Svako dijete između druge i četvrte godine prolazi kroz takozvanu negativnu fazu. Zašto negativnu? Zato što mu je "neću" najdraža riječ, što se buni, odbija poslušnost, tvrdoglavo je.&nbsp; 
 Najkarakterističnije rečenice u tom periodu su:

1. Pusti me, sam ću! (Želi nešto uraditi samo - sve dok stvar nije opasna, dozvolite mu to.)

2. Idi od mene mama/tata! (Ne shvatajte tu rečenicu lično. I vama je ponekad potrebno malo mira. Mali tvrdoglavac u tom trenutku ne zna više ni šta hoće, ni zašto nešto hoće, ni kako to da izvede. Zato je ljut kao puška.

3. Neću sad to! ( Opet nije ništa lično, dijete je zaokupljeno nekim svojim "poslom"). 
 
Zašto je to normalna faza u razvitku djeteta? 

Zato što se ono (na žalost mnogih mama) počinje odvajati od majke, tražiti svoj vlastiti put. To traganje nije nimalo jednostavno, zato mu pomozite da što lakše prođe tu fazu.

Kako? Razmislite malo. Šta vi želite u situaciji kad ste ljuti? Da vas neko utješi, da vas zagrli...
 
No, postoji još nekoliko "recepata". 

a) Najavite djetetu bar pet minuta ranije šta želite da uradi i zašto. Primjer: "Dino, molim te da za pet minuta skloniš igračke u ladicu, postavit ću stol za ručak." Tako se dijete može pripremiti i neće biti naglo otrgnuto iz igre.

b) Kad nešto tražite od djeteta i želite da vas bez problema posluša, prijateljskim, mirnim tonom dajite mu upute, ali tako da ste u visini njegovih očiju - sve to bez opširnih objašnjenja, jer u toku akcije suprotstavljanja ono uopće ne prihvaća vaša objašnjenja.

c) Pustite da dijete obavlja stvari koju VELIKA DJECA mogu uraditi sama: da se samo oblači, prekriva stol, stavlja pastu na četkicu za zube, samo sebi sipa sok, pušta vodu u klozetu.
 
Kako ćete vi lakše podnijeti ovu negativnu fazu djeteta?
 
1. Na jedno uho neka vam ulazi, a na drugo izlazi.

2. Mislite na nešto sasvim drugo, da zamišljate kakav lijep prizor...

3. Brojite do deset, pa natrag do jedan.

4. Na minutu izađite iz sobe.

5. Zabavite se nekim drugim poslom, brišite prašinu, slažite rublje...

6. Zapjevajte iz svega glasa, ili pustite radio "do daske".

7. Lezite na nešto ravno i opustite cijelo tijelo.

8. Lupite pesnicom o sto.

9. Ne gubite smisao za humor, sve ima i svoju smiješnu stranu.

10. Ponavljajte bez prestanka: I ovo će proći.

Može trajati tokom cijelog perioda od druge do četvrte godine i majkama obično teško pada

Kad NEĆU postane najdraža riječ

Rast djeteta čvrsto je povezan s načinom na koji je ono hranjeno. Nutritivne, imunološke dobrobiti dojenja i njegovo blagotvorno djelovanje na rast djeteta, odavno su dokazani, pa je zato dojeno dijete prirodno mjerilo za praćenje fiziološkog rasta.&nbsp;&nbsp; 
Osobina majčinog mlijeka da podrži ne samo zdrav rast već i kognitivni razvoj 
i dugotrajno zdravlje, pružili su neoboriv logički temelj novih standarda - dojenu djecu.

Za razliku od starih standarda korištenih za praćenje dojenčadi i djece, novi standardi Svjetske zdravstvene organizacije temelje se na pretpostavci da je dojeno dijete mjera zdravog rasta vršnjaka. 

Do sada postojeće preporuke dječijeg rasta temeljile su se na dojenoj djeci i/ili djeci hranjenoj formulom, ali ta varijabla nije kontrolirana u tim ranim istraživanjima.

Kako su dojena djeca vitkija, oblik krivulje novih standarda dječijeg rasta razlikuje se od ranijih vrijednosti, naročito tokom prvih šest mjeseci života, kada je rast strelovit.

Dodatno, djeca odabrana za istraživanje, dohranjivana su nakon prvih šest mjeseci života shodno smjernicama dohrane. Globalna strategija ishrane 
dojenčadi i male djece ističe kako dojenje pruža idealnu hranu za zdrav 
rast i razvoj dojenčadi, neuporedivu s bilo kojim drugim načinom ishrane. 

Preporučuje isključivo dojenje djeteta do uvođenja dohrane i nadalje u periodu od šest do 18, čak i 24 mjeseca života, jer je to vrlo osjetljivo razdoblje života djeteta. To je razdoblje u kojem kod mnoge djece nastupa nepravilna ishrana. 

Zato je prijeko potrebno uvoditi u dječiju prehranu primjerene, prilagođene i zdrave dopunske namirnice kako bi se osigurao prikladan prelaz s dojenja na potpunu ishranu. 

Izostanak dojenja može dovesti do stvaranja rizičnih faktora za nastanak bolesti. Dugoročan utjecaj može uključivati loše rezultate u školi, smanjenu produktivnost, slabiji intelektualni i društveni razvoj ili hronične bolesti.

Izostanak dojenja može dovesti do stvaranja rizičnih faktora za nastanak bolesti, tvrdi se u najnovijim preporukama Svjetske zdravstvene organizacije, a majkama sugerira da što duže trebaju dojiti svoju djecu

Dojenje - do šestog mjeseca, uz dohranu - do dvije godine

Roditelji imaju važnu ulogu u prepoznavanju odstupanja u urednom govorno-jezičnom razvoju, zbog što ranije identifikacije i dijagnostike poremećaja, te uključivanja u primjerenu terapiju.&nbsp; 
Kako prepoznati odstupanja od urednog razvoja govora? Prije svega, potrebno 
je poznavati neke karakteristike uobičajenog razvoja govora kod većine djece. 

1. U prva dva mjeseca života dijete se oglašava refleksno, plačem, krikom i vokalizacijom. Takvo oglašavanje signalizira potrebe i stanja djeteta, na šta roditelji i reagiraju.

2. Od drugog do petog mjeseca dijete počinje uspostavljati svjesnu kontrolu nad slušanjem i izgovorom, počinje gukati, igrati se intonacijom, traži izvor zvuka okretanjem glave, pojavljuje se prvi smiješak.

3. Od petog do sedmog mjeseca dijete počinje brbljati, igra se svojim govornim mogućnostima, producira svoje prve konsonante (p, b i m) ugrađene u jednostavne slogove (pa, ba i ma).

4. Od sedmog do 12. mjeseca dijete sve više brblja i producira sve više slogovnih nizova (pa-pa, ba-ba, ma-ma), često brblja uz socijalni poticaj, oponaša različite govorne zvukove. 

Oko 12. mjeseca uobičajeno se javljaju i prve riječi sa značenjem (mama, tata, papa). Razumijevanje govora roditelja je sve bolje, dijete reagira na zabrane i jednostavne naloge.

5. Od 12. do 18. mjeseca dijete počinje producirati veći broj riječi, rječnik 
mu broji do pedesetak riječi, a počinju se javljati i prva spajanja po dvije riječi (Mama papa? Šta to?). 

Roditelji djetetu postavljaju jednostavne naloge i pitanja koje dijete razumije (Daj pusu! Poljubi bebu! Gdje je oko? Gdje je beba?). S interesom sluša pjesmice i jednostavne priče.

6. Od druge do treće godine u govoru djeteta uočava se značajni porast govornog 
rječnika, ono pravi rečenice od dvije ili tri riječi, počinje upotrebljavati negacije (ne, nema) i prve zamjenice (ja, ti). Izgovor glasova postaje sve razumljiviji. Sposobno je razumijeti i dva naloga u nizu (Donesi bebu i stavi je na krevet!). 

7. Od treće do šeste godine dijete počinje koristiti sve složenije i dulje rečenice, upotrebljava gramatička pravila materinjeg jezika, rječnik je sve bogatiji, ovladava pravilnim izgovorom većine glasova, govor je razumljiv i nepoznatim osobama. 

Dijete prepričava prošle događaje, voli slušati priče, razvija se sposobnost prepričavanja priča, lako stupa u komunikaciju. Sposobno je svoje želje, potrebe i misli izraziti govorom u skladu s pravilima materinjeg jezika. 

8. Od šeste godine izgovor glasova bi trebao biti u potpunosti u skladu sa sistemom glasova materinjeg jezika, dijete pravilno i vješto koristi gramatiku materinjeg jezika, govorno-jezični nivo preduvjet je početka razvoja čitanja i pisanja.

No, potrebno je imati na umu da postoje i individualna odstupanja, te da svako odstupanje ne znači i poremećaj. Neka djeca brže ovladavaju pojedinim aspektima razvoja govora i jezika, a neka sporije. 

Važno

Ukoliko primijetite da dijete značajno odstupa od očekivanog razvoja govora korisno je posavjetovati se sa nadležnim pedijatrom. Pedijatar će, ukoliko postoje indikacije, dijete uputiti na daljnje potrebne preglede otorinolaringologa, neuropedijatra, logopeda, psihologa ili nekog od drugih specijalista.


Kada kod logopeda

Ponekad su roditelji zabrinuti za razvoj govora i jezika kod svog djeteta i
obično uspoređuju njegov govor s govorom druge djece u porodici, vršnjaka iz vrtića, slušaju savjete rođaka i prijatelje, te sami poduzimaju određene «metode» poticanja i ispravljanja govora. U takvim situacijama roditeljima se preporučuje potražiti savjet stručnjaka - logopeda.

Neka djeca brže ovladavaju pojedinim aspektima razvoja govora i jezika, a neka sporije

Oko 12. mjeseca javljaju se prve riječi sa značenjem

Kako prepoznati odstupanja u razvoju govora

Nije rijetkost da se roditelji žale kako njihovo dijete stalno zahtijeva pažnju; onda počne prisjećanje na "stara dobra vremena" kada su se djeca znala sasvim lijepo igrati i sama.&nbsp;&nbsp; No, istina je nešto drukčija. Nesamostalnosti svoje djece najviše doprinose sami roditelji. Ovo nije nikakva pokuda; roditelji to rade u najboljoj namjeri. Vide da se dijete muči s nečim - recimo, pale su kockice koje je pokušavalo složiti tako da napravi što višu kulu, ili im je, još neuvježbanim ručicama, teško obući lutku ili medu - i mama odmah dotrči da pomogne djetetu. 
Majčina želja da pomogne djetetu sasvim je razumljiva i sasvim normalna, ali ona mu time ne čini nikakvu uslugu. 
Kako da dijete ikada nauči nešto uraditi samo, ako mu roditelji baš u svemu pomažu i baš sve rješavaju? Umjesto toga, mnogo je bolje pustiti dijete da samo riješi problem - bolje i za dijete i za roditelje. 
Prije ili kasnije, dijete će sasvim sigurno uspjeti i onda će se baš super osjećati što je samo riješilo tako kompliciran zadatak. Bit će zainteresirano za rješavanje nečeg još kompliciranijeg, što će mu razviti inteligenciju i radoznalost (a radoznalost doprinosi daljem razvoju inteligencije). 
Da i ne spominjemo da dijete tako uči samostalno rješavati probleme, što će mu tokom cijelog života biti jedna od najdragocjenijih sposobnosti. 
No, tu je i korist za roditelje. Bit će rasterećeniji - ipak je lakše kad ne moraš baš svaki čas trčkarati oko djeteta - a bit će i ponosni na svoje snalažljivo i pametno dijete. 
U vremenu opće pometnje i nesigurnosti, želja roditelja da makar svojoj djeci pruže apsolutno sve i da se makar njihova djeca ne moraju mučiti apsolutno je razumljiva. 
Samo, u sprovođenju te želje treba imati mjeru kako bi dijete uspjelo svoje potencijale razviti do maksimuma - i kako se roditelji ne bi nepotrebno opterećivali i iznurivali nečim što u suštini nije djetetu ni od kakve stvarne pomoći.

Majčina želja da pomogne djetetu sasvim je razumljiva i normalna, ali ona mu time ne čini nikakvu uslugu

Pustite dijete da samo riješi problem

Kada dijete počne ići u vrtić ili na neki drugi način češće stupati u kontakt sa svojim vršnjacima, nije nikakva rijetkost da pokaže izvjesnu dozu sebičnosti kada se radi o dijeljenju svojih igračaka s drugima.&nbsp;&nbsp;
Ovo je naročito česta pojava ako dijete ni kod kuće nikada nije ni sa kim dijelilo igračke - jedinče je ili ima brata ili sestru koji su toliko stariji da se ne zanimaju za istu vrstu igračaka. 

Šta uraditi u takvoj situaciji? Kako dijete naučiti velikodušnosti? 

Ono što neki roditelji pokušavaju jeste da dijete prisile na podjelu igračke s drugima - da mu jednostavno uzmu igračku i daju je drugom djetetu. 

Ovo je loša ideja, jer tako kod svog djeteta izazivaju osjećaj straha i nesigurnosti - zašto mu mama i tata uzimaju igračku? Dijete će se samo bojati da će mu igračka biti oteta, pa će još manje željeti da je s nekim dijeli. 

Još jedan pokušaj roditelja jeste da dijete nazovu cicijom, ali i to ima slab efekat. Dijete to najčešće ne shvati kao pokudu - samo prihvati da je cicija i tako se i ponaša. 

Ono što sva djeca vole jesu pohvale. Zato je dobra ideja pohvaliti ga kad samo podijeli svoju igračku s drugim djetetom (a to će se prije ili kasnije sigurno desiti). 

Isto tako, korisno je skrenuti mu pažnju na to koliko uživa kad se igra s tuđom igračkom i navesti ga na razmišljanje o tome da je najljepše kad svi dijele igračke, jer tada ima najviše različitih igračaka - i to za svakog. 

Kada ide u goste prijateljima koji i sami imaju dijete, vršnjaka vašeg mališana, dobro je ne ponijeti omiljenu igračku vašeg djeteta, kao ni neku drugu igračku čiji bi gubitak ili oštećenje (a to se uvijek može desiti) ražalostili ili naljutili vaše maleno. 

Samo moja igračka!

Nije dobro ni predlagati djetetu da svoju omiljenu igračku dijeli s nekim. Zgodno je da ono ima bar neku igračku koja će biti "samo njegova" i koju nikada i ni sa kim neće dijeliti, izuzev ako samo to ne poželi.

Ono što sva djeca vole jesu pohvale. Zato je dobra ideja pohvaliti ga kad samo podijeli svoju igračku s drugim djetetom, a to će se prije ili kasnije sigurno desiti

Pohvalite dijete kad podijeli igračku s drugim djetetom

Da dijete postane velikodušno

Malo dijete još ne uviđa stvarne opasnosti na koje ga upozoravamo, ono nije sposobno procijeniti visinu ili udaljenost, pa udarci u glavu nisu rijetkost. Modrice, čvoruge i manje rane neizbježno prate prve bebine korake ka potpunoj samostalnosti u igri.&nbsp;
Čvoruge su manji hematomi izazvani udarcem u glavu, a modrice odgovaraju manjem nagnječenju tkiva. Žestok udarac u glavu može izazvati pravi potres cijele lubanje. Ponekad su posljedice takvog udarca vrlo ozbiljne, a pojave se ili odmah ili tek za nekoliko sati.

Opasna mjesta

Za djecu mogu biti opasne stepenice, skliski podovi, loše postavljeni ćilimi, neravnine na podu, niski stolovi, uglovi namještaja... Svaki stambeni prostor krije niz zamki za mališane koji trče zaokupljeni igrom. 

Neki su padovi opasniji: pad sa stepenica, visoke stolice, gornjeg krevetića na sprat, s klackalice ili bicikla, jer mogu dovesti do jakih udaraca u glavu.

Ako je dijete u nesvijesti nakon pada, pa makar i nakratko, ako povraća jednom ili u više navrata ili mu se spava, odmah trebate ići liječniku. 

Isto postupite ako primijetite da su mu zjenice različite veličine, ako ne može govoriti ili pomaknuti neki ud.

Prva pomoć

- Ako je u pitanju čvoruga ili modrica, brzo stavite ledeni oblog i držite na tom mjestu desetak minuta. Na natučeno mjesto možete staviti i toaletnu rukavicu apunjenu kockicama leda. Zatim nanesite kremu od arnike koja će smanjiti otok.

- Kod rana manje krvarenje može se zaustaviti jednostavnim pritiskom na otvor rane, nakon što ste ranu očistili i dezinficirali. Ako se radi o većoj rani koja zjapi, morate liječniku. 

- Ako je udarac bio jak, nazovite hitnu pomoć ili dijete polegnite na bok i smjesta odvedite liječniku. Bilo da je dijete prisebno ili je u nesvijesti, potreban je dodatni pregled i nadzor kako biste bili sigurni da djetetovo zdravlje nije ozbiljnije narušeno.

Važno! 

Noć nakon povrede glave ne ostavljajte dijete da spava samo u sobi. Čak i kad nema nikakvih zabrinjavajućih znakova, budite ga svaka tri sata kako biste provjerili ima li normalne reakcije.

Nezgode u brojkama

- Nezgode se najčešće događaju kod kuće;

- 74 posto nezgoda dogodi se prije prve godine života;

- 61 posto nezgoda događa se djeci od prve do četvrte godine života;

- U više od 60 posto slučajeva radi se o povredi glave.

Obavezno!

- Imajte uvijek pri ruci broj telefona porodičnog liječnika, pedijatra i hitne pomoći.

- Nakon pada provjerite ima li dijete u ustima nešto čime bi se moglo povrijediti.

- Ako je dijete izgubilo svijest, smjesta pozovite liječnika.

- Da izbjegnete svaki sljedeći pad, postavite ogradu na vrhu stepenica i podložak u kadu da se dijete ne oklizne i udari u glavu.

- Ako dijete vozi bicikl, svakako mu nabavite kacigu.

Kako izbjeći opasna mjesta? Kada je stanje ozbiljno?

Nije baš svaki udarac u glavu opasan

Šta će i kakva će biti kad odrastu? Kako će se odnositi prema sebi, drugima, poslu i šta mogu postići? Sve su to pitanja na koja je pokušao odgovoriti američki psiholog dr. Kevin Leman.&nbsp;&nbsp;
On je povezao ličnost djece s njihovim redom rođenja. Napravio je profile djece, ovisno o tome jesu li jedinci, prvorođeni, drugorođeni ili najmlađa djeca. 

Jedinci su pokretači svijeta

Jedinci su pokretači svijeta, tvrdi Leman. Orijentirani su na velike zadaće, skloni su ekstremno dobroj organizaciji, vrlo su savjesni i krajnje neovisni.

Mogu biti prečvrsti u svojim stavovima, često su zlopamtila, vrlo su zahtjevni. Mrze priznati da su u krivu, obično ne prihvataju kritike. 

Prvorođeni - rođene vođe

Prirodni su vođe. Predstavljaju astronaute i nadmoćne osobe. Prvorođeni su izbirljivi, precizni, vole obratiti pažnju detaljima, vole tačnost, organizirani su i stručni.

Često su neraspoloženi, a povremeno im nedostaje osjetljivosti. Vole šefovati, sveznajući su. 

Drugorođeni - naivni dobrice

Vrlo su racionalni, vole udovoljavati ljudima, ne vole konfrontacije. Uglavnom su vrlo smireni, znaju slušati. Odlični su posrednici i pregovarači.

Nisu vođe poput prvorođenih, imaju problema s postavljanjem granica. Previše ugađaju drugima. 

Najmlađe dijete - glavni zabavljač

Vole zabavljati i pričati s drugima. Žive život punim plućima. Imaju jak strah od odbacivanja, ali i kratak interval posvećivanja pažnje.

Postoje zanimljiva istraživanja o tome šta znači redoslijed rađanja djece u jednoj porodici i koliko to utječe na budućnost djece. Pročitajte, pa provjerite koliko je to tačno u vašem slučaju

Prvo dijete mijenja svijet, treće ga zabavlja

Za djevojčicu sve ružičasto - od dekice, rukavice za kupanje i peškira za poslije kupanja, do plastičnog čepa za flašicu! Roditelji, zapravo, nikako ne mogu izbjeći tu boju - u dućanima je ružičasto sve što je namijenjeno curicama. A rodbini i prijateljima izgleda zaista zabavno kupovati poklone u ružičastom.&nbsp; Ružičasto za djevojčice, plavo za dječake - takav je trend već godinama!
A možda su roditelji, još dok je beba bila u maminom stomaku, odlučili da njihova kćerka neće biti princeza u ružičastom, smotana mamina maza, već jaka, samostalna i samouvjerena osoba?
Zapravo, ono prvo nikako ne isključuje ovo drugo - djevojčica može biti i princeza, i djevojka koja zna da život nije ružičast.
&nbsp;Kćerke su više čuvane
Šta znači biti djevojčica ili dječak, djeca to saznaju čim dođu na svijet. Jer, roditelji se prema djevojčici odnose sasvim drukčije nego prema dječaku - čak i kad toga uopće nisu svjesni. 
Potvrdila je to američka studija koju je provela Susan Gilbert. Roditelji više gledaju djevojčicama u oči i intenzivnije s njima pričaju. Uz to, više ih žele zaštititi pa drhte nad svakim njihovim korakom kad prohodaju, dok je dječacima dozvoljeno da trče i padaju do mile volje.
Roditelji u svojoj glavi imaju predstavu o podijeljenim muško-ženskim ulogama iako mnogima to nije jasno.
&nbsp;Kakav je utjecaj roditelja
Koliko je ta predstava duboko ukorijenjena pokazala je naredna studija. Slika jedne te iste bebe pokazana je dvjema grupama ispitanika. Jednoj grupi je rečeno da je u pitanju dječak, a drugoj da je to djevojčica.
Zaprepašćuje kako su reagirale testirane osobe: oni kojima je pokazan navodni dječak pripisali su mu osobine - jak, snažan, impulsivan i nemiran. Druga grupa dala je djetetu sljedeće karakteristike: mila, ljupka, umiljata, mirna.
Zar to ne dokazuje koliko uobičajene predstave i šabloni opredjeljuju naše odluke i postupke?
Mnoge razlike između dječaka i djevojčica nastale su tokom odgoja u roditeljskom domu, u vrtiću, kod djeda i bake, u igri s drugom djecom.
Govor - prednost djevojčica
No, nešto je i genetski uvjetovano. Pokazala su to najnovija istraživanja mozga. Utvrđeno je, naime, da se kod djevojčica brže razvija lijeva moždana polutka, ali da se kod njih brže i čvršće stvaraju sinapse (veze) između dvije polovine mozga koje, zahvaljujući tome, brže međusobno komuniciraju i podržavaju jedna drugu.
Takav prirodni razvitak za posljedicu ima činjenicu da djevojčice prije progovore te da su nadarene za učenje jezika. A dječaci se, opet, bolje snalaze u prostoru. No, to ne znači da i među dječacima nema jezičkih genija, kao što i među djevojčicama postoje majstori u slaganju trodimenzionalnih puzzli.
Zašto su djevojčice mirnije
Evo još više razlika: Djevojčice su od rođenja tjelesno zrelije od dječaka. Frontalni režanj njihovog mozga razvijeniji je nego kod dječaka. A upravo u tom režnju je centar koji upravlja samokontrolom.
Posljedica: Djevojčice lakše kontroliraju svoje ponašanje. Dječacima to teže uspijeva, zato su oni divljačniji, njima je teže upravljati, reagiraju neobuzdanije i lakše ih je izazvati.
Kad nastupa ružičasta faza
Djevojčice su, dakle, jednim dijelom prirodno drukčije od dječaka. To će vam potvrditi svaki roditelj koji ima i kćerku i sina. 
Čak i kad se trude svoju djecu odgajati na isti način, nuditi im iste igračke - sigurno će doći faza kada će njihova djevojčica ostaviti bratov autić, zavoljeti sve što je ružičasto i svjetlucavo, a draže će joj biti slike princeze nego Pipi Duge Čarape. 
A princeza u haljinici od tila, s krunom na glavi i u začaranom dvorcu - to je prava djevojčica.
&nbsp;Svijest o sebi
Otkud ta "princeza-faza"? Objašnjenje: Tro i četverogodišnja djevojčica je shvatila da je djevojčica i da će ostati žensko cijeloga života. I sada se svom snagom uživljava u tu svoju ulogu - najednom joj je potrebno sve ružičasto i haljinice pune cvjetića.
A dječaci njenog uzrasta iz istog razloga igraju se kauboja, bitaka i automobilskih utrka - dokazuju da su muškarci. Tako maleni pokazuju da su naučili šta su i kakvi trebaju biti.
&nbsp;Nemir i trka čine mudrijim
No, mnoge navodno ženske osobine zapravo su stvar temperamenta. Majka i otac su tu da svjesno razbijaju stereotipe tako što će mirne savjesti podsticati djevojčicu da bude pomalo divlja, da trči i skače.
Nemir, trka i skaka vrlo su važni i za djevojčice, jer one tako procjenjuju svoju snagu i sposobnost. To im jača samopouzdanje. Osim toga, nemirne igre čine djecu mudrijom.
Za tu vrstu igre posebno je odgovoran otac. Bolje je da djevojčica s njim cijelo popodne trči i skače nego da sjedi u ćošku i presvlači lutke.
Očevi su dužni naći vremena za bavljenje svojom kćerkom. Veza između majke i kćerke je prirodna i vrlo tijesna. A vezu sa ocem tek treba uspostaviti.
U nešto težoj situaciji je samohrana majka za čiju kćerku otac ili nije tu ili je prisutan vrlo malo. Razvedeni očevi ne smiju misliti da su oslobođeni ove vrste obaveze. A ako to ipak nije slučaj, majka se treba potruditi da njena kćerka ima bar jedan muški oslonac - djeda, ujaka, majčinog prijatelja.
Roditelji su primjer
Važno je da djevojčica ne bude unaprijed usmjerena i ograničena samo na jednu ulogu, jer to može jako ometati njen razvoj u zdravu, normalnu osobu. Postoje, naravno, vrlo suzdržane djevojčice kao što se mogu sresti i mali ženski rauberi koji lako izlaze na kraj sa svim dječačkim vragolijama.
Dobro je, također, da roditelji prihvataju sva interesovanja svoje kćerke i da je podrže. Djevojčica treba naučiti i kako se sprema večera, i kako se mijenja guma na biciklu. Pokažite joj to primjerom tako što nećete dijeliti poslove na muške i ženske. Samo tako ćete u kući imati djevojčicu koja se igra s lutkama i takmiči u trci s dječacima.
&nbsp;7 korisnih savjeta
1. Odgajajte samopouzdanu djevojčicu. Nemojte pretjerivati - neće joj naškoditi padovi i udarci, neće se zagrcnuti kad sama uzme čašu i pije vodu, neće pasti niz stepenice. Pokažite joj da imate povjerenja u njene mogućnosti i sposobnosti.
2. Pohvalite svoju djevojčicu. Govorite joj da je velika i snažna. Prilika za pohvalu je mnogo - kad sama pije vodu iz čaše, kad sama obuče pape, kad se sama počešlja. Ranije su djevojčice odgajane da budu skromne. Danas trebaju biti samosvjesne.
3. Poželjan je dogovor. I izbor između dvije mogućnosti. Primjer: Hoćemo li u šetnju ili bi ti više voljela da odemo do tetke? Kad djevojčici ponudite mogućnost izbora, odgajate osobu koja će znati šta hoće.
4. Agresija je normalna i treba je izbaciti iz sebe. Neka je vaša djevojčica nauči što je moguće ranije. Inače će potiskivati osjećanja ili ih usmjeriti protiv same sebe. Podržite dijete u iživljavanju agresivnosti, ali na fer način, bez povređivanja drugih.
5. Tehnička znanja su i za djevojčice. Zašto vaša djevojčica ne bi znala da je za pokretanje pravog automobila potreban benzin?
6. Sukobi i svađe dozvoljeni su i važni. Dobro je ako dijete iz njih iziđe ojačano. Na samom početku, prilikom svađe s djecom na igralištu, bit će potrebna i vaša pomoć. Ali bi vrlo brzo trebalo pustiti dijete da samo rješava sukobe.
7. Djevojčice se rado zabavljaju u kući - crtaju, slikaju i - malo se kreću. Zato je vrlo važno izvoditi ih napolje da se iskaču i istrče.

Djevojčice su osjetljive i rječite. One su poslušne i vole se umiljavati. Ali, one su i divlje i tvrdoglave. Kako današnju djevojčicu učiniti jakom, samostalnom osobom

Roditelji više gledaju djevojčicama u oči i intenzivnije s njima pričaju

Mala princeza ili Pipi Duga Čarapa

Dječaci su pomalo divlji i previše glasni. I vrlo osjetljivi. Njima su potrebni mnogo ljubavi, ali i jasna ograničenja. Nemojte razmaziti svoga sina...&nbsp; Svaki krupni muškarac bio je jednom maleni dečko. Nekad se tim dječacima govorilo: 
„Ne plači, ti si muško!“. No, pred modernog roditelja postavlja se gomila pitanja. Svaki roditelj treba znati da je njihov sin vrlo komplicirano maleno biće: tako tvrdo, a ipak tako nježno. Jesu li kćeri princeze, a sinovi junaci? Važi li to i danas? Odgovor bi mogao biti - DA i NE.
&nbsp;Divlji ili plašljiv - zavisi od tipa
Pogledajmo scenu na dječijem igralištu: Ema i Erin igraju se u pijesku. Oboje imaju po dvije godine. Odjednom vrisak - Ema udara Erina lopaticom po glavi, on se ne brani već plačući bježi mami. Nakon što je Erina majka utješila, a Emu njena naružila, oboje se nastavljaju igrati u pijesku.
Šta nam kaže ova scena? Divlje ili plašljivo - to zavisi od tipa djeteta. Nisu svi dječaci razbojnici, niti su sve djevojčice anđeli. 
Ipak, postoje upadljive razlike između dječaka i djevojčica. Utvrđeno je da kod dječaka ranije sazrijeva desna polovina mozga. A ona je zadužena za vizuelno i prostorno snalaženje. Zato dječaci lakše rješavaju matematičke probleme. 
Kod djevojčica je u prednosti lijeva strana mozga u kojoj je smješten centar za govor. Zato one ranije nauče govoriti. 
Dolaze li dječaci na svijet snažni, čvrsti, robusni? Potpuno pogrešno. Studije su pokazale da su dječaci još od rođenja osjetljiviji i nježniji od odjevojčica i da im treba mnogo više brige, njege i pažnje.
Dječak traži više ljubavi
- Dječaci su još u majčinoj utrobi motorički aktivniji i od prvog dana života osjetljiviji na podražaje iz okoline, impulsivniji i brže mijenjaju raspoloženje, pa brže postaju i pretjerano raspoloženi. Njih je u pravilu teže smiriti, uopće su teži i zato im treba posvetiti više pažnje, kaže prof. dr. Doris Bischof-Koehler sa Minhenskog univerziteta.
Ali, dječaci od malih nogu raspolažu i dobrom porcijom potrebe za konfliktom i suprotstavljanjem. To ćete uočiti već kod dječaka jedva nešto malo starijeg od šest mjeseci. On će, naprimjer, već u tom dobu oteti igračku drugom djetetu, dok djevojčice to ne čine.
Da su muškarci, dječaci saznaju tek sa oko dvije pune godine. Sve dotle oni skupljaju iskustva i slažu ih u mozgu kao muške i ženske u dvije posebne «ladice». I misle da od dječaka može postati djevojčica i obrnuto. 
Da će cijelog života ostati muškarci postaje im jasno tek sa četiri godine. I ovdje hormoni igraju određenu ulogu. Jer, sa četiri godine u dječaka se udvostručuje nivo testosterona. Od toga perioda mali junaci postaju divlji. Lupaju, skaču, odmjeravaju svoju snagu, osnivaju družine s drugim dječacima.
&nbsp;Mama, pusti da budem dječak
Dječaci i djevojčice od rođenja žive u različitim svjetovima i prema njima se okolina različito ponaša. A drukčije ih i odgajaju, naročito majke. Problem je što se dječaci u raznim područjima razlikuju od svojih majki, naime življi su, agresivniji, treba im više prostora i fizičkog pražnjenja.
Zato majkama nije lako izaći na kraj sa sinovima. Evo dva savjeta koja su drugim majkama bila od pomoći:
1. Pokušajte zamisliti da ste vaš maleni sin i upitajte se: Zašto me toliko zabavlja divlje skakanje i galama?
2. Kad vaš mali divljak stoji pred vama umazan blatom do očiju, a beskrajno oduševljen i sretan, radujte se s njim bez obzira na to što vam nikada neće biti jasno zašto je toliko fasciniran blatom.
Dječaci su oduševljeni Rambom i mačo muškarcima, što se majkama, uglavnom, ne sviđa. No, psiholozi i pedagozi savjetuju majkama da zažmire pred činjenicom da prijatelji njihovih sinova ne odgovaraju maminoj predstavi o muškosti.
Muškarci su, naime, izuzetno potrebni muškim bebama i malim dječacima. To naročito trebaju imati na umu samohrane majke. Ako otac nije prisutan u životu mališana, potrebni su mu barem ujak, djed ili neki drugi blizak muškarac.
Jer, dječaci se identificiraju s muškarcima i žele se ponašati slično svojim uzorima. Oni se moraju odvojiti od majke, da bi mogli biti potpuni muškarci. Zato je vrlo važno da majke znaju sljedeće: Neka je vaš sin vezan za vas u prve godinu-dvije svoga života. Sa tri godine već se sve mijenja. Avanture ga privlače silom magneta. Dječak više nije siguran u svojoj sobi i maminom krilu.
Tata je jednostavno najveći
Već u drugoj, a naročito u trećoj godini života uloga oca u odgoju djeteta postaje izuzetno značajna. Zašto? Istraživanja su pokazala da se očevi s djecom igraju drukčije od majki. Majke se igraju provjerenih igara koje imaju karakter ponavljanja, upućuju djecu na igračke, ali ih i ograničavaju. Majke se u prvom redu osvrću na sigurnost i zaštićenost. 
Očevi su, nasuprot majkama, robusniji i grublji u igri sa sinovima. I to već u prvoj godini djetetovog života. Oni su idealni partneri za igru i brinu se za raznovrsnost. Svojim načinom igre oni kod djece bude znatiželju i potrebu za novostima i istraživanjem.
Dječacima otac nije potreban kao zaštita. Nju imaju od majke. Dječaci žele sa očevima dijeliti život. Dječak od oca treba naučiti da ne treba uvijek biti hrabar, da smije biti oprezan i nesiguran. Važno je, također, da otac ne prenese na dijete vlastite sklonosti i interese. Dječak mora sam nalaziti svoj put, a otac neka mu u tom bude podrška.
Plavo je boja dječaka
Plavo nije tek tako boja za dječake. Utvrđeno je da djeca najprije raspoznaju crvenu i plavu boju. Istovremeno, međutim, oni počinju stvari dijeliti po rodu na muške i ženske. Tako se shvatanje boje i pripadnosti polu prožimaju. U jednoj studiji dvo i trogodišnjaci su ružičastu i boju lavande opisali kao boju za djevojčice, a smeđe i plavo kao boju dječaka.
Teže je odgajati dječaka?
Često se tvrdi da je teže odgajati dječaka nego djevojčicu. Je li to tačno? Pedagozi kažu: Dječaci su drukčiji, ali nije ih teže odgajati. No, do problema u komunikaciji s majkom može doći zato što je majci lakše shvatiti djevojčicu nego dječaka.
Za majke je vrlo važno da znaju: Dječacima treba reći tačno ono što želite. 
Djecu, uglavnom, odgajaju žene. Bilo bi poželjno da imamo više muškaraca odgajatelja. Ozbiljan problem kojem se ne posvećuje dovoljno pažnje je nedostatak odgajatelja u vrtićima, učitelja u školama. Zato su psiholozi primijetili da se dječak od tri godine u vrtiću više obraća zanatliji koji održava zgradu nego svojoj «teti».
Dječaci se radije igraju autićima. Treba li im dati i igračke za djevojčice? Činjenica je da dječaci vole igračke koje se kreću. Tako će se ponašati i sa igračkama tipičnim za djevojčice. Ako mu date da vozi Barbikina kolica, bit će to luda trka kroz sobu. Jedine igračke koje jednako vole i dječaci i djevojčice su - mekane plišane igračke „za utjehu i uspavljivanje“. 
Na šta majke moraju obratiti pažnju? Svaka majka trebala bi redovno sama sebe preispitati: Koliko svoja subjektivna iskustva s muškarcima prenosim na svoga sina? Kako vidi budućnost svoga sina? A odgovori na ova dva pitanja su ogromno opterećenje i obaveza.

Studije su pokazale da su dječaci još od rođenja osjetljiviji i nježniji od odjevojčica i da im treba mnogo više brige, njege i pažnje

Dječacima treba reći tačno ono što želite

Šta je danas potrebno malim momcima

Alergije su u porastu. Smatra se da samo u BiH od astme pati između pet i dese posto djece, a među njima ogromna većina je onih kod kojih je bolest alergijskog porijekla. Nije, zbog toga, nikakvo čudo da su roditelji vrlo oprezni već u prvoj godini djetetovog života - mnogi ne vjeruju kravljem mlijeku, drugi nerado izvode djecu napolje u doba cvjetanja.&nbsp; 
Svjetske studije daju im za pravo, jer je među školskom djecom svako treće alergično na nešto. Šta je, zapravo, alergija?. To je pretjerana reakcija imunog sistema na neškodljive materije - žitarice, polen trave, životinjsku dlaku.
 
Stručnjaci smatraju da je povećanje alergija u vezi s tim što naš imuni sistem nije dovoljno opterećen. Nekad su ljudi živjeli u lošijim higijenskim uvjetima, sredstva za čišćenje i pranje bila su manje agresivna, organizam je ranije dolazi u kontakt sa klicama - i ljudi su bili otporniji.
 
Kad je o alergiji riječ, i roditelji, i liječnici stoje pred dvostrukom zadaćom: s jedne strane trebaju djetetu olakšati tegobe, a s druge strane pronaći alergene na koje je organizam preosjetljiv. Često je to posao sličan traženju igle u plastu sijena.
 
No, djecu koja pate od alergija, pa makar to bila i astma, ne treba držati pod staklenim zvonom. Za male astmatičare i njihove roditelje obično se organiziraju edukativni seminari. Jedan je održan i u Sarajevu, na Pedijatrijskoj klinici, tokom druge sedmice ovog mjeseca.
 
Šta roditelji trebaju raditi?

1. Polenska groznica

- Najdjelotvornija pomoć je hiposenzibilizacija prilikom koje se organizam navikava na alergene.

- Za ublažavanje simptoma liječnici najčešće prepisuju antihistaminske tablete.

- Inače - treba izvjegavati polen, nakon igre napolju prsvući odjećšu i oprati kosu, sobu prozračiti samo u period kad nema polena (u gradu rano ujutro, na selu kasnu uveče).

2. Neurodermitis

- Važna je svakodnevna njega odgovarajućim kremama. Oprezno sa kortizonskim preparatimakoje liječnici često propisuju.

- Pažljivo održavanje higijene, što rjeđe kupanje, izbjegavati pjene za kupanje i sapune.

- Odjeća ne smije žuljati, birati pamuk i svilu.

- Naravno, izbjegavati sve što izaziva alergiju.

3. Astma

- Uzimanje lijekova pod strogom liječničkom kontrolom. Liječenje tare cijelog života jer "jednom astma, uviujek astma".

- Ne pušiti, izbjegavati duhanski dim i sve što izaziva alergije.
 
Važno 

1. Ako je dijete alergično na životinjsku dlaku, izbacite iz kuće mačke, kuniće i morske prasiće. Pas smije ostati u kući!

2. Tepihe ne morate izbaciti iz kuće, ali pod uslovom da nose oznaku "Podobno i za alergične".

3. Šansa za manje alrgijskih reakcija u budućnosti - majke tokom trudnoće i dojenja trebaju piti više jogurta koji sadrži laktobacil GG.

Gotovo svako treće dijete pati od polenske groznice, astme ili neurodermitisa. Svi su ti zdravstveni problemi dosadni i neugodni

Najbolja zaštita od alergije

&nbsp;Pljuskavice najčešće dobivaju djeca između druge i osme godine, donesu ih iz&nbsp;&nbsp;vrtića ili iz škole, gdje bolest ponekad može poprimiti oblik epidemije, i to najčešće u proljeće i jesen. 

Mala djeca koja ne idu u vrtić najčešće ih dobiju od starije braće i sestara. Gotovo 90 posto populacije preboli pljuskavice do odrasle dobi, nakon čega postaju imuni na tu bolest. 

Djeca majki koje su ranije stekle otpornost prema varicelli-zoster ne obolijevaju od te bolesti u prva tri mjeseca života, jer su u trudnoći zaštićena prenesenim protutijelima. 

Virus varicella-zoster nalazi se na sluznici gornjih dišnih putova, tako da 
je prisutan u nosnom i ždrijelnom sekretu inficirane osobe, a prenosi se neposrednim kontaktom između dvije osobe kašljem, kihanjem te dodirom, predmetima uprljanim iscjetkom iz nosa, a virus se širi i dodirom tekućine iz mjehurića na koži. 


- Inkubacija 

Vrijeme od prvoga kontakta s virusom do pojave prvih simptoma bolesti, ili inkubacija, je od devet do 21 dan. Osoba koja nosi virus varicella-zoster zarazna je za okolinu dva dana prije pojave simptoma bolesti te šest do deset dana od izbijanja osipa. 


- Simptomi 

Otprilike dva dana prije izbijanja osipa javlja se povišena temperatura koja kod djece, ali i kod odraslih, može doseći i 39 Celzijevih stepeni. Osip se prvo javlja na trupu, a zatim na licu i vlasištu. Nakon toga se širi po rukama i nogama, a u nekim slučajevima i na sluznicu usta i ždrijela. 


- Liječenje 

Posebnu brigu treba posvetiti higijeni ruku i noktiju koje treba podrezati kako bi se spriječila pojava infekcije. Isto tako treba izbjegavati dodirivanje oštećene kože i češanje. Iako se prije pri liječenju pljuskavica kupanje strogo zabranjivalo, djecu treba kupati. 

Za ublažavanje svrbeža korisne su kupke od hipermangana (kalijev permanganat). Pripremaju se u mlakoj vodi s dodatkom nekoliko zrnaca hipermangana ili dok kupka ne poprimi blijedo ružičastu boju. 

Na zahvaćena mjesta može se stavljati tekući puder s anestezijom koju propisuje pedijatar. Za snižavanje temperature treba koristiti isključivo paracetamol. 




- Predromalni stadij 

Traje jedan do dva dana, kada se javljaju nespecifični opći znakovi bolesti. Ovaj je stadij obično slabije izražen, a praćen je blago povišenom temperaturom, glavoboljom, povraćanjem, pa i slabošću. 


- Eruptivni stadij 

Dolazi do izbijanja osipa popraćenog svrbežom, što traje od pet do šest dana. ruptivni stadij najčešće se javlja između 14. i 16. dana od izlaganja infekciji, a obilježen je pojavom vezikuloznog osipa praćenog svrbežom. 

Gustoća osipa varira od nekoliko kozica pa do potpune prekrivenosti kože, a izbijanje osipa može biti praćeno porastom tjelesne temperature. Prve promjene na koži su sitne crvenkaste mrljice ili makule koje izbijaju na vlasištu, licu ili trupu. 

Nakon nekoliko sati one prelaze u malene, crvenilom okružene površinske mjehuriće ili vezikule. Njihova prosječna veličina je od dva do tri milimetra, a vezikule su ispunjene bistrom tekućinom u kojoj se nalazi virus. Istovremeno s pojavom osipa na koži i sluznici javlja se i svrbež na zahvaćenim dijelovima.

U sljedećih nekoliko dana tekućina u vezikulama se zamuti, a nakon toga one pucaju, suše se i na tim mjestima nastaju kraste. Ovaj proces obično traje od dva do tri dana, a s pojavom novih krasti mogu se pojavljivati i nove makule i vezikule. 


- Stadij regresije 

Obilježen je nestankom općih simptoma, otpadanjem krasti i cijeljenjem promjena na koži iza kojih najčešće ne ostaju ožiljci. 


Obratite se liječniku ako... 

- Dijete učestalo povraća; 

- Temperatura ne posustaje; 

- Dijete postane nemirno ili agresivno; 

- Vam se čini da su mjehurići upaljeni ili sadrže gnoj; 

- Se kod djeteta pojavi glavobolja ili poremećaj svijesti; 

- Dijete postane preosjetljivo na svjetlo. 


Izolacija 

Izolacija bolesnog djeta provodi se sve dok ne nestanu zadnje vezikule, što se obično dešava pet do šest dana od pojave osipa.

Uzročnik im je virus varicella-zoster. Bolest se javlja kao posljedica infekcije  i kratko traje.

Osip se prvo javlja na trupu, a zatim na licu i vlasištu

Pljuskavice - kratko traju i nesnosno svrbe

Svako je dijete plašljivo, neovisno o tome kojeg je uzrasta. Dojenče svoju napetost može iskazivati povraćanjem, vriskom ili nesanicom. Starije dijete često ne može zaspati ako ga je strah mraka. Počne plakati čim se svjetlo ugasi, a ono mora u krevet.&nbsp;
Ako vas dijete tada uvuče u beskrajnu raspravu o tome da neće na spavanje, jer
je žedno, mora piškiti ili bi baš tada htjelo nešto jesti, a u stvari ne želi ostati samo sa svojim strahovima, vrijeme je za vaše razumno djelovanje. 

Pomozite svom djetetu da prevaziđe strahove i iz tih problema iziđe ojačano i samopouzdano. A sva djeca prolaze kroz razne faze razvitka u kojim su posebno labilna i puna strahova. 

Pet faza straha

Tokom prvih pet godina života dijete prolazi kroz pet razvojnih faza straha koje sve nas prate čitavog života: strah od gubitka tjelesnog kontakta, strah osmomjesečnog djeteta i strah od odvajanja su strahovi koji preovlađuju u periodu prve tri godine života.

Oko treće godine života dolazi do stvaranja straha od uništenja. Između četvrte i pete godine razvija se strah od smrti. Kao roditelji vi niste u stanju spriječiti nastanak tih strahova. Ali, možete dijete zaštititi od njih i dati mu osjećaj sigurnosti.

Čega se boji

Najprije istražite šta je to što izaziva strah u vašem djetetu. Ali, uzdržite se pritom od njihovog procjenjivanja! Razlozi za strah su često - a za dijete uvijek - vrlo realni čak i kad se vama čine sasvim bezvezni.

Čudovište u ormaru je jednako strašno kao i onaj realni strah od velikog psa na ulici ili nasrtljivog djeteta u vrtiću. A to što djetetu ne prijeti objektivno nikakva opasnost, u konkretnom slučaju ne igra nikakvu ulogu. Jedino što je važno jeste činjenica kako ih dijete subjektivno shvaća.

I tu je bitna vaša pomoć: Strah shvatite jednako ozbiljno kako ga shvata i vaše dijete. Nećete ništa postići rečenicom: "Ne boj se, nije to ništa!" Radije se naoružajte maštom i strpljenjem kako biste se približili izvoru straha svog djeteta.

Dajte strahu lik

Zajedno sa djetetom razvijte strategije protiv neugoda koje izaziva tama. Prihvatite priču o čudovištu iz ormara i pustite dijete da ga opiše ili nacrta. 

Djeca žele strahu dati oblik, lice. Možda vam pomogne slika zmaja. Pocijepajte je pred djetetom i kažite mu da to čudovište od tog trenutka više ne može ući u njegovu sobu.

Baš kad je riječ o irealnim dječijim strahovima često sama djeca imaju najbolje ideje šta bi trebalo uraditi. Obavezno prihvatite njihove ideje! To će kod djeteta razviti povjerenje u vlastite sposobnosti i dat će mu osjećaj da je snažno i hrabro.

Ne žurite!

Uz sve to, nemojte žuriti. Ako požurite s tjeranjem straha, dijete će teško prihvatiti rješenje. Imajte strpljenja i pomozite djetetu da razvije strategiju borbe sa strahom. Vaše povjerenje u snagu i sposobnost svog djeteta pomoći će mu da i ubuduće uspješno preradi i prevaziđe svoje strahove.

Strah od gubitka tjelesnog kontakta, strah osmomjesečnog djeteta i strah od odvajanja su strahovi koji preovlađuju u periodu prve tri godine života

Dijete često ne može zaspati ako se plači mraka

Pomozite djetetu da nadjača strahove

1. Mnogo svježeg zraka!&nbsp;Šetnja svakog dana je - obaveza: I kad je hladno, i kad je mutno vrijeme. Koža će biti bolje prokrvljena. Svježi zrak istodobno jača imuni sistem vašeg djeteta. Posljedica: Bit će manje prehlada.

2. Dobra sobna klima

Bolje je dobar propuh nego stalno odškrinut prozor. Zato više puta dnevno otvorite prozor na pet do deset minuta. Za malo dijete idealna sobna temperatura je 21 stupanju danju i 18 stupnjeva noću. 

Pripazite da se u tepisima, zavjesama i tapaciranom namještaju ne nakuplja prašina. Djeci škode i vlažni zidovi, a naročito dim cigarete.

3. Nježna njega za lice

Hladnoća i vjetar isušuju kožu vaše bebe. Zato, pred polazak u šetnju, nanesite bebi na lice masnu kremu koja će ga zaštititi od vjetra i ružnog vremena. I u ovom slučaju idealna su sredstva na biljnoj bazi kao kamilica ili pantenol.

4. Ne dirajte bubuljice

Sitne nečistoće po koži normalne su tokom prva tri mjeseca bebinog života. Ove novorođenačke akne prolaze same od sebe i ne treba ih dirati, ni liječiti. Nemojte ih nipošto stiskati i cijediti. Moglo bi doći do neželjene upale.

5. Ljekovita mast za osjetljivu kožu

Ponekad se na određenim mjestima bebina koža zacrveni: dešava se to, prije svega, na području koje pokrivaju pelene, ali i na drugim pregibima kože, na laktu i pod koljenima. Tamo se nakuplja vlaga koja smekšava kožu. Ako još dođe do trenja između kože i odjeće, nježna koža bebe postaje nadražena. Zato ćete na to mjesto obavezno stavili malo masti za rane.

6. Pravilna njega rublja

Ako vaše maleno ima proljev, svo njegovo donje rublje treba otkuhati i prepeglati vrelom peglom. Zahvaljujući tim postupcima efikasno ćete uništiti eventualne bakterije. U svakom drugom slučaju dječije donje rublje dovoljno je oprati na temperaturi od 60 stupnjeva. Svu ostalu odjeću dovoljno je oprati u mašini na programu od 30 do 40 stupnjeva.

Preporučujemo poseban oprez: Mnogo dječije odjeće uvozi se sa raznih strana, nova odjeća sadrži različite štetne materije pa je treba, prije nošenja, oprati dva-tri puta.

7. Ublažite svrbež

Crvenilo, ljuspice, stvaranje krasta, tipični su znakovi ekcema. On se često pojavljuje prilikom prelaska na čvrstu hranu i većinom prolazi sam od sebe. Isto vrijedi i za tjemenjaču. Kod nje se na koži glave pojavljuju bijele do žute ljuspice. Suh zrak podstiče svrbež. Zato je idealno u sobu gdje dijete boravi staviti ovlaživače zraka. 

Uveče u tjeme djeteta treba utrljati malo bebi ulja, zatim stavite djetetu na glavu pamučnu kapicu i ostavite da ulje djeluje tokom noći. Narednog jutra pomoću meke četke uklonite ljuspice.

8. Oprezno uvodite novu hranu

Nakon perioda dojenja najbolja je miješana hrana. Tokom prve godine života vaše maleno još ne smije uzimati namirnice koje mogu izazvati alergiju - primjer: kravlje mlijeko, jaja, orašaste plodove.

Novu namirnicu uvodite tek svake dvije sedmice pa ćete tako reducirati opasnost od alergije. Ako dijete još dojite povremeno, obratite pažnju na to da mu dajete dovoljno druge tečnosti - najbolje čistu vodu.

9. Odjeća od prirodnih vlakana

Odjeća beba i male djece treba biti komotna, ne smije nigdje stezati niti dražiti kožu. Sama koža najbolje podnosi pamučne i svilene tkanine te mikrovlakna. Takva odjeća je ugodna, mekana i dopušta koži da diše.

Pri kupovini obratite pažnju na etikete i brirajte one na kojima piše" testirano na štetne materije" ili "prirodna vlakna". To su oznake proizvođača koji garantiraju ekološki kvalitet dječije odjeće.

10. Mali umazanci su zdraviji

Pretjerana higijena samo škodi. Ona podstiče alergije i čini djecu osjetljivijom na bakterije. Ne budite čistunci - izvedite dijete napolje da se igra i prlja u pijesku. Neće mu ništa smetati ako se uprlja do iza ušiju. Naprotiv: Dijete tako trenira svoj imuni sistem.

Preporučuje se mnogo šetnje i pomalo prljavštine

zvedite dijete napolje da se igra i prlja u pijesku

Kako razviti imunološki sistem mališana

Dječije zdravlje u razvijenom svijetu iz godine u u godinu je sve bolje, kad je riječ o zaraznim bolestima. Vakcinacija je obavila velik dio posla, pa tamo gdje se ona redovno provodi, bolesti su gotovo nestale.&nbsp;
Uz malo pažnje svaki roditelj može mnogo doprinijeti čuvanju i unapređenju zdravlja svoje djece.

Danas se djeca malo kreću i uglavnom pogrešno hrane. A te dvije činjenice su osnovni uzročnici pretilosti, kardiovaskularnih oboljenja i lošeg držanja koje kasnije prelazi u bolest. 

Svi ti faktori rizika u mladosti u kasnijem životu rezultiraju nekim oboljenjem. Zato sve te faktore rizika roditelji trebaju pravovremeno uočiti i isključiti.

Četiri postamenta

Četiri najvažnija elementa u čuvanju dječijeg zdrava su: 

1. Preventivni pregledi i rano otkrivanje eventualnih oboljenja, 
2. Vakcinacija, 
3. Njega i zdravlje zuba, 
4. Prehrana i kretanje.

Do 6. godine života dijete treba obaviti devet kontrolnih pregleda, od kojih je prvi na dan rođenja.

Zapamtite: Sretna i zadovoljna djeca manje su bolesna. Ljubav, naklonost roditelja i njihova stalna briga važni su oslonci zdravlja naše djece.

Kada na pregled

1. Prvi pregled odmah poslije rođenja: kontrola srca, pluća, sadržaja kisika u krvi, boja kože, napetost mišića i refleks.

2. Drugi pregled: trećeg do desetog dana života - prvi temeljit pregled od glave do pete - pregled svih organa, polnih organa, kože, kostiju, nervnog sistema, kukova, metabolizam.

3. Treći pregled: od četvrte do šeste sedmice života - pregled funkcije glave, sluha, pokreta, prehrambene situacije, težine. Poslije navršenog drugog mjeseca počinje vakcinacija.

4. Četvrti pregled: od trećeg do četvrtog mjeseca života. Temeljit pregled svih organa, čula vida i sluha, fontanele, opće pokretljivosti i mogućnosti reakcija. Druga vakcinacija. Poslije navršenog četvrtog mjeseca i treća vakcinacija.

5. Peti pregled: od šestog do sedmog mjeseca - pregled pokretljivosti i ovladavanja tijelom, čula sluha i vida. Po potrebi revakcinacija.

6. Šesti pregled: deseti do dvanaesti mjesec - pregled svih tjelesnih funkcija, pokretljivosti, vladanja tijelom, upute za njegu zuba, naredne vakcine i eventualne revakcinacije.

7. Sedmi pregled: od 21. do 24. mjeseca - pregled psihičkog razvoja, revakcinacije.

8. Osmi pregled: tri i po do četiri godine života - kontrola sposobnosti funkcioniranja svih organa, posebno čula sluha i vida, razvoj govora i ovladavanja svojim tijelom.

9. Deveti pregled: oko pete godine života - detaljan pregled od glave do pete - ispitivanje funkcije svih organa, čula vida i sluha, razvoja grube i fine motorike, držanje tijela, duhovni, psihički i fozički razvoj, sposobnost izražavanja, provjera obavljenih vakcinacija.


Kako spriječiti dječije bolesti

Na raspolaganju su vam vrlo jednostavna sredstva za sprečavanje oboljenja djece:

1. Boravak na svježem zraku (svakodnevno sat-dva).

2. Redovno provjetravanje dječije sobe, naročito pred spavanje.

3. Umjerena temperatura u dječijoj sobi (noću maksimalno 18 stupnjeva).

4. Topla odjeća i pokrivači da se dijete noću ne rashladi, ali i ne znoji.

5. Mnogo kretanja da bi srce i krvotok bili utrenirani, te da bi se izbjeglo loše držanje i debljina.

6. Raznovrsna ishrana bogata vitaminima i mineralima, a siromašna slatkišima i masnoćom.

Evo kako će vaše dijete biti zdravo i veselo	

Do 6. godine dijete treba obaviti devet pregleda

9 kontrola zdravlja djeteta

Sposobnost boljeg izražavanja djevojčica od dječaka povezana je s anatomijom ljudskoga mozga. Već s tri godine djevojčice imaju dvostruko bogatiji i razumljiviji rječnik od dječaka iste dobi.&nbsp;&nbsp; 
Iako su roditelji zabrinuti zbog skromnog rječnika dječaka, on nije povezan s teškoćama u govoru. Za muškarce govor i jezik nisu važne moždane vještine, a nastaju, uglavnom, na lijevoj strani mozga i nemaju određenu funkciju. 

Kad muškarac govori, cijeli lijevi dio mozga postaje aktivan tražeći centar za govor, ali ga ne može pronaći. Zato dečki naginju mumljanju i imaju nemarniji izgovor od djevojčica.

Za muškarce govor i jezik nisu važne moždane vještine, a nastaju, uglavnom, na lijevoj strani mozga i nemaju određenu funkciju

Djevojčice više pričaju od vršnjaka dječaka

Djevojčice imaju bogatiji rječnik od dječaka

Noćno mokrenje je problem koji može biti vezan uz poremećaj u mokraćnim putevima, ali može biti i psihičkog karaktera. Tom problemu se različito pristupa, ovisno koliko je dijete staro.&nbsp;&nbsp;Ukoliko je dijete do 2,5 godine, to se može riješiti promjenom, odnosno micanjem pelena i hvatanjem vremena mokrenja da se dijete odvede na toalet, uz pretpostavku da je dijete zdravo i da se radi samo o odvikavanju. 

Ukoliko, pak, dijete ima organskih problema u mokraćnim putevima i bubregu to se treba rješavati. 

Ukoliko ne postoji niti jedan od ovih uzroka, onda treba dijete odvesti do dječijeg psihijatra, dječijeg psihologa i na temelju detaljnog ispitivanja porodične anamneze i na temelju psihičke obrade može se ukloniti, odnosno raščistiti uzrok toga mokrenja. 

Ako postoji bilo koji od ovih uzroka trebali biste se obratiti ili pedijatru koji se bavi problemima mokraćnih puteva, odnosno nefrologu, ili dječijem psihologu, odnosno psihijatru.

Može biti vezano uz poremećaj u mokraćnim putevima, ali može biti i psihičkog karaktera

Pomozite djetetu da prestane s noćnim mokrenjem

Kad NEĆU postane najdraža riječ

Dojenje - do šestog mjeseca, uz dohranu - do dvije godine

Kako prepoznati odstupanja u razvoju govora

Pustite dijete da samo riješi problem

Da dijete postane velikodušno

Nije baš svaki udarac u glavu opasan

Prvo dijete mijenja svijet, treće ga zabavlja

Mala princeza ili Pipi Duga Čarapa

Šta je danas potrebno malim momcima

Najbolja zaštita od alergije

Pljuskavice - kratko traju i nesnosno svrbe

Pomozite djetetu da nadjača strahove

Kako razviti imunološki sistem mališana

9 kontrola zdravlja djeteta

Djevojčice imaju bogatiji rječnik od dječaka

Kako osloboditi dijete noćnog mokrenja

Rast & razvoj

Kad NEĆU postane najdraža riječ

Dojenje - do šestog mjeseca, uz dohranu - do dvije godine

Kako prepoznati odstupanja u razvoju govora

Pustite dijete da samo riješi problem

Da dijete postane velikodušno

Nije baš svaki udarac u glavu opasan

Prvo dijete mijenja svijet, treće ga zabavlja

Mala princeza ili Pipi Duga Čarapa

Šta je danas potrebno malim momcima

Najbolja zaštita od alergije

Pljuskavice - kratko traju i nesnosno svrbe

Pomozite djetetu da nadjača strahove

Kako razviti imunološki sistem mališana

9 kontrola zdravlja djeteta

Djevojčice imaju bogatiji rječnik od dječaka

Kako osloboditi dijete noćnog mokrenja