Zna se da uz pomoć dječijeg crteža možete mnogo toga saznati o djeci. Crteži su prozor u njihov unutrašnji svijet. Oni često koriste crtanje kao metodu istraživanja, rješavanja problema, davanja vizuelne forme idejama i zapažanjima. 
Da li u kući imate malog Picassa, saznat ćete do njihove 11. godine. Evo koje su normalne faze u crtanju, a kada se treba zabrinuti. 
1. Faza - škrabanje 
Ova faza počinje oko 18. mjeseca i traje do treće godine. 
* Kako izgleda: Djeca počinju stvarati prve tragove na papiru (ili nekim drugim površinama). 
* Zbog čega je bitno: Škrabanje i ostali pokušaji crtanja u ovom uzrastu odraz su vježbanja koordinacije između oka i ruke. Tako slijed razvoja ide od grube do fine motorne koordinacije koja se manifestira u dječijim likovnim radovima. Što se upotrebe boje tiče, dijete je ne koristi svjesno. 
2. faza - osnovni oblici 
Od treće do četvrte godine razvija se dječiji angažman u imenovanju ili čak smišljanju priča kojima nastoje dati smisao svojim radovima. 
* Kako izgleda: Kao glavna razvojna oznaka u ovom periodu stvaralaštva je sposobnost da se ono što je na papiru poveže sa okolnim svijetom. Ono što je zanimljivo jeste to da djeca u ovom periodu često više vole apstraktno od realističnog zbog karakterističnog bogatstva boja i dizajna. Ovo je takozvana faza Malog Princa. 
3. faza - ljudski oblici i početne šeme 
Od četvrte do sedme godine djeca upoznaju svoje tijelo. 
* Kako izgleda: Na crtežima se pojavljuju ljudske figure, često nazvane „punoglavcima" zbog svoje sličnosti sa prvim stadijem razvoja žaba. Vremenom djeca postaju sposobna da crtaju raznolikije figure, uključujući trup uz glavu, dodaju više detalja - prste, zube, obrve, kosu i uši. Uz figure crtaju i uobičajene predmeta iz okoline kao što je sunce, cvijeće i drveće. 
Kada se treba zabrinuti 
Ako u trećoj fazi razvoja primijetite neki od ovih znakova u dječijem crtežu, bilo bi dobro da porazgovarate s djetetom, a tek onda potražite savjet psihologa. 
- Ukoliko dijete crta nepovezane dijelove tijela, kao naprimjer, odvojene ruke od trupa, jedne ruke nema. 
- Ako organi koji trebaju biti u paru nisu u paru. 
- Ako je haotičan crtež s mnogo linija koje se ukrštaju. 
- Ako radi crteže koji imaju mnogo debelih linija i ako pritiskom olovke pravi udubljenje u papiru. 
- Crteži sa mnogo crne boje.

Šta dijete poručuje crtežom

Šta se dešava kada dijete preuzme ulogu roditelja? Nastaje nesnosna situacija u kući - za roditelje. A kako to sve izgleda? Upravo ovako: 
„Uspori!" „Previše pušiš!" „Nemoj vikati!"... Dijete vas neprestano kritizira i stalno vam govori šta trebate raditi. Nakon određenog vremena, takve primjedbe počinju nervirati roditelje. Ipak, psiholozi tvrde da je takvo ponašanje uobičajeno. 
Podloga ovakvog dječijeg ponašanja nastaje vrlo rano, u periodu od druge ili treće godine, kada roditelji diktiraju pravila u stilu: „Skloni laktove sa stola dok jedeš, budi miran dok se vozimo..." Djeca vremenom usvajaju ta pravila i počinju se ponašati u skladu s njima. 
Oko pete godine počinje nova etapa: djeca počinju razmišljati svojom glavom. U tom uzrastu dijete koje vidi da tata prebrzo vozi zna da on loše postupa. Zato ga kritizira, pošto hoće da mu pokaže da je savladalo „lekciju" i da je odraslo. 
Kritikama djeca suočavaju roditelje s njihovom nedosljednošću, što nije nimalo prijatno. Ali, u takvoj situaciji treba priznati da nismo u pravu. 
Ipak, ne smijemo zamijeniti uloge, mi trebamo odgajati dijete, a ne ono nas. Ali, s druge strane, moramo biti dosljedni. Ako smo nedosljedni, dijete postaje nesigurno, pošto ga taj raskorak između pravila i ponašanja zbunjuje.

U petoj godini djeca počinju kritizirati roditelje

Izbijanje prvih zubića može biti dosta mučno, kako za bebe tako i za roditelje. To je neizbježan prirodni proces koji se ne može izbjeći, značajan prirodni fenomen nezaobilazan u rastu i razvoju djeteta. 
Uobičajeni period pojave prvih zubića je od četvrtog do sedmog mjeseca. Najčešće izbijaju dvije donje jedinice. Mada je dobijanje prvih zubića za većinu beba prilično bezbolno, neke se suočavaju s pravom mukom tokom tog procesa. 
Da biste im olakšali prolazak kroz taj prilično neugodan period, morate znati simptome koji prate izbijanje prvih zubića. To će vam zasigurno pomoći da olakšate svojoj bebi. 
Postoji niz načina da to učinite, a svakako jedan od njih su i gume za desni koje će ublažiti svrbež i pomoći izbijanje zuba. Tako ćete i sebi i bebi umnogome olakšati ovu fazu razvoja. 
Tipični simptomi su:
* Pretjerano balenje;
* Pretjerana razdražljivost, guranje prstića u usta; 
* Crvene i otečene desni;
* Beba trpa sve dostupne tvrde predmete u usta;
* Beba ima problema sa spavanjem, često se budi;
* Moguća je i pojava povišene temperature;
Ponekad je cijela priča u vezi sa dobijanjem prvih zubića čak popraćena bolom i napadima plača.

Beba je razdražljiva zbog prvih zubića

Mnogo je priče o štetnom utjecaju televizije na djecu, i sasvim je sigurno da ne treba pustiti televizor da vam odgaja dijete. S druge strane, postoje priče i o specijalnim emisijama za djecu koje su pravljene tako da pozitivno utječu na razvoj inteligencije vašeg djeteta, i nije uvijek lako snaći se u često oprečnim informacijama. 
U malim dozama, izloženost televiziji ili snimljenim emisijama i crtanim filmovima neće naškoditi djetetu, a vama može pružiti dragocjeno vrijeme za obavljanje nekih neophodnih stvari.
Televizija kao "pozadina" često nije baš zdrava ideja. Uključen televizor odvlači pažnju. Pokazalo se da se djeca igraju određenom igračkom dvostruko kraće onda kada je televizor uključen nego kada je isključen i da se znatno manje koncentriraju na igru. To možda ne zvuči alarmantno, ali se tako zapravo ometa psihički i fizički razvoj djeteta i ono se i kasnije u životu mnogo teže koncentrira na bilo šta - radilo se o školi, prijateljima, međuljudskim odnosima... 
Osim toga, uključen televizor ne odvlači pažnju samo djetetu, već i vama. Često se događa da roditelj, kada mu dijete nešto pokaže dok je televizor uključen, odgovori kratkim: "Baš lijepo" i nastavi pratiti šta se događa na ekranu. 
Ako bi televizor bio isključen, bilo bi vjerovatnije da roditelj obrati pažnju na to što mu je dijete pokazalo, razmisli zašto je to djetetu zanimljivo i ponudi pomoć ako misli da je potrebna - te na taj način može pomoći intelektualni razvoj i učenje kod djeteta.
Treba biti pažljiv kada birate šta će vaše dijete gledati dok vi pripremate ručak ili se odmarate. Nisu sve emisije za djecu iste, niti sve dobro utječu na njihov razvoj. Ukoliko je emisija magazinskog tipa, sa skakanjem sa teme na temu, djeci će biti teže koncentrirati se, jer nema konkretne priče koju bi mogla pratiti. 
U principu su najbolje one emisije čiji ritam i kontekst imitiraju stvaran život. 
Istraživanja pokazuju da će, do druge godine života, televizija vrlo teško nečemu naučiti dijete. Naprimjer, pokazalo se da djeca mlađa od 22 mjeseca nisu u stanju naučiti nove riječi samo gledajući televizijski program. 
Maloj djeci su neophodni roditelji da bi im na neki način povezali ono što vide na malom ekranu sa stvarnim životom, inače im to budu samo šareni prizori bez konkretnog značenja.

Kada i koliko dijete treba gledati televiziju

Sasvim će sigurno doći trenutak kada ćete pomisliti da je vaše dijete spremno početi učiti brojati. Nije mala stvar, pokušat ćemo vam pomoći.
Sa tri ili četiri godine vaše je dijete spremno početi učiti prva slova i brojeve. To je period kada biste se i vi kao roditelj mogli malo više fokusirati na to. 
Nikada ne smijete zaboraviti - svaki pokušaj učenja, svaki nazovima ga korak u edukaciji vašeg djeteta, prije svega, mora biti zabava. Neka i susret sa brojevima bude igra i zabava!
Jednostavnim učenjem djeteta da broji do deset nećete postići previše. Radije pribjegnite metodu učenja brojeva korištenjem stvarnih predmeta, učite dijete da broji predmete. 
Možda je najzgodnije da krenete sa kockicama, pravite kulu zajedno brojeći kockice. Takmičite se s djetetom ko će ih poredati više. Neka vaše dijete broji kockicu po kockicu dok ih slažete. 
Učite ga da broji na prste, jer je i to veoma jednostavan način učenja. I dok se vozite u autu iskoristite priliku, neka vaše dijete broji svoje prstiće, neka broji druge dijelove tijela oči, ruke, obraze ... i to je vrlo zabavan način učenja. 
Neka broji stabla, kuće, ljude pored kojih prolazite. Mogućnosti su zaista neiscrpne. Bez obzira koju metodu odabarete, ne zaboravite nagradu - dovoljan je aplauz i poljubac!

Kako dijete naučiti da broji

Vaše je dijete rano prohodalo i progovorilo? Ima mozak poput spužve, upija sve? Piše veličanstveno? Voli učiti? Postavlja vam pitanja koja vas ostavljaju bez riječi? A, onda se vi pitate jeste li rodili genija?
Većina djece nije nadarena, jer prema statistikama, tek dva do pet posto djece spada u kategoriju darovitih. Svako stoto dijete u okviru tog procenta smatra se izuzetno nadarenim. 
Čuda od djeteta ("wunderkinds" - djeca koja čitaju sa dvije godine ili krenu na koledž već sa deset) još su rjeđa - tek jedno na dva miliona. I uprkos pravom bumu svih mogućih tehnika stimulacije, obrazovnih mogućnosti i posebnih programa, ova brojka ne raste. Naprosto - ne možete izgraditi nadarenost, djeca se rađaju s njom. 
Bez obzira na to, teško je odoljeti izazovu temeljitog proučavanja i istraživanja naznaka darovitosti. Roditelji su naprosto opsjednuti traženjem onog posebnog u svom djetetu. Da biste uspjeli u podizanju sretnog, emotivno zdravog djeteta, slijedite pet narednih koraka: 
1. Zaboravite odmah riječ "nadaren"
Ova riječ nema nikakvu standardnu definiciju. Zapravo, nadareno dijete ima posebne sposobnosti u određnoj oblasti. One bi se mogle svrstati pod pet osnovnih - intelektualne, akademske, kreativne, umjetničke i liderske - priznat ćete, niti jedna od njih nije povezana sa tek rođenim bebama ili recimo trogodišnjacima, petogodišnjacima. 
Veliki broj roditelja odlučuje se za testove inteligencije kod svojih malih pametnjakovića mlađih od pet godina. Istina je da u toj dobi ovaj test ne može dati neke pouzdane rezultate. Pitate se zašto? Jednostavno zato što se "nadarenost" najčešće odnosi samo na jednu oblast, a ne na ukupnu inteligenciju - što je fokus IQ testa. 
2. Počnite sa najosnovnijim
Tokom prve tri godine života djeci je potreban osjećaj sigurnosti i privrženosti. Dakle, pružite im u tom periodu ljubav, učinite da se osjećaju sigurnim, jer to su preduslovi za uspješno stjecanje znanja u budućnosti. 
Mozak djeteta u razvoju treba stimulaciju za promjene i razvoj. Jedna je stvar zajednička za svako dijete - vole novo, neistraženo. Kada bebi date nove igračke, izgovarate nove riječi, puštate im nove, nepoznate zvukove, nudite im nove okuse, mirise, lica i mjesta, ona uči. Za to vam nije potreban nikakav dodatni napor ni vrijeme, svaki novi dan je jedna velika novina u životu vaše bebe. 
Sve do predškolskog uzrasta bitno je da svom djetetu pružite: 
* Normalno okruženje za razvoj; 
* Mazite ga i poklanjate mu dosta pažnje; 
* Razgovarajte s djetetom i pjevajte mu što češće; 
* Čitajte mu što više; 
* Dajte mu brojne mogućnosti učenja kroz igru.
3. Pružite mu priliku za igru
Ono što nikako ne treba vašim malenim sve do predškolskog uzrasta jesu specijalni programi za nadarenu djecu, jer ne postoje nikakvi dokazi da ovi programi imaju bilo kakav utjecaj na razvoj intelektualnih sposobnosti djece. 
Mnogo je značajnije djetetu obezbijediti da samo istražuje, a na učiteljima i roditeljima je da sve to čine kroz zabavu i igru. Kroz igru djeca uče, eksperimentiraju, razmišljaju, izražavaju svoju kreativnost, razvijaju jezičke i matematičke sposobnosti i doživljavaju svijet na jedan potpuno novi način. 
Predškolska djeca bi se samo trebala "igrati škole" tako da počinju otkrivati osnovne tajne učenja i ponašanja u školi. Ogroman broj roditelja traži od djece u tom uzrastu da znaju napisati svoje ime ili recimo brojati do 100. 

Ali, to ne znači mnogo ukoliko dijete niste pored toga naučili da se zna normalno ponašati u školi, sjediti mirno za vrijeme nastave i slušati svog učitelja, uklopiti se sa drugom djecom. To su vještine koje su od ogromne pomoći i za dijete i za učitelja. 4. Proniknite u sposobnosti svog djeteta&nbsp;Ukoliko, naprimjer, imate govorljivo dijete, malu pričalicu, razgovarajte s njim koristeći malo složenije rečenice, jer će na taj način i ono obogatiti svoj jezik. Dakle, pričajte djetetu stalno i čitajte mu što više, jer će ono sve to vrlo brzo upijati. Izgradnja mentalnih sposobnosti djeteta je nešto što se odvija postepeno, korak po korak, pa zato djetetu govorite jednostavnim načinom. Nemojte ga zatrpavati prevelikim brojem informacija odjedanput. 
5. Budite vodič, a ne trener
Odnos između djeteta i njegovih roditelja i učitelja oblikuje stav djeteta prema učenju. Budite vodič, a ne strogi trener. Vaša je uloga da djetetu pomognete u razvoju, a nikako da mu namećete gomilu obaveza.
Pokušajte razvijati djetetove sposobnosti na osnovu onoga što ga zanima. Ako otkrijete da ga oduševljavaju dinosaurusi, kupite mu slikovnice i knjige o njima, odvedite ga u muzej. 
Važno
Uživajte u trenucima koje provodite s djetetom. Uljepšajte te trenutke, čitajte, pjevajte mu, plešite, pušite zajedno balončiće - sve su to divni trenuci u kojima oboje možete uživati.

Razvojne faze: Za šta je sve sposobno vaše dijete

Svakako su hodanje i govor krupni koraci u razvoju svakog djeteta, ali postoje i neki drugi manje očigledni, nazovimo ih markeri, koji će potvrditi da se vaša beba razvija pravilno. 
Navodimo četiri takva markera koje beba demonstrira tokom prve godine života: 
1. Reagira na svoju omiljenu pjesmu 
* Kada? Ovakva bi se reakcija trebala razvijati od samog rođenja. 
* Šta znači? Ponavljanje može biti ugodno za bebe, no, nije u pitanju samo ponavljanje. Reagiranje na zvuk omiljene pjesme, muzike je znak da beba razvija memoriju i već pokazuje da raspoznaje stvari. 
2. "Sisanje" nožnog prsta 
* Kada? Već sa pet ili šest mjeseci. 
* Šta znači? Kada leži na podu na leđima i pokušava primaći nožni prst ustima, to je znak da razvija motorne vještine koje će joj biti od ogromne pomoći pri uzimanju predmete i da ih drže objema rukama. Beba će tako vrlo brzo početi uzimati hranu i sama se hraniti svojim vlastitim rukama. 
3. Kimanje i nijekanje glavom 
* Kada? Sa devet ili deset mjeseci. 
* Šta znači? "Da" i "ne" klimanjem glavom počinju dobijati smisao za vašu bebu, mada nije u stanju izgovoriti ni riječi. Njeni pokreti mogu biti neuobičajeni, može vam izgledati kao da nemaju baš neki smisao, ali ih nikako ne smijete ignorirati: Možda samo pokušava odgovoriti na nešto što ste upravo rekli! 
4. Pokazivanje prstom 
* Kada? Sa devet ili deset mjeseci. 
* Šta znači? Beba ima sposobnost pokazivanja prstom stvari koje joj se dopadaju i pokušava vas navesti da ih i vi pogledate. Mada još nema razvijenu sposobnost govora, ovo je njen znak spremnosti da komunicira s vama.

Četiri znaka da se beba dobro razvija

Bebin prvi veliki korak je veliki događaj u svakoj porodici, a neki roditelji ga doživljavaju poput onog Armstrongovog na Mjesecu! Neko će dijete to učiniti oko svog prvog rođendana, neko mjesec ili dva ranije ili mjesec ili dva kasnije. 
Uglavnom, tu postoji ogromna razlika među djecom. Ipak, većina roditelja zabrinuta je kada dijete kasni ili ima probema u pojavi tog ogromnog preokreta u životu. 
Jer, nije mala stvar stati na vlastite noge i krenuti u veliko istraživanje koje se zove život. Ali, i ova faza u razvoju djeteta puna je brojnih zabluda. Pokušat ćemo vam iznijeti neke istine i pomoći vam da se previše ne opterećujete. Evo najčešćih zabluda:
1. Za prve korake i hodanje najbitniji su mišići nogu - Istina je, međutim, da hodanje uključuje nekoliko grupa mišića. Naravno da su te male, snažne noge bitne, ali ništa od prvih koraka bez mišića leđa, vrata i ruku. 
Stomačni mišići imaju ključnu ulogu u držanju i razvoju i pripremi novorođenčeta za sjedenje, stajanje i hodanje. Svi su ti mišići uvezani i pomažu tom malom biću da se podigne i vidi mnogo bolje šta se dešava okolo. 
Beba ima prirodnu želju da dohvati predmete oko sebe, naginje se naprijed ili nazad i naravno trbušni mišići su u tom smislu najbitniji. Mišići nogu su zaista vrlo bitni, ali nisu potrebne neke posebne vježbe za njihov razvoj. Sve se to na vrijeme posloži i vaša beba ustaje na noge. 
2. Sa prvim koracima morate dobro otvoriti oči i stalno nadzirati dijete - To nije tačno, jer morate početi mnogo ranije. Počnite čim vaše dijete krene s prvim pokretima, savjetuje dr. Joseph Gigante, profesor pedijatrije u bolnici za djecu "Vanderbilt" u Nešvilu. 
Nikada ne možete biti sigurni koji su dometi tog malog bića kada počne puzati, prevrtati se, penjati. Neka djeca su više, a neka manje radoznala. Nikada se nemojte oslanjati na iskustvo sa jednim djetetom, svako je dijete jedan svijet za sebe, stoga opreza nikad dosta.
Prije nego što beba počne istraživati, što se najčešće dešava kada navrši šest mjeseci, pokušajte se spustiti na nivo djeteta i gledati svoj dom očima bebe. Mali, sitni predmeti moraju biti van domašaja djeteta. Sve oštre rubove i ivice zaštitite, vodite računa o mjestu gdje se nalaze komadi namještaja, kao što su police za knjige koje vaš mali radoznalac može povući na sebe. 
3. Hodalica je od velike pomoći - Istina je upravo suprotno - hodalica može uzrokovati kašnjenje u prvim koracima. Hodalice mogu ojačati donje mišiće nogu, ali ne i mišiće kukova. Ova pomagala imaju još jedan nedostatak, dijete u hodalici se lako može prevrnuti čim naiđe na najmanju prepreku. 
Zato budite posebno pažljivi, a neki eksperti čak preporučuju da se hodalice uopće ne koriste. Ne zaboravite da postoje igračke koje djecu podstiču na hodanje, kao što su konjići. Ipak, najbolja je vježba nevješt korak koji vaša beba napravi od stola do kauča i od kauča do stolice. To je nešto što je istinski potiče na hodanje. 
4. Svaka beba mora propuzati prije nego što prohoda - To nije tačno, jer neke bebe uopće ne pužu. Mada većina beba propuže u periodu između sedam i deset mjeseci, podosta je i onih koje prohodaju pa tek onda isprobaju vještine puzanja. 
I kada propuže, većina beba to radi na prilično smiješan način. Njihovi mišići ruku brže očvrsnu od mišića nogu, pa se nerijetko dešava da pužu unazad, ili da prve vještine puzanja pokazuju pužući na leđima, a ne na stomaku. 
5. Najteže je naučiti bebe da stoje - Istina je da je za bebu najteže kako se vratiti u sjedeći položaj. Možete joj pomoći tako da je tokom dana držite za ručice i naučite je kako da savije koljena i da se lagano spusti u sjedeći položaj. Bebe brzo uče, ali neka vas ne brine ako se padovi ponavljaju i po nekoliko puta na dan, to je samo djelić učenja velikog umijeća hodanja. 
6. Obuvanje cipelica pomaže bebi da nauči hodati - To nije tačno. Najbolje je da beba pravi svoje prve korake bosa. Cipelice otežavaju savijanje stopala, što tom malom nesigurnom biću samo dodatno otežava održavanje ravnoteže i koordinaciju pokreta. Uz to, ove male novopečene hodalice svojim golim stopalima lakše grabe po podu. 
Naravno, kada je hladno i kada su izvan kuće, moraju imati cipelice, ali kada ste u kući mnogo je bolje da su bose. Prvi par odgovarajućih cipelica je bitan, a mi vam predlažemo da u odabiru tog pravog para obujete bebi cipelice bez vezanja, da je pustite da stoji tako da se cijelom težinom osloni na stopala. 
7. Ako beba hoda na vrhovima prstiju, to je siguran znak da nešto nije uredu - Činjenica je da većina djece pravi svoje prve korake upravo na taj način. To nije neuobičajeno niti nenormalno, baš kao što nije ni početno geganje. Većina djece se oslobodi ovih početnih navika do treće godine. 
Međutim, ukoliko beba uporno nastavlja hodati na prstima, konsultirajrte se s pedijatrom, jer se u tom slučaju može raditi o nekoj anomaliji. Inače, nema razloga za zabrinutost. Vaša beba će ubrzo imati savršen hod.

Zablude o djetetovim prvim koracima

Roditelji znaju da je čitanje djeci izvanredan oblik učenja. Čitanje, osim što omogućava učenje, istovremeno podstiče specifične funkcije mozga koje su osnova kasnijem učenju u životu djeteta. 
Odredite mjesto na kojem ćete djetetu najčešće čitati, mjesto gdje ćete se oboje osjećati sigurno i prijatno. Smjestite se na omiljenom kauču, okruženi igračkama i pokriveni omiljenom dekicom. Ovim podstičete višesenzorni razvoj mozga. 
Kada se dijete osjeća sigurno i prijatno, sva čula su stimulirana. Upravo zbog toga, dijete će povezati čitanje s nečim što je prijatno, čega će se rado sjećati i čemu će se rado vraćati. 
Osigurajte djetetu osjećaj sigurnosti, tako što ćete ga staviti u krilo ili ga smjestiti bliže sebi. Tako smanjujete izlučivanje kortizola u mozak. Kortizol je hormon koji djeluje poput odbrambenog mehanizma kada su ljudi uplašeni ili se osjećaju nesigurno. 
* Pokazujte emocije - Koristite različite glasove i različite zvukove pri čitanju. Kad čitate naglas, dramatizirajte likove. Tako podstičete slušnu percepciju. Kada je dijete u prilici da sluša različite zvuke, ne samo da time priča postaje zabavnija, nego kod djeteta podstiče razvoj vještina kritičkog slušanja. 
* Pokazujte šta čitate - Dok čitate naglas, prelazite rukom ispod riječi, podcrtajte prstom naslov, autora i glavne riječi u priči. Slijedite li riječi prstom, usmjeravate i djetetovo oko da prati tekst. 
* Čitajte iste slikovnice - Možda ste se vi i zasitili jedne te iste priče koju dijete voli slušati, ali postoje razlozi zbog kojih djeca žele čuti neku priču ponovo. Kada dijete čuje ili čita priču ponovo, ono uči predviđati ishod na osnovu prethodnog iskustva i prepoznavanja poznatih rečenica. Osim toga, ovo doprinosi razvijanju memorije, jer čitanje iste priče ponovo pomaže djeci da razviju vještinu pamćenja. 
* Način govora - Govorite normalno, ali naglašavajte riječi što tačnije i jasnije. Dijete pažljivo sluša i tako uči govoriti. To je proces u kojem pomažete djetetu da svoje misli pretoči u riječi i istovremeno nauči osnovna pravila korištenja jezika. 
* Važni detalji - Istaknite slike, oblike, boje i brojeve stranica naglašavajući ih dok čitate. Tako podstičete razvoj vizuelne percepcije. 
* Upoređujte - Podstičite upoređivanje dok čitate, naprimjer, možete pitati dijete: "Koji je pas veći?" ili unositi elemente stvarnog života: "Ti imaš crnu kosu, koju boju kose ima Pepeljuga?" Upoređivanjem i uočavanjem različitosti djetetu pomažete da prepozna odnose među stvarima, kao i različitosti i sličnosti. 
* Prepričavajte - Nakon što pročitate priču, pitajte dijete šta se dogodilo na početku i na kraju priče, koji su glavni likovi i šta im se dogodilo. Ovo može biti težak zadatak, ali ubrzo ćete primijetiti kako je dijete naučilo obrađivati informacije u višim kategorijama.

Čitanje je hrana za dječiji mozak

Termin distoni sindrom označava stanje kod dojenčadi kada kliničkim pregledom motoričkih funkcija budu primijećena neka odstupanja od normale, za koja se ne može reći da su izrazito patološka, već mogu biti i varijacije fiziološkog, normalnog razvoja. 
Radi se o "prečvrstom" ili "premlohavom" dojenčetu, koje kasni u savladavanju nekih motoričkih vještina (npr. sjedenju, okretanju, stajanju) za prosjekom, odnosno razvoj čvrstoće mišićnih grupa nije ujednačen, pa neki mišići djeluju jače, drugi slabije, a rezultat je nespretan i neujednačen razvoj motorike. 
U tom slučaju se preporučuju vježbe i često nakon nekoliko mjeseci, uz njihovu pomoć, ili unatoč njima, dolazi do prevladavanja tih poteškoća, te dijete nakon jedne godine najčešće napreduje posve normalno.

Šta je to distoni sindrom kod djece

Kao što treći rođendan označava i prelaz između perioda u kojem se vaše dijete još nalazilo u pelenama i ranog djetinjstva, kada mu bude pet godina ono će postepeno prestajati biti beba.
Naravno, ne na dan svog petog rođendana, već tokom te sljedeće godine dijete se treba oprostiti s navikama nejakog malenog i postati zrelije.
Međutim, roditelji ponekad idu u krajnost. Jedni dozvoljavaju da osobine koje karakteriziraju bebu i dalje traju, pa ih čak i njeguju. Oni sprečavaju dijete da se prihvati odgovornosti za koju je odraslo.
Drugi nastoje od petogodišnjeg djeteta stvoriti malog čovjeka, očekujući da ono obavlja stvari koje daleko premašuju mogućnosti njegovog uzrasta. 
Sada je bitno da roditelji nađu zlatnu sredinu u svom odnosu prema djetinjoj zrelosti koja je u razvoju.
Roditelj koji pokušava kod svog petogodišnjeg djeteta sačuvati osobine karakteristične za bebu, mora shvatiti da ono nije više beba, već dijete koje uskoro kreće u školu. 
A roditelj koji je nestrpljiv da njegovo maleno što prije odraste mora se podsjetiti da je ono još samo dijete koje ide u vrtić. 
Dok je vaše dijete bilo mlađe od pet godina povremeno vraćanje infantilnim navikama nije se ozbiljno shvatalo. Prepuštali ste vremenu da se dijete samo oduči od nezgodnih navika. 
Međutim, ako se sisanje palca, mokrenje u krevetu i mucanje nastavi i u šestoj godini, morate sada tome obratiti veću pažnju.
Prvo dovedite dijete liječniku na opći pregled. Možda ste previdjeli neki fizički uzrok koji izaziva ova stanja. Ako liječnik ustanovi da ne postoji nikakav fizički uzrok, morate razmisliti o emocionalnoj tenziji sredine u kojoj dijete živi. 
Šta raditi s palcem u ustima
Dijete koje odjednom ponovo počne sisati palac ili koje nastavi to činiti i kada uđe duboko u šestu godinu, izuzimajući pri tom kratko vrijeme prije spavanja, nije se prilagodilo i vrlo često nije sretno.
Možda je uzrok ovakvoj potištenosti prejak emocionalni pritisak u kući ili u vrtiću, odnosno nesposobnost djeteta da nađe zajednički jezik sa svojim drugovima i drugaricama. 
Dijete treba pomoć, ali ne sramotite ga zbog toga. Ono se i samo ne osjeća sasvim sigurno, inače ne bi sisalo palac. Stoga nemojte bez potrebe uvećavati njegovu potištenost i osjećanje nesigurnosti. 
Kad god vidite da sisa palac, dajte mu znak pogledom ili podizanjem obrve da prestane, jer ćete mu na taj način daleko više pomoći nego ako ga glasno pred svima opominjete. 
Mucanje i izgovor
Dogodi li se da vaše dijete nastavi mucati i u šestoj godini, porazgovarajte o tome s pedijatrom. Nejasno izgovaranje pojedinih glasova ili slogova je česta pojava koja će iščeznuti čim dijete ne bude više osjećalo pritisak.

Od bebe do djeteta – granica je pet godina

Sigurno biste željeli pomoći djeci da izbjegnu greške koje bi mogle negativno utjecati na njihovo samopouzdanje, fizičko i psihičko zdravlje. A, evo o čemu razmišljaju i u čemu griješe djeca od treće do šeste godine.
1 Svađe, bolest i drugi problemi ukućana mogu kod djeteta stvoriti utisak da je ono odgovorno za to kako se drugi osjećaju i šta im se dešava. Vaša je obaveza reći djetetu da nije odgovorno za emocionalnu bol drugih ljudi. Učvršćenjem ove istine možete kod njega spriječiti osjećaj da nije dobro dijete.
2 Djevojčice u tom periodu često misle da moraju biti poput svoje majke, jer samo tako mogu postati odrasle žene. Nipošto im ne povlađujte u tome, podstičite ih u uvjerenju da su jedinstvene i da se razvijaju u prekrasnu osobu.
3 Moji roditelji znaju sve i moram se slagati s njihovim mišljenjem, stav je mnoge djece. Vi kao roditelj morate insistirati da djeca izražavaju svoje mišljenje. 
4 Moram zadovoljiti druge kako bi me voljeli. Vaš je zadatak uvjeriti dijete da ga volite i da želite da bude ono što želi. 
5 Ima djece koja se osjećaju bolje kad iskale frustracije i ljutnju na mlađoj braći ili sestrama kao i maltretirajući drugu djecu. Takvoj djeci treba pomoći da shvate da se iza ljutnje samo prikriva njihov osjećaj straha, nemoći i povrijeđenosti. Naučite ih svojim ponašanjem i primjerom kako izraziti frustracije i ljutnju na konstruktivan način.

O čemu razmišljaju djeca od treće do šeste godine

Svi roditelji čitaju i raspituju se šta mogu očekivati od svog djeteta u prvoj godini života te kako će na najbolji način moći organizirati svoju svakodnevicu. Ali, bebe imaju svoj plan i često rade stvari koje je nemoguće naći u knjigama. 
Svaka beba je jedinstvena i nijedna ne raste "po knjizi". Evo nekih stvari koje ne treba očekivati: 
Do šest sedmica
* Ne očekujte da znate sve samo zato što ste pročitali mnogo knjiga; 
&nbsp;* Da će dojenje biti lagano i prirodno, trebat će vam praksa; 
&nbsp;* Da će pedijatar uvijek reći pravu stvar ili znati odgovore na sva pitanja;
&nbsp;* Da ćete se brzo vratiti u stari dnevni ritam; 
&nbsp;* Da ćete spavati više od sat-dva sna u komadu; 
&nbsp;* Da vam se rodbina neće miješati tamo gdje im nije mjesto; 
&nbsp;* Da ćete išta napraviti čak i dok beba spava; 
&nbsp;* Da će duda varalica dugoročno riješiti bilo kakav problem; 
&nbsp;* Da će nešto riješiti odustajanje od dojenja i davanje bočice; 
&nbsp;* Da će beba mnogo spavati jer postoje i tzv. besane bebe; 
&nbsp;* Da će beba raditi bilo šta više od jela, spavanja i prljanja pelena. 
Do trećeg mjeseca
* Ne očekujte od bebe da sa 12 sedmica spava cijelu noć; 
&nbsp;* Da iznenada uđe u predvidljiv ritam; 
&nbsp;* Da se osjeća sigurno i ugodno kad niste na vidiku; 
&nbsp;* Da ćete odjednom znati razlikovati sve bebine vrste plača; 
&nbsp;* Da se vaš partner slaže sa svim vašim pogledima na roditeljstvo; 
&nbsp;* Da ćete i dalje redovito viđati prijatelje koji nemaju djecu; 
&nbsp;* Da ćete redovno moći posjećivati frizera;
&nbsp;* Da neće biti dana kada ćete se osjećati frustrirano i razočarano; 
&nbsp;* Da ćete ući u stare traperice, barem ne zasad. 
Do šestog mjeseca 
* Ne očekujte da će se djetetu sviđati ideja da se igra sa drugom djecom;
&nbsp;* Da dijete više neće trebati dojenje ili bočicu po noći; 
&nbsp;* Da je spremno za krutu hranu samo zato što je udvostručilo porođajnu težinu ili što gleda u vaš tanjir; 
&nbsp;* Da će se bebi dopasti prva kašica; 
&nbsp;* Da će nakon uvođenja krute hrane noću bolje spavati; 
&nbsp;* Da će bebi brzo izbiti zub samo zato što slini i grize.

Šta ne treba očekivati u prvih šest djetetovih mjeseci

Sve je više dokaza koji govore u prilog tvrdnji da su bebe koje brzo dobijaju na težini tokom prvih nekoliko mjeseci ili godina, izložene pojačanom riziku gojaznosti u djetinjstvu i kasnije. 
Dva kritična perioda
U okviru jedne studije praćena je grupa djece od rođenja do navršene pete godine života, a istraživači su utvrdili dva kritična perioda ranog djetinjstva koja utječu na kasniju gojaznost djece. 
Prvi kritični period je prvih nekoliko mjeseci nakon rođenja, a drugi je nakon navršene dvije godine života. Period između je period rasta, a ne debljanja.
U drugoj studiji došlo se također do nekih dokaza o povezanosti gojaznosti s brzim dobijanjem na težini prije navršene dvije godine života, što, prema mišljenju stručnjaka, predstavlja faktor rizika za gojaznost u zrelijoj dobi.
Sve bebe koje su se brzo debljale nakon navršene druge godine života, u zrelijoj su dobi postale gojazne.
Rezultati treće studije pokazuju da brzo dobijanje na težini tokom prvih šest mjeseci utječe na povećanje rizika gojaznosti u djetinjstvu. 
Obavezno konsultacije
Naravno, ovo nisu prve studije ovakvog tipa. I analiza brojnih ranijih studija ukazuje na ovakvu povezanost.
Brzo dobijanje na težini nakon druge ili treće godine života općenito se smatra faktorom rizika za gojaznost u zrelijim godinama.
Svaki roditelj želi znati koja je pravilna težina za bebu u određenim periodima života. Istraživači, ali prije svega ljekari, moraju dati odgovor na ovo važno pitanje. Zato se konsultirajte sa pedijatrom i na taj način spasite svoje dijete potencijalnog rizika gojaznosti već od prvih dana života.
Kako zaštititi bebu od kasnije gojaznosti
Evo nekih faktore koji će vam pomoći da svoju bebu zaštitite od rizika kasnije gojaznosti:
1. Isključivo - dojenje 
Američka akademija pedijatara i Svjetska zdravstvena organizacija preporučuju isključivo dojenje tokom prvih šest mjeseci života. S obzirom na to da se vrlo rijetko može desiti da se vaša beba prejede ukoliko je hranite na prirodan način - dojenjem, to predstavlja izvanredan način za reduciranje rizika gojaznosti kasnije. 
2. Nema potrebe za rano uvođenje čvrste hrane 
Postoje dokazi da uvođenje čvrste hrane prije četvrtog mjeseca također može povećati rizik gojaznosti tokom djetinjstva i kasnije. 
3. Naučite kada vam beba želi "reći" da je gladna 
Ovo je izuzetno važno kod beba koje se hrane na flašicu. Zato naučite kada beba plače zato što je gladna, a kada plače zbog nekih drugih razloga.

Hoće li bucmaste bebe biti gojazne odrasle osobe

Porodica je najvažniji faktor za formiranje ličnosti. Njen utjecaj je najveći u prvim godinama djetetovog života. Dijete će se razvijati kao normalna, uravnotežena ličnost ako je voljeno - što znači da su ga roditelji željeli i da ispoljavaju srdačan, topao odnos - i ako osjeća sigurnost. 
Doživljaj sigurnosti ne zavisi samo od odnosa roditelja prema djetetu, već i od odnosa među roditeljima. Duboko poremećeni odnosi među roditeljima izazivaju poremećaj u ličnosti i ponašanju djeteta.
Porodica je značajna i zato što roditelji namjerno i sistematski formiraju kod djece određene karakteristike. Roditelji su često, bar u ranom djetinjstvu, uzor svojoj djeci. 
Zato oni utječu na njih čak i kada to ne žele. Djeca se identificiraju s njima i prihvataju sve oblike ponašanja koje možda ni sami roditelji ne ocjenjuju kao dobre.
Roditelji trebaju izgraditi ispravan pedagoški odnos prema djetetu. Smatra se da nije dobra pretjerana strogost, pogotovo ako uključuje agresivnost i fizička kažnjavanja. 
Ali, i izrazita popustljivost i razmaženost izazivaju negativne efekte. Dijete se može formirati kao egoistična osoba, nesposobna da uspostavi ravnopravne odnose s drugima.
Obaveze treba postepeno razvijati kao i samostalnost i nezavisnost kod djece, jer i pretjerani zaštitnički odnos ometa dječiji razvoj.

Ni strogi, ni popustljivi prema djetetu

Mnogi se roditelji pitaju kada, kako i koje riječi njihovo dijete treba izgovoriti. To se ne odnosi samo na riječi, nego i na aktivnosti koje dijete treba u određenoj dobi učiniti. 
Tokom govorno-jezičkog razvoja počinjemo uočavati "pogrešan" izgovor, "zapinjanje" u govoru ili "gutanje" riječi te govor tada postaje vrlo nerazumljiv. 
Evo kako se kod djeteta trebaju razvijati govorno-jezičke sposobnosti, šta je dopušteno u određenoj dobi, a šta više nije. 
Do druge godine
* Dijete treba poticati da proizvodi samoglasnike, te da ih spaja; tako dobivamo M i A - MA; T i A - TA; P i A - PA. 
* Treba poticati pokušaje uspostavljanja kontakta očima koji je povezan s govorom.
* Treba oponašati smijeh djeteta i izraze lica.
* Treba učiti dijete da oponaša akcije, uključujući pljeskanje rukama, stiskanje usana kao da dajemo poljupce.
* Govoriti djetetu kada ga kupamo, hranimo i odijevamo šta radimo, gdje ćemo ići, šta ćemo raditi kada dođemo na to mjesto i koga ćemo vidjeti.
* Prepoznavati boje. 
* Prebrojiti neke predmete. 
* Treba se koristiti gestama kao da mašemo "pa - pa".
* Treba poticati onomatopeje - izgovoriti "vau - vau" i pokazati sliku psa, "mijau" i pokazati sliku mačke.
* Poticati pokušaj komunikacije.
* Treba mnogo čitati djetetu, jer ponekad samo čitanje jednostavno opisuje slike koje se nalaze u slikovnici tako da te slike prate pisane riječi. 
Od druge do četvrte godine
* Trebamo se koristiti "dobrim govorom" koji je čist i razgovijetan, jer tako služimo djetetu kao model.
* Ponoviti to što je dijete reklo, tako da ono shvati da ste ga razumjeli. Ako dijete traži sok, recite: "Imam soka.", "Želiš li sok od jabuke?"
* Treba pomoći djetetu da razumije i da može pitati, treba se igrati igre "da" i "ne" te pitati dijete "Jesi li ti dječak?", "Mogu li mačke letjeti?".
* Poticati izbor: "Želiš li jabuku ili breskvu?", "Želiš li obući svoju crvenu ili plavu košulju?" 
* Proširivati vokabular djeteta, što uključuje i imenovanje dijelova tijela te prepoznavanje šta se radi s određenim dijelom - "To je moj nos. Njime mogu mirisati cvijeće." 
* Pjevati jednostavne pjesmice i recitirati ih tako da se osjeti ritam i uzorak govora.
* Treba naučiti dijete da počne smještati poznate stvari u kategorije, tada dijete treba izdvojiti neku stvar i reći njen naziv i kako se upotrebljava: "To je moja lopta. Ja njome igram nogomet." 
* Pokazivati fotografije poznatih ljudi i mjesta te ih opisivati.
Od četvrte do šeste godine
* Kada dijete počinje razgovor, posvetite mu punu pažnju.
* Pazite da imate pažnju djeteta i prije nego što progovorite.
* Poticati sve pokušaje da se govori, pokažite da razumijete riječ ili frazu.
* Treba zastati poslije govora, jer tako dijete ima priliku nastaviti konverzaciju.
* Treba proširivati vokabular, predstaviti novu riječ te ponuditi njeno objašnjenje ili je upotrijebiti u kontekstu koji je lakše razumljiv.
* Treba razgovarati o vremenskim i prostornim odnosima: prvi, srednji, zadnji, lijevo, desno te o opozicijama: gore - dolje, upaljeno - ugašeno. 
* Pomoći djetetu da prati dvije ili tri naredbe: "Idi u sobu i donesi mi medu." 
* Televizija ponekad može biti korisna - dok dijete gleda televiziju treba ga navesti da pokuša pogoditi šta bi se sljedeće moglo dogoditi, razgovarati o likovima u crtanom filmu - jesu li sretni ili tužni, tražiti da vam prepriča šta se dogodilo, možete čak i odglumiti cijelu scenu te izmisliti drugačiji kraj.
* Iskoristiti dnevne aktivnosti - u kuhinji dijete treba poticati da imenuje stvari kojima se koristimo te to činiti i u drugim prostorijama. Razgovarajte o jelu u tanjuru, boji, okusu, otkud hrana dolazi, je li zdrava, šta dijete voli jesti, a šta ne voli, ko će pospremiti stol nakon jela...

Šta dijete poručuje crtežom

U petoj godini djeca počinju kritizirati roditelje

Beba je razdražljiva zbog prvih zubića

Kada i koliko dijete treba gledati televiziju

Kako dijete naučiti da broji

Razvojne faze: Za šta je sve sposobno vaše dijete

Četiri znaka da se beba dobro razvija

Zablude o djetetovim prvim koracima

Čitanje je hrana za dječiji mozak

Šta je to distoni sindrom kod djece

Od bebe do djeteta – granica je pet godina

O čemu razmišljaju djeca od treće do šeste godine

Šta ne treba očekivati u prvih šest djetetovih mjeseci

Hoće li bucmaste bebe biti gojazne odrasle osobe

Ni strogi, ni popustljivi prema djetetu

Kako teče razvoj govora do šeste godine

Rast & razvoj

Šta dijete poručuje crtežom

U petoj godini djeca počinju kritizirati roditelje

Beba je razdražljiva zbog prvih zubića

Kada i koliko dijete treba gledati televiziju

Kako dijete naučiti da broji

Razvojne faze: Za šta je sve sposobno vaše dijete

Četiri znaka da se beba dobro razvija

Zablude o djetetovim prvim koracima

Čitanje je hrana za dječiji mozak

Šta je to distoni sindrom kod djece

Od bebe do djeteta – granica je pet godina

O čemu razmišljaju djeca od treće do šeste godine

Šta ne treba očekivati u prvih šest djetetovih mjeseci

Hoće li bucmaste bebe biti gojazne odrasle osobe

Ni strogi, ni popustljivi prema djetetu

Kako teče razvoj govora do šeste godine