Djeca lažu zbog straha od kazne, a jedan od načina da dijete u tome zaustavite jeste da mu pokažete kako je samo odgovorno za svoje postupke. Kad ga uhvatite u laži, nemojte ga zastrašivati prijetnjama, nego mu pružite priliku da ponovi cijelu priču. 
Zauzmite pomirljiv stav i objasnite mu da ga želite što bolje razumjeti. Postepeno će djeca shvatiti da mogu imati povjerenja u vas te da ih nećete optuživati, nego im pomoći u ispravljanju pogreški koje su napravili. 
U nekim situacijama ipak ćete morati zauzeti čvrst stav, ali uvijek izbjegavajte policijsko ispitivanje. Potrudite se upoznati potrebe svog djeteta i postanite mu najbolji prijatelj. Kvalitetna komunikacija osnova je dobrih odnosa s djetetom.

Pokažite djeci da se laži ne isplate

Buduće mame tokom trudnoće često zamišljaju kako će izgledati beba i šta će osjetiti u prvom trenutku kada to malo biće priviju uz sebe. Taj prvi kontakt vrlo je važan jer beba prolazi veliki stres tokom prvog sata svog života. Evo šta se događa u tih prvih 60 minuta.
Šta beba osjeća
Beba je devet mjeseci bila na sigurnom i toplom mjestu, nije osjećala nelagodnost ili bol, a zatim iznenada počinje napuštati to mjesto i dolazi u prostor blještavog svjetla, hladnoće, dodira, mirisa i velike buke. 
Prvi majčin dodir beba doživljava kao povratak u onaj sigurni svijet pun topline. Sada je potrebno malo vremena i strpljenja da se mama i beba usklade oko dojenja. 
Kako izgleda
Bebina glava može biti nepravilnog oblika, pomalo izdužena. Boja lica može biti roskasta ili crvena, a ruke i noge modre. Nemojte se uplašiti ako beba bude imala sukrvice na koži, to je česta pojava, kao i kada se beba rodi s malim bjeličastim sluzavim naslagama na koži. Te promjene na koži nestat će nakon 24 ili 48 sati po rođenju. 
Šta doživljava 
Prvi sat tek rođene bebe je kritičan. Prelazak u vanjski svijet iz majčine utrobe zahtijeva brojna fizička i psihička prilagođavanja. Prvim udisajem vazduha beba mora preći s fetalne na novu cirkulaciju. Sam čin udisanja predstavlja za mala pluća veliki napor i traži mnogo energije. 
Uspostavljanje veza 
Odmah po rođenju u većim bolnicama beba je smještena uz majku. Ne libite se da je uzmete i utješite, jer je ona vrlo uznemirena mnoštvom novih zvukova i slika oko sebe. Ovo je idealno vrijeme da uspostavite prvi nježni kontakt s bebom i da počnete s dojenjem. Tokom ove faze bebe uče kako da pronađu put do mamine bradavice, kako da povuku prvo mlijeko i nauče pravilno gutati. 
Kako se ponaša
Bebe su čudesne i sposobne. Ako je uznemirena beba će samu sebe umiriti stavljanjem prsta u usta. Također, može održavati optimalnu tjelesnu temperaturu neprestanim pokretanjem ekstremiteta. Bebine oči mogu se fokusirati na pet do šest centimetara, što je gotovo precizna razdaljina od mamine ili tatine ruke do njihovog lica. 
Šta se još može očekivati 
Rođenje je za bebu vrlo naporno i normalno je da beba ubrzo zaspi. Nije neobično da beba odspava četiri do osam sati nakon rođenja, budeći se nakratko kako bi jela i onda nastavila spavati.

Šta se dešava u prvom satu nakon rođenja

Za razvoj samopoštovanja kod djece presudnu ulogu ima odgoj. Ako pred dijete postavljamo velika očekivanja, njegovo će samopoštovanje biti nisko, jer neće moći ostvariti ono što smo mi zamislili. Ako, pak, imamo preniska očekivanja, dijete se neće željeli truditi da ostvari svoje potencijale. 
Mnogo je načina na koje roditelji utječu na razvoj djetetovog samopoštovanja. Način na koji razgovaraju s djetetom, na koji ga hvale ili kritiziraju, na koji zadovoljavaju njegove potrebe, na koji ga slušaju, sve to utječe na to hoće li i koliko dijete vjerovati u sebe. 
Većinu grešaka roditelji čine nesvjesno, ponavljajući rečenice koje su čuli od svojih roditelja. Evo nekoliko primjera: 
1. Roditelji ne zadovoljavaju djetetove potrebe na odgovarajući način: Ne pružaju mu ljubav i brigu, ne odgovaraju na njegov plač, na potrebu za pažnjom i maženjem, ili još gore, kada dijete vidi da se roditelj više brine za mlađu ili stariju braću i sestre.
2. Roditelji ignoriraju ili negiraju dječije osjećaje pa mu govore: "Zašto si tužan, trebaš se smijati, a ti plačeš".
3. Ponižavaju i ismijavaju dijete: "Dječaci ne plaču!, Baš si beba!, Uvijek si nespretan, glup ili Ista si mama (tata)!" 
4. Dijete tjeraju da ostvaruje njihove ambicije, a ono to u stvari ne želi ili nema talenta. 
5. Kada dijete upoređuju s drugima, a posebno u situacijama u kojima ni dijete nije zadovoljno sobom.
6. Ograničavaju dijete predrasudama: "Djevojčice se ne igraju autićima. Dječaci ne plaču." 
7. Kada previše popustljivi roditelji djetetu ne daju smjernice pa ono ne zna šta smije, a šta ne smije. 
8. Kada dijete prestrogo kažnjavaju. 
9. Kada ga psihički ucjenjuju svojim osjećajima. 
10. Kada ga zakidaju i misle da dijete razumije neprimjerene komentare: "Mama je tako rekla", "Tata će odlučiti, jer on zna šta je najbolje".

Deset grešaka koje ruše djetetovo samopouzdanje

Kada beba počne puzati, što se obično događa u periodu od šestog do 10. mjeseca, ona će sama pronaći najefikasniji način za puzanje, tvrde pedijatri.
Ukoliko su ruke vaše bebe snažnije u odnosu na noge, ona će puzati unazad. To je sasvim normalna pojava i nikako ne znači neko odstupanje u normalnom razvoju djeteta. 
To malo radoznalo biće iskoristit će sve moguće načine da dođe do onoga što ga zanima. Jačanjem nogica, beba će početi puzati unaprijed i polako se podizati na noge.
Možete je sa svoje strane sasvim nenametljivo isforsirati stavljanjem omiljene igračke ispred tako da mora dopuzati do nje, ali ne predaleko jer će odustati vrlo brzo.
Napomenut ćemo još nešto: Nemate razloga za zabrinutost ukoliko beba puže nazad niti ukoliko uopće ne puže. Danas mnoga djeca preskaču ovu fazu u dizanju na vlastite noge i pravljenju prvih koraka.

Zašto bebe pužu unazad

Čak i tokom prva dva mjeseca života, beba ima sposobnost raspoznavanja najbliskijih lica i glasova, pogotovo onih koje viđa svakog dana. Novorođenče može prepoznati glas svoje majke odmah po rođenju, dok dojene bebe mogu prepoznati miris majke već nakon sedmicu dana. 
Ova vrsta prepoznavanja je prva naznaka memorije, odnosno pamćenja, mada se razlikuje od memoriranja i pamćenja detalja specifičnih događaja ili epizoda.
Prepoznavanje ili identificiranje lica i predmeta napreduje istinski brzo tokom prve godine života. Brojni su eksperimenti pokazali da se beba od tri mjeseca može sjetiti slika i igračaka koje su im pokazane šest dana ranije.
Već sa devet mjeseci beba se može sjetiti i nekih specifičnijih detalja, kao što je recimo mjesto gdje joj se nalaze igračke. Dugotrajnije svjesno memoriranje određenih događaja se počinje razvijati negdje od 14. do 18. mjeseca.

Prvi znakovi pamćenja kod djece

Bebe najčešće reagiraju na svoje ime u petom mjesecu života. Dok je mazite i pričate joj, izgovarajte što češće njeno ime, jer će tako dijete vrlo brzo uspostaviti vezu između sebe i svog imena i sigurno će se početi okretati prema vama kada je oslovljavate imenom.

Kada beba shvata kako se zove

Razvoj, nazovimo je, vještine laganja, ovisi o nizu drugih vještina i okolnosti, kao što su samostalnost i emotivna kontrola. Već u drugoj ili trećoj godini kod djece se javljaju prve naznake razvoja ove vještine, ali u onom najelementarnijem obliku. Međutim, sve do ulaska u četvrtu godinu dijete ne razumije značenje riječi "laž".
Kada dvogodišnjak laže, uopće mu ne pada napamet ni pomisao da mu nećete vjerovati, bez obzira na to koliko besmislena bila njegova laž. Može to biti izmišljena optužba na tetu koja ga čuva, skretanje krivice na nekog drugog zbog toalet papira koji je on ubacio u WC školjku... 
Međutim, već sa tri ili četiri godine dijete će znati da nećete vjerovati u takve njegove priče. Obično će u toj dobi na pitanje: "Ko je ubacio toalet papir?" nevješto slegnuti ramenima i odgovoriti da ne zna. I to je laž, ali mnogo drugačija od one koju kaže sa dvije godine. Odgovor da ne zna prva je naznaka da počinje shvatati značenje riječi laž.
Većina eksperata koji se bave odgojem djece apsolutno je protiv kažnjavanja u slučaju kada dijete laže. Trebat će mnogo vremena dok dijete shvati značenje ove riječi, što svakako podrazumijeva i mnogo strpljenja. 
Naravno, progledat ćete mu kroz prste kada je u pitanju tzv. bijela laž, kao što je recimo divljenje džemperu koji mu je isplela baka i slično.

Kada djeca počinju lagati

Naučnici su razjasnili kojeg roditelja bi trebalo "okriviti", ukoliko ste nezadovoljni svojom težinom ili visinom. Na osnovu studije britanskih naučnika, izgleda da su očevi ti koji određuju tjelesnu visinu djeteta, dok su majke te koje utječu na to koliko će dijete imati masnog tkiva. 
Istraživači smatraju da su rezultati sasvim jasni: viši očevi imaju duže bebe. Istraživači kažu da prisutnost suvišnog masnog tkiva kod očeva, za razliku od viška kilograma kojeg eventualno imaju majke, ne utječe na tjelesnu masu djeteta. 
To se objašnjava utjecajima u trudnoći, odnosno činjenicom da majke koje imaju preveliku tjelesnu masu obično imaju i povišen nivo šećera u krvi. 
Istraživanje se obavlja prikupljanjem podataka od oko 1.000 porodica. Istraživači su mjerili visinu i težinu majki i očeva, kao i visinu i težinu njihovih beba tokom prve dvije godine života.

Šta beba nasljeđuje od mame, a šta od tate

Prerano rođena djeca osjećaju bol i reakcija koju pokazuju nije tek obična reakcija na podražaj, utvrdila je ekipa ljekara i naučnika. 
Skenirajući mozak djece rođene već 24 sedmice nakon začeća liječnici su ustanovili da rutinski postupci (kao što je uzimanje uzorka krvi iz pete) izazivaju osjećaj bola.&nbsp; &nbsp;&nbsp;To pokazuje da specifična obavijest o bolu stiže u mozak tako male djece. 
Dosad su se obavijesti o osjećaju bola kod prerano rođene djece svodile na tjelesno izražavanje, pa se tako beba lecnula, ustuknula ili mrgodila. Naučnicima je bilo teško tumačiti značenje takvih reakcija, jer su one slijedile i nakon drugih vanjskih podražaja, poput buke. 
Korištenjem posebnih uređaja kojima je mjeren nivo krvi i kisika u mozgu, Fitzgerald i njen tim zabilježili su aktivnosti u mozgu u 18 nedonoščadi, rođene između 23 i 45 sedmica od začeća i to u vrijeme dok su medicinske sestre uzimale uzorke krvi iz pete. 
Skeniranje je pokazao da je mozak taj postupak registrirao kao bol. Osjetljivost na bol kod male djece raste zajedno s njima, pokazala je studija.

Nedonošče osjeća bol

Bebe koje se rode velike ili koje tokom prve dvije godine života brzo rastu u većoj su opasnosti da će kasnije patiti od pretilosti, pokazalo je istraživanje.
Analiza ukupno 24 studije u kojima je učestvovalo više od 400.000 male djece objavljena je u "British Medical Journalu" i kao glavni faktor prevencije kasnije pretilosti ističe prehranu bebe. 
Iako još nisu sigurni u kojem dobu života bi trebalo početi s prevencijom, autori smatraju da je hitno potrebno donijeti akcijski plan sprečavanja pretilosti još od najranijeg doba djeteta. 
Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje da se bebe u prvih šest mjeseci hrane isključivo dojenjem, a neki stručnjaci smatraju da je to dobar način zaštite od mogućnosti kasnije gojaznosti.

Zašto krupne bebe postaju pretila djeca

Eksperimenti u kojima su praćene veće skupine djece, koja su nabrajala iskustva za koja su bila uvjerena da ih nikada neće zaboraviti, ponudio je naučnicima zanimljive rezultate. 
Kad su odrasli, opet su ih ispitali o tim iskustvima. Logično, različitim ljudima su sasvim različiti događaji najvažniji u životu, no, kako se ljudi, ipak, puno manje razlikuju nego što to misle, naučnici su na velikom uzorku pronašli i dosta sličnosti. Analizom podataka dobivenih opisanim eksperimentima naučnici su zaključili da postoji osam važnih događaja koje djeca ne zaboravljaju i koji su za njih izrazito važni. 
1. Odlazak u vrtić ili u školu 
Ovo je uvjerljivo najčešće sjećanje. Iskustva su različita - iz vrtića se djeca obično sjećaju plača nakon što su predana na 'milost i nemilost' tetama, a iz prvog razreda osnovne uglavnom nose lijepa sjećanja: biranje odjeće, slaganje knjiga u torbu, razgovori s mamom i tatom koji ih za ručice vode prvih dana škole... 
Većini klinaca najljepše je sjećanje pusa na rastanku te mame i tate koji mašu prije nego dijete uđe u školu. 
2. Prirodni okoliš 
Djeca među sobom dosta razgovaraju o kućama ili stanovima u kojima žive, o kućnim ljubimcima, školskim učionicama, parkovima... svemu što ih okružuje u svakodnevnom životu. 
Zanimljivo, jasno se sjećaju stabla ili haustora gdje su se skrivali kad bi pala kiša. Prirodne nepogode - snijeg, oluja, prva tuča koju su doživjeli - djeca uz te događaje vežu intenzivne, ne uvijek ugodne emocije kojih se dugo i živo sjećaju. 
3. Skakanje, plivanje, penjanje 
Djeca su u potpunosti usredotočena na sve što rade svojom voljom, pa tako i aktivna igra ima važno mjesto u dugotrajnim sjećanjima. Često su ta sjećanja najživlja kad je riječ o sportu - natjecanjima, treninzima, uspjesima i odustajanjima. 
Psiholozi kažu da su ta sjećanja povezana sa zajedništvom, pripadnošću skupini, potrebom da vodimo ili budemo vođeni te da osjećamo da su drugi uz nas. 
4. Biti dobar u nečemu 
Sjećanja na rane uspjehe, bez obzira je li riječ o pobjedi u gumi-gumiju između dvije zgrade ili na državnom natjecanju mladih muzičara, djeci dugo ostaju u pamćenju kao situacije u kojima su pokazala da su u nečemu bolja od prosjeka. 
Zato svakom djetetu treba omogućiti da se osjeća kao pobjednik, odnosno roditelji mu trebaju pomoći da pronađe u čemu je jako dobro, pa bilo to i slaganje lego kockica. 
5. Ljudi koje volimo i koji nas vole 
Svima su za zdrav razvoj važni prijateljstvo i bliski odnosi s porodicom, no zaista je zanimljivo i dirljivo slušati djecu koja govore o povezanosti s dragim osobama - nisu mogli dočekati da škola završi da bi se družili, uživali su u ljetnim praznicima kod djeda i bake... 
Tokom spomenutog istraživanja klinci nisu željeli crtati samo ljude koje 
vole, nego i one koji su njima bili posebno naklonjeni i čiji su ljubimci bili. 
6. Bebe i mala djeca 
Gotovo svako dijete želi sačuvati uspomene na mlađu djecu i bebe (djecu susjeda, rođaka, prijatelja svojih roditelja, kao i na mlađu braću i sestre). 
Sjećaju se da su skupa jeli, koliko brzo su bebe rasle te, slično kao i roditelji, jasno pamte trenutke kad su ta djeca progovorila, naučila voziti bicikl i sl. 
7. Pripadnost zajednici 
Pomalo neočekivano, tokom istraživanja klinci su puno govorili o pripadnosti zajednici, tj. kako grade odnose i postaju dio te zajednice. U ovu skupinu spadaju dosta raznolika iskustva, odnosno ona iz vrtićke grupe, školskog razreda, s profesorima i susjedima, s putovanja... 
8. Nezaboravna mjesta 
Mnoga djeca pamte i mjesta u kojima su bila, čak i mnoge detalje: nebodere u najvećem gradu koji su posjetila, kako su izgledale hotelske sobe i kreveti, gdje su ljudi ljubazni i nasmijani, a gdje ni ne primjećuju nikoga oko sebe... 
Kako "nabildati" sjećanja
Razgovarajte s djecom o različitim zbivanjima, o tome zašto se nešto dogodilo, često prelistavajte porodične albume i gledajte videozapise, zamolite ih da nacrtaju kako su se proveli na ljetovanju, neka naslikaju prvi dan škole... sve su to jednostavne aktivnosti koje djeca shvaćaju kao igru, a služe bildanju sjećanja.

Šta djeca nikada ne zaboravljaju

Nije rijetkost da se roditelji žale kako njihovo dijete stalno zahtijeva pažnju; onda počne prisjećanje na "stara dobra vremena" kada su se djeca znala sasvim lijepo igrati i sama. 
No, istina je nešto drukčija. Nesamostalnosti svoje djece najviše doprinose sami roditelji. Ovo nije nikakva pokuda; roditelji to rade u najboljoj namjeri. Vide da se dijete muči s nečim - recimo, pale su kockice koje je pokušavalo složiti tako da napravi što višu kulu, ili im je, još neuvježbanim ručicama, teško obući lutku ili medu - i mama odmah dotrči da pomogne djetetu. 
Majčina želja da pomogne djetetu sasvim je razumljiva i sasvim normalna, ali ona mu time ne čini nikakvu uslugu. 
Kako da dijete ikada nauči nešto uraditi samo, ako mu roditelji baš u svemu pomažu i baš sve rješavaju? Umjesto toga, mnogo je bolje pustiti dijete da samo riješi problem - bolje i za dijete i za roditelje. 
Prije ili kasnije, dijete će sasvim sigurno uspjeti i onda će se baš super osjećati što je samo riješilo tako kompliciran zadatak. Bit će zainteresirano za rješavanje nečeg još kompliciranijeg, što će mu razviti inteligenciju i radoznalost (a radoznalost doprinosi daljem razvoju inteligencije). 
Da i ne spominjemo da dijete tako uči samostalno rješavati probleme, što će mu tokom cijelog života biti jedna od najdragocjenijih sposobnosti. 
No, tu je i korist za roditelje. Bit će rasterećeniji - ipak je lakše kad ne moraš baš svaki čas trčkarati oko djeteta - a bit će i ponosni na svoje snalažljivo i pametno dijete. 
U vremenu opće pometnje i nesigurnosti, želja roditelja da makar svojoj djeci pruže apsolutno sve i da se makar njihova djeca ne moraju mučiti apsolutno je razumljiva. 
Samo, u sprovođenju te želje treba imati mjeru kako bi dijete uspjelo svoje potencijale razviti do maksimuma - i kako se roditelji ne bi nepotrebno opterećivali i iznurivali nečim što u suštini nije djetetu ni od kakve stvarne pomoći.

Naučite djecu da budu samostalna

Maloj djeci uopće nije važno šta roditelji govore. Iako s deset mjeseci počinju učiti riječi, bebe ih povezuju s predmetima koji ih zanimaju, a ne s onima koje govornik smatra važnima, pokazalo je istraživanj.
Bebe su uspjele naučiti dvije nove riječi u pet minuta, no nove su riječi povezale s predmetom koji im se najviše svidio, bez obzira na to o čemu se govorilo.

Bebe riječi uče uz predmete koji ih zanimaju

Mala djeca su pametnija nego se to mislilo, odnosno već s pet mjeseci mogu dobro razlikovati predmete koji im se prvi put pokazuju od onih koje su već dodirivali, tvrde naučnici iz Francuskog državnog centra za naučna istraživanja (CNRS). 
Istraživači su prvo davali djeci da drže u ruci dva do tri predmeta koja nisu mogli vidjeti, a zatim bi im naizmjence pokazivali prizore s dva i tri predmeta. Predmeti koje su dodirivali ili samo gledali razlikovali su se po obliku. 
Djeca su bivala iznenađena kada bi im se pokazala tri predmeta od kojih su samo dva dodirnula i duže bi promatrala prizor s tri predmeta nego s dva. To je reakcija na novo.

Šta pamti beba od pet mjeseci

Noćni strah ili pavor nocturnus karakteriše pojava iznenadnog straha tokom spavanja. Dijete je uplašeno, uznemireno, vrišti, skače iz postelje, plače, drhti i uz intervenciju roditelja ubrzo ponovo zaspi. Ujutro se obično iščuđava kako je dospjelo u tatin ili mamin krevet. 
Poremećaj se obično dešava dva-tri sata nakon početka spavanja (tokom nonrem faze). Noćni strah se ne može uvijek dovesti u vezu sa snovima (sanjanje strašnih životinja koje bi predstavljale agresivnog oca ili sitnih malih životinja koje bi predstavljale strogu majku), iako je uobičajeno mišljenje da su identifikacija sa agresorom, pomjeranje i projekcija osnovne psihodinamske šeme ovog poremećaja.
Mnogi smatraju da je pavor nocturnus rezultat pogrešnog vaspitanja i bavljenja u porodičnoj sredini u kojoj se vrlo često dešavaju frustracije, pa i realan strah od agresivnih istupanja nekog od roditelja. Trenutno umirenje i uspavljivanje na grudima majke ili oca poslije doživljenog noćnog straha, prema mišljenju nekih autora, predstavlja ostvarenje sekundarne koristi i postizanje topline koja je nedostajala.
Ima mišljenja da pavor može biti epileptične geneze (epi-ekvivalent). Zato bi bilo dobro dijete odvesti na pregled neurologu.

Šta raditi kada dijete uplašeno skače iz kreveta

Mnogi roditelji ne znaju kako se trebaju postaviti prema starijoj i mlađoj djeci. Da li trebaju imati iste kriterije i prema jednima i prema drugima... Evo šta kažu britanski psiholozi, koji su nakon dvogodišnjeg istraživanja došli do sljedećih zaključaka:
Najstarije dijete
* Ostavite neke zadatke za mlađu braću i sestre. Nemojte sav teret odgovornosti prebaciti na njegova leđa. 
* Pokažite mu da niste savršeni. Prvijenci se ugledaju na roditelje i zato pravite greške da bi se oni opustili. 
Srednja djeca
* Pomozite im da nađu svoje mjesto u porodici. Ali, imajte na umu da to mogu biti stvari koje se razlikuju od onih koje su vama važne. 
* Pomozite im da se izbore za ono što žele i suoče s konfliktnom situacijom. 
* Redovno razgovarajte s njima u četiri oka i pažljivo slušajte šta imaju reći. 
Najmlađa djeca
* Dajte im odgovorne zadatke. To će im pomoći da se osjećaju važnim umjesto da vjeruju da ništa što oni urade ne valja. 
* Pritisnite ih. Često nekažnjeno urade ozbiljne stvari i zato moraju postati svjesni da njihovi postupci imaju posljedice. 
Jedinac
* Igrajte se s njim. Jedinci žive u svijetu odraslih, pa im zabava i igra pomažu. 
* Ne tretirajte ih kao svoje ogledalo. Ponašajte se prema njima kao prema posebnoj ličnosti i ne opterećujte ih svojim očekivanjima.

Pokažite djeci da se laži ne isplate

Šta se dešava u prvom satu nakon rođenja

Deset grešaka koje ruše djetetovo samopouzdanje

Zašto bebe pužu unazad

Prvi znakovi pamćenja kod djece

Kada beba shvata kako se zove

Kada djeca počinju lagati

Šta beba nasljeđuje od mame, a šta od tate

Nedonošče osjeća bol

Zašto krupne bebe postaju pretila djeca

Šta djeca nikada ne zaboravljaju

Naučite djecu da budu samostalna

Bebe riječi uče uz predmete koji ih zanimaju

Šta pamti beba od pet mjeseci

Šta raditi kada dijete uplašeno skače iz kreveta

Kako raste prvo dijete, kako jedinac, a kako najmlađi...

Rast & razvoj

Pokažite djeci da se laži ne isplate

Šta se dešava u prvom satu nakon rođenja

Deset grešaka koje ruše djetetovo samopouzdanje

Zašto bebe pužu unazad

Prvi znakovi pamćenja kod djece

Kada beba shvata kako se zove

Kada djeca počinju lagati

Šta beba nasljeđuje od mame, a šta od tate

Nedonošče osjeća bol

Zašto krupne bebe postaju pretila djeca

Šta djeca nikada ne zaboravljaju

Naučite djecu da budu samostalna

Bebe riječi uče uz predmete koji ih zanimaju

Šta pamti beba od pet mjeseci

Šta raditi kada dijete uplašeno skače iz kreveta

Kako raste prvo dijete, kako jedinac, a kako najmlađi...