Tajni jezik

Jeste li znali da blizanci često razviju jednu vrstu tajnog govora koji samo njih dvoje razumiju? Naučnici su dokazali da čak 40 procenata blizanaca imaju svoj “interni” jezik koji druge osobe slabo ili nikako ne razumiju.

Ali, za blizance je tipično da im se govor u početku sporije razvija, dok se to kasnije samo po sebi regulira i oni i u govoru stižu svoje vršnjake.

Med i mlijeko

Starinski recept za zaustavljanje kašlja glasi: Treba uveče popiti šolju toplog mlijeka zaslađenog medom.

Nova istraživanja kažu: Ne činite to ako je kašalj produktivan i praćen iskašljavanjem šlajma. To vrijedi za odrasle, a što se male djece tiče, takav postupak čak može biti i opasan.

Šolju toplog mlijeka zaslađenog medom popijte samo ako ste prehlađeni!

Smij se, smij!

I istraživanje može biti zabavno! Tako su se istraživači iz Hammersnith Hospitala u Londonu silno zabavljali nasmijavajući i zabavljajući svoje male pacijente, a sve u ime nauke. I utvrdili su sljedeće:

Smijeh je stvarno zarazan.
Radovanje i smijeh izazivaju mnogo snažniji odgovor mozga nego što to čine strah ili stidljivost.
Svoje nalaze objašnjavaju time da se pozitivna osjećanja očito prenose bolje od negativnih. A to je dobro ne samo za djecu, već i za odrasle.

NAPOMENA: Djeca se smiju i do 400 puta dnevno, a odrasli jedva 15 puta!

Zašto smo takvi roditelji

Većina nas je imala sreću da ima dobre roditelje, iako nisu bili savršeni. Zbog toga jako malo stvari kao roditelji želimo promijeniti.

Kod većine današnjih muškaraca najveća promjena je preuzimanje praktičnije uloge oca od one koju su njihovi očevi imali s njima – više su s djecom, a i češće pomažu u domaćinstvu.

Za većinu žena, promjene uključuju pronalaženje ravnoteže između karijere i stalnih zahtjeva roditeljstva.

Podsjetnik o prehrani

* Period novorođenčeta je vrijeme od rođenja do navršenog prvog mjeseca. Glavna karakteristika tog perioda je ubrzani rast i razvoj, za šta je potebno obezbijediti odgovarajuću ishranu.

* Za ishranu novorođenčeta nezamjenjiva hrana je majčino mlijeko.

* Hranjenje treba započeti pola sata nakon rođenja i nikada ne čekati duže od šest sati.

* Prva hrana koju dijete dobije zove se kolostrum. To je gusta žućkasta tečnost bogata hranjivim i zaštitnim elementima prilagođenim za taj uzrast. Na njegovo stvaranje utječe hormon prolaktin koji se luči iz moždanog stabla, a djeluje direktno na mliječne žlijezde dojke. Proširene vene na grudima znak su da prolaktin obavlja svoju funkciju.

* Na kolostrum se nastavlja prelazno i zrelo mlijeko.

* Najkritičniji period za uspostavljanje dojenja su prvi dani nakon porođaja i potrebno je uložiti veliki trud da se dojenje uspostavi. Trud ulaže ne samo majka, nego i novorođenče, ali je isto tako značajna i podrška medicinskog osoblja.

* Za svako dojenje potrebno je da beba isprazni narednu dojku, inače će usporiti stvaranje novog mlijeka.

* Radi podražaja na što bolje stvaranje mlijeka ponekada treba ponuditi obje dojke, a kada se uspostavi stvaranje mlijeka dijete će biti zadovoljno količinom koju dobije iz jedne.

Rezultati istraživanja, preporuke stručnjaka

Bebe i njihove navike

Igra donosi neizmjernu dobrobit djetetu, jer ona ushićuje sva čula, pomaže maloj djeci da lakše ovladaju pokretima, proteže um, potiče primjenu jezika i stimulira imunološki sistem.

Osim toga, kroz igru se uči uspostavljanje prijateljskih odnosa, jača samopouzdanje i poboljšava noćno spavanje. U svakom slučaju, igra ima bezbroj dobrih strana, a nijednu lošu, ističe dr. Harvey Karp u knjizi “Najsretnije dijete u mojoj ulici”.

Svakom djetetu potrebna je uravnotežena “prehrana” sastavljena od iskustava igre, uključujući tjelesnu igru, muzike i pjesme, kreativne igre (rad s glinom, kolažom, bojicama i bojenje prstima), igre uloga (lutke, kostimiranje, različite igračke), igre oponašanja (obuhvaćaju kućanske predmete kao što su lonci, tave i metle-igračke) te osjetilne igre (pijeskom, vodom, glinom).

Vjerovatno ste primijetili da se djeca najviše vole igrati na otvorenom prostoru i to je za njih prava pravcata zemlja čudesa. U njoj se stalno mijenja bogatstvo svjetlosti, prizora, boja i zvukova, ali i druge djece.

Je li modernom djetetu potrebno više igre? Naravno da jeste. Jer ste vi, a pogotovo vaši roditelji, na raspolaganju imali dvorišta i bašte, ulice su bile vaše. A danas?

Dvogodišnje dijete u gradu obično je po cijeli dan zatvoreno u kući, jer su mu roditelji na poslu. Zato se ne čudite kad u neko doba postaje nesnosno, plačljivo, nervozno i ništa ga ne zanima.

Šta to znači za roditelje? Znači to da je iznimno važno što više vremena s djetetom provoditi na otvorenom. Nije bitno ni kolika je temperatura vani, ni pada li kiša ili puše vjetar, sve dok je dijete zdravo, nema temperaturu ili kakvu upalu, slobodno s njim izađite van.

Zapravo, nijedan dan ne može biti toliko loš (osim u zaista ekstremnim vremenskim uvjetima) da barem na pola sata ne možete izaći i s djetetom biti napolju.

Možda vama kiša jako smeta, no vašem djetetu nimalo, ono će oduševljeno držati kišobran i skakati po lokvicama i gurati lice pod kapi kiše. Njemu je to sve – samo igra koja ga jako veseli.

gra u djetetu stvara radost, zdravlje i potpunost , igra je njegovo prirodno stanje. Zato se igra smatra najvažnijim vitaminom za malu djecu, a taj im je vitamin potreban svakodnevno i to u velikim dozama

IGRA – najvažniji vitamin za dijete

Malo je roditelja koji se nisu susreli s dječijom krađom i njihova zabrinutost je sasvim razumljiva. Međutim, stručnjaci poručuju da ne treba paničiti, jer se problem može riješiti.

Da bi u tome uspjeli, roditelji, prvo, trebaju otkriti zašto njihovo dijete krade, a zatim pokušati s njim uspostaviti odnos povjerenja i bliskosti da bi mu ukazali na grešku.

Psiholozi naglašavaju da svi roditelji trebaju znati da su u svakoj starosnoj grupi uzroci takvog ponašanja različiti. Krađa u predškolskom dobu ima specifične karakteristike i to nije krađa u pravom smislu riječi. Neki od razloga zbog kojih maleni počinju krasti su:

* Želja da se nešto ima. Dijete često ne može svladati tu ogromnu želju. Ono vidi novu igračku i pošto o njoj dugo mašta, ne može odoljeti da je ne uzme ili u parku od drugog djeteta ili čak u prodavaonici.

* Drugi razlog je želja da bližnjima nešto pokloni. Dijete želi razveseliti mamu ili tatu i ne shvata da u tome ima nešto loše.

* Treći je razlog želja da na sebe skrene pažnju vršnjaka, kao vlasnik neke posebne stvari.

Svi takvi postupci mogu se opravdati kad je riječ o djetetu od dvije ili tri godine. Za njega su pojmovi „moje”, „tvoje”, „tuđe” apstraktni. Oni još ne mogu shvatiti šta je to svojina i zato su ubijeđeni da je sve na svijetu njihovo.

Zato se dijete ne usteže u gostima ili parku prisvojiti sve što mu se dopada. Naravno, takvo dijete nećemo nazvati lopovom, već ćemo mu strpljivo objasniti da je igračka tuđa i da je zbog toga ne smije nositi kući.

Krađa u predškolskom dobu ima specifične karakteristike i to nije krađa u pravom smislu riječi

Zašto mala djeca “kradu”

Čitajući djetetu, hranite njegov mozak i raspirujete njegovu maštu. Ali, nemojte to činiti samo zato da bi vaše dijete bilo pametnije. To je, istodobno, divna prigoda da se priljubite jedno uz drugo te isprepletete srca i duše. Znate i sami koliko su ti trenuci vrijedni i kako vaše maleno brzo raste…

Ako je vaše dijete preaktivno tokom dana, da bi smireno moglo sjediti uz vas dok čitate priču, odaberite vrijeme dana kad ga počinje svladavati umor i kad će imati dovoljno strpljenja da se usredotoči na slike i listanje stranica.

Obavezni komentari

Vrlo je važno komentirati sve što vidite, pitati ga što vidi na stranici, kako se to zove, kako se određena životinja oglašava, koje je boje i slično.

Kod malo starijeg djeteta, recimo dvogodišnjaka, primijetit ćete to i sami, nećete moći više proizvoljno mijenjati tok priče i kratiti je, jer ono već jako dobro zna cijelu radnju i priču gotovo napamet i naučilo je poštivati pravila, pa će to isto zahtijevati i od vas.

Trogodišnjak će vas i nakon što završite čitanje ispitivati što se kasnije dogodilo, zašto se nešto dogodilo te će željeti razgovarati o tome i ono što vas sigurno jako veseli, ako ste došli do te faze – vaše trogodišnje blago već je postalo sjajan pripovjedač.

Svojim lutkicama i igračkama već samo priča priče koje ste zajedno čitali i izmišlja nove, kombinira ih i ludo se zabavlja.

Probudite kreativnost

Ne zaboravite da svako dijete ima bujnu maštu koju treba poticati. To nećete postići samo čitanjem, treba mu zaposliti sva čula.

Ponudite djetetu različite materijale za umjetničko izražavanje. Nemojte mu vi pokazivati kako da nacrta mačku ili mamu, već mu dopustite da se samo kreativno izrazi.

U početku će to biti samo jedna išarana mrlja, no, svakako se potrudite pronaći nešto pozitivno u tome. Pitajte ga da vam pokaže ruke, noge, oči, šapu, oko. Dijete tačno zna gdje se što nalazi na njegovom malom umjetničkom djelu.

Potaknite zato svaku iskru inventivnosti i stvaralaštva koju vaš mališan iskaže i na taj ćete način pomoći njegovoj mašti da procvjeta u izniman alat na koji će se moći oslanjati čitav život.

Mašta je važnija od znanja

Čak je i slavni fizičar Albert Einstein rekao: “Mašta je važnija od znanja. Dok znanje određuje ono što trenutačno znamo i razumijemo, mašta upućuje prema svemu što bismo tek mogli otkriti i shvatiti.”

Dječiji mozak treba i hraniti, a to se najlakše radi čitanjem. Kad se radi o malom djetetu, važno je znati da se čita s njim, a ne njemu

Čitanje je hrana za mozak

Skidamo cipele! Trčati bosonogo djeci je hiljadu puta zabavnije – a uz to je i zdravije. Jer, samo sasvim bose noge imaju dovoljno slobode za optimalan razvoj.

Hvataljke!
Zahvaljujući urođenom refleksu hvatanja, dijete može nožnim prstima obuhvatiti cvijet. Vježbajte s bosonogim djetetom ovu šašavu sposobnost koja će na duge staze prijati i leđima: Kad odraste moći će bez savijanja kičme podići peškir ili pidžamu s poda. A čvrsti nožni mišići doprinijet će stabilnosti cijeloga tijela.

Na mekom đonu kroz djetinjstvo!
Dječiji tabani su “futrovani” pa su zato sva djeca redom dustabanlije. Prednost debelog mišićnog jastučića je u tome što dijete može trčati boso, a da ga ništa ne boli.

Naporno!
U japankama dijete se osjeća kao da je boso. A one štite tabane kad je tlo prevruće. Ipak: Ako treba nešto obuti, neka to budu prave cipelice. Jer, za nježne mišiće dječijih nogu prevelik je napor pridržavanje japanki.

Nježna masaža!
U vodi ili na suhom: Hodati bos po šljunku opušta cijelo tijelo. Poput masaže refleksnih zona ovaj način hoda stimulira putem nervnih završetaka u tabanima pojedine organe i regije tijela.

Dobar trening!
Pješčano tlo daje moć – i podstiče zdrav hod: Bose noge, naime, pri hodu češće se oslanjaju meko na prste nego grubo na pete.

Zdravo, najzdravije!
Odavno se zna da se djeca koja hodaju bosa rjeđe razbolijevaju. Stalna smjena hladnog, mokrog i toplog tla trenira njihove krvne sudove i jača tijelo baš kao i naizmjenično tuširanje hladnom pa toplom vodom.

Siguran hod!
U cipelama će se poklizati kad stane na drvo, za bose noge drvo je siguran teren. Jer, zahvaljujući snažnom zglobu na palcu prst se može saviti i zakačiti za neravnine. Nažalost, djeca koja stalno hodaju u cipelama nemaju tu sposobnost, jer im je palac stalno ukočen.

Fin osjećaj!
Čin balansiranja na tatinim nogama dijete osjeća u cijelom tijelu. Jer, bezbrojne osjetilne ćelije u tabanima signaliziraju mu da njegova mala stopala stoje na sigurnoj, toploj koži.

Bose bebine noge

Djeca roditelja čiji je pristup odgoju autoritaran imaju veće izglede da će biti pretila, otkrili su američki naučnici s Boston University.

Stroge majke su pet puta češće imale djecu koja su u prvom razredu osnovne škole patila od prevelike tjelesne mase.

U istraživanju je utvrđeno da su djeca fleksibilnijih majki rjeđe bila pretila, no majke koje su svoju djecu zanemarivale ili su bile previše popustljive prema njima imale su dvostruko veće izglede da će im djeca imati višak kilograma.

Rezultati istraživanja u kojem su sudjelovale 872 porodice objavljeni su u stručnom časopisu „Pediatrics“.

Naučnici dobivene rezultate objašnjavaju time što roditelji koji su fleksibilniji prema djeci imaju veće izglede da ih nauče da donose dobre odluke o prehrani i količini fizičke aktivnosti.

Druga mogućnost se sastoji u tome da strogi roditelji stvaraju stresnu okolinu gdje prejedanje za djecu postaje izvor utjehe i sredstvo bijega.

Već su ranija istraživanja pokazala da djeca fleksibilnijih roditelja postižu bolje rezultate u školi, ali i da imaju manje izglede da će patiti od depresije.

Stroge majke su pet puta češće imale djecu koja su u prvom razredu osnovne škole patila od prevelike tjelesne mase

Strogi roditelji – pretila djeca

Pokreti su jedan od osnovnih znakova života, a brzina kojom beba uči pokrete u prvoj godini je zadivljujuća – od držanja glavice do prvih koraka.

Prva tri mjeseca

Razvoj motorike u prva tri mjeseca ide od glave prema nogama: dijete uspijeva držati uspravno glavicu. U prvim sedmicama nevoljni pokreti sve su rjeđi. Sa sedam-osam sedmica beba može biti aktivna i do deset sati dnevno: mrda se, “vozi bicikl”, izvija se. Tada ruke postaju centar svijeta – beba ih otvara, zatvara, gleda, rukama ispituje svoje lice.

S mjesec dana beba pokušava podići glavicu, s dva mjeseca neke bebe uspijevaju držati glavicu podignutu malo duže, ako leže na stomaku mogu je podići za 45 stepeni. S tri mjeseca kontrola glavice već je završena.

Od četvrtog do šestog mjeseca

S četiri mjeseca beba može prebaciti predmet iz jedne u drugu ruku. S pet veći dio dana provodi u igri i razgledanju. Već može provoditi neko vrijeme u polusjedećem položaju, dok sa šest mjeseci neke bebe sjede bez potpore. Kada počne sjediti, gotov je drugi bitan proces – mišići leđa su ojačali.

Sedam i osam mjeseci

U ova dva mjeseca više će se razvijati psihičke sposobnosti djeteta. Razvija se kontrola oči-ruke-tijelo, što je najveći skok u razvoju. Dijete u tom periodu svjesno hvata igračke rukom, počinje shvatati šta je naprijed, a šta nazad.

A sa osam mjeseci počinje upotrebljavati palac i kažiprst kada želi nešto dohvatiti – kao da to radi pincetom.

To vrijeme je karakteristično i po tome što mnoge bebe počinju puzati. Neka djeca u ogradici pokušavaju ustati, dok se pokušaji malih lijenčina završavaju na klečanju.

Deveti i deseti mjesec

To je vrijeme za istraživanje. Stajanje u mjestu već je prevaziđeno i beba želi otkriti šta se nalazi dalje. Neke bebe već su aktivni puzači. One druge su lijene, pa se pokreti svode na odupiranje nogicama i pomjeranje guze. Kako god, bebe se u tim mjesecima pokušavaju uspraviti.

Od desetog mjeseca do godine

Ravnoteža se u tim mjesecima brzo razvija. Dijete uspijeva prvo hodati uz pomoć namještaja u stanu, kasnije uz oslanjanje na vaše ruke. Ne požurujte ga, kada bude bilo spremno ono će se samo pustiti. U početku hod liči na pravu malu akrobaciju.

Postepeno uči koračati sigurnije, ali se ne zna zaustaviti. Ruke diže u zrak, da bi održalo ravnotežu. Onog trena kada dijete hoda spuštenih ruku i zna se zaustaviti, možete reći da je savladalo hodanje.

VAŽNO

Treba znati da neka djeca prohodaju sa deset mjeseci, dok je kod nekih taj proces usporeniji pa hodanje usavrše oko 18. mjeseca.

Kada miče rukama i nogama, kako drži glavu, kad će propuzati i prohodati

Gledam, mrdam, istražujem

Govor se uči od rođenja, od prvog plača i gukanja, ponavljanja riječi oca i majke. Dijete pokušava oponašati svim čulima prikupljene informacije iz okoline i tako stvara svoj govor.

Naučeni govor je normalan ukoliko je intelektualni razvoj normalan i ukoliko su uredno razvijeni svi organi govora i sluha. On je normalan ukoliko je naučen u sredini i od osoba kod kojih je također normalno razvijen glas i govor.

Porodica, naročito roditelji imaju temeljnu ulogu u razvoju govora, ali i u ranom prepoznavanju poremećaja govora. Ništa manja je i uloga odgajatelja u vrtićima, djedova i baka, odnosno svih osoba koje su na bilo koji način u neposrednom kontaktu s djetetom.

Prvi problemi koji se javljaju u najranijoj dobi djeteta su usporeni razvoj govora, zaostao razvoj govora i nedovoljno razvijen govor, a terminologija se mijenja ovisno o dobi djeteta.

Usporeni razvoj

Dijagnoza usporeni razvoj govora odnosi se na zaostajanje dok je govor još u razvoju (najčešće do tri-četiri godine ). Djeca razumiju govor svoje okoline, ali se služe rečenicama koje nisu primjerene uzrastu.

U toj dobi djeca bi se već trebala služiti gramatički ispravnim rečenicama i to ne onim najjednostavnijim (kod neke djece u govoru možemo naći uzročne, vremenske pa čak i objektne rečenice).

Zaostao razvoj govora postavlja se kao dijagnoza kod djece koja se nalaze u dobi u dobi od tri do sedam godina.

Nedovoljno razvijen govor

Nedovoljno razvijeni govor nalazimo kod djece koja su navršila šest-sedam godina, ali im je govor pojmovno siromašan, rečenice kratke i agramatične.

U najtežim slučajevima dijete ne samo što ne govori nego i ne razumije tuđi govor. To možemo primjetiti kod djeteta već od godinu i po. Naime, u toj dobi dijete bi već trebalo razumijeti svakodnevne rečenice, a situacijski i puno više.

9 savjeta za komunikaciju

1 Govorite prirodno svom djetetu, govorite mu o tome šta radi i šta vidi

2 Učite dijete da vas oponaša (plješćite dlanovima, šaljite mu poljupce…)

3 Govorite mu šta radite, gdje idete

4 Oponašajte glasanje životinja

5 Pokažite djetetu da ste primijetili svako njegovo nastojanje da komunicira

6 Proširujte jednostavne iskaze kojima se koristi vaše dijete

7 Odvojite vrijeme da saslušate svoje dijete

8 Odgovarajte na ono što je rečeno kako bi vaše dijete znalo da ste ga slušali

9 Testirajte sluh vašeg djeteta ako zapazite da morate prečesto ponavljati ili ako morate govoriti glasno kako biste mu privukli pažnju.

VAŽNO

Ukoliko roditelji posumnjaju na bilo koja zaostajanja u govoru svog djeteta trebali bi se odmah obratiti za pomoć logopedu.

Ako se radi o djetetu koje je još uvijek premalo za rehabilitaciju, roditelj može dobiti savjet ili korisne upute na koji način poticati i razvijati govorni razvoj. Rano prepoznavanje i tretman poremećaja u sluhu,govoru i jeziku mogu spriječiti probleme u ponašanju i socijalnim interakcijama.

Dijete pokušava oponašati svim čulima prikupljene informacije iz okoline i tako stvara svoj govor.

Oponašajući roditelje dijete uči prve riječi

Na rast djeteta do njegove pete godine više utječe okolina nego genetski faktori, ustvrdili su radnici Svjetske zdravstvene organizacije (WHO). Ta je UN-ova agencija ustanovila da, unatoč razlikama koje postoje među pojedincima, rast prosječnog djeteta u bilo kojem dijelu svijeta leži u tačno određenom nizu faktora.

– Djeca iz Indije, Norveške i Brazila pokazuju sličnosti u fizičkom razvoju kada su im omogućeni zdravi uvjeti za život u njihovim ranim godinama. Na razlike u rastu djece do pet godina više utječu, primjerice, kvalitetna ishrana, nezagađen okoliš, dobra zdravstvena zaštita i prehrambene navike, od genetskih ili etničkih faktora – stoji u saopćenju WHO-a o standardima o rastu djece.

Studiju su naučnici proveli među 8.000 mališana iz Brazila, Gane, Indije, Norveške, Omana i SAD u dobi do pet godina. Sva odabrana djeca imala su “optimalne uvjete za pravilan rast”, poput dojenja, nakon toga kvalitetne ishrane i zdravstvene zaštite, a majke su bile nepušači.

Po završetku istraživanja mjereni su visina i težina djeteta s obzirom na životnu dob te omjer visine i težine. Mjereno je i šest ključnih motoričkih razvojnih faza, poput trenutaka kad su djeca počela sjediti, puzati i hodati.

Na rast djeteta do njegove pete godine više utječe okolina nego genetski faktori

Okolina važnija od genetike

Mucanje (balbuties) je poremećaj u tečnom govoru – kada dijete zna šta želi reći,ali njegov govorni mehanizam nije dovoljno usklađen da bi ta riječ bila izgovorena.

To nije samo poremećaj izgovaranja glasova, nego se odnosi na primjenu govornog jezika u komunikaciji, a onemogućava normalan tok govora.

Procjenjuje se da muca nešto manje od 1 posto svjetske populacije. Među djecom predškolske dobi ima 2,4 posto djece koja mucaju, ali u školskoj populaciji prevalencija mucanja se smanjuje na 1 procenat.

Navedeni podaci pokazuju da se govor, zahvaljujući ili logopedskom tretmanu, ili sazrijevanju, ili pak međusobnoj interakciji ova dva faktora najčešće rehabilitira do polaska u školu.

Mucanje u većini slučajeva počinje između 2 i 5 godine. Statistički podaci pokazuju dječaci tri puta češće mucaju nego djevojčice.

Karakteristike mucanja su:

* Ponavljanje glasova (repeticija):

* Grčevi govornih organa;

* Neprirodno dug izgovor glasova (aaaaaaautomobil)-prolongacije;

* Nepravilno disanje;

* Izbjegavanje gledanje sagovornika u oči;

* Negativna osjećanja;osjećaj straha,stida,osjećaj manje vrijednosti…

* Pojačano crvenilo na licu

Zašto neka djeca mucaju

Još se sa sigurnošću ne zna tačan uzrok mucanja. Različiti faktori mogu uzrokovati tu pojavu, no pretpostavlja se da mozak osobe koja muca ne radi na način kao kod osoba koji nemaju ovaj poremećaj. Na taj način dolazi do povremenog nesklada u radu govornih organa.

Moguće okolnosti koje uzrokuju mucanje su: poremećaj u kordinaciji pokreta govornih mišića, pomanjkanje cerebralne kontrole nad govornim funkcijama, brzina razvoja govora, stres,način na koji ljudi obraćaju pažnju djetetu. Veliku ulogu imaju i genetski faktori.

Savjeti roditeljima

* Prihvatite djetetovo mucanje kao način govora i obratite se logopedu;

* Dobre navike roditelja mogu pomoći djetetu koje muca; govorite laganije, mirnije;

* Izbjegavajte sve ono što može požurivati dijete u govoru;

* Ne prekidajte dijete;

* Ne govorite umjesto njega;

* Ne korite ga kada muca;

* Postavljajte manje pitanja(samo jedno) i dajte djetetu dovoljno vremena da odgovori;

* Pažljivo ga slušajte dok govori;

* Ne nagrađujte ga za pravilan govor, ali ga i ne kažnjavajte za mucanje;

* Ne tražite da govori kada je umorno ili uzbuđeno;

* Poučite ostale(djetetove prijatelje,učitelje,porodicu) da ne reaguju na djetetove blokade u govoru;

* Ne izbjegavajte gledanje djeteta u oči kada mu se jave blokade u govoru;

* Ako dijete zbog ima problema sa drugovima u obdaništu ili školi, podučite ga da to primi mirno bez emocionalnih uzbuđenja: Recite mu:»Dobro,i ja ponekad imam problema pri izgovoru neke riječi,ali neću se brinuti zbog toga».

Dijagnostika mucanja

Mucanje dijagnosticira stručnjak za poremećaje jezika i govora-logoped. Dijagnoza se postavlja na osnovu anamneze (historije poremećaja); odnosno, podacima o početku mucanja, okolnostima pod kojima se javlja ili pojačava, kao i nakon kompletne procjene jezičkih i govornih sposobnosti djeteta.

Terapija

Izuzetno je važno obratiti se logopedu čim uočite da dijete muca.

Dijete može postići tečan govor vježbom:

* Neka priča,recituje stihove i čita naglas u situacijama kada nije napeto – ne prekidajte ga, ne ispravljajte ga;

* Pomoći treba djetetu u savladavanju straha od mucanja, a zatim slijedi učenje kako govoriti polaganije s manje napora;

* Dijete treba stimulirati da govori što više onih dana kada nema govornih blokada (mucanja);

* Kada je u pitanju ponašanje ljudi u razgovoru s &nbsp;djetetom, najvažnije je strpljenje, usmjeravanje pažnje na ono što djete govori, a ne kako govori, piše portal Bebeimame.ba.

Korisni savjeti

Problemi u razvoju govora: Znam šta želim reći, ali…

Kada ste na poslu, jedva čekate da se vratite kući i posvetite djetetu, uz obećanje samom sebi da ćete tu večer sigurno odvojiti za svoje najdraže. Međutim… Opet ste u začaranom krugu kućnih poslova, obaveza i pitate se gdje je vrijeme za vas i djecu?

Šta s djecom, prepunom energije, kada su zatvorena u četiri zida? Kako osmisliti njihovo vrijeme i naučiti ih mnogim stvarima, ne namećući im obaveze.

Mnogi roditelji misle da je najteže s najmlađima koji, uglavnom, ne znaju čitati, pisati i teško im je održavati pažnju. Svaka igračka njima je dobra pet minuta, crtanje brzo dosadi, a dnevna doza televizije već je ispunjena. Stručnjaci kažu da djeci u predškolskom periodu treba dosta igračaka.

O igračkama dijete vodi računa, one su mu prijatelji, sa njima razgovara i tako se razvija ljubav, nježnost, prijateljstvo. Igračke pomažu razvoju pamćenja, pažnje i mašte. Igračka je roditelju velika pomoć u vaspitanju djece.

Velika količina slobodnog vremena postaje opterećujuća i za dijete i za roditelje. Djeci, posebno mlađoj, treba pomoć u planiranju i organiziranju slobodnog vremena, jer čim završe s jednom igrom, njima ponovo postaje dosadno.

Pogrešno je kada roditelji stalno djetetu nude gotova rješenja. Umjesto toga, djetetu trteba ponuditi mogućnost da samo odabere šta će sljedeće raditi. Tako dijete uči birati od mnogo ponuđenih prijedloga ono što mu najviše odgovara i počinje kreativno, aktivno i odgovorno svojim odlukama stvarati vlastiti svijet.

Šta raditi u kući

* Uključite djecu u pripremanje večere i usput ih učite o važnosti zdrave ishrane.

* Dramatizacije lutkama: Sve dramatizacije lutkama vrlo su značajne, jer dijete samo glasom mora izraziti osjećanje.

* Nastavi rečenicu: Djeca nastavljaju rečenice koje roditelji započinju.

* Društvene igre. Za početak pokušajte s “čovječe ne ljuti se”, ali, morat ćete djetetu pomoći u brojanju.

Knjige su, opet, u trendu

Na roditeljima je da izaberu odgovarajući sadržaj za svoje dijete. Pri izboru, morate paziti na uzrast djeteta i interesiranje.

Zauzrast do tri godine najbolje su slikovnice bez teksta, a nakon toga jednostavne knjižice sa kratkim sadržajem. U petoj godini djetetu kupite knjige s kratkim pričama, bajkama, basnama. Vi čitajte, a neka dijete lista i razgleda slike, piše portal Bebeimame.ba.

Korisni savjeti za roditelje

Svakodnevica: Zabava za male i velike

Očaj i srdžba dva su osjećaja koji ne ostavljaju mnogo mjesta riječima. Oni su instinktivni i iracionalni, a najčešće se očituju suzama i vikanjem.

Iako se čini neopravdan, pogotovo kad se radi o najmanjima, takav zakašnjeli izliv bijesa zapravo je ili neočekivan poziv djeteta da mu se pomogne, ili se, pak, njime pokušava osloboditi tereta neke nepravde iz prošlosti.

Beba do 18 mjeseci

Ako se tako ponaša dijete u dobi do 18 mjeseci, to je siguran znak da traži pomoć. Za sasvim malu bebu uzrok se zna – on je najčešće praktične prirode: gladno je, treba ga presvući, muče ga zubići. Plač i vikanje jedini su način na koji maleni može, ali doslovno, pustiti svoj glas i reći “tu sam”.

No, moguće je da želi nježnost i vašu pažnju. Plač je njegov jedini način komunikacije, pa se njime služi i iz emotivnih razloga: plače kad želi osjetiti dodir svoje majke kako bi se osjećao voljeno.

Šta učiniti

<ol style="padding-right: 0px; padding-left: 0px; margin: 0px; font-family: 'PT Sans', sans-serif; font-size: 15px; line-height: normal;">
	<li style="margin: 0px; padding: 0px;">Sjetite se: novorođenče nikad nije obijesno, ono plače zato što mu nešto treba ili samo želi komunicirati.</li>
	<li style="margin: 0px; padding: 0px;">Ako ne odgovorite na njegov poziv, osjetit će se napušteno i tužno. To, ipak, ne znači da morate skakati na svaki njegov zov.</li>
	<li style="margin: 0px; padding: 0px;">S vremenom ćete znati osjetiti razliku između plača poziva u pomoć i običnog jecanja.</li>
</ol>

Dijete od druge do pete godine

U ovom periodu razlozi već nisu praktične prirode. Mogući su sljedeći:

<ol style="padding-right: 0px; padding-left: 0px; margin: 0px; font-family: 'PT Sans', sans-serif; font-size: 15px; line-height: normal;">
	<li style="margin: 0px; padding: 0px;">a) Voli se isticati: U ovoj dobi plače i ljuti se jer mu mama ne želi kupiti čokoladicu ili zato što ne smije gledati televiziju.</li>
	<li style="margin: 0px; padding: 0px;">b) Potreba za pažnjom: Na prvi pogled, tu se radi o običnim kapricima, a zapravo na taj način maleni izražava svoje frustracije, jer ne može dobiti ono što želi. Ako želi igračku, zamišlja da je već njegova: ne razumije zašto mora čekati da bi je dobio. No, lupanje nogama je i način da privuče pažnju na sebe.</li>
</ol>

Šta učiniti

<ol style="padding-right: 0px; padding-left: 0px; margin: 0px; font-family: 'PT Sans', sans-serif; font-size: 15px; line-height: normal;">
	<li style="margin: 0px; padding: 0px;">Kad počne plakati, nemojte ga kažnjavati, nego pokušajte dokučiti šta nije uredu.</li>
	<li style="margin: 0px; padding: 0px;">Ponekad izliv srdžbe nema veze s tekućim događajem, već s nečim što ga je ranije zasmetalo.</li>
	<li style="margin: 0px; padding: 0px;">Možda plače jer se još ljuti na svoju sestru.</li>
</ol>

Ako ga upitate zašto je tužan i ljut, neće se više osjećati usamljeno i naučit će pokazivati osjećaje.

Neće da spava, ružno sanja

U ovom periodu od druge do četvrte djetetove godine može vam se desiti da ono neće da spava ili se budi, jer ružno sanja. Ne želi sam spavati, jer se boji mraka; budi se u suzama zbog ružnog sna; ne može zaspati.

A zbog svega toga ni vi ne možete sklopiti oči. No, problem nećete riješiti ako ga pozovete u svoj krevet! U čemu je problem?

<ol style="padding-right: 0px; padding-left: 0px; margin: 0px; font-family: 'PT Sans', sans-serif; font-size: 15px; line-height: normal;">
	<li style="margin: 0px; padding: 0px;">a) Smetaju mu promjene. Najmanjima može smetati svaka sitnica: šum, sitna neugodnost (možda pretežak pokrivač).</li>
	<li style="margin: 0px; padding: 0px;">b) Uzbuđenje. Sitne promjene koje su narušile svakodnevnu rutinu, prvi koraci, prve riječi, odlazak u vrtić – sve to uznemiruje malene i narušava kvalitetu odmora.</li>
	<li style="margin: 0px; padding: 0px;">c) Odvojenost od roditelja. Ružni snovi mogu se pojaviti kad dijete krene u vrtić, i to zbog straha od novog prostora, daleko od mame i tate.</li>
</ol>

Šta učiniti

<ol style="padding-right: 0px; padding-left: 0px; margin: 0px; font-family: 'PT Sans', sans-serif; font-size: 15px; line-height: normal;">
	<li style="margin: 0px; padding: 0px;">Ne ustajte na svaki šum koji dolazi iz dječje sobe, normalno je da se malo vrpolji prije nego što uspije zaspati.</li>
	<li style="margin: 0px; padding: 0px;">Ako mališan prije spavanja uvijek plače, ostanite pored njega sve dok ne zaspi. No, nemojte mu dopustiti da zaspi u vašem krevetu: to je loša navika koje ćete se teško riješiti.</li>
	<li style="margin: 0px; padding: 0px;">Ako je vaše dijete već malo veće, pokušajte sljedeće: prije nego što ugasite svjetlo, ispričajte mu priču ili smislite neki ritual koji će ga umiriti, npr. stavite njegovog najdražeg plišanog medu pored kreveta da ga čuva od ružnih snova.</li>
</ol>

Ako ima noćnu moru, neka vam je ispriča, a zatim ga pitajte kako mu je u vrtiću i kako se slaže s prijateljima i tetama. Razgovarajte s njim i vidjet ćete da će noćne more polako nestati.

Kad počinje njegovo NE

Između druge i šeste godine dijete počinje govoriti “ne” svojim roditeljima. Na taj način ono uči iskazati svoju volju, stvoriti vlastiti identitet u krugu porodice. Kako to radi?

* Neće da jede: Osjeća se još jako malim i on vodi igru na polju koje se njemu instinktivno čini najsrodnije: sto. Više je puta primijetio da je mama jako osjetljiva na činjenicu jede li ili ne. Ako odbije hranu, mama će mu posvetiti pažnju. Zbog činjenice da se cijela porodica vrti oko njega za vrijeme ručka ili večere, dijete se osjeća važnim, piše portal Bebeimame.ba.

Šta učiniti

<ol style="padding-right: 0px; padding-left: 0px; margin: 0px; font-family: 'PT Sans', sans-serif; font-size: 15px; line-height: normal;">
	<li style="margin: 0px; padding: 0px;">Ne prisiljavajte ga na jelo, iako vam se to čini logičnim. Pokažete li da vas ne zabrinjava njegov štrajk glađu, malo-pomalo ćete neutralizirati njegovo tajno oružje.</li>
	<li style="margin: 0px; padding: 0px;">Nemojte biti ni indiferentni, jer će se dijete tako početi osjećati manje vrijednim. Potaknite ga neka samo odluči: tjestenina ili supa?</li>
	<li style="margin: 0px; padding: 0px;">Ako je još premalo da bi komuniciralo s vama, pokušajte pretvoriti ručak i večeru u vrijeme igre i pokažite mu svoje osjećaje. Čak i obrok koji mu baš i nije po volji, postat će tako ukusniji.</li>
</ol>

Roditelji i djeca: Govor bez riječi

Zna se da su mala djeca sklonija određenim bolestima i poteškoćama pri učenju, a novi dokazi sada upućuju i na moguće poremećaje u ponašanju.

Veća je vjerovatnoća da će novorođenčad koja se rode s težinom manjom od tri kilograma u odrasloj dobi imati problema s depresijom i anksioznošću, pokazalo je istraživanje provedeno na britanskom Univerzitetu Bristol.

Čak i ako se uzmu u obzir i drugi faktori – koeficijent inteligencije, mogući problemi u ponašanju u djetinjstvu, socijalno porijeklo i način poroda, razlika između ljudi koji su rođeni s normalnom i ispotprosječnom težinom još postoji, tako da naučnici vjeruju da se sklonost depresiji počinje formirati još u maternici.

Bebe rođene s ispotprosječnom težinom češće pate od depresije u kasnijem životu

Mala beba, uplašen čovjek

U periodu od druge do pete godine dijete brzo mijenja svoje navike, ponašanja i izbore. Nešto od njegovog ponašanja je samo prolazna faza, a nešto i neverbalna poruka upućena roditeljima.

Ponekad će biti teško razgraničiti šta je šta i čemu treba pridavati posebnu pažnju. Najčešće faze u različitim uzrastima su sljedeće:

* Između druge i pete godine uobičajeni su različiti napadi bijesa. Mogu biti praćeni histeričnom vriskom, a nerijetko i bacanjem na pod, udaranjem rukama i nogama o pod ili zid, ponekad čak i čupanjem kose.

* Bijes je obično praćen bukom, cikom, vriskom i plačem. Iako ovakvo ponašanje djeteta roditelje često plaši, pokažete li jednom djetetu reakciju koju ono i očekuje za svoj nastup, smatrajte da ste mu dali zeleno svjetlo da se i dalje tako ponaša. Upravo ste mu pokazali novo sredstvo za postizanje željenog cilja.

* Koliko god je teško, pokušajte ostati mirni. Sve dok je ono zdravo, nemate razloga da se obazirete na njegove napade.

* Što ih više ignorirate, mališan će prije odustati. Djeca brzo uvide šta od njihovog ponašanja može “proći”, a šta ne.

* U ovom uzrastu dijete može postati majstor u uništavanju igračaka, cijepanju knjiga…

* Bez obzira na sve što radi vaše dijete, ne brinite! Najčešće je riječ o običnom nestašluku, a ne o lošem vaspitanju ili pritajenom nezadovoljstvu. Uostalom, da nas ne sputavaju standardi, bilo bi idealno da kada djetetu jednom poklonimo igračku, potpuno na nju zaboravimo, odnosno da mu dozvolimo da s njom radi šta god poželi. Pa i da je rasturi istog momenta.

Od druge godine života pa sve do polaska u školu, dijete će ići iz jedne razvojne faze u drugu, brzinom koju ćete jedva pratiti

Kako prebroditi naporne faze odrastanja

Ono što roditelji mogu učiniti kako bi potakli dijete da progovori jeste da s njim stalno razgovaraju. Koliko god to ponekad ličilo na monolog ili dijalog sa zidom, koliko god se činilo da dijete ne razumije, vjerujte, razumije više nego što možete naslutiti. Uostalom, pa šta ako i ne razumije baš sve?

Pričajte mu kako kuhate ručak dok se ono igra oko vas, govorite mu, opisujte kako ga presvlačite, kad se čuje neki zvuk spolja, recite mu: "To je kamion, to je tramvaj, evo ga telefon".

Potičite ga da nauči kako ono što vam pokazuje ima i svoje ime. Ako pokaže na plišanog zeku, recite : “Da, to je tvoj zeko. Vidiš kako ima velike uši”.

Potičite ga da govori time što ćete vi govoriti s njim. Postavljajte mu pitanja i jasno mu stavite do znanja da od njega očekujete odgovor.

Sjedite i prelistavajte njegove slikovnice, opisujte mu i pričajte šta vidite na kojoj slici.

Počnite od jednostavnih pojmova: “Vidiš, ovaj čiko ima kapu, ovaj medo drži torbu…”, jer proći će dosta vremena dok mu budete mogli objašnjavati radnju same priče. U svakom slučaju, ne odustajte.

Pričajte djetetu šta kuhate za ručak, opisujte kako ga presvlačite, objasnite mu zvukove koji dolaze sa ulice i potičite ga da vam pokazuje stvari koje mu opisujete

Razvoj govora: Pričam ti priču

Ono što roditelji mogu učiniti kako bi potakli dijete da progovori jeste da s njim stalno razgovaraju.

Koliko god to ponekad ličilo na monolog ili dijalog sa zidom, koliko god se činilo da dijete ne razumije, vjerujte, razumije više nego što možete naslutiti.

Uostalom, pa šta ako i ne razumije baš sve?

Više na portalu <a href="http://bebeimame.ba/rast-razvoj-odgoj/razvoj-govora-pricam-ti-pricu/">BEBE</a>

&nbsp;

Bebe i njihove navike

IGRA – najvažniji vitamin za dijete

Zašto mala djeca “kradu”

Čitanje je hrana za mozak

Bose bebine noge

Strogi roditelji – pretila djeca

Gledam, mrdam, istražujem

Oponašajući roditelje dijete uči prve riječi

Okolina važnija od genetike

Problemi u razvoju govora: Znam šta želim reći, ali…

Svakodnevica: Zabava za male i velike

Roditelji i djeca: Govor bez riječi

Mala beba, uplašen čovjek

Kako prebroditi naporne faze odrastanja

Razvoj govora: Pričam ti priču

Razvoj govora: Pričam ti priču

Rast & razvoj

Bebe i njihove navike

IGRA – najvažniji vitamin za dijete

Zašto mala djeca “kradu”

Čitanje je hrana za mozak

Bose bebine noge

Strogi roditelji – pretila djeca

Gledam, mrdam, istražujem

Oponašajući roditelje dijete uči prve riječi

Okolina važnija od genetike

Problemi u razvoju govora: Znam šta želim reći, ali…

Svakodnevica: Zabava za male i velike

Roditelji i djeca: Govor bez riječi

Mala beba, uplašen čovjek

Kako prebroditi naporne faze odrastanja

Razvoj govora: Pričam ti priču

Razvoj govora: Pričam ti priču