Iako je dijete još prije sedam dana ozareno gledalo gospođu koja radi u mesnici, sada se promijenilo i jako je suzdržano prema svim manje poznatim osobama. Bez brige, dijete se ne razvija u vuka samotnjaka nego uči raspoznavati poznato i nepoznato. 
Ovaj "strah od neznanaca" često se javlja oko osmog mjeseca života, gotovo preko noći. Dijete koje se boji neznanaca često odvraća pogled, grčevito se hvata za majku i zariva glavu u njezino rame. 
Nejasni uzroci
Samo najprisniji ljudi, poput roditelja, mogu umiriti preplašeno dijete. Strah od neznanaca ponekad je usmjeren i na bake i djedove koji se čak znaju i uvrijediti jer se smatraju bliskim osobama.
Uzroci takvog ponašanja nisu u potpunosti razjašnjeni. No, naučnici se slažu da je strah od neznanaca važna tačka u zdravom razvoju. Dakle, nije posljedica manjka brige ili pogreške u odgoju. 
Naučnici strah od nepoznatih osoba uspoređuju s jednom vrstom "pada sistema" u mozgu. U prvih devet mjeseci života dijete je razvilo jako istančan oblik sporazumijevanja s roditeljima - osjetilni jezik koji se sastoji od gesti, zvukova, mimike, mirisa, dodira. 
Taj jezik funkcionira samo u uigranome timu. Nepoznata osoba može se potruditi i oponašati mamine geste ili tatine riječi: no njezin miris, glas, izgled - sve to odudara od uobičajenog obrasca. 
Upravo to djeca mogu polako početi prepoznavati s osam mjeseci. Njihov mozak javlja: tu se nešto ne slaže. No, još ne znaju kako bi trebala reagirati na ovo novo iskustvo.
Uglavnom je riječ o iznenadnim napadajima panike koji se mogu pojavljivati sedmicama i mjesecima. No, svako je dijete priča za sebe: Neke bebe reagiraju snažno, druge su u načelu nešto mirnije. Isto tako djeca koja su navikla na česte posjete brže se navikavaju na nepoznata lica. 
Ni spriječiti, ni liječiti
Uprkos tome, strah od neznanaca ne može se spriječiti. Ali, ni liječiti. Terapija zapravo nije potrebna. Poteškoće u pravilu nestaju same od sebe. Do tada se mogu ublažiti, a najbolji lijek je malo odmaka (od manje poznatih ljudi) i velika količina blizine (bliskih ljudi). 
Jednostavno treba pričekati dok malo hvatalo ne učini prve korake približavanja. Na posljetku, priroda je djecu obdarila i znatiželjom, zbog toga uglavnom ne traje dugo dok iz tatinog krila ili maminog naručja ne upute skriveni pogled u smjeru neznanca ili se čak oprezno nasmiju. 
Hitne mjere
* Utješite male strašljivce! Ako su napadaji straha od neznanaca nešto poput "pada kompjuterskog sistema", pomaže samo ponovno pokrenuti sistem na maminim rukama. 
* Preporučuje se posjetioce i ostale žrtve straha od neznanaca opskrbiti s dvije informacije: 1) Dijete ne misli ništa lično. 2) Molim vas, malo se odmaknite!
* Dobrohotni pokušaji približavanja ("Dođi, dođi, pa neću te ugristi!") samo pojačavaju strah. Radilo bi se o čistom mučenju dati bebu - da bi se takoreći očeličila - nepoznatoj teti u ruke.

Postoji razlog zašto se djeca boje nepoznatih ljudi

Vrijeme je apstraktan pojam, "ne vidi" se, nije opipljivo, pa ga djeca teško razumiju. Zato nas često zasmijavaju rečenicama "juče ću ići u kupovinu" ili "sutra sam bio na bazenu". 
Koliko je pet minuta, šta je sutra ili za nedjelju dana, djetetu nije lako objasniti. Najveća greška koju roditelji tada čine je dopuštati greške računajući da će sve doći na svoje kada dijete još malo odraste. 
Kako pomoći djetetu
Ali, poimanje vremena je od izuzetne važnosti već prilikom prvog djetetovog odvajanja od roditelja (vrtić, putovanje i slično). Zato, umjesto da čekate da dijete shvati poimanje vremena, pomozite mu da to što lakše savlada. 
* Kad god pogriješi, ispravite ga. Ne morate svaki put detaljno objašnjavati pojmove, ali je važno rečenicu koju izgovori ponoviti pravilno, uz što jednostavnija objašnjenja. 
* Nemojte lagati kada mu, na primjer, kažete "vraćam se za deset minuta", nego uvijek recite istinu. Manipulacija djetetovim nesnalaženjem u vremenu najveća je greška.
* Podsjećajte ga na nešto što se dogodilo, na primjer, ljetovanje ili zimovanje, što će pomoći da shvati pojam godišnjih doba. 
* Na konkretnim primjerima objasnite mu koliko nešto traje. Da bi dijete lakše shvatilo trajanje nekog vremenskog perioda poslužite se brojanjem. Na primjer, dok čekate da se upali zeleno svjetlo na semaforu brojite sekunde ili stepenike dok se penjete do stana. 
* Približite im pojam o vremenu tako što ćete objasniti pojmove dana i noći. Kada padne mrak to znači da je noć, a buđenje je znak da je jutro. Tako ćete dijete lakše naučiti i šta je juče, sutra ili danas. 
* Koristite vremenske odrednice u komunikaciji sa djetetom, čak i ukoliko ih ono ne razumije. 
Vrijeme i kazne
Vrijeme ima značajnu ulogu i kada su u pitanju kazne. Važno je da dijete shvati koliko vremena mu je nešto zabranjeno, ali stručnjaci ne preporučuju da dajete preduge kazne. Preporučljiva kazna je tzv. "time out" kazna, odnosno ona kada dijete pošaljete u drugu sobu. Najbolje je da minuti odgovaraju djetetovim godinama (na primjer, ako ima tri godine isto toliko minuta treba provesti u drugoj sobi). 
Kada objašnjavate vremenski pojam, rukovodite se odrednicama koje dijete razumije. Na primjer, nemojte reći "vraćam se sa posla za osam sati", već mu recite "dolazim poslije tvog ručka (ili prije nego što padne veče)".
Koristite kalendar
Djetetu možete pomoći tako što ćete na kalendaru ispod svakog datuma napisati šta ste radili, ili ako svaki važan datum označite crvenim flomasterom (na primjer, rođendan ili dan u kojem će se raditi nešto lijepo i zabavno za dijete). 
Pred spavanje pogledajte kalendar i zamolite dijete da prebrojavanjem kockica unazad odredi kada ste bili, na primjer, kod nekog drugara, na šišanju ili u igraonici. 
Svakog jutra kada se probudite precrtajte prethodni dan, što će djetetu pomoći da shvati koliko je dana preostalo do nekog važnog događaja, kao i da se on ravnomjernim tempom približava.

Radoznali mališani: Šta je to sutra i koliko traje minuta

Ukoliko vaše dijete ima između 18 i 24 mjeseca, ljeto je idealno vrijeme da ga odviknete od pelena. Mnoge mame misle da je za odvikavanje uvijek rano, pa tako mnoga djeca i sa tri i po godine još nose pelene.&nbsp;&nbsp;Da ne biste u ovu situaciju doveli i sebe i dijete, iskoristite ovo ljeto. Olakšavajuća okolnost je to što je svlačenje i oblačenje mnogo lakše (manje je slojeva odjeće), a zbog toplih dana ne morate brinuti da će vam se dijete prehladiti. 
Pripremite dijete 
Ako niste sigurni je li dijete spremno da odbaci pelene, obratite pažnju na sljedeće: 
* Ima li redovnu i meku stolicu, po mogućnosti uvijek u isto vrijeme;
* Može li samostalno spustiti i podići pantalone;
* Je li zainteresirano za odlazak u toalet, želi li nositi gaćice; 
* Je li svjesno dali mu je pelena suha ili mokra;
* Pokazuje li dijete da obavlja nuždu riječima ili pokretima;
* Koristi li u svakodnevnom govoru riječi koje opisuju obavljanje nužde;
* Može li pratiti jednostavna uputstva;
* Traži li da mu promijenite mokru pelenu; 
* Može li biti suho barem dva sata.
I roditelji se trebaju pripremiti 
* Imajte dovoljno strpljenja, usjpeh se ne događa preko noći. Ako ste trenutno pod stresom, razmislite o odlaganju akcije.
* Pripremite mnogo gaćica, mnogo rezervne odjeće, jer morate biti spremni na nezgode.
* Nosite tutu kada idete van kuće, pripremite peškire za automobil ili odlazak u goste.
* Jednom, kada krenete u akciju, dobro je ne odustajati (da ne biste zbunili dijete).
&nbsp;* Budite pozitivni i nagradite (verbalno) svaki uspjeh, a svaki neuspjeh prihvatite kao dio učenja i budite nježni i pozitivni prema djetetu.
* Nemojte od učenja odlaska u toalet praviti preveliku pompu, to je samo jedna mala stepenica u osamostaljivanju djeteta.
* Prihvatite vlastitu želju da se dijete samostalno brine o obavljanju nužde, što znači da mu prepuštate dio brige koju ste vi do sada vodili o njemu.
* U objašnjavanju svojih očekivanja koristite jednostavne riječi i uputstva.
* Imajte realna očekivanja i dajte sebi vremena, ne očekujte da dijete odmah shvati šta se od njega traži.
* Ne očekujte da dijete automatski skine i dnevnu i noćnu pelenu.
* Noćnu pelenu skinite kad primijetite da je pelena suha nekoliko noći zaredom.
* Osigurajte podršku svih članova porodice, a izuzetno je važno da se uskladite s vrtićem ili dadiljom koja čuva dijete. 
Akcija je počela 
* Kupite tutu, najbolje je da je dijete samo izabere. 
* Skinite djetetu pelene i navucite mu gaćice i garderobu koja se lako svlači i oblači (i pere). 
* Ostavite tutu tamo gdje je dijete može vidjeti. 
* Vodite dijete više puta sa sobom u WC i objasnite mu čemu šta služi. 
* Kad primijetite da bi dijete moglo obaviti nuždu, ponudite mu da sjedne na tutu, a ako prihvati i uspješno obavi svoj prvi zadatak, nagradite ga. 
* Ako je dijete ipak piškilo u gaćice, nemojte ga ružiti, samo mirno recite da se sada mora presvući i da drugi put treba da koristi WC šolju ili tutu. 
* Koristite priče u kojima mali junaci prolaze kroz iste dogodovštine. 
* Budite strpljivi i uporni, za sedam do deset dana (ako je dijete spremno) uspjet će kontrolirati svoju nuždu.
Važno
Ako dijete nije spremno za to, ne vrijedi pokušavati i prerano ga odvikavati od pelena, jer će se tada proces učenja razvući. Nemojte svoje dijete upoređivati s drugom djecom, jer svako od njih ima svoj ritam razvoja i, kao što neka djeca ovaj zadatak uspješno obave malo nakon svog prvog rođendana, sasvim je uredu da neki mališani od tri ili četiri godine nisu njime potpuno ovladali.

Trikovi koji će pomoći da se beba odvikne od pelena

Mnoga djeca postaju frustrirana kada pokušavaju naučiti zavezati pertle. Iako ne postoji čudotvorno rješenje, osim strpljenja i mnogo vježbe, ipak postoje načini kako pomoći svom djetetu da ovlada ovom korisnom vještinom.
1. Pričekajte dok vaše dijete bude spremno. Većina djece stekne spretnost neophodnu za zavezivanje pertli u dobi između četvrte i šeste godine. Djevojčice su često spremnije naučiti ovu vještinu prije dječaka.
2. Budite sigurni da vaše dijete razlikuje desno od lijevog prije nego što ga pokušate naučiti zavezati pertle.
3. Izaberite jedan način vezivanja. Budite dosljedni, pa dijete uvijek na isti način učite vezati. U suprotnom ga možete samo dodatno zbuniti.
4. Pronađite neku igru ili pjesmicu kako biste pomogli djetetu zapamtiti neophodne korake u savladavanju ove vještine.
5. Kada djetetu demonstrirate vezanje pertli, važno je da budete na istoj strani. Tako će ono moći kopirati vaše pokrete, a ne da ih gleda kao u ogledalu.
6. Pohvalite vaše dijete svaki put kada pravilno zaveže pertle.
Korisni savjeti
1. Kako biste pomogli vašem djetetu da razlikuje desno od lijevog, stavite naljepnicu na jednu ruku, ili zavežite konac oko zgloba ruke.
2. Jedan od lakših načina za zavezivanje pertli je da dijete napravi dvije petlje i potom ih veže u običan čvor. Ovo je lakše nego vezivanje mašnice, a ujedno i efektnije.
3. Ukoliko je dijete ljevoruko a vi niste, pokušajte pronaći stariju ljevoruku osobu koja će vam pomoći.
4. Iako postoje alternativni načini, kao što su cipelice sa elastičnom ili čičak trakom, koje su možda i zanimljivije za dijete, ono mora naučiti zavezati pertle.
Korisna pjesmica
Napravi zekine uši.
Trči zeko i optrči oko drveta.
Na kraju zeko upadne u rupu.
Zategni uši čvrsto.

Kako naučiti dijete da veže pertle na cipelama

Djeca od rođenja pokušavaju komunicirati sa svijetom i, naravno, prije svega s mamom i tatom. Da biste ga bolje razumjeli, pročitajte savjete britanskih stručnjaka koji će pomoći u uspostavljanju verbalne komunikacije: 
* Podstičite bebu da proizvodi glasove, tj. da proizvodi konsonante i vokale i da ih spaja, jer se tako dobija „m" i „a" - „ma"; „t" i „a" - „ta"; "p" i „a" - „pa"... 
* Oponašajte smijeh djeteta i izraze njegovog lica; 
* Učite ga oponašati - pljeskanje rukama, stiskanje usana kao da daje poljupce; 
* Pričajte s bebom dok je kupate, hranite i oblačite. Opisujte šta radite, kuda idete, šta ćete raditi kada dođete na to mjesto i koga i šta ćete vidjeti; 
* Učite dijete da prepoznaje boje - pokažite mu loptu i pritom kažite "ovo je lopta, lopta je žuta"; 
* Učite ga da prebroji neke stvari - "jedna kašika, dvije, tri, četiri"; 
* Koristite gestove kao da mašete „pa-pa"; 
* Podstičite onomatopeje, na primjer izgovorite „vau-vau" i pokažite sliku psa, „mijau" - pokažite sliku mačke..., tako radite na audio-vizuelnoj percepciji (glas - oko); 
* Čitajte djetetu. Ponekad čitanje samo opisuje slike koje se nalaze u knjizi (slikovnici), tako da te slike prate pisane riječi. Birajte knjige koje su pune boja, sa što većim slikama i koje nemaju puno detalja. Pitajte dijete „Šta je ovo?" pa ga podstičite da imenuje i pokazuje poznate stvari u knjizi.

Potaknite dijete da počne govoriti

Primijetili ste da vaše dijete nije isto otkako ima novog prijatelja, većinu vremena je tužno, povučeno ili bijesno? Saznajte leži li uzrok u novom prijateljstvu i šta bi trebali učiniti u toj situaciji.

Sigurno se sjećate mamine rečenice kad ste bili mali: “On/ona loše utječe na tebe, ne želim da se družiš s njim/njom!”, a vi ste bili zbunjeni, čak i ljuti, zato što je vaš prijatelj bio najzanimljivija osoba koju poznjete.

Radi li se zaista o lošem prijatelju?

Ako je vaše povučeno dijete postalo prijatelj sa djetetom koje je glasno i pričljivo, ne znači automtski da je ono loše. Dječija prijateljstva uglavnom sponatano nastaju, na osnovu zajedničkih interesovanja, zajedničkih aktivnosti itd. Veoma često stidljiva djeca sklapaju prijateljstva s djecom koja su različita od njih, koja su glasna i komunikativna.

Ako niste sigurni je li dijete koje se druži s vašim samo karakterno drugačije ili zaista ima loš utjecaj, postoje načini da to utvrdite, a psiholog Rafiaza Begum navodi sljedeće pokazatelje:

– Kada vam dijete prepričava neke njihove zajedničke odgađaje, oni se u uvijek odnose na problem sa autoritetom, uznemiravanje i ismijavanje druge djece

– Prijatelj je nepristojan prema vama i prema ostalim starijim osobama

– Prijatelj namjerno nastoji da iznervira druge svojim postupcima

– Brzo se iznervira i sklon je izlivima bijesa

Zašto neka djeca imaju problem u ponašanju

Kornelija Dahinten (Cornelia), porodični terapeut, smatra da se djeca ne rađaju loša, već da određeni uvjeti sredine oblikuju ličnost djeteta. Takvi uvjeti su nezdravi i nestabilni obrasci vezivanja u djetinjstvu sa roditeljima koji su uglavnom emotivno i fizički distancirani od djeteta u periodu kada su mu najpotrebniji.

Ako u porodičnoj historiji djeteta postoje psihološki problemi i zloupotreba supstanci, postoji velika vjerovatnoća da će dijete biti problematično.

Neprilagođeno ponašanje ove djece nije namjerno i ona na ovaj način izražavaju emocije onako kako najbolje umiju. Ova djeca sigurno ne provode vrijeme razmišljajući “Hm, mama obraća pažnju na mene samo ako uradim nešto loše”, ili ” Mislim da me ljudi uopšte ne vole, što me baš nervira, probaću da uradim nešto loše kako bi im privukao pažnju”. Možda se ovakvo ponašanje interpretira na ovaj način ali oni loše stvari ne čine namjerno i ne planiraju ih.

Pokazatelji da je vaše dijete u neadekvatnom društvu

1. Prijatelj ga konstantno ismijava, njegovo ponašanje, oblačenje, porodicu itd.

2. Vaše dijete je opsjednuto time da se povinuje željama prijatelja, zanemarilo je ostale prijatelje i prestalo je da se bavi nekim stavrima koje su ga ranije interesovale.

3. Vaše dijete je počelo da se ponaša kao buntovnik, pravi probleme u školi, krši pravila, postalo je nepristojno prema članovima porodice.

4. Dijete uvijek provodi vrijeme kod prijatelja a nikada ga ne dovodi kući.

5. Stalno se svađa sa prijateljem, a razlog svađe je uvijek to što je vaše dijete nešto skrivilo.

6. Prijatelj stalno pokušava da ismijava vaše dijete.

7. Vaše dijete je već duže vrijeme tužno, bijesno i povučeno.

Pet tipova “loših” prijatelja

1. Povuci/potegni: juri vaše dijete kako bi se sa njim družilo ali čim vaše dijete predloži neku zajedničku aktivnost, ono se povuče.

2. Posjedovanje: vidno uznemiri kada se vaše dijete igra ili poželi da se igra da drugom djecom.

3. Opterećujuće: ako mu se nešto loše dogodi, vaše dijete će morati da trpi njegove frustracije i bijes.

4. Uvijek reci da: očekuje da se vaše dijete slaže u svemu sa njim, inače postaje veoma uznemireno.

5. Uticajno: kada je ljuto na vaše dijete, utiče na ostalu djecu da se ne druže sa njim.

Četiri načina na koja možete da prekinete loše prijateljstvo, a da ne narušite odnos sa svojim djetetom

Ne forsirajte dijete da prestane da se druži sa ‘lošim’ drugom

Ovo vam nikako neće donijeti rezultate koje očekujete. Sve što može da se desi jeste da vi i vaše dijete pokvarite odnos, a dijete će iz potrebe da se pobuni još više željeti da se druži sa djetetom koje smatrate lošim.

Umjesto toga, porazgovarajte otvoreno sa djetetom. Budite strpljivi i sačekajte da dijete izrazi mišljenje. Možete mu postaviti ova pitanja: “Da li je ponašanje tvog prijatelja u skladu sa tvojim uvjerenjima?” ili “Da li misliš da tvoj prijatelj govori i radi stvari koje su ok?”. Nakon što dijete bude iskazalo svoje mišljenje, recite mu i šta vi mislite o tome. Budie jasni. Možete reći “Nije mi se svidio način na koji je tvoj drug juče postupio prema Milici u školi, ne bih voljela da i ti povrijeđuješ nečija osjećanja na taj način”. Tako će vaše dijete bolje razumjeti zašto ste zabrinuti.

Pozovite prijatelja vašeg djeteta i njegove roditelje u goste

Na ovaj način imaćete kontrolu nad situacijom i ako se bilo kakav roblem desi možete suptilo da im ukažete na njega. U slučaju da roditelji tog djeteta nisu baš otvoreni za saradnju, uvijek se možete obratiti profesorima sa pričom da smatrate da drug vašeg djeteta ima porodične probleme i da mu je možda potrebna pomoć.

Ohrabrite dijete da krene da se bavi nekim aktivnostima

Naprimjer, dijete može da krene na plivanje, na časove klavira ili tome slično. Ovo će mu ispuniti vrijeme i imaće manje vremena za druženje sa lošim djetetom. Osim toga, imat će priliku da upozna nove prijatelje. Kada vaše dijete počne da se druži sa drugom djecom, više neće biti uplašeno od toga da prekine kontakt sa djetetom koje loše utječe na njega.

Budite dobar model ponašanja

Budite promjena koju želite da vidite kod djeteta. Povedite dijete sa sobom kada idete na ručak sa vašim prijateljem. Dijete će imati prilike da vidi kako izgleda prijateljstvo koje se zasniva na uzajamnom poštovanju i koje se sa ljubavlju njeguje.

Kako spriječiti negativan utjecaj drugog djeteta na vaše

Većina djece prođe kroz ovu agresivnu fazu, čak i ona koja su do tada bila povučena i mirna. Roditelji se u početku nađu u čudu, a nekima čak bude i veoma stresno. A evo šta savjetuju stručnjaci da bi trebalo da se postavite u takvoj situaciji.

Nekoliko dana zaredom vam odgajatelji ili neko od drugih roditelja govori da je vaše dijete ugrizlo, udarilo ili počupalo drugo. Ako to počinje da vam predstavlja stres i blagu bojazan svaki put kada treba da uzmete dijete iz vrtića, ako počinjete da sumnjate da negdje griješite ili osjećate da neko osuđuje vaš način odgoja, vrijeme je da otkrijete šta se krije iza takvog ponašanja vašeg djeteta.

Ono što je dobra vijest je da je to jedna od razvojnih faza i da postoje načini na koje možete da spriječite ovakvo ponašanje prije nego što djetetu postane uobičajeno. Pročitajte osam savjeta eksperta za odgoj Lijata Hjuza Džosija (Liat Hughes Josie):

1. Kada se dogodi incident, probajte da otkrijete šta je do njega dovelo

Informacije o tome kada i zašto je vaše dijete napalo drugo će vam pomoći da u budućnosti spriječite i riješite takve situacije. Generalno, mališani uglavnom imaju napade bijesa ili agresivnog ponašanja kada ne umiju da izraze pojedina osjećanja, ili nisu u mogućnosti da ih razumiju. Ovo je posebno karakteristično za djecu od 12 do 36 mjeseci, što može da bude i sastavni dio njihovog socijalnog razvoja.

2. Razmislite je li možda neka velika promjena u njihovom životu uzrok

Dolazak novog člana porodice, razvod ili roditelj koji se se poslije dužeg vremena vraća na posao, može da učini da malo dijete osjeća potrebu za pažnjom. Nasilno ponašanja nad drugom djecom može da bude njihov način na koji ustvari vama pokazuju da im treba pažnja.

3. Probajte da uvidite da li se napadi agresije dešavaju u vrijeme kada je dijete umorno, gladno ili uplašeno

Ako vaše dijete “nije sretno” jer je moralo da krene u vrtić ili jaslice, moguće je da je udaranje druge djece način da izrazi te emocije. Djeca koja imaju problem da dijele igračke, isto mogu da imaju napade bijesa.

4. Preusmjerite sve moguće uzroke i okidače koji mogu biti uzrok

Ako postoji bilo koji tekući problem za koji mislite da bi mogao da bude uzrok takvog ponašanja, nađite način da taj problem preusmjerite.

Ako je dijete uznemireno zbog toga što je krenulo u vrtić i odvojilo se od vas, probajte da nađete način da se opusti. Problem će najvjerovatnije proći kada dijete shvati i uvjeri se u to da ga tamo ne ostavljate zauvijek.

Za dijete koje udara da bi privuklo pažnju, svaki dan odvojite vrijeme samo za njega i vas kako biste se mazili, pričali priče i ćaskali.

5. Odlučite kako ćete reagirati na takvo ponašanje u budućnosti i usaglasite se s ostatkom porodice


Razmislite unaprijed o tome šta ćete raditi ako dođe do takve situacije i pridržavajte se toga. Važno je da svi članovi porodice odreagiraju isto na takvu situaciju, zato što će dijete u protivnom biti zbunjeno ako vi i vaš muž odreagirate isto, a baka i deka ne odreagiraju uopće.


6. Budite jasni i direktni


Ako odložite vašu reakciju na incident i sačekate da dođete kući, djetetu će biti teško da poveže zašto se ljutite, pa to neće imati nikakvog efekta. Zato reagirajte što je prije moguće.


Kada se incident desi u vašem prisustvu, izdvojte dijete sa strane, čučnite kako biste bili na istom nivou i kako bi vas ono jasno vidjelo i čulo, i recite odlučno “Bez udaranja” (ili nešto slično) i objasnite mu da treba se izvine drugom djetetu. Poklonite malo više pažnje djetetu koje je vaše dijete udarilo, pitajte ga kako je i da li ga boli, stručnjaci kažu da se na taj način uči empatija.


7. Ne udarajte dijete da biste mu pokazali kakav je osjećaj


Nikada ne udarajte svoje dijete da biste mu pokazali kakav je to osjećaj. Ovo može da ih zbuni i da navede da pomisle da agresija može biti način da se to riješi.

8. Kada je dijete u društvu, a sklono je agresivnim ispadima, dodatno obratite pažnju na njega


Najbolji način je da budete oprezni i brzo reagirate ako se problem javi. Također, i roditelji djece koja su povrijeđena će tada radije sarađivati, i neće burno reagirati ako vide da vi reagirate.

Savjeti za roditelje čija su djeca agresivna

Svaki roditelj misli da je njegovo dijete posebno i darovito. Neki se hvale kako je njihov mališan rano prohodao, drugi kako je njihovo dijete rano progovorilo, rano naučiolo da čita ili kako kćerka predivno pjeva. 
Dijete može biti talentirano u jednoj ili više oblasti. Jedna od zabluda je da talentirano dijete mora biti uspješno u svemu. Tako, ako pokazuje sklonost za matematiku, ne mora biti stručnjak za jezike.
Nadarena djeca su i dalje djeca i ne moraju biti savršena. Nadarenost ne podrazumijeva uvijek i odgovornost, urednost, uglađeno ponašanje i slično.
Uzrok i posljedica
U predškolskom uzrastu se za samo vrlo mali broj djece može govoriti o talentiranosti u punom smislu te riječi. Primjerenije je govoriti o potencijalnoj talentiranosti. Takvi maleni su u mnogim aktivnostima bolji od svojih vršnjaka, neke sposobnosti se kod njih pojavljuju ranije nego u ostalim uzrastima, pa su radoznalija, bolje povezuju stvari i pojmove, pokretljivija su i slično. Neki od pokazatelja nadarenosti u predškolskom uzrastu su: 
Ako dijete ranije prohoda i progovori ili pokazuje rano zanimanje za slova, pojam broja i vremena, brzo uči pjesmice i recitacije, znatiželjno je, može strpljivo da sasluša dugu priču, ima izražen smisao za humor, razumije uzrok i posljedicu, odgovara na pitanja i izvršava složene zadatke prije druge djece istog uzrasta.
Predispozicije i poticaji
Za darovitost su potrebne i biološke predispozicije, ali da bi se naslijeđeni potencijali razvili, vrlo je bitan i utjecaj okoline. Roditelji trebaju omogućiti djetetu da razvije pozitivnu sliku o sebi, pružiti mu priliku da se samostalno koristi svojim sposobnostima, vještinama i znanjima.
Talentirana djeca su znatiželjna i tu ih ne treba sputavati. Roditelj treba i sam modelirati ponašanje koje želi da razvije kod djeteta, pa je korisno da vas ono vidi kako čitate knjige i bavite se drugim zanimljivim i kreativnim aktivnostima.
Svakako im treba pružititi i okolinu bogatu interesantnim sadržajima u kojoj će moći izraziti svoje potencijale. Roditelji nikako ne bi trebali forsirati dijete, odnosno pokazivati prevelika očekivanja od njega. To može samo negativno utjecati na njegovu motivaciju.

Kako prepoznati talente kod djeteta

Broj razmažene djece povećava se s brojem žena koje su postale majke u kasnijem životnom dobu, ali i s ekonomskim bumom koji omogućava roditeljima da djeci kupuju više nego ikad ranije.
Međutim, psiholozi se ne slažu i kažu da novac nije problem. Fenomen razmaženosti nije povezan s ekonomskim stanjem porodica, jer razmažene djece ima i u porodicama koje se nikako ne mogu smatrati bogatim, kažu psiholozi. 
Njihova definicija razmaženosti je da su to djeca koja nisu naučena prihvatiti i shvatiti postojanje drugih. Dakle, vaše dijete može se smatrati razmaženim ako vas, naprimjer, s uspjehom prekine u nekom vašem telefonskom razgovoru, jer baš u tom trenutku ima pitanje ili zahtjev na koje očekuje vašu trenutnu reakciju. 
Bezrazložno darivanje djece ili velikodušna kupovina igračaka, također daju svoj doprinos. Zato psiholozi kažu da roditelji moraju znati kada reći "da" a kada "ne". A najgore je kada "ne" postane "da", jer će male maze, ako to samo jednom učinite, vješto iskoristiti vašu spremnost na popustljivost.

Kako djeca postaju razmažena

Pravljenje kuće od karata može biti veliki izazov za malo dijete. Ono će uspjeti sagraditi kuću od karata samo uz puno strpljenja i pažnje. Ali, šta uraditi kada je dijete previše nemirno za to? Od kog trenutka možemo tražiti od djeteta da se koncentrira? 
Maleni imaju problem sa koncetracijom, a roditelji od toga uvijek prave veliko pitanje. Sposobnost koncentracije nije nikakva tajna. Ona raste sa zadovoljstvom. 
Radost koja je povezana s nekom određenom sposobnošću uvijek se uključuje i pojavljuje kada dijete primijeti da nešto može uraditi. I u tom momentu je koncentrirano. 
Bez kazni 
Neki roditelji pokušavaju vršiti lagani pritisak na dijete, ili obećavaju nagrade ili prijete kaznama da bi ono, bar na nekoliko minuta, usmjerio pažnju na nešto. Tako se ne rješava problem. 
Stručnjaci se slažu u jednom: s opomenama (ili ukorima) neće se povećati mogućnost koncentracije. Izjave kao što su: „Sada se moraš koncentrirati!" ili „Saberi se!" ne pomažu. 
Djeca se ne mogu prisiliti na koncentranciju. Jedino što možete uraditi jeste da im pomognete da razviju taj pozitivan stav prema učinjenom. Ali, naravno, postoji i nekokiko trikova koji mogu pomoći. 
Vježbe 
Sat vježbanja, skakanja ili trčanja aktivirat će rad mozga. Zato dijete treba svaki dan izlaziti vani i igrati se. Kada trčeći ili vozeći bicikl potroši suvišnu energiju, imat će više strpljenja da se tokom ostatka dana igra u kući. 
Igre 
Čula djeteta možete pojačati i tokom svakodnevnog života. Naprimjer, stavite deset predmeta na sto. Pustite maleno da ih pogleda na nekoliko sekundi, a zatim ih sklonite. 
Nakon dvije minute zatražite od njega da vam nabroji pet predmeta koji su bili na stolu. Predškolska djeca također vole i knjige u kojima se nešto traži, slagalice, labirinte i slične igre. 
Mir 
Dijete se mora odmoriti od svih svojih aktivnosti: Ne mora spavati, ali mora postojati vrijeme za sanjarenje i vrijeme za besposličarenje. 
Rutina 
Stvari koje se rade tokom dana moraju biti jasno određene, ali tako da se pravila mogu mijenjati. Objasnite djetetu da je bolje da teške i zahtjevne zadatke radi ujutro, a lakše poslijepodne. 
Tečnost 
Djeca koja prijepodne piju mnogo tečnosti uspješnija su i imaju bolje rezultate od one djece koja to ne rade, pokazala su istraživanja. 
Važno 
Kod neke djece koja se ne mogu koncentrirati uzrok mogu biti problematični porodični odnosi ili zdravstveni problemi. Ponekad se radi o sindromu poremećaja pažnje. Pedijatri i terapeuti mogu uraditi testove koji će roditeljima objasniti o čemu se radi.

Igrom se poboljšavaju koncentracija i pažnja

Svako treće dojenče ima prekomjernu tjelesnu težinu. Bucmaste bebe postaju male debeljuce, a gotovo polovica pretilih sedmogodišnjaka postaju pretile odrasle osobe.
Što su u ranijoj dobi deblji, djeca imaju veću sklonost prema pretilosti pa tako zadovoljni tromjesečni bucko može postati utučeni mališan kojeg vršnjaci izbjegavaju.
Zbog svog punašnog izgleda takva djeca mogu imati brojne psihičke tegobe. Vršnjaci ih znaju izbjegavati i zadirkivati u školi, a s obzirom na to da više pate od odraslih, lakše gube samopoštovanje i sklonija su depresiji.
Pretilost obično definiramo kao prekomjerno nagomilavanje masnog tkiva pa je tako pretilo dijete ono čija ukupna težina sadrži više od 25 posto masti kod dječaka i više od 32 posto masti kod djevojčica ili 120 posto od idealnog odnosa težine i visine.
Mjerenje kožnog nabora mnogo tačnije određuje masne naslage.Tijelo nagomilava mast povećanjem broja i obujma masnih ćelija. To je važno za kontrolu dječje pretilosti jer se masne ćelije stvaraju uglavnom u dječijem uzrastu. 
Broj i veličina masnih ćelija brže rastu kod pretile nego kod mršave djece pa takvi maleni na početku adolescencije već imaju više masnih ćelija nego što je potrebno.
Naučnici su otkrili pet različitih faktora povezanih s pretilošću. 
1. Najvažniji faktor u nastanku dječje pretilosti je pretilost roditelja, a ponajprije majke. To može potjecati od jakih genetskih predispozicija ili od načina života (nezdrave prehrane ili nedostatka fizičke aktivnosti).
2. Majke po tradiciji rano uvode šećer u prehranu, zatim zaslađuju sve što bebe piju jer smatraju da je tako ukusnije.
3. Sljedeći faktor je rano uvođenje nemliječne hrane. Većina majki misli da s nemliječnom hranom treba početi što prije, kako bi dijete bolje napredovalo. Međutim, prerano uvođenje čvrste hrane može dovesti do pretilosti. 
Dojenčad na umjetnoj prehrani prije će postati debeljuškasta. Jedan od razloga leži u sastavu majčinog mlijeka, koji je konstantan. Majčino mlijeko se tokom podoja mijenja pa na kraju sadrži znatno više masti nego na početku. 
Budući da masti imaju zasićujuću ulogu, dojenče gubi apetit i prestaje sisati. Toga u adaptiranom mlijeku nema pa bebe koje se umjetno hrane mnogo lakše dobivaju na težini.
Ako beba siše, ne treba je previše često dojiti jer bebe koje bi htjele često sisati ne rade to zbog gladi, već zbog ugode ili nesigurnosti. Najveći broj beba traži hranu svaka dva sata do uzrasta od dva mjeseca, a svaka tri sata do šest mjeseci. Nakon šest mjeseci dojenčad je zadovoljna s tri obroka i dvije užine.
4. Ako prestane jesti prije nego što isprazni bočicu, ne treba inzistirati da je dovrši. Jer takvo insistiranje je jedan od faktora povezanih sa pretilošću.
5. Čvrstu hranu ne treba uključivati prije šestog mjeseca. Nikako prije navršenih 12 mjeseci ne uključujte slatkiše. 
Što prije dojenče postane vitko dijete, veća je vjerovatnost da će imati optimalnu tjelesnu težinu u odrasloj dobi
Zapamtite
Kao i kod odraslih, pretilost kod djece nosi brojne zdravstvene rizike kao što su bolesti srca i krvnih sudova, dječija hipertenzija, dijabetes, problemi sa zglobovima, a česte su i smetnje s disanjem tokom spavanja.

Opasnosti debljine u ranom djetinjstvu

Dijete uči što osjeća kroz interakciju s roditeljima, kroz njihove geste, riječi... Uči kako se smiriti kada je pod stresom ili kada mu je neugodno, kako upravljati osjećajima, kako ih definirati...
&nbsp;Kada emocionalne potrebe djeteta nisu ispunjene kako treba, tada ono razvija svoju osobnost na specifičan način. Taj nedostatak dijete zapravo prati tokom cijelog života i oblikuje njegov život, način kako se veže za ljude, kako doživljava samog sebe...&nbsp;Deset osobina ljudi kojima je kroz djetinjstvo nedostajalo roditeljske ljubavi i brižnosti:&nbsp;1. Nesigurnost u vezivanju s drugima
Stabilni roditelji puni ljubavi podižu dijete u osjećaju razumijevanja i podrške. Oni dijete uče da su odnosi stabilni i brižni, da je svijet mjesto prilika koje treba istražiti, da se ljudi brinu jedni o drugima. Emocionalno nepouzdani roditelji šalju sliku da su odnosi nesigurni i da ništa u životu nije zajamčeno. Djeca uz takve roditelje postaju anksiozne osobe gladne ljubavi i povezanosti.
Djeca roditelja koji su suzdržani ili ratoborni grade oko sebe svojevrstan oklop i izrastaju u ljude koji pokušavaju biti samostalni što je više moguće i izbjegavaju privrženost. S jedne strane su željni intimnosti, a s druge se toga boje - jer strahuju da će biti odbijeni i povrijeđeni. To negativno utječe na sve oblike odnosa kroz život, od ljubavnih do prijateljskih.2. Nerazvijena emocionalna inteligencija
Dijete uči šta osjeća kroz interakciju s roditeljima, kroz njihove geste, riječi... Uči kako se smiriti kada je pod stresom ili kada mu je neugodno. Roditelji uče dijete kako artikulirati osjećaje, kako ih imenovati, kako upravljati njima, kako se nositi sa strahovima i negativnim emocijama. Odrastanje u nezdravom, nesigurnom okruženju rezultira time da dijete ne zna regulirati svoje emocije kako treba - ili je preplavljeno njima ili su sagradili zid oko sebe. Oba stila su odraz nesigurnosti i stoje na putu definiranja osjećaja i formiranja emocionalne inteligencije.&nbsp;
Mnogi stručnjaci smatraju kako je emocionalna inteligencija puno važnija od kvocijenta inteligencije ili stručnosti u nekom području. Oni koji imaju ovaj dar sposobni su na inteligentan način upravljati svojim životom. Naprimjer, prema sitnim reakcijama drugih ljudi mogu predvidjeti što će se dogoditi ili djelovati vrlo suptilno na nekoga da bi ga usmjerili putem kojim žele da cijela priča ide.3. Poremećen osjećaj samoga sebe
Dijete od samog rođenja, kada počinje razaznavati oblike oko sebe, prepoznaje lica svojih roditelja, preciznije - izraze njihovih lica. Nježan izraz djetetu govori da je prihvaćeno, ono kao da kaže: "Ti si ti i volim te takvog kakav jesi".
&nbsp;Lica roditelja na kojima se vidi nedostatak ljubavi i brige zapravo djetetu poručuju da ima neke nedostatke. Izbjegavanje, ignoriranje i zanemarivanje djeteta rezultira time da se ono osjeća manje vrijednim.&nbsp;&nbsp;
Roditelji koji stalno kritiziraju dijete u njemu stvaraju osjećaj da nikada neće biti dovoljno dobro. Sve to se kasnije reflektira na odrasli život i nastanak iskrivljene slike o sebi, svojim vrijednostima i sposobnostima.

4. Nedostatak povjerenja
Da biste se mogli pouzdati u druge ljude, morate vjerovati kako je svijet u osnovi sigurno mjesto i ljudi u njemu su uglavnom dobronamjerni, iako nesavršeni.

Uz emocionalno nepouzdane roditelje, ili one koji previše kritiziraju, previše su ratoborni, djeca dobivaju sliku o međuljudskim odnosima kao nečemu nestabilnom i opasnom. Ljude oko sebe tokom odrastanja doživljavaju nepouzdanima i ne mogu im vjerovati, posebno u bliskim kontaktima poput romantične veze ili prijateljstva.&nbsp;5. Problemi s ograničenjima
Roditelji koji prema svom djetetu imaju zdrav odnos pun razumijevanja i ljubavi, podučavaju ga svojim primjerom da je normalno imati lični prostor u bliskim vezama. Naprimjer, oni ne ulaze bez poštovanja u djetetov prostor niti ga, recimo, prisiljavaju na interakciju kada nije raspoloženo za to.
&nbsp;Djeca nametljivih ili nepouzdanih roditelja počinju se ponašati površno kako im neovisnost nikada ne bi bila ugrožena. Ona ne razumiju važnost vlastitog prostora i koliko je to zapravo zdravo i neophodno za svakog čovjeka, a to kasnije u životu vodi problemima u odnosu s drugim ljudima.&nbsp;
Ne mogu shvatiti da je osobni prostor nešto što je svakome ponekad potrebno, već to doživljavaju kao odbijanje. Misle da je interakcija pokazivanje ljubavi, a kada interakcije nema, da to znači da nema ni ljubavi, što naravno nije tačno.6. Biranje toksičnih partnera i prijatelja
Svi ljudi podsvjesno tragaju za onime što im je poznato. Recimo, ako je neko imao brižne roditelje, tragat će za takvim partnerima ili prijateljima - i obrnuto. Ljudi koji su odrasli u nezdravom okruženju podsvjesno će izabirati partnere i prijatelje koji stvaraju takvu atmosferu, koji su zapravo toksični za njih i trebali bi ih izbjegavati. 

Kada čovjek shvati na koje načine je bio povrijeđen kao dijete, neće izaći iz obrasca vezivanja za pogrešne ljude. Ali, kada jednom toga postane svjestan, tada je put prema zdravim odnosima na vidiku.

7. Strah od neuspjeha je dominantan
Ljudi koji su odrasli s roditeljima nezdravih odnosa, kasnije mogu doživljavati uspjeh ili neuspjeh kao definiciju toga koliko vrijede. To može snažno utjecati na njihovo samopouzdanje, pa se javlja snažan strah od neuspjeha ili odbijanja.

Oni znaju biti visoko motivirani prema tome da izbjegnu neuspjeh pod svaku cijenu, često i na vlastitu štetu.8. Osjećaj izoliranosti
Dijete okruženo roditeljima koji mu ne pružaju adekvatnu ljubav i pažnju može misliti kako se to događa samo njemu dok je u drugim obiteljima sve savršeno - roditelji su brižni i prepuni ljubavi. 
Odrastanje u takvoj atmosferi stvara čovjeka koji se kasnije kroz život osjeća izolirano i uplašeno. Velika je vjerovatnost da djeca iz obitelji s poremećenim odnosima sama sebe izoliraju od ostalih zbog dubokog osjećaja srama. 

Moguće je da će sve što ih muči držati za sebe. S druge strane, željet će više od svega pripadati nekoj grupi, osjećati povezanost s nekime.

9. Ekstremna osjetljivost
Strah od odbijanja često dominira unutarnjim svijetom djece koja nisu osjetila ljubav i brižnost svojih roditelja. Ona će u sebi gajiti nametnuti im osjećaj bezvrijednosti i toga da nisu zavrijedila biti voljena.

Loši roditelji znaju djeci govoriti da su previše osjetljiva kad burno reagiraju na njihovo verbalno zlostavljanje.

10. Konfliktnost
Neprekidna potreba za ljubavlju i podrškom, a nemogućnost dolaska do toga, u djetetu izaziva neku vrstu ljutnje zbog čega može doći do problematičnog ponašanja. Nezdravi odnosi s roditeljima u djeci, a kasnije i kod odraslih ljudi, rezultiraju zbunjenošću, nesigurnošću i mnogim unutarnjim previranjima.&nbsp;

Deset osobina ljudi kojima je kroz djetinjstvo nedostajalo ljubavi

Bitna je razlika između hiperaktivnog i nervoznog djeteta. Hiperaktivna djeca su u svakoj situacija i na svakom mjestu nervozna, nestrpljiva ili agresivna, a djeca koja su "samo nervozna" nistu takva stalno već samo u određenim situacijama, kad osjećaju da se od njih previše zahtijeva ili kad su previše napeta.
No, obratite pažnju: određene vrste ponašanja sasvim su normalne u određenom dobu djeteta. Iza toga durenja, prkosa i bijesa često se krije obična opozicija. To je sasvim normalan korak u razvoju. 
Čak i kad vas izvadi iz cipela, vaše dijete vas ne želi naljutiti. Ono vas voli, ali traži svoj vlastiti put. Djeci je potrebna naša pomoć da bi se naučila ophoditi sa svojim bijesom.

Hiperaktivno ili nervozno dijete

Mladi i neiskusni roditelji u pravilu su zbunjeni kada beba dođe u kuću. Često ih uplaše i najnormalnije pojave i promjene, pa da ne bi bez potrebe paničili, evo devet činjenica koje trebate znati o novorođenčetu. 
1 Beba može pomalo smiješno izgledati 
Bebina glava može biti malo "spljoštena", što je posljedica putovanja kroz rodnicu. Neke bebu po cijelom tijelu imaju sitne dlačice koje ubrzo po rođenju same otpadnu. 
Lice može biti podbuhlo, a oči stalno zatvorene i krmeljave. Nemojte paničiti, niti misliti da je vaša beba ružna, ona je ipak provela devet mjeseci u utrobi. To malo stvorenje koje će vam u početku možda biti čudno, vrlo će se brzo transformirati u prekrasnu bebu. 
2 Gdje je osmijeh
Ne očekujte od bebe nagradu u vidu osmijeha sve do šeste sedmice života. Sve do tada zapravo radite za šefa koji se samo žali, jer bebe u tom periodu znaju samo za plač. 
Ali, da biste prebrodili emocionalnu i fizičku iscrpljenost u prvim danima nakon poroda, znajte da beba osjeća da se trudite oko nje. Beba zna kada ste u blizini, voli da je tješite i držite u naručju. 
3 Nemojte prečesto kupati bebu dok ne otpadne pupčanik 
Ako je koža oko pupčanika suha, on će brže otpasti, što se obično događa već u prvoj sedmici. Osim toga, novorođenčad nisu prljava. Ako se dogodi da se pupčanik ipak ukvasi, pažljivo ga posušite. Nakon otpadanja pupčanika, normalno je da bude i malo krvi, neka vas ona ne uplaši. 
4 Ne brinite pretjerano zbog fontanele 
Neke mame previše su u panici zbog otvorene fontanele pa ne ispiraju dovoljno bebinu kosu pri kupanju, zbog čega nastaje tjemenjača. Neke druge se opet plaše češljati bebu, dok neke odlaze pedijatru zbog pulsiranja fontanele. 
Stručnjaci kažu da fontanelu ne treba pritiskati, ali slobodno operite bebinu glavicu i počešljajte je. Pulsiranje je također normalno jer je fontanela direktno iznad krvnih sudova. 
5 Beba će vam pokazati kada dobiva dovoljno hrane 
Bebe trebaju jesti svakih dva do tri sata, a ako dojite beba će sama pokazati kada je gladna. Dobivanje na težini najbolji je indikator sitosti u ranim mjesecima. 
Na svakoj kontroli, pedijatar će izvagati bebu i reći vam kako napreduje. Drugi pokazatelj sitosti su pune pelene - pet-šest mokrih dnevno i jedna do dvije stolice. 
6 Beba nije razlog da ne izlazite iz kuće 
Živite normalno, ali koristite zdrav razum kada izlazite. Zaštitite bebu od sunca, izbjegavajte bolesne ljude i pretrpane prostore. Također, vodite računa o tome da kafići i zadimljene prostorije nisu za bebe. 
Ne libite se reći drugim ljudima da ne ljube bebu i ne diraju je po licu. Radije neka je pomaze po nogicama. Ako imate starije dijete, naučite ga da bude "higijenski policajac". Jer, ko će se ljutiti na četverogodišnjaka koji kaže: "Ne možete dirati moju seku dok ne operete ruke". 
7 Bebe mnogo plaču, to je njihov način komunikacije 
Plač je način da vam beba kaže da je gladna, žedna, da joj je pelena puna, da joj je vruće ili hladno ili da jednostavno želi da je uzmete u naručje. Ova prva komunikacija s djetetom može biti frustrirajuća, ali ova faza brzo prolazi. Naime, za kratko vrijeme počet ćete razlikovati vrste plača i šta vam beba njime želi poručiti. 
8 Novorođenčad, također, mnogo spavaju 
Prva tri mjeseca novorođenče uglavnom provede spavajući. Važno je da pomognete bebi da što prije počne razlikovati dan od noći i da uhvati pravilan ritam spavanja i podoja. 
Tokom dana, bebu koja je starija od šest sedmica slobodno probudite nakon tri sata spavanja. Ali, tokom noći nikada ne budite novorođenče zbog podoja. 
9 Novorođenče je kratko na pozornici 
Tokom prvih sedmica bebinog života sigurno ćete biti pod stresom, umorni i usamljeni. Ti su dani teški, ali će oni vrlo brzo biti iza vas. Zato nemojte zaboraviti slikati dijete, maziti ga, ljubiti i uživati u njemu. I bebi staroj samo dan ili dva treba ljubav, a ne samo hrana i čista pelena.

Šta treba znati o novorođenčetu

Djeca se plaše glasne grmljavine i prijetećeg sijevanja. Da biste ublažili šok koji te pojave karakteristične za ljeto mogu izazvati kod malenih, poslužite se metodom igranja uloga. Evo nekoliko jednostavnih savjeta:
Najveći šou na Zemlji
Sijevanje munja doista je jedinstvena i veličanstvena pojava u prirodi, pa je pokušajte kao takvu, odnosno kao uzbudljivo događanje približiti i djeci. To ne znači da treba raditi predstavu i plesati po sobi, već pokušati smiriti malene pobuđivanjem mašte.
Pokušajte bljesak munje u mašti djeteta pretvoriti u bljesak fotoaparata ili svjetla pozornice. Kada prostoriju osvijetli bljesak, pozovite mirnim glasom dijete da stane na "pozornicu" i izvede neku točku: "Vidi, svjetla se pale! Dođi bliže. Dame i gospodo, večeras samo za vas...ta-da!".
Trebat će nekoliko puta ponoviti skeč kako bi se dijete ohrabrilo, ali nakon nekoliko "rundi" ponavljanja, dijete će najvjerojatnije prihvatiti igru.
Pljesak molim
Kako grmljavina slijedi bljesak munje za nekoliko sekundi, ispričajte djetetu priču o aplauzu koji nebo daje igri svjetla prirode. Potaknite dijete da se i ono pridruži pljesku. Nakon svake munje zaplješćite svi zajedno i viknute "Hura!".
Uz malo ohrabrenja dijete će se naviknuti da svojim ručicama barem malo zaguši zvuk grmljavine.
Kiša smijeha
Ukoliko je nevrijeme praćeno jakom kišom, neka dijete stavi ruku na jedno uho i nježno mu kažite: "Slušaj... Čuješ li ovo? To se kiša glasno smije". Potom nastavite: "Kiša misli da su tvoje šale stvarno smiješne! Ha ha ha! Ispričao si super priču i kiši se jako sviđa!".
Kratkoročni i dugoročni rezultati
Ove strategije neće u potpunosti dijete riješiti straha od grmljavine i sijevanja. Ono će zahtijevati da ih i uz svu zabavu i dalje grlite i štitite. Ipak, vremenom će se uvjeriti da im glasna grmljavina ne može nauditi, osobito kada ste vi uz njih. Razvit će određeno povjerenje.
Naravno, uspjeh ovih metoda ovisi i o djetetu, odnosno o tome koliko roditelj može animirati maleno na igranje uloga i aktiviranje mašte. U svakom slučaju, vrijedi pokušati.

Dječiji strahovi: Šta kada se plaši grmljavine

Djeca od rođenja pokušavaju komunicirati sa svijetom i, naravno, prije svega s mamom i tatom. Da biste ga bolje razumjeli, pročitajte savjete britanskih stručnjaka koji će mu pomoći u uspostavljanju verbalne komunikacije: 
* Podstičite bebu da proizvodi glasove, tj. da proizvodi konsonante i vokale i da ih spaja, jer se tako dobija „m" i „a" - „ma"; „t" i „a" - „ta"; "p" i „a" - „pa"... 
* Oponašajte smijeh djeteta i izraze njegovog lica; 
* Učite ga oponašati - pljeskanje rukama, stiskanje usana kao da daje poljupce; 
* Pričajte s bebom dok je kupate, hranite i oblačite. Opisujte šta radite, kuda idete, šta ćete raditi kada dođete na to mjesto i koga i šta ćete vidjeti; 
* Učite dijete da prepoznaje boje - pokažite mu loptu i pritom kažite "ovo je lopta, lopta je žuta"; 
* Učite ga da prebroji neke stvari - "jedna kašika, dvije, tri, četiri"; 
* Koristite gestove kao da mašete „pa-pa"; 
* Podstičite onomatopeje, na primjer izgovorite „vau-vau" i pokažite sliku psa, „mijau" - pokažite sliku mačke..., tako radite na audio-vizuelnoj percepciji (glas - oko); 
* Čitajte djetetu. Ponekad čitanje samo opisuje slike koje se nalaze u knjizi (slikovnici), tako da te slike prate pisane riječi. Birajte knjige koje su pune boja, sa što većim slikama i koje nemaju puno detalja. Pitajte dijete „Šta je ovo?" pa ga podstičite da imenuje i pokazuje poznate stvari u knjizi.

Postoji razlog zašto se djeca boje nepoznatih ljudi

Radoznali mališani: Šta je to sutra i koliko traje minuta

Trikovi koji će pomoći da se beba odvikne od pelena

Kako naučiti dijete da veže pertle na cipelama

Potaknite dijete da počne govoriti

Kako spriječiti negativan utjecaj drugog djeteta na vaše

Savjeti za roditelje čija su djeca agresivna

Kako prepoznati talente kod djeteta

Kako djeca postaju razmažena

Igrom se poboljšavaju koncentracija i pažnja

Opasnosti debljine u ranom djetinjstvu

Deset osobina ljudi kojima je kroz djetinjstvo nedostajalo ljubavi

Hiperaktivno ili nervozno dijete

Šta treba znati o novorođenčetu

Dječiji strahovi: Šta kada se plaši grmljavine

Kako pomoći bebi da izgovori prve riječi

Rast & razvoj

Postoji razlog zašto se djeca boje nepoznatih ljudi

Radoznali mališani: Šta je to sutra i koliko traje minuta

Trikovi koji će pomoći da se beba odvikne od pelena

Kako naučiti dijete da veže pertle na cipelama

Potaknite dijete da počne govoriti

Kako spriječiti negativan utjecaj drugog djeteta na vaše

Savjeti za roditelje čija su djeca agresivna

Kako prepoznati talente kod djeteta

Kako djeca postaju razmažena

Igrom se poboljšavaju koncentracija i pažnja

Opasnosti debljine u ranom djetinjstvu

Deset osobina ljudi kojima je kroz djetinjstvo nedostajalo ljubavi

Hiperaktivno ili nervozno dijete

Šta treba znati o novorođenčetu

Dječiji strahovi: Šta kada se plaši grmljavine

Kako pomoći bebi da izgovori prve riječi