima upotrijebljenim u jelu kad ste u restoranu ili u posjeti.
Osigurajte da svako ko brine o čuvanju vašeg djeteta u potpunosti bude obaviješten o alergijama na hranu.
Da se ne bi desilo da djetetova prehrana bude nepotpuna, uvijek dodajte hranjivi ekvivalent onome koji je isključen iz ishrane: 
* Pšenično brašno zamijenite zobenim, rižinim ili ječmenim;
* Sok od naranče zamijenite mangom, dinjom, prokeljom, karfiolom i crvenim paprikama; 
* Jaja zamijenite mesom, piletinom i sirevima.
Kasnije odbijanje od dojenja (pošto je dijete navršilo godinu dana) i što je kasnije uvodjenje visokoalergenske hrane može pomoći sprečavanju razvoja alergija na hranu.
Sa uvođenjem kravljeg mlijeka, soje, pšenice, kukuruza i agruma najbolje bi bilo sačekati da dijete navrši godinu dana, za jaja - dvije godine, a za kikiriki i ribu - tri godine.
Šta raditi kod alergija na polen
Ako sumnjate na alergiju na polen (znak je uporno prisustvo simptoma u periodu godine kada polena ima u zraku i odsustvo simptoma onda kada ga nema), ili ako je ta vrsta alergije utvrđena.
1. Neka dijete boravi u kući što je više moguće kada polena ima najviše u zraku (najčešće ujutru) i kada je vrijeme veoma vjetrovito tokom godišnjih doba kada ima polena (proljeće, kasno ljeto ili jesen, u zavisnosti od vrste polena).
2. Svakodnevno kupajte dijete i perite mu kosu (da biste uklonili polen).
3. Kad je vrijeme toplo koristite klima uređaje da ne biste držali prozore otvorene i tako omogućili da se kuća ispuni polenom. 
4. Oko kuće uklonite visoke trave koje proizvode velike količine polena.
5. Ako imate kućnog ljubimca, životinja može na sebi donijeti polen u kuću, tako da i nju trebate često kupati. 
6. Bilo bi dobro da djeca koja imaju jake alergije na polen borave na odmoru u periodu kada u vašem kraju sve cvjeta. Boravak organizirati tamo gdje je cvjetanje završeno.
Alergija na životinje
Kućni ljubimci se perutaju i ta perut je čest izaziovač alergija. Neki ljudi su alergični na pljuvačku ili mokraću životinja i, u tom slučaju, izmet mačaka ili sitnih životinja koje borave u kafezu može stvarati problem. Perut mačaka je češće problem nego perut pasa, a dugodlaki ljubimci su veći problem nego kratkodlaki. 
Ako mislite ili ste utvrdili da je dijete alergično na kućnog ljubimca, možete životinju držati u dvorištu, podrumu ili garaži. U ozbiljnijim slučajevima, jedino rješenje može biti da kućnom ljubimcu nađete drugi dom.
U stanu ne držite kožu životinja, niti tepihe i prostirke od životinjskog krzna, kao ni ukrase te vrste. 
Neka djeca su alergična na ptice, pa svom pernatom ljubimcu nađite novi dom, a odrecite se perjanih jastuka i pokrivača. 
Nije prašina, već grinje
Kihavicu kod alergičnih na prašinu izazivaju zapravo grinje, mikroskopski sitni organizmi slični insektima. U slučaju ove vrste alergije prašinu brisati svakodnevno i to specijalnom ili vlažnom običnom krpom. Na isti način brisati pod, redovno usisavati prašinu s tepiha i tapaciranog namještaja.
U prostorijama u kojima dijete spava i boravi izbjegavajte tepihe, teške zavjese, plišane prekrivače i druge tkanine u kojima se grinje lako zadržavaju. Perite često plišane igračke, ćebad i pokrivače.
Knjige držite u zatvorenim policama, ako je moguće, a odjeću u plastičnim kesama za odjeću. Dušeke na krevetima stavite u navlake koje ne propuštaju zrak. 
Najvažnije je održavati niži nivo vlažnosti u stanu; grinje po pravilu ne mogu preživjeti u sredinama gdje je vlažnost manja od 50 procenata, mada neki stručnjaci preporučuju da vlažnost bude manja od 20 posto.
Sa alergologom se posavjetujte o tome da li je sigurno upotrebljavati sprejove i praškove za uništavanje grinja.
Uklonite plijesan
Ako je dijete alergično na plijesni, vlaga u kući je prvi i osnovni problem. Zato:
1. Osigurajte dobru provjetrenost kuće ili stana;
2. Obavezno koristite napu u kuhinji;
3. Kante za smeće, frižidere, zavjese na kadi, vlažne ćoškove detaljno i često čistite rastvorom jednakih dijelova vode i varikine, ili vode i sredstva protiv plijesni;
4. Podrume i druge prostorije gdje se plijesni lako mogu razviti prefarbajte bojom koja sprečava njihovo stvaranje; 
5. Ne dozvolite da vlažna odjeća ili obuća ostane dugo da stoji, a da je ne sklonite;
6. Kućne biljke i sušeno cvijeće držite u prostorijama u kojima dijete malo boravi;
7. Drva za ogrjev držite izvan kuće; 
8. Provjerite odvod vode oko kuće; 
9. Redovno čistite suho lišće i ostale biljke oko kuće;
10. Vodite računa o tome da kuća i dvorište budu dovoljno osunčani i da u njima nema vlažnih dijelova gdje bi se plijesni mogle lako razviti.
Pčelinji otrov
Čuvajte dijete koje je alergično na pčelinji otrov što dalje od krajeva u kojima znate da ima mnogo pčela (cvjetnih bašti, na primjer). Obavezno uz sebe uvijek imajte pribor potreban u slučaju pčelinjeg uboda. To se također odnosi na svakoga ko brine o čuvanju djeteta (na osoblje u obdaništu ili zabavištu).
Ostrali alergeni
Iz djetetove okoline bilo bi potrebno ukloniti: vunene prekrivače (stavite na njih navlake ili ih zamijenite prekrivačima od pamuka ili sintetičkog materijala) i odjeću (pamučni džemperi i jakne ispunjene sintetičkim materijalom bit će dovoljno topli); jastuke ispunjene paperjem ili perjem (kada vaše dijete bude bilo dovoljno veliko da mu je potreban jastuk odaberite mu onaj s punjenjem od poliestera koji je namijenjen alergičnim osobama).
Ne dozvolite pušenje u svojoj kući, a dijete držite dalje od dimom ispunjenih prostorija ili restorana kada ste izvan kuće. Izbjegavajte i sintetičke mirise tako što ćete upotrebljavati vlažne maramice i sprejove kao i deterdžente bez mirisa.

Alergije vrebaju, pazite na djecu

Dobijanjem novog člana porodice roditelji trebaju biti informirani o pravilnoj ishrani svoje bebe, prije svega dojenju, pravilnoj njezi i navikama. 
Zdrava beba plače dnevno oko dva sata tokom prva tri mjeseca života. Najčešće plače zbog gladi, dojenačkih grčeva, pretopljavanja, pothlađivanja ili zbog bola.
Plač s kratkom pauzom, dok dijete udahne vazduh, obično označava glad. Bebu treba nahraniti. U uzrastu od deset do 15 dana novorođenče više jede nego prvih dana te će zato češće plakati.
Plač svakog dana, najčešće u isto vrijeme, uz vrištanje, grčenje i crvenilo u licu, koji se smjenjuje s periodima kada je djetetovo opće stanje neporemećeno (dobre je volje, a uz to dobija na težini), vjerovatno je posljedica dojenačkih grčeva ili kolika. 
Kolike ne treba shvatiti kao bolest nego kao fiziološku pojavu, nedovoljno objašnjenu, koja spontano prolazi. Ako beba ima grčeve treba je umiriti masiranjem stomačića u pravcu kazaljke na satu, hranjenjem, kao i maženjem i pjevanjem.
Ako beba plače tokom hranjenja, mogući uzroci su buka, vrućina ili pune pelene. U tom slučaju prekinite hranjenje, presvucite bebu i pokušajte je umiriti, pa je opet probajte nahraniti. 
Može se desiti da beba usljed nepravilnog položaja tokom hranjenja ne dobija dovoljno mlijeka , odnosno "vuče u prazno", pa je probajte češće dojiti. Ukoliko se plač nastavi potražite stručni savjet od svog pedijatra. 
Ako je beba na vještačkoj ishrani, provjerite da li je razlog plača prehladno, prevruće ili možda nepravilno pripremljeno mlijeko.
Ako je između pojedinih vrisaka dijete mirno oko dvije sekunde ili ako se plač pojačava, pa stišava, pa opet pojačava, dijete osjeća bol. U tom slučaju potražite pomoć pedijatra. 
Šta kada...
Ako ste sve već pokušali - nahranili ste dijete, presvukli ste ga i utoplili, nije bolesno, ali ipak i dalje plače. Uzmite bebu u ruke i privijte je uz grudi. 
Ako plač slabi držite bebu u naručju, jer želi vašu blizinu. Ako dijete nastavlja plakati, potražite pomoć pedijatra.

Šta beba pokazuje plačem

Prijevremeno rođenje nosi sa sobom mnogo rizika. Majušna tijela nisu potpuno sazrela, mnogi sistemi (za regulaciju toplote, respiratorni, i sistem za varenje, na primjer) još uvijek nisu potpuno operativni i nije nikakvo iznenađenje što je veoma povećan rizik od bolesti novorođenčadi.
Kako se usavršava tehnologija za održavanje u životu prijevremeno rođenih beba, više pažnje posvećuje se i ovim bolestima, od kojih je većina rijetka ili nepoznata među bebama rođenim u terminu, pa uspješno liječenje sve više postaje uobičajeno za mnoge od njih. 
Novi načini liječenja se razvijaju gotovo svakodnevno. Medicinski problemi koji najčešće kompliciraju život prijevremeno rođene dojenčadi su: poremećaji disanja, hipoglikemija, otvoren ductus arteriosus (srce), problemi sa očima, s moždanim krvotokom, apneja, žutica ...
Poremećaji disanja
Zbog nezrelosti prijevremeno rođenim plućima obično nedostaje surfaktant, supstanca nalik deterdžentu koja plućnim površinama daje elastična svojstva. Bez surfaktanta sićušne plućne alveole, ili vrećice zraka, svakim izdahom se ispumpaju kao izbušeni baloni, prisiljavajući majušnu bebu na sve naporniji pritisak da bi disala. 
Bebe koje su bile izložene velikom pritisku u materici, obično tokom napona i porođaja, imaju manju vjerovatnoću da im nedostaje surfaktant, s obzirom na to da pritisak izgleda ubrzava sazrijevanje ploda.
Ovaj respiratorni sindrom (RDS) nekada je često bio fatalan, ali danas ga preživi blizu 80 posto beba zahvaljujući boljem poznavanju sindroma i novim načinima liječenja, kao što je kontinuiran pozitivan pritisak zraka (CPAP).
Zrak se ubacuje kroz cijevi u nosu ili ustima, ili putem plastične maske sa kisikom. Stalni pritisak sprečava pluća da kolabiraju sve dok tijelo ne počne proizvoditi dovoljno surfaktanta, obično u narednih tri do pet dana.
Ponekad, kada je nezrelost pluća otkrivena prije porođaja i porođaj se može sigurno odložiti, RDS se može u potpunosti spriječiti davanjem hormona koji ubrzavaju sazrijevanje pluća i proizvodnju surfaktanta.
Još jedan način sprečavanja ili smanjenja jačine RDS koji obećava jeste instalacija vještačkog ili humanog surfaktanta u pluća prijevremeno rođene bebe prije nego što prvi put udahne.
Za djecu sa RDS-om vantjelesna oksigenacija membrane (ECMO), koja koristi neku vrstu vještačkog srca i pluća, daje prijevremenu podršku srcu i plućima koji slabe i pruža im lijekoviti odmor. (ECMO se koristi za mnoge vrste respiratornih problema, a ne samo za onaj koji je u vezi sa RDS-om).
Bronhopulmonalna displazija (BDP)
Ima beba, naročito onih male tjelesne težine, kod kojih se dugotrajno davanje kisika i mehanička ventilacije izgleda kombiniraju sa nezrelošću pluća i uzrokuju BPD ili hroničnu plućnu bolest. 
Ovo stanje se obično dijagnosticira ako novorođenče zahtijeva povećano unošenje kisika poslije dvadeset osmog dana života. Posebne promjene na plućima se u opštem slučaju vide na rendgenu. 
Ove bebe često sporo dobijaju u težini i podložne su pojavi apneje. Nekima je potreban kisik kada odu kući, ostalima se ograničava unošenje tečnosti ili im se daju diuretici ili bronhodilatatori da bi se spriječile komplikacije, a svima je potrebno da unose mnogo kalorija da bi poboljšale rast. Često se ovo stanje preraste kako pluća sazrijevaju.
Nizak nivo glukoze u krvi
Hipoglikemija, nizak nivo šećera u krvi, može učiniti da odrasla osoba osjeća vrtoglavicu, da se zaljulja ili bude razdražljiva, ali kod novorođenčeta to može biti mnogo ozbiljnije i prouzročiti oštećenje mozga i retardiranost ukoliko se ne liječi. 
Ovo je najčešće problem kod beba rođenih u višestrukom porođaju kada manja ili najmanja beba ima tjelesnu težinu manju od dva kilograma, te kod beba čije su majke dijabetičarke (one obično imaju veliku, a ne malu tjelesnu težinu na rođenju). 
Rutinski se prati hoće li se pojaviti hipoglikemija tokom prvih 24 do 48 sati i, ako se otkrije, odmah počinje liječenje koje se sastoji u tome da se normalizira nivo šećera.
Otvoren ductus arteriosus
U krvnom sistemu ploda postoji spoj mekih zidova između aorte (arterije kroz koju se krv iz srca šalje u ostatak tijela) i lijeve plućne arterije (one koja vodi do pluća) koji se zove ductus arteriosus. 
Ovaj krvni sud odvodi krv od pluća koja još ne funkcioniraju i tokom trudnoće se održava otvorenim pomoću visokog nivoa prostaglandina E (iz grupe masnih kiselina koje proizvodi tijelo) u krvi. 
U normalnom slučaju, nivo prostaglandina E pada na porođaju i krvni sud počinje da se zatvara tokom nekoliko narednih sati. Ali kod otprilike polovine vrlo malih prijevremeno rođenih beba (onih koje su teške manje od 1500 grama) kao i kod nekih većih beba, nivo prostaglandina E ne pada i krvni sud ostaje otvoren, ili patentan. 
U mnogim slučajevima nema simptoma, osim možda malo kraćeg daha prilikom naprezanja i/ili plavih usana, i krvni sud se sam zatvori tokom neonatalnog perioda. 
Ipak, ponekad se mogu javiti teške posljedice. Liječenje antiprostaglandinskim lijekovima (indometacin) obično je uspješno u zatvaranju krvnog suda; a kada nije, jednostavan hirurški zahvat obično završava posao.
Problemi s očima
Retinopatija nedonesenosti (ROP) je stanje, nazvano i retrolentalna fibroplazija, koje može dovesti do značajnih ožiljaka i oštećenja na mrežnjači oka, do povećanog rizika od miopije (kratkovidosti), ambliopije (šetajućeg oka), nistagmusa (nevoljnih ritmičkih pokreta), pa čak i sljepila. 
ROP je izuzetno čest među veoma malim bebama - pogađa četiri od pet beba koje su teške od 1500 do 1750 grama. Nekada se mislilo da ga izaziva pretjerano davanje kisika, ali sada se vjeruje da je u mnogim slučajevima problem u neizbalansiranosti kisika u bebinoj krvi i da razni drugi faktori (koji mogućno uključuju jako svjetlo u porodilištu, majčin dijabetes, ili korištenje antihistamina od strane majke tokom posljednje dvije nedjelje trudnoće) vjerovatno doprinose ovom stanju.
Novorodjenče sa ROP-om treba pregledati oftalmolog pedijatar. Pomno praćenje gasova u krvi novorođenčeta sada je rutinsko i zaista izgleda pomaže da se smanji oštećenje. 
Po svoj prilici pomaže i vitamin E dat oralno ili intramuskularno, ali potrebno je redovno pratiti nivo u krvi tako da se doza može mijenjati kako beba raste. 
Agresivna terapija kriohirurgijom (zamrzavanjem se uništi pretjerani rast krvnih sudova u oku i spriječi dalje odljepljivanje mrežnjače) može biti efikasna u sprečavanju sljepila. 
Krvarenje u mozgu
Još nezreo plodov mozak sadrži germinalnu matricu, želatinsku strukturu napunjenu venama, arterijama i kapilarima, koja nestaje oko 38. nedjelje trudnoće. 
Dojenčad rođena prije nego što ona nestane imaju visok rizik hemoragije zbog lomljivosti ovih krvnih sudova i velike količine krvnog protoka kroz njih. Intraventrikularna hemoragija je izuzetno česta među prijevremeno rođenom djecom, javlja se u 30 do 40 posto slučajeva, najčešće tokom prva 72 sata života. 
Hemoragije se gradiraju na četverostepenoj skali, gdje je stepen I najblaži, i stepen IV najteži. Stepen IV zahtijeva blisko nadgledanje da bi se ispravili eventualni dalji problemi koji se razvijaju - hidrocefalus, na primjer. 
Redovan ultrazvučni pregled obično se traži za stepene III i IV sve dok hemoragija ne prestane. Bebe sa hemoragijama viših stepena također imaju rizik od neposrednih komplikacija i kasnijih hendikepa. 
Razvijeni su metodi liječenja koji sprečavaju i/ili liječe ovu bolest, uključujući i jedan u kom se indukuje prijevremena paraliza mišića da bi se smanjio protok krvi u mozgu.
Bolest crijeva
Nekrozni enterokolitis je bolest crijeva u kojoj tkivo crijeva postaje oštećeno i umire, a simptomi se obično pojevljuju između drugog i dvadesetog dana, gotovo uvijek kod beba male tjelesne težine. 
Simptomi su, između ostalog: Nadimanje u stomaku, povraćanje žutog sadržaja, apneja i krv u stolici. Razvijeno je vrlo mnogo teorija u pokušaju da se utvrdi tačan uzrok, ali nijedna od njih nije potpuno zadovoljavajuća. 
Ono što izgleda najvjerovatnije jeste da postoji kombinacija faktora koji vjerovatno uključuju i korišćenje vještačkog mlijeka (manje je vjerovatno da će biti pogođene bebe koje doje). 
Beba sa nekroznim enterokolitisom obično se stavlja na intravensko hranjenje, a liječenje će zavisiti od simptoma. Ukoliko postoji ozbiljnije oštećenje crijeva, potreban je hirurški zahvat da bi se otklonio oštećeni dio.
Prestanak disanja
Iako se apneja, periodi prestanka disanja, može javiti kod bilo kog novorođenčeta, ovaj problem je mnogo češći kod dojenčadi rođene prije vremena. 
Apneja nedonesenosti se dijagnosticira ako beba ima takve periode koji traju više od petnaest sekundi ili koji su kraći, ali su povezani sa bradikardijom, usporavanjem srčanog ritma.
Kada se uoči apneja, obično se rade testovi da se utvrdi je li djetetu potrebno nadgledanje. Nadgledanje apneje nedonesenosti obično nije neophodno poslije šestog mjeseca, ali tokom tog vremena monitor se mora podešavati kako bebin puls prolazi kroz normalno usporenje koje dolazi sa rastom (ako se to ne radi, može doći do mnogo lažnih alarma usljed sporih srčanih otkucaja). 
Ova vrsta apneje, i ako se ne povuče pošto je beba dostigla svoj predviđeni termin, nije u vezi sa SIDS-om (sindrom iznenadne smrti novorođenčadi).
Žutica
Mnogo je vjerovatnije da prijevremeno rođene bebe razviju žuticu nego što je to slučaj kod beba rođenih u terminu.

Šta čeka roditelje prijevremeno rođene djece

Čak i iskusne majke su potpuno nesvjesne šta ih očekuje sa dolaskom blizanaca. Ukoliko očekujete blizance nemate razloga za brigu. Prije svega, niste jedini! Statistike govore da je broj blizanaca u porastu, što svakako predstavlja poseban izazov za buduće roditelje.
Istina je da blizanci mogu donijeti dvostruku radost roditeljima, ali je također istina da to podrazumijeva i dvostruko više obaveza, barem u početku. Najbitnije je da se pripremite za dolazak dva nova člana porodice. Da bismo pomogli da se što bolje pripremite, budućim sretnim mamama i tatama dajemo sljedećih sedam korisnih savjeta. 
Napravite plan i raspored 
Bez plana i rasporeda, pozdravite se sa nečim što će iole ličiti na normalan život! 
Podizanje jedne bebe je samo po sebi dovoljno teško, ali podizanje blizanaca podrazumijeva da zaista morate napraviti detaljan plan i raspored za cijeli dan, jer morate držati stvari pod kontrolom, tvrde eksperti. 
Svakako želite početi od onog najbitnijeg - hranjenje i presvlačenje u isto vrijeme. To je prvi veliki korak pravilne organizacije i uvođenja rasporeda i plana u odgoju malih novopridošlica. 
Naučite ih da se ponašaju prema onome što ste vi planirali. Ne zavaravajte se da će stvari "leći" same od sebe, to se neće desiti bez odgovarajućeg plana!
Možete dojiti obje bebe istovremeno - zaista!
Zaista to možete činiti, na svaku dojku po jednu bebu! Naravno, za to treba uvježbati i koordinaciju i strpljenje, pojašnjavaju stručnjaci. Znamo da nije jednostavno, a i ne izgleda baš lijepo, pa mnoge majke to a priori odbacuju, ali jedno je sigurno - vrlo je efikasno!
Neke majke to rade kombinacijom hranjenja - jednu bebu doje a drugu hrane na flašicu. I, opet, to možete raditi istovremeno. 
Sjedite na pod, jedno od svojih blizanaca držite na krilu i dojite, a drugo stavite na jastuk ispred ili pored sebe i hranite ga na flašicu. Tako kompletan proces hranjenja može potrajati ukupno 45 minuta.
U početku je dovoljan samo jedan krevetac!
Na samom početku je zasigurno mnogo bolje da blizanci koriste samo jedan krevetac. Brojni slučajevi su potvrdili da blizanci mirnije spavaju ukoliko "su svjesni" da su blizu jedno drugog. 
To može potrajati sve do njihovog ranog djetinjstva, ali roditelji obično praktikuju razdvajanje blizanaca kada se počnu okretati, prevrtati i na taj način uznemiravati jedno drugo.
Dakle, na početku je zaista dovoljan jedan krevetac, ali što se tiče sjedišta za automobil i kolica za šetnju, svaka beba mora imati svoje.
Ne plašite se problema sa disanjem
Ne plašite se - novorođeni blizanci često mogu imati problema sa respiratornim organima! Postoji velika vjerovatnoća da se blizanci rađaju prije termina i sa manjom tjelesnom težinom. 
Prijevremeni porođaji vrlo često podrazumijevaju probleme sa respiratornim organima, jer se zbog prijevremenog dolaska na svijet njihova pluća nisu uspjela razviti. 
To nikako ne mora značiti da oboje blizanaca moraju imati ovakve probleme, jer su vrlo česti slučajevi da se samo jedno rađa sa takvim problemima.
Blizanci dijele sve - pa i bolesti
Budite spremni - novorođeni blizanci dijele sve, pa čak i bacile! Ukoliko jedan od roditelja pati od neke zarazne infekcije, blizanci su direktno izloženi riziku dobijanja takve infekcije. 
Stoga bi roditelji trebali razmisliti o razdvajanju i izolaciji ukoliko jedan od blizanaca dobije infekciju. Ne možete u potpunosti eliminirati rizik, ali ga možete kontrolirati.
Slični ili različiti
Ne zaboravite - blizanci mogu biti slični, ali imajte na umu da mogu biti i potpuno različiti! Njegujte razlike koje uočite kod svojih blizanaca i nikada ne pravite poređenja između njih, savjet je pedijatara, ali i brojnih iskusnih roditelja blizanaca. 
Djeca imaju svoje jače i slabije strane, dakle, imaju kvalitete i slabosti, pa ni blizanci ne predstavljaju nikakav izuzetak. Vremenom ćete uvidjeti da jedno voli balet i umjetnost, drugo sport, ne sputavajte ih, ohrabrujte ih jer je to najbolji način da kod njih razvijete želju da budu što uspješniji u onome što vole. 
Ne smijete sebi nikada dozvoliti da kažete: "Pogledaj svoju sestru, vidi kako se ona lijepo ponaša. Ne znam šta je s tobom?'"
Razdvajanje blizanaca se preporučuje, jer je to u njihovom interesu. Na taj će način svako za sebe stvarati vlastiti krug prijatelja. 
Provodite što više vremena zajedno, ali nađite vrijeme da budete sa svakim od njih ponaosob, neka imaju odvojeno vrijeme za igru, jer će im i to biti podsticaj za samostalno donošenje odluka.
Ima i prednosti!
Imajte na umu - blizanci su u prednosti, jer odrastaju i sazrijevaju lakše! Blizanci su u prednosti jer uvijek imaju jedno drugo za druženje i igru, obično su problemi sa spavanjem manje izraženi i lakše ih je podizati.
Dakle, suština je u planiranju vremena, pravljenju odgovarajućeg rasporeda. Učinite to i uživajte u odgajanju blizanaca, jer može predstavljati istinsko zadovoljstvo, a ne teret.

Šta treba znati o podizanju blizanaca

Procjenjuje se da od stotinu male djece, dvoje do četvero imaju febrilne konvulzije (oči prevrnute nagore, tijelo ukrućeno, a ruke i noge se grče i trzaju bez djetetove volje) kada dobiju povišenu temperaturu, obično u periodu kada temperatura počinje rasti.
Iako su febrilne konvulzije zastrašujuće za roditelje, ljekari danas vjeruju da one nisu štetne. Ispitivanja pokazuju da djeca koja su imala febrilne konvulzije kasnije ne pokazuju znake neuroloških ili mentalnih oštećenja, iako ukazuju na nešto povećan rizik od epilepsije. Ipak, konvulzije su prije rezultat urođene sklonosti prema ovom poremećaju, nego njegov uzrok. 
Izgleda da postoji genetski faktor za pojavu konvulzija (porodična sklonost), ali u većini slučajeva, glavni činilac je najvjerovatnije moždana nezrelost male djece. Kako dijete raste, a mozak sazri konvulzije se više ne javljaju.
Mogućnost ponavljanja
Ako je vaše dijete imalo febrilne konvulzije kao beba, onada je mogućnost da se one ponove u ranom djetinjstvu 30 do 40 posto veća nego kod djeteta koje ih nikada nije imalo. 
Na desetero djece koja su jednom imala febrilne konvulzije, sedmero ili osmero ih više nikada ne dobije. Djeca za koju je najvjerovatnije da će ponovo imati napad su ona kod koje je napad trajao duže od 15 minuta , ona kod koje se javio ubrzo po porastu temperature, ona koja nisu imala visoku temperaturu u momentu napada ili ona kod koje postoji određeni uzrok.
Nije se pokazalo da način na koji se sada postupa u slučaju febrilnih konvulzija utječe na mogućnost ponovnog javljanja. Također, čini se da način liječenja temperature ne umanjuje učestalost napada u slučaju kada djete ima povišenu temperaturu, vjerovatno zato što se ove konvulzije javljaju skoro uvijek na početku bolesti, upravo kada temperatura raste, a prije nego se i počne sa liječenjem.
Kako postupiti 
Ako dijete ima febrilne konvulzije, ne gubite prisebnost (zapamtite, ove konvulzije nisu opasne) i preduzmite sljedeće korake: 
* Upamtite vrijeme javljanja konvulzije, kako biste mogli izmjeriti trajanje napada. 
* Uzmite dijete u naručje ili ga postavite da leži na krevetu ili drugoj mekoj podlozi nastrani, s glavom postavljenom niže od tijela, ukoliko je to moguće. 
* Nemojte nikako sputavati djetetove pokrete. 
* Ukoliko je dijete odjeveno u tijesnu odjeću, raskomotite ga. 
* Nemojte mu davati hranu ili napitak, niti mu bilo šta stavljati u usta.
* Ako ima nešto u ustima (cuclu ili komad hrane), odmah to uklonite. 
Može se dogoditi da dujete nakratko izgubi svijest za vrijeme napada, ali obično to traje kratko. Napad će vjerovatno trajati samo minutu ili dvije.
Ako dijete želi spavati nakon što napad prođe, stavite ga nastranu u pridignut položaj i poduprite ga dekom ili jastukom. Potom pozovite liječika. Ukoliko ne uspijete odmah stupiti u kontakt s liječnikom, možete dijete izmasirati mlakom vodom ili mu dati paracetamol. 
Ali, nikako nemojte stavljati dijete u kadu da biste snizili temperaturu, jer bi se, u 
Važno
Ako dijete ne diše normalno nakon napada ili ako napad potraje pet minuta ili duže, pozovite odmah hitnu pomoć. Odlazak u dežurnu službu vjerovatno će biti potreban da bi se utvrdio uzrok ove vrste složenog napada.

Febrilne konvulzije - neprijatne, ali ne i opasne

Umjesto da sami krenete da spremate igračke svaki put kad nagazite na lego kockicu čiji šiljati uglovi samo čekaju nečiju bosu nogu, uložite malo truda i puno živaca i naučite dijete da sprema samo. 
U početku će vam izgledati kao nemoguća misija, a dugoročno će se isplatiti. Ne samo da će soba biti uredna, već je to prvi opipljivi susret djeteta sa odgovornošću. 
Ako dijete nauči da se soba ne posprema sama od sebe, brže i lakše će usvojiti da sve što (ne)uradi ima svoju posljedicu. Naravno da je lakše vama da pobacate igračke u kutije nego da se natežete sa djetetom, ali tada mu uskraćujete važnu lekciju. 
Ako mu dovoljno rano usadite naviku da sprema za sobom, nećete morati voditi bitku oko urednosti doma. Od malih nogu mu objasnite da i igračke moraju spavati, i to na tačno određenom mjestu. 
* Ne kažnjavajte ga čišćenjem sobe. Ako sobu čisti za kaznu, neće se nikada samoinicijativno prihvatiti spremanja. 
* U sobi nema jela. Nikada. 
* Oduprite se porivu da pokupite odjeću razbacanu po sobi i operite samo ono što je u korpi. Kada mu ponestane robe, samo će nositi prljave stvari na pranje. 
* Svaki mjesec s djetetom napravite "generalku" i neka odluči koje igračke želi sačuvati, a koje ne. Smanjit ćete nered, a i družit ćete se s djetetom.

Pospremanje dječije sobe - nemoguća misija ili...

Procjenjuje se da je između 80 i 90 posto stanja povišene temperature kod male djece povezano s virusnim infekcijama koje prođu bez liječenja. Većina stručnjaka danas ne preporučuje da se išta preduzima kad je temperatura kod male djece ispod 38,9 stepeni. 
Ipak, preporučljivo je uzimanje paracetamola kod nižih temperatura radi ublažavanja bolova, boljeg spavanja, povećanja ukupne udobnosti ili, ponekad, smanjenja roditeljske nervoze. 
S druge strane, bolesti izazvane bakterijskim infekcijama uvijek nalažu uzimanje antibiotika, koji posredno snižavaju temperaturu tako što eliminiraju infekciju. Ovisno o bolesti, prepisanog antibiotika, stepena udobnosti i visine temperature, antibiotici i lijekovi za snižavanje temperature mogu, ali ne moraju, biti prepisani istovremeno.
Ako je povišena temperatura posljedica šoka usljed općeg bakterijskog napada na organizam, kao u slučaju septikemije, potrebno je momentalno liječenje, da bi se snizila temperatura.
Ukoliko dijete ima visoku temperaturu, primijenite sljedeće mjere, osim ukoliko nije preporučen drugačiji način postupanja.
Rashladite dijete 
Nasuprot onome što bi baka mogla reći, utopljavanje djeteta koje ima temperaturu nije pravilno postupanje. Svi ovi postupci mogu u stvari dovesti do toplotnog udara, jer tako tjelesna temperatura može rasti do opasnog nivoa. Izuzetak je kada dijete ima groznicu. Tada ga možete pokriti dekom sve dok se ne prestane tresti.
Kad dijete ima visoku temperaturu, obucite ga u prozračnu pamučnu odjeću koja omogućava tijelu da odaje višak toplote (kad je vrućina, dovoljna je samo pelena ili gaćice), pokrijte ga samo plahtom i održavajte temperaturu u sobi izmedju 20 i 21 stepena. 
Ako je potrebno, uključite klima uređaj ili ventilator, ali pazite da dijete ne bude na putu vazdušnog strujanja ili propuha.
Što više tečnosti
bog toga što visoka temperatura povećava gubitak vode putem kože, važno je da dijete unosi odgovarajuće količine tečnosti iz različitih izvora: razblaženih voćnih sokova, sočnog voća, kao što su južno voće i lubenice, vode, bistrih supa, želatinskih poslastica dobrog kvaliteta ili ledenih lizalica napravljenih od zamrznutih voćnih sokova.
Podstičite dijete da često popije po nekoliko gutljaja omiljenog napitka, ali ga nemojte na to primoravati. Ako dijete odbija popiti bilo kakvu tečnost tokom nekoliko sati, obavijestite liječnika o tome.
Snizite temperaturu 
Snižavajte temperaturu lijekovima, ali, samo ako je potrebno. Zapamtite, u većini slučajeva povišena temperatura igra važnu ulogu u borbi protiv infekcije. Ljekar može preporučiti paracetamol (ili ponekad i brufen) ako djete ima temperaturu 39,5 (mjerenu rektalno), ako se čini da je djete loše podnosi, ima bolove ili ne može spavati.
Mokri oblozi 
Nekada je vlaženje kože bio uobičajeni postupak snižavanja temperature. Taj postupak (neka djeca se zbog njega osjećaju nelagodnije) sada se preporučuje samo kada je djete nepovoljno reagiralo na lijek za snižavanje temperature ili kada takav lijek ne djeluje (temperatura nije spala ni poslije jednog sata pošto je lijek dat). 
Također se može preporučiti, u kombinaciji s lijekom za snižavanje temperature, kao što je paracetamol, kada djete ima temperaturu 40 stepeni. Vlaženje je način postupanja u slučaju toplotnog udara (gdje se ne preporučuje davanje lijeka). 
U slučaju toplotnog udara koristi se hladna voda, a kada se snižava temperatura izazvana bolešću treba koristiti samo mlaku vodu (koja ne djeluje ni hladno, ni toplo osobi koja nema temperaturu). 
Upotreba hladne vode ili alkohola (koji je nekada bio popularno sredstvo za trljanje kad djete dobije temperaturu) može još više povisiti temperaturu u slučaju kad je temperatura izazvana bolešću, tako što izazivanjem drhtavice natjera organizam da povisi tjelesnu temperaturu, umjesto da je snizi.
Alkohol predstavlja još jednu dodatnu opasnost: isparenja mogu biti štetna ako ih dijete udiše. Vlaženje kože toplom vodom također će povisiti tjelesnu temperaturu i može, kao i pretopljavanje djeteta, koje ima temperaturu, dovesti do toplotnog udara.
Ako se vaše dijete voli kupati, možete ga vlažiti u kadi. Ako primjenjujete ovaj postupak u kombinaciji s lijekom, dajte lijek pola sata ranije. Pripremite tri peškirića i posudu s mlakom vodom prije nego što svučete dijete. 
Ako dijete vlažite van kade, pokrijte ga tankim peškirom (nemojte, međutim, prekrivati dijete koje ima temperaturu mokrim peškirom ili plahtom, jer će to spriječiti potrebno odavanje toplote kroz kožu). 
Iscijedite peškirić toliko da ne kaplje, presavijte ga i stavite djetetu na čelo, a ponovo ga navlažite ako se počne sušiti. Ovlažite i ovlaš iscijedite drugi peškirić i počnite nježno trljati djetetovu kožu, dio po dio. 
Usredsredite se na vrat, lice, stomak, unutrašnju stranu laktova i koljena, kao i na predio ispod miške i prepone.
Usljed trljanja, krv će doći do površine kože i rashladit će je isparavanje mlake vode. Kada se peškirić kojim trljate dijete počne sušiti, zamijenite ga trećim, a ovaj stavite u posudu s vodom da se nakvasi. 
Nastavite trljati i vlažiti djete, mijenjajući peškiriće po potrebi, najmanje 20 minuta do pola sata (toliko je potrebno da se snizi tjelesna temperatura). 
Ako se u međuvremenu voda u posudi toliko rashladi da bude hladnija od tjelesne temperature, dodajte dovoljno tople vode. Ako vlaženje izazove drhtavicu, zagrijte mlaku vodu, a ako ste uz to dali i lijek, sačekajte 20 minuta da počne djelovati.
Podstaknite mirovanje 
Dijete koje je bolesno i samo će se htjeti umiriti, ali mnogu djecu temperatura ne sprečava u tome da budu aktivna. Dopustite umjerenu aktivnost, ali ne dozvolite pretjerivanje, jer to može još više povisiti tjelesnu temperaturu.
Hranite temperaturu 
Kada dijete ima temperaturu, to povećava potrebe organizma za kalorijama - bolesnicima je obično potrebno više kalorija, a ne manje.
Važno
Nemojte stavljati vlažne obloge (zastario postupak za snižavanje temperature) niti davati bilo koji lijek (osim paracetamola), ukoliko to ne radite po uputstvima ljekara.

Šta raditi kada beba dobije temperaturu

Živjeti s malim djetetom nije lako, a živjeti s nezgodnim malim djetetom ponekad može biti nesnosno. Zaista je teško izaći na kraj s djetetom koje ne umije biti mirno, ne želi prihvatiti opomenu, neće da šuti. 
Najgore od svega, roditelj koji ima najbolje namjere može pomisliti da nije dorastao tome da bude roditelj.
Koje je dijete naročito nezgodno, a koje tipično nezgodno, vjerovatno je stvar pojedinačnog mišljenja. Ponašanje s kojim neki roditelji lako izlaze na kraj, drugim roditeljima može zadavati strašne muke. 
Ma kako bilo, ako je roditeljima djetetovo ponašanje nepodnošljivo, treba nešto poduzeti povodom toga.
Neka djeca privremeno su nezgodna u prelaznim fazama djetinjstva ili zbog ozbiljnog problema u porodici ili bolesti. Međutim, i kod njih je ovakvo ponašanje privremeno i nije urođeno.
Slijedi niz osnovnih kategorija nezgodnih temperamenata, kao i savjeti koji vama i djetetu mogu učiniti život mnogo prijatnijim. Ovi savjeti mogu pomoći da se kod djeteta razviju pozitivne karakterne crte, umjesto onih negativnih.
Imajte ne umu da se neka nezgodna djeca mogu tačno svrstati u određenu kategoriju, dok druga pokazuju ponašanja tipična za više kategorija. Individualne osobine kod neke djece su jače izražene nego kod druge.
Hiperaktivno dijete 
U poređenju s hiperaktivnim djetetom, prosječno aktivno dijete izgleda kao usporeni snimak. Hiperaktivno dijete nije u stanju sjediti mirno, ne trpi da bude vezano za stolicu (u automobilu, stolici za bebe, pa čak i u krevetiću), često "divlja" i lako gubi kontrolu.
* Pozitivno: Hiperaktivna djeca koja nauče pametno iskoristiti svoju energiju, mogu izrasti u odrasle ljude koji su u stanju mnogo raditi, a da ne posustanu. 
* Šta bi bilo najbolje uraditi: Pružite djetetu dosta mogućnosti da se igra napolju i da sagorijeva energiju, ali, radi njegove bezbjednosti, uvedite određena ograničenja i insistirajte na tome da se ona poštuju (nema skakanja po krevetu, penjanja po foteljama, trčanja niz stepenice).
Pazite da hiperaktivno ponašanje ne izmakne kontroli. Ako se dijete ne može smiriti, povedite ga u stranu i objasnite mu: "Počinješ divljati. Ako se ne budeš smirio, morat ćeš se prestati igrati". 
Ipak, imajte obzira prema djetetu ako ne može biti mirno i nastojte izbjegavati situacije koje zahtijevaju od njega da bude mirno.
Problem s pažnjom 
Period zainteresiranosti kod male djece obično je kratak, dok kod djece koja imaju problema s pažnjom izgleda da i ne postoji. Njih čas interesira jedno, čas drugo, i ne počnu raditi jedno, a već se žele baviti nečim drugim. 
Ovakvo dijete nije u stanju obratiti pažnju na ono što mu roditelji, vaspitači, pa čak i djeca govore. Koncentracija je najgora onda kada dijete nije zainteresirano za određenu aktivnost ili ono što mu se govori. 
* Pozitivno: Ovakva djeca, ukoliko u tome budu podsticana, mogu odrasti u osobe sa širokim spektrom interesovanja. 
* Šta bi bilo najbolje uraditi: Pošto su djeca ovog uzrasta uglavnom nekoncentrirana, možda još nije potrebno tražiti pomoć stručnjaka. 
* Djetetu možete pomoći da poboljša koncentraciju tako što ćete otkriti šta ga najviše zanima (životinje, priroda, bebe, nauka, sport, automobili, dinosaurusi) i imati to u vidu kada birate knjige, igračke, televizijske emisije, videokasete i crtane filmove. 
Izbjegavajte sve što je djetetu dosadno i nemojte ga tjerati da se posveti nečemu duže nego što je u stanju. Mir i tišina u kući pomoći će da dijete duže održi pažnju.
Insistirajte na tome da vas gleda u oči dok mu se obraćate, jer je to dobar način da dijete nauči pažljivo slušati. Da bi vam dijete poklonilo punu pažnju recite mu: "Molim te, dođi ovamo i sjedi. Hoću da razgovaram s tobom". Potom, dok vam dijete sjedi u krilu ili pored vas, gledajući se oči u oču, recite mu: "Gledaj me u oči i slušaj ono što ću ti reći".
Teškoće s prilagođavanjem 
Ovom djetetu potrebna je stalnost i rutina. Uvijek ima omiljenu odjeću, igračke, hranu i veoma mu je teško naviknuti se na promjene. Međutim, kada se jednom navikne na novu situaciju, ne može se od nje odvojiti (ovakvo djete brizne u plač kada treba krenuti u obdanište, a onda ponovo plače kada treba ići kući).
Umije da bude tvrdoglavo i uporno, sklono dugim nastupima bijesa i često dugo kuka dok ne dobije ono što hoće.
* Pozitivno: Teško prilagodljiva djeca često izrastu u osobe koje imaju rijetku i vrijednu osobinu da se mogu držati onoga što su započela. 
* Šta bi bilo najbolje uraditi: Kad god je to moguće, pripremite dijete unaprijed: "Poslije ručka idemo u park". U parku ga ponovo upozorite: "Možeš se spustiti niz tobogan još jednom, a onda idemo kući." 
Starije dijete će se bolje snaći ukoliko unaprijed isplanirate čitavo popodne. ("Poslije ručka ćemo ići u park. Nakon toga ćemo svratiti u prodavnicu da kupimo mlijeko i hljeb, pa onda idemo kući da nešto pojedeš".) 
Mjerenje vremena također može pomoći da dijete lakše prihvati promjenu. ("Kad sat zazvoni, vrijeme je za kupanje".) Bit će još lakše ako budete birali najbolji trenutak da mu to saopćite, naprimjer, sačekajte da djetetu dosadi igračka prije nego što ga pozovete da večera. Budite posebno strpljivi u situaciji u kojoj je promjena plana neizbježna. 
Ovakvoj djeci isto toliko teško pada promjena sredine, kao i promjena plana. Mada nije moguće, a ni mudro, izbjegavati promjene, izbjegnite one koje nisu neophodne. 
Neka odjeća koju djetetu kupujete bude što sličnija onoj staroj. Pustite dijete da svakog dana nosi istu odjeću ako to hoće - čak i ako morate kupiti sve duplo. 
Pustite dijete da stalno jede jedno te isto, ako mu to odgovara, i varirajte namirnice tek toliko da bi ishrana bila dobra. 
Kad je promjena neizbježna - stare patike koje dijete voli treba zamijeniti novim - dajte djetetu vremenu da se prilagodi. Nekoliko dana prije nego što krenete u kupovinu pominjite djetetu nove patike. 
Dajte mu vremena da se na njih navikne i nemojte insistirati na tome da ih odmah obuje čim se vratite iz prodavnice. Budite strpljivi ako je dijete u novoj situaciji stidljivo ili uzdržano i pružite mu podršku. Ne prisiljavajte ga i ne govorite mu da je stidljiv.
Povučeno dijete 
Na nepoznate osobe, mjesta, situacije, hranu i odjeću ovo dijete reagira tako što se povlači u sebe, plače, a može biti i histerično. 
* Pozitivno: Ovakvo dijete prije će izrasti u osobu koja uvijek dobro razmisli prije nego što preduzme neki korak, tako da će donositi mudre odluke (teško da će biti od onih koji upoznaju nakog u ponedjeljak i vjenčaju se s njim u petak). 
* Šta bi bilo najbolje uraditi: Kao i u slučaju djeteta kome treba vremena da se prilagodi, kad god je to moguće, neka jede ono što voli, kupujte mu sličnu odjeću, okrečite sobu u istu boju. Ako baš morate kupiti nešto novo, pustite dijete da to odabere i dozvolite da prođe period navikavanja na novu stvar.
Dajte djetetu vremena da se privikne na novu situaciju, pružite mu podršku, budite strpljivi i imajte dosta razumijevanja. Pripremite ga unaprijed - prije nego što krenete na put provedite neko vrijeme pričajući o tome, pokažite djetetu fotografije osoba ili mjesta koje ćete posjetiti. 
Intenzivno dijete 
Ovo djete se uvijek čuje, čak i kad se ne vidi. Kada je sretno, tužno, ljuto, razočarano ili umorno, svi u njegovoj blizini to znaju. 
* Pozitivno: Ovaj "bučni" ekstrovertni tip često je uspješan na onim poljima gdje je važno da vas čuju (kao što su politika, šoubiznis i trgovina).
* Šta bi bilo najbolje uraditi: Ako uspijete naučiti dijete da u kući govori relativno tiho, a da napolju može biti glasnije, postigli ste mnogo i poštedjeli ga stalne promuklosti. Ako dijete jednostavno ne može biti tiše, pokušajte sa zvučnom izolacijom. Omogućite djetetu da vježba glasne žice na društveno prihvatljiv način, pjevajući uz kasetu, imitirajući životinje, recitujući pjesmice.
Nepredvidivo dijete 
Ovakvo dijete se kao beba nikada nije uklapalo u redovnu šemu ishrane i spavanja. Roditelji nikada nisu znali kada će im se dijete probuditi, zaspati, zadrijemati, biti gladno, raspoloženo ili neraspoloženo. Isto je i sada. Nimalo ne iznenađuje to što često ima neredovan san.
* Pozitivno: Nepredvidivo dijete lako se snalazi u nepredvidivim situacijama. Kad odraste dobro podnosi poslove s čestom promjenom radnog vremena, što druge ljude izluđuje (radio i televizija, novinarstvo, zdravstvo). 
* Šta bi bilo najbolje uraditi: Prije svega, računajte na to da će dijete postati predvidivo. Ako vam nije važno da uvijek sve ide po planu, život s ovakvim djetetom bit će mnogo lakši. Ako vam je važno, onda bar ponekad, kad je to neophodno, popustite.
Naprimjer, ako dijete nije gladno u vrijeme ručka, predložite mu da uzme samo malo, ali ga ne tjerajte da sve pojede. Ponudite mu da jede kasnije kada bude gladno. Poslužite doručak, ali ako dijete još nije gladno, a vrijeme je da krene u obdanište, nemojte ga tjerati da jede nasilu. 
Odlazak na spavanje neka bude rutinski, ali ne tjerajte ga da odmah spava čim ga stavite u krevet. Dajte mu knjige, igračke ili pustite kasetu s uspavankama, pa će polako zaspati.

Kako izaći nakraj s neposlušnim djetetom

Roditelji bi trebali biti veoma oprezni kada odluče djetetu ukinu cuclu ili flašicu. Svaki nagli prekid može štetiti, pa je najbolje dozvoliti mališanu da sam prevaziđe ovu potrebu. 
Najizraženiji nagon u prvim danima i mjesecima bebinog života je njena potreba za sisanjem. Kada novorođenoj bebi prstom dodirnete usne, ona će ih odmah napućiti. Kako djeca rastu, tako se ovaj nagon postepeno gubi. 
Do druge i treće godine života dominantna je takozvana oralna faza razvoja - sva zadovoljstva vezana su za usnu šupljinu: užitak u hrani, flašici, cucli, sisanju prsta. Kod neke djece oralna faza izraženija je i duže traje, dok kod druge prolazi gotovo neprimjetno. 
Skretanje pažnje
Roditelji, ustvari, prave mnogo veću paniku u vezi sa produženom upotrebom cucle nego što ovaj fenomen predstavlja pravi problem. Ne postoji sedmogodišnje dijete koje se uspavljuje s cuclom, kao što rijetko koji petogodišnjak pije mlijeko iz flašice. 
Ukoliko se ova dječija potreba i navika prekine na grub način (naglim bacanjem flašice ili cucle, mazanjem cucle ljutom paprikom...), pošto je nedozvoljena, može se negativno odraziti u nekom drugom segmentu razvoja. 
Nije dobro ni kada roditelji malenog stalno grde i na taj ga način pokušavaju odviknuti od flašice. Tako još više učvršćuju ovu naviku, jer dijete postaje svjesno da "cuclanjem" skreće pažnju. 
Verbalna pohvala
Nema djeteta koje se nije odviklo od cucle i flašice! Roditelji trebaju biti strpljivi i sačekati da ova faza prođe. Vidjet ćete kako će vas iznenaditi nagla odluka malenog da se odrekne svojih dojučerašnjih vjernih pratilaca. Kada oralna faza prirodnim razvojem bude prevaziđena, proći će i potreba za cuclanjem. 
Roditelji trebaju koristiti svaku priliku i djetetu, bez ikakvih negativnih komentara koji se odnose na flašicu, što češće nuditi čašu za piće. Ova radnja treba biti propraćena i verbalnom pohvalom. Nekada je za djecu presudno ako njihove igračke ili omiljeni crtani junaci izvršavaju radnju koja se od njih zahtijeva. 
Postepeno odvikavanje
Svako odvikavanje treba biti postepeno, bez naglih poteza i lomova. Zato budite strpljivi jer će i cucla-fazi jednoga dana doći kraj! Ne obazirite se na ostalu djecu koja već odavno ne piju iz flašice. 
Važno 
Često se čuju razna tumačenja koja vezanost djeteta za cuclu povezuju s nedostatkom roditeljske ljubavi i željom za većom pažnjom.
Međutim, brojni primjeri pokazuju da ovakvo tumačenje nije opravdano, već da je ova djetetova potreba češće znak njegovog sporijeg sazrijevanja i dugotrajnije oralne faze u razvoju.

Odviknite dijete od flašice i cucle

Može li se umrijeti od sendviča s puterom? Ne, reći će svi. Međutim, danas je sve više alergija svih vrsta, tvrdi dr. Scott Sicherer, pedijatar, specijalista za liječenje alergija na univerzitetu Mount Sinai. Mada je još nepoznato šta uzrokuje ovaj rastući trend, veliki broj eksperata smatra da se može pripisati tzv. "higijenskoj hipotezi".
Riječ je o modernom načinu života koji podrazumijeva manjak izloženosti klicama nefiltrirane vode, prljavštine, životinja, što može dovesti do pretjerane reakcije imunološkog sistema čovjeka na štetne tvari. 
Kao rezultat toga, čak i bezazlena reakcija na kikiriki može uzrokovati prekomjernu odbrambenu reakciju organizma. s obzirom na to da pretjerena reakcija imunoloških ćelija može dovesti do oslobađanja histamina i drugih upalnih tvari, dolazi do pojave osipa, svrbeži i proljeva, a u težim slučajevima, čak i do po život opasne anafilaksije. 
Mada redovna izloženost relativno štetnim bakterijama može doprinijeti manjoj podložnosti alergijama, niko, niti jedan medicinski ekspert, ne bi mogao stati u potpunu odbranu i zagovaranje ovakvog mišljenja, s obzirom na to da bi to zasigurno značilo vraćanje u dane kada su svijetom harali kolera i crijevni paraziti. 
Kako smanjiti rizik
Logično je da ćemo se zapitati kako se nositi sa rizicima današnjice kada je u pitanju alergija na hranu? Na svu sreću, kao roditelj možete poduzeti korake za reduciranje rizika razvoja alergije na hranu kod svog djeteta.

Prvi korak koji u tom smislu treba poduzeti jeste da utvrdite historiju sklonosti ka alergijama u svojoj porodici. "Ukoliko je u vašoj porodici bilo slučajeva alergija i vaše je dijete izloženije ovom riziku," tvrdi dr. Sicherer. 
Ukoliko majka pati od alergija i astme, pedijatar će predložiti poseban režim ishrane za dijete, te će tako savjetovati da se u ishranu nešto kasnije uključi hrana koja je potencijalni uzročnik alergije, kao što su orasi i jaja, te da se umjesto toga postepeno uključe namirnice koje spadaju u niskoalergijske, kao što su mrkva i riža. 
Naši ljekari će vam dati savjet da sa uvođenjem čvrste hrane sačekate do navršenih šest mjeseci vaše bebe, a to pravilo prihvatili su i američki pedijatri koji su dosad preporučivali da se to počne sa navršena četiri mjeseca.
Naime, brojne su studije potvrdile da će se na taj način značajno smanjiti rizik razvoja alergija kod djece. Što se tiče vaše ishrane dok dojite, preporučujemo vam da se posavjetujete sa svojim ljekarom.
Kako reagirati
U slučaju blažih alergija, kao što je stomačna alergija ili osip, pažljivo pratite situaciju sa alergijom kod svog djeteta i u slučaju pogoršanja odmah potražite ljekarsku pomoć. U ovakvim slučajevima djetetu može pomoći odgovarajuća doza antihistamina. 
Ukoliko kod djeteta primijetite jaku alergijsku reakciju (kao što je otok grla, usana ili gubitak svijesti), odmah pozovite službu hitne pomoći. Posavjetujte se sa ljekarom, jer možda biste pri ruci uvijek trebali imati odgovarajući antihistaminik u obliku injekcije. 
Ukoliko smatrate da vaše dijete ima alergiju na hranu, posavjetujte se sa ljekarom koji će vas uputiti pedijatru - specijalisti za alergije koji će najvjerovatnije napraviti jedan od dva testa: klasični test ubrizgavanja male količine alergena u kožu i praćenje reakcije ili testiranje krvi na osnovu kojeg se vrši testiranje antitijela povezanih sa alergijama.
Alergijski testovi
Naravno, treba imati na umu da su alergijski testovi daleko od savršenih, pojašnjava doktor medicine Hugh Sampson, direktor Jaffee instituta za alergije na Univerzitetu Mount Sinai. 
Jer, vrlo je moguće da vaše dijete ima alergiju, a da test to ne pokaže, ili čak da test pokaže da vaše dijete ima blagu alergiju na određenu vrstu hrane, čak i ako može jesti tu hranu bez ikakvih problema. Stoga su dijagnostički testovi najučinkovitiji kod utvrđivanja mogućih alergija.
Drugu alternativu u utvrđivanju alergija na hranu predstavlja razgovor sa vašim pedijatrom o simptomima koje ste uočili kod djeteta. 
Kada spoznate da je vaše dijete alergično na određenu hranu, najbolje je da je u potpunosti izbjegavate. 
Ukoliko se, ipak, desi da vaše dijete pojede hranu koja izaziva alergiju, najbolje je da se pridržavate plana djelovanja u takvim situacijama koji će vam obezbijediti ljekar, što najčešće podrazumijeva ublažavanje simptoma pomoću antihistamina ili injekcije epinephrine, u zavisnosti od jačine simptoma.
"Hoću to što jedu druga djeca!"
Izbjegavanje alergijske hrane je veoma zahtjevan zadatak za majke. Amerikanke su u povoljnijem položaju jer je njihova Agencija za hranu i lijekove (FDA) u januaru 2006. godine naložila obilježavanje svih namirnica na način koji propisuje da se navedu svi sastojci koji sadrže "osam glavnih alergenskih namirnica". 
Majke moraju biti uporne u objašnjavanju svom djetetu ograničenja kada je u pitanju ishrana izvan kuće. Ukoliko svom djetetu branite da jede ono što druga djeca mogu jesti, to za dijete može biti istinski uznemirujuće. 
Zasigurno će biti situacija kao što su rođendanske zabave kada će ovakvi problemi doći do punog izražaja. Pokušajte i u takvim prilikama osigurati alternativu za vaše dijete. Upoznajte i nastavnike u školi sa ovim problemom, jer tako ćete na najbolji način zaštititi svoje dijete.
Ipak, dobra vijest
Ohrabrujuća je vijest da većina alergija na hranu kod djece iščezava kada ono navrši pet godina. Istina je da alergija na mlijeko, jaja, žitarice i soju nestaje gotovo u potpunosti. 
No, prije nego što u jelovnik unesete namirnice koje izazivaju alergiju kod vašeg djeteta, obavezno se posavjetujte sa ljekarom, jer možda će ipak biti potrebno obnoviti testove.
Preporuka američkih pedijatara
Američka akademija pedijatara ne daje zvaničnu zajedničku preporuku za svu djecu, ali ukoliko su članovi vaše porodice skloni alergijama na hranu, brojni eksperti sugeriraju sljedeći vremenski raspored uvođenja čvrste hrane nakon navršenih šest mjeseci vaše bebe. 
* Nakon navršenih šest mjeseci: riža, meso, povrće (izuzev graška i graha), voće i sokovi izuzev citrusa;
* Nakon navršene godine: mlijeko, žitarice, citrus i mahunarke; 
* Nakon navršene dvije godine: jaja;
* Nakon navršene tri godine: kikiriki puter, riba i školjke.
Simptomi alergije na hranu
Pravovremeno uočavanje alergijske reakcije je pola dobijene bitke. Tako neki od simptoma koji se gotovo uvijek javljaju nekoliko minuta nakon unošenja hrane koja izaziva alergiju mogu biti:
* Mučnina; 
&nbsp;* Povraćanje;
* Proljev;
* Svrbež (u grlu, ustima, očima, na koži, i/ili ušima); 
* Otok usana (osip ili jedna vrsta ekcema); 
* Otok grla (poteškoće sa gutanjem ili disanjem); 
* Otok jezika;
* Bol u prsima;
* Nesvjestica;
* Iznenadno bljedilo ili modrina, gubitak svijesti.

Kako otkriti alergiju na hranu kod djece

Prema izvještajima zdravstvenih stručnjaka u nekim evropskim zemljama očekuje se epidemija krzamaka (male boginje, ospice, mrase) koja se širi zabrinjavajućom brzinom. 
I u Sjevernoj Americi već nekoliko mjeseci u stalnom je porastu broj oboljelih. "Ospice izaziva jedan od najzaraznijih savremenih virusa koji uzrokuje ozbiljno oboljenje i mogu dovesti do smrtnog ishoda. Ljudi koji se ne vakcinišu izlažu se velikom riziku zaraze", rekla je Zsuzsanna Jakab. 
U Evropi se redovno cijepljenje protiv ospica prakticira od '80-ih, no cilj potpunog iskorjenjenja bolesti do 2010. ugrozilo je sve češće odbijanje zbog priče o autizmu vezanom za vakcinu protiv ospica, zaušnjaka i rubele, lansirane iz Velike Britanije, što je više puta opovrgnuto temeljitim studijama.
Povećanje broj oboljelih od krzamaka dovodi se u vezu s tim da se u mnogim zemljama neredovno provodi vakcinacija. Tek kad je vakcinisano 95 procenata stanovništva moguće je spriječiti širenje bolesti. 
U zapadnim industrijaliziranim zemljama između deset i 20 procenata oboljelih "zarade" razne komplikacije, pa je krzamak ozbiljan javno-zdravstveni problem.
Male boginje ili krzamak su akutno, zarazno, virusno oboljenje koje u početku liči na grupu, a kasnije prelazi u stadij koji karakterizira osip. Pošto je jako zarazan, krzamak se smatra dječijom bolešću koja, kad se preboli, ostavlja imunitet za čitav život.
Kod 0,1 posto svih slučajeva oboljenja dolazi do komplikacija koje ugrožavaju život. Širom svijeta godišnje oboli 30 miliona ljudi i, mada vakcina postoji već 40 godina, krzamak je najčešći uzrok smrti male djece. 
Kako prepoznati bolest
Kod krzamaka razlikujemo dva stadija: prodromalni koji protiče sa gripi sličnim simptomima i ekzantemski stadija sa karakterističnim osipom na koži. Temperatura tokom bolesti ima dva tipična skoka - za vrijeme prodromalnog i na početku ekzantemskog stadija.
&nbsp;Za vrijeme prodromalnog stadija uočavaju se opći simptomi kao umor, lagana temperatura, bolovi u glavi i stomaku i upalo lice. Djetetu smeta svjetlo, a zbog konjunktivitisa pojačano suze oči. Česte je suhi kašalj nalik na lajanje kao i šmrcanje i bolovi u grlu.
Karakteristične su za krzamak promjene na sluznici usne duplje, tzv. Koplokove mrlje, koje se pojavljuju tokom drugog ili trećeg dana bolesti. Trećeg dana od početka bolesti nastupa osip, crvenilo usne duplje i ždrijela. Tada dolazi i do prvog skoka temperature.
Ovaj prodromalni stadij straje tri do četiri dana. Na kraju ovog stadija temperatura pada na normalan nivo.
Kad izbije osip
Ekzantemski stadij počinje drugim skokom temperature, a pojačavaju se i simptomi prodromalnog stadija. Dodatno se pojavljuje tamnocrveni osip u vidu velikih nepravilno ograničenih mrlja koji počinje iza ušiju, širi se na lice i vrat, a tri dana po ozbijanju njime je prekriveno cijelo tijelo izuzev dlanova i tabana.
Uzrok osipa je oštećenje krvnih sudova izazvano virusom, pa je povećana njihova propusnost. Kad četvrtog dana ovog drugog stadija ospi dospije do nogu, temperatura počinje opadati.
Ako temperatura ne počne opadati, moguće je da nastupe komplikacije. Kod toka bolesti bez komplikacija na ekzantemski stadij nastavlja se period rekonvalescencije, što će reći oporovka.
Osip po tijelu počinje da blijedi, koža se pritom peruta. Ostali simptomi se lagano povlače. Faza oporavka traje oko dvije sedmice. 
Vakcinacija može ili spriječiti krzamak ili toliko oslabiti virus da bolest proteče u blagoj formi te da nema straha od komplikacija. Protiv krzamaka postoji efikasna vakcina. Kod nas se prima sa 13 mjeseci (poslije prvog rođendana), a druga kasnije - u 6. godini. Osoba koja nije vakcinisana ili nije preboljela krzamak u djetinjstvu treba izbjegavati svaki kontakt sa oboljelim.
Rjeđi oblici krzamaka
Povremeno nastupe specifične forme krzamaka - abortivne i fudroajantne ospice.
Abortivne, t.j. oslabljene ospice nastupaju ako u organizmu nema dovoljno antitijela protiv virusa malih boginja. To je slučaj kod dojenčadi starije od sedam mjeseci i, u rjeđim slučajevima, kod vakcinisane djece ako je vakcinacija zakašnjela ili doza nije bila dovoljna.
Ovaj vanredni oblik krzamaka karakterizira produženo vrijeme inkubacije kao i slabiji simptomi bolesti, a kompletno trajanje bolesti je skraćeno.
Suprotnost ovom obliku je furoajantna forma krzamaka koja nastupa vrlo rijetko i to prije svega u slučaevima jako oslabljenog imuniteta. Vrijeme inkibacije je skraćeno, simptomi vrlo teški - dugotrajna temperatura od 40 stupnjeva, svrbež, krvarenja na koži i sluzokoži. Ova forma krzamaka može završiti smrću.
Dijagnoza
Dijagnoza ospica je klinička - na osnovu tipičnog toka bolesti s dva skoka temperature i karakterističnim osipom. Još u ranom stadiju bolesti mogu se u sekretu iz nosa naći makrofagi, a u krvi se mogu dokazati specifična IgM antitijela.
Liječenje
Kao i za sve virusne bolesti i u ovom slučaju ne postoji specifični lijek kao što su antibiotici za bakterijske infekcije. Zato je terapija isključivo simptomatska.
Dijete treba boraviti u zamračenoj sobi, a moguće komplikacije moraju se ciljano tretirati. 
Kod ljudi koji nisu vakcinisani moguće je davanjem gamaglobulina do četvrtog dana nakon zaraze spriječiti izbijanje bolesti.
Komplikacije izazvane virusom
Komplikacije su moguće prije svega kod djece mlađe od pet godina i starijih od 20 godina. Pritom valja razlikovati komplikacije koje izaziva sam virus i one koje su izazvane dodatnom bakterijskom infekcijom. Posebno su opasne komplikacije koje nastaju kod smanjenog imuniteta.
Virus krzamaka može izazvati komplikacije na organima za disanje, trbušnim organima kao i mozgu. Naročito je značajna upala slijepog crijeva koja nastaje kao komplikacije krzamaka i koja se rješava operativno.
Posebno je opasna komplikacija na mozgu - upala mozga - koja se nađe kod 0,1 posto svih oboljelih i koja prouzrokuje gubitak svijesti, grčeve, epileptične napade i paralizu. U pojedinim slučajevima mora se računati na trajno oštećenje, a od ove vrste upale mozga umire svaki četvrti oboljeli.
Komplikacije zbog bakterijske superinfekcije
Bakterijska superinfekcija nastaje kad pored infekcije virusom ospica dođe i do zaraze raznim bakterijama. U većini slučajeva riječ je o infekciji zubnog mesa (Stomatitis ulcerosa), očiju - keratitis koji može dovesti do sljepila, kao i upali srednjeg uha.
Zavisno od vrste bakterije komplikacije se liječe antibioticima. Sumnja na bakterijsku superinfekciju postoji uvijek kad u ekzantemskom stadiju temperatuta ne spada ili ako treći put dođe do skoka temperature. 
Svaka infekcija virusom malih boginja dovodi do privremenog pada imuniteta. A kod pothranjenih osoba kao i kod oboljelih od parazitarnih oboljenja ili tuberkuloze može doći do pogoršanja kompletnog stanja što često vodi u smrt.
Savjeti roditeljima
Ako dijete oboli od krzamaka, treba obratiti pažnju na sljedeće:
* Izolirajte dijete da biste spriječili širenje infekcije.
* Pobrnitie se da dijete miruje u krevetu sve dok je ono spremno na mirovanje.
* Kod povišene temperature dijete treba piti dovoljno tečnosti. Temperaturu možete snižavati oblozima stavljaneim na noge ili, u dogovoru s ljkearom, čepičima protiv temperature.
* Neka su djeca jako osjetljiva na svjetlost pa im omogućite boravak u zamračenoj sobi. U svakom slučaju izbjegavajte izlaganje djeteta svjetlosti.
* U slučaju jakog kašlja - opet po dogovoru s ljekarom - davati lijekove za smirenje kašlja. Noću je potrebno omogućitidovoljno vlage u zraku - držite u sobi obješen mokar peškir.
* U slučaju sljedećih simptoma smjesta potražite ljekara: visoka temperatura koja ne spada, bolovi u ušima, kratko i ubrzano disanje ili gubitak zraka, jaka glavobolja, ukočen vrat, bolovi u zatiljku, upaljene oči osjetljive na svjetlo. 
* Tek dvije sedmice poslije bolesti pošaljite dijete ponovo u vrtić ili školu, jer mu je potrebna kućna njega da bi povratilo snagu poslije ove iscrpljujuće bolesti. Direktna opasnost od prenošenja zaraze postoji poslije nestanka svih simptoma.

Krzamak ponovo napada

Ono što činite kao roditelj utječe na razvoj vašeg djeteta na mnogo načina. Ali, nisu samo vaše roditeljske strategije te koje imaju utjecaja - i vaše ponašanje djetetu služi kao uzor. Dijete se stoga u mnogim situacijama vama služi kao primjerom za to kako bi se trebalo ponašati.
Vjerovatno ste i vi toliko zaposleni odgajajući svoju djecu i obavljajući svakodnevne poslove da imate malo vremena za razmišljanje o tome kakav uzor pružate djetetu. Bilo bi dobro razmisliti o tome kako se ponašate pred djecom i kako se izražavate dok međusobno komunicirate. 
Morate biti i spremni promijeniti svoje ponašanje kad shvatite da svom djetetu možda pružate loš primjer. Takvo preispitivanje može dovesti do poboljšanja i kod vas i kod vašeg djeteta, tvrdi dr. Richard C. Woolfson, autor priručnika "Kako imati sretno dijete". 
Evo nekoliko prijedloga kako biste svojem djetetu mogli pomoći da uči iz primjera koji ste mu pružili: 
* Budite svjesni svog ponašanja 
Budite svjesni stvari koje izgovarate i činite pred djetetom i nemojte se iznenaditi kada vidite da se vaše ponašanje i stavovi odražavaju na njemu. Želite li da se vaše dijete ponaša drugačije, najprije promijenite svoje ponašanje. 
* Otvoreno komunicirajte 
Vjerovatnije je da će dijete prema vama biti otvoreno i direktno ako ste i vi takvi prema njemu. Uspostavljanje dobre komunikacije ključni je dio vašeg odnosa prema vama, umjesto da to potiskujete u sebi. 
* Izrazite svoju životnu radost 
Život valja živjeti, pa dopustite djetetu da vidi da život shvatate ozbiljno, ali i da isto tako u njemu uživate. Pokažite mu da je moguće, uz malo planiranja, postići zadovoljavajuću ravnotežu između rada i uživanja u životu. 
* Pokažite svoju vještinu donošenja odluka 
Neodlučnost je često povezana s nesretnošću. Primjer koji pružate djetetu kada se radi o donošenju odluka pomoći će mu da se odlučnije ponaša kada za to dođe vrijeme. Zato je važno objasniti mu način na koji vršite odabir i donosite odluku i to pokazati primjerom. 
* Podučavajte ga na njemu razumljiv način 
Dok svojem djetetu pokušavate pružiti dobar uzor, pripazite da ga ne preopteretite s previše informacija. Neke su situacije za njega presložene. Razvijajte njegovo razumijevanje ritmom koje će dijete moći slijediti. 
* Posmatrajte druge uzore 
Imajte na umu da na vaše dijete utječu i drugi uzori, kao što su njegovi učitelji ili neka osoba iz medija. Pripazite na takve uzore kako biste mogli procijeniti dijele li vaš sitem vrijednosti.

Kako odgojiti sretno dijete

Ako je sve od dana rođena bilo uredu, beba prvi put kod pedijatra treba ići kada napuni mjesec. To je zapravo prvi pregled u dispanzeru, odnosno savjetovalištu za novorođenčad. 
Odabir pedijatra
Ako nemate starije dijete ili porodičnog ljekara, pedijatra ćete odabrati po preporuci ili ćete jednostavno otići kod onog ko taj dan prima pacijente u savjetovalištu. Ako pak želite vi birati ljekara, trebate obratiti pažnju na sljedeće činjenice:
* Preporuke - Niko vam o dobrim i lošim stranama ljekara ne može bolje reći nego roditelji. Zato poslušajte šta vam kažu prijatelji, neka vam oni preporuče pedijatra kod kojeg vode svoju djecu.
* Dostupnost - Raspitajte se koliko je neki pedijatar dostupan, koje mu je radno vrijeme, da li ga možete zvati na mobilni telefon za savjet, da li će doći kod vas kući ako je hitno. 
* Čekanje - Neki pedijatri su zaista na cijeni i imaju mnogo pacijenata. A da li ste vi spremni s bebom sjediti po sat u čekaonici gdje su obično i bolesna djeca? Provjerite koliko se čeka na red dok pedijatar ne primi pacijenta i da li postoji telefonsko zakazivanje.
* Finansije - Ako se odlučite za pedijatra koji drži privatnu praksu, provjerite cjenovnik njegovih usluga i načine plaćanja.
* Shvatanja - Ako ste vi modernih shvatanja i riješeni da dijete odgajate na prirodni način, onda nemojte izabrati pedijatra starog kova. Nađite pedijatra sa sličnim pogledom na svijet. Obavezni pregledi 
Ako ne računamo onaj odmah nakon rađanja bebe i neposredno pred otpust iz porodilišta, obavezni pedijatrijski pregledi su kad beba napuni mjesec, dva, tri, četiri, pet i šest, a zatim godinu. 
Šta ponijeti 
Ne polazite bez otpusne liste iz porodilišta i bebine zdravstvene knjižice. Trebat će vam jednokratna pelena, dvije pamučne pelene i eventualno odjeća za presvlaku. 
Ponesite i blok u kojem ste zapisali sva ona pitanja koja vas interesiraju i gdje ćete pribilježiti bebine generalije (težinu, džinu i obim glave), kao i neke važne stvari koje će vam ljekar savjetovati.
Kako izgleda pregled 
Bebu će izvagati, izmjeriti i izmjeriti joj obim glave. Na osnovu podataka unesenih u karton iz otpusne liste iz porodilišta, pedijatar stječe uvid u novorođenčetovo stanje. Upoređuje tjelesnu težinu s rođenja, otpusta iz porodilišta i sadašnju i zaključuje kako je beba napredovala. 
Onda će pedijatar pregledati bebi glavu, fontanele, oči, uši, nos, pupak, opipat će vrat s jedne i druge strane, stomak i kožu. Na osnovu izgleda i debljine kože i potkožnog tkiva liječnik će zaključiti da li se beba pravilno hrani i redovno kupa. Također, liječnik će provjeriti bebine reflekse. 
Šta će zanimati pedijatra 
Pedijatra će zanimati da li dojite bebu, koliko često, da li se i koliko budi noću, da li joj dajete još nešto, da li beba ima grčeve... Ako ne dojite bebu, zanimat će ga razlog, kao i koju mliječnu formulu koristite. 
Šta vi trebate pitati 
Apsolutno sve što vas zanima u vezi s bebom, njenim zdravljem, njegom, ishranom i ponašanjem. Prije nego što krenete kod ljekara, sastavite spisak pitanja kako neko ne biste zaboravili. Sasvim je normalno da se zanimate za svoju bebu i liječnik bi vam trebao na svako pitanje precizno i strpljivo odgovoriti.

Pet zabluda o vakcinama

Napravite prekrasne fotografije vaše male novopridošlice!

Dječija soba - raj za igranje i oaza za maštanje

Alergije vrebaju, pazite na djecu

Šta beba pokazuje plačem

Šta čeka roditelje prijevremeno rođene djece

Šta treba znati o podizanju blizanaca

Febrilne konvulzije - neprijatne, ali ne i opasne

Pospremanje dječije sobe - nemoguća misija ili...

Šta raditi kada beba dobije temperaturu

Kako izaći nakraj s neposlušnim djetetom

Odviknite dijete od flašice i cucle

Kako otkriti alergiju na hranu kod djece

Krzamak ponovo napada

Kako odgojiti sretno dijete

Prvi put s bebom kod pedijatra

Naša tema

Pet zabluda o vakcinama

Napravite prekrasne fotografije vaše male novopridošlice!

Dječija soba - raj za igranje i oaza za maštanje

Alergije vrebaju, pazite na djecu

Šta beba pokazuje plačem

Šta čeka roditelje prijevremeno rođene djece

Šta treba znati o podizanju blizanaca

Febrilne konvulzije - neprijatne, ali ne i opasne

Pospremanje dječije sobe - nemoguća misija ili...

Šta raditi kada beba dobije temperaturu

Kako izaći nakraj s neposlušnim djetetom

Odviknite dijete od flašice i cucle

Kako otkriti alergiju na hranu kod djece

Krzamak ponovo napada

Kako odgojiti sretno dijete

Prvi put s bebom kod pedijatra