* Kalcij je važan za rast te za razvoj kostiju i zuba. Stručnjaci ističu da većina djece u razvijenim zemljama pati od nedostatka kalcija. 
* Djeca u uzrastu između jedne i tri godine trebaju 500 miligrama kalcija dnevno, a djeca od četvrte do osme godine trebaju 800 miligrama tokom dana. 
* Evo najboljih izvora kalcija:
- Šolja jogurta - 380 mg;
- Šolja mlijeka - 300 mg;
- Kriška kvalitetnog tvrdog sira - Između 202 i 272 mg;
- Pola šolje pudinga - 150 mg;
- Dvije smokve - 49 mg.
* Željezo je važno za razvoj i funkcioniranje mozga. Željezo se lako apsorbira iz hrane životinjskog porijkla poput govedine, dok je za apsorpciju iz povrća i voća potrebna pomoć vitamina C. Zato je dobro hranu bogatu željezom pripremati i servirati s namirnicima koje obiluju vitaminom C. 
* Djeca u uzrastu između dvije i osam godina trebaju 10 miligrama željeza dnevno. 
* Najbolji izvori željeza:
- Pola šolje cjeloviotih žitarica - 18 mg;
- Pola šolje kuhanog špinata - 3 mg;
- Komad odreska - 2 mg; 
- Hamburger srednje veličine - 2 mg;
- Jedno veliko jaje - 6 mg.
* Cink je mineral važan za rast i djeca koja ga ne uzimaju dovoljno izložena su riziku od zaostatka. 
* Djeca između druge i isme godine trebaju 10 miligrama cinka dnevno. 
* Najbolji izvori cinka
- Komad odreska - Između 4 i 6 mg;
- Hamburger srednje veličine - 4 mg;
- Pola šolje kuhanog graha - 2 mg;
- Kašika sjemenki suncokreta - 5 mg;
- Jedno žumance - 4 mg.
* Vitamin D je sunčani vitamin, jer ga tijelo može stvarati samo ako je izloženo sunčevim zrakama. Ali, djeci treba pojačana doza ovog vitamina. 
* Djeca u uzrastu između dvije i 13 godina trebaju 200 IU ili 5 mikrograma vitamina D dnevno. 
* Najbolji izvori vitamina D: 
- Komad lososa - 155 IU;
- Šolja integralnih žitarica - 102 IU;
- Šolja mlijeka - 98 IU;
- Žumance jajeta - 90 IU;
- Čajna kašičica margarina - 34 IU. 
* Vitamin A štiti tijelo od infekcija i smanjuje rizik od raka. Također, pomaže u rastu i pravilnoj diobi ćelija, a utječe i na rast kose i noktiju te zdravlje kože. 
* Između prve i treće godine dijete treba 400 mikrograma vitamina A dnevno, a od četvrte do šeste godine 500 mikrograma. 
* Najbolji izvori vitamina A:
- Mrkva srednje veličine - 2.000 mcg;
- Pola šolje integralnih žitarica - između 141 i 250 mcg;
- Jedno jaje - 84 mcg;
- Komad lososa - 11 mcg. 
* Vitamin C važan je za crvena krvna zrnca, razvoj kostiju i tkiva. Također, vrlo je važan za održavanje imunološkog sistema i prevenciju infekcija te apsorpciju željeza. 
* Djeca od prve do treće godine trebaju 15 miligrama vitamina C dnevno, a djeca od četvrte do osme godine 25 miligrama. 
* Najbolji izvori vitamina C:
- Pola šolje crvenog bobičastog voća - 142 mg;
- Šolja soka od naradže - 100 mg;
- Narandža srednje veličine - 70 mg;
- Pola šolje brokule - 62 mg;
- Pet jagoda - 51 mg;
- Pola grejpfruta - 47 mg;
- Pola paradajza - 12 mg;
- Pola šolje špinata - 9 mg;
- Pola pečenog krompira - 8 mg.

Koliko vitamina, a koliko minerala treba beba

Povišena tjelesna temperatura pratilac je mnogih oboljenja i obično se javlja kao prvi simptom bolesti. Uglavnom zabrinjava roditelje, koji i umjereno povišenu temperaturu doživljavaju kao veliku opasnost za dijete. A je li to zaista tako?
Zna se da temperatura, kao česta reakcija organizma ima svoje dobre i loše strane. Dobre su to što ukazuje na postojanje, kao i na tok bolesti, te pojačava nespecifične imunološke reakcije. Loše strane temperature su subjektivni osjećaj bolesti, povećana potreba za energijom i kisikom, rizik od febrilnih konvulzija i drugo. 
Blago povišena tjelesna temperatura podstiče imunološku reakciju u organizmu, pa je ne treba snižavati. Ali, ako tjelesna temperatura prelazi 38,5 stepeni, tada više nije korisna i neophodno je snižavati je, u prvom redu zbog mogućnosti pojave febrilnih konvulzija kod manje djece i zbog uklanjanja subjektivnih osjećaja febrilnog djeteta, kao što su glavobolja ili razdražljivost. 
Dakle, povišena tjelesna temperatura je znak da se organizam bori s infekcijom i da imunološki sistem funkcionira.
Najčešći uzroci 
Uzroci povišene tjelesne temperature kod djece koja se javljaju pedijatru na pregled su u više od 3/4 svih prvih posjeta febrilne djece akutne respiratorne virusne infekcije, koje u većini slučajeva zahtijevaju samo opće i simptomatsko liječenje. 
Ostali rjeđi uzroci mogu biti bakterijske i druge infekcije, pretopljavanje djeteta, visoka vanjska temperatura, dehidratacija, ali i upotreba nekih lijekova. Osim toga, temperatura tijela ovisi i o dijelu dana, obrocima i aktivnostima djeteta.
Roditelji najčešće primijete kada dijete ima povišenu temperaturu - iz igre postaje tiho ili plačljivo, nervozno, zažarenih je obraza, sjajnih očiju, suhih ili crvenih usana. Rast temperature može pratiti drhtanje tijela i osjećaj hladnoće.
Šta pomaže
Za mjerenje temperature u upotrebi su različiti toplomjeri (ušni, digitalni), ali se smatra da je najprecizniji i najpouzdaniji živin toplomjer. Temperatura se mjeri tri do pet minuta pod pazuhom. Uz davanje lijekova za snižavanje tjelesne temperature tipa paracetamola ili ibuprofena (sirup, čepići), neophodno je prozračiti sobu, dijete raskomotiti (pamučna majica, pelena ili gaćice). 
Dijete možete tuširati toplom, nikako hladnom vodom. Također, nije preporučljivo dijete masirati rastvorima alkohola, jer može doći do apsorpcije alkohola putem kože ili udisanjem, a topla voda je jednako efikasna kao i alkohol. Osigurajte da dijete koje ima temperaturu pije dovoljno tekućine. 
Važno
Ukoliko je dijete mlađe od tri mjeseca, ukoliko je pospano, bezvoljno, uznemireno, te ako temperatura i pored svih preduzetih mjera ne pada obavezno ga odvedite pedijatru. Ako se dijete pri visokoj temperaturi počne grčiti, ukoči pogled ili ne odgovara na pozive, treba ga što prije odvesti pedijatru.

Zdravo dijete: Zašto je povišena temperatura vaš prijatelj

Realno je očekivati da će vas beba nekada i neprijatno iznenaditi. Ali, nemojte odmah paničiti, jer postoje određene promjene koje su samo neugodni pratioci najranijeg djetinjstva i većinu možete sami riješiti. 
Promjene na koži
Nekoliko blagih vrsta osipa javljaju se prvih mjeseci života djeteta. Najčešći su:
- Sitne i sjajne bijele bubuljice koje nisu okružene crvenilom. One ne zahtijevaju liječenje, već samo redovno kupanje, jer vremenom iščeznu same od sebe.
- Grupice malih crvenih mrlja na obrazima. Ne treba ih liječiti, same nestanu.
- Ojed, koji se javlja kod djece osjetljive kože ili kao posljedica nedovoljne higijene kože. Kod ojeda može nastupiti crvenilo, pa i ljuštenje površinskog dijela kože. Ojed se može spriječiti redovnim pranjem, kupanjem, presvlačenjem i njegom kože. 
- Gnojni mjehurići mogu se pojaviti prvih dana po izlasku iz porodilišta. To je znak infekcije i trebate otići liječniku. 
Vlaženje pupka
Često se događa da pupčana rana vlaži ili krvari. U tom slučaju otiđite ljekaru.
Tjemenjača
Nekad se na tjemenu stvaraju naslage, najčešće zbog nedovoljnog pranja kose ili zbog nekorištenja četke ili češlja. Ako je tjemenjača već stvorena, taj dio glave treba prije kupanja namazati uljem za bebe, staviti kapicu i sačekati pola sata. Nakon toga okupajte dijete, dobro prosušite te uz blago trljanje pelenom iščešljajte. Ako se tjemenjača odmah ne skine, postupak ponovite nekoliko puta.
Gljivične infekcije
Beba može dobiti gljivičnu infekciju usta Candidom albicans koja izgleda kao da su se krpice mlijeka zalijepile za sluznizu. Ako se uklone nasilno, sluznica će biti crvena, a beba će osjećati bol pri gutanju. Posavjetujte se s liječnikom kako ćete ukloniti gljivice. 
Grčevi 
Novorođenče koje halapljivo sisa, pored mlijeka, proguta i mnogo vazduha. Dio tog zraka prođe u crijeva, zbog čega mogu nastati bolovi u stomaku, koje dijete izražava plačem. Zato uvijek nakon podoja dijete treba uspraviti na majčine grudi da izbaci vazduh iz želuca (da podrigne). 
Bljuckanje
Ako beba ne podrigne onda će bljuckati, odnosno izbaciti progutani vazduh. Ova pojava vas ne treba zabrinjavati. Međutim, ako dijete povraća nakon svakog obroka, ne napreduje ili gubi u težini, ili povraća u mlazu, obavezno otiđite pedijatru.
Stolica
Novorođenče obično ima više stolica tokom dana i one su zlatno-žute boje. Neka novorođenčad, prvenstveno na prirodnoj ishrani, imaju stolicu nakon svakog obroka. Ako ne gube u težini, na ovo ne treba obraćati pažnju.

Šta možete očekivati tokom bebinih prvih mjeseci

Većina roditelja smatra da se njihovi maleni trebaju baviti nekim sportom. Međutim, često su u dilemi u kom pravcu da ih usmjere i u koju sportsku sekciju da ih upišu. Nikada nisu sigurni kada je pravo vrijeme, da li su maleni dovoljno razvijeni, da li će im biti preteško. 
Zato ove dane prije početka ljeta iskoristite i vidite šta vašem djetetu najbolje ide, a o spremnosti djece i najboljim godinama koje se preporučuju za određene fizičke aktivnosti najbolje bi bilo poslušati stručnjake. 
U ovom tekstu vam prenosimo savjete stručnjaka, koji su objasnili kako različite sportske aktivnosti utječu na dijete i sa koliko godina bi već mogli početi sa treniranjem ili rekreacijom. 
Plivanje 
Plivanje razvija pluća i cjelokupnu muskulaturu. Najveći minus za malu djecu krije se u tome što se ona na samom početku treniranja često prehlade. Zato roditelji trebaju voditi računa da dijete zimi dobro osuši kosu i ne zaboravlja staviti kapu. Ako ljetni odmor provodite pored nekog bazena, zadaća vam je da vašu bebu od dvije godine naučite plivati.
* Uzrast: Od dvije do tri godine. 
Gimnastika 
Spretni kolutovi na strunjačama, igra trakom ili loptom, greda, razboj, parter... Dok su djeca mala, lako prave stoj, most ili špagu. Ne plaše se grede i s lakoćom se pentraju na razboj. Stiču gracioznost, lijepo držanje, pravu kičmu i snažne mišiće. 
* Uzrast: Od četiri godine. 
Sportski ples 
Sportski ples je takmičarska aktivnost koja spaja umjetnost i sport. Jedna je od rijetkih disciplina u kojoj se djevojčice i dječaci ravnopravno nadmeću i to na istom mjestu. Maleni će naučiti savršeno vladati svojim tijelom, ispravit će kičmu, imat će graciozan hod. Plesači su veoma izdržljivi, imaju zavidno jaku muskulaturu, čvrstu kičmu, razvijenu koordinaciju, gipkost i ravnotežu. 
* Uzrast: Od četiri godine. 
Umjetničko klizanje 
Lijepi kostimi, ushićeni gledaoci, raznorazni akseli i drugi elementi od kojih publici zastaje dah... Istina, sve to slijedi tek poslije dugih godina upornih treninga, padova i modrica. Put u veliki sport na ledu treba početi sa četiri do pet godina. Jer, upravo u tom uzrastu dječiji mišići i tetive su veoma elastični, pa vašem budućem šampionu nije teško da visoko podigne nogu ili da se spusti u čučanj. Osim toga, maleni takoreći ne osjećaju strah, pa lako nauče i izvode i najteže akrobatske elemente. Morate ipak imati na umu da su i na treninzima i na takmičenjima moguće povrede. 
* Uzrast: Od četiri do pet godina. 
Tenis 
U cijelom svijetu jedan od najpopularnijih sportova. Koristan je za opšti fizički razvoj, koordinaciju pokreta, razvoj snage. Ali, prije nego što stignu do Vimbldona, male šampione čekaju dugogodišnji uporni treninzi: Sa pet godina tri puta nedjeljno, sa šest - četiri, a što su stariji, to se napor povećava. 
* Uzrast: Od pet godina. 
Aikido 
Aikido je japanska borilačka vještina. Razvija koordinaciju, snagu i spretnost. Maleni će postati jači i sigurniji u sebe, neće se bojati da se odbrane ako ih zadirkuju stariji drugari. 
* Uzrast: Od pet godina 
Karate 
Karate je klasična japanska borilačka vještina koja dozvoljava primjenu svih dijelova tijela radi samoodbrane bez oružja. Karate razvija koordinaciju, elastičnost, snagu i okretnost. Zahvaljujući istočnjačkim borilačkim vještinama djeca se uče koncentrirati, usmjeravati emocije i energiju u nešto korisno. Veliki plus ove sportske discipline leži u tome što će sve što nauči dijete moći primijeniti i u životu, recimo ako se u dvorištu treba odbraniti od nasilnika. Karate ujedno jača i čeliči cijeli organizam. 
* Uzrast: Od pet do šest godina. 
Badminton 
Igra reketom i pernatom lopticom nije samo zanimacija izletnika u prirodi, već i potpuno nezavisan vid sporta. Izvanredno razvija brzinu reakcija, doprinosi gipkosti cijelog tijela i odličnoj kondiciji. Reket za badminton je lagan, pa se dijete neće naprezati u igri. 
* Uzrast: Od šest do sedam godina. 
Kuglanje 
Danas je kuglanje veoma popularno među djecom i mladima. Na svakom koraku otvaraju se kuglane. Kuglanje je postalo samostalan sport, mada još nije olimpijska disciplina. Uz redovan trening svako dijete može postati snažno, izdržljivo i savitljivo. Kuglanje razvija preciznost i sistematičnost. 
* Uzrast: Od sedam godina.

Plivanje je idealno za trogodišnjake

Svako dijete se prije ili kasnije suočava sa strahovima. Oni su dio odrastanja. Iako faze straha mogu potrajati, roditelji mogu učiniti mnogo i olakšati djeci da ih lakše prevladaju. 
Pokušajte otkriti uzrok straha te pokušajte razumjeti zašto se dijete boji. Nikako ne pokušavajte nasilu odagnati strahove, jer to ne pomaže. Također, saslušajte dijete i ozbiljno s njim razgovarajte. Pazite šta ćete reći, jer objašnjenja da čudovišta ne postoje neće pomoći, samo mogu pogoršati situaciju. Evo najčešćih dječijih strahova:
* Strah da bi se roditelji mogli rastati može biti posljedica napetosti u porodici ili se može pojaviti nakon što dijete upozna nekog vršnjaka čiji su roditelji rastavljeni. Ako primijetite da dijete o tome razmišlja, porazgovarajte s njim, objasnite da se mama i tata vole te da uvijek ne mora biti tako. Također, jasno mu recite da ono nikako ne može biti krivac za neslaganja između mame i tate te da će ono uvijek i jednom i drugom biti na prvom mjestu. 
* Dijete odbija spavati samo, ne želi ići na spavanje, budi se noću ili dolazi u roditeljski krevet. To su simptomi straha od mraka, od kojeg pati oko 90 posto djece u uzrastu od treće godine.
Ostavite upaljeno svjetlo u njegovoj sobi i naviknite dijete da spava s omiljenom plišanom igračkom koja će ga čuvati. 
* Mnoga djeca, posebno jedinici i oni koje čuvaju bake i nane, ne vole fizičke kontakte s drugim ljudima. Zbog stalnog maženja kod kuće, dijete ne želi izljeve ljubavi. U ovom slučaju nemojte stalno maziti dijete, grlite ga rjeđe i nikada ga nemojte ljubiti u usta. 
* Nakon smrti bližeg člana porodice ili kućnog ljubimca djeca počinju razmišljati o smrti i počinju se nje plašiti. Nikako nemojte govoriti djetetu da smrt ne postoji, već mu pokušajte objasniti da je to prirodna pojava, da se rijetko događa i da je to nešto čega se ne traba plašiti. 
* Dječiji crteži prolaze različite faze, odražavajući njihov emocionalni razvoj. Pogledajte šta crta vaše dijete, pa ako su boje na papiru tamne i ako crta čudovišta porazgovarajte s njim. U nekim slučajevima nije loše posjetiti dječijeg psihologa.

Pomozite djetetu da prevaziđe strah

Cvjetanje trava i ostalih biljaka može izazvati alergije na koje nisu imuna ni djeca. Alegrija na polen nastaje zbog reakcije u dječijem nosu. Zbog reakcije sluznica otiče, nos curi, a dijete stalno šmrče i kiše. Također, alergija može zahvatiti i oči koje postaju crvene i nadražene.
Pedijatar će lako zaključiti da dijete ima alergiju, a dijagnozu obavezno treba potvrditi alergološkim ispitivanjem. Noviji testovi mogu vrlo brzo pokazati uzrok alergijske reakcije, a nerijetko pokazati da dijete nije alergično samo na polen. Alergije obično idu u "paketu" pa dijete, osim na polen, može biti alergično i na grinje. 
Načini liječenja 
Prvi korak je eliminirati alergen. Ali, vrlo je teško, skoro nemoguće, izolirati dijete od polena. U tom mu slučaju trebaju antialergijski lijekovi koje će prepisati ljekar. 
Ako lijekovi (najčešće su to antihistaminici) ne pomognu ili je bolest odmakla dijete će dobiti kortikosteroidni sprej za nazalnu upotrebu. 
Prije upotrebe nos treba dobro očistiti pa tek onda aplicirati sprej u svaku nozdrvu. Broj prskanja ovisi o uzrastu djeteta, ali i o vrsti lijeka. Naravno, količinu vrstu i način upotrebe preparata odredit će ljekar. 
Postoji li prevencija 
Ako znate da je dijete alergično, očekujte tegobe s dolaskom proljeća. Nekoliko sedmica prije očekivane navale polena započnite preventivnu terapiju antihistaminicima - uz dogovor s ljekarom. Pravi "tajming" određuje pedijatar. 
Zatvarajte prozore kada je koncentracija polena najveća. Tokom tih dana dobro je da bebu ne izvodite napolje rano ujutru (od svitanja i ujutru), jer je koncentracija polena tada najjača. Polen je ljepljiv pa kada se vratite u kuću, presvucite bebu i okupajte je. 
Imunoterapija 
Liječenje koje se pokazalo kao vrlo efikasno i komforno je imunoterapija. To je vrsta biološke terapije koja u borbi s infekcijama ili alergijama koristi prirodne supstance. Ona se provodi uz odgovarajuće lijekove, koje propisuje ljekar specijalista.
Naslijeđe
Alergija može biti i nasljedna. Osoba može biti genetski sklona da odreagira burno kada dođe u kontakt s određenom supstancom. Svi ljudi imaju specijalne bjelančevine i imunoglobuline tzv. antitijela, ali kod osoba sklonih alergiji broj tih antitijela je uvećan.

Proljeće donosi alergije

Dijete do predškolskog uzrasta čuje riječ "ne" nevjerovatnih 400 puta dnevno, tako barem kažu eksperti. To je ne samo zamorno za vas kao roditelja, nego može biti izuzetno štetno za dijete. 
Prema dosadašnjim studijama, djeca kojoj se stalno ponavlja ova riječ stiču oskudne jezičke vještine u odnosu na djecu čiji roditelji imaju pozitivniji odnos. 
U svemu tome krije se i druga opasnost: ukoliko stalno ponavljate "ne," ta riječ gubi na svojoj efikasnosti. 
Šta je to što kao roditelj možete učiniti da biste djetetu rekli "ne" na neki drugi način? Dajemo vam pet sugestija pa pokušajte.
1 Recite "da" na određeni način
U kupovini ste, vaš mali anđelak počinje sa svojom uobičajenom "torturom". Ne želi izaći iz supermarketa dok mu ne kupite slatkiše. Vaša prva reakcija je otprilike: "Nema slatkiša prije večere." Njegova reakcija - ukopa se i ne možete ga pomjeriti. Sada kažete nešto oštrijim tonom "ne". To je već znak za nastup gnjeva tog malog slatkog bića. Zvuči vam poznato? 
Većina djece ne razumije ili ne shvata razlog za određena pravila ako se ona temelje isključivo na ovoj maloj negaciji. Ne preostaje vam ništa drugo nego pokušati ovo čarobno "ne" preformulirati u "da". Neka to otprilike izgleda ovako - recite svom malom nevaljalku: "Nema problema, dobit ćeš svoj omiljeni slatkiš za večeru, ali idemo sada prvo kupiti jabuke."
2 Pokušajte s objašnjenjima, s unošenjem svojih osjećanja u priču
Razmišljajte o pokušaju da djetetu "otvorite oči", odnosno da mu ukažete zašto vas njegovo ponašanje nervira. Možda tako što ćete reći: "Vrijeđaš sto kada lupaš po njemu i ja sam vrlo tužna zbog toga. Molim te prestani." 
Mada vam se to može učiniti bezuspješnim i besmislenim kada su u pitanju mala djeca, nije tako, jer i to je način da dijete poučite nečemu. 
Tako zapravo djetetu ukazujete da njegovi postupci vrijeđaju ljude iz njegovog okruženja, što je način da kod malenih razvijate saosjećanje. Naravno da će trebati malo više vremena da se kod djeteta razvije ova vrsta osjećanja, ali ukoliko ga povremeno podsjećate na to, put ka ovom veoma važnom osjećanju u životu će zasigurno biti mnogo lakši i brži. 
3 Dajte djetetu mogućnost izbora
Vaš nestaško odlučio je poigrati se loptom baš u dnevnoj sobi. Umjesto da kažete: "Ne! Nema igranja u sobi," recite mu: "Loptu možeš kotrljati po podu u sobi ili još bolje igrati se loptom izvan kuće, gdje je možeš slobodno bacati i šutati." 
Zašto je ovo dobar način? Nuđenjem različitih opcija pomažete svom djetetu da se osjeća kao neko ko vlada situacijom, neko ko ima određenu moć. Za djecu dobi od jedne do tri godine ovo predstavlja podsticaj za pravljenje odabira među ponuđenim opcijama, što postepeno doprinosi razvoju osjećaja samostalnosti i vlastite sposobnosti, tvrde eksperti. Ali, i tu treba biti oprezan i ne nuditi previše opcija, za djecu ove dobi dovoljne su dvije.
4 Pokažite i recite
Vaš trogodišnji sin uporno gurka i udara svoju malu sestru. Vaša prva i uobičajena reakcija je: "Ne, prestani." A upitajte se zašto bi? 
Neka djeca neće prestati i nakon brojnih ponavljanja jer uopšte ne znaju šta bi to mogla raditi umjesto toga.
Umjesto zabrane, priskočite svom dječaku upomoć i recite mu: "Poljubi sestricu," ili nešto slično, tako ćete pomoći i sebi i njemu. Ili, recimo, ukoliko vaš dječačić svim silama pokušava udarati mačku, recite mu: "Polako, nježno," jer će tako početi maziti macu i neće je više udarati. Ponavljajte to nekoliko puta, počnite je i sami maziti i zasigurno će upaliti. 
Slično je i sa nekim drugim potezima tih malih bića koja vas ponekad izluđuju. Istina je da djeca vrlo često tako nešto rade potpuno nesvjesno i nenamjerno. Jednostavno moraju uvijek biti u pokretu. Pokušajte ih umiriti i na ovaj način, pomalo šaljiv ali nerijetko uspješan. Recite mu: "Kaži svojoj nozi da prestane!" Spustite ruku na dječiju nogu govoreći: "Smiri se, ti mala nestašna" i uvjerit ćete se da čak i ovo ima efekta.
5 Neka vaš glas bude smiren
Djeca spoznaju značenje riječi "ne" uglavnom kroz ton kojim je roditelji izgovaraju. Ne mora biti tako, jer sve to možete reći i na drugi način, to jest ne morate koristiti to zapovjedničko "ne" da biste postigli isti efekat. 
Ostavite taj oštri ton za neke situacije koje to istinski zahtijevaju. Isto tako nerijetko i vaš pogled može mnogo toga reći, dijete iz pogleda može shvatiti da vam se ne dopada ono što radi. 
Ne upadajte u vlastitu zamku tako što ćete dijete ponekad pokušati zabaviti nečim što će vas kasnije nervirati. Budite dosljedni i nastojte svakako izgraditi odnos u kojem ćete oboje uživati i koji će vam obezbijediti mnogo bolje razumijevanje s djetetom.&nbsp;

Koliko puta dnevno kažete „ne“ svom djetetu

Djeca koja su tek naučila govoriti još ne znaju logično razmišljati, pa mogu pomisliti da su ona kriva za svađu. Često znaju pokriti rukama uši.
Roditeljske svađe mogu smetati već i bebama. Iako još ne razumiju riječi, mogu "pokupiti" loše raspoloženje. Mnoge bebe boje se glasnih zvukova, pa ih može uplašiti vika roditelja. Osim toga, roditelj uznemiren svađom je rastresen i ne odgovara na djetetove potrebe. 
Djeca koja su tek naučila govoriti još ne znaju logično razmišljati, pa mogu pomisliti da su ona kriva za svađu. Često znaju pokriti rukama uši dok se roditelji svađaju. Malo stariji predškolci počinju imitirati roditelje, pa je važno kako se oni ponašaju dok su ljuti. 
Zato, bacanje stvari i vrištanje nije prihvatljivo ponašanje za roditelje. Parovi bi se također trebali kloniti ličnih napada, kao što je: "Zašto si lijen?" ili "Mrzim te". Osim što takve riječi destruktivno djeluju na brak, mogu uznemiriti djecu. Maleni stvari shvataju bukvalno, zbog čega mogu patiti. 
Nikada nije dobro uvlačiti dijete u svađu, jer se ono zbog toga može osjećati krivim. Nažalost, to se često događa. Dovoljno je da roditelj kaže: "Vidi šta si učinio, uzrujao si je!". Mnogo bolji odgovor na rastuće napetosti je smireno reći: "Moramo malo usporiti. Bolje je da ovo riješimo mirno." 
Sukobi su neizbježni čak i u najboljim vezama, ali koncentriranost na dječiju dobrobit ljudima može pomoći da se smire. Posvađate li se pred djecom, važno je da ona vide kako ste riješili sukob. Ako se roditelji pomire i poljube, mališani će se osjećati mnogo smirenijima.

Svađe i galama uznemiruju djecu

Katkad roditelji kada uoče tik kod svog djeteta ne znaju što da rade. Zato iznosimo neke činjenice kako bismo vas bolje upoznali s tim poremećajem da biste lakše mogli pristupiti problemu kod svog djeteta.
Tik poremećaji su sindromi kod kojih je glavna manifestacija neki oblik tika. A šta je tik? To je nevoljan, brz, ponavljajući, neritmički motorni pokret ili glasovna produkcija, naglog nastanka koja ne služi jasnom cilju. 
Tikovi teže da budu uporni, ali mogu biti zaustavljeni tokom različitih vremenskih perioda te se mogu i neko vrijeme zaustaviti, ali to dovodi do napetosti koja popušta s ponovnim izvršavanjem tika. Obično tikovi nestaju u snu.
Uzroci nastanka tikova mogu biti vrlo različiti:
* Idiopatski (akutni prolazni tikovi, multipli tikovi djetinjstva, multipli tikovi koji opstaju tokom dužeg perioda života, kasniji početak tikova, Gilles de la Tourreteov sindrom); 
* Sekundarni (postencefalitički, traume glave, trovanje ugljen-monoksidom, CVI, mentalna retardacija, lijekovi, različite kromosomske aberacije);
* Srodni poremećaji (manirizmi i stereotipije, hiperaktivni sindrom, konvulzije, ekcesivne reakcije na iznenađenje).
Vrlo je važno znati razlike između pojedinih vrsta tikova. I motorni i glasovni tik mogu biti jednostavni ili složeni, iako granice nisu strogo određene. 
Jednostavni motorni tikovi uključuju žmirkanje, trzanje vratom, slijeganje ramenima i grimase lica, isturanje jezika, istezanje vrata, dok jednostavni glasovni tikovi uključuju kašljucanje, lajanje, šištanje, kihanje. 
Složeni motorni tikovi uključuju udaranje samog sebe, skakanje, cupkanje, pucketanje prstima, pljuckanje, a složeni glasovni tikovi uključuju ponavljanje određenih riječi (eholalija) i katkad upotrebu socijalno neprihvatljivih (često pogrdnih) riječi (koprolalija), kao i ponavljanje vlastitih glasova ili riječi (palilalija), zviždanje, štucanje.
Tik poremećaji su znatno češći kod dječaka nego kod djevojčica i uobičajena je obiteljska anamneza o tikovima.
Osnovne karakteristike koje razlikuju tikove od drugih motornih poremećaja su iznenadna, brza, prolazna i ograničena priroda pokreta, zajedno s nepostojanjem dokaza o neurološkoj podlozi poremećaja, njihovo ponavljanje (obično) nestajanje tokom spavanja i lakoća kojom se mogu voljno reproducirati ili suzbiti.
Tikovi se često javljaju kao izolirana pojava, ali je rijetkost da su udruženi s raznim emocionalnim poremećajima.
Kod djece je najčešći prolazni tik poremećaj koji se javlja od druge godine, a najčešći je na uzrastu od četiri ili pet godina i ne traje duže od 12 mjeseci. 
Tikovi se obično javljaju u obliku žmirkanja, grimasiranja ili trzanja glavom. U nekim se slučajevima tikovi pojavljuju samo jednom dok se u drugim pojavljuju tijekom više mjeseci.
Vrlo je važno prepoznati mogući tik kod djeteta te hitno reagirati i posavjetovati se sa stručnjakom.

Tikovi su češći kod dječaka

Veze i brakovi su zajednice zasnovane na ljubavi. Ili bi to barem trebale biti. A ono što često ruši tu zajednicu, a što mnogi ne žele priznati, jeste preljuba. Pitali smo poznate ličnosti iz BiH i regiona šta misle o tome i da li bi oprostile ljubavnu prevaru.Izgubljeno povjerenjeDino Šaran, alfa i omega sarajevskog benda “Letu štuke”, kazao nam je da tu definitivno važi ona poznata izreka: “Sam pao, sam se ubio.”- Moja je stvar da li bih ikad oprostio nevjeru. Ali, to je sigurno ono što ne bih objavio na društvenim mrežama ili se javno deklarisao o nečemu što, u suštini, nikoga ne treba ni zanimati. Mnoge ni ne zanima i to je OK. Ipak, nema razloga da se prevara oprosti. Lojalnost je temelj veze i odnosa. Ako toga nema, onda nema ni svrhe da se to održava – govori Šaran.Tea Bošković, poznata bh. manekenka, sličnog je mišljenja. Ističe da je danas prava rijetkost pronaći nekoga ko će ostati vjeran.&nbsp;- Inače ne varam, jer mislim da nema potrebe za tim. Ako mi s nekim nije dobro, prekinem i idem dalje... Ali, prevarena jesam jednom. I užasan je osjećaj. Tada sam oprostila i pokajala se zbog toga, jer jednom kad se povjerenje izgubi, kod mene je zauvijek izgubljeno. Isto tako smatram da su javne osobe pod većim pritiskom zbog toga što ih mediji prate – kazala je Bošković.S druge strane, Elviru Lakoviću Laki, kako nam je rekao, nikad se nije desilo da ga prevare.- Ali, što da ne, tako bih dobio iskustvo više. Sad, ipak, ne mogu reći kako bih reagirao, jer ne znam. Ali, s obzirom na to da niko nije savršen pa ni ja i da se svakome može desiti, ne znam... Možda bih i oprostio – ističe Laka.Maja Miralem, jedna od najpoznatijih TV voditeljica u našoj državi, ima jasan stav kad je preljuba u pitanju.- Ako te neko prevari, onda te vara zato što te ne voli dovoljno. Koliko god da ti njega voliš i koliko god, pod izgovorom te neke ljubavi, treba prijeći preko milion drugih stvari, zašto bi ti svoju ljubav bacao pod noge toj osobi, koja je apsolutno ne zaslužuje?! Tu je veoma jasno razgraničenje. Ima toliko stvari u životu preko kojih prelaziš baš pod izgovorom ljubavi, ali preljuba... To vrlo racionalno posmatram. Nije to ništa tragično nego je vrlo jasno definirano. U biti, niko vas ne vara nego ljudi sebe varaju zato što žive u nekoj zajednici koja ih ne ispunjava. Ne da ne zaslužuju oprost nego su ti ljudi kukavice. Neka se suoče sa svojim problemom, novom ljubavi, zaljubljenošću i strašću i neka raskrste s jednom osobom i široka ti cesta – kazala je Miralem.Bez tolerancijePopularna hrvatska glumica i producentica Jelena Veljača iskreno nam je rekla da se dva puta suočila sa prevarom.- Po prirodi sam vjerna. Monogamija mi je u emotivnom kodu i genima. Do sada nisam opraštala prevaru, a suočila sam se s tim dva puta. I to mi je uvijek značilo kraj veze. Nisam mogla prijeći preko toga. Mislim da je to stvar konteksta i odnosa. Koliko sebe poznajem, mislim da ne bih oprostila, pa čak ni ako bih se trudila. Jednostavno, monogamija mi previše znači, ali mislim da ima ljudi kojima to nije primarna stvar i koji mogu prijeći preko toga, kao i da ima odnosa koji to mogu preživjeti. U sebi nisam pronašla toleranciju za takve stvari, ali ne osuđujem one koji je imaju. Nadam se da neću ni morati o tome razmišljati – otvoreno je kazala Veljača.Svi dođemo u iskušenjeHana Hadžiavdagić-Tabaković, voditeljica Hayat TV-a, kazala nam je da joj se nikad nije desilo da je momak prevari.- Zaista ne bih za pet minuta užitka s nekim drugim izgubila nešto što imam sa mojim Tarikom. Uopće se ne bih upustila u situaciju da mi se neko drugi svidi. Svi mi dođemo u iskušenje i kažemo: “Jao, što je ovaj dečko zgodan i harizmatičan”, ali ne dolaziš u situaciju da izađeš&nbsp; s njim. Svi svjesno uđu u prevaru. A kad s nekim gradiš sve od nule, onda mnogo više cijeniš vezu i instituciju braka. Što je svadba pompeznija i skuplja, to je brak lošiji i kraći – kazala je voditeljica.Pohvalim nečiju ljepotu- Poprilično sam jasan kad je to u pitanju. Kad je osoba pored mene, fokusiran sam na nju i tu nema prostora ni pomišljanja na prevaru. Sve ostalo je suvišna tematika. Ne varam, nije mi se dešavalo. Naravno da pohvalim nečiju ljepotu, ali ništa više od toga. A kad bih saznao da sam prevaren, automatski bih se isključio iz priče. Neka svako snosi svoju odgovornost, a meni je to dovoljan razlog da se ja više ne uplićem – kazao nam je popularni voditelj Feđa Fetahagić.Trenutak strasti- Mislim da sve treba oprostiti nekome koga volite. Smatram da je jedno prevara, a drugo izdaja. Ako je to nešto što traje dugo i dugo se živi u laži, preko toga ne bih prešla. Ako je, pak, riječ o trenutku strasti, oprostila bih – govori poznata pjevačica i voditeljica Alka Vuica.

Veljača dvaput prevarena, Laka bi prešao preko toga, Bošković dala drugu šansu i pokajala se...

Gojaznost je postala svjetski problem. A najbolji način sprečavanja pretjerane debljine u odrasloj dobi je - zdrav početak u djetinjstvu. To znači da dijete još od malih nogu podučite zdravom načinu života, zdravim navikama u ishrani i redovnim fizičkim aktivnostima. Na taj ćete mu način dati najbolju osnovu za zdrav i dug život bez zdravstvenih problema. Iskoristite zato neke od naših preporuka: 
1 Nikada ne koristite hranu kao nagradu 
Umjesto nagrade hranom, naročito slatkišima, svoje dijete nagradite zagrljajem, poklonite mu potrebnu pažnju, zabavite se. Mogu to biti različiti oblici zabave, u određenoj dobi djeteta može to biti vožnja bicikla, dijete će u tome istinski uživati! 
2 Kreirajte mogućnosti za "aktivnu igru" 
Isključite TV, zaboravite videoigrice. Radije vrijeme provodite u obližnjem parku, gdje ćete zasigurno naći način kako korisno i ugodno provesti vrijeme s djetetom. Izvedite psa u šetnju, ponesite loptu, pronađite bilo kakvu zabavu i tako provedite vrijeme sa svojim djetetom. Bit će mnogo korisnije i zdravije i za vas i za vaše dijete nego što je buljenje u TV. 
3 Pazite šta kupujete
Nastojte što manje kupovati slatkiše, grickalice i gazirane napitke. Neka njihovo mjesto zauzmu zdrave namirnice poput voća i povrća, jogurt, suhe grožđice i ostalo nezaslađeno sušeno voće u kojem će dijete jednako uživati a veoma je zdravo. 
4 Ograničite gledanje televizije
Brojne su studije pokazale da postoji jasna veza između dužine boravka pred TV ekranima i tjelesne težine djece. Stoga zaista treba voditi računa da dijete što manje vremena provodi ispred TV ekrana! 
5 Pripremajte sami zdrava domaća jela
Nastojte što češće spremati sami jela kod kuće, izbjegavajte restorane i jela izvan kuće. Pokušajte postepeno dijete uključiti u pripremu zdravih jela, pružite mu mogućnost da zajedno s vama osmisli jelovnik, dajite mu sitne zadatke i na taj način ga naučite da se zdravo hrani. 
Mlađu djecu zamolite da vam pomogu u pranju voća i povrća, za njih će to biti zabava, a nešto starija djeca bit će oduševljena ako ih uključite u serviranje, guljenje voća i slično. 
6 Uključite dijete u nabavku namirnica
Povedite dijete sa sobom kada kupujete voće i povrće, upućujte ga u odabir zdravih namirnica. Razgovarajte pri tome o nutritivnim vrijednostima hrane koju kupujete.

Naučite dijete zdravim navikama

Maleni se najčešće žale na bolove u stomaku. Ali, nažalost, roditelji se ponekad ne snalaze i ne preduzimaju prave mjere kako bi otklonili tu tegobu. Kako treba postupiti? 
Bolove u stomaku izazivaju najrazličitiji razlozi: virusne infekcije, trovanje, zatvor, paraziti, alergija, upala slijepog crijeva, stres... To znači da će liječenje zavisiti od dijagnoze koju postavi liječnik. Ali, mama može pomoći djetetu tako što će ga odmah ispitati gdje ga boli i kako ga boli. 
Do tri godine djeca, nažalost, ne znaju objasniti prirodu bola koji osjećaju. Shvatit ćete da li dijete muče grčevi ili ga stomak samo tišti po tome da li vrišti i mlatara nogama ili samo tiho plače. 
Nakon treće godine dijete već može pokazati gdje ga boli, ali samo u trenutku kad osjeti bol. Sljedećeg dana u ordinaciji liječnika već se neće moći sjetiti šta ga je mučilo. 
Ljekaru je bitno da sazna karakter i intenzitet bola: da li je jak ili slab, da li se javlja u napadima ili je konstantan i neprekidno tišti. Bol u vidu napada je opasniji i tom slučaju je bolje odmah konsultirati liječnika, odnosno odvesti dijete u ordinaciju ili pozvati hitnu pomoć. 
Pogledajte na sat u trenutku kad vam se dijete požali na bol u stomaku. Uporan bol koji traje više od pola sata ne treba zanemariti i neophodno je konsultirati se sa stručnjakom. 
Kada ljekaru
Oštar, jak bol u stomaku zahtijeva hitnu konsultaciju s hirurgom. Bol može biti praćen povraćanjem i povišenom temperaturom. Razlog može biti upala slijepog crijeva ili zapetljaj crijeva. I jedno i drugo treba shvatiti vrlo ozbiljno. 
Ukoliko upaljeno slijepo crijevo pukne, gnoj, a s njim i infekcija, proširit će se po cijelom abdomenu. Na upalu slijepog crijeva treba posumnjati ukoliko dijete locira bol u donjem desnom dijelu stomaka. 
Stavite mališana na desni bok i polako i oprezno mu pritisnite desnu stranu stomaka, a onda naglo sklonite ruku. Ako ga boli više kad sklonite ruku nego kad pritiskate, najvjerovatnije je riječ o slijepom crijevu. 
Zapetljaj crijeva (ileus) nastaje kad ne postoji normalan protok sadržaja kroz crijeva. Bol je jak, praćen povraćanjem, nadutošću stomaka, nagomilavanjem gasova i nemogućnošću obavljanja velike nužde. Nipošto ne pribjegavajte samoliječenju, već odmah odvedite dijete kod hirurga. 
Četiri pretrage 
Ljekar kojem ste doveli dijete s bolovima u stomaku treba uraditi četiri osnovne pretrage: analizu mokraće, stolice, krvi i ultrazvuk abdomena. 
Analiza krvi i mokraće pokazat će da li u organizmu postoji bilo kakva upala. Analiza stolice isključit će gliste i druge parazite i dati informaciju o radu pankreasa. Ultrazvuk će pokazati stanje drugih unutrašnjih organa (jetre, žučne kese, bubrega, bešike...). 
Bolovi „iz glave" 
Ipak, najrasprostranjeniji uzrok bolova su funkcionalni poremećaji u radu probavnog trakta. Oni su najčešće izazvani stresom, emocionalnom napetošću... Sve što dijete snažno preživljava - od straha, preko uzbuđenja, pa do radosti - može izazvati bol u stomaku. 
U slučaju da je riječ o nekom funkcionalnom poremećaju, ljekar ništa ne otkriva prilikom pregleda. A dijete zbog emocionalne napetosti ima smanjen tonus na jednom kraju crijeva, a na drugom spazam, zbog čega je narušen cjelokupan tonus, što izaziva bol. 
Takvi bolovi javljaju se kod male djece koja teško podnose razdvajanje od roditelja. 
Ukoliko je ljekar isključio sve druge uzroke bola, najvjerovatnije se radi o funkcionalnom poremećaju. Roditelji se trebaju potruditi da otkriju šta muči dijete, da ga rasterete suvišnih obaveza, pomognu mu ako nešto ne shvata u školi i postaraju se da dovoljno spava. 
Važno
*U slučaju jakog, oštrog bola zovite hitnu pomoć.
*Nikada ne dajite djeci analgetik jer će se time opća slika maskirati, a problem ostati neriješen. 
*Ne grijte stomak, jer to nije dobro u slučaju upale slijepog crijeva.
*Ne dajite hranu djetetu koje se žali na jak bol u stomaku.

Šta su razlozi boli u stomaku

Prinova u porodici u kojoj već postoji jedno dijete donosi velike promjene. Starije dijete primjećuje da iznenada više nije u centru pažnje. Psiholozi ovu pojavu nazivaju „šokom zbog skidanja s trona". 
Taj šok je razlog zašto se starije dijete počinje ponašati kao beba, to jest traži da sisa, piški u krevet i ispoljava psihosomatske smetnje kao što su bolovi u stomaku i nesanica, a ponekad se i agresivno ponaša. 
Za prvorođeno dijete prvo vrijeme s novopridošlim članom porodice predstavlja veliko opterećenje. Zato je važno da ga na vrijeme pripremite na dolazak prinove. Pitajte ga šta misli koje bi mjesto bilo pogodno za krevetić, kako da ukrasite bebinu sobu i povedite ga na ultrazvučni pregled. 
Za njega će svakako biti zanimljivo da čuje i vidi kako kuca bebino srce. Važno je da dijete od početka bude upoznato s novonastalom situacijom i da bude uključeno u pripreme za dolazak prinove. 
Poklon koji će dobiti prilikom izlaska majke iz bolnice također može biti od koristi (lutka koju će djevojčica presvlačiti kada i vi mijenjate pelene njenom bratu). 
Poseban odnos između braće i sestara razvija se postepeno, a roditelji to mogu osjetiti i vidjeti. Način na koji dijete gleda i dodiruje bebu, smije se ili plače s njom mnogo toga otkriva o njegovom odnosu prema njoj. 
Kada mlađe dijete napuni tri godine, veza između njega i starijeg brata ili sestre je već prilično formirana. Starija djeca često preuzimaju ulogu roditelja i poslije izvjesnog vremena između djece se rađa osjećanje da se mogu osloniti jedno na drugo. 
Mala pomoć
Učvršćivanju veze između starijeg i mlađeg djeteta doprinijet ćete tako što ćete starijem povjeriti manje dužnosti u vezi s bratom ili sestrom. Zamolite ga da vam pomogne da presvučete bebu, da je nahranite iz flašice ili da vam doda vlažne maramice. Tako ćete doprinijeti da se kod vašeg prvog djeteta razvije osjećanje lične vrijednosti.

Došla je nova beba, starije dijete je ljubomorno

Vjerovatno najgora stvar kod brige o bebi je činjenica da s njom ne možete pričati, niti joj čitati misli. Bebe obolijevaju, neke više, neke manje. Problem je u tome što niste sigurni po simptomima ili vrsti bolesti radi li se od nečem bezazlenom ili ozbiljnijoj bolesti. 
Može biti teško otkriti o čemu se radi samo po bebinom ponašanju ili razlikovati plač bolesnog djeteta od plača zbog gladi. Pa ipak, postoje neke fizičke promjene i promjene u ponašanju koje će vam pomoći otkriti trebate li zvati ljekara ili ne. 
Manji znakovi, koji vas ne bi trebali zabrinjavati su uobičajen kašalj, kihanje ili šmrcanje. Bebe mogu, kao i odrasli, lako uloviti prehladu, pa nemojte prerano paničariti. 
No ono na što trebate obratiti pažnju je:
* Povišena tjelesna temperatura. 
Tjelesna temperatura je jedan od znakova na koji trebate pripaziti. Obično blago povišena temperatura nije znak ozbiljnije bolesti, no primijetite li da vam dijete ima rektalnu temperaturu višu od 37,5 i temperaturu mjerenu u uhu ili ustima višu od 38,5 stupnjeva, trebali biste kontaktirati ljekara. Osobito pripazite na ovako visoku temperaturu ako vam je beba mlađa od dva mjeseca. 
* Promjene apetita. 
Ako vam dijete prestane jesti, više puta zaredom odbije hranu ili jede slabo, nazovite ljekara. 
* Promjene u ponašanju. 
Ako vam beba najednom postane letargična ili je pak nikako ne možete umiriti, kontaktirajte ljekara.
* Povraćanje ili proljev. 
Iako djeca koja doje obično imaju mekaniju stolicu, pripazite da li je stolica osobito tekuća ili vodenasta 6 do 8 mijenjanja pelena. Uobičajeno je da beba malo bljucka, no primjetite li da je dijete ispljunulo veću količinu hrane ili nakon hranjenja jače povraća, kontaktirajte ljekara. 
* Promjene na koži. 
Ozbiljniji znakovi težih bolesti kod bebe su promjene na koži. Kad djetetova koža postane žućkasta ili kad područje oko usana ili noktiju poprimi plavičastu boju obavezno se javite ljekaru. Isto učinite primijetite li da se bebi pojavio osip na koži. 
* Primjetite li krvarenje ili iscjedak u području pupka ili u genitalnom području, javite se ljekaru.
* Bol u uhu. 
Ovo će vam beba signalizirati tako da će češće povlačiti i dirati se po uhu koje je boli ili ćete vidjeti iscjedak iz uha. 
* Konstipacija. 
Zaplače li vam dijete za vrijeme obavljanja nužde, ili mu je stolica krvava ili želatinasta, te primijetite li da rijeđe obavlja nuždu nego obično, kontaktirajte ljekara. 
* Dehidracija. 
Primijetite li da vam beba nije obavila malu nuždu šest sati ili više, kontaktirajte ljekara. Još jedan znak dehidracije je plač bez suza. 
* Suzenje očiju. 
Ako je djetetovo oko crveno, ružičasto ili natečeno, javite se ljekaru. 
* Infekcije gornjih dišnih puteva. 
Primijetite li da djetetu prehlada ometa normalno disanje ili hranjenje te da jako kašlje, javite se ljekaru.
Kad odvedete dijete ljekaru, ponesite sa sobom historiju bolesti, te po potrebi i druge informacije. Budite spremni odgovarati na pitanja i sa što više detalja opisati liječniku kako se dijete ponašalo prije bolesti. 
Kada u hitnu pomoć
Naravno, postojat će trenuci kad nije dovoljno nazvati ljekara, već treba odmah otići po hitnu pomoć. To trebate učiniti u slučajevima ozljede, traume, vrlo visoke temperature, otežanog disanja, krvarenja koje ne prestaje, napadaja, ozljeda glave, gušenja, nedostatka reakcije na vanjske podražaje ili nagle apatije ili nemogućnosti da se pokrene.

Beba je bolesna: Kada zvati ljekara

Strah je pored radosti, gnjeva i tuge jedna od osnovnih ljudskih emocija. On može pokretati na korisne i efikasne postupke, ali svojom neočekivanošću i intenzitetom može paralizirati racionalno razmišljanje.
Strah je emocija koju je većina djece iskusila u obliku bojazni ili neodređene nelagodnosti ili nemira. Izučavanje dječijih strahova je put ka otkrivanju korijena opće ljudske strepnje.
Moji prijatelji, mladi bračni par, došli su mi u posjetu sa svojom trogodišnjom djevojčicom. Poslije izvjesnog vremena pristojnog ponašanja, djevojčicu privlači kupatilo.
Dijete nije teško uplašiti jer se djeca plaše više i češće nego odrasli, što je uslovljeno nezrelošću njihovog centralnog nervnog sistema, malim iskustvom i nedovoljno razvijenom strukturom ličnosti i odbrambenih sistema.
Djeca nemaju znanja o stvarima ni iskustva o njima da bi njihovo opažanje bilo tačno i realno. Sve sa čime se sreću u prvim godinama za njih je novo i nepoznato. Sve što je novo i nepoznato izaziva nepovjerenje, bojazan i oprez i kod odraslih, a kod djece je tada osnovno osjećanje strah.
Tokom rasta i razvoja dijete uči o svojoj okolini i stvarima u njoj. Također, kroz sopstvena iskustva, a uz pomoć roditelja, uči šta je zaista opasno. Tako se formiraju korisni socijalno pozeljni strahovi. 
Roditelji neke od ovih strahova prepoznaju, dok neki promaknu neprimijećeni, bilo zato što su potisnuti, bilo zato što su prerušeni u neke druge oblike ponašanja.
Stavovi roditelja mogu značajno utjecati na javljanje strahova kod djece. Tako stavovi roditelja koji su pretjerano zaštitnički mogu, stalnim upozoravanjem na opasnosti stvoriti kod djeteta hronični strah. 
U različitim uzrastima djeca se plaše različitih stvari. Tako se prvo susrećemo s urođenim strahovima, kao što je reakcija trzanja na iznenadne zvuke i urođeni strah od gubitke podloge, pri kome se javlja Moorov refleks.
Kasnije, većina djece prolazi kroz fazu strahova od životinja, prvo velikih a kasnije manjih (buba, miš). Strahovi od malih životinja se najčešće javljaju oko treće godine i uglavnom su prolazni, ali nekada se zadržavaju i do odraslog doba i vezani su za gađenje usljed neprijatnog dodira. Među predstavnicima straha od opasnog dodira su i strahovi od ujeda i uboda.
Kod djece je teško napraviti razliku između onoga što podrazumijevamo pod strepnjom, odnosno strahom, jer strah i strepnja su blizu jedno drugom. U slučaju tzv. bezražloznih strahova (fobija), dijete kao i odrasla osoba, može se bojati bilo čega (vuka, vještice, bijelog mantila). 
Najznačajniji razvojni strahovi su strah od odvajanja, strah od prljanja i strah od kazne super ega, tj savjesti.
Od ovih strahova dijete se brani tako što te strašne stvari izbjegava, a to dovodi do ometanja razvoja, jer ograničava njegovo kretanje i osujećuje njegova interesovanja i znatiželju.
Strah od odvajanja
U periodu od tri-četiri mjeseca dojenče se smiješi i raduje svakom ko mu priđe. Na kasnijem stupnju razvoja, od šest mjeseci, ono pokazuje nešto veće nepovjerenje prema novim licima, a od sedam-osam mjeseci može ispoljavati strah prema novim i nepoznatim licima.
Taj strah predstavlja uvod u strah od odvajanja i jedan je od najpoznatijih strahova. Razvojni razlozi straha su što beba uzrasta od oko osam mjeseci svoju majku prepoznaje kao zasebnu jedinku, što nosi u sebi opasnost da se majka kao izvor zadovoljstva izgubi, a to rađa strah.
Strah od prljanja
Taj strah se javlja oko druge godine života, u vrijeme kada počinje navikavanje na čistoću i proces socijalizacije spontanog obavljanja fizioloških potreba. Strah od prljanja počiva na djetetovom poistovjećivanju sa roditeljskim zabranama i predstavlja začetak formiranja moralnih normi kod djeteta.
Strah od kazne super ega
Sramota, strah od greške, grižnja savjesti su osjećanja koja utječu ne društvenu integraciju djeteta i lično osamostaljivanje. Ponavljanjem zabrana dijete saznaje šta smije, a šta ne.
Dijete do druge godine teško poštuje zabranu, ali uprkos tome zabrana ostavlja tragove i prekoračenje zabrane izaziva ponašanje koje ukazuje na osjećanje počinjene greške.
U trećoj godini dijete se nastoji potvrditi, pokazati svoje sposobnosti i veoma je osjetljivo ne mišljenje okoline. Ova osjećanja su tokom treće godine prvobitno vezana za strah od kazne i javljaju se samo u prisustvu drugih. Kasnije, u toku četvrte i pete godine dolazi do razvoja straha od kazne vlastite savjesti.
Procjena straha
Kada procjenjujemo primjerenost djetetovog straha, moramo voditi računa o sljedećem:
* Koliko je dijete staro; 
* Pod kojim uslovima raste; 
* Da li neko od ukućana ispoljava isti ili sličan strah; 
* Pod kojim se uslovima strah javio i da li je okolina reagirala i kako; 
* Koliko je taj strah trajao.
Dijete, koje se sa dvije ili tri godine boji mraka, ispoljava uobičajen strah tog uzrasta. Isti taj strah u uzrastu od šest godina već treba zabrinuti roditelje i navesti ih na razmišljanje o njegovim uzrocima.
Kako savladati strah
Ono čime je priroda obdarila djecu jeste sposobnost prevazilaženja i oslobađanja od straha. 
Neki se strahovi prevazilaze samim razvojem, jer dijete uči i stiče nove sposobnosti. Tako se, recimo, strah od padanja savlađuje intenzivnim ljuljanjem na ljuljašci, prvo u prisustvu drugih odraslih osoba, koje za njih predstavljaju sigurnost, a kasnije i sama.
Dijete ima spontane i prirodne načine pomoću kojih pokušava prevazići strahove, a to su igra, priča, crtež, itd. U razvoju strahova i njihovom prevazilaženju važnu ulogu ima porodica i način njenog funkcioniranja. Porodica koja dobro funkcionira uspijeva pružiti dobre modele rješavanja kriznih situacija.

Šta sve muči malene glave

Svako novorođenče je prava zbirka tajni za roditelje, što zbog svog izgleda, što zbog pojava koje prate njegove prve dane kod kuće. Prvih šest sedmica možete očekivati razne promjene u ponašanju i izgledu svoje bebe. 
Važno je znati da je sve to potpuno normalno i očekivano i da vrijeme za prilagođavanje novim životnim navikama nije potrebno samo vama već i vašoj bebi. Svaki početak je težak, pa tako i prvi dani s bebom mogu roditeljima donijeti brige, strahove i nedoumice. 
Određene promjene na bebinoj koži, „neobično" ponašanje, neznanje kako postupiti u odredenim situacijama zaista mogu idealno zamišljenu sliku života s bebom potpuno pokvariti. 
Iako ste mislili da ćete sve znati i da će sve biti lako, i najobičniji ojed na bebinoj koži može vas izbaciti iz ravnoteže i zabrinuti. Evo još nekih situacija koje su potpuno normalne i očekivane, a koje mlade roditelje mogu itekako zabinuti:
Trzanje i drhtanje 
Neke bebe se češće, neke rjeđe trzaju. Roditeljima je čudna ova pojava jer se često beba trgne bez razloga, pa čak i u snu. Drugi razlog jeste reakcija na snažnu buku, drmanje ili osjećaj pada - kada se mala beba naglo podigne, ona ima osjećaj da je izgubila oslonac. 
Također, ponekad se tako jako trgne da uplaši samu sebe, ili čak i probudi i zaplače. Ovo je normalna pojava, i znak da nervni sistem bebe dobro funkcionira. Drhtanje bebe (tremor) čest je prvih dana po rođenju i to najčešće kada plače. 
Posebno je izražen tremor brade. Ova pojava je normalna i očekivana, jer je dio razvojne faze nervnog sistema. Roditelji često pomisle da beba drhti jer joj je hladno, ali umjesto da je utopljavate, uzmite je nježno i privijte uz sebe da osjeti vašu blizinu. 
Bljuckanje i povraćanje 
Bebe često bljuckaju nakon dojenja, ali to nije ništa neobično. Neke bljucnu uvijek nakon hranjenja, neke ponekad. Važno je da bebu držite u pravilnom položaju dok je hranite, kao i da je nakon svakog obroka podignete da podrigne. 
Ako bljucne i nakon podrigivanja, to je također normalno. Nekada se može desiti da beba povrati cijeli jedan obrok, ali vas to ne treba zabrinjavati. Ako povraća konstantno, ili u mlazu, to je znak bolesti, pa je odvedite pedijatru.
Plik na usni 
Bez obzira na to da li beba doji ili se hrani na flašicu, moguće je da dobije na sredini gornje usne plik. On nastaje kao posljedica snažnog sisanja, ali on bebi ne smeta i prolazi spontano. 
Milije 
Milije su normalna pojava na bebinoj koži u vidu malih, bijelih tačkica, a najčešće se nalaze na bradi, nosu, obrazima i čelu. Nastaju zbog začepljenih lojnih kanala i nestaju spontano nakon nekoliko sedmica. 
Sor 
Sor je površna infekcija sluzokože usne šupljine, najčešće jezika, koja se dešava kod dva do pet posto normalne novorođenčadi, a do nje dolazi najčešće putem majke. 
Naime, mame koje su u trudnoći imale probleme s kandidom (u vidu vaginalnog sekreta), a nisu je izliječile do porođaja, mogu je prenijeti svom djetetu tokom poroda. 
Prolazeći kroz porođajni kanal beba dolazi u direktan kontakt sa sadržajima koji se u njemu nalaze, i gutanjem može prenijeti gljivicu u svoja usta. 
Do ispoljavanja kandidijaze dolazi sedam do deset dana nakon rođenja. Roditelji uglavnom primijete da je bebin jezik bijel. U tom slučaju potražite pomoć liječnika koji će vam dati odgovarajuće savjete i terapiju. 
Tjemenjača 
Tjemenjača nastaje taloženjem odumrlih ćelija na koži glave, i uglavnom se formira na tjemenu. Najbolji način da se tjemenjača ne pojavi je svakodnevno pranje glavice odgovarajućim bebi šamponom (koji se nanosi u malim količinama) i dobro ispiranje pod mlazom mlake vode! 
Međutim, događa se da se, iako roditelji redovno peru bebinu kosu, tjemenjača ipak pojavi, a najčešći razlog je strah da se ne povrijedi bebino tjeme (zbog fontanele), pa se ne ispere šampon. 
Ukoliko se tjemenjača ipak stvori, treba dobro natopiti tu regiju bebi uljem prije kupanja, a zatim oprati kosicu, dobro isprati i četkom za bebe lagano iščešljati kosu. 
Ojed 
U predjelu prepona i guze (a nekada i na pregibima vrata i pod pazuhom) može se javiti ojed. Za bebu je on vrlo neprijatan jer pecka, svrbi, a kod težih oblika i boli. Beba stalnim pokretima može još više iritirati kožu jer dolazi do trenja između nje i pelene. 
Glavni krivci za pojavu ojeda su mokraća i stolica. Zato je važna redovna higijena, što podrazumijeva često presvlačenje pelena, kupanje ili pranje nakon svake stolice, posušivanje kože blagim pritiskom pamučnog peškira i mazanje pregibnih površina zaštitnom kremom u tankom sloju. 
Prilikom presvlačenja ostavite bebu malo golišavu kako bi se koža bolje prosušila. Ukoliko su promjene na koži veće i ojed ne prolazi, odvedite bebu liječniku, koji će pregledom utvrditi o čemu se radi i prepisati odgovarajuču terapiju. 
Začepljen nos 
Bebe ne znaju disati na usta i zato im nos uvijek mora biti čist. Nosić treba svakodnevno čistiti, a najlakše je to obaviti nakon kupanja kada se sekret „razmekša". Tada ga treba pažljivo „izvući" fitiljem koji ćete napraviti od vate. 
Zimski period je posebno „nezgodan" za dišne puteve, kako odraslih tako i beba. Naime, prostorije se često pregrijavaju pa je vazduh u njima suh, što pogoduje začepljenju nosa. 
Ljepljive oči 
Često bebe neposredno po rođenju imaju i infekciju očiju, jer su izložene djelovanju vaginalne flore dok prolazi kroz porođajni kanal. Zbog toga, nakon svakog kupanja oba oka treba prebrisati tupferima od vate koji su natopljeni prokuhanom i ohlađenom vodom. 
Stavite bebu na leđa, lijevom rukom joj fiksirajte glavu, a desnom brišite oči uvijek samo jednim potezom, od spoljne ka unutrašnjoj strani oka (prema nosiću). Za svaki potez upotrijebite novi tupfer, kako se eventualna infekcija ne bi prenijela. Vodite računa da vam ruke uvijek budu čiste kada ovo izvodite. 
Pupak 
Svakodnevna njega pupčanog patrljka i pupčane rane je od velikog značaja. Sve dok pupak ne otpadne o njemu brine patronažna sestra koja je posebno obučena za to i ima potreban materijal za njegovu obradu. 
Važno je da se pupak prilikom kupanja ne kvasi kako ne bi došlo do infekcije. Ukoliko se pupak ne njeguje na pravi način, može doći do upale. Pojavljuje se crvenilo, otok, gnoj, dijete gubi apetit, težinu, povećava se ili smanjuje tjelesna temperatura. Ukoliko primijetite neki od ovih simptoma obavezno se obratite liječniku. 
Mala pluća
Pluća vaše bebe stvorena su da traju cijeli život. Međutim, mnogo toga i vi možete učiniti da ona budu i ostanu zdrava. Mali vazdušni putevi u plućima bebe čine je osjetljivom. 
Izuzetno je važno da svaki roditelj da sve od sebe kako bi svom djetetu pomogao da razvije zdrava pluća. Bebina pluža počinju se formirati već u prvim sedmicama trudnoće. 
Otprilike do sredine tog perioda razvija se komplicirani splet dišnih puteva koji će rasti sve dok to bude dovoljno da pluća mogu samostalno funkcionirati kada beba dođe na svijet. 
Dok je u maternici, beba vježba pokrete disanja, iako su njena pluća bez vazduha. A od 28. sedmice, u plućima se počinje stvarati materija koja ne dozvoljava da se pluća "slijepe". 
Prilikom porođaja, dok se beba kreće niz porođajni kanal, amniotička tečnost se istiskuje iz njenih vazdušnih kanala. U trenutku kada se pojavi napolju, beba udahne i prvi put svoja pluća napuni vazduhom. Glasan plač na rođenju znak je da je beba vitalna. 
Ukoliko, pak, novorođenče plače tiho, ili se uopće ne čuje, to je signal da nešto nije uredu. Kada novorođenče udahne prvi put, ono umjesto posteljice počinje koristiti plućni krvotok za uzimanje kisika. To istovremeno označava početak samostalnog života u spoljašnjem svijetu. 
Da biste sačuvali bebina pluća nemojte pušiti. Pušenje tokom trudnoće može prouzrokovati da beba ima uske plućne kanale, a u isto vrijeme je izlaže riziku od virusnih oboljenja koja prouzrokuju šuštanje u plućima. 
Iako je teško bebu držati dalje od osoba koje kašlju ili su prehlađene, posebno ukoliko imate stariju djecu - vrijedi pokušati.

Koliko vitamina, a koliko minerala treba beba

Zdravo dijete: Zašto je povišena temperatura vaš prijatelj

Šta možete očekivati tokom bebinih prvih mjeseci

Plivanje je idealno za trogodišnjake

Pomozite djetetu da prevaziđe strah

Proljeće donosi alergije

Koliko puta dnevno kažete „ne“ svom djetetu

Svađe i galama uznemiruju djecu

Tikovi su češći kod dječaka

Veljača dvaput prevarena, Laka bi prešao preko toga, Bošković dala drugu šansu i pokajala se...

Naučite dijete zdravim navikama

Šta su razlozi boli u stomaku

Došla je nova beba, starije dijete je ljubomorno

Beba je bolesna: Kada zvati ljekara

Šta sve muči malene glave

Šta možete očekivati od tek rođene bebe

Naša tema

Koliko vitamina, a koliko minerala treba beba

Zdravo dijete: Zašto je povišena temperatura vaš prijatelj

Šta možete očekivati tokom bebinih prvih mjeseci

Plivanje je idealno za trogodišnjake

Pomozite djetetu da prevaziđe strah

Proljeće donosi alergije

Koliko puta dnevno kažete „ne“ svom djetetu

Svađe i galama uznemiruju djecu

Tikovi su češći kod dječaka

Veljača dvaput prevarena, Laka bi prešao preko toga, Bošković dala drugu šansu i pokajala se...

Naučite dijete zdravim navikama

Šta su razlozi boli u stomaku

Došla je nova beba, starije dijete je ljubomorno

Beba je bolesna: Kada zvati ljekara

Šta sve muči malene glave

Šta možete očekivati od tek rođene bebe