I sjećanja se mogu bildati, baš poput mišića. Iako se mišići vide, a sjećanja ne, za razvoj zdrave osobe ona su izrazito važna, a prepričavanje događaja, kao i pričanje priča, služi tome da djeca steknu iskustva i poslože puno, puno toga u svojim glavicama.
Naučna istraživanja u kojima su praćene veće grupe djece, koja su nabrajala iskustva za koja su bila uvjerena da ih nikada neće zaboraviti, imala su zanimljive rezultate. Djeca su razgovarala o događajima kojih se rado sjećaju, crtala su ta iskustva i tražila da ih se u tim situacijama fotografira za uspomenu. 
Kad su odrasli, opet su ih ispitali o tim iskustvima. Logično, različitim ljudima su sasvim različiti događaji najvažniji u životu, ali kako se ljudi ipak mnogo manje razlikuju nego što se misli, naučnici su na velikom uzorku pronašli i dosta sličnosti. Jer, pored individualnih iskustava, mnogi ljudi u životu dožive iste ili slične stvari, poput rođenja brata ili sestre, prvog dana škole, prijeloma ruke ili noge, putovanja, osjećaja straha... 
Stručnjaci su zaključili da postoji osam važnih događaja koje djeca ne zaboravljaju i koji su za njih izrazito važni. Kako se odraslima mnogi od tih događaja ne čine velikima i značajnima, jer previše lako zaboravljamo kakvi smo bili kao djeca, važno je da roditelji i svi koji učestvuju u djetetovom odgoju znaju koji su događaji djetetu važni i da, koliko god je moguće, nađu vremena da i oni u tim događajima učestvuju, bilo direktno, bilo pokazivanjem zanimanja za te događaje, pa i strpljivim slušanjem dok dijete već sedmi put uzbuđeno ponavlja što mu se dogodilo. 
1. Odlazak u vrtić ili u školu 
Ovo je uvjerljivo najčešće sjećanje. Iskustva su različita - iz vrtića se djeca obično sjećaju plača nakon što su predana na „milost i nemilost" tetama. Iz prvog razreda osnovne škole uglavnom nose lijepa sjećanja: biranje odjeće, slaganje knjiga u torbu, razgovori s mamom i tatom koji ih za ručice vode prvih dana škole... Većini djece najljepše je sjećanje poljubac na rastanku te mame i tate koji mašu prije nego što dijete uđe u školu. 
2. Prirodni okoliš 
Djeca među sobom dosta razgovaraju o kućama ili stanovima u kojima žive, o kućnim ljubimcima, školskim učionicama, parkovima... svemu što ih okružuje u svakodnevnom životu. Zanimljivo, jasno se sjećaju stabla ili haustora gdje su se skrivali kad bi pala kiša. Prirodne nepogode - snijeg, oluja, prvi grad koju su doživjeli - djeca uz te događaje vežu intenzivne, ne uvijek ugodne emocije kojih se dugo i živo sjećaju. 
3. Skakanje, plivanje, penjanje 
Djeca su upotpunosti koncentrirana na sve što rade svojom voljom, pa tako i aktivna igra ima važno mjesto u dugotrajnim sjećanjima. Često su ta sjećanja najživlja kad je riječ o sportu - takmičenjima, treninzima, uspjesima i odustajanjima. Psiholozi kažu da su ta sjećanja povezana sa zajedništvom, pripadnošću grupi, potrebom da vodimo ili budemo vođeni te da osjećamo da su drugi uz nas. Tako se djeca sjećaju kako su učila plivati, kako su skočila sa nekog zidića ili kako su se penjala na planinu.
4. Biti dobar u nečemu 
Sjećanja na rane uspjehe, bez obzira na to je li riječ o pobjedi u Čovječe ne ljuti se ili na školskom takmičenju iz matematike, djeci dugo ostaju u pamćenju kao situacije u kojima su pokazala da su u nečemu bolja od prosjeka. Zato svakom djetetu treba omogućiti da se osjeća kao pobjednik, odnosno roditelji mu trebaju pomoći da pronađe u čemu je jako dobro, pa bilo to i slaganje lego kockica. 
5. Ljudi koje volimo i koji nas vole 
Svima su za zdrav razvoj važni prijateljstvo i bliski odnosi s porodicom, ali zaista je zanimljivo i dirljivo slušati djecu koja govore o povezanosti s dragim osobama - nisu mogli dočekati da škola završi da bi se družili, uživali su u ljetnim praznicima kod djeda i bake... Tokom istraživanja djeca nisu željela crtati samo ljude koje vole, nego i one koji su njima bili posebno naklonjeni i čiji su ljubimci bili. 
6. Bebe i mala djeca 
Gotovo svako dijete želi sačuvati uspomene na mlađu djecu i bebe (djecu susjeda, rođaka, prijatelja svojih roditelja, kao i na mlađu braću i sestre). Sjećaju se da su skupa jeli, koliko brzo su bebe rasle te, slično kao i roditelji, jasno pamte trenutke kad su ta djeca progovorila ili naučila voziti bicikl. 
7. Pripadnost zajednici 
Pomalo neočekivano, tokom istraživanja djeca su mnogo govorila o pripadnosti zajednici, odnosno tome kako grade odnose i postaju dio te zajednice. U ovu grupu spadaju dosta različita iskustva, odnosno ona iz vrtićke grupe, školskog razreda, susjedstva ili s putovanja. 
8. Nezaboravna mjesta 
Mnoga djeca pamte i mjesta u kojima su bila, čak i mnoge detalje: nebodere u najvećem gradu koji su posjetila, kako su izgledale hotelske sobe i kreveti, gdje su ljudi ljubazni i nasmijani, a gdje ni ne primjećuju nikoga oko sebe. 
Važno 
Razgovarajte s djecom o različitim događajima, o tome zašto se nešto dogodilo, često prelistavajte albume i gledajte videozapise, zamolite ih da nacrtaju kako su se proveli na ljetovanju, neka naslikaju prvi dan škole... Sve su to jednostavne aktivnosti koje djeca shvataju kao igru, a služe bildanju sjećanja.

Šta djeca nikad ne zaboravljaju

Nagli bebin okret u majčinom stomaku, udarac nogicom kada joj zasmeta jaka buka, ili ubrzano lupanje srca kada prepozna majčin glas... Sve su to prvi znaci da beba pokušava komunicirati sa vanjskim svijetom i dobro su poznati svakoj trudnici. 
Prvi govor - plač
Ali, beba tek nakon rođenja počinje vokalizirati svoje želje, strahove, osjećanja... Neposredno nakon rođenja, ona gromoglasnim plačom reagira na nove, njoj nepoznate zvuke i svjetlost, ali već nakon nekoliko sati taj plač se pretvara u poziv kojim majci poručuje da je gladna, da se plaši, da su joj potrebni nježan dodir i tepanje.
Četiri sedmice poslije rođenja, tokom kojih se prilagođavalo novoj životnoj sredini, novorođenče počinje glasno izražavati svoja osjećanja. Ono brzo shvata da okolina reagira na njegove pozive i plače kada je ljuto ili gladno, kada se uplašilo ili ga boli stomak, a guče i smije se kada je sretno i zadovoljno.
Od sedmog mjeseca do prvog rođendana beba postepeno koristi različite zvuke i mimiku i reagira na izgovor svoga imena. Osmijehom i različitim gukanjem ona odgovara na nježan dodir. 
Kada je zadovoljna, ispušta zvuke različitog tonaliteta, kao da želi razgovarati. U ovom periodu većina beba savladava izgovor dvije najvažnije riječi, "mama" i "tata", i razumije kada je zovete imenom ili kažete da je vrijeme za ručak.
Kada napuni godinu, beba počinje graditi temelje svog budućeg govora. Između 13. i 15. mjeseca ona proširuje fond riječi. U stanju je na svoj način izgovoriti i razumjeti značenje desetak riječi koje prati odgovarajućom mimikom i gestikulacijom. 
Naučila je da, ako nešto želi, treba uperiti prstom u to. Njenoj okolini i njoj samoj "riječi" koje izgovara postaju sve razumljivije i jasnije.
Veliki govornik
U drugoj godini većina djece progovara, ali na svoj način. U tom uzrastu dijete počinje učiti upotrebu pridjeva i glagole i zna koristiti cijele rečenice. 
Ukoliko tada primijetite da vaš dvogodišnjak koristi i odgovarajući govor tijela, to je znak da je savladao osnovna pravila komunikacije i da će uskoro progovoriti. 
a vas ne brine što neki njegovi vršnjaci već uveliko "govore" i koriste stotinjak riječi. I vaše je dijete na dobrom putu da uskoro postane "veliki govornik".
Brbljivi trogodišnjaci
Kada napuni tri godine, djetetov govor se popravlja i postaje sve jasniji, a fond riječi sve bogatiji. U tom periodu ono uči izgovarati i shvatati značenje više od jedne riječi na dan i sve bolje savladava strukturu rečenice. Trogodišnjaci su pravi mali brbljivci. Oni uspješno koriste više od 900 riječi.

Razvoj govora: Od prvog plača do malog govornika

Puzanje je dio normalnog razvoja djeteta i svojevrsna prirodna vježba kojom će dijete ojačati mišiće i tako se pripremiti za prve korake. 
Ali, kao i o mnogim ostalim stvarima kada govorimo o maloj djeci i o puzanju ima nekoliko mitova. Zato, ako se vaše dijete obožava kretati na četiri noge, saznajte činjenice o puzanju.
1 Dijete koje dugo puže neće imati problema s hodanjem, jer je njegovo tijelo izvježbano višemjesečnim puzanjem. Takva djeca kad se jednom počnu dizati, brže prohodaju i manje padaju.
2 Samo dva posto djece pokušava puzati na potpuno neobičan način, i to na leđima, odgurujući se preko glave prema naprijed ili izvijajući se poput zmijice. 
3 Dok puže dijete uči fokusirati predmete koje želi dohvatiti. Na taj način vježba čulo vida, finu motoriku i koordinaciju oka i ruke, što je važan preduslov za kognitivni napredak i razvoj govora. 
4 Sve dok dijete ne prohoda, ne morate misliti na kupovinu cipelica. Vašem malenom puzigaći nisu potrebne, dovoljno je obuti mu čarapice i pantalonice da ne bi povrijedilo koljena.

Četiri činjenice o puzanju

Pravljenje kuće od karata može biti veliki izazov za malo dijete. Ono će uspjeti sagraditi kuću od karata samo uz puno strpljenja i pažnje. Ali, šta uraditi kada je dijete previše nemirno za to? Od kog trenutka možemo tražiti od djeteta da se koncentrira? 
Maleni imaju problem sa koncetracijom, a roditelji od toga uvijek prave veliko pitanje. Sposobnost koncentracije nije nikakva tajna. Ona raste sa zadovoljstvom. Radost koja je povezana s nekom određenom sposobnošću uvijek se uključuje i pojavljuje kada dijete primijeti da nešto može uraditi. I u tom momentu je koncentrirano. 
Bez kazni 
Neki roditelji pokušavaju vršiti lagani pritisak na dijete, ili obećavaju nagrade ili prijete kaznama da bi maleni, bar na nekoliko minuta, usmjerio pažnju na nešto. Tako se ne rješava problem. 
Stručnjaci se slažu u jednom: s opomenama (ili ukorima) neće se povećati mogućnost koncentracije. Izjave kao što su: „Sada se moraš koncentrirati!" ili „Saberi se!" ne pomažu. Djeca se ne mogu prisiliti na koncentranciju. Jedino što možete uraditi jeste da im pomognete da razviju taj pozitivan stav prema učinjenom. Ali, naravno, postoji i nekokiko trikova koji mogu pomoći. 
Vježbe 
Sat vježbanja, skakanja ili trčanja aktivirat će rad mozga. Zato dijete treba svaki dan izlaziti vani i igrati se. Kada trčeći ili vozeći bicikl potroši suvišnu energiju, imat će više strpljenja da se tokom ostatka dana igra u kući. 
Igre 
Čula djeteta možete pojačati i tokom svakodnevnog života. Naprimjer, stavite deset predmeta na sto. Pustite maleno da ih pogleda na nekoliko sekundi, a zatim ih sklonite. Nakon dvije minute zatražite od njega da vam nabroji pet predmeta koji su bili na stolu. Predškolska djeca također vole i knjige u kojima se nešto traži, slagalice, labirinte i slične igre. 
Mir 
Dijete se mora odmoriti od svih svojih aktivnosti: ne mora spavati, ali mora postojati vrijeme za sanjarenje i vrijeme za besposličarenje. 
Rutina 
Stvari koje se rade tokom dana moraju biti jasno određene, ali tako da se pravila mogu mijenjati. Objasnite djetetu da je bolje da teške i zahtjevne zadatke radi ujutro, a lakše poslijepodne. 
Tečnost 
Djeca koja prijepodne piju mnogo tečnosti uspješnija su i imaju bolje rezultate od one djece koja to ne rade, pokazala su istraživanja. 
Važno 
Kod neke djece koja se ne mogu koncentrirati uzrok mogu biti problematični porodični odnosi ili zdravstveni problemi. Ponekad se radi o sindromu poremećaja pažnje. Pedijatri i terapeuti mogu uraditi testove koji će roditeljima objasniti o čemu se radi.

Igrom do pažnje: Vježbajte koncentraciju s djecom

Stasala je nova generacija očeva koji nastoje ravnopravno učestvovati u djetetovom životu od prvoga dana. Prate trudnoću, prisustvuju porođaju, paze na novorođenče, igraju se s djecom, daju im savjete. Kako biste u toj roditeljskoj ulozi bili što uspješniji, donosimo nekoliko savjeta. 
Oslonci djeci 
U duhovnom smislu očevi moraju biti oslonac svojoj djeci. Djeca očekuju da budete gorostasi koji će ih čuvati i na koje će se moći osloniti te žele da budete čvrsti i jaki. Očevi su im kao stijena na koju će se uvijek moći osloniti. Zato budite prisutni u njihovim životima i u njihovim mislima. 
Budite mali 
Ipak, očevi ne smiju biti preveliki da ne bi „usisali sav zrak iz sobe". Moraju naći dobar omjer zabrana i slobode te dati djeci dovoljno prostora za igru i razvoj. Zato nemojte uvijek biti onaj koji sve zna. Tri do četiri puta sedmično priznajte svom djetetu da ni vi ne znate uvijek sve odgovore. Recite mu ne znam ili možda. Ukoliko ste pogriješili u nečemu, svakako recite svojoj djeci da vam je žao. 
Zajedničko vrijeme 
Mnogo očeva radi prekovremeno ili čak dva posla. Ali, ništa nije tako važno kao druženje s djecom. Potrudite se više biti s njima i uživati u zajedničkoj igri ili učenju. 
Budite fleksibilni 
Nemojte biti kruti u svojim stavovima i postavljanju pravila. Samo zato što se ostatku svijeta ne sviđa vaš glas nemojte insistirati da uvijek sve mora biti po vašem. Postoji razlika između autoriteta i moći. Strogim stavovima samo ćete odgurnuti dijete od sebe. 
Nagrade 
Ako niste pažljivi, neprestanim kupovanjem stvari svojoj djeci možete završiti na prosjačkom štapu. Vaše dijete ipak ne mora dobiti baš sve što poželi. Iako je istina da se novcem ne može kupiti sreća, njime se može kupiti puno drugih stvari, ali nemojte pretjerivati. 
Treba biti oprezan, ali ne i škrt. Od očeva se očekuje da budu pametni, stoga se ne ustručavajte potrošiti malo novca za sličice ako to vašeg sina čini sretnim i priuštite svojoj kćerki plesnu školu o kojoj sanja.

Zamke roditeljstva: Šta dijete očekuje od tate

Vaše dijete je stalno u pokretu, teško se koncentriše, viče, skače i nikada se ne umara. Nekada se za takvu djecu govorilo da su živahna, a danas se za njih kaže da su hiperaktivna. 
Naravno, ne pate sva djeca od hiperaktivnosti, zbog čega treba naučiti kako prepoznati ovaj poremećaj i kako u tom slučaju pristupiti djetetu. 
Prepoznajte hiperaktivno dijete
- Hiperaktivna djeca prepoznaju se još u prvim mjesecima života, jer su i pored odgovarajuće njege i ishrane veoma razdražljiva. 
- Veoma burno reagiraju ukoliko se istog momenta ne zadovolji neka njihova potreba. 
- Nisu u stanju mirno sjediti za stolom nekoliko minuta. Često tvrde da nisu gladna, ali odmah poslije ručka pojedu ogromne količine slatkiša. 
- U stalnom su pokretu, ne zadržavaju se u mjestu, trčkaraju naokolo igrajući se svime što im se nađe na putu. 
- Kada dožive i najmanji neuspjeh, dobijaju napad bijesa i postaju veoma agresivna. 
- Ne vole se maziti i veoma loše reagiraju na svaki tjelesni kontakt s roditeljima. 
- Uvijek rade nekoliko stvari istovremeno. 
- Svađaju se s vršnjacima i burno reagiraju kada im se neko suprotstavi. 
Budite strpljivi i dosljedni
U odgajanju hiperaktivne djece roditelji moraju biti dosljedni, strpljivi i jasno iznositi zahtjeve. Kažnjavanje je strogo zabranjeno. 
Djetetu ćete najbolje pomoći ako mu omogućite da višak energije kanališe kroz sport ili neke druge fizičke aktivnosti. 
Čitajte mu kratke priče pred spavanje. To će ga smiriti, ali će istovremeno podsticati njegovu maštu i koncentraciju. Mazite se s njim svaki put kada se za to pruži prilika. 
Kada primijetite da je dijete nervozno, zagrlite ga, držite u naručju i pokušajte ga umiriti. Uvijek mu dajte samo jednu igračku, jer paralelne aktivnosti pojačavaju hiperaktivnost. 
Gledanje televizije više šteti nego što koristi. Stoga drastično ograničite vrijeme koje dijete provodi ispred TV ekrana. 
Idealni sportovi
Višak energije mora se negdje potroši. Sport je zato dobra opcija. A idealni su sljedeći sportovi: 
- Od pet godina: nogomet, plivanje, gimnastika; 
- Od šest godina: rukomet, hokej, hokej na ledu, skijanje; 
- Od osam godina: košarka, džudo, vježbe na spravama; 
- Od deset godina: odbojka, ragbi, vaterpolo, planinarenje, vožnja bicikla.

Kako izaći nakraj s nemirnim djetetom

Granica između stvarnosti i mašte u dječijem umu je vrlo tanka, pa se izmišljenih bića mogu bojati kao da su stvarna, kažu psiholozi. Njihova mašta, koja im omogućuje da živahno zamisle sve detalje iz priča i bajki, također ih i plaši. 
Dok leže u krevetu i pokušavaju zaspati, dječija mašta postaje aktivnija, tako da se sjena na zidu može lako pretvoriti u užasno čudovište koje je djetetu jednako stvarno kao sto ili stolica. 
Neki roditelji ismijavaju dječije strahove, jer smatraju da će ih se djeca tako lakše riješiti. Nažalost, to samo pogoršava situaciju. Djeca se osjećaju napuštenima, posramljenima i još uplašenijima ako roditelji umanjuju njihove strahove. 
Potaknite dijete da razgovara o svom strahu, jer je i djeci lakše kad se "ispušu" i izgovore sve što ih brine. Razgovarajte s djetetom smirenim glasom - tako ćete mu prenijeti poruku da se ne bojite i da mu možete pomoći. 
Sjetite se da ste i sami bili dijete koje se bojalo bezopasnih stvari. I mnogi slavni strahovali su od groznih bića koja su se skrivala u ormaru.
Strahovi od čudovišta uobičajeni su razvojni strahovi koji vremenom nestaju. Najčešće se javljaju oko treće godine, najjači su oko pete, a prolaze do sedme ili osme. 
Najvažnije je da roditelj razumije dijete i njegove strahove, da ih ne pojačava svojim ponašanjem te da mu bude podrška i zaštita u takvim situacijama. 
Nije dobro djetetu reći: "Nemoj se bojati", jer to znači da ne prihvatamo njegove osjećaje. Bolje je dijete zagrliti i reći: "Razumijem da se bojiš". 
* Odmah reagirajte na djetetov strah. Dok završavate neki posao, ono postaje sve uplašenije. I sama vaša prisutnost u sobi će ga smiriti.
* Žali li se dijete da se nešto skriva ispod kreveta, recite mu da mislite da tamo nema ničega, ali uzmite bateriju i provjerite "za svaki slučaj".
* Pogledajte s djetetom simpatični crtić "Čudovišta iz ormara". To bi mu moglo pomoći da vidi kako izmišljena bića i nisu baš toliko strašna.
* Malo noćno svjetlo djeci može olakšati strah od mraka i "otjerati čudovišta".

Kad se kod djece pojave strahovi: Kako otjerati "čudovište iz ormara"

Roditelji ljevorukoj djeci mogu pomoći vježbajući ih da crtaju i pišu, saopćilo je Njemačko savjetovalište za ljevoruke osobe.
Papir treba postaviti s lijeve strane djeteta pod uglom od 30 stepeni udesno, ruka bi trebala biti odmah ispod linije na kojoj se piše, dok bi dijete desnom rukom trebalo pridržavati desnu ivicu papira.
Njemačka organizacija Zeleni križ naglašava da roditelji nikako ne bi trebali svoju ljevoruku djecu učiti da pišu desnom rukom zato što bi to negativno utjecalo na njihovu moć koncentracije i izazvalo psihološke probleme.
Ljevorukost se može vrlo lako otkriti posmatrajući kojom rukom dijete, prvi put spontano uzme igračku.

Preporuke stručnjaka: Ljevoruku djecu treba ranije učiti da pišu

Ako se beba odjednom ne interesira za igračke, slabo se koncentrira i manje je aktivna, moguće da samo što nije prohodala. Studija u kojoj su učestvovale bebe stare između deset i 14 mjeseci, pokazala je kako savladavanje hodanja smanjuje upornost i koncentraciju, a opada i maštovitost i intelektualni angažman u igru. 
Roditelji bi to morali znati kako bi prilagodili očekivanja i zahtjeve od djece te ohrabrili i pomogli svojoj bebi da savlada tu vještinu.
Igra je najbolji, a u toj dobi i jedini, pokazatelj interakcije djeteta i okoline. Kada počinje hodati, njegova okolina drastično se mijenja. Naravno, taj zastoj u intenzitetu igre je kratkotrajan, jer čim savlada hodanje, beba će vratiti svojoj omiljenoj aktivnosti - igri.

Kad uči hodati, djetetu nije do igre

Krajnje je vrijeme da djecu izvučete iz cipelica u sandale. Ali, zaboravljate glavno - najvažnije je da dijete hoda bosonogo što više, naravno, ako vam uslovi to dozvoljavaju. 
Igrajte se s djetetom tako da ono nožnim prstima podiže predmete, gura flašu ili hoda naizmjenično na prstima i peti, jer se na taj način stimuliraju mišići i sprečava se stvaranje spuštenih stopala. Ali cipelice, ipak, mora nositi. Kako odabrati prave?
Pravi broj 
Kod mjerenja dječijeg stopala dodajte za tačan broj i veličinu: 
* 10-15 milimetara za sandale i tanke cipele na veličinu stopala; 
* 15-20 milimetara za čizme i tvrde zimske cipele; 
* Izmjerite dječije stopalo pomoću linijara. Postavite dijete da stoji tako da mu stopalo bude uz zid, a ispred palca napravite crtu i mjerenje je gotovo. 
Uložak - da ili ne
Najprirodnije je da dijete hoda bez ikakve obuće. Zbog toga trebate izabrati obuću koja nema nepotrebne ortopedske uloške koji, između ostalog, uglavnom stoje na pogrešnom mjestu, s obzirom na to da dječije stopalo stalno raste. 
Kada su cipele male
Kada je manje od pet milimetara od vrha palca do vrha cipele, vrijeme je za nove. 
Važno 
Pojačana zaštita vrha prstiju i pozadine stopala štiti noge, a i cipela zadržava svoju formu i nakon dužeg korišćenja.

Zašto bi djeca trebala hodati bosa

Pohvala izrečena u pravo vrijeme čini čuda za samopouzdanje svakog djeteta. Riječi ohrabrenja djeci su važne kao hrana i voda. Osjećaj da je voljeno i da se cijene njegovi pokušaji, hrani njihovo samopouzdanje, dok im prijateljski savjet od voljene osobe pomaže da izrastu u čvrste, sretne i sigurne osobe.
Stručnjaci za odgoj smatraju da nisu sve pohvale jednake i ne potiču uvijek jednako dječije samopouzdanje, a ponekad znaju imati i suprotan učinak. 
Oduprite se želji da udovoljavate svakoj djetetovoj želji i da ga stavljate na pijedestal. Hvalite radije ono što naprave, a ne njih same. Pohvala ne mora uvijek biti izrečena riječima. Ponekad su sasvim dovoljni jedan osmijeh, poljubac ili milovanje po kosi.
Previše pohvale isto nije dobro, ali kad su pohvale u pitanju, nećete nikad pogriješiti ako hvalite postupak, a ne dijete. Kažete li djetetu da ste sretni, jer je pospremilo svoju sobu, jasno ćete mu dati do znanja da takvu vrstu ponašanja očekujete i ubuduće. 
Obratite pažnju na detalje kako biste im pomogli razviti samopouzdanje. Sjetite se jednostavnih načina na koje biste mogli opisati neke male stvari koje vaše dijete radi svaki dan. To će im pomoći da steknu vjeru u sebe. 
Manje hvale za dječake
Djevojčicama morate pomoći u podizanju nivoa samopouzdanja, jer one, češće od dječaka, sumnjaju u vlastite sposobnosti. Dječake, kažu stručnjaci, ne treba stalno i puno hvaliti. Njih, za razliku od djevojčica, ne treba neprestano poticati, ali kratka pohvala će i njima mnogo značiti. 
Važno
Ne tjerajte djecu da budu stalno takmičarski raspoložena i neka osjete da ste impresionirani onim što su postigli.

Tajne dobrog odgoja: Hvalite postupke, a ne djecu

Svako dijete se, prije ili kasnije, suočava sa strahovima. Oni su dio odrastanja. Iako faze straha mogu potrajati, roditelji mogu učiniti mnogo i olakšati djeci da ih lakše prevladaju. 
Pokušajte otkriti uzrok straha te pokušajte razumjeti zašto se dijete boji. Nikako ne pokušavajte nasilu odagnati strahove, jer to ne pomaže. Također, saslušajte dijete i ozbiljno s njim razgovarajte. 
Pazite šta ćete reći, jer objašnjenja da čudovišta ne postoje neće pomoći, samo mogu pogoršati situaciju. Evo najčešćih dječijih strahova:
* Strah da bi se roditelji mogli rastati može biti posljedica napetosti u porodici ili se može pojaviti nakon što dijete upozna nekog vršnjaka čiji su roditelji rastavljeni. 
Ako primijetite da dijete o tome razmišlja, porazgovarajte s njim, objasnite da se mama i tata vole te da uvijek ne mora biti tako. Također, jasno mu recite da ono nikako ne može biti krivac za neslaganja između mame i tate te da će ono uvijek i jednom i drugom biti na prvom mjestu. 
* Dijete odbija spavati samo, ne želi ići na spavanje, budi se noću ili dolazi u roditeljski krevet. To su simptomi straha od mraka, od kojeg pati oko 90 posto djece u uzrastu od treće godine.
Ostavite upaljeno svjetlo u njegovoj sobi i naviknite dijete da spava s omiljenom plišanom igračkom koja će ga čuvati. 
* Mnoga djeca, posebno jedinici i oni koje čuvaju bake i nane, ne vole fizičke kontakte s drugim ljudima. Zbog stalnog maženja kod kuće, dijete ne želi izljeve ljubavi. U ovom slučaju nemojte stalno maziti dijete, grlite ga rjeđe i nikada ga nemojte ljubiti u usta. 
* Nakon smrti bližeg člana porodice ili kućnog ljubimca djeca počinju razmišljati o smrti i počinju se nje plašiti. Nikako nemojte govoriti djetetu da smrt ne postoji, već mu pokušajte objasniti da je to prirodna pojava, da se rijetko događa i da je to nešto čega se ne traba plašiti. 
* Dječiji crteži prolaze različite faze, odražavajući njihov emocionalni razvoj. Pogledajte šta crta vaše dijete, pa ako su boje na papiru tamne i ako crta čudovišta porazgovarajte s njim. U nekim slučajevima nije loše posjetiti dječijeg psihologa.

Strah kod djece je ozbiljan problem

Jedan od apsurda modernog svijeta je podjednaka borba protiv pretilosti i pretjerane mršavosti kod djece. Posljedice pretjeranog i nezdravog jedenja su pomicanje dobne granice pretilosti prema dolje, pa je sve više djece s viškom kilograma. 
Roditelji su najčešće neobjektivni, odnosno znaju svoju djecu normalne težine proglašavati debelima, jer su pod utjecajem mentaliteta koji promovira anoreksični izgled kao normalan. 
Drugi su roditelji slijepi i kad im je dijete očito debelo, tješeći se iz godine u godinu kako će se sve to promijeniti u pubertetu, a dijete za to vrijeme usvaja loše životne navike i deblja. 
Nauka je potvrdila da debela djeca mogu imati ozbiljne zdravstvene posljedice u kasnijoj životnoj dobi, pa čak i ako postanu vitki odrasli. 
Pored tablica, koje određuju gornju i donju granicu, unutar kojih se prosječno dijete određene dobi treba nalaziti po visini i težini, dovoljno je da posmatrate svoje dijete. 
Svaka pretjerana mršavost vidljiva je okom kao i svaka debljina: pretjerano mršava djeca nemaju dovoljno mišićne mase, često su pogrbljena, pretjerano istaknutih prsa, rebara, koljena, laktova i drugih velikih kostiju i zglobova. 
Kod debele djece salo je često vidljivo golim okom, a svakako se može pipati: kad se koža stisne, osjete se prilično debele naslage. 
Iako brza hrana, gazirana pića, slatkiši i grickalice nisu najsretniji izbor hrane, gotovo sva djeca ih vole, pa je teško u potpunosti im zabraniti konzumaciju na izletima, dječijim rođendanima i u drugim povremenim zgodama. Važno je da to bude iznimka, a ne pravilo. 
Statistike pokazuju da su djeca, koja dolaze iz porodica koje udovoljavaju ovako jednostavnim pravilima, najčešće dobroga zdravlja i normalne tjelesne težine. 
Tri pravila održavanja normalne težine
Kad uzmemo u obzir igru na otvorenom s drugom djecom, te intenzivni rast i razvoj, kod većine djece (osim u slučajevima nekih poremećaja i bolesti) za postizanje i održavanje normalne tjelesne težine dovoljno je:
1. Voditi računa o raznovrsnoj, pravilnoj i uravnoteženoj prehrani; 
2. Osigurati djetetu najmanje jedan kuhani obrok dnevno; 
3. Ograničiti unos slatkiša, gaziranih pića i brze hrane.

Znaci da je dijete pretilo

Svaki roditelj na poseban način doživi dolazak bebe na svijet. Nekim roditeljima dovoljan je samo jedan pogled na dijete pa da ih preplave nježna osjećanja. Ali, ima i onih koji će, nesigurni, u čudu gledati u bebu i prva pomisao će im biti: "Šta sad da radim?!". 
Povezanost roditelja i djeteta ne može se i ne mora se dogoditi odmah, ali do nje dođe na mnogo različitih načina u različito vrijeme. A mi vam nudimo sedam načina učvršćivanja veze sa vašom bebom.
1 Smanjite nepotrebne aktivnosti - Prvi mjeseci su vrlo važni prilikom stvaranja veze između vas i djeteta, pa smanjite nepotrebne aktivnosti i posvetite se djetetu. Pričajte mu, pjevajte, izlazite u šetnje.
2 Poštujte bebino vrijeme - Svako novorođenče ima svoj ritam. Bebi je sve novo i trebat će joj vremena da se navikne na okolinu. Svaki roditelj izgradit će poseban sistem sa svojim djetetom kako bi saznao šta dijete treba i želi u određenom trenutku. 
3 Posvetite se djetetu - Posmatrajte dijete i saznat ćete mnogo novih stvari o njemu. Tako ćete moći posmatrati svijet njegovim očima, što će vam pomoći pri izgradnji osjećaja i razumijevanja.
4 Igrajte se - Bebama treba dodir. Često uzimajte dijete u naručje, privijajte ga na grudi i nastojte da provodi što je moguće više vremena s vama. Neka beba upija vaš miris, jer upravo će tjelesni mirisi najbolje povezati dijete s roditeljima. 
5 Naoružajte se informacijama - Ako vam je to prvo dijete, od velike pomoći će vam biti literatura - knjige, časopisi, inetrnet. Ako se osjećate bespomoćno, mogu vam pomoći i iskustva drugih roditelja, pa se ne libite zatražiti savjet. 
6 Ne zaboravite sebe - Svaki dan odvojite barem 30 minuta za sebe kako biste napunili baterije. Ovo je vrlo važno, jer samo ako obnavljate svoju energiju, možete odgovoriti na sve djetetove potrebe i uživati u njemu. 
7 Prvi dani - Ovo je jedan od najvažnijihg perioda u bebinom životu. Zato uživajte u prvim danima sa svojom bebom i već tad joj pokažite da ste uvijek tu.

Mamino naručje miriše najljepše

Oponašanje je put u samostalnost. A podsticanje oponašanja vrlo je jednostavno - uključite dijete u rutinske aktivnosti:
• Ako posegne za stranicom knjige koju čitate, pokažite mu kako da okrene stranicu, tako da mu nježno pridržavate ruku.
• Ako počne mahati glavom dok se češljate, dajte mu češalj. Pohvalite ga za lijepu frizuru!
• Ako podigne ruku da mahne nekome, pomozite mu - uskoro će to moći napraviti samostalno.
• Ako kuhate dajte i njemu komadić nekog povrća, kuhaču i zdjelicu. I da, obavezno probajte (i oduševite se) "ručkom" koji je dijete skuhalo.
• Ako vješate rublje pokažite mu kako da vam dodaje rublje iz košare i kako da ga prije toga protrese.

Pustite dijete da vas oponaša, tako uči

Od trenutka rođenja djeca uče o svijetu, odnosima među ljudima i ulaze u tajne načina na koji funkcioniraju ljudi i stvari kojima su okruženi. Roditelji imaju ključnu ulogu u svim tim fazama razvoja i učenja. A sve, zapravo, počinje kroz igru. Napominjemo da sa igrom treba početi od prvog dana dolaska vaše bebe na svijet. Krenut ćemo redom, dakle od samog rođenja.
Od rođenja do tri mjeseca
Kako se možete igrati s bebom u ovoj prvoj fazi njenog razvoja? Vrlo jednostavno. Vi predstavljate bebinu najbolju igračku. Zapravo, svaka vaša reakcija, svaki vaš pokret je veoma bitan za njen ulazak u svijet igre, zabave i razvoja. 
Pričajte joj nježno i smireno. Pričajte joj šta radite - "sada ćemo promijeniti pelene" - recite joj koliko je volite - "ti si prava dobra beba".
Novorođenče u ovoj dobi ne shvata značenje riječi koje govorite, ali reagira na ton vašeg glasa. Iz vaših će riječi postepeno početi učiti njihovo značenje i tako polagano graditi svoje jezičke vještine.
Pjevušite joj i lagano se krećite u ritmu pjesme koju pjevate. Gledajte bebu ravno u oči i neka vas ona prati pogledom. Smijite se, pravite simpatične grimase i vidjet ćete kako će vas vremenom početi imitirati.
Stavite je na udobnu prostirku na pod kako bi mogla praviti slobodne kretnje nogama i rukama.
A šta je sa igračkama? Ne bacajte novac na mekane igračke. Bebe u ovoj dobi uživaju u jakim bojama i različitim oblicima. One također prepoznaju lica, slike na kojima su lica ljudi, reagiraju na ponavljanje pokreta i nešto jače ugodne tonove. 
Sa dva ili tri mjeseca beba već polagano stiče sposobnost držanja malih igračaka, može ih okretati i začuđeno posmatrai njihove oblike i boje. Zakačite na krevetac igračke koje se vrte i pri tome proizvode ugodne i lagane tonove. 
Tri do šest mjeseci
U ovoj fazi razvoja počinjete učiti bebu na koji način može utjecati na svijet koji je okružuje. Do šestog mjeseca beba stiče vještinu koordinacije pokreta ruka-oko tako da već sigurno može držati predmete i igračke i prinijeti ih ustima. Beba već uči kako se može prevrtati i na taj način doći do predmeta koji želi istražiti. 
Šta vi možete učiniti da potpomognete razvoj svog djeteta? Prije svega, vodite računa o tome kada je vaša beba spremna za igru. Beba uživa u "čavrljanju" s vama, stoga dok joj pričate, napravite kratku pauzu i dajte joj priliku da vam odgovori na svoj način, očaravajućim osmijehom ili gugutanjem. 
Dozvolite joj da prinese igračke ustima, naravno, pod uslovom da su bezopasne i da se ne može ozlijediti njima. Pri tome joj pričajte i igračke zovite njihovim pravim imenom - "Zar uho malog tedija nije prekrasno za sisanje? Baš je mekano i slatko!"
Vaša igra s bebom je i u ovoj fazi izuzetno važna, ali postepeno ćete se uvjeriti da to malo stvorenje sada već zna samo sebe zabaviti, barem nakratko, držeći u rukama nove i nepoznate predmete i istražujući ih.
Naravno, i dalje čavrljajte s bebom, jer je to veoma bitno za podsticanje govornih vještina. Stanite pred ogledalo s bebom i pojašnjavajte ko stoji ispred ogledala. Svaka beba uživa u ovome ali još uvijek nije svjesna da je u ogledalu njen i vaš lik. 
Budite posebno oprezni kada je riječ o igračkama koje joj dajete. Odstranite sve trakice, dugmiće i druge dijelove sa igračaka kojima bi beba mogla sama sebi naškoditi tokom igre. Ne zaboravite igrice sa vodom i balončićima za vrijeme kupanja.
Kada je vaša beba na podu, stavite igračke malo izvan njenog dometa, ona će sama pronaći način da se dokotrlja do njih. Ovo je period kada beba uživa u igračkama koje može sama držati i istraživati pomoću svojih vještina istraživanja prstićima i ustima. 
Posebno im se dopadaju igračke koje ispuštaju određene zvukove i tonove i koje su različitih oblika. Uživat će da ih bacaju i tražiti da im budu vraćene nebrojeno puta.
Šest do dvanaest mjeseci
Sa godinu dana većina beba "je već na svojim nogama". No, ukoliko još nisu počele hodati, zasigurno već pužu ili se same podižu pridržavajući se za namještaj. 
Govorne i komunikacijske vještine djeteta se u ovoj fazi razvijaju nevjerovatnom brzinom, pa ćete primijetiti da već razumije određene riječi. Neka djeca u ovoj fazi već mogu izgovoriti nekoliko riječi, kao što su nezaobilazne prve riječi "mama" ili "pa pa". 
Upravo u ovoj dobi beba počinje shvatati da stvari i osobe postoje, čak i ako su u određenom trenutku izvan prostora u kojem beba boravi.
Kako vi možete podstaći pravilan razvoj djeteta? Prije svega, vodite računa o sigurnosti prostora u kojem taj mali istraživač demonstrira svoju novostečenu sposobnost kretanja i istraživanja svijeta koji ga okružuje. 
Dijete u ovoj fazi počinje učiti tajne svakodnevne porodične rutine. Tako naprimjer kada čuje ključ u bravi, beba zna da dolazi neko od omiljenih članova porodice. 
Vaša beba u ovoj fazi pamti i već sada zna kako vas natjerati da ponavljate stvari i pokrete u kojima uživa. Igrajte se skrivalica, učite je da se polagano penje uz stepenice. Stavite igračku ispred nje i to će je sigurno podstaći da dođe do nje. Naravno, budite uz bebu i čuvajte je. 
A koje igračke kupiti? Ovo je faza razvoja kada možete kupiti igračke koje će joj pomoći u razvoju nove vještine kretanja i otkrivanju novog i nepoznatog. Može to biti i stari telefon iz kojeg ste izvadili baterije. 
Ili, kupujte autiće koje će voziti po podu i tako usavršavati svoje kretanje. Nabavite kockice za gradnju kućica ili drugih oblika. Ne zaboravite lopte različitih veličina u kojima će beba istinski uživati.
Jedna do dvije godine
Ovo je velika prekretnica u životu svakog djeteta. U ovoj fazi beba stiče gomilu novih vještina - hodanja, skakutanja, trčanja, počinje da priča i pjevuši. Priznat ćete - pravi mali genije, a napredak primjećujete skoro svakog dana. 
Kako vi možete podsticati razvoj djeteta u ovoj dobi? Naoružajte se strpljenjem, jer će malo čudesno biće pokušati na sve moguće načine postići ono što želi. Pored toga, njegove želje za spoznajom novog i nepoznatog dobijaju neslućene razmjere, te morate biti maksimalno pažljivi kada je u pitanju njegova sigurnost u igri.
Kupujte igračke koje se sastoje iz više dijelova i pomozite mu da ih rastavlja i sastavlja. Ovo je također najbolje vrijeme da ga naučite da nakon svake igre pokupi svoje igračke i ostavi ih na mjesto koje ste vi odredili.
Vodite posebno računa da sve električne uređaje, aparate, utičnice, zaštitite i da budu van domašaja djeteta. Djeca posebno uživaju u igri posuđem, priuštite im to zadovoljstvo, odvojite nelomivo posuđe i dajte mu da se igra.
I od pranja ruku napravite jednu vrstu zabave, dozvolite mu da se samo okuša u ovoj novoj vještini, ali nikada ga ne ostavljajte samo u kupaonici.
Napravite jednostavnu zabavu sa kartonskim kutijama koje vašem djetetu mogu poslužiti kao mali tunel. Uvjerit ćete se da svako dijete uživa u ovakvoj igri. Dozvolite mu da samo lijepi naljepnice na takve kartonske kutije. 
Djeca ove dobi imaju izgrađenu sposobnost da guraju predmete i stvari, da se penju i već su savladala i komplikovanije poteze kao što je igra sa nešto komplikovanijim igračkama i slagalicama prilagođenim za tu dob. 
Dvije do tri godine
Horizonti vašeg djeteta se počinju naglo širiti kada u njihov svijet uđu druga djeca i imaginarne igrice. Na koji način vi možete podstaći razvoj djeteta?
Podstičite socijalizaciju djeteta i svakako mu omogućite da dio dana provede u igri sa drugom djecom. No, ukoliko se razočarate u tim svojim pokušajima, nije to razlog za zabrinutost. 
Mali dvogodišnjaci mogu vrlo često odbijati igru s drugom djecom i teško se prilagođavati i samoj pomisli da svoje igračke dijele sa drugom djecom. Nije rijetka ni pojava potpuno neopravdane agresivnosti u kontaktima sa drugom djecom. I to je normalno, mada ih pri tome morate upozoravati da ne smiju tući svoje drugare i morate ih u tome zaustaviti. 
Ovo je i dobro vrijeme da dijete povremeno uključujete u svoje redovne kućne aktivnosti. Neka vam recimo pomogne da sortirate oprano rublje. 
Dijete ove dobi uči blizu pedeset riječi mjesečno, tako da se ovaj period smatra izuzetno važnim u razvoju govornih vještina. Već može oponašati glasove životinja i pogađati kako se koja od njih oglašava. 
Dvogodišnjaci i trogodišnjaci uče i neke jednostavnije pjesmice, pa ne budite lijeni, naučite ih. Čitajte im, pri čitanju napravite stanku i dozvolite svom djetetu da kaže šta će se dalje događati u njegovoj omiljenoj priči.
Koje igračke kupiti dvogodišnjacima i trogodišnjacima? Neka to budu igračke koje će pomoći razvoj sposobnosti kontrole pokreta i koncentracije:
Kupite mu prvu tablu sa raznobojnim kredama, u tome će istinski uživati. Kupite mu i prve bojanke i bojice i odvojite vrijeme da bojite s njim, jer je to izvanredan način koji doprinosi razvoju niza vještina kod djeteta.
Tri do četiri godine
Zavirimo malo u tajne razvoja djeteta u ovoj dobi. To je vrijeme kada dijete već zna samo da se igra i kada uglavnom neće provjeravati da li ste vi u njegovoj blizini, njegova mašta sve više dolazi do izražaja i zahvaljujući tome samo će uživati u vlastito osmišljenim igrama.
Otkrit ćete da vaše dijete postaje sve svjesnije onoga šta djeca iz njegovog okruženja rade i samo će ih početi oponašati. Pokušat će se svakako uključiti u njihovu igru i biti povrijeđeno ukoliko ne naiđe na podršku. 
Studije su pokazale da u ovom stadiju djeca već počinju razlikovati igračke za djevojčice i dječake, pa čak i u onim porodicama u kojima roditelji na sve načine pokušavaju izbjeći ovakve stereotipe.
Šta vi možete učiniti da biste pospješili razvoj djeteta u ovoj fazi?
Omogućite svom djetetu da se igra različitim igračkama, neka se dječak igra lutkicama ukoliko uživa u tome, a nikako ne zabranjujte svojoj djevojčici da se igra autićima. 
Ovo je period kada su djeca izuzetno aktivna, te im stoga omogućite što više igre izvan kuće, jer će se već sada početi susretati sa izazovima velikog vanjskog svijeta.
Vaše dijete uživa u igri više nego ikada ranije. Kupite mu malu kuhinju, set za čaj, neka vam pripremi čaj, naravno, samo sa običnom hladnom vodom. Kupite mu i set alata, naravno prilagođen njegovom uzrastu. Igrajte se škole, odlaska u kupovinu, na posao, izlet i slično. Neka vam vaš mališan pomogne u pripremi pice, uživat će sigurno u tome.
Priznat ćete, nije riječ o prevelikim zahtjevima. Dakle, igrajte se sa svojom djecom i kroz igru ih uvodite u život.

Šta djeca nikad ne zaboravljaju

Razvoj govora: Od prvog plača do malog govornika

Četiri činjenice o puzanju

Igrom do pažnje: Vježbajte koncentraciju s djecom

Zamke roditeljstva: Šta dijete očekuje od tate

Kako izaći nakraj s nemirnim djetetom

Kad se kod djece pojave strahovi: Kako otjerati "čudovište iz ormara"

Preporuke stručnjaka: Ljevoruku djecu treba ranije učiti da pišu

Kad uči hodati, djetetu nije do igre

Zašto bi djeca trebala hodati bosa

Tajne dobrog odgoja: Hvalite postupke, a ne djecu

Strah kod djece je ozbiljan problem

Znaci da je dijete pretilo

Mamino naručje miriše najljepše

Pustite dijete da vas oponaša, tako uči

Kroz igru i igračke djeca upoznaju svijet

Rast & razvoj

Šta djeca nikad ne zaboravljaju

Razvoj govora: Od prvog plača do malog govornika

Četiri činjenice o puzanju

Igrom do pažnje: Vježbajte koncentraciju s djecom

Zamke roditeljstva: Šta dijete očekuje od tate

Kako izaći nakraj s nemirnim djetetom

Kad se kod djece pojave strahovi: Kako otjerati "čudovište iz ormara"

Preporuke stručnjaka: Ljevoruku djecu treba ranije učiti da pišu

Kad uči hodati, djetetu nije do igre

Zašto bi djeca trebala hodati bosa

Tajne dobrog odgoja: Hvalite postupke, a ne djecu

Strah kod djece je ozbiljan problem

Znaci da je dijete pretilo

Mamino naručje miriše najljepše

Pustite dijete da vas oponaša, tako uči

Kroz igru i igračke djeca upoznaju svijet