Prehrana bez dovoljno voća i povrća povećava kod male djece rizik od nedostatka željeza, što može dovesti do usporavanja razvoja mozga. Naučnici s Univerziteta u Oklandu ustanovili su da čak jedno od sedmero djece starih između šest mjeseci i dvije godine pati od nedostatka željeza.&nbsp;&nbsp; 
To najčešće prolazi neprimijećeno, jer se ne pojavljuju nikakvi vanjski znakovi. S druge strane, djeca koja jedu voće, posebno u sklopu svojih obroka, imaju puno bolje stanje željeza u organizmu. 

Proučavajući 405 porodica s djecom, pedijatri su ustanovili da u 40 posto slučajeva djeca ne jedu preporučena dva obroka s voćem. 

Druga istraživanja, također, su pokazala da veliki broj roditelja djeci dopušta prekomjerno pijenje čaja. To nije preporučljivo, jer je dokazano da čaj sprečava apsorpciju željeza u tijelu. 

- Vitamin C iz voća neophodan je za apsorbiranje željeza iz povrća, mliječnih proizvoda i mesa.

- Umjesto voća, djetetu se mogu uz obrok ponuditi i zdravi voćni sokovi.

- Djeca koja u ranom djetinjstvu imaju manjak željeza mogu imati kasnije problema s učenjem.

- Važno je da se voće i povrće uzima uz ili odmah nakon obroka.

Djeca moraju jesti dva obroka voća dnevno da bi organizam apsorbirao dovoljno željeza

Važno je da se voće i povrće uzima uz ili odmah nakon obroka

Više voća za bolji razvoj mozga

Braća i sestre izgrađuju posebne, intimne odnose koje poznaju samo oni, ali trebali bi ih upoznati i roditelji. Nakon suparništva i ljubomore nastaje zajedništvo, mlađi brat ili sestra postaju na određen način ovisni o starijima.&nbsp;&nbsp; 
U porodici svako dijete traži i treba dobiti sigurnost, učiti se odnosima s drugima, jer mu odnosi u porodici pomažu izgraditi ličnost. Roditelji u tome imaju važnu, ali ne i najvažniju ulogu. 

U odnosu s bratom ili sestrom dijete otkriva druge i bolje upoznaje sebe, uči da razmjenjuje osjećanja i dijeli, prihvata određene stavove i ponašanja. Odnos između braće i sestara u djetinjstvu utječe na osobine odrasle ličnosti. 

Zato bi roditelji morali znati - svako je dijete jedinstveno, a svađe među braćom i sestrama su neizbježne. Zato:

1. Poštujte razlike: Neka uvriježena mišljenja o tome koliko razlika u godinama ili činjenica da odrastamo uz brata i sestru ili sami, utječe na karakterne osobine ne treba shvatiti kao pravilo, a još manje služiti se njima kao obrascima u vaspitanju. 

Jedna od predrasuda je mišljenje da su jedinci samoživi i da ne žele dijeliti emocije i stvari. Nju pobijaju brojni primjeri iz svakodnevnog života. 

Isto je i s tvrdnjom da se sva starija djeca više trude, lakše preuzimaju odgovornost, nastoje ispuniti očekivanja roditelja.

Ili da "srednja" djeca teško pronalaze svoje mjesto u porodici i da, u skladu s tim, kasnije u životu imaju problema s identitetom. 

Među pogrešna mišljenja spada i ono da su najmlađa djeca jako razmažena, pa su kasnije neodgovorna, imaju slobodniji i otvoreniji stav prema roditeljima, te da kasnije tokom života lakše donose odluke. 

Istina je da je svako dijete jedinstveno, jedinstven je i njegov položaj u porodici i toga bi se trebalo pridržavati u pristupu djeci i u njihovom vaspitanju. 

2. Prihvatite suparništvo i ljubomoru među svojom djecom: Zajedništvo i dijeljenje, ali i svađe i suparništvo prirodan su i neizbježan dio zajedničkog odrastanja. Ti odnosi pomažu u sazrijevanju, izgrađivanju ličnosti. 

Većina roditelja mašta o prijateljskom odnosu među djecom, odnosu ispunjenom ljubavlju i razumijevanjem, savršenom skladu među njima i teško se mire s dječijim svađama i razmiricama. 

Ali, svađe su neizbježne, a psiholozi tvrde da su i poželjne, naravno u određenoj mjeri, baš kao i suparništvo. U nadmetanju s bratom ili sestrom dijete ispituje svoje sposobnosti i pokušava dosegnuti neke ciljeve i granice, rješava svoje probleme, postaje jače, uči kako da dokaže svoju ideju, nametne svoje mišljenje. Kroz takav odnos dijete upoznaje teškoće i uči prihvatiti poraz.

U odnosu s bratom ili sestrom dijete otkriva druge i bolje upoznaje sebe, uči da razmjenjuje osjećanja i dijeli, prihvata određene stavove i ponašanja

U odnosu s bratom ili sestrom dijete otkriva druge i bolje upoznaje sebe

Braća i sestre: Između ljubavi i suparništva

Vrijeme je apstraktan pojam i zato je djecu u uzrastu od četiri do pet godina teško naučiti gledati na sat, kaže francuski logoped Bernadet Gerit-Es.&nbsp;&nbsp; 
- Vrijeme je nešto što se ne vidi i zato je gledanje na sat mnogo kompliciranije od brojanja bombona, kaže ona! 

To, međutim, nije sve. Djecu zbunjuje i to što se ovdje polazi od nule, a ne od jedinice i što sat ima 60 minuta, a dan 24 sata, dok se kod većine drugih stvari podložnih mjerenju kao osnova koristi broj 10 - kilogram ima 1.000 grama, metar 100 centimetara...

Da bi sve bilo još kompliciranije postoje i dvije vrste satova: oni sa kazaljkama i digitalni. Ovi drugi su poseban problem, jer se i minute izražavaju brojkama. Da bi dijete moglo shvatiti koliko je, recimo, 20.50, ono mora znati da broji barem do šezdeset. 

Koliko nešto traje 

Djetetu je teško shvatiti da dan ima 24 sata, jedan sat 60 minuta, a jedna minuta 60 sekundi. 

Da bi mu to postalo jasnije, igrajte s njim jednostavnu igru. Zamislite određenu radnju i onda tražite od djeteta da procijeni koliko ona traje: jedan dan, jedan sat, jednu minutu, jednu sekundu. 

Primjer: Koliko traje crveno svjetlo na semaforu, šišanje, kupovina u samoposluzi, putovanje na more... 

U koliko sati se ruča, a u koliko se ide na spavanje? 

Uzmite nekoliko listova papira i na svakom nacrtajte po jedan sat: prvi neka pokazuje sedam sati (kad dijete ustaje), drugi pola osam (vrijeme kad kreće u vrtić/školu), treći dva (kad ruča), četvrti osam (kad se kupa) i peti pola devet (kad ide na spavanje). 

Poređajte ove listove na zid, slijeva nadesno. Kad dođe vrijeme za kupanje, skrenite djetetu pažnju na odgovarajući sat i tako redom. Djetetu će trebati samo nekoliko dana da zapamti položaj kazaljki na nacrtanim satovima i moći će pokazati pravi u trenutku kad, recimo, dođe vrijeme za spavanje. 

Napravite sat od kartona 

Papirni tanjur, dvije kazaljke isječene od kartona i rajsnadla. To je sve što vam je potrebno da biste napravili sat. Onda zatražite od djeteta da malu kazaljku stavi na dvojku, a veliku na 12, pa mu kažite:

- Sada je dva ujutru. Šta ti radiš u to vrijeme? 

Kad dijete odgovori, nastavite igru tako što ćete pomjerati kazaljke i postavljati odgovarajuća pitanja. Dijete će s vremenom početi povezivati ono što pokazuje sat sa konkretnim trenucima u toku dana. 

Približite im pojam o vremenu 

- O događajima i planovima govorite u vremenskim terminima. Recimo: Ovo treba kuhati oko tri minute, pa imam vremena da namažem pekmez na kruh.
 
- Neka vam dijete pomogne kad programirate kuhinjski tajmer ili budilnik.

- Na prehrambenim proizvodima nađite rok trajanja i razgovarajte o tome koliko dana preostaje da se namirnica potroši.

- Recite djetetu kad pakuje meso koje ćete staviti u zamrzivač i pokažite mu kako na naljepnicama piše koji mu je rok trajanja.

- Objasnite mu koliko je vremena potrebno da se nešto skuha i zamolite da vas podsjeti da provjerite ono što ste ostavili na šporetu da se kuha.

Djetetu je teško shvatiti da dan ima 24 sata, jedan sat 60 minuta, a jedna minuta 60 sekundi

Naučite dijete da gleda na sat

Naučna istraživanja pokazala su da djeca koja premalo spavaju imaju više zdravstvenih problema, poput alergija, infekcija uha i problema sa sluhom.&nbsp;&nbsp;
Mnoge roditelje iznenadit će ova informacija, jer se malo ko sjeti spavanja, ako dijete ima, recimo, česte upale uha. A, umorna i neispavana djeca često imaju emicionalnih i društvenih problema.

Debljina i dijabetes

Nedovoljno sna kod djece povezano je sa pretilošću i dijabetesom. Drugim riječima, premalo sna može na djecu djelovati tako da previše jedu. Jedno američko istraživanje iz 2004. čak je povezalo nedostatak sna sa sklonošću nezdravoj hrani - onoj s previše ugljikohidrata i kalorija. 

Nedostatak sna utječe i na metabolizam šećera i na lučenje inzulina, što su faktori povezani s dijabetesom. Ovo potvrđuju i brojevi: sve više djece nedovoljno spava, a istovremeno je zabilježen i porast dijabetesa tipa 1 među djecom. 

I dok su tjelesne posljedice nedostatka sna manje očekivane, one psihičke su najčešće razumljivije. Nedostatak sna utječe na razvoj depresije i anksioznosti, kao i na količinu hormona stresa u krvi. 

Igre i imunitet

Nedovoljno sna utječe i na imunitet, jer se tokom sna organizam obnavlja, odmara i skuplja snagu. Inrterleukin-1, tvar koja pojačava imunitet, oslobađa se tokom spavanja. Nekoliko uzastopnih noći slabog sna djetetu može naglo i vidljivo srušiti imunitet. 

Osim toga, djeca koja premalo spavaju nespretnija su i sklonija nezgodama, njima se češće događaju povrede na biciklu i na igralištima, što nije teško objasniti, jer je logično da se kod umornog organizma smanjuju motoričke sposobnosti. 

VAŽNO 

Gubitak sna može promijeniti i reakcije na vakcine i neke lijekove, pa bi dobro bilo omogućiti djetetu više sna u vrijeme bolesti, uzimanja lijekova ili vakciniranja.

Kod djece nedostatak sna može rezultirati puno većim problemima nego što su gunđanje i loše raspoloženje

Malo spavanja djeci donosi brojne zdravstvene probleme

Dovoljno sna - bolje zdravlje

Svi možemo poduzeti korake kojima će se smanjiti agresivno ponašanje. No, roditeljima je pripala najvažnija uloga u smanjivanju nasilja, jer bi oni trebali odgajati svoju djecu u sigurnim domovima, s puno ljubavi.&nbsp;
Dakle, prvi i osnovni zadatak svakog roditelja jeste da djeci pruži svu ljubav i pažnju. Svakom je djetetu potreban blizak odnos s roditeljima, jer se samo u tom slučaju ono osjeća sigurno i zaštićeno.

Uz roditeljsku ljubav i pažnju dijete će razvijati i osjećaj povjerenja. Bez čvrstog oslonca na odraslu osobu, dijete može postati agresivno, tjeskobno i nesigurno.

Manja je vjerovatnost da će se kod djeteta javiti poremećaj u ponašanju ili delinkvencija ako se roditelji posvete djetetu i puno njime bave, pogotovo u ranim godinama razvoja.

Nije lako pokazivati ljubav djetetu cijelo vrijeme, a još je teže ako ste mlad, neiskusan ili samohrani roditelj. Zato, ako vam se biti roditelj čini preteškim i stresnim, porazgovarajte o tome s djetetovim pedijatrom, stručnim saradnikom u vrtiću ili školi. 

Oni će vam dati savjet ili vas uputiti u roditeljsko savjetovalište (gdje se roditelji educiraju kako na pozitivne načine riješiti probleme nastale u odgajanju djece).

Važno

Važno je upamtiti da djeca imaju vlastitu ličnost i razum, te da njihovo osamostaljivanje ponekad kod roditelja stvara osjećaje ljutnje, frustracije ili razočaranja. 

Budite strpljivi! Pogledajte situaciju kroz djetetove oči. Dajte sve od sebe da na djetetovo ponašanje ne reagirate na neprijateljski način.

Roditelji, članovi porodice i svi drugi kojima je stalo, mogu dijete naučiti kako se nositi s osjećajima ljutnje bez upotrebe nasilja

Uz roditeljsku ljubav i pažnju dijete će razvijati i osjećaj povjerenja

Naučite dijete da savlada ljutnju

Kada se nađete oči u oči s bebom, tako ljupkom, ali i tako bespomoćnom, znajte da je ona, iako mala, osoba, individua za sebe, pa je tako i tretirajte.&nbsp; - Pričajte joj što više normalnom jačinom glasa. Ne šapućite u bebinom prisustvu, ali nemojte ni vikati. Ona se mora naviknuti na normalne kućne zvuke.
- Kada je budna, ne prilazite joj naglo, jer će se trgnuti i uplašiti.
- Ne zatvarajte vrata bebine sobe kada je sama u njoj. Ako nije hladno, držite stalno otvoren prozor - potreban joj je kisik.
- Odmah se pomirite s činjenicom da beba spava onoliko koliko joj je potrebno, a ne koliko vi mislite da treba. Vremenom, spavat će sve manje i nemojte brinuti ako se vama čini da malo spava. 
- Beba ne razlikuje noć od dana, pa joj pomozite da uspostavi svoj ritam spavanja i budnog stanja, s tim da više spava noću. 
- Ovo trebate znati o trajanju bebinog sna: U prvoj sedmici života obično spava osam sati danju i osam sati noću (uz prekide za podoj). Nakon prvog mjeseca šest do sedam sati danju i deset sati noću. 
U šestom mjesecu četiri do pet danju i deset sati noću. U devetom dva do tri danju i 11 noću. Kad navrši godinu, spava dva sata po danu i 12 noću. Dok spava, prija joj tiha muzika, a kad je budna šareni predmeti i igračke oko nje.
- Ukoliko bebu naviknete na uspavljivanje, teško ćete je od toga odvići. Zato je od prvog dana puštajte da sama zaspi. Po mogućnosti je ne uzimajte da spava s vama u krevetu, jer će se odvići od svog krevetića u koji se teško vraća. Također, ne insistirajte da zaspi u vrijeme koje ste vi odredili.

Odmah se pomirite s činjenicom da beba spava onoliko koliko joj je potrebno, a ne koliko vi mislite da treba

Pomozite bebi da uspostavi svoj ritam spavanja

Bebi ne šapućite, a nemojte ni vikati

Udaranje, šamaranje i batine djeci pokazuju da je u redu udarati druge kako bi se riješio problem i može ih potaknuti da kažnjavaju druge na isti način kako se njih kažnjava.&nbsp; Fizičko kažnjavanje sprečava određena ponašanja samo na kratko vrijeme. Čak se i na teško kažnjavanje djeca mogu naviknuti tako da kasnije nema nikakav utjecaj na njih. Batine s vremenom postaju nedjelotvorne.
Evo nekih prijedloga kako postupiti kada nas zabrinjava djetetovo ponašanje:
- Oduzmite određene povlastice - poput kratkotrajne zabrane igranja s drugom djecom ili gledanja TV-a;
- Recite kako se osjećate kad se dijete tako ponaša;
- Dajte djetetu "time out" - neka sjedi mirno i tiho, onoliko minuta koliko ima godina starosti (nije za jako malu djecu);
- Djeca trebaju osjetiti da greške mogu i popraviti; 
- Naučite ih kako da uče iz svojih grešaka; 
- Pomognite im da shvate kako mogu izbjeći ponavljanje istih sukoba u budućnosti; 
- Vrlo je važno da ih u tim trenucima ne osramotite i ponizite; 
- Djeca se stalno trebaju osjećati voljeno; 
- Problem je ponašanje, a ne dijete! Možete reći nešto poput: "Volim te i prihvaćam, ali ovo što si napravio/napravila mi se ne sviđa."
Radije pohvalite dobro ponašanje, a ne kažnjavajte za loše, jer djeca žele ugoditi roditeljima. 
ZAPAMTITE: Pohvala i pažnja najbolje su nagrade.

Čak se i na teško kažnjavanje djeca mogu naviknuti tako da kasnije nema nikakav utjecaj na njih

Naučite ih kako da uče iz svojih grešaka

Batina nije iz raja izašla

Vrijednosti poštovanja, istine i ponosa u vašoj porodici mogu biti važni izvori snage za vašu djecu, pogotovo ako se susreću s negativnim pritiskom vršnjaka, žive u nasilnom susjedstvu ili idu u školu punu nasilja.&nbsp;&nbsp; 
Većina djece ponekad reagira agresivno i može udariti drugoga. Upozorite dijete o mogućim opasnostima nasilnog ponašanja. Pohvalite ga kad problem riješi konstruktivno bez nasilja. 

Djeca će vjerovatnije ponoviti pozitivna ponašanja ako ih primijetimo i kad su za njih nagrađena pohvalama i pažnjom.

Roditelji ponekad ohrabruju agresivno ponašanje, a da nisu toga ni svjesni. Naprimjer, neki roditelji smatraju da je za dječake dobro da se nauče tući. Čak su i "igre" tuče oca s djetetom u nekim porodicama vrlo česte.

Dobar roditelj naučit će svoje dijete da je probleme bolje rješavati mirnim riječima, a ne šakama, prijetnjama ili oružjem. Zato:

1. Pomozite djeci da nauče kako konstruktivno i nenasilno iskoristiti svoje slobodno vrijeme; 

2. Naučite ih svoje najdraže igre, hobije ili sport i pomozite im da razviju svoju nadarenost i vještine; 

3. Čitajte priče mlađoj djeci, a starije vodite u biblioteku ili im pričajte priče o ljudima koji su utjecali da svijet postane bolje mjesto.

Djeca, uglavnom, uče prema primjerima. Ponašanje, vrijednosti i stavovi roditelja i drugih odraslih imaju na njih veliki utjecaj

Naučite djecu nenasilnom ponašanju

Kada je u pitanju dječija inteligencija, pedagozi i roditelji trebali bi uvijek posmatrati dijete u cjelini. Prema teoriji višestruke inteligencije koju je razvio psiholog Howard Gardner, djeca mogu biti inteligentna na različite načine.&nbsp;&nbsp;
Zato, umjesto pitanja: "Koliko je pametno moje dijete?", postavite sebi pitanje: "Na koji način je pametno?". 

Teorija višestruke inteligencije smatra da svako od nas posjeduje sedam vrsta inteligencije. Neki su vještiji u upotrebi ruku i prstiju, nekima dobro ide pjevanje ili imaju dobar osjećaj za ritam... Svaki tip inteligencije pruža mogućnost svakome od nas da da svoj doprinos svijetu u kojem živi. 

Ono što nas čini posebnim i različitim od drugih jeste da se svaka vrsta inteligencije izražava na drugačiji način od osobe do osobe. Prepoznavanjem višestruke inteligencije možete pomoći djetetu da ojača individualne unutrašnje snage. 

Za snalaženje u svakodnevnom životu i savladavanje svakodnevnih vještina, poput vožnje automobila ili kuhanja, osoba mora biti višestruko nadarena, a to je dokaz da je svako od nas višestruko inteligentan. 

Evo kako prepoznati sedam vrsta inteligencije, ali ne zaboravite da su kod svakog od nas, pa i kod djece, neke od njih razvijene više, a neke manje: 

- Riječi - Novinari, advokati i pisci predstavljaju ono što se naziva lingvistička ili jezička inteligencija. Ovim ljudima jača strana je pisana ili izgovorena riječ. 

- Logika - Osobe s dobro razvijenom logičko-matematičkom inteligencijom dobre su u uzročno-posljedičnom mišljenju i razumijevanju. Istraživači, naučnici, računovođe i kompjuterski programeri imaju razvijenu ovu vrstu inteligencije. 

- Slika - Prostorna inteligencija uključuje razmišljanje i razumijevanje u slikama. Osobe koje imaju razvijenu ovu vrstu inteligencije najčešće će se dobro snalaziti u prostoru i bit će u stanju dobro nacrtati predmete u prostoru. 

- Tijelo - Pojedinci s tjelesnom inteligencijom dobri su u kontroliranju vlastitih pokreta - ovo ne uključuje samo bavljenje sportom, već i vještine poput šivenja i stolarstva.

- Muzika - Muzička inteligencija je sposobnost hvatanja određenog ritma, pjevanja i razlikovanja različitih melodija i tonova. Ove osobe imaju sposobnost procjene i primjećivanja melodija. 

- Drugi - Osobe koje imaju inteligenciju odnosa s drugima u stanju su razumjeti i raditi s drugim ljudima. Ovakva vrsta inteligencije je dar koji nam omogućava da se lako premjestimo u "tuđu kožu" i vidimo stvari i iz tuđe perspektive.

- Ja - Osobe s razvijenom unutrašnjom inteligencijom sklone su razmišljanju i samoposmatranju. Većinom su zatvorene i uživaju u meditaciji. 

Istraživajući i prolazeći kroz svih sedam vrsta inteligencije, djeca postaju oblikovane individue, uspješne u mnogim životnim oblastima. Zato bi roditelji, vaspitači i učitelji trebali prepoznati kod djeteta ove različite snage i pomoći im da ih što bolje razviju. 

Roditelj, oprez! 

Budite oprezni i ne žurite u izboru budućeg zanimanja za svoje dijete, a da mu pritom niste omogućili i dozvolili istraživanje svijeta koji ga okružuje, rad na vještinama koje posjeduje i razvoj vlastitih sposobnosti. 

Razumijevanje višestruke inteligencije mnogo je više od samog fokusiranja na posebne karakteristike pojedinog djeteta. Zamislite odraslu osobu koja ne bi znala raditi ništa drugo osim pisati poeziju ili rješavati teške matematičke zadatke.

Jeste li znali da postoji sedam vrsta inteligencije? Reagira li vaše dijete bolje na riječ, muziku ili sliku? Je li spretnih ruku? Kakvo je u komunikaciji s drugom djecom?

Šta će dijete biti kad poraste

Ovisnost, poremećaji hranjenja, poteškoće u učenju, agresivnost, nesigurnost i nisko samopoštovanje dokazane su posljedice neadekvatnog odgoja u najranijoj dobi djeteta.&nbsp;&nbsp;
Prve godine života dramatično utječu na to koliko će djeca biti uspješna u životu: od dobrog zdravlja i snalaženja u školi do osjećaja samopoštovanja i socijalnih vještina.

Mozak malog djeteta razvija se nevjerovatnom brzinom, a nervne veze koje su u tom periodu potaknute interakcijom s najbližim osobama ostaju za cijeli život. 

U prvim godinama definira se i opća emocionalna stabilnost te osjećaj povjerenja prema drugim ljudima, što čini osnovu svih kasnijih važnih odnosa s vršnjacima, odraslima i partnerom, pa čak i s vlastitom djecom. 

Iako svako dijete slijedi svoj ritam razvoja, brojna istraživanja pokazuju da je najbrži razvoj djeteta upravo do treće godine života. To je vrijeme velikih prilika za svako dijete, ali i period kada je te prilike moguće upropastiti.

Otkriće topline, ljubavi i intimnosti

U trenucima zajedničkih osmijeha roditelji i beba zaljubljuju se još više. Otkrivaju i produbljuju svoju intimnost, a moći biti intiman temelj je svih budućih odnosa. 

Iz intimnosti beba uči da su toplina i ljubav mogući, da odnosi s ljudima mogu donositi radost, a to je osnova za nastavak učenja privrženosti. 

Emocije i postupci 

U tim trenucima beba je u stanju odgovarati na pitanja "šta", "gdje" i "zašto", uživa u raspravama, logički iskazuje svoje stavove i počinje dugo putovanje prema sve višim nivoima apstraktnog mišljenja. 

Tokom ove faze dijete postaje još više verbalno. U izražavanju emocija još se oslanja na geste - posebno kada je riječ o ljutnji i agresiji.

Formiranje naravi i osjećaja za sebe

Dijete se sve složenije izražava i postaje kreativno. Prema gestama svojih roditelja može saznati je li na sigurnom ili mu prijeti opasnosti, je li prihvaćeno ili odbijeno, cijenjeno ili poniženo. 

Prije nego što se do neke mjere služi govorom, dijete i njegovi roditelji ipak vode dijaloge o važnim životnim temama. Dijete tako formira osobine svoje naravi.

Djeca se rađaju s velikim potencijalima, ali i s velikim potrebama. U prve tri godine razvijaju temelje ličnosti i svoje budućnosti

I prije nego što ono progovori, dijete i roditelji vode „dijaloge“

Zašto su prve tri godine života toliko važne

Nakon što je prošla traumu rođenja, beba se pokušava izboriti s navalom poticaja. Ne zaboravite da jedini način na koji beba zna komunicirati s vama jeste plač. S bebom možete komunicirati glasom ili dodirom.&nbsp;&nbsp;
Sve bebe vole biti u naručju svoje mame, da ih miluje, ljubi, mazi, masira i ljuška. Prema tome, ne uskraćujte bebi ljubav, jer joj nije lako naviknuti se na ovaj svijet. 

Oni imaju oči samo za vas 

Vid novorođene bebe je mutan. Pošto je razdaljina od oko 30 centimetara ona na kojoj beba vidi, ona može vidjeti vaš lik samo kada je držite blizu sebe. 

Naučnici su dokazali da novorođene bebe više vole vidjeti ljudski lik od bilo čega drugog. Prema tome, dajte im mogućnosti da vas gledaju s male udaljenosti, kako bi brže i lakše zapamtile vaš lik.

Učenje počinje odmah 

Možda ćete primijetiti kratke vremenske intervale kada je novorođenče izrazito mirno. Ovo je pravo vrijeme za učenje. Koristite ove periode da se bolje upoznate sa svojom bebom - pričajte joj, pokazujte razne stvari, obiđite kuću pokazujući joj slike na zidovima. 

Ali, ukoliko sve to radite, a beba izgleda nezainteresirano, kao da vas i ne primjećuje, nemojte navaljivati. Možda je samo pospana ili je prešla u fazu aktivne opreznosti (kada "radi" na novim psihičkim trikovima). 

Čak i ovako rano bebe mogu raspoznavati likove i gestikulirati intiutivno - ponekad ih čak i imitirati. Dajte šansu bebi da imitira vaš izraz lica tako što ćete joj se primaći i rugati (isplaziti jezik) ili dići i spustiti obrve nekoliko puta. 

Zatim to ponovite, pa dajte bebi malo vremena da ponovi ono što ste uradili. Čak i ako vas ne može imitirati, vjerujte da nije daleko od toga - i da uči. 

Igra novorođenčeta 

Razne igračke s jakim kontrastom boja i knjige sa slikama beba privući će pažnju novorođenčeta. Također, pažnju će mu privući i njegov odraz u ogledalu, tako da možete pored njega staviti nelomljivo staklo ili ga držati u krilu dok se fenirate ili slično. 

Mnoge igračke koje su zanimljive bebi, koje se njišu iznad kreveca i sviraju, mogu pomoći u usavršavanju koordinacije pokreta ruke, šake i prstiju, a i ležanje u krevecu učinit će znatno zanimljivijim. 

Prvih nekoliko mjeseci beba neće pomjerati ruke u namjeri da dohvati određeni predmet, to dolazi kasnije, nakon dva mjeseca. 

Svaka beba je nešto posebno

Svaka beba je jedinstvena i što se tiče psihičkog razvoja, svaka se sreće s određenim psihičkim prekretnicama kada za to dođe vrijeme, a razni "vodiči" kroz razvoj bebe mogu vam reći samo šta vaša beba ima potencijala da dostigne - ako ne odmah, onda uskoro. 

Ako je rođena prije vremena 

Ukoliko je beba rođena prije vremena, imajte na umu da će joj gotovo uvijek trebati više vremena da uradi nešto što njeni vršnjaci već mogu. Liječnici generalno procjenjuju razvoj prerano rođenog djeteta od vremena kada je trebalo biti rođeno regularno i ocjenjuju njegov razvoj prema tome.

Osnovno o bebinom vidu, učenju, igri...

Kad plače, beba zapravo priča

Znamo da naši maleni nisu baš anđeli, ali postoje loše navike koje uznemiravaju i nerviraju roditelje. Ukoliko i vaše dijete ima neku ružnu naviku, za početak, nemojte se previše nervirati. U većini slučajeva, ovakve navike su dio određenih faza u odrastanju i nisu povod za paniku.&nbsp;&nbsp;
Šta je uopšte navika? Navika je obrazac ponašanja koji se ponavlja i osoba koja ima određenu naviku najčešće toga nije ni svjesna. Mala djeca su nesvjesna ružnih navika koje imaju, zato su roditelji obavezni pomoći im u rješavanju ovog problema. 

Evo pet najčešćih ružnih dječijih navika te pet manje-više uspješnih načina odvikavanja: 

Grickanje noktiju

Jedna od najčešćih dječijih navika je grickanje noktiju. Neka istraživanja pokazuju da od 30 do 60 posto djece uzrasta od tri do pet godina voli grickati svoje nokte. Ukoliko se na vrijeme ne zaustavi, ova loša navika prati dijete i tokom školskog perioda. 

Tokom ranih godina života i dječaci i djevojčice podjednako upražnjavaju ovu lošu naviku, ali kako odrastaju, dječaci su uporniji u grickanju noktiju i teže od toga odustaju nego djevojčice. 

Uvrtanje kose&nbsp;
Ukoliko vaše dijete voli uvrtati kosu, onda sigurno imate djevojčicu. Većina djece koja vuku, uvrću ili stežu svoju kosu su ženskog spola. Ova navika se najčešće javlja u ranim godinama života i veliki broj djece koja se vole na ovaj način igrati, odustanu od te aktivnosti u ranom školskom periodu. 

Djeca koja se do tog perioda ne uspiju riješiti ove navike, jednostavno moraju poraditi na modifikaciji ponašanja, naravno uz pomoć roditelja. 

Čačkanje nosa

Čačkanje nosa je navika koja se razvija u ranim godinama života i traje najduže od svih. Ukoliko vam je teško u to povjerovati, onda vam predstavljamo rezutate jednog istraživanja iz 1995. godine: gotovo 91 posto odraslih osoba čačkalo je redovno svoj nos, a čak osam posto ljudi izjavilo je da jede ono što iz nosa izvadi! 

Djeci je zanimljivo čačkati nos, a ponekada to rade iz dosade. Kada imaju zapušen nos, pokušavaju se osloboditi neprijatnog osjećaja čačkanjem nosa. Odbacivanje ove navike trebalo bi sprovoditi istrajno i uporno. 

Sisanje palca

Deca najčešće sisaju palac, a to se događa zbog programiranih pokreta koji su nastali u periodu kada su bila novorođenčad. Poznato je da bebe vole stavljati svoje prse u usta, a najviše palac. Neka djeca sišu i druge prste ili čak čitavu šaku! 

Sisanje palca pomaže djetetu da se smiri. Međutim, ukoliko dijete staro četiri godine svakodnevno sisa palac, možda se radi o nekim poteškoćama sa zubima ili određenim psihološkim poteškoćama kroz koje prolazi. 

Zadržavanje daha

Zadržavanje daha može predstavljati noćnu moru za roditelje. Međutim i ova navika smatra se uobičajenom za malu djecu. Ona se uglavnom razvija između šestog i osamnaestog mjeseca života i najčešće traje do šeste ili sedme godine. 

Zadržavanje daha je refleksna radnja koja prethodi plaču usljed manje povrede, nastupa bijesa, straha ili frustracije. 

U početku dijete toliko plače da se zacrveni u licu. U opasnim slučajevima, može zadržati dah dovoljno dugo da dođe do gubljenja svijesti. Ovakve situacije su više neprijatne za roditelje, nego što su opasne za djecu. 

Za roditelje je važno da razmišljaju o tome kako se postavljaju u situacijama kada je dijete uplašeno ili histerično. Oni bi trebali postaviti jasne granice koje će djeca naučiti poštovati. 

Dobra vijest

Dobra vijest je da većina loših navika vremenom nestane. Neki roditelji se zbog ovakvog ponašanja djece previše nerviraju, dok su drugi tolerantniji. U većini slučajeva, ukoliko roditelj ignorira djetetovu lošu naviku, ono će vremenom i samo odustati od nje, najčešće zato što ju je preraslo. 

Pravila za roditelje

Međutim, ukoliko mislite da morate pomoći djetetu da se riješi neke loše navike, možete uraditi sljedeće: 

- Smireno istaknite šta vam se ne dopada u dječijem ponašanju: Ovaj pristup može se koristiti kod djece stare do tri godine i može pomoći djetetu da postane svjesno određene loše navike. 

Možete reći: "Ne dopada mi se kada grizeš nokte, to ne izgleda lijepo. Da li bi mogao/mogla pokušati prestati"?
 
Najvažnije je da sljedeći put kada vidite dijete da radi istu stvar, ne kažnjavate ga i ne ružite. 

- Uključite dijete u proces odvikavanja od loše navike: Ukoliko vaše četverogodišnje dijete dođe kući uplakano zbog toga što su ga djeca u vrtiću ismijavala zbog sisanja palca, morate razumjeti da je to djetetov poziv upomoć, koju mu vi kao roditelj možete pružiti. 

- Jasno pokažite kakvo ponašanje očekujete: Kada vidite da vaše dijete gricka nokte, umjesto da mu kažete "nemoj grickati nokte", probajte sa "hajde da zaposlimo ove prstiće". Tako ćete odvući djetetovu pažnju na nešto drugo, a to će mu poslužiti i kao podsjetnik za drugi put kada bude grickalo nokte. Uključite dijete u neku kućnu aktivnost, poigrajte se neke igre s prstićima...

- Uvijek pohvalite dijete kada pokaže samokontrolu: Naprimjer, možete pomoći vašoj djevojčici da nalakira nokte za nagradu što ih više ne gricka. Ili, svaki put kada vaš mali dječak odustane od sisanja palca, možete ga nagraditi malim poklonom (simboličnim) i, naravno, pohvalom.

Sisanje palca pomaže djetetu da se smiri. Međutim, ukoliko dijete staro četiri godine svakodnevno sisa palac, možda se radi o nekim poteškoćama sa zubima ili određenim psihološkim poteškoćama

Grickanje noktiju jedna je od ružnih navika

5 ružnih navika i načini odvikavanja

Nekoliko je znakova kojima vam dijete govori da vas neizmjerno voli:&nbsp;&nbsp; 
1. Beba vas gleda pravo u oči - ona se ustvari trudi zapamtiti vaše lice. Ona ne razumije svijet koji je okružuje, ali zna da ste joj baš vi važni i veoma potrebni. 

2. Beba misli na vas čak i kada niste pored nje. Između sedmog i dvanaestog mjeseca beba će početi okretati glavu tražeći vas i nasmiješit će se kada bude vidjela kako ulazite u prostoriju u kojoj se i ona nalazi. 

3. Vaše malo dijete pravi nered i ljuto je. Od vas traži da riješite problem, a to znači da ste samo vi osoba od povjerenja. 

4. Kada padne i udari se ili kada je tužno, dijete trči ka vama tražeći utjehu. Mala djeca, uzrasta od dvije do tri godine, ne mogu do kraja razumjeti značenje riječi "volim te", ali njihova djela govore više od riječi. 

5. Vaš predškolac vam poklanja cvijet koji je sam ubrao, srce koje je sam nacrtao, svjetlucavi kamenčić iz bašte ili neku drugu sitnicu. 

6. Vaš predškolac traži od vas dozvolu ili odobrenje da nešto uradi. Počinje bivati kooperativniji u kućnim poslovima. Često tokom dana traži priliku da vas impresionira.

Između sedmog i dvanaestog mjeseca beba će početi okretati glavu tražeći vas i nasmiješit će se kada bude vidjela kako ulazite u prostoriju u kojoj se i ona nalazi

Kako nam beba pokazuje ljubav

Čak i kada dijete nema jasne simptome bolesti, roditeljski instinkt obično upozori da se nešto s njim dešava: Beba je blijeda, često mijenja raspoloženje ili plače češće nego inače.&nbsp;&nbsp;
Sve to, naravno, može biti posljedica probavnih problema ili izbijanja zuba, ali to ne znači da su ove dvije neprijatne situacije uvijek odgovor na sve. Jer, izbijanje zubića može izazvati probleme na desnima, ali nikada neće prouzrokovati visoku temperaturu. 

Sve simptome kod djece koja još nisu navršila godinu treba uzeti krajnje ozbiljno, jer se male bebe lako razbole. Tu i minute mogu biti ključne. Kada je riječ o nešto starijoj djeci, možete biti malo opušteniji, ali samo malo... 

Šta mu je 

Većina roditelja zna tačno šta je s djetetom i šta mu nedostaje. Također, roditelji, uglavnom, dobro procijene treba li bebu voditi liječniku ili ne. Ipak, nikad ne možete biti dovoljno oprezni kada je riječ o maloj djeci. 

Prije svega, ne zaboravite: Što manje dijete, to veći oprez! Kad god ste nesigurni, pozovite liječnika i opišite mu simptome. To je lakše nego kasnije razbijati glavu zbog učinjenog previda.

Temperatura i grlo

Ako mislite da djetetu nije dobro i željeli biste spriječiti razvoj bolesti, pregledajte ga prvo sami. Prvi korak je, naravno, mjerenje temperature. Ako je ona povišena, razbolijevanje je vjerovatno na pomolu. 

Kod male djece infekcije grla su vrlo česte. Dakle, broj dva na listi šta treba pregledati je svakako grlo. Ali, ne pokušavajte pregledati grlo bebe mlađe od godinu. To prepustite liječniku. 

Ako je dijete dovoljno veliko da razumije šta tražite od njega, postavite ga nasuprot izvoru svjetlosti i recite mu ili pokažite da širom otvori usta (uz čuveno "kaži aaa..."). Ako mu je grlo crveno ili je na bilo koji način promijenilo izgled, pronašli ste krivca. 

Žlijezde i osip

Organizam na razne infekcije reagira stvaranjem dodatnih bijelih krvnih zrnaca. Ona su neka vrsta "specijalaca" u tijelu. Provjerite zato da li je u "fabrikama" koje proizvode ove male ratnike povećana proizvodnja. 

To ćete uraditi tako što ćete ispipati nježno obod donje vilice djeteta, sve do njenog spoja s vratom. Ako je u tom predjelu bilo šta natečeno, vjerovatno je riječ o limfnim žlijezdama koje upravo naoružavaju dijete za borbu protiv neprijateljski raspoloženih elemenata. 

Još jedan čest simptom nekoliko infektivnih dječijih bolesti je osip. A prva mjesta na kojima se on javlja su grudi i koža iza ušiju. 

Simptomi

Najčešći simptomi bolesti kod djece su: 

- Povećana tjelesna temperatura; 

- Plač i preosjetljivost; 

- Povraćanje i proljev,

- Odbijanje hrane i pića; 

- Upaljeno grlo; 

- Osip, svrab; 

- Uvećane žlijezde na vratu ili na spoju donje vilice s vratom. 


Znaci za uzbunu

Pozovite liječnika odmah ukoliko dijete: 

- Diše veoma ubrzano, bučno ili otežano; 

- Ima konvulzije; 

- Padne u nesvijest; 

- Osjeća jaku bol koja ne prestaje; 

- Ima groznicu; 

- Ima osip ili ravne ljubičaste ili tamnocrvene tačkice na koži;

- Vrišti od bolova i preblijedi kada vrišti.

Sve simptome kod djece koja još nisu navršila godinu treba uzeti krajnje ozbiljno, jer se male bebe lako razbole. Tu i minute mogu biti ključne. Kada je riječ o nešto starijoj djeci, možete biti malo opušteniji, ali samo malo...

Nikad ne možete biti dovoljno oprezni kada je riječ o maloj djeci

Mala beba nije mala briga

Razdražljivo, nametljivo i napadački raspoloženo dijete uništava sve što mu dođe pod ruku, viče i sprovodi svoje hirove umjesto da mirno objasni svoj stav. Ne radi se o običnoj živahnosti, već o pravoj agresivnosti.&nbsp;
Tokom prvih godina života djeci je teško savladati te impulse. Jedan od glavnih zadataka roditelja je usmjeravanje na samokontrolu i umjerenost. 

Ponašanje djeteta mijenja se zajedno sa njegovim uzrastom. Agresivnost je jača i vidljivija u razdoblju u kojem ono još nije naučilo govoriti i raste do trenutka u kojem nauči komunicirati na korektan način. 

Čim dijete postigne cilj da ga razumiju, najčešće nasilno ponašanje zamjenjuju riječi.

Do 6. mjeseca 

U prvom periodu života jedini način komunikacije je plač, koji dijete često koristi bez jasnog razloga: plače i kada je potpuno zdravo i kada ga ne treba presvući, kada mu nije hladno, niti vruće, niti je gladno, niti žedno. Dijete u toj fazi počinje pokazivati i druge znake razdražljivosti.

- Kako pomoći

Roditelji trebaju često maziti bebu, držati je na rukama i pričati joj. U tom razdoblju zaštitničko ponašanje i mamina briga umiruju i opuštaju. 

&nbsp;Od 8. do 10. mjeseca 

Dijete prolazi fazu NE. Ono pokušava nametnuti vlastitu volju i ne prihvata kompromise. Ako želi držati neku igračku, plače i vrišti dok ne dobije ono što želi. Stvarno poprima ponašanje pravog "malog tiranina" koji zabrinjava i uznemirava roditelje.

- Kako pomoći

Ne treba udovoljavati svakom njegovom prohtjevu samo da bi se smirilo. Na taj način pojačava se njegov egocentrizam, koji se ostvaruje u namjeri da uvijek bude u centru pažnje. Možete pokušati skrenuti pažnju igrajući se s njim ili gledajući crtani film. 


Od 1. do 2. godine 

Dijete kreće u period socijalizacije, izlazi iz porodičnog kruga i upoznaje nove prijatelje. Ali, stupanje u kontakt s drugima, bilo djecom ili odraslima, za njega predstavlja guranje, štipanje i udaranje nogom. 

Ne trebate se brinuti, riječ je o pomalo primitivnom načinu, vrlo raširenom u tom uzrastu za pokazivanje interesa prema nekome ili nečemu. 

- Kako pomoći

Treba jasno i odlučno razgovarati s djetetom i objasniti mu da mora naučiti kontrolirati svoju snagu kako ne bi povrijedilo ostalu djecu. Treba mu objasniti da život s drugima sigurno donosi i neka odricanja, koja će biti nadoknađena druženjem s vršnjacima. 

Treća godina 

Dijete počinje graditi svoj identitet, ali njegova posebnost još se izražava uglavnom instinktivnim ponašanjem. Ustvari, dijete reagira na posebno agresivan način na normalne događaje koje tumači kao izazove. 

Ako mu mama kaže da ugasi televizor, dijete počinje vikati, bacati predmete koji su mu u rukama, a ponekad i opsuje.

- Kako pomoći

U tim slučajevima dijete se osjeća nemoćno, razočarano i poraženo pred situacijama s kojima se ne zna suočiti, osim naglim i prepotentnim ponašanjem. Trebate mu mirno pričati i uvjeriti ga da ponekad treba prihvatiti male kompromise.

Značaj porodičnih odnosa 

Uprkos dobrim namjerama, agresivnost nikada potpuno ne nestaje, već se pojavljuje u raznim situacijama koje je stimuliraju. Ipak, porodično okruženje ima jak utjecaj na agresivno ponašanje djeteta. Agresivno ponašanje posebno mogu izazvati sljedeće tri situacije: 

- Loš primjer u porodici

Ako je svakog dana dijete svjedok burnih razgovora između mame i tate, ako njihov normalan način razgovora uključuje provokacije, prkošenja, psovke, dijete će ponoviti istu šemu agresivne komunikacije i izvan kuće. Dijete postaje uvjereno da je korištenje nasilnih metoda jedini način za postizanje onoga što želi. 

- Zabrane i ograničenja

Ponekad se odgoj sastoji od previše zabrana. Ta situacija može izazvati jaku frustraciju djeteta koje onda razvija agresivne impulse.

- Pretjerano tolerantan stav roditelja

Pokazalo se da su djeca previše popustljivih roditelja agresivnija od djece roditelja koji znaju dobro procijeniti kada treba biti strog. Djetetu nisu dostupna pravila ni model na koja bi se oslonilo svaki put kada treba izabrati kako će se ponašati. Roditeljsko popuštanje pred njegovom agresijom ohrabruje ga da zadovolji svoje želje na najbrži i najdirektniji način.


Izbjegnite greške

1. Nemojte koristiti fizičke kazne. Šamar djetetu koje je udarilo prijatelja izaziva opet agresivnost, jer povećava bijes i frustraciju. 

2. Nemojte ismijavati. Tada se dijete ljuti, osjeća se krivim i neprimjerenim, ali, također, osjeća i mržnju koja je prethodnica nasilja. 

3. Nemojte etiketirati. Ako ga uvijek nazivate bezobraznim, navodite ga na identificiranje s tim karakteristikama i ono nema mogućnost izlaska iz te šeme. 

4. Nemojte vrijeđati. Uvrede koje se pripisuju djeci su etikete koje je teško eliminirati. Dijete se osjeća nedostojnim ljubavi roditelja i gubi povjerenje u sebe. 

5. Nemojte se osjećati krivim. Razumljivo je da vas razbjesni agresivno dijete. Morate učiniti veliki napor kako biste kontrolirli vlastite reakcije i kako ne biste uzvratili agresivno.

Tokom prvih godina života djeci je teško savladati agresivne ispade

Ponašanje djeteta mijenja se zajedno sa njegovim uzrastom

Kada dijete postane agresivno

1. Moja beba je ružna&nbsp;&nbsp;
Buduće mame u časopisima i na televiziji viđaju slike slatkih, lijepih i rumenih beba. A, kada im u porodilištu donesu njihovu prinovu, ugledaju smežurano i crveno lice. 

- Većina novorođenih beba ne izgleda privlačno iz sasvim jednostavnog razloga - kosti lobanje nisu sasvim sastavljene, jer kako bi se inače tokom porođaja njena glava mogla prilagoditi obliku porođajnog kanala i tako lakše doći na svijet. 

Osim toga, zbog tečnosti koja se akumulira ispod bebine kože, oči izgledaju natečene što licu daje "žablji" izgled. Međutim, sve su to pojave koje nestaju već nakon desetak dana i tada se "ružno pače" počinje pretvarati u "labuda". 

2. Moja se beba stalno trza 

Mlade mame često misle da s bebom nešto nije u redu, jer stalno trza nogicama. Zašto?

- Posljednjih nekoliko mjeseci trudnoće beba boravi sklupčana u skučenom prostoru u kojem nema mjesta za protezanje nožica i ručica. Međutim, kada se rodi, ona dobija prostora i više nego što joj je potrebno. Pošto još ne može kontroilirati svoje pokrete, mamama to liči na trzanje. 

Bebin neurološki sistem postepeno se razvija i na tom putu razvoja dešavaju se neke često čudne stvari: tresu joj se brada i noge, beba drži skupljene prstiće nogu, širi i skuplja ruke kada je naglo "ispustite". Sve pojave nestaju same od sebe čim bebin nervni sistem postigne odgovarajuću zrelost. 

3. Moj sin ima ogromne testise 

Testisi tek rođenog dječaka zaista izgledaju veliki u odnosu na malo tijelo. 

- Ovu vrstu "šoka" i "ponosa" doživljava većina mama i tata. Međutim, većina dječaka ima otečene testise zbog pritiska koji oni trpe prilikom prolaska kroz porođajni kanal. 

Osim toga, u bebinom krvotoku još cirkulira dosta majčinih hormona, što kod dječaka izaziva natečenost testisa, a kod djevojčica uvećanje spoljašnjeg dijela genitalija. Kako se bebin organizam bude oslobađao viška hormona, tako će se i veličina genitalija normalizirati. 

4. Ruke i noge bebe uvijek su hladne 

Roditelji se uspaniče kada shvate da su bebine ruke i noge stalno hladne. Utopljavaju bebu i pokušavaju ugrijati, ali bez rezltata. 

- Prvo provjerite toplinu bebinog stomaka i grudnog koša. Ako su ovi dijelovi tijela ružičaste boje i umjereno topli, nema razloga za brigu. Nožice i ručice novorođene bebe su hladne jer njen krvotok nije u potpunosti razvijen.

Tačnije, on u početku raznosi većinu krvi u vitalne organe, jer je njima najpotrebnija. Ruke i noge su najudaljenije od srca, pa u sistemu cirkulacije krvi, posljednji dolaze na red. 

5. Zapazila sam krv na peleni moje djevojčice 

Nije rijetkost da se na peleni beba, posebno djevojčica, pojavi krv. Roditelji odmah u glavi imaju razne bolesti i poremećaje, ali...

- Hormoni koji su odgovorni za natečenost testisa kod dječaka, krivi su i za pojavu krvarenja iz vagine kod jednog broja djevojčica. Ponekad se dešava da mokraća na peleni poprimi tamnu boju, a mamama to djeluje kao krv. 

6. Beba danima nema stolicu 

Beba koja je redovno imala stolicu i po nekoliko puta odjednom je nema po tri-četiri dana. Šta se događa s crijevima?

- Bebe koje se hrane majčinim mlijekom imaju tečniju i zrnastiju stolicu od onih koje se hrane adaptiranim mlijekom. Neke bebe kake češće, a neke rjeđe, što ovisi o brzini varenja i razgradnje mlijeka u njihovim crijevima. 

Ako beba napreduje, mirno spava, ne pati od bolova u stomačiću i ne djeluje bolesno, nemojte paničititi. 

7. Plik na gornjoj usni 

Beba odlično napreduje, ali jednog dana na gornjoj usni ugledate veliki plik. 

- Plik na gornjoj usni nije ništa drugo nego posljedica sisanja. Kožica na bebinim usnama je tanka i nježna pa se usljed trenja tokom dojenja potklobuči, što mamama liči na plik. Bebe to ne boli.

8. Zašto stalno kiše 

Tek ste došli kući, pazite bebu, a ona počinje kihati. Panika da se maleno razboljelo raste. 

- Tek rođene bebe često kišu, ali to nije posljedica prehlade, niti infekcije. Radi se o refleksnoj radnji, a cilj je čišćenje dišnih puteva od sitnih čestica prašine. 

9. Bebi se ljušti koža na rukama i nogama 

Ozbiljna kožna bolest, prvo je što mame pomisle kada vide da se bebi ljušti koža na rukama i nogama. 

- Tokom trudnoće beba "pliva" u vodi, pa je priroda smislila način kako da zaštiti njenu kožu od utjecaja vode. Zato je bebina koža "premazana" bijelim, masnim slojem koji se naziva verniks. Kada se beba rodi, babica je okupa i spere taj masni sloj, nakon čega nježna koža ostaje bez zaštite. 

Kada dođe u dodir sa zrakom, gornji sloj kože se osuši i počinje se ljuštiti. Ljuspice će same otpasti, nemojte ih uklanjati i već nakon sedmicu ili dvije bebina koža će biti glatka i ružičasta.

Mlade mame često ostanu u šoku kad primijete neke sasvim obične i normalne pojave kod svoje bebe. Evo devet najčešćih o kojima nećete ništa naći u knjigama koje ste dosad pročitali

Noge i ruke novorođenčeta često su hladne

Više voća za bolji razvoj mozga

Braća i sestre: Između ljubavi i suparništva

Naučite dijete da gleda na sat

Dovoljno sna - bolje zdravlje

Naučite dijete da savlada ljutnju

Bebi ne šapućite, a nemojte ni vikati

Batina nije iz raja izašla

Naučite djecu nenasilnom ponašanju

Šta će dijete biti kad poraste

Zašto su prve tri godine života toliko važne

Kad plače, beba zapravo priča

5 ružnih navika i načini odvikavanja

Kako nam beba pokazuje ljubav

Mala beba nije mala briga

Kada dijete postane agresivno

Krv na peleni – nije za paniku

Rast & razvoj

Više voća za bolji razvoj mozga

Braća i sestre: Između ljubavi i suparništva

Naučite dijete da gleda na sat

Dovoljno sna - bolje zdravlje

Naučite dijete da savlada ljutnju

Bebi ne šapućite, a nemojte ni vikati

Batina nije iz raja izašla

Naučite djecu nenasilnom ponašanju

Šta će dijete biti kad poraste

Zašto su prve tri godine života toliko važne

Kad plače, beba zapravo priča

5 ružnih navika i načini odvikavanja

Kako nam beba pokazuje ljubav

Mala beba nije mala briga

Kada dijete postane agresivno

Krv na peleni – nije za paniku